Potrebne veliine uzoraka

(brojevi ispitanika)
Prof. dr. Davor Eterovi
EBM-2011/Klinika biostatistika
Neophodan dio istraivanja je procjena koliko
uzoraka (ljudi) valja analizirati da bi odgovorili na
postavljene ciljeve. esto se taj broj 'izvlai iz
eira' ili odreuje iskljuivo na logistikoj osnovi.

(i) Premali broja pacijenata znai uputanje u
istraivanje koji nee zavriti pouzdanim
zakljucima, dok

(ii) Preveliki broj pacijenata ne samo da je gubljenje
vremena, novaca, ogranienih resursa, esto
neetino, ve moe pokuati 'provercati' trivijalne
rezultate kao kliniki znaajne (na velikim uzorcima
male, bioloki nevane razlike mogu biti statistiki
znaajne).
Brojevi (veliine) uzoraka (sample sizes) moraju biti dostatni
sa se:
1. eventualne populacijske razlike u istraivanim obiljejima
(ili intenziteti obiljeja)
pouzdano ustanove, tj.
2. pouzdano iskljue ako ne postoje.

U sluaju konvencionalnog razgranienja rezultata uporabom
granine razine znaajnosti (i pripadne p-vrijednosti) to znai
da u:
1. sluaju test daje: p<granine vrijednosti, a u
2. sluaju: pgranine vrijednosti
Drugim rijeima, elimo da su obje vjerojatnosti, kako
pogreke (sluaj 1.), tako i pogreke (sluaj 2) male. Ta
su dva zahtjeva oprena. to tee prihvaamo hipotezu
da razlike postoje, to emo prije proglasiti statistiki
neznaajnima stvarne razlike. U biomedicini smo stroi
glede pogreke. Uobiajeno je njenu vjerojatnost drati
ispod 5%. Beta pogreku uobiajeno je prihvatiti ako joj je
vjerojatnost 10, pa ak i 20%.
TO TREBAMO ZNATI PRIJE
PROCJENE
Pretpostavimo da se dvije populacije 1 i 2 razlikuju u
nekom svojstvu koje opisujemo metrikom varijablom X.
Dakle, stvarna razlika u obiljeju X izmeu populacija 1 i 2
postoji i pitanje je da li emo ju otkriti na temelju uzoraka
iz populacija. Ve smo nauili da emo opaenu razliku na
uzorcima proglasiti statistiki znaajnom tim prije to je
ona vea, varijabilnosti obiljeja u populacijama
(standardne devijacije) manje i to su uzorci vei.
U stvarnosti ne znamo veliinu stvarne razlike, niti da li
ona uope postoji. Ono to trebamo odrediti je najmanja
stvarna razlika koju elimo ustanoviti (ne propustiti).
Naime, ne moemo zahtijevati da elimo ustanoviti
svaku razliku, ma kolika ona bila. To zahtijeva
istraivanje cijelih populacija, najee nije mogue i
vrlo rijetko ima smisla. Time smo definirali:
osjetljivost istraivanja = najmanja razlika izmeu
populacija u istraivanom obiljeju koju elimo ustanoviti ako
postoji (granina, stvarno znaajna razlika).
Osjetljivost je posebnost svakog istraivanja i ne postoje
univerzalni recepti za njeno odreivanje. Radi se o stvarno
znaajnoj razlici koju ne elimo propustiti
jer joj pridajemo bioloku (kliniku) vanost (postupak koji
sniava mortalitet za 1% moe biti kliniki vaan, dok
snienje uestalosti akutnih epizoda astme za 20% to ne
mora). Stvarno znaajnu razliku ne smijemo mijeati sa
statistiki znaajnom razlikom. Stvarno znaajna razlika je
znaajno velika populacijsku razlika, dok je statistiki
znaajna razlika uoena na uzorcima i vrlo je vjerojatno
stvarna, populacijska, a ne sluajna.
Nadalje, valja definirati pouzdanost (vjerojatnost, ansu)
otkrivanja zadane razlike. Naime, i kada stvarna razlika
izmeu populacija postoji, zbog sluajnosti uzorkovanja
mogue je dobivanje puno manje opaene razlike na
uzorcima, koju e statistiki test proglasiti neznaajnom.
Dakle, nikada ne moemo biti potpuno sigurni da emo
stvarnu razliku ustanoviti, ve raspolaemo s veom ili
manjom pouzdanou njenog otkrivanja. Ta se
pouzdanost naziva snaga istraivanja:
snaga istraivanja = vjerojatnost dobivanja statistiki
znaajne razlike na uzorcima, ako je stvarna,
populacijska razlika vea ili jednaka od zadane.
Dakle, snaga istraivanja je pouzdanost otkrivanja
odreene minimalne (bioloki znaajne) razlike nekog
obiljeja izmeu populacija. To je vjerojatnost da neemo
napraviti pogreku (pogreku tipa 2), tj. da stvarnu
razliku neemo proglasiti statistiki neznaajnom.
Snaga istraivanja vezuje se za:

- graninu razinu (statistike) znaajnosti istraivanja,
odnosno za graninu p-vrijednost. to je granina
razina znaajnosti vea (p-vrijednost manja) tee emo
uoene razlike proglasiti statistiki znaajnim (tj. prije
napraviti pogreku ako stvarna razlika postoji). U
istom smislu djeluje i:
- varijabilnost istraivanog obiljeja. to su
varijabilnosti (individualne razlike) obiljeja vee, tee
emo uoene razlike pripisati stvarnima.
Uobiajen zahtjev za snagu istraivanja u biomedicni je
90%. Dakako, u odreenom istraivanju prihvatljiva snaga
moe biti manja ili vea, ovisno o tome koju pogreku vie
elimo izbjei: pogreku tipa 1 ili tipa 2 (alfa ili beta
pogreku).
Dok velika statistika znaajnost istraivanja znai
pouzdanost prihvaanja pozitivnih rezultata istraivanja,
velika snaga istraivanja znai pouzdanost prihvaanja
negativnih rezultata istraivanja.
Dakle, prije procjene potrebne veliine uzoraka potrebno
je definirati:

1. osjetljivost istraivanja (minimalnu stvarno znaajnu
razliku)
2. snagu istraivanja (pouzdanost detekcije stvarno
znaajnih razlika)
3. graninu znaajnost istraivanja (pouzdanost
iskljuenja sluajnih razlika) i
procijeniti:
4. varijabilnosti istraivanog obiljeja u populacijama.

Dakle, pod pretpostavkom da stvarna razlika u nekom
obiljeju u populacijama postoji i barem je odreene
veliine, elimo imati dovoljno veliku vjerojatnost (recimo
90%) da emo je statistikim testom potvrditi na
izabranoj graninoj razini znaajnosti (recimo 95%).
elimo procijeniti koliki su najmanji uzorci iz populacija
dovoljni za te ciljeve.
Cilj je procjene veliine uzoraka
osiguranje dostatne anse (snaga
istraivanja) da e budua studija
proglasiti statistiki znaajnima
one (i samo one) razlike (uinke)
koji su bioloki (kliniki) znaajne
VANE STVARI
1. Potreba probnog istraivanja (pilot pokus). Probno
istraivanje manje je potrebno za definiranje kliniki vane
razlike, vie za procjenu varijabilnosti istraivanih
svojstava. Neki statistiari taj problem zaobilaze na nain
da definiraju tzv. velike, srednje i male efekte u funkciji
varijabilnosti parametara. Tako moemo rei da elimo
otkriti razliku izmeu antihipertenziva i placeba u snienju
dijastolikog arterijskog tlaka ako je ona prosjeno 2.5 puta
vea od svoje individualne varijabilnosti (standardne
devijacije), ma kolika potonja bila! Drugi statistiari s
prezirom odbacuju takvu 'zaobilaznicu'. Jedan ju naziva 'T-
shirt phylosophy'. Realno je zauzeti stav da definicija
bioloki vane razlike u funkciji njene inter-indivudualne
varijabilnosti nije univerzalno prihvatljiv koncept.
2. Rezultate analize ne treba gledati kao precizne, niti
oktroirane. Uputno je prikazati rezultate za razne izbore
osjetljivosti i snage istraivanje.
3. Kada se anticipira opsena analiza rezultata, za
procjenu veliine uzorka valja uzeti najvaniju analizu (ili
sve, pa onda izabrati najvei procijenjeni potrebni N).
4. Za procjenu moemo koristiti formule ili raunalo. Raunalni
programi za tu svrhu jo nisu iroko dostupni, esto su ogranieni
glede vrste testa ili daju rezultate samo za jednako velike ispitne i
kontrolne skupine. U potonjem sluaju postoje formule za
korekciju procijenjene veliine uzorka za sluaj nejednako velike
ispitne i kontrolne skupine (esto se bira nekoliko kontrola po
ispitaniku!).
5. U situacijama kada raspolaemo sa zadanim uzorcima,
iz njihovih veliina raunamo snagu istraivanja za
odreenu osjetljivost. esto se takve analize rade a
posteriori pri interpretaciji negativnih rezultata istraivanja.
Recenzenti esto trae da se za negativan rezultat
izrauna snaga istraivanja. Pri tome se uoena razlika
smatra bioloki vanom. To esto nema smisla.
6. Ukoliko preliminarni rezultati istraivanja pokazuju da je
istraivani utjecaj (razlika) puno vei od minimalne stvarno
znaajnog, uputno je (a ponekad i etiki uvjet) istraivanje
prekinuti, jer su odgovori ve dobiveni.
7. Za multifaktoske usporedbe esto potrebnu veliinu
uzoraka ne moemo tono procijeniti. Tada se ugrubo
uzima da ispitanika treba biti najmanje 10 puta vie nego
istraivanih (nezavisnih) varijabli.
8. Ponekad ne istraujemo razlike, ve elimo precizinost
prosudbe. Tu je procjena veliine uzoraka jednostavnija.
9. Dva su uvjeta da bi negativna studija bila vana:

-pouzdano je negativna, tj. snaga istraivanja je prihvatljiva

-rezultati su interesantni (neoekivani, a vani)