VRSTE UZORAKA I UZORKOVANJE

• Populacija je uobičajeni predmet

istraživanja u epidemiologiji
• Populaciju možemo opisati dvjema
odrednicama vremenskom i
zemljopisnom
• Prilikom istraživanja možemo definirati
ukupnu populaciju i ciljnu populaciju
• Ukupnu populaciju čine sve osobe koje
stanuju na određenom prostoru u nekom
vremenu
• npr. populacija Europe 2011.godine,
populacija Republike Hrvatske 2012.godine
• Ukupna populacija izuzetno nam je rijetko
dostupna u istraživanju, uglavnom zbog
njene brojnosti, što se može negativno
odraziti na financijsku prihvatljivost
istraživanja i njegovo trajanje
• Kako ćemo definirati ukupnu populaciju ovisi
o istraživačkom pitanju
• Tako se neka pitanja odnose na opću
populaciju neke države
• (npr. istraživačko pitanje: „Kolika je
prevalencija pretilosti u populaciji Republike
Hrvatske”)
• neka se pitanje odnose na sve osobe
određene dobi na Zemlji („Postoji li povećani
rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti u
osoba srednje dobi s povećanom tjelesnom
masom?”)
• a neka se pitanja odnose samo na mali udio
stanovnika koji imaju određenu osobinu
( „Postoji li povećani rizik za obolijevanje od
krpeljnog meningoencefalitisa kod
lovočuvara na području Sljemena?”)
Iako je u istraživanju nemoguće obuhvatiti
ukupnu populaciju, rijetko je potrebno
provesti istraživanje na ukupnoj populaciji

Tako se svako istraživanje oslanja na

uporabu uzorka koji dobijemo iz ciljne
populacije
 Osobe koje vole
čokoladu koje žive u
Osobe koje vole
Sve osobe na svijetu Splitu 2013. g. i koje
čokoladu koje žive u
koje vole čokoladu su pacijenti 10
Splitu 2013. g. –
– ukupna populacija liječnika dentalne
ciljna populacija
medicine – uzorak iz
ciljne populacije
• Uzorak je reprezentativan kad ima ista
svojstva kao i populacija, tj. kad ima istu
raspodjelu obilježja kakvu ima i ciljna
populacija iz koje je dobiven, npr. istu
dobnu i spolnu strukturu, socioekonomske
karakteristike, zdravstvene pokazatelje itd.
• Reprezentativnost uzorka postiže se
pravilnim i primjerenim metodama
uzorkovanja
• Prilikom razmišljanja o provedbi istraživanja i o prikupljanju uzorka
potrebno je dobro razmisliti o novčanim sredstvima koje imamo na
raspolaganju , kao i o vremenu i kolegama koje nam mogu pomoći
tijekom provedbe istraživanja
• Prije početka istraživanja potrebno je definirati kriterije uključivanja i
isključivanja
• Također treba odlučiti da li će se prikupljati incidentni ili prevalentni
slučajevi neke bolesti
• Za neka istraživačka pitanja to može biti vrlo važna odluka jer
prevalentni slučajevi ne moraju biti reprezentativni za sve osobe
kojima je dijagnosticirana bolest (npr. ako bolest kratko traje zbog
brzog ozdravljenja, ili ako je preživljavanje vrlo kratko)
• Važna odluka prije prikupljanja uzorka je i odluka hoće li ispitanici biti
prikupljeni u bolnicama ili iz opće populacije
• I jedan i drugi pristup imaju svoje prednosti i mane
 • Uzorak možemo dobiti na više
načina

Uzorkovanj • Uzorkovanje možemo podijeliti na

uzorkovanje na temelju:
vjerojatnosti (probability
e sampling) i prigodno uzorkovanje
( convenient sampling)
• Zasniva se na principu da svaki član
ciljne populacije ima jednaku
vjerojatnost biti uključen u uzorak i
temelji se na slučajnom odabiru Uzorkovanje
ispitanika
na temelju
vjerojatnosti
• Prigodno uzorkovanje uzorak se
dobije na temelju njegove
dostupnosti istraživačima
Prigodno
uzorkovanje
• Iako je u istraživanju poželjno koristiti
neki od uzoraka utemeljenih na
vjerojatnosti, ponekad to nismo u
mogućnosti
• Također, nekad to nije ni potrebno, npr.
Za vrijeme epidemiološkog izvida na
terenu, kad moramo u što kraćem
vremenu donijeti valjane zaključke i
nemamo vremena provoditi složene
načine uzorkovanja, već podatke
prikupljamood osoba koje su se zatekle
na mjestu događaja i koje su nam
dostupne za ispitivanje
• Također poneka klinička istraživanja
mogu se zasnivati na prigodnom uzorku
• Ovaj oblik uzorka podrazumijeva
uključivanje svih osoba koje su voljne
pristupiti istraživanju (dobrovoljci),
osobe koje se liječe kod liječnika koji
provodi istraživanje (neovisno o
njihovim drugim karakteristikama) i sl.
• Tako osobe koje se nalaze u uzorku
mogu biti sustavno različite od drugih
osoba u ciljnoj populaciji
• Ovaj oblik uzorkovanja može otežati, a
ponekad onemogućiti poopćivanje
rezultata istraživanja na ciljnu
populaciju, jer nije reprezentativan (no
to nekad nije niti potrebno)
• Poseban oblik prigodnoga uzorka je
uzastopni uzorak koji dobijemo
uključivanjem svih dostupnih osoba
prema njihovu redoslijedu dolaska
npr. u ordinaciju liječnika obiteljske
medicine
• U biomedicinskim istraživanjima ponekad je doista poželjno
koristiti uzorak temeljen na slučajnom odabiru da bi se
osigurala što veća vjerojatnost dobivanja reprezentativnog
uzorka i da bi se izbjegla pojava odstupanja
Vrste uzoraka na
temelju vjerojatnosti:

1. jednostavni slučajni uzorak

2. stratificirani slučajni uzorak

3. uzorak iz podskupine

4. sustavno odabran uzorak

• Najjednostavniji način uzorkovanja u kojem svaki član ciljne
populacije ima jednaku vjerojatnost biti odabran u uzorak na
kojem će se provesti istraživanje Jednostavni
slučajan
• Ovaj pristup u uzorkovanju koristi se kada nam je dostupna čitava
ciljna populacija, ali nam nije potreban toliki broj ispitanika
• Najveći problem u dobivanju jednostavnog slučajnog uzorka
potreba je za poznavanjem svih članova ciljne populacije, tj.
moramo imati neki oblik identifikacije svakoga pojedinoga
člana(npr. OIB svakog građana, popis studenata medicine, popis
uzorak
osoba koje se liječe kod liječnika obiteljske medicine, itd.)
• Jednostavan slučajan uzorak možemo dobiti na mnogo načina, ali
(simple
je najčešći pristup bio s pomoću tablice slučajnih brojeva, a danas
je to kompjuterski random
sample)
• Primjer za dobivanje jednostavnoga slučajnog
uzorka je izvlačenje deset kuglica iz neprovidne
kutije u kojoj se nalazi 100 kuglica zelene i 100
kuglica crvene boje
• Tada se hipotetično može dogoditi da izvučemo
sve kuglice crvene boje i zaključimo kako se u
kutiji nalaze isključivo kuglice crvene boje
• Iako je izvlačenje bilo nasumično, postavlja se
pitanje je li taj uzorak reprezentativan za sve
kuglice u kutiji, tj. mogu li se zaključci koje ćemo
donijeti na temelju našega slučajnog uzorka
primijeniti na čitavu populaciju, u ovom slučaju
ukupni broj kuglica?
• Odgovor je NE što može dovesti do problema u
poopćivanju rezultata istraživanja
• Većina jednostavnih slučajnih uzoraka ipak jesu
reprezentativni!
• Iz skupine koja se sastoji od 100 muškaraca i 100
žena trebamo dobiti reprezentativan uzorak od
10 ispitanika
• Svakoj osobi pridodat ćemo redni broj, a nakon
toga brojeve staviti u veliku kutiju i dobro
promiješati
• Zatim izvlačenjem slučajnih brojeva iz kutije Primjer
dobijemo uzorak od 8 muškaraca i 2 žene
• Je li ovaj uzorak reprezentativan?
• Odgovor je NE, jer je u populaciji iz koje smo
dobili uzorak raspodjela spolova 1:1, dok je u
našem uzorku taj odnos 4:1 u korist muškaraca
• Ovakvo uzorkovanje jamči veću reprezentativnost uzorka
• Zasniva se na pristupu podjele ciljne populacije u homogene
skupine iz kojih se nakon toga dobivaju slučajni uzorci
Stratificirani
• Podijela na skupine treba se učiniti na temelju osobina koje su
važne za ishod istraživanja i koje bi mogle dovesti do pogrješnih
zaključaka ( tzv.čimbenici zabune, confounding factors)
slučajan
• Naprimjer skupine moraju biti jednake prema spolu, prema dobi
ili obrazovanju i slično
uzorak
• Nakon podjele na podskupine , za ovaj način uzorkovanja vrijede
iste pretpostavke kao i za dobivanje jednostavnoga slučajnog
(stratified
random
uzorka

sample)
Primjer

• Iz skupine koja se sastoji od 100

muškaraca i 100 žena trebamo
dobiti reprezentativni uzorak od
10 ispitanika
• Ovu skupinu podijelit ćemo u dvije
skupine , na muškarce i žene
• Svakoj osobi pridodat ćemo redni
broj, a nakon toga brojeve ćemo
staviti u dvije velike kutije
(odvojeno za muškarce i žene) i
dobro ih promiješati
• Zatim ćemo iz svake skupine
slučajnim odabirom dobiti po 5
ispitanika
• Ponekad je teško i skupo koristiti jednostavan ili stratificirani
slučajan uzorak
• Poseban problem što moramo znati koliko osoba ima u populaciji,
Uzorak
podskupina
a moraju nam biti poznate i neke njihove karakteristike (dob, spol i
slično, u slučaju da nam treba stratificirani uzorak)
• Tek tad možemo svakoj osobi pridjeliti identifikacijski broj koji
nam je neizostavno potreban kako bismo slučajnim odabirom
mogli izabrati ispitanike ili grozdasti
• Ovi problemi mogu se izbjeći korištenjem uzorka iz podskupine
• Cilj uzorkovanja nije pojedinac, već skupine koje se grupiraju
uzorak
(cluster
prema nekim zakonitostima, npr.djeca u školama, radnici u
tvornicama, osobe u kartoteci nekog liječnika, itd.

sample)
 • Ovaj način uzorkovanja provodi se korištenjem određenog „sustava” za
Sustavni uzorak dobivanje uzorka
• Tako možemo odlučiti hoćemo li odabrati svakog drugog ili petog pacijenta
(systematic iz ciljne populacije, ovisno o potrebnoj veličini uzorka i veličini ciljne
populacije
sample)
Primjer
• Ako iz kartoteke liječnika obiteljske medicine s ukupno 2.500
pacijenata želimo odabrati 500, postupit ćemo na sljedeći način:
najprije ćemo uzeti abecedni popis pacijenata
• S obzirom na to da nam treba 500 pacijenata, odabrat ćemo svakog 5
pacijenta (2.500/5000=5).
• Odabrat ćemo slučajni broj od 1 do 5 s kojim ćemo započeti (npr.3)
• U istraživanje ćemo tada uključiti trećeg pacijenta s popisa, zatim
osmog, zatim trinaestog, itd.