SOCIOLOGIJA-ZAVRŠNI ISPIT

1. Što je nauka? Objasni principe naučnog saznanja!

Znanost je misaona interpretacija objektivne stvarnosti zasnovana na činjenicama te
stvarnosti. Sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom
razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih
objektivnih metoda istraživanja. Principi naučnog saznanja:
-Objektivnost-nepristranost, lišeno osobnih stavova
-Pouzdanost-empirijski dokazi
-Općost-otkrivanje veza i odnosa među pojavama/procesima
-Sistematičnost-svi osnovni pojmovi što konkretniji da se iz njih izvede složeni
pojam
2. Koje su metode i tehnike znanstvenog istraživanja?

Metode znanstvenog istraživanja: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i

sinteze, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i specijalizacije,
metoda dokazivanja i opovrgavanja, metoda klasifikacije, metoda deskripcije, metoda
kompilacije, komparativna metoda, statistička metoda, matematička metoda, metoda
modeliranja, kibernetička metoda, eksperimentalna metoda, dijalektička metoda,
povijesna metoda, genetička metoda, teorija sistema kao metoda, aksiomatska metoda,
metoda idealnih tipova, empirijska metoda, metoda studija slučaja.

Tehnike znanstvenog istraživanja: Teh. za prikupljanje, za sređivanje i za

prikazivanje/tumačene podataka: anketiranje, intervjuiranje, promatranje, brojenje,
mjerenje, Delfi metoda (već nekoliko desetljeća koristi kao prognostička metoda kojom se dobivaju podaci
iz specifičnih područja istraživanja, a na temelju mišljenja i predviđanja stručnjaka toga područja ), metoda
"mozaika" (nije zapravo nikakva nova znanstvena metoda nego je to već od davnina ustaljen način pripremanja i

objavljivanja znanstvenih i stručnih činjenica).

3. Objasnite kakva mora biti misao da bi bila znanstvena.

Znanstvena misao mora biti jasna i precizna, argumentirana, društveno razumljiva i praktično
provjerljiva.

4.Što je spoznaja i koji su spoznajni tipovi?

Spoznaja je najviša misaona djelatnost čovjeka, točnije, to je poimanje zbilje koja se zasniva
na čovjekovu iskustvu i mišljenju. Tipovi spoznaje su: znanstvena, umjetnička, religiozna,
filozofska, intuitivna i diskurzivna ili racionalna.

5.Objasni proces znanstvene spoznaje.

Proces znanstvene spoznaje sastoji se od: deskripcije, klasifikacije i objašnjenja. Treba
sprovesti longitudinalno istraživanje, to jest utvrditi povezanost među pojmovima,
kauzalno istraživanje, tj. utvrditi uzrok pojave, predvidjeti događaje, te na kraju
kontrolirati.
6. Objasni promatranje kao metodu znanstvenog istraživanja!

Promatranje- je najstariji najrasprostranjenija metoda prikupljanja činjenica, kako o

prirodnim tako i u društvenim pojavama putem neposrednih osjeta tih pojava. Od
običnog, laičkog promatranja, naučno promatranje se razlikuje po tome što je:
selektivno,sistematsko i stručno

7. Objasni ispitivanje kao metodu znanstvenog istraživanja!

Ispitivanje je drugi vrlo rasprostranjen način prikupljanja podataka u suvremenim

istraživanjima. Kod ispitivanja se podaci prikupljaju preko iskaza drugih subjekata.

Ispitivanje može da bude: blago, neutralno,oštro ili strogo ispitivanje.

Blago ispitivanje- je ono kada ispitivač nastoji uspostaviti što prisniji odnos sa
ispitanikom i da stekne njegovo potpuno povjerenje.

Neutralno ispitivanje -ispitivač se prema ispitaniku odnosi krajnje neutralno i

poslovno. On bez ikakvih intimiziranja vrši svoj posao prema unaprijed predviđenom
postupku i evidentira odgovore onako kako su dati.

Oštro ili strogo ispitivanje- od ispitanika se traži da brzo, bez razmišljanja, odgovara
na postavljena pitanja, predočavaju mu se sve proturječnosti u iskazima, pojedina
pitanja se namjerno postavljaju na preskok radi iznenađenja, itd.

8. Objasnite intervju i anketu kao istraživačke tehnike!

U prikupljanju podataka metodom ispitivanja, kao istraživačke tehnike koriste se
intervju i anketa.
Pod intervjuom (razgovorom) uglavnom se podrazumijeva prikupljanje podataka
putem govornog općenja između ispitivača i ispitanika.
Od običnog, svakodnevnog razgovora naučni razgovor se razlikuje po tome što je
njegov sadržaj, tok i način u manjoj ili većoj mjeri određen naučnim ciljem
istraživanja. Ovisno o naučnom cilju koji se pred istraživanjem postavlja, razlikuju se
tri tipa intervjua:
slobodni ili neusmjereni;
usmjereni ili dubinski;
panel intervju.
Slobodni ili neusmjereni intervju koristi se kad se žele prikupiti opšti podaci o
pojavi koja se ispituje, kada se traga za početnom i globalnom slikom pojave koja se
istražuje. S obzirom na tako postavljen cilj, ispitivač ima veliku slobodu pri
postavljanju pitanja kako u pogledu njihovog sadržaja tako i oblika i redoslijeda.
Usmjereni ili dubinski intervju upotrebljava se za prikupljanje podataka o
dubinskim, skrivenim slojevima pojave koja se istražuje.Sloboda ispitivača je ovdje
svedena na minimum, jer se razgovor odvija prema precizno utvrđenom sadržaju i
postupku naznačenom u osnovama za razgovor.
Panel intervju je specifična vrsta usmjerenog intervjua. On se koristi za
proučavanje dugotrajnih i promjenljivih pojava, a sastoji se u razgovoru koji se vrši u
određenim vremenskim razmacima kako bi se uočile promjene u pojavi. Kao i kod
usmjerenog intervjua, i ovdje je sadržaj i tok razgovora ispitivača sa ispitanikom
unaprijed određen i definiran u osnovama za razgovor.
Anketiranje, za razliku od intervjua, je takva tehnika ispitivanja kod koje ne dolazi
do neposredne, lične komunikacije između ispitivača i ispitanika, nego se ispitivanje
obavlja preko pisanog upitnika.
Ispitanicima, izabranim po određenom uzorku, dostavlja se anketni upitnik i od njih se
traži da u skladu sa uputstvima koja su data u upitniku ili usmenoj instrukciji anketara
odgovore na pitanja iz upitnika.Zavisno od načina kako su formulirana pitanja, anketa
može biti:
standardizirana - u kojoj su odgovori na pitanja uglavnom zatvorenog tipa, odnosno
sa unaprijed datim alternativama, koristi se pri istraživanju prostih i jednostavnih
pojava čiji se sadržaj može izraziti u nekoliko modaliteta;
nestandardizirana – koristi se za istraživanje kompleksnih i složenih pojava, o kojima
su naučna saznanja relativno oskudna.
Kod nestandardiziranog tipa ankete odgovori na pitanja su uglavnom otvoreni.
Ispitaniku se, po pravilu, ne nude nikakve alternative, već se traži da on sam ponudi i
formulira odgovor na postavljena pitanja, i
kombinacija standardiziranog i nestandardiziranog tipa ankete kombiniranjem
otvorenih i zatvorenih odgovora na postavljena pitanja.

9. Što je sociologija i njen predmet?

Sociologija je nauka koja se bavi sistemskim izučavanjem društvenog života,
društvenih pojava i grupa i društva u njegovoj cjelokupnosti, tj. ustrojem društva i
zakonitostima njegova razvoja u najširem značenju. Ona se bavi znanstvenim
proučavanjem društvenog ponašanja. Predmet sociologije je izučavanje tog šta društvo
čini od čovjeka i šta on čini sam sa sobom.
10.Tko je sociolog i šta je sociološka imaginacija?
Sociolog je onaj koji je u stanju osloboditi se neposrednih osobnih okolnosti u kojima
se nalazi da bi vidio stvari u jednom širem kontekstu. Sociološka imaginacija nas uči
da se udaljimo od vlastite rutine i da stvari promatramo iz sasvim novog kuta. Red
Mills je rekao da je imaginacija traganje za nečim što nam nedostaje, što je
čovječanstvu potrebno. Svakom sociologu daje kreativnost, produktivnost i
sposobnost da se oslobodi od subjektivnog.
11. Objasni odnos sociologije i drugih društvenih znanosti?
SOCIOLOGIJA I POVIJEST
Povijest se bavi prvenstveno onime što se zbilo u prošlosti. Ona proučava
neponovljive događaje u njihovoj jedinstvenost. Sociologija traži općenitosti koje
se ponavljaju u historijskim zbivanjima.
SOCIOLOGIJA I ANTROPOLOGIJA
Antropologija proučava jednostavna, pred- pismena, (sa trendom moderne
antropologije da ispituje moderne zajednice).
Sociologija nasuprot tome je orijentirana pretežno na moderna industrijska i post-
industrijska društva.
Antropologija studira zajednice u totalitetu – ukupne socijalne i kulturne
karakteristike
Zbog veličine i kompleksnosti modernog društva sociolog obično studira aspekte
društva
SOCIOLOGIJA I PSIHOLOGIJA
 Psihologija se bavi pojedincem, sa onim što se zbiva u pojedinčevoj svijesti.
Sociologija se bavi prvenstveno onim sto se zbiva među pojedincima.
SOCIOLOGIJA I EKONOMIJA
Ekonomija proučava proizvodnju, distribuciju i potrošnju dobara i usluga.Ekonomsko
ponašanje je „podgrupa“ društvenog ponašanje pa sociologija proučava kako
ekonomske institucije utječu (ili su pod utjecajem) političkih institucija, strukture
porodice, vrijednosnog sistema
12. Navesti i objasniti tri glavna gledišta u sociologiji!
Sociolozi analiziraju društvene pojave na različitim razinama i iz različitih
perspektiva. Sociolozi danas raspravljaju o tri osnovne teorijske perspektive (gledišta):
 simbolički interakcionizam,
 funkcionalizam,
 konflikt
Ove perspektive nude sociologiji teorijske paradigme objašnjavajući kako društvo
utječe na ljude i obrnuto.
Simbolička interakcionistička perspektiva poznata kao simbolički interakcionizam,
usmjerava sociologe da razmotre simbole i pojedinosti iz svakodnevnog života, što ti
simboli znače, i kako ljudi komuniciraju jedni s drugima.
Prema funkcionalističkim perspektivama, koji se nazivaju funkcionalizam - svaki
aspekt društva je ovisan i doprinosi funkcioniranju društva u cjelini. Vlada, odnosno
država, pruža obrazovanje za djecu u porodici, koja pak plaća porez o kojem država
ovisi - kako bi sama funkcionirala.
Perspektive sukoba, su nastale prije svega kod Karla Marxa u djelima o klasnim
borbama i predstavlja društvo u drugačijem svjetlu nego što su to čine
funkcionalističke i simboličke interkacionističke perspektive.
Dok se ove potonje - perspektive usredotočuju na pozitivne aspekte društva koje
pridonose stabilnosti, perspektive sukoba fokusiraju se na negativnu i proturječne
prirodu društva.

Funkcionalizam: Moderna sociološka teorija;

U objašnjenju društvenih procesa ne polaze od individualnih ili kolektvinih ponašanja
ljudi ili izdvojenih oblika društvenih odnosa, već polaze od društva kao cjeline.
Funcionalistička teorija polazi od pretpostavke da je ponašanje u društvu strukturirano,
tj. odnosi u društvu su regulirani na osnovu nekih pravila. Dakle, postoje obrasci
društvenih odnosa koji se ponavljaju na osnovu unaprijed zadatih obrazaca.Glavni
dijelovi društva – institucije (porodica, ekonomski, politički, obrazovni sistem).
Teorija društvenog sukoba: Predstavnici ove teorije ističu značaj podjela u društvu,
tesu na taj način zaokupljeni pitanjima moći, nejednakosti, borbe. Društvo se sastoji
od različitih interesnih grupa, koje slijede svoje sopstvene interese. Postojanje interesa,
uvjek znači postojanje mogućnosti za konflikt, iz kojeg neke društvene grupe mogu
izvlačiti veću korist od drugih. Predstavnici ove teorije ispituju stepen napetosti koja
postoji između dominantnih društvenih grupa i grupa u nepovoljnom položaju, i
pokušavaju da shvate kako se uspostavljaju i održavaju odnosi kontrole.
Simbolički interakcionizam: je nastao iz zaokupljenosti jezikom i značenjem. Ključni
element – simbol, nešto što stoji umjesto nečega drugog i bliže ga
objašnjava.Usmjerava pažnju na određeni detalj u nekoj interakciji i na način na koji
se taj detalj koristi da bismo shvatili smisao onoga šta drugi rade ili govore.
4. Doprinos Sen-Simona razvoju sociologije!
Sen-Simon: Snažno impresioniran dostignućima prirodnih nauka, posebno fizikom i
biologijom, nastojao je da zakone koji vladaju prirodom primjeni na društvo.
Prvi izdvojio nauku o društvu kao samostalnu nauku - socijalna fiziologija. Osnovu
društva, odnosno društvenog života ljudi čine materijalna proizvodnja, svojina i
ideje.Osnovni zakon koji djeluje u historiji jeste zakon progresa, koji se ogleda u
smjeni dvije epohe: kritičke i organske.Radnička klasa ili industrijska klasa
(radnici,kapitalisti i zanatlije) i neradnička klasa (članovi državnog aparata). Buduće
društvo mora voditi industrijska klasa, koja će upravljanje ljudima zamijeniti sa
upravljanjem stvarima. Sen Simonova teorija društva je mehanicistička (svemir-stroj) i
utopistička (fantazija idealnog društva). Zasnovao učenje na snažnoj kritici
kapitalističkog društva. Ideja o ukidanju privatnog vlasništva i države. Proizvodnjom
trebaju upravljati oni koji u njoj i rade.

5. Objasni tri shvaćanja izvora legitimiteta po Maxu Weberu!

Tri izvora legitimiteta (prihvaćanje određenih institucija vlasti od strane građana
ovisno o tome koliko će vlast biti suglasnas višim načelima i normama društva i na
koji su način osvojili vlast) po M. Wewberu su:
 Tradicionalna vlast;
  Racionalna vlast;
 Karizmatska vlast.
Racionalna vlast se temelji na jednakim općim pravilima ponašanja za sve članove
društva i za sve predstavnike vlasti. Karakteristična za demokratska društva, gdje se
svi politički subjekti podvrgavaju istom zakonu. Utemeljena na volji svih građana,
koja vrijedi na općem nivou (51 % građana odlučuje kao većina i ostatak to prihvaća).
Tradicionalna vlast je zasnovana na povjerenju u vremenom afirmirani postojeći
poredak. Radi se o vlasti tradicionalnih društava, u kojima vlast vrše dinastije ili
nasljedne vlasti. Tradicionalna vlast se ne osvaja izborima, već konsenzusom o tome
tko ima pravo vladati. Primjeri su tzv. monarhije (koje još dan danas postoje u svijetu).
Karizmatska vlast se zasniva se na odanosti podanika vođi za kojeg se vjeruje da
posjeduje iznimne sposobnosti. Karizma predstavlja određeno obilježje pojedinca koje
ga izdvaja od običnih ljudi i na temelju kojeg mu ostali pridaju nadnaravne,
nadljudske ili barem izuzetne sposobnosti. Karizma je povezana s magijskim i
religijskim utjecajem političkog autoriteta – proročanski karakter vlasti.
6. Doprinos Auguste Comtea razvoju sociologije!
Pokušava objasniti zakone društvenog svijeta;
 opažanje,
 uspoređivanje,
 eksperimentiranje
Sve znanstvene discipline dijele istu metodu i logiku; njima razotkrivaju univerzalne
zakone. Razlikuje tri faze u razvoju čovjekovog svjesnog odnosa prema stvarnosti...
 religiozna
 filozofska
 pozitivna odnosno znanstvena
Preteča pozitivističke, odnosno analitičke filozofije. Imao je ambiciozan plan
rekonstrukcije francuskog društva u kojem je zbog industrijalizacije vladala je
nejednakost i poremećena socijalna kohezija. Smatrao je da treba stvoriti moralni
sklad, koncenzus da bi se društvo reguliralo i držalo na okupu. Pozitivistička
sociologija; “Kurs pozitivne filozofije” i “Kurs pozitivne fizike”, Kont je prvi razvio
cjelovit sociološki sistem.
Ljudsko društvo predstavlja završni korak organske revolucije. U ljudskom društvu ,
“postoji sklad struktura i funkcija koje idu ka zajedničkom cilju kroz akciju i reakciju
unutar djelova i u odnosu na okolinu”, smatra Komt.
Iz porodice nastaje šira ljudska zajednica, odnosno država. Država - “veliko biće” -
suverena vlast, stanovništvo, teritorija, organizirana uprava.
Sociolozi danas raspravljaju o tri osnovne teorijske perspektive, a čije je postavke dao
A. Comte:
 simbolički interkacionizam;
 funkcionalizam;
 konflikt.
Simbolička interkacionistička perspektive - poznata kao simbolički interakcionizam,
usmjerava sociologe da razmotre simbole i pojedinosti iz svakodnevnog života, što ti
simboli znače, i kako ljudi komuniciraju jedni s drugima.
Prema funkcionalističkim perspektivama, koji se nazivaju funkcionalizam - svaki
aspekt društva je ovisan i doprinosi funkcioniranju društva u cjelini.Vlada, odnosno
država, pruža obrazovanje za djecu u porodici, koja pak plaća porez o kojem država
ovisi - kako bi sama funkcionisala...
Perspektive sukoba, su nastale prije svega kod Karla Marxa u djelima o klasnim
borbama i predstavlja društvo u drugačijem svjetlu nego što su to čine
funkcionalističke i simboličke interkacionističke perspektive. Dok se ove potonje -
perspektive usredotočuju na pozitivne aspekte društva koje pridonose stabilnosti,
perspektive sukoba fokusiraju se na negativnu i proturječne prirodu društva.

7. Doprinos Herbert Spencera razvoju sociologije!

Tri “osnovne istine” ili zakona prema H. Spenceru: zakon o inercije sile, zakon o
neuništivosti materije, zakon o neprekidnosti kretanja.Evolucija je integracija materije
uz istovremeno rasipanje kretanja za koje materija prelazi iz jedne relativno
nepovezane i neodređeni homogenosti u relativno povezanu i određenu homogenost”,
smatra Spenser. Društvo je super organizam koji slijedi opštu teoriju evolucije po
istim principima kao biološki organizam.
Razlike između društva i biološkog organizma. Ljudsko društvo je agregat jedinki
koje su manje više raštrkane i slobodne, dok je biološki organizam realna cjelina
djelova koji ga čine.Diferencijacija i specijalizacija funkcija.
Evolutivni razvoj ljudskog društva prelazi put od horda, preko militarizma, pa
industrijalizma, do etičkog društva. (Horda - faza sukoba; militaristička faza
integracija društva; industrijska faza – slobodno i demokratsko društvo; etičko društvo
– humanost i moralnost.). Spencer je utemeljio funkcionalizam kao sociološk teoriju.
8. Objasnite funkcionalističku perspektivu kao jednu od 3 glavna gledišta u soc.?
- Funcionalistička teorija polazi od pretpostavke da je ponašanje u društvu
strukturirano, tj. odnosi u društvu su regulisani na osnovu nekih pravila.
- Dakle, postoje obrasci društvenih odnosa koji se ponavljaju na osnovu unaprijed
zadatih obrazaca.
Glavni dijelovi društva – institucije (porodica, ekonomski, politički, obrazovni sistem
9. Objasni perspektive sukoba – konflikt kao jedno od tri glavna gledišta u soc.?
Predstavnici ove teorije ističu značaj podjela u društvu, te su na taj način
zaokupljeni pitanjima moći, nejednakosti, borbe...
Društvo se sastoji od različitih interesnih grupa, koje slijede svoje sopstvene
interese...
Postojanje interesa, uvjek znači postojanje mogućnosti za konflikt, iz kojeg neke
društvene grupe mogu izvlačiti veću korist od drugih.

10. Objasnite šta je društvo!

Društvo je organizirana zajednica ljudi na određenom teritoriju; skupina ljudi
povezanih u procesu proizvodnje i obavljanju drugih djelatnosti i funkcija; socijalna
grupacija u koju se ljudi povezuju po vlastitoj volji. Elementi društva: ljudi, ljudski
proizvodi i ljudske djelatnosti (ponašanja).
11. Objasniti evolutivni put ljudskog društva!
Evolutivni put ljudskog društva je prošao nekoliko faza. Najprije su to bile srodničke
zajednice, zatim etničke i na kraju lokalne društvene zajednice. U srodničke ubrajamo:
hordu, rod i pleme. Etničke: narod i nacija. Lokalne: urbane, ruralne i gradske
zajednice.
Horda je nastala na nižem stupnju divljaštva i označava početak društvenog života
ljudi. Trajala nekoliko stotina hiljada godina. Pripadnost hordi = pripadnost društvu.
To je i biološka i ekonomska zajednica. Članovi su imali jednaka prava i obaveze.
Vladao promiskuitet; potomstvo zajedničko za cijelu hordu.
Rod kao društvena zajednica se ubraja u srodničke zajednice. Nastao je na višem
stupnju divljaštva. Zasniva se na stvaranju materijalnih dobara kao svojoj ekonomskoj
osnovi, prisutan je grupni egzogamni brak. Društveni odnosi su razvijeniji u odnosu na
hordu, na čelu roda nalazi se starješina. Uvode se ograničenja u pogledu izbora
spolnog partnera. Članovi roda nisu samo pripadnici roda, već i individue. Zabranjeni
su spolni odnosi između braće i sestara. Rodovi su najprije bili matrijarhalne
zajednice, a razvojem stočarstva, postaju patrijarhalne. Bratstva ili fratije – čine ga
dva-tri roda; prvi korak u stvaranju drugih ljudskih zajednica.
Pleme nastaje u barbarstvu. Čini ga nekoliko rodova, preko bratstva ili na drugi način.
Rodovi nisu gubili svoju individualnost. Udruživanje rodova na osnovu krvog
srodstva i zajedničke teritorije, ali i ekonomskih potreba i potreba odbrane. Krvno
srodnička, teritorijalna i interesna zajednica. Javljaju se prvi oblici odlučivanja i
raspodijele vlasti. Javljaju se imovinske razlike.
Etnička zajednica -Zasnivaju se na zajedničkom etničkom porijeklu njihovih članova
ili na veri o njihovom zajedničkom etničkom porijeklu. To su:
 narod
 nacija.
NAROD predstavlja globalnu društvenu zajednicu koja se javlja u robovlasništvu, u
doba prerastanja krvno-srodničkih zajednica u više oblike udruživanja koji za svoju
osnovu imaju prvenstveno teritorijalnu povezanost svojih članova. Narod nastaje kao
viši oblik plemenskog ujedinjenja.Društvena svijest o zajedničkom porijeklu etničkih
grupa. Ekonomska osnova – autarhična naturalna privreda. Postojanje staleža, zatim
klasa.Narod je organiziran i kao klasna politička zajednica – štiti interese prvenstveno
jedne klase. Država značajan kohezijski činitelj.
NACIJA je globalna društvena zajednica koja. Nastaje u vrijeme prelaza
tradicionalnog društva u moderno, kada nastaju industrijska proizvodnja i tržišna
privreda. 2 shvaćanja nacije:
 Građanski ili zapadni model
 Etnički ili istočni model.
GRAĐANSKI ILI ZAPADNI MODEL
Nacija je politička zajednica ustanovljena na liberalnom principu jedna nacija – jedna
država, gdje se nacija izjednačava sa državom, a pripadnost naciji, kao svijest o
 zajedništvu ili osjećanju jedinstva koje imaju njeni pripadnici, poistovjećuje sa
pripadnošću određene države. – obilježja:
 Posjedovanje kompaktne, utvrđene teritorije
 “ideja partije” – vlada jedinstvena politička volja, osigurana jednakost njenih
pripadnika
 Zajednička kultura i ideologija.

ETNIČKI ILI ISTOČNI MODEL – obilježja:

Naglašavanje zajednice rođenja i rodne kulture – nacionalna pripadnost se stiče rađanjem.

Mogućnost narodne mobilizacije. Specifični kulturni sadržaji, sa izraženim jezično-etničkim
elementima.

NACIONALIZAM je pojavni oblik nacionalne svijesti kojom se izražava pripadnost

određenoj naciji, ljubav i privrženost prema njoj, a u određenim situacijama isticanje
nacionalnih ciljeva i spremnosti da se za njih bori.
Lokalne društvene zajednice -To su multifunkcionalne društvene zajednice koje se
oblikuju kao tvorevina dugotrajnih društvenih procesa na određenom geografskom
području. Osnovne karakteristike:
 Prostorno određenje
 Multifunkcionalnost
 Dugotrajnost.
RURALNE ZAJEDNICE – obilježja:
Relativna izoliranost i veća zavisnost od prirodne sredine; Mali broj pripadnika;
Intimni i osobni društveni odnosi i jako neformalna društvena prinuda (socijalna
kontrola); Nizak stupanj podijele rada i relativna homogenost; Veći značaj rodbinskih
veza i porodice; Velika uloga tradicije, naročito običaja; Ograničena društvena
mobilnost; Nizak stupanj društvene podjele rada; Velika patrijarhalna porodica.

URBANE ZAJEDNICE – gradska naselja – GRAD

Javljaju se na prelazu iz barbarstva u civilizaciju, iz plemenskih zajednica u državu.
Podjela rada dovodi do izdvajanja zanata i trgovine iz poljoprivrede. Nastao u vrijeme
robovlasništva, posebno u antičkom periodu. U moderno doba – proces “svjetske
urbanizacije” – masovno preseljavanje ljudi u gradove.
GRADSKE ZAJEDNICE – obilježja:
 Veliki broj ljudi živi zbijeno na malom prostoru; Velika heterogenost stanovništva;
Visok stupanj društvene podjele rada i društvene diferencijacije uopće; Razmrvljenost
društvenog života pojedinca; Prolazni, bezlični i formalizirani odnosi; Atmosfera
anonimnosti; Institucionalizirana socijalna kontrola.

12. Objasni pojam društvena grupa i neke od njegovih karakteristika!

Društvene grupe- grupa kao određeni broj pojedinaca koji su međusobno povezani trajnim ili
privremenim odnosima. Razlozi stvaranja grupa su uglavnom ti što grupa na određeni način
želi zadovoljiti neku svoju potrebu – interes

Neke od karakteristika koje treba imati u vidu prilikom analiziranja svake vrste društvenih
grupa:

 veličina, odnosno broj članova grupe,

 uzrok njena nastajanja,

 dužina trajanja,

 struktura grupe

 stupanj organiziranosti

 način komuniciranja među članovima grupe,

 stupanj otvorenosti i način povezivanja s drugim grupama,

 redoslijed društvene moći,

 način rukovođenja

 psihološke i socijalne osobine članova grupe

13. Navedite i objasnite osnovne tipove društvenih grupa i uzroke formiranja!

Pod društvenom grupom u najširem smislu se podrazumijeva veći ili manji broj
pojedinaca koji imaju neku zajedničku karakteristiku. Društvene grupe su cjeline dva i
više pojedinaca koje se međusobno razlikuju po najrazličitijim obilježjima. Ako se za
kriterij razlikovanja grupa uzme uzrok njihova formiranja tada se oblici grupiranja
mogu podijeliti u tri osnovne vrste:
 Radne grupe
  Grupe nastale na temelju zajedničkih životnih uvjeta
 U treću vrstu spadaju sve neorganizirane ili privremene grupe.
Prema stupnju formalizacije odnosa:
Formalne grupe – imaju stalnu organizaciju, propisan sistem zajedničkog
djelovanja i odlučivanja, ali i sistem sankcioniranja
Neformalne grupe – često postoje unutar formalnih grupa i u njih pojedinci
ulaze radi zadovoljavanja određenih sklonosti, potreba težnje i slično; nemaju
stalnu organizaciju ili uopće nisu organizirane.
Na osnovu stupnja i kvaliteta povezanosti članova grupe:
 Zajednice – karakteristike: trajnost, neposrednost, prisnost među članovima,
naglašena solidarnost, svijest o pripadnosti zajednici i zajednički kulturni
obrazac
 Skupovi – to su manje trajnije skupine, ali i kada su trajne, veze među njima su
spoljašnje, posredne, a pojedinci ih ne moraju biti svjesni.
Prema prisnosti i intenzitetu interpersonalnih odnosa:
 Primarne grupe – postoje intenzivni interpersonalni odnosi među članovima,
jaka emocionalna vezanost za grupu i kontakt “licem u lice”
 Sekundarne grupe – to su velike, makro grupe koje nastaju na osnovu
zajedničkih interesa; kontakti nisu česti, niti neposredni (klase, nacije, političke
partije i druge makro grupe).

Na osnovu raspodjele društvene moći i načinu rukovođenja:

 Autoritativne grupe – imaju strogu hijerarhijsku organizaciju sa izrazitom
nejednakošću vodećih i ostalih članova grupe; moć se osigurava na osnovu
hijerarhije uloga i položaja ili tradicije
 Demokratske grupe – to su one u kojima postoji relativno srazmjerno
raspodijeljena moć između pripadnika i grupe; u njima se naglašavaju načela
jednakosti i solidarnosti.
 Uzroci koji dovode do formiranja grupe:
 Potreba za vlastitom samoreprodukcijom;
 Življenje na užem geografskom području;
 Potreba za obavljanjem zajedničkih djelatnosti;
 Sličan društveni položaj pojedinca;
 Zajedničko porijeklo;
 Zadovoljavanje zajedničkih sklonosti i interesiranja.
14. Šta je društvena nejednakost i koja su njena obilježja?
Društvena stratifikacija je strukturirana, stabilna i trajna nejednakost među
grupama ljudi u nekom društvu, a koje su na temelju moći, ugleda i bogatstva
njihovih članova rangirane jedna iznad druge.Društvene nejednakosti koje
proizilaze iz različitog položaja i uloge pojedinaca, društveno su nužne, ali i
društveno korisne.Društvenu stratifikaciju bitno određuje nekoliko elemenata:
 ona nije oblik društvene nejednakosti između pojedinaca, nego između
društvenih grupa.
 društvena stratifikacija počiva na moći, ugledu i bogatstvu koje
posjeduju društvene grupe i njeni članovi.
 društvene grupe, kao elemente društvene stratifikacije, odlikuje
postojanje zajedničke društvene svijesti o zajedničkom identitetu i zajedničkim
ili sličnim interesima njihovih članova.
 Članovi društvenih grupa imaju i sličan način života, uživaju u
nejednakoj raspodjeli ugleda, moći i bogatstva ili zbog njih trpe i po tome se
razlikuju od pripadnika drugih grupa.
 Svaka društvena grupa unutar društvene stratifikacije nastoji razviti
norme, stavove i vrijednosti koji su za nju specifični i po kojima se razlikuje od
drugih društvenih grupa.
 Društvena stratifikacija označava društvenu nejednakost koja je i
stabilna i trajna po svom karakteru.

15. Šta je stratifikacija i posljedice?
Društvena stratifikacija je strukturirana, stabilna i trajna nejednakost među
grupama ljudi u nekom društvu, a koje su na temelju moći, ugleda i bogatstva
njihovih članova rangirane jedna iznad druge. Društvena stratifikacija bitno
utiče na dva faktora života ljudi, a to su životne šanse i stil čovjekovog života i
to u dva osnovna pravca:
a) da ih čini realnijim i povećava ih,
b) da ih bitno umanjuje – da ih čini skromnijim i irealnijim.
 Životne šanse za pojedinca znače vjerojatnost da će u životu dobiti sve što se
smatra društveno poželjnim, a izbjeći svemu što se drži društveno nepoželjnim.
Najjednostavnije rečeno, stil čovjekova života, podrazumijeva društvo u kojem
će se čovjek kretati, ali i vrijednosti koje će pojedinac preferirati. Prema Marxu
jedna od posljedica društvene nejednakosti je i pojava stalnih sukoba između
nadređenih i podređenih, odnosno vlasnika proizvodnih sredstava i onih koji su
oslobođeni tog vlasništva. Prema sociolozima marksističke provenijencije
pojedinac je u društvenoj stratifikaciji potpuno nemoćan. Prema njima,
društvena stratifikacija je dezintegrirajuća, izrabljivačka i društveno štetna.
Ona zapravo i nastaje kao rezultat stalne borbe pojedinaca i društvenih grupa
za vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju.
16.Objasni Marxovu teoriju društvene stratifikacije?
Za sociologe marksističke provenijencije u shvaćanju klasne strukture suvremenog
industrijskog društva bitno je nekoliko obilježja. Prije svega, na klase se gleda kao na
dinamične kategorije koje su podložne mijenjanju. Drugo, proizvodni odnosi su i dalje
odnosi dominacije i potčinjavanja zasnovani na vlasništvu sredstava za proizvodnju i
ekonomskoj moći. Treće, suvremena industrijska društva ne dobivaju na
kompleksnosti svoje klasne strukture. Imamo pojavu dominirajuće i podređene klase,
između kojih se nalazi međuklasa ili takozvani srednji sloj.
17. Objasni dimenzije društevene stratifikacije po M. Weberu!

Dimenzije stratifikacije po Maxu Weberu (tri društvena poretka):

Ekonomski poredak – odnosi se na način raspodjele ekonomski dobara i usluga

u društvu (to određuje nejednakost skupina, koje Weber naziva klasama).
Socijalni poredak – odnosi se na način raspodjele socijalnog poštovanja,
ugleda, počasti i priznanja u društvu (društveni prestiž). Razlike u statusu ovise
o subjektivnim vrednovanjima društvenih razlika.
Politički poredak – odnosi se na način raspodjele političke moći u društvu.
18. Navedite i objasnite koji elementi određuju društvenu stratifikaciju?

Društvena stratifikacija se sastoji iz šest elemenata:

• Ona je oblik nejednakosti samo između grupa, nikako pojedinaca;

• Počiva na moći, ugledu i bogatstvu koje posjeduju društvene grupe i
njihovi članovi;

• Članovi svake društvene grupe imaju postojanje zajedničke svijesti o

zajedničkom identitetu i interesima članova;

• Članovi društvenih grupa imaju sličan način života, te uživaju u

nejednakoj raspodjeli ugleda, moći i bogatstva;

• Svaka grupa nastoji razviti vlastite norme i vrijednosti koje su

specifične samo za tu grupu;

 društvena stratifikacija označava stabilnu i trajnu nejednakost.

19.Navedi i objasni koji su osnovni povijesni oblici sistema nejednakosti?

Osnovni povijesni oblici nejednakosti su: ropstvo; kaste; staleži; klase.
 Ropstvo - sistem ekstremne nejednakosti u kojem pojedinac doslovno
posjeduje druge ljude. Robovi su znali biti bez ikakvih prava ili su imali
položaj (neplaćenog) sluge (iznimke su antička Grčka i Rimsko Carstvo).
 Kaste - kao pojam označava snažnu segregaciju (odvojenje) dviju ili
više etničkih ili rasnih grupa. U Indiji je usko povezan sa hinduističkim
vjerovanjem u reinkarnaciju (pojedinci koji ne poštuju rituale i dužnosti svoje
kaste zauzet će u sljedećoj reinkarnaciji niži položaj (kastu). Za života se ne
može prelaziti iz kaste u kastu, a interakcija između kasta je minimalna.
 Staleži - uglavnom nastaju tamo gdje postoji aristokracija plemenita
podrijetla. Staleži su zakonski određeni, ali ne postoje tako čvrste granice
među staležima kao među kastama. Tijekom života je moguć prelazak iz
staleža u stalež.
 Klase - su velike grupe ljudi koji imaju slične ekonomske resurse, što
snažno utječe na njihov način života. Ne postoje formalne granice između
klasa, i pripadnost klasi je barem djelomice individualno postignuta.

20. Objasni društvenu pokretljivost.

Društvena pokretljivost je promjena socijalnog položaja na statusnoj ljestvici.
Društveni sistemi razlikuju se po stupnju svoje otvorenosti pa tako govorimo o
 zatvorenim društvima što znači da je prelaz iz jedne u drugu grupu nemoguće.
Primjer za to je kastinski sistem.
Primjer otvorenog sistema je klasni sistem gdje nema pravnih prepreka za
prelaz iz jedne grupe u drugu.

21. Objasni što je i koji su tri osnovne grupe društvenih činjenica?

Tri grupe društvenih činjenica: pravila i zakoni, masovne društvene pojave i

religiozne dogme. Treba poći od stajališta kako čovjek osjeća društvene
činjenice kao datu realnost, neovisno od njega samog, koje nije on stvorio ili
neki drugi pojedinac.

22. Objasni što predstavlja sekularizacija.

Sekularizacija predstavlja transformaciju društva s religioznih vrijednosti i

institucija ka nereligioznim vrijednostima i sekularnim institucijama. Karl
Marx, Sigmund Freud, Max Weber i Emil Durkheim tvrdili da modernizacija
društva uključuje smanjenje razine religioznosti.
23. Navedite i objasnite tipove suvremenih društava?

Suvremeno društvo predstavljaju: društva Prvog, Drugog i Trećeg svijeta i novoindustrijska

društva.

Društva Prvog svijeta = zasnivaju se na industriji i slobodnom poduzetništvu. Većina ljudi

živi u gradovima. Pripadaju: posebne političke zajednice ili nacionalne države uključujući
države Zapada, Japan, Australiju i Novi Zeland.

Društva Drugog svijeta= zasnivaju se na industriji i planskoj privredi. Ljudi žive u gradovima,
izražena je ljudska nejednakost. Do 1989. Obuhvaćalo je SSSR i države iza „ gvozdene
zavjese˝. Po okončavanju Hladnog rata transformirale su se u društva Prvog svijeta.

Društva Trećeg svijeta = zasnivaju se na poljoprivredi. Neka društva imaju tržišnu, a neka
plansku ekonomiju. Pripadaju im: izrazite političke zajednice uključujući NR Kinu, Indiju i
većinu država Afrike i Južne Amerike.

NOVOINDUSTRIJSKA DRUŠTVA = to su bivša društva u razvoju koja su danas

industrijalizirana sa slobodnim poduzetništvom. Većina populacije živi u gradovima.
Nejednakosti su izraženije nego u društvima Prvog svijeta. BDP po stanovniku manji nego u
društvima Prvog svijeta. Pripadaju im: Hong Kong, Tajvan, Brazil, Meksiko, Južna Korejka i
Singapur.

24. Objasni na čemu se temelji teorijsko određenje društva.

Teorijsko određenje društva temelji se na:

1. individualističkoj socijalnoj teoriji ( smatra da društvo ne postoji izvan pojedinca)

2. kolektivističkoj teoriji ( smatra da je društvo samostalan dio stvarnosti, potpuno neovisan

od pojedinca, društvo je za njih kolektivni organizam).

25. Objasnite pojam i konstitutivne elemente društvene strukture.

Struktura je način na koji su neki elementi ili pojedinosti složeni u cjelinu. Društvena
struktura je najsloženija sociološka kategorija- ukupnost osobitosti sustava društva, društvenih
skupina i pojava. Sinonim za sastav društva. Svi elementi iz kojih je satkana društvena
struktura međusobno su povezani, utiču jedni na druge. U društvu osim suradnje između
njegovih dijelova, postoji napetost i sukob među njima, a oni su glavno izvorište društvenih
promjena.

26.Objasni šta je društveno djelovanje i kakvo može biti prema sadržaju!

Društveno djelovanje- sposobnost obavljanja određene djelatnosti ili ponašanja u društvu,

stječe se u procesu socijalizacije ličnosti

Djelovanje prema sadržaju:

1.Reproduktivno djelovanje - njime se osigurava reprodukcija ljudske populacije.

2.Privredno djelovanje – kojim se proizvode i razmjenjuju materijalna dobra i usluge

neophodni za život ljudi.

3.Političko djelovanje – kojim se usmjerava, regulira i održava zajednički društveni život

ljudi.

4.Kulturno duhovno djelovanje – njime se osmišljava ljudska egzistencija i razvijaju

čovjekove individualne i generičke sposobnosti.

27. Objasni što su društvene vrijednosti i norme!

Društvene vrijednosti- predstavljaju ciljeve koje treba ostvariti i njih ljudi nastoje da
realiziraju u svim oblastima svjesne djelatnosti,duboko su ukorijenjene u svakodnevni život
ljudi.

Norme- predstavljaju pravila ponašanja, djelovanja i mišljenja kojima se konkretiziraju

društvene vrijednosti.Podjela društvenih normi:

 Tehnička pravila
 Društveni propisi

Društvene norme su upućene i djeluju na svijest čovjeka,rezultat su volje

čovjeka i imaju cilj i sankciju. Društvene norme predstavljaju standard
ponašanja, prosječno ponašanje, identično ponašanje ljudi u određenim
situacijama, stare su koliko i organiziran život u društvu. Najstarija podjela:
Društvene norme i prirodne norme.

Društvene norme su pravila, upute, propisi za ponašanje i djelovanje ljudi u

društvu, koja su upućena na volju i svijest ljudi, a u društveno datoj stvarnosti
postavlja ih samo društvo kako bi tu istu stvarnost mijenjala prema društveno
željenom stanju. Norme imaju funkciju svojevrsnih mehanizama u
međusobnom povezivanju ljudi, a to je bitna pretpostavka svakog društvenog
procesa. Za njih su karakteristična tri elementa:

• Društvene norme su pravila koja postavlja samo društvo;

• Razlikuju se od prirodnih zakona jer upućuju na volju i svijest čovjeka;

• Određene su stvarnošću.

28. Objasni pojam, vrste i karakteristike društvenih odnosa!

Društveni odnosi predstavljaju ukupnost veza u koje ljudi međusobno stupaju radi obavljanja
zajedničke djelatnosti i održavanja individualnog i društvenog života.

Vrste društvenog odnosa prema sadržaju su:

1. Radi obavljanja zajedničke djelatnosti;

2. Na osnovu zajedničkog grupnog života;
 3. Na osnovu zajedničkog ili sličnog ponašanja u datoj situaciji.

Oblici društvenih odnosa:

 Takmičenje;
 Konflikt;
 Prilagođavanje;
 Asimilacija.

29. Objasni šta su društveni običaji i koje su tri osnovne grupe običaja!

Društveni običaji- običaji su norme (pravila, regule, postupci, oblici ponašanja), koje
vremenom pojedinim ljudskim grupama nametnu životne prilike. Sve običaje možemo
svrstati u tri grupe:

a) Društveni običaji su one radnje (postupci, regule i norme) kojima usklađuju međusobni
odnosi između pojedinaca i grupa.

b) Privredni običaji i običaji oko poslova prate većinu radova u privređivanju i

uopće u svakodnevnom životu ljudi
c) Religijski običaji su one radnje, postupci i oblici ponašanja kojima ljudi
nastoje da dođu u dodir sa višim silama, da od njih dobiju određenu pomoć, da
utiču na događaje u prirodi i svojoj sredini.

30. Objasni šta je devijantnost i koje su osnovne vrste devijantnosti?

Devijantnost se određuje kao svako skretanje s društveno usvojenog puta, dakle kao
narušavanje normi i očekivanja određene društvene grupe ili određenog društva. Drugim
riječima, pod njom se podrazumijevaju ponašanja koja prelaze granicu dopuštenog, i to u
mjeri da ih više nije spremna tolerirati ni društvena zajednica. Devijantnost je kulturno
determinirana, tj. različita je od društva do društva. Osnovne vrste devijantnosti su:

• Zločin- predstavlja krivična djela i društveno su oštro sankcionirani;

• Terorizam- organizirano političko nasilje, s ciljem uklanjanja otpora

izazivanjem straha kod pojedinaca;

• Alkoholizam- vid ponašanja ljudi pod djelovanjem alkohola;

• Spolna devijantnost- nekoliko oblika, kao što su prostitucija i rodoskrnavljenje.

31. Šta je država?
Država je normativna pojava, institucija s moralnom svrhom. Osnovna funkcija države
je da regulira društvo.Državi pripada suverena vlast u političkom društvu.Bitan
element države je teritorij.Država je složena organizacija koja se sastoji od
funkcionera- predstavnika i uprave.S razvojem društva država postaje sve složenija.
Nije moguće neposredno vladanje, već su potrebni posrednici u vidu teritorijalnih i
profesionalnih tijela.Legitimitet počiva u krajnjoj liniji na pozitivnoj ocjeni
sposobnosti ljudi u državnom pogonu od strane stanovništva.
Demokracija se ostvaruje kroz komunikaciju između naroda i države i u sve većem
širenju državne djelatnosti (ekspanzija javnih službi, porast regulativne djelatnosti i
prava.
32. Objasnite tri obilježja moderne države!
Tri obilježja svake moderne države su: legitimitet, legalitet i lojalnost građana.
Legitimitet predstavlja prihvaćanje određenih institucija vlasti od strane građana.
Prihvaćenost će ovisiti o tome koliko je vlast suglasna s višim načelima društva i da li
su vlast osvojili uz dosljedno poštivanje utvrđenih načela i pravila.Proizlazi iz
pristanka i suglasnosti većine građana; Potvrda tog pristanka dobiva se na
neposrednim, tajnim i demokratskim izborima;Jer se izbori održavaju svakih 4-5-6
godina, legitimitet se procjenjuje i na temelju ispitivanja javnoga mišljenja i stavova
građana prema određenoj vladajućoj grupi/skupini.
Legalitet dolazi od riječi zakonitost” (lex, legis = zakon); Legalitet predstavlja pitanje
zakonitost određene vlasti, tj. koliko je neka vlast utemeljena na zakonima i
pozitivnim propisima;Vlast izabrana na osnovu ustava i zakona je legalna!v Osporiti
se može ona vlast koja nije utemeljena na ustavu i zakonima. Neka vlast može biti
legalna (utemeljena na zakonu) ali ne mora biti legitimna (prihvaćena od građana).
Lojalnost građana podrazumijeva iskazivanje odnosa prema postojećoj vlasti. Odnos
se iskazuje kroz pokoravanje zakonima i ponašanjem u skladu s njime. Ispunjavanje
građanskih obveza i iskazivanje privrženosti prema vlasti. Ovisi kako je vlast
koncipirana, građani tako biraju između više opcija (politički pluralizam) ili je
ograničen na jednu opciju (politički monizam).
33. Što je religija, 2 osnovna elementa?
Religija je vjera u Boga, odnosno vjera u onostrani svijet, veza čovjeka sa
onostranim bićem. 2 osnovna elementa religije su: značaj svetog i vjerovanje u
natprirodno porijeklo svijeta.
 34. Koji su elementi strukture religije?
Elementi strukture religije: učenje o Bogu, religijska osjećanja, rituali,
simboli,religijska organizacija, vjera.
35. Objasni osnovne funkcije religije i faze u njenom razvoju?
Funkcije religije:
o Definisanje “osobenog pogleda na svijet”,
o Psihološko-emocionalna (kompenzaciona) funkcija,
o Etička i
o Društveno-integrativna funkcija.
 Faze u razvoju religije:
Animizam,
Toteizam i
Teizam – politeizam i monoteizam

36.Objasnite pojam kulture i njenu ulogu u društvu!

Kultura je sve ono što ljudi stvaraju kao posebna bića svojim tjelesnim i umnim
radom. Kultura jednog društva obuhvata nematerijalne aspekte i materijalne aspekte
društva. Kultura u širem smislu – cjelokupno stvaralaštvo čovjeka u određenom
društvu. Kultura u užem smislu – duhovno stvaralaštvo, dok se materijalno smatra
civilizacijom.Osnovne funkcije kulture:
 Proces identiteta
 Proces socijalizacije
 Proces institucionalizacije
Društveni identitet se zasniva na svijesti o saznanju nekih zajedničkih karakteristika
pripadnika jedne grupe; formira se i ispoljava u procesima kulturnog razvoja i
obuhvata cjelovite sisteme kulturnih vrijednosti.Socijalizacija je najznačajniji kanal za
prijenos kulture kroz vrijeme i generacije; predstavlja učenje i prilagođavanje kulturi u
kojoj čovjek živi.
Primarna socijalizacija – period najintenzivnijeg učenja kulture; glavnu ulogu ima
porodica. Sekundarna socijalizacija – od vremena sazrijevanja do kraja života; utiču
ostale društvene grupe.
Institucionalizacija društva je proces uspostavljanja i funkcioniranja društvenih
institucija kao ustaljeni sistem djelovanja.Funkcije društvenih institucija:
  Reguliranje svakodnevnog života ljudi i opredjeljivanje društvenih ciljeva.
 Povezivanje i organizacija aktivnosti ljudi kako bi živjeli u harmoniji jedni sa
drugima.
 Prenošenje prihvatljivog ponašanja budućim generacijama.Institucionalizacija
društva je proces uspostavljanja i funkcioniranja društvenih institucija kao
ustaljeni sistem djelovanja.

37. Navedite i objasnite tri osnovna tipa kulture!

Tri osnovna tipa kulture:
 Tradicionalna kultura,
 Elitna kultura
 Masovna kultura.
Tipovi subkultura:
Potkulture – ne dovode u pitanje osnovne vrijednosti dominantnog tipa kulture i
Kontrakulture – u suprotnosti sa vrijednostima dominantne kulture.

TRADICIONALNA KULTURA
Najvažniji oblici tradicionalne kulture:
 Navike
 Običaj
 Tradicionalni moral.
Navika je ustaljeni način ponašanja koji može imati društvenu i ličnu dimenziju.
Običaj je ustaljeni i stereotipni oblik ponašanja koji je povezan sa onim djelatnostima
koje u određenoj zajednici imaju praktičan značaj – izrazito kolektivnog
karaktera.Tradicionalni moral – istovremeno društvena vrijednost i pravilo ponašanja;
zasniva se na autoritetu običaja, tradicije i redovnom ponavljanju. Tradicionalni moral
u Bosni i Hercegovini:
 Istaknuta uloga domaćina,
 Značajna uloga vjerskih blagdana,
 Poštovanje institucije kumstva,
 Važnost srodnika po muškoj liniji.
ELITNA KULTURA
Svodi se na duhovnu kulturu i umjetničko stvaralaštvo koji su rezervisani samo za
odabrane – elitu. Sklonost elitnoj kulturi uzima se kao statusni simbol malog broja
intelektualaca.
MASOVNA KULTURA je proizvod suvremenog društva, prekretnicu u razvoju
predstavlja naglo preseljenje stanovništva u gradove. Osnovne karakteristike masovne
kulture:
 Težnja ka ujednačavanju različitih kulturnih nivoa;
 Privlačenje masovne publike;
 Internacionalizacija i kosmopolitski karakter kulturnih vrijednosti;
 Pojačana komercijalizacija kulturnih vrijednosti i tvorevina;
 Sve izrazitiji reproduktivni karakter i sve manji produktivni karakter kulture
masovnog društva.
SUBKULTURE – razlikuju se po svojim kulturnim obrascima od kulture preostalog
dijela društva.
Potkultura - ne dovode u pitanje osnovne vrijednosti dominantnog tipa kulture,
Kontrakultura - u suprotnosti sa vrijednostima dominantne kulture.

38. Navedite i objasnite koje su najvažnije tvorevine kulture!

Najvažnije duhovne tvorevine kulture:
 Jezik i simbolička komunikacija,
 Vjerovanja (mitologija i religija),
 Saznanje (filozofija i nauka),
 Umjetnost,
 Vrijednosti i norme.
Jezik je glavno i najsavršenije sredstvo sporazumijevanja među ljudima,
Da bi se simbolička komunikacija ostvarila, potrebno je da u komunikacionoj situaciji
postoji zajednički simbolički sistem.Osnovni elementi komunikacije: Pošiljalac;
Primalac; Način ili sredstvo prenošenja; Poruka; Efekt poruke na onog tko je
prima.Simbol se sastoji iz dva elementa: Znaka (simbola u užem smislu) i značenja
simbola.
VJEROVANJA
Mitologija je vjerovanje ili uvjerenje o postanku svijeta, ljudi i njihovom položaju u
odnosu na spoljne sile; riječ je o mašti koja nastaje uslijed praznina u stvarnom znanju.
Mitologija se sastoji od: mistike i magije.Mistika označava sve ono što ne može da se
objasni zdravorazumski ili naučno; to je primitivno vjerovanje u realnost nevidljivih
sila skrivenih u biljkama, životinjama, predmetima i nebeskim tijelima. Magija
označava vještinu potčinjavanja svojoj volji tajanstvenih sila prirode, duhova i
demona. Dva tipa magijske tehnike: Imitativna magija i magija putem zaraze.
Dvije vrste magije: Bijela magija i Crna magija.
Specifična sredstva magije: Tabu,Totem i Fetiš.
RELIGIJA se definira kao vjera u boga, odnosno vjera u onostrani svijet, veza čovjeka
sa onostranim bićem.
Dva osnovna elementa religije: Značaj svetog i vjerovanje u natprirodno porijeklo
svijeta. Elementi strukture religije: Učenje o bogu; Religijska osjećanja; Rituali;
Simboli i religijska organizacija.
SAZNANJE nastaje iz težnje ljudi da spoznaju svijet oko sebe i da ga misaono
protumače, kao i da pomoću uma ovladaju problemima koji se pred njih postavljaju.
Osnovni tipovi saznanja: Zdravorazumsko, filozofsko i naučno.
NAUKA predstavlja sistem racionalnog saznanja o pojavama i procesima u
objektivnoj stvarnosti. Naučna saznanja su istinita i dokaziva. Uloga nauke u društvu
sastoji se u tome što ona proističe iz potrebe ljudi da saznaju svoju prirodnu i
društvenu okolinu, kako bi njome uspješnije ovladali i osigurali što bolje uvjete svoje
materijalne i društvene egzistencije.
UMJETNOST – poseban oblik ljudskog stvaralaštva koji je zasnovan na subjektivnom
estetskom doživljaju i životnom iskustvu stvaraoca da, pomoću čulnih simbola, izrazi
doživljaj svijeta ili onoga što bi svijet trebalo da bude.
DRUŠTVENE VRIJEDNOSTI I NORME
Društvene vrijednosti predstavljaju ciljeve koje treba ostvariti i njih ljudi nastoje da
realiziraju u svim oblastima svjesne djelatnosti. Duboko su ukorijenjene u
svakodnevni život ljudi. To su, na primjer, hrabrost, rodoljublje, čast, moć, snaga,
dobrota, poštenje i slično.
Društvene norme predstavljaju pravila ponašanja, djelovanja i mišljenja kojima se
konkretiziraju društvene vrijednosti. Podjela društvenih normi: Tehnička pravila i
društveni propisi.
 39. Šta je mitologija i od čega se sastoji?

Mitologija je vjerovanje ili uvjerenje o postanku svijeta, ljudi i njihovom položaju u

odnosu na spoljne sile; riječ je o mašti koja nastaje uslijed praznina u stvarnom znanju.

Mitologija se sastoji od:

 Mistike (označava sve ono što ne može da se objasni zdravorazumski ili

naučno; to je primitivno vjerovanje u realnost nevidljivih sila skrivenih u
biljkama, životinjama, predmetima i nebeskim tijelima).
 Magije (označava vještinu potčinjavanja svojoj volji tajanstvenih sila prirode,
duhova i demona).

40.Navedi i objasni osnovne karakteristike masovne kulture?

Kultura što se prenosi velikim masama ljudi iz posebnih malobrojnih središta putem
masovnih sredstava komunikacije, naziva se masovna kultura. Ona prije svega traži
masovnog konzumenta. Okrenuta je komercijalizaciji kulturnih vrijednosti. U
proizvodima masovne kulture često prevladava kič. Kič predstavlja zamjenu za
istinsku kulturu.

41. Navedi i objasni društvene funkcije obrazovanja!

Kroz proces obrazovanja djeca postaju„društvena bića“ tako što usvajaju vrijednosti i
vjerovanja. Osnovni cilj obrazovanja jeste razvoj društvene solidarnosti a ona se
postiže upravo usvajanjem zajedničke kulture i vrijednosti. Obrazovni sistem
usmjerava najdarovitije prema poslovima najvažnijim za društvo. Obrazovanje
odgovara na potrebe poslodavca za obrazovnim radnicima.

42.Objasni marksistički pristup obrazovanju?

Sociolozi marksističke provenijencije smatraju da obrazovanje može bitno pridonijeti

promjeni položaja ljudi u društvu. Prema njima, obrazovanje služi za proizvodnju
radnika koji će osigurati opstanak i razvoj postojećeg sistema vladavine, dakle radnika
koji je poslušan, koji se pokorava kontroli odozgo, koji prihvaća zapovijedi i na kraju
koji ne postavlja pitanja.
43.Šta je sport i sportski klub sa aspekta društvenog organizovanja?

Sport predstavljaju svi oblici tjelesne aktivnosti koji, kroz slučajno ili organizirano
sudjelovanje, ciljaju prema izražavanju i poboljšanju tjelesne spremnosti i mentalnog
blagostanja, stvaranju društvenih odnosa i postizanju rezultata u natjecanjima na svim
nivoima. Dakle on predstavlja tjelesnu aktivnost koja značajno poboljšava fiziološke
karakteristike pojedinca. Ima značajnu društvenu ulogu. Sportski klub predstavlja
osnovni oblik organiziranja u sportu. Klub može obavljati sportsku aktivnost
profesionalno i amaterski. Amaterski klub predstavlja dobrovoljnu, neprofitnu
nevladinu organizaciju, dok se profesionalni klub osniva kao privredno društvo u
skladu sa zakonima.