1.Šta je znanost i koja su tri nivoa znanstvenog mišljenja?

Znanost je organizirana,planska,sistematska i racionalna ljudska djelatnost koja proučava

pojave u društvu i prirodi, čiji je cilj provjereno istinito i logički zasnovano znanje o djelu
stvarnosti za koji smo zainteresirani.Znanost porazumijevva metodu,predmet i stručni
jezik.Znanost je misaona interpretacija objektivne stvarnosti koja je opra+vdana i zasnovana
na činjenicama te stvarnosti. Tri nivoa znanstvenog mišljenja:

 najopćenitija razina znanstvenog mišljenja- svaka znanost je traženje logike unutar

predmeta koji istražuje na što nas upozorava i sam naziv znanosti.Spoznaje znanosti
trebaju biti izražene pojmovima,zakonima i teorijama moraju biti lgički
sređeni.Pojmovi trebaju biti peavilno definirani, zakoni pravilno klasificirani,
obrazloženi,neproturječni i dokazani.
 Razina teorijske orijentaicije-Ta razina sluzi da se u njoj razrađuju osnovne
znanstvene teorije i njihova upotreba u objasnjavanju predmeta neke znanosti,poput
funkcionalizma,historijskokomparativne metode i sl.Međutim,znanstveni rad se mora
zasnivati na cjelokupnoj teoriji neke znanosti a ne samo na opcim teorijama, jer
znanstvena teorija ima izuzetno znacenje u dolazenju do novih spoznaja.Znanstvena
teorija je cilj i sredsto u znanstvenom istraživanju.Njezina je osobita važnpst u
području otkrića.Međutim, znanstvena misao ne ostaje samo na ideji otkrića, već ide i
u njezinu verifikaciju.Znanstvena teorija je specifična za svaku znanost.
 Razina empirijsko-metodskih postupaka-izbor i razrada metoda za prikupljanje
podataka ovisi o obiljezjima procesa koji se istrazuju.Zbog toga se znanstvena misao
na toj razini zasniva na teorijskom poznavanju predemta i problema koji se
istrazuje,kao i na poznavanju empirijskih metoda i postupaka.
2.Šta svaka znanost mora imati u svojoj strukturi da bi bila znanost?
Znanost je misaona interpretacija objektivne stvarnosti koja je zasnovana na činjenicama te
stvarnosti Da bi neka znanost bila znanost mora imati metodu,predmet i stručni jezik.
3.Koja su tri konteksta razumijevanju znanosti?
Znanost je pokušaj da se haotična raznolikost našeg čulnog doživljavanja uskladi sa logički
jedinstvenim sistemom misli.Tri pristupa u razumijevanju znanosti su:a) ovisnost znanosti od
njenih prirodnih i društvenih osnova, psihičke i socijalne okolnosti njenog otkrića/nastanka,
geneza stavova znanosti(kontekst otkrića),b)unutarnja povezanost znanosti i njenih
metodoloških orijentacija, kognitivni zahtjevi za važenjem znanosti, važenje stavova
znanosti(kontekst opravdanja),c)djelovanje znanosti na prirodu i društvo, efekti znanstvenih
istraživanja- kontekst upotrebe i realizacije.
4.Šta je znanstveno istraživanje i koje vrste istraživanja imamo?
Istraživanjem otkrivamo ono što ne znamo.Bez istraživanja nema otkrića u znanosti.Da bi se
došlo do riješavanja problema koji se znanstveno obrađuje, neophodno je provesti
istraživanje. Znanstveno istraživanje traga za mnoštvom pojedinačnih pojava. Obilježava ga
generalizacija(uopćavanje), a ono nam služi i za konkretizaciju.Znanost bez istraživanja i
otkrića gubi svoj praktički značaj i međuznanstveni dignitet. Zato su znanstvene spoznaje
opće dobro koje obogaćuje kulturnu stvarnost.Postoje 4 vrste istraživanja:
a)Znanstveno sitraživanje- Znanstveno istraživanje je proces povezivanja mišljenja i iskustva
kojim je cilj otkrivanje zakonitosti u pojavama i procesima društva.Znanstveno istraživanje
obilježava generalizacija.U znanstvenom istraživanju na osnovi reprezentativnog broja
iskustvenih doživljaja razmišljamo tako da uspoređujemo te doživljaje, da odvajamo bitno od
nebitnog, da nebitno apstrahiramo a bitno uopćavamo.Tako na osnovi ograničenog broja
iskustvenih doživljaja, dolazimo do nužnih i zajedničkih obilježja pojava određene vrste.
Rezultati znanstvenog istraživanja povećavaju potencijalne sposobnosti ljudskog roda.
b)Tehničko istraživanje-Tehniku zauzima potencijana vrijednost znanstvenih otkrića, pa ona
svojim istraživanjima potencijalneu vrijednost otkrića pretvara u stvarnu. Cilj znanstvenog
istraživanja je otkriće a tehničkog je izum.Znanstveno istraživanje brine o istinitosti otkrića, a
tehničko o efikasnosti izuma.I tehničko istraživanje je proces povezivanja mišljenja i iskustva.
U misaonom se dijelu taj proces temelji na znanstvenim spoznajama i zakonitostima istinitog
mišljenja(logici). Ova istraživanja su pretežno eksperimentalna. Tehničko istraživanje ide od
zamisli prema iskustvu, a znanost ide od objektivne stvarnosti do mišljenja.U tehničkim
istraživanjima se često koriste modeli.Modeli su pojednostavljene realizacije zamisli.Prema
tome izum mize da se provjeri na modelu prije primjene u praksi.Tehnicka iostrazivanja se
temelje na znanstvenim i obrnuto.
c)Strucno istrazivanje- Strucna istrazivanja također uspostavljaju vezu izmedju misljenja i
iskustvenog dozivljavanja, a razlikuju se i od znanstvenih i od tehnickih istrazivanja.Strucna
istrazivanja vode konkretizaciji.Strucna istrazivanja drustvenih i politckih pojava pod vecim
su pritiskom nego znanstvena istrazivanja
d)Akcijska istraživanja- Znanstvena su istraživanja u području društvenih znanosti slabije
razvijena a njihovi rezultati nemaju utjecaja na drustveno-politicku praksu.Drustvena se akcija
skoro redovito odvija mimo spoznaje o njoj.Zagovornici akcijskih istrazivanja upozoravaju da
tradicionalna znanstvena istrazivanja ostaju na istrazivanju koje zavrsava u ladici a akcijska
istrazivanja idu dalje i traju sve dok se situacija ne promijeni.
5.Šta je metodologija?
Metodologija je logičko-epismetološka disciplina koja se bavi analizom i kritikom
znanstvenih metoda, postupaka i istrazivackih programa.Stoga je ona važna disciplina u
znanstvenim istrazivanjima koja takodjer posvecuje posebnu paznju kritici
analitičko.teorijskog okvira jedne nauke ili grupe slicnih nauka.Ona tako uvid u nacin
funkcioniranja jedne nauke i predlaze poboljsanje u radu sto moze doprinijeti otkrivanju
novih znanja(njena heuristicka dimenzija).Metodologija kao znanstvena disciplina nije pritom
svemoguci kriterij koji osigurava apsolutnu uspjesnost znanstvenog djelovanja nego je
kriticko-racionalna svijest u znanstvenom istrazivanju koja ne dopusta da se zavrsi znanstvena
igra pitanja i odgovora odnosno postavljanje pitanja i trazenje odgovora.
6.Objasni fundacionalizam i falibilizam kao dva suprostavljena modela znanja?
Falibilizam(lat. fallibilis: koji može pogriješiti + -izam) je stav da opravdano vjerovanje može
biti pogrešno, tj. vjerovanje može biti opravdano čak i ako nije istinito. (Govorimo o
kontingentnim, a ne o nužnim iskazima kao što su oni logike i matematike.) Mnogi
epistemolozi smatraju da je falibilizam prihvatljiv, pa i poželjan element u teorijama
opravdanja. Falibalizam: – glavni prigovor fundacionalizmu je da NEMA NEPOGREŠIVIH
VJEROVANJA → FALIBILIZAM smatra da nismo nigdje potpuno imuni na mogućnost
zabune. Karl Popper – uvjerenje da sve naše saznanje ima privremen karakter i da se mora
osvjedočiti u empirijskoj provjeri -teza o principijelnoj falibilnosti ljudskog umai
hipotetičkom karakteru našeg cjelokupnog saznanja,ideja racionalne kritike i konsekventnog
kriticizma koja nam kazuje da ne trebamo da prihvatamo utemeljenje i opravdanje saznanja
kao definitivno svevažeće načelo,nego zahtijeva kritičko provjeravanje i argumentovanu
diskusiju u znanstvenoj zajednici-konsekventni falibilizam - principijelna pogrješivost
čovjeka u odnosu na sve moguće probleme. Fundacionalizam je najtipičniji tradicionalni
pristup epistemičkom opravdanju(nalazimo ga i kod Aristotela, Descartesa, Kanta, itd.), iako
nije bio izražen današnjom terminologijom. Epistemički fundacionalisti smatraju da regres u
opravdanju nije beskonačan. Oni razlikuju temeljna vjerovanja (koja se za opravdanje ne
trebaju oslanjati na druga vjerovanja) i ne-temeljna vjerovanja (koja su opravdana po
oslanjanju na temeljna vjerovanja). Temeljna vjerovanja zaustavljaju regres. Na koji način ga
zaustavljaju, to je stvar različitih verzija fundacionalizma. jedna od temeljnih epistemoloških
teorija analitičke epistemologije iako se nalazi već kod Aristotela, T. Akvinskog,
R.Descartesa i G.W. Lebniza. Fundacionalizam se bavi strukturom sustava opravdanog
vjerovanja koju posjeduje zadani individuum, pri čemu je svaki takav sustav podijeljen na
temeljna vjerovanja i nadstrukturu. Nadstruktura ovisi o temelju s obzirom na opravdanost, ali
ne i obratno. Temeljna vjerovanja su neposredno opravdana, dok su ostala posredno
opravdana preko temeljnih vjerovanja ili preko nekih iz nadstrukture koja su opet utemeljena
na temeljnim vjerovanjima. Postoje različite vrste fundacionalizma: klasični, moderni i
suvremeni. Fundacionalizam je pozicija u kojoj postoje temeljna i izvedena djelovanja te
načela iznenađenja. Descartes, tražeći ih, izjavljuje „Congito ergo sum“ tj Mislim, dakle
jesam. Kod internalističkog fundacionalizma su vjerovanja koja prozlaze iz iskustva,
opravdana su iskustvom i subjekt je svjestan opravdanosti vjerovanja. Eksternalistički
fundacionalizam se javlja 50/60 godina 20 st, a tu su perceptivna vjerovanja temeljna i nije
bitno je li subjekt svjestan opravdanosti vjerovanja
7.Navedi i objasni tri ključna aspekta društvene znanosti.
To su sistem(fungibilnog) znanja,forma ljudske racionalnosti koja se pokazuje kao drustvena
institucija,moralna forma ljudskog djelovanja u svijetu.
8.Faze istraživanja u metodologiji(13):Napisati prvih 6 faza
1.Izbor i definiranje problema istrazivanja -Istrazivanje zapocinje problemom istrazivanja.
Problem istrazivanja je specifican problem.On se zasniva na znatizelji a nastaje ako o necemu
nemamo dovoljno znanja.Pri izboru problema treba uzeti u obzir vise kriterija:novina,vaznost
i primjenljivost rezultata u praksi,radoznalost i interesi,strucnost istrazivaca,oprema i uvjeti
rada,pokroviteljstvo i suradnja centara istrazivanja,troskovi istrazivanja,rizik opasnost i
teskoce,vrijeme,aktuelnost i mogucnost rjesenja.Ova faza sluzi sa trazenje praavog odgovora
na pitanje i njegovo provjeravanje a ne potvrdjivanje odgovora koji nam se svidja.Hipotza je
moguci, a ne jedini odgovor na pitanje, pa istrazivanje mora biti provjeravanje, a ne
dokazivanje hipoteze.Zato problem istrazivanja treba biti u obliku pitanja, a istrazivanje treba
biti trazenje pravog odgovora na to pitanje.Problem istrazivanja treba formulirati kao upitnu
recenicu
2.Odredjivanje podrucja znanstvene analize-Objektivna stvarnost sastoji se od
organske,anorganske i drustvene stvarnosti. Istrazivanja s jednog znanstvenog područja
nazivamo disciplinarnim istrazivanjima, a istrazivanje s vise znanstvenih podrucja nazivamo
interdisciplinarnim istrazivanjima.Izbor znanstvenih podrucja s kojih smo odlucili istrazivati
dalje, specifira problem istrazivanja.Na osnovi tog odredjuje se struktura istrazivackog tima u
kojem ce svaki suradnik dalje teorijski obradjivati problem sa svog znanstvenog podrucja.
3.Definiranje pojmova i pojmovna analiza-Znanost spoznaje uz pomoć pojmova i rezultata
svojih otkrića izražava uz pomoć pojmova.Pojmovno bogatstvo neke znanosti,znanost logicki
organizira u sustav znanosti.Pojam je zamisao biti pojava i procesa.Bit je u logici ono cime se
jedan pojam razlikuje od drugog a u znanosti bit je ono cime se jedna vrsta pojava i procesa
razlikuje od druge vrste pojava i procesa.Zadaća znanosti je definiranje dijela objektivne
stvarnosti koji je uela za predmet svog istraživanja.Definicija je određivanje sadržaja jednog
pojma.Divizija sluzi sa dredjivanje opsega pojma.U svakoj diviziji razlikujemo:pojam kojeg
opseg utvrdjujemo,stajaliste ili princip po kojem se dioba radi, nize pojmove koji ulaze u
opseg nekog pojma.
4.Odredjivanje ciljeva istrazivanja-Cilj znanstvenog istrazivanja je spoznaja.Prilikom
određivanja ciljeva istrazivanja pitamo se:kakvo je nesto,u kakvom je odnosu prema necem
drugom,kako se mijenja u vremenu,kako ce izgledati u buducnosti.Postoje dvije vrste ciljeva:
a)Pragmaticki ili drustveni ciljevi- govore o koristima koje mogu proizici na osnovi rezultata
istrazivanja,o korisnicima koji se mogu sluziti dobivenim rezultatima te ako se moze odrediti
o nacinu koristenja dobivenih rezultata.Najvaznije je odrediti:najvaznije korisnike,koristi i
nacin koristenja rezultata istrazivanja.
b)Spoznajni ili znanstveni ciljevi-odredjujemo razinu spoznaje koju trebamo ostvariti da
bismo rijesili problem.Ti ciljevi proisticu iz same prirode problema.Opisivanje je prvi korak u
procesu spoznavanja.Uz POMoc njega mozemo dobiti opci uvid u ono sto se
opisuje.Klasifikacijskim ciljevima nastojimo doci do poblizih spoznaja o pojavama i
procesima,prema tome imamo dvije vrste znanstvenih klasifikacija:klasifikacije s obzirom na
zavisnu varijablu i klasifikaciju s obzirom na nezavisnu varijablu.Znanstveno objasnjenje
znaci otkriti uzroke nastanka neke pojave,njeno mijenjanje i nestanak.Postoje dvije vrste
eksplanacijskih ciljeva:otkrivanje povezanosti i otkrivanje uzrocno-posljedicne zavisnosti. Do
znanstvene prognoze se dolazi kada se na osnovu rezultata istrazivanja poduzimaj akcije koje
su uzrokovale da se prognoza ne ostvari.
5.Postavljanje hipoteza
Hipoteze istrazivanja su misaoni odgovori na pitanje u problemu.Hipoteze su misaono
teorijske dopune izvjesnih praznina u poznavanju odredjene pojave ili citave oblasti pojave
cije izvjesne momente dijelove ili aspekte vec poznajemo.Hipoteze su korak prema novim
spoznajama.Istrazivac ponekad nije u mogucnosti dati presudan sud o problemu pa postavlja
hipotezu kao orijentaciju u istrazivanju kako bi je tokom istraazivanja precizirao ili zamijenio
novom hipotezom.Takvu hipotezu nazivamo radnom hipotezom.Hipoteze koje mogu biti
definisane afirmativno ili negativno su afirmativne ili negativne hipoteze.Dobra hipoteza
mora biti:valjana,pojmovno jasna,iskustveno provjerljiva,mora biti u vezi sa raspoloživom
tehnikom,mora biti specificna,biti u vezi sa teorijm. Postoje razlicite vrste hipoteza pa
razlikujemo : hipoteze sa deskriptivnim,klasifikacijskim,eksplanacijskim i prognostickim
sadrzajem.Hipoteze po svom sadrzaju trebaju odgovarati i ciljevima istrazivanja.Hišpteza je
nas sud o onome o cemu se pitamo u problemu.Sud je spoj pojmova kojim se nesto tvrdi ili
negira.Zakljucak je sud izveden iz jednog ili vise suda.Sudovi iz kojih se izvode zakljucci su
premise.Premise i zakljucak cine silogizam. Do zakljucka najcesce dolazimo
dedukcijom,indukcijom i analogijom.U dedukciji zakljucak ide od opceg ka posebnom. U
indukciji ide od posebnog na opce.U analogiji se iz posebnih premisa izvodi
zakljucak.Moguce je napraviti logicku gresku.Paralogizmi su nenamjerne logicke pogreske
koje cinimo unatoc nastojanju da mislimo ispravno.Sofizmi su namjerne logicke pogreske.
6.Identifikacija i klasifikacija varijabli- U hipotezama na osnovi znanja,inteligencije,maste i
intuicije dajemo misaoni odgovor o obiljezju.Ta su obiljezja promjenljiva pa se zovu
varijable.Varijable su promjenljiva obiljezja o kojima u hipotezama nesto tvrdimo pa da
bismo provjerili istinitost onog sto tvrdimo u istrazivanju cemo ih opisivati ili
mjeriti.Varijable su promjenljiva obiljezja pojava ili procesa koji se kvantitativno ili
kvalitativno mijenjaju.Varijable koje su u sredistu naseg zanimanja su zavisne varijable.Tu
varijablu dovodimo u vezu sa svim ostalim.Zavisna varijabla je uvijek problem
istrazivanja.Eksplanatorne varijable su varijable koje djeluju na odnos zavisnih i nezavisnih
varijabli.Intervenirajuce varijable se pojavljuju poslije nezavisne varijable a prije zavisne i
uzrokuju njihovu povezanost. S obzirom na mjerne karakteristike varijable se dijele na
kvalitativne i kvantitativne- Kvalitativne varijable valja odrediti modalitete u kojima one
variraju, a za kvantitativne valja odrediti smjer i teorijske mogucnosti variranja.
7.Operacionalizacija varijabli- Put nastanka pojma ide od objektivne stvarnosti preko
osjetilnih doživljaja (činjenica) domišljenja. Taj se proces zove konceptualizacijom. Zbog
empirijske provjere, mora se napraviti obrnut put koji ide od mišljenja prema objektivnoj
stvarnosti. Taj postupak se zove operacionalizacija.Varijable se mogu operacionalizirati tako da se
izrade mjerni instumenti za njihovo mjerenje tj. testovi ili ljestvice za mjerenje stavova. Kad
je riječ o zavisnoj varijabli koja se češće pojavljuje u društvenim istraživanjima potrebno je
ići na izradu mjernog instrumenta. U proceduri izradevodi se računa o kriterijima kojima
indikatori trebaju udovoljavati. Tako izrađeniminstrumentima mogu se koristiti i drugi
istraživači
8.Utvrđivanje nacrta istrazivanja
U nacrtu istraživanja najprije se treba odlučiti kojim ćemo se metodama koristiti za
prikupljanjepodataka u istraživanju. Zatim, treba u skladu sa cjelokupnom logikom
istraživanja, odlučiti konam može dati najbolje podatke koji nas zanimaju, gdje, kada i u
kojim uslovima. U nacrtuistraživanja najbitnije je odrediti uzorke, a uzorak je cjelina u
malom.
9.Izbor i razrada metoda za prikupljanje podataka
Treba razlikovati pojave i procese od činjenica i podataka.POJAVE i PROCESI su dio
objektivne stvarnosti.ČINJENICE su osjetilni doživljaji te stvarnosti, a PODACI su
simbolički registrirane činjenice. Metodama za prikupljanje podataka „osluškujemo“ dijelove
stvarnosti o kojima mislimo, kakobismo o njima dobili osjetilne informacije. Podaci
brojenja Podaci mjerenja Podaci ovise o svojstvima varijable, a varijable mogu biti
kvalitativne i kvantitativne, stogapostoje: Varijable su promjenjive veličine, a metodama
prikupljanje podataka treba registrirati njihovevarijacije. Promjene varijabli zahvaćamo
mjerenjem i klasifikacijom.Mjerenje je „brojčano prikazivanje svojstva“.

10.Planiranje i provođenje terenskog dijela istrazivanja

Prvođenje terenskog rada je vazno jer moze utjecati na rezultate istrazivanja. Ovo je
najskuplji dio istrazivanja. Terenski rad sastoji se od rada sa nizom ispitanika i uglavnom
nema tehnickih poteskcoca.
11.Sredjivanje i obrada podataka
Prikupljeni podaci cine odredjenu gomilu pa je najvaznije prvo iszvrsiti logicku kontrolu
kojom se provjerava kvalitet prikupljenih podataka.Ona logicki proizilazi iz svih prethodnih
faza.
12.Interpretacija podataka
Interpretacija podataka je misljenje zasnovano na teorijskom znanju o nasem problemu
istrazivanja i na prikupljenim podacima o tom problemu.Znanost uvijek ide dalje od podataka.
Prikupljene podatke je potrebno obraditi.
13.Pisanje znanstvenog izvještaja
Ovo je finalna faza istrazivanja u kojoj se pise znanstveni izjvestaj. Ova faza ima
komunikacijsku i informativnu funkciju u kojoj se pravi size svega uradjenog.
11.Šta je problem istraživanja?
Problem istraživanja je specifičan problem. On se zasniva na znatiželji a nastaje ako o necemu
nemamo dovoljno znanja.Ako znatizelju mozemo zadovoljiti ucenjem onda to nije problem
istrazivanja. Tek ako uceci ne mozemo doci do zeljenih znanja, onda je to problem
istrazivanja.Problem istrazivanja proistice iz neznanja ili nedovoljnog znanja.
12.Objasni interdisciplinarno istrazivanje
Istrazivanja s vise znanstvenih podrucja nazivamo interdisciplinarnim istrazivanjem.
Interdisciplinarno istraživanje se odnosi na pristup koji integrira znanje, metode i perspektive
iz različitih disciplina kako bi se bolje razumjela složena pitanja i rješavali kompleksni
problemi. Umjesto da se fokusira samo na jedno područje znanja, interdisciplinarno
istraživanje koristi multidisciplinarni pristup koji uključuje suradnju između stručnjaka
različitih disciplina.
13.Šta je pojam?

Pojam je zamisao biti pojava i procesa. Pojmovi su temeljni elementi jezika i razmišljanja,
koji se koris Individualni i klasni pojmovi - ovi pojmovi se razlikuju prema obujmu.
Individualni pojmovi u svom obujmu imaju samo jedan predmet. Klasni pojmovi se odnose
na čitavu grupu (klasu) sličnih predmeta.

Nekvantificirani i kvantificirani pojmovi - nekvantificirani pojmovi nemaju točno određen

obujam, oni su globalni. Kvantificirani pojmovi imaju točno određen obujam i mogu biti
univerzalni, partikularni i singularni.

Jednostavni i složeni pojmovi - razlikuju se po sadržaju. Jednostavni pojmovi u svom

sadržaju imaju samo jednu osobinu (npr.:bijelo), dok složeni imaju barem dvije
osobine(npr.:boje).Pozitivni i negativni pojmovi - Pozitivni pojmovi ističu neku osobinu
(npr.:znanje) a negativni pojmovi negiraju neku osobinu (npr.:neznanje).Apstraktni i
konkretni pojmovi - Apstraktni pojmovi imaju uži sadržaj (npr.:majčinstvo)a konkretni
imaju širi sadržaj (npr.:majka).Jasni-nejasni, razgovjetni-nerazgovjetni pojmovi - Jasni i
nejasni pojmovi se razlikuju po obujmu. Jasan nam je onaj pojam kod kojeg nam je obim
potpuno poznat. Razgovjetni i nerazgovjetni pojmovi se razlikuju po sadržaju. Razgovjetan
nam je onaj pojam kod kojeg nam je sadržaj potpuno poznat, a nerazgovjetan nam je onaj kod
kojeg nam sadržaj nije potpuno poznat.Homologički i heterologički pojmovi-Homologički
pojmovi odnose se na klase koje sadrže sebe kao član,sebe označava ono što je (npr.:prost),
heterologički pojmovi su o klasi koja nije sama svoj član (npr.:jednostavni pojam)Kolektivni
i nekolektivni pojmovi -Kolektivi pojmovi su cjeline sastavljene od većeg broja istovrsnih
predmeta (npr.:šuma),nekolektivni se odnose na kolektive predmeta (npr.:drvo).
te za kategorizaciju, analizu i komunikaciju o stvarima u svijetu.
14.Šta je definicija
Definicija je nedvosmisleno odredjivanje sadrzaja jednog pojma.U definiciji se jedan pojam
definira drugim.Pojam koji se definise je definiendum a pojmovi uz pomoc kojih se on
odredjuje je definiens.
15.Šta je divizija
Diobom ili divizijom odredjujemo opseg pojma. Divizija se sastoji od: pojam koji opseg
utvrdjujemo, stajaliste po kojem se dioba radi i nize pojmove koji ulaze u opseg nekog pojma.
16.Objasnite pristup pojmovnoj analizi prema Ackoffu.
Ackoff smatra da pojmovnoj analizi treba pristupiti ovako:
1.Iz literature treba skupiti sto vise definicija pojma koje zelimo analizirati brinuci o vremenu
njegova nastanka
2.Zatim treba odrediti jezgru smisla kojim tendira vecina definicija
3.Na osnovi jezgra smisla prethodnih definicija treba dati pokusnu definiciju.
4.Nakon toga valja vidjeti moze li nas pokusna definicija zadovoljiti u nasem istrazivanju.
Ako nas ne zadovoljava treba napraviti potrebne korekcije.
5.Takvu definiciju treba dati na kriticku ocjenu strucnjacima razlicitih znanstvenih podrucja.
6.Na osnovi svega treba dati konacnu definiciju koja ce biti sadrzajno bogata precizna i
primjenjiva.U toku cijelog istrazivanja moramo se konzistentno pridrzavati te definicije.
17.Definisi sta su ciljevi istrazivanja i navedi koje dvije vrste ciljeva razlikujemo.
Cilj svih istrazivanja jeste spoznaja.Cilj istrazivanja mora biti mnogo konkretniji.Ovaj cilj
treba vezati za problem istrazivanja. Ciljevi mogu biti pragmaticni i spoznajni. Pragmaticni
govore o koristima koje mogu proizici na osnovi rezultata istrazivanja a spoznajnim
odredjujemo razinu spoznaje koju trebamo ostvariti.
18.Koje dvije vrste znanstvenih klasifikacija razlikujemo?
Razlikujemo klasifikaciju s obzirom na zavisnu varijablu i klasifikaciju s obzirom na
nezavisnu varijablu.
19.Objasni sta su hipoteze i koje vrste hipoteza imamo
Hipoteze predstavljaju misaono teorijske dopune izvjesnih praznina u poznavanju odredjene
pojave ili citave oblasti pojava cije izvjesnedijelove i aspekte vec poznajemo. Razlikujemo
hipoteze sa deskriptivnim,klasifikacijskim,eksplanacijskim i prognostickim sadrzajem.
20,Navedi kriterije dobre hipoteze
Hipoteza mora biti valjana,pojmovno jasna,iskustveno provjerljiva,hipotezu treba dovesti u
vezu sa raspolozivom tehnikom,mora biti specificna, mora biti u vezi sa teorijom.
21.Sta je zavisna a sta nezavisna varijabla ?
One koje su u središtu našeg zanimanja zovemo zavisne varijable. Zavisne varijable su
obilježja pojava koje nas najviše zanimaju u istraživanju. Zavisnu varijablu dovodimo u vezu
s drugim varijablama koje nju opisuju, klasificiraju ili objašnjavaju, te varijable nazivamo
nezavisnim varijablama. Zavisne varijable obično se označavaju sa Y, a nezavisne sa X.
Zavisna je varijabla uvijek u problemu istraživanja. Nezavisne varijable se pojavljuju u
ciljevima istraživanja i u hipotezama. Nezavisna varijabla može se pojaviti i u problemu. Npr.
Koliko informiranost građana djeluje na uključenost u politički život? Uključenost u politički
život je zavisna varijabla, a informiranost je nezavisna varijabla. Zavisne varijable određuje
istraživač. On odlučuje koja će varijabla biti u središtu njegova istraživanja. Nezavisne su
varijable manje pod uticajem volje istraživača, a više pod uticajem njegova znanja,
inteligencije, mašte i intuicije. Istraživač se na osnovu tih stvaralačkih mogućnosti odlučuje
koje će varijable dovesti u vezu sa svojim zavisnim varijablama, ali on ne može odlučiti o
njihovoj povezanosti. Zato će konačan sud o nezavisnim varijablama dati istraživanje.
22.Objasni kriterije pri izboru indikatrora ?
Indikator mora biti valjan. To znači da se mora odnositi na varijablu koju želimo mjeriti.
Četiri su načina određivanja valjanosti indikatora: a) aprioristička validacija je postupak kojim
unaprijed proglašavamo da je naš indikator valjan, bez provjere; b) logička validacija je
postupak kojim pronalazimo indikatore na osnovu definicije varijable koju želimo
operacionalizovati; c) validacija pomoću mišljenja žirija – važno je da indikatore do kojih
smo došli damo na ocjenu stručnjacima; d) validacija indikatora pomoću poznatih grupa – za
ovaj način validacije moramo pronaći dvije kontrastne grupe za koje znamo da su međusobno
razlikuju po obilježju (varijabli).
2. Indikator mora biti objektivan. On je objektivan kod rezultata do kojih se dolazi njegovom
upotrebom ovise o onome što se mjeri, a ne o onome ko uvjerenje proizvodi.
3. Indikator mora biti pouzdan. Pouzdanost nekog indikatora govori o tome koliko se u
uvjerenju jedne varijable možemo osloniti na neki indikator.
4. Indikator mora biti jednoznačan. Treba biti tako jasno i precizno definisan da različiti
subjekti znaju na šta se odnosi.
5. Indikator mora biti precizan. Precizan indikator omogućije da pomoću njega registrujemo i
manje razlike u veličini varijacija.
6. Indikatori trebaju biti reprezentativni.
23.Sta je nacrt istrazivanja i koje vrste razlikujemo ?
Nacrt istraživanja u metodologiji je strukturirani plan ili skica koja opisuje korake i postupke
koje će istraživači slijediti kako bi provodili svoje istraživanje. To je detaljni opis
metodologije koja će se koristiti u istraživanju, uključujući ciljeve istraživanja, uzorak
ispitanika, prikupljanje i analizu podataka te tumačenje rezultata. Nacrt istraživanja obično
sadrži sljedeće elemente:
Naslov istraživanja: Naziv koji jasno opisuje temu istraživanja.
Sažetak: Kratak pregled svrhe istraživanja, metodologije i očekivanih rezultata.
Uvod: Opisuje pozadinu istraživanja, problem istraživanja i svrhu istraživanja. Također može
sadržavati pregled relevantne literature.
Ciljevi istraživanja: Precizno definirani ciljevi koje istraživači žele postići provođenjem
istraživanja.
Metode istraživanja: Detaljni opis dizajna istraživanja, uzorka ispitanika, instrumenta ili
tehnika prikupljanja podataka i planirane statističke analize. Ovdje se također navode i etičke
smjernice koje će se primjenjivati.
Prikupljanje podataka: Opisuje postupke i alate koji će se koristiti za prikupljanje podataka,
kao što su upitnici, intervjui, eksperimenti itd.
Analiza podataka: Opisuje statističke metode koje će se primijeniti na prikupljene podatke
kako bi se dobili rezultati. Ovdje se navode i metode tumačenja dobivenih rezultata.
Ograničenja istraživanja: Identificira moguća ograničenja istraživanja, kao što su veličina
uzorka, vremenska ograničenja ili pristranost podataka.
Rasprava i zaključak: Tumačenje rezultata istraživanja, usporedba s prethodnim
istraživanjima i zaključci koji se mogu izvući iz provedenog istraživanja.
Sukcesivni nacrt
Sukcesivni nacrt istraživanja sastoji se samo od eksperimentalne grupe. Istraživanje se
provodi tako da prvo mjerimo zavisnu varijablu. Zatim uvodimo nezavisnu varijablu, pa
nakon toga ponovo mjerimo zavisnu varijablu. Proširenim sukcesivnim nacrtom istraživanja
možemo se koristiti ako je nezavisna varijabla takva da je možemo kontrolisano mijenjati u
toku istraživanja.
Komparativni nacrt
Komparativni nacrt istraživanja sastoji se od više grupa u kojima se mjeri samo zavisna
varijabla. Kauzalni nacrt istraživana ako se u problemu istraživanja pitamo o uzročno-
posljedičnom odnosu, cilj istraživanja će biti eksplanacijski, hipoteza kauzalnog sadržaja i
nacrt će biti kauzalni. Kauzalni nacrt uvijek uključuje i deskriptivni, jer nije moguće
ustanoviti uzročno-posljedičnu vezu ako prethodno ne raspolažemo opisom pojava kojih
kauzalnom vezom želimo ispitati. Zbog toga sve ono što se traži za deskriptivni nacrt važi i za
kauzalni. Pored toga kauzalni nacrt mora zadovoljiti specifične zahtjeve. Osnovni zahtjev je
da uz eksperimentalnu grupu mora imati i kontrolnu grupu. Te se grupe formiraju po
određenim logičkim pravilima koji omogućuju kauzalnu analizu.
24.Objasnite sta je „ex post facto“ istaživanje ?
U naučnom istraživanju možemo se koristiti dvjema vrstama podataka, a to su primarni i
sekundarni podaci. Primarni su oni koje istraživač sam prikuplja uz pomoć metoda za
prikupljanje podataka za potrebe provjeravanja određenih podataka. Sekundarni su oni koji se
prikupljeni za neke druge potrebe, a kojima se istraživač koristi u svojem istraživanju. Ex post
facto istraživanje koristi se sekundarnim podacima.Na osnovu tih podataka mogu se obavljati
različite kombinacije, kao prethodnim nacrtima istraživanja. Tako možemo izjednačavati
ispitanike, kontrolirati uvjete i pratiti promjene koje nas zanimaju. Takvih je istraživanja malo
iako su mogućnosti za njih velike. Razlog je nedovoljno usmjerenost istraživača na takva
istraživanja a i nedovoljna prilagođenost podataka za potrebe znanstvenog istraživanja.
25/26./27.. Sta je eksperiment,pomatranje i anketa ?
Anketa predstavlja prikupljanje podataka o masovnim pojavama u društvu s kratkim pitanjima
i relativno kratkog trajanja.Anketu je najbolje sprovesti na cijeloj statističkoj masi ( na svim
potencijalnim ispitanicima). Eksperiment u metodologiji predstavlja sistematično i
kontrolisano istraživanje koje se koristi za prikupljanje podataka radi testiranja hipoteza ili
procjene uzročno-posljedičnih veza između varijabli. Nakon prikupljanja podataka, obavlja se
analiza podataka kako bi se izvukli zaključci i provjerile hipoteze.Promatranje u metodologiji
je istraživačka tehnika koja uključuje pažljivo i sistematično posmatranje ponašanja, događaja
ili fenomena kako bi se prikupili podaci i stekao uvid u njihove karakteristike, uzorke ili
uzročno-posljedične veze. Ova metoda se koristi u različitim disciplinama, uključujući
sociologiju, psihologiju, antropologiju, biologiju i mnoge druge. Cilj promatranja je prikupiti
objektivne i pouzdane podatke o ponašanju, interakcijama ili drugim aspektima koji su
predmet istraživanja.
28.Objasni analizu sadrzaja ?
Analiza sadržaja je metoda za prikupljanje podataka iz informacionog materijala: knjiga,
časopisa, novina, s radija, televizije, interneta itd. Uz pomoć nje se može analizirati verbalna i
neverbalna komunikacija. Radom na dokumentaciji saznajemo potrebne podatke koje su drugi
prikupili, a koji nama mogu poslužiti za provjeravanje hipoteza. Radom na dokumentaciji
dolazimo do sekundarnih podataka, a analizom sadržaja dolazimo do primarnih podataka.
Razlika između primarnih i sekundarnih podataka jest to što je sekundarne podatke prikupio
neko drugi s drugim ciljem, a mi ih upotrebljavamo za potrebe provjeravanja hipoteza našeg
istraživanja. Primarne podatke prikuplja istraživač jednom od metoda za prikupljanje
podataka s ciljem da provjeri određene hipoteze. Analiza sadržaja je metoda za prikupljanje
podataka čiji je zadatak objektivan, sistematičan i kvantitativan opis manifestnog sadržaja
komunikacije. (Berelson, 1954). Ovom se metodom s dosta uspjeha dolazilo do ovih
podataka:
1. sadržaju različitih poruka
2. obilježjima pošiljaoca poruka
3. O obilježjima primaoca poruka
4. O efektima poduzetih akcija
Analiza sadržaja mora biti teorijski utemeljena pa to znači da analizom sadržaja, kao ni
drugim meotdama ne možemo početi svoje istraživanje. Priprema ove metode za njenu
primjenu uključuje određivanje:
a) Kategorije analize sadržaja
b) Uzorak analize sadržaja
c) Jedinice analize sadržaja
29.Objasni terenski rad ?
Poteškoće prilikom provođenja terenskog rada:
➢ Može se desiti da na terenu uopšte ne dodjemo do podataka koje želimo prikupiti, jer nam
preduzeća koja smo uključili u istraživanje to ne dopuštaju.
➢ Budući da je izvršavanje vezano uz novčanu naknadu, na terenu anketari mogu doći do
različitih iskušenja.
➢ Na terenu se može desiti da anketari ne pronadju predvidjenog ispitanika. Teškoće u
terenskom dijelu istraživanja istraživače navode na poštansko i telefonsko anketiranje. U
istraživanju treba misliti na štednju ali ukoliko to dovede u pitanje cijelo istraživanje onda to
više nije ušteda. Pogrešni rezultati mogu uzrokovati posljedice skuplje od najskupljih
istraživanja , pa se kaže da je najjeftinije istraživanje dobro istraživanje, bez obzira na
njegovu cijenu. Dobro je kad se odlučimo na istraživanje dostupnih socijalnih grupa , ali treba
nastojati da ne ispitujemo dostupnije ispitanike unutar socijalnih grupa i na osnovu njih
neopravdano uopćavamo cijelu grupu. Upravo je to najveća pogreška u koju upadamo zbog
problema koje nameće terenski rad u znanstvenom istraživanju.
30.Interpretacihja podataka ?
Iz prikupljenih podataka nije moguće zaključiti o istinitosti mišljenja ako te podatke logički
ne sredimo i statistički ne obradimo. Interpretacija podataka je mišljenje zasnovano na
teorijskom znanju o našem problem istraživanja i na prikupljenim podacima o tom problemu.
U interpretaciji podataka treba se osobito očitovati kritičnost istraživača, što treba da se
ogleda u hipotezama, podacima I postupcima kojima smo do njih došli. U interpretaciji
podatke dovodimo u vezu sa:
• hipotezama
• podacima sličnih istrazivanja
• idealnim tipom, normativnom teorijom I ideologijom
• postupcima primijenjenim u istraživanju
• a zatim provjerene hipoteze treba dovesti u vezu s terijom od koje smo pošli u istraživanju
I – Ako je torija istinita onda bi podaci trebali potvrđivati hipotezu izvučenu iz te teorije. Ako
niej tako onda smo vjerovatno pogriješili u izvođenju hipoteze, prikupljanju podataka il nešto
slično, a moguće je da i ti naši podaci dovode u pitanej samu teoriju. Budući da je teorija viši
zakon, bez obzira na veliku reprezentativnost podataka koju smo možda prikupili, ne možemo
da opovrgnemo cjelokupnu teoriju. Možemo (nakon mnogo istraživanja i sličnih dobivenih
reultata) reći da teorija ne važi u situacijama koje obuhvataju naše istraživanje ali ne možemo
je dovesti u pitanje u cjelosti.
II – Podatke možemo dovesti u vezu s podacima sličnih istraživanja vodeći računa o mjestu i
vremenu njihova provođenja. Našim istraživanjem doznajemo kakvo je istraživano obilješje, a
usporedbom možemo doznati i koliko se ono u vremenu promijenilo.
III – Dovodeći dobivene podatke u vezu s idealnim tipom, normativnom teorijom i
drugimrelevantnim teorijskim pristupima i ideologijskim orjentacijama s različitih stajališta,
procjenjujemo stanje koje naši podaci predočuju.
IV – Isti podaci nemaju jednako značenje u različitim okolnostima
V – Dovođenjem podataka u vezu s postupcima kojima mso se koristili u istraživanju
dokazujemo njihovu vrijednost.
VI – Potvrđena hipoteza potvrđuje i teoriju, a odbačena je hipotezane odbacuje, ali otvara
mnogo pitanaj o kojima smo govorili. Na sva ta pitanaj treba dati odgovore. U istraživanju i
činjenice i interpretacija moraju biti vjerodostojni. Činjenice moraju biti tačne i
reprezentativne, a interpretacijaistinita. Interpretacija je osmišljavanje činjenica.

31.Sta cu empirijske metode u drustvenim naukama ?

Empirijske metode u drustvenim znanostima odnose se na prikuoljanje podataka:
posmatranje,ispitivanje, grupna diskusija, sociometrija, analiza sadrzaja. Ovaj mehanizam
nam osigurava analizu pdataka. Podatke uzimamo iz zbilje u njegovoj kvantitativnoj
dimenziji. Prikupljeni podaci daju sliku jednog drustvenog nica i poajave.
32.Nabroj i objasni 5 tehnika za prikupljanje podataka ?
METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA pomoći će nam uspostaviti najbolju iskustvenu
vezu između naših misli i pojava te procesa o kojima mislimo. Svako prikupljanje podataka u
naučnom istraživanju je na određeni način uvjerenje. Mjerenjem zahvaćamo varijacije
varijabli bez obzira na to kakve one jesu: kvantitativne ili kvalitativne. Mjerenje je brojčano
prikazivanje svojstva. Tehnike su:
Posmatranje- planska i organizovana djelatnost istrazivaca koja bi trebala da rezultira
zadovoljavajucim brojem podataka na bazi kojih bi bilo moguce pristupiti testiranju
postavljenih hipoteza. U posmatranju posrednika izmedju objektivne stvarnosti. Konacni cilj
svakog posmatranja je dijagnoza
Anketa- posebna metoda za prikupljanje podataka pomocu koje uzivamo doci do podataka o
stavovima i misljenjima ipsitanika. U uzem smislu je pismeno prikupljanje podataka o
stavovima reprezentativnog uzroka ispitanika pomocu upitnika.
Intervju – usmena anketa pitanja se postavljau usmeno i odgvori se dobijaju usmeni. Neke od
prednosti su mogucnost uklanjanja nedostataka,poboljsavanje kvalitete odgovora itd. Imamo
slobodni i standardizovani intervju. Slobodni je nalik razgovoru a upotrebaljava se kada se
zeli dublje uci u problematiku koja se istrzauje pa se ispitanik pusti da slbodno govori kako bi
se oslobodio formalnih, sadrzajnih i psiholoskih ogranicenja.
Testovi- test se obicno definise kao standardizovani postupak pomocu kojeg se izaziva neka
aktivnost a onda se ucinak te aktivnosti mjeri i vrednuje, tako da se individualni rezultat
usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji.
Analiza sadrzaja- Metoda iz informacijskog materjala iz knjiga casopisa novina.Uz pomoc nje
se analizira neverbala i verbalna komunikacija. Jedinice analize sadrzaja izbor jedinica analizr
sadrzaja zavisi o vrst i broju kategorija kao i opsegu i vrsti sadrzaja koje cemo analizirati.
33.Nabroj 4 istazivacke strategije ?
Eksperimentalna strategija: Ova strategija uključuje manipulaciju nezavisne varijable kako bi
se procijenio njen utjecaj na zavisnu varijablu. Istraživači koriste eksperimentalnu grupu kojoj
se primjenjuje nezavisna varijabla i kontrolnu grupu koja ne prima tu manipulaciju.
Uspoređivanjem rezultata između dviju grupa, istraživači mogu zaključiti o uzročnoj vezi
između nezavisne i zavisne varijable. Korelacijska strategija: Ova strategija uključuje
proučavanje veza između varijabli kako bi se identificirale korelacije. Istraživači prikupljaju
podatke o različitim varijablama i analiziraju njihove međusobne odnose. Međutim, važno je
napomenuti da korelacija ne implicira nužno uzročnost.
Deskriptivna strategija: Ova strategija uključuje opisivanje i tumačenje postojećeg stanja ili
fenomena. Istraživači prikupljaju podatke putem anketa, intervjua, promatranja ili drugih
metoda kako bi stekli dublje razumijevanje fenomena koji proučavaju. Cilj ove strategije nije
utvrđivanjeuzročno-posljedičnih veza, već pružanje detaljnog opisa.
Kvalitativna strategija: Ova strategija uključuje istraživanje fenomena kroz analizu
kvalitativnih podataka kao što su tekstualni materijali, intervjui ili usmena povijest. Istraživači
primjenjuju interpretativni pristup kako bi razumjeli dublje značenje i kontekst fenomena.
Kvalitativna istraživanja često se koriste u društvenim znanostima i humanističkim
disciplinama kako bi se istražila složenost ljudskog iskustva.
34.Triangulacija ?
Triangulacija je visestruka metoda prikupljanja i analize podataka .
35.Sociometrija?
Upotreba sociomeetrijske metode u drustvenim istrazivanjima govor o tendenciji istrazivaca
da prethodnim uvjerenjem odnosa izmedju pojedinaca u grupi moze se pristupiti analizi
uspostavljenih odnosa koja bi rezultirala saznanjima kvalitativmog karaktera. Ova metoda tezi
se istrazivanju medjusobnih odnosa i interakcija unutargrupnog karaktera stavljajuci u fokusi
intencije, osjecanja i ponasanja pojedinih clanva grupe prema drugim clanovima. Specificnost
ove metode odnosi se na mogucnost njene primjene za istrazivanje odnosa clanova unutar
grupe.
Studija slucaja evaluacijska i akciona istrzivanja
Studija slucaja je postupak kojim se izucava neki pojedinacni slucaj iz odredjenog
znanstvenog podrucja. Predmet studije slucaja obuhvata sirok spektar drustvenih pojava koje
nastaju kao rezultat interakcije pojedinaca i grupe u razlicitim drustvenim okvirima. Ova
metoda se temelji na logickoj nalizi, na rasclanjivanju pojave koja se tretira kao specifican
slucaj na njene dimenzije, na opisu te pojave i na pokusaju uspostavljanja logicke veze
izmedju elemenata analizirane pojave s ciljem opisa i objasnjenjenja te pojave. Transverzalna
i longitudinalna istrazivanja- Longitudinalni pristup predstavlja istrazivanje nekog trensda
koji sluzi da se neka pojava proucava duze vrijeme i da se saznaju novi trendovi.
Longitudinalno istraživanje se koristi obično kad želi da se prouči proces, dinamika i razvoj
neke pojave, nekog svojstva i sl. Kod longitudinalnih pedagoških istraživanja od velike
važnosti je da se utvrdi početno stanje, da se obezbedi kontinuirano posmatranje predmeta
istraživanja i da se utvrdi završno stanje Transverzalna istraživanja (ili studije preseka)
najčešće se organizuju radi đeskripcije izvesne pojave, zatim radi analize relacija izmedju dve
i više korespodentnih pojava i, na kraju, radi utvrdjivanja latentne strukture nekog
antropološkog prostora. Zbog toga je moguće izdvojiti najmanje tri vrste transverzalnih
studija: • ® studije deksripcije (opisa) • ® kauzalna istraživanja (uzročno-posledične studije) •
® struktualna isttaživanja (struktume studije).
Evaluacijska istraživanja se provode kako bi se procijenila učinkovitost ili rezultati određenog
programa, politike, intervencije ili inicijative. Cilj evaluacijskog istraživanja je pružiti
objektivnu analizu kako bi se utvrdilo jesu li postignuti ciljevi, koja su postignuća, te
identificirati snage i slabosti programskih aktivnosti. Evaluacijska istraživanja obično koriste
kvantitativne i kvalitativne metode prikupljanja podataka kako bi se procijenila učinkovitost
ili utjecaj nekog projekta ili intervencije.
Akciona istraživanja (također poznata kao akcioni istraživački projekti) su usmjereni na
pronalaženje praktičnih rješenja za određeni problem ili izazov. Cilj akcionih istraživanja je
primijeniti znanje dobiveno iz istraživanja kako bi se izravno djelovalo na problem ili
situaciju.
39.6 tipova triangulacije
Triangulacija podataka ili primjena vise tipova i izvora podataka Triangulacija istrazivaca ili
angaziranje vise istrazivaca i procijenitelja istrazivanja. Triangulacija teorija ili primjena vise
teorijskih perspektiva Metodoloska triangulacija ili primjena vise komplementarnih
metodoloskih postupaka u izucavanju jednog odredjenog problema Triangulacija strategija za
analizu podazaka tj upotreba razlicitih strategija u analizi podataka Interdisciplinarna
triangulacija ili primjena razlicitih znanstvenih disciplina u istrazivanju jednog problema
40.5 zasebnih metoda u istazivanju