Metodologija znanstvenog istraivanja obuhvaa onaj dio teorije odgoja i obrazovanja koji je predmetom znanosti.

Metodologija je znanost koja prouava organizaciju i metode istraivanja pedagokih odgojnih pitanja i problema. Ona prouava istraivake metode kao to su: metoda teorijske analize metoda eksperimenta empirijsko neeksperimentalna metoda (servej) metoda historije sluaja metoda prouavanja kolske i pedagogijske dokumentacije Ona prouava istraivake metode kojima se sluimo u otkrivanju, istraivanju, utvrivanju, analiziranju i interpretiranju pojedinih pedagokih pojava i fenomena (npr. uzroci slabog uspjeha u nastavi, uloga udbenika itd.). Znanstvena paradigma je opi znanstveni pristup u kojem je ugraen opi filozofski i pojmovni okvir te je kao takav polazna toka svakog znanstvenog istraivanja. Dakle, znanstvena paradigma predstavlja matricu za znanstvenu disciplinu koja obuhvaa opeprihvaena uopavanja, pretpostavke, vrednote, vjerovanja i primjere onoga to je predmet znanstvene discipline. Postoje dvije znanstvene paradigme: paradigma razumijevanja i paradigma pojanjavanja (tumaenja). Uz njih se, kao slinoznanice pojavljuju pojmovi kvalitativna i kvantitativna paradigma. Znaajke znanstvenih paradigmi: Paradigma razumijevanja: shvaanje istraivanih pojava, kvalitativni pristup, fenomenoloki pristup hermenautika analiza, idiografska svrha, neoptruzivno, prirodno promatranje, dinamika realnost, vea uloga subjektivnosti. Paradigma pojanjavanja: ustanovljavanje uzrono-posljedinih veza kauzalna paradigma, kvantitativni pristup, empirijsko-analitiki postupci, nomotetika svrha, optruzivno, egzaktno mjerenje, statika realnost, partikularistinost, tenja prema maksimalnoj objektivnosti. Kod paradigme razumijevanja teite je na produbljenom shvaanju istraivanih pojava. Na podruju odgoja i obrazovanja to se odnosi na aktivnost ovjeka, njegovo ponaanje, pri emu se polazi od okvira referencije samog subjekta iz ega proizlazi tenja za subjektivnou. To takoer omoguuje potpuniju interpretaciju pojave koja se temelji na valjanim podacima. Zato se ta paradigma esto naziva i interpretativnom paradigmom. Kod paradigme pojanjavanja teite lei na to tonijem ustanovljavanju uzrono-posljedinih povezanosti te se ona zbog toga naziva i kauzalnom paradigmom. Tu se zahtjeva da se mogu provjeriti kako injenice, tako i uzroci fenomena. Zbog toga prikupljeni podaci moraju biti pouzdani. Iz toga proizlazi tenja za objektivnou pristupa. Kod paradigme razumijevanja pri analizi podataka prikupljenih istraivanjem naglasak lei na kvalitativnim aspektima. Dakle, pozornost je usmjerena preteno na opisna, tj. atributivna obiljeja pojava. Kod paradigme pojanjavanja pri analizi podataka prikupljenih istraivanjem naglasak lei na kvantitativnim aspektima. Dakle, pozornost je usmjerena preteno na brojana, tj. numerika obiljeja pojava. Kod paradigme razumijevanja javlja se fenomenoloki pristup uz postupak hermeneutike analize. Fenomenoloki postupak usmjeren je na spoznavanje same pojavnosti, gdje se polazi od intuitivnog spoznavanja uz ostvarenje fenomenoloke redukcije. Pritom se reducira stav istraivaa, tj. intuicija je okrenuta samom objektu, sva prethodna teorijska nadogradnja fenomena (dokazi, hipoteze, spoznaje), svaka tradicija u svezi s poimanjem tog fenomena i svako dotadanje miljenje o njemu. Hermeneutika se pritom nadograuje na fenomenologiju kao uenje o izlaganju, tumaenju i razumijevanju tekstova na temelju produbljene analize. Kod paradigme pojanjavanja nailazimo na primjenu empirijsko-analitikih postupaka, tei se za ustanovljavanjem stvarnih (pozitivno postojeih) injenica. 1

 Kod paradigme razumijevanja svrha istraivanja je idiografska (gr. idios pojedinac), tj. nastoji se pomoi pojedincu uz primjenu znanstvenog pristupa (npr. studija sluaja). Kod paradigme pojanjavanja svrha istraivanja je nomotetika (gr. nomos zakon). Radi se o znanstvenom zakonu, tj. potvrenoj znanstvenoj pretpostavci koja utvruje stalne odnose izmeu dviju ili vie pojava, ustanovljene uopavanjem na temelju istraivanja na veem broju jedinica znanstvenog promatranja (npr. na reprezentativnom uzorku uenika). Kod paradigme razumijevanja tei se za to prirodnijim i neoptruzivnim (nenasilnim) promatranjem pojava. Istraiva pritom mora biti to blii izvoru podataka kako bi promatrao iz perspektive insajdera (npr. etnografski pristup naglasak je na istraivanju socijalne komunikacije i organizacije u kojima sudjeluje i sam istraiva). Kod paradigme pojanjavanja tenje su usmjerene prema to veoj kontroli situacije, nastoji se pribliiti egzaktnom mjerenju to nuno dovodi i do vee optruzivnosti. Istraiva je subjektivno udaljen od izvora podataka, gleda iz perspektive autsajdera (npr. neke vrste testiranja). Paradigma razumijevanja naklonjena je holistinosti, tj. pristupu da se pojava promatra u svojoj cjelovitosti. Paradigma pojanjavanja naklonjena je partikularistinosti, tj. pristupu u kojem se prednost daje promatranju pojedinanih aspekata pojave. Dioba istraivanja odgoja i obrazovanja koja najpotpunije obuhvaa sva istraivanja, a uz to ima prednost slubene, Zakonom o znanstvenom radu uspostavljene diobe, jest ona na: temeljna, primijenjena i razvojna (u kojih se ubrajaju i akcijska) istraivanja. Temeljna (fundamentalna) istraivanja, kojima dolazimo do novih spoznaja o osnovama prouavanih pojava, mogu biti empirijska i neempirijska. Ne slue izravnoj primjeni u odgojnoobrazovnoj praksi ve se najee povezuju s temeljima iz drugih znanosti te se tada u njima ostvaruje interdisciplinarni pristup. Primijenjeno (aplikativno) istraivanje slui postizanju novih spoznaja u svrhu ostvarivanje nekog praktinog cilja na temelju primjene rezultata fundamentalnih istraivanja. Razvojno istraivanje slui stvaranju i provjeravanju novih proizvoda i sustava, kao i uvoenju ili poboljavanju novih postupaka i to na temelju znanstvenog istraivanja s jedne, i praktinog istraivanja s druge strane. Akcijska istraivanja predstavljaju varijantu razvojnih istraivanja jer se i u njima uvode novosti u odgojno-obrazovnoj djelatnosti i to na temelju njihove znanstvene provjere. Istraivanja odgoja i obrazovanja mogu se podijeliti na vrste i na temelju niza drugih znanstvenih kriterija. Sljedea dioba se u pravilu nalazi pri svrstavanju svih istraivanja u projektima, izvjetajima i sl.: Longitudinalnim istraivanja istrauju se odgojno-obrazovni fenomeni u dinamici njihova tijeka, razvoja, trajanja u vremenu. Transverzalna istraivanja istrauju presjek pojave u odreenom asu. Dioba po mjestu gdje se prikupljaju podaci o pojavi koja se istrauje: Empirijska (iskustvena) istraivanja kod kojih se podaci prikupljaju iz neposrednog odgojnoobrazovnog rada, a rjee u tzv. eksperimentalno-pedagokim laboratorijima. Neempirijska istraivanja se vre izvan same prakse, preteno na pismenim izvorima, tj. analizom dokumentacije. Vremenski kriterij: Istraivanja povijesti odgoja i obrazovanja Istraivanja sadanjosti odgoja i obrazovanja Istraivanja budunosti odgoja i obrazovanja (odgojno-obrazovna futurologija) Etape istraivanja su: 2

1. Izbor teme (problema) 2. Izrada projekta 3. Provoenje istraivanja (primjena metoda istraivanja, prikupljanje podataka-postupci i instrumenti, analiza prikupljenih podataka i ustanovljavanje rezultata) 4. Interpretacija rezultata 5. Objavljivanje rezultata 6. Primjena rezultata 1. Izbor teme zavisi od brojnih imbenika poput prakse odgoja i obrazovanja, interesa razvoja znanosti, osobnih afiniteta istraivaa, konkretnih mogunosti istraivanja (naroito metodolokih mogunosti), raspoloivim suradnicima, materijalnim mogunostima, interesima izvan podruja odgoja i obrazovanja itd. Potrebno je istaknuti potrebu razlikovanja izbora ope tematike istraivanja i konkretnog problema istraivanja. Tako se moe izbjei ostajanje na deklarativnosti i opim mislima te prijei na znanstveno utemeljeno prihvaanje (ili odbijanje) poetnih pretpostavki (hipoteza). 2. Projekt je temeljni dokument svakog istraivanja na podruju odgoja i obrazovanja te je kao takav temeljna pretpostavka za uspjeh, zbog ega mora biti dobro i kvalitetno uraen. Miljenja autora se razlikuju po sadraju i strukturi projekta (tijek istraivanja), ali veina ih spominje: Uvod u problem - temeljna stavka u kojoj se iznosi to je problem te njegov drutveni, pedagoki i metodoloki znaaj. Ako problem nema navedena znaenja onda ga ne treba istraivati. Istrauju se samo ona pitanja koja imaju smisla i od znaenja su za drutvo. Predmet istraivanja - Definiranje predmeta (problema) istraivanja ukljuuje izvore za identifikaciju te izbor i odreenje problema istraivanja. Tu spada i naslov iz kojeg se moe zakljuiti o kojem je predmetu rije, to e se istraivati i na kojem znanstvenom podruju. Obuhvaa i odreenje osnovnih pojmova te kljune rijei koje se odnose na bit problema istraivanja (radi klasifikacije i uvrtavanja rada u bazu podataka o istraivanjima). Cilj istraivanja - tu se uglavnom radi o dva aspekta: unapreivanju znanstvene spoznaje i unapreivanju prakse. Koji e od ta dva aspekta doi u prvi plan ovisi o svrsi i vrsti istraivanja. Zadaci, hipoteze - Cilj je ono to elimo postii istraivanjem, ono emu teimo, a zadaci su ono to emo realizirati kako bismo doli do tog cilja. Cilj dodatno utvrujemo hipotezom. Njom se utvruje i mogui, pretpostavljeni uzrok neke pojave i pretpostavljeno rjeenje problema. Hipoteza oznaava vezu izmeu teorije i istraivanja koje vodi ka otkrivanju novih spoznaja, zato ju je u svakom istraivanju nuno formirati jer bez hipoteze kao pretpostavljenog rjeenja nemamo to dokazivati. Metode, tehnike, instrumenti - Izbor metoda kojima emo se sluiti je najtei dio u izradi projekta. Od pravilnog izbora metode ovisi znanstvena vrijednost rezultata. Metode : eksperiment, servej, metoda historije sluaja, metoda teorijske analize, metoda prouavanja kolske i pedagogijske dokumentacije. U svakoj metodi koriste se odgovarajue tehnike: anketiranje, intervjuiranje, statistike tehnike. U projektu moemo predvidjeti instrument. Njihov izbor ovisi od postavljenog zadatka. U pedagogijskoj literaturi postoji dosta standardiziranih instrumenata koje moemo preuzeti, a, ukoliko ih zbog specifinosti znanja nema, onda smo duni sami napraviti instrument (npr. test znanja, skalu stavova, upitnik i sl.). Instrumenti moraju biti valjani, pouzdani, objektivni i dovoljno diskriminativni da prave razlike meu ispitanicima. Uzorak - U projekt moramo unijeti uzorak na kojem obavljamo istraivanje i zakljuiti o itavoj populaciji. U pedagogiji uzimamo odreen broj ispitanika na temelju kojih emo suditi o cijeloj populaciji. Zbog toga uzorak mora biti reprezentativan, tj. da u sebi sadri sve elemente koje ima populacija. Pogreka je doputena samo do 5%. Uzorak moe biti namjerni, kvotni, stratificirani i sluajni. Koji emo uzeti ovisi o predmetnim elementima. Kalendar U projekt je nuno unijeti kalendar, trokovnik i predvidjeti skicu Trokovnik izvjea jer nakon istraivanja sve moramo obraditi, napisati, 3

Skica izvjea istraivanja

statistiki urediti, stilski struno i znanstveno kazati i to obraniti.

3. Provoenje istraivanja (primjena metoda istraivanja, prikupljanje podataka-postupci i instrumenti, analiza prikupljenih podataka i ustanovljavanje rezultata) Metode istraivanja: Deskriptivna metoda u istraivanju odgoja i obrazovanja predstavlja skup znanstveno-istraivakih postupaka kojima se opisuju pojave u odgoju i obrazovanju, tj. ispituje se stanje, a time i njihove osobine bez obzira na njihove uzroke. Projekt takvog istraivanja treba obuhvatiti: Predmet istraivanja (koji se odreuje izborom teme), a time i varijable1 koje se istrauju (tj. TO se istrauje). Nain (pristupi, postupci) istraivanja (tj. KAKO se istrauje). Mjesto ispitivanja (tj. GDJE se istrauje). Vrijeme istraivanja (tj. KADA se istrauje) Kauzalna metoda u istraivanju odgoja i obrazovanja predstavlja skup znanstveno-istraivakih postupaka pomou kojih se ustanovljavaju uzrono-posljedine povezanosti izmeu pojava. Eksperiment je bitan oblik primjene kauzalne metode. Mogli bismo ga definirati kao namjerno izazivanje pojava. Pogreke u eksperimentu: - pogreke tip S (subjekt) proizlaze iz djelovanja razlika u osobnostima subjekata eksperimenta, tj. uenika, odgajanika. To npr. moe biti predznanje, interes, stupanj motiviranosti itd. - pogreke tipa G (grupa) proizlaze iz djelovanja onih faktora koji su zajedniki za svaku pojedinu eksperimentalnu skupinu kao jedinstvenu cjelinu. One se mogu odnositi na razlike u osobnostima uitelja koji rade u ranim eks. grupama. Npr. razlike u metodikom umijeu, odnosu prema uenicima, dobi, pa i subjektivnom odnosu prema eks. imbeniku (npr. odreenoj inovaciji koju on uvodi u svoju nastavu) itd. - pogreke tipa R (replikacija, repeticija) tj. ponavljanje u vremenskom smislu, ali i u smislu mjesta, tj. eksperiment se vri na raznim mjestima. Budui da se eksperimentom nastoji ustanoviti djelovanje neke nezavisne varijable na zavisnu logino je da se pritom u obzir mora uzeti poetno stanje. Temeljni nacrti: - eksperiment s usporednom skupinom (paralelnim grupama) odvija se u dvjema skupinama uenika (A i B). Skupina koja radi po novom postupku naziva se eksperimentalnom, a ona koja radi na uobiajeni nain naziva se kontrolnom. - eksperiment s jednom skupinom u istoj se skupini sukcesivno (dva ciklusa) unose eksperimentalni imbenici iji se uinak usporeuje. - eksperiment s rotacijom eksperimentalnih imbenika kombinacija eksperimenta s usporednim skupinama i eksperimenta s jednom skupinom, tj. u skupinama se izmjenjuje eks. imbenici koji se usporeuju. Sloeni nacrti: S jedne strane slue teorijskom utemeljivanju eks. usporedbi istih eks. imbenika, a provode se na raznim, sluajem odabranim mjestima sa svrhom dobivanja odgovarajueg polazita za znanstveno opravdano uopavanje rezultata eksperimenta. S druge strane slue prevladavanju zakona jedne varijable time to se pri ostvarivanje eksperimenta prati vei broj varijabli, u prvom redu nezavisnih, tj. eks. imbenika. Kvazieksperimentalni nacrti

Prikupljanje podataka - postupci i instrumenti Postupci i instrumenti istraivanja su: rad na dokumentaciji, sustavno promatranje, intervjuiranje, anketiranje, testiranje te procjenjivanje i prosuivanje. RAD NA DOKUMENTACIJI se najee upotrebljava u povijesnom istraivanju odgoja i obrazovanja (npr. razvoj neke kole ili kolstva nekog grada). Dokumentacija takoer moe biti polazite i u istraivanjima sadanjosti i budunosti odgoja i obrazovanja. Raspon dokumentacije je veoma irok: zakoni i podzakonski propisi o prosvjeti, dokumenti i spisi odgojno-obrazovnih vlasti, ustanova, udruga i sl., literatura o odgoju i obrazovanju itd. Pomo pri traenju dokumenata pruaju i klasifikacijske sheme, naroito univerzalna decimalna klasifikacija (UDK) u kojoj svako podruje znanosti ima svoju klasu. Za lake nalaenje traene znanstvene i strune dokumentacije s odreenog podruja slue i bibliografije, kao i sekundarne i tercijarne publikacije (asopisi), a u zadnje vrijeme sve ee i Internet. Pri radu na dokumentaciji vana je izvornost dokumenta. Originalni dokumenti se nazivaju primarnim i uvijek imaju prednost, a ukoliko su nedostupni posluit e i sekundarni, pa i tercijarni izvori. SUSTAVNO PROMATRANJE je najizravniji i najprirodniji od svih putova prikupljanja podataka u kojima se polazi od empirije odgoja i obrazovanja. Razlikujemo dva naina promatranja: promatranje pomou tehnikih pomagala (video, kazetofon itd.) i promatranje i biljeenje promotrenog po ovjeku, tj. promatrau. Meu varijantama sustavnog promatranja istie se sudjelujue promatranje. U njemu promatra svjesno i sustavno sudjeluje u aktivnosti koju promatra. Podaci koji se njime dobivaju su u pravilu pouzdaniji od onih kod vanjskog promatranja. Bitno je spomenuti i samopromatranje (introspekciju) koje se, uvjetno, moe svrstati u sustavno promatranje. INTERVJUIRANJE je razgovor s onima od kojih se podaci prikupljaju. Najvanija podjela intervjuiranja (s obzirom na stupanj optruzivnosti) je ona na vezani i slobodni. Razlike meu njima odnose se na nain pripremanja za intervju, osobito u svezi s podsjetnikom za voditelja intervjua, zatim na nain njegovog voenja te odreivanje kategorija odgovora za kasniju obradu. to se tie kategorizacije odgovora, tu je potrebno imati tekst iskaza intervjuirane osobe (snimljeno ili zapisano). Kod vezanog intervjua mogue je unaprijed odrediti kategorije, a kasnije ih eventualno nadopuniti. Kod slobodnog intervjua tee je predvidjeti kategorije odgovora, tek nekakve okvire kategorizacije koja e se obaviti poslije razgovora. ANKETIRANJE je postupak u kojem anketirani pismeno odgovaraju na pitanja koja se odnose na injenice koje su im poznate ili su pitanja u svezi s njihovim osobnim miljenjem. Instrument anketiranja je anketni list, a pitanja se mogu podijeliti na tri osnovne grupe: pitanja otvorenog, zatvorenog i kombiniranog tipa. Vanost tog postupka lei u okolnosti da se esto jednom anketom moe doi do traenih podataka te da je vremenski mnogo ekonominija od intervjuiranja. Pritom nema osobnog kontakta, no taj se nedostatak moe u velikoj mjeri neutralizirati sa dobro sastavljenim anketnim listom i odgovarajuim uputama. Da bi se izbjegli neiskreni odgovori ponekad se uvode anonimne ankete. Pitanja trebaju biti posve jasna i primjerena anketiranim osobama te treba izbjegavati sugestivna pitanja. TESTIRANJE je najee upotrebljavan postupak u onim istraivanjima odgoja i obrazovanja kojima je svrha prikupljanje to objektivnijih i tonijih podataka o uinku odgojno-obrazovnog rada, odnosno o razini usvojenosti odgojno-obrazovnih sadraja, te i o drugim osobinama sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Testiranje ima irok raspon upotrebe i u mnogim istraivanjima ima sredinju ulogu. Test je standardizirani postupak s kojim se izaziva odreena aktivnost iji se uinak mjeri i vrednuje usporeivanjem individualnog rezultata s rezultatima drugih subjekata u jednakoj situaciji ili usporeivanjem s jednoznano postavljenim kriterijem.

Testovi se mogu podijeliti: 1. prema osobinama ispitanika - testovi znanja (uinka) u njih ne ulaze samo testovi injeninog znanja nego i testovi primjene znanja, testovi shvaanja nast. sadraja, analitikog, sintetikog kao i vrijednosnog zakljuivanja u svezi s usvojenim gradivom. U istraivanjima odgoja i obrazovanja ti se testovi najee koriste, naroito ako se radi o istraivanju uinkovitosti nastave, razine usvojenosti nast. sadraja i sl. - testovi sposobnosti (uinka) njima se nastoje odrediti osobine koje su uvjet za uspjeh u odreenoj aktivnosti. Oni obuhvaaju senzorne testove (npr. vida, sluha), mentalne testove (npr. test inteligencije), testovi mehanike sposobnosti i testove motorne spretnosti. U istraivanjima odg. i obraz. ti se testovi primjenjuju naroito pri odreivanju poetnog stanja kod eksperimentalnih i akcijskih istraivanja kao i pri istraivanjima u svezi sa kolskom i profesionalnom orijentacijom. - testovi linosti u uem smislu slue mjerenju, odnosno ustanovljavanju nekih drugih, sloenijih crta linosti kao to su stavovi, interesi, introvertiranost-ekstrovertiranost, emotivne osobine, karakterne osobine 2. prema nainu rjeavanja zadataka pismeni testovi u kojima ispitanik pie svoja rjeenja usmeni testovi npr. test usmenog izraavanja na engleskom jeziku testovi ina gdje se zadaci rjeavaju radom na odreenom materijalu, spravi, stroju 3. prema diobi na testove razine i brzine - kod testova razine (nivoa) nije vana brzina rjeavanja pa se ispitanicima daje vremena koliko im je potrebno - kod testova brzine vrijeme rjeavanje se ili mjeri ili je strogo ogranieno. NAIN IZRADE (KONSTRUKCIJE TESTA) - odreuje se podruje koje se testom treba obuhvatiti te se prelazi na sastavljanje zadataka. - vri se subjektivna eliminacija nejasnih, loe sastavljenih zadataka - od preostalih se izrauje prvi pokusni oblik testa koji se primjenjuje na malom broju ispitanika. Rezultati se analiziraju, odreuju se provizorne mjerne znaajke, eliminiraju se zadaci koji su se, sada empirijski, pokazali neadekvatni te se izrauje oblik testa u kojem je vie zadataka srednje teine, a manje lakih i tekih. - konani oblik primjeni se na reprezentativnom uzorku ispitanika kako bi se dobili podaci za osnovni skup. na temelju tih rezultata odreuju se mjerne znaajke te je tako provjereni test spreman za uporabu. VRSTE ZADATAKA (otvoreni i zatvoreni): tip dosjeanja, tip nadopunjavanja, tip dvolanog izbora (tono-netono), tip viestrukog izbora, tip usporeivanja (sparivanja), tip sreivanja. PROCJENJIVANJE I PROSUIVANJE ovim se postupcima prikupljaju podaci o miljenjima u svezi s neijim linim osobinama, kvalitetom neijeg izratka, proizvoda i sl.. Pritom se upotrebljavaju razni oblici ljestvica (skala) ime se ostvaruje i kvantitativni izraz prosudbe. Naziv takvog instrumenta najee je skala procjene koja po svom vanjskom obliku moe biti deskriptivna (sastoji se od niza tvrdnji, obino poredanih po stupnju intenziteta, a procjenjiva oznauje onu koja po njegovom miljenju najbolje odgovara stvarnosti) i grafika (sastoji se od crta ispod kojih su lijevo i desno upisani ekstremni sudovi a u sredini neutralni sud, pa procjenjiva njima oznauje mjesto koje, po njegovom miljenju, najbolje odgovara intenzitetu dane osobine, znaajki dane situacije i sl.) POGREKE PRI OCJENJIVANJU: - osobna jednadba ocjenjivaa koja se odnosi na njegovo specifino ocjenjivako ponaanje (strogost, blagost). - razliita rasprenost (disperzivnost) pri ocjenjivanju. Neki procjenjivai naginju ekstremnim sudovima, a neki srednjim i tamo gdje to ne odgovara stvarnosti. - halo efekt prvi dojam o nekoj osobi, stvari, radu i sl. djeluje i dalje pri procjeni ostalih znaajki ije stvarno stanje nije u skladu s prvim dojmom. 6

- pogreka kontrasta pri ocjenjivanju se esto polazi od sebe. Instrumenti: - kontrolna lista se upotrebljava pri analitikoj procjeni neke osobe, njezinog rada ili proizvoda. pritom ocjenjiva odabire pozitivni ili negativni sud. - skala proizvoda standardizirani instrument pomou kojeg se procjenjuju odreeni rezultati, proizvodi rada - sociogram predstavlja opis, grafiki opis rezultata sociometrijskih istraivanja odreenih aspekata drutvenih, odnosno meuljudskih odnosa u odreenoj sredini. Mjerne karakteristike instrumenata za prikupljanje podataka su: valjanost, pouzdanost, objektivnost, osjetljivost, primjerenost, standardiziranost, diskriminativna vrijednost pojedinih zadataka, praktinost i ekonominost. - Valjanost (validnost) instrument je toliko valjan koliko se njime mjeri, odnosno ustanovljava ono to on treba mjeriti. - Pouzdanost (relijabilnost) - predstavlja mjeru u kojoj je mogue osloniti se na rezultate koji su njime dobiveni. - Objektivnost tu se objektivnost odnosi jedino na slaganje raznih ocjenjivaa pri odreivanju rjeenja (npr. kod testova), odnosno smislu odgovora (npr. kod intervjua). - Osjetljivost predstavlja mogunost instrumenta da se njime mogu razlikovati i male razlike izmeu ispitanika. To zahtjeva dovoljno velik broj zadataka kao i onakav njihov izbor kojim se postie adekvatna raspodjela rezultata. - Primjerenost primjerenim se smatra onaj instrument koji odgovara osobinama predvienih ispitanika (dob, opi mentalni razvoj itd.). - Standardiziranost standardiziran je onaj instrument kod kojeg postoje odreena opa, empirijskim ispitivanjem odreena polazita, odnosno kriteriji za usporeivanje uspjeha koji ispitanici na njemu postiu. - Diskriminativna vrijednost zadataka kod nje se odreuje znaajka svakog pojedinog zadatka, odnosno elementa instrumenta. Pritom se polazi od pretpostavke da e, uz zadovoljavajuu valjanost itavog instrumenta, svaki pojedini element biti to valjaniji to se uspjeh ispitanika u njemu vie slae s uspjehom tog ispitanika u itavom instrumentu. - Praktinost i ekonominost npr. praktiniji je onaj instrument koji se zajedno s uputama i administracijom moe primijeniti u toku jednog nastavnog sata. Ekonominiji je onaj instrument koji se moe ponovno upotrijebiti. Analiza prikupljenih podataka i ustanovljavanje rezultata Da bi se iz prikupljenih podataka ustanovilo to oni zapravo kau o pojavi koja se istrauje, potrebno ih je analizirati. Analiza podataka moe biti kvalitativna i kvantitativna. Kvalitativna analiza s jedne strane pretpostavlja instrumentarij prikupljanja podataka koji je tom pristupu adekvatniji a s druge strane specifian tijek kvalitativne analize koji obuhvaa: Redukciju podataka (smanjenje, svoenje na bitno) ija je svrha u pronalaenju onoga to je za tematiku istraivanja bitno uz apstrahiranje, eliminiranje nebitnog. Sreivanje podataka ime se bitni podaci svrstavaju u odreene preglede, matrice i sl. uz primjenu kategorizacija koje su pogodne za tematiku istraivanja. Izvoenje zakljuaka pri izvoenju zakljuaka se savjesno razmatra i sustavno biljei sve ono to sreeni podaci iskazuju, govore. Tijekom njihovog donoenja ti se zakljuci i provjeravaju, verificiraju. Pri kvalitativnoj analizi se primjenjuje hermeneutika nauk o umijeu interpretacije tekstova sa svrhom shvaanja smisla njihovog iskaza. Kvantitativna analiza se najveim djelom ostvaruje primjenom postupaka statistike analize. Tek se sreivanjem i statistikom obradom pogodnih za kvantitativnu obradu moe dobiti smislen i pogodan kvantitativni iskaz o cjelinama pojava u odgoju i obrazovanju i pouzdanije daljnje zakljuivanje. Kod nesreenih podataka to nikako ne bi bilo mogue. 7

4. Interpretacija rezultata je tumaenje dobivenih rezultata. Za ispravnu interpretaciju potrebno je produbljeno poznavanje podruja koje se prouava, a osobito poznavanje ueg problema koje je predmet istraivanja. To je povezano i sa solidnom pedagokom (didaktikom, metodikom) kulturom, a naroito sa poznavanjem onih aspekata metodologije istraivanja koji su specifini za dano istraivanje. Na to se nadovezuju i zahtjevi usmjereni na izbjegavanje logikih pogreaka poput: prebrzog uopavanja, zakljuivanja na temelju vremenskog slijeda, zakljuivanje u krugu, skok u zakljuivanju i zaobilaenja prijeporne toke. 5. Objavljivanje rezultata pisanje izvjetaja o istraivanju NASLOV koji treba biti odreen toliko da bi njegov potencijalni korisnik mogao uoiti problem koji se u njemu obrauje. Sadri i ime istraivaa, ustanove (ako je istraivanje vreno u njezinim okvirima) i godinu publiciranja. SAETAK na naem i jednom od svjetskih jezika, najee na engleskom. SADRAJ, POPIS SLIKA I TABLICA nalazimo kod izvjetaja koji se objavljuju kao posebna edicija. UVOD koji obino sadri postavljanje i obrazlaganje problema, kratak pregled ranijih istraivanja te problematike kao i odreivanje upotrijebljenih specifinih termina. OPIS TIJEKA ISTRAIVANJA, te u svezi s tim PRIMIJENJENIH METODA I POSTUPAKA. REZULTATI koji se iznose tekstualno, a kod kvantitativnih istraivanja pomou tablica i grafikona. INTERPRETACIJA treba na transparentan nain iznijeti gdje i u kojoj se mjeri na ono to je objektivno nadovezuju subjektivni aspekti. ZAKLJUAK obino sadri ZAKLJUNE MISLI o mjestu istraivanja u nastojanjima oko unapreivanja odgojno-obrazovne djelatnosti i njezinog znanstvenog istraivanja. IZVORI I LITERATURA koji slue onim korisnicima izvjetaja koji se namjeravaju dalje baviti tom problematikom. Pritom predstavljaju akt znanstvenog potenja prema onima ijim se radom istraiva sluio. KAZALA POJMOVA koja su korisna u opirnijim izvjetajima jer itatelju omoguuju da brzo nae svaki podatak koji mu u danom asu treba PRILOZI, tj. sav materijal kojeg treba dati na uvid itatelju koji bi elio dobiti potpuniju sliku, izvriti kontrolu i sl.