Klasifikacija nauni metoda

Tuzla, 2013.

 Metoda

(grki methodos = put, nain istraivanje)

openito znai planski postupak ispitivanja i
istraivanja neke pojave, odnosno nain rada za
ostvarivanje nekog cilja na naunom , politikom
pravnom ili praktinom podruju.
Metoda u nauci znai nain istraivanja i izlaganja
predmeta (stvari ili pojave) koja nauka istrauje.
Nauna metoda je skup razliitih postupaka kojima
se nauka koristi u naunoistraivakom radu da bi
istraila i izloila rezultate naunog istraivanja u
odreenom naunom podruju ili naunoj discipl.

 Istodobno

nauna metoda je put istraivanja kojim

se oblikujei izgrauje nauka. Naunom metodom
naziva se i svaki nain naunog istraivanja koje
osigurava sigurno, sreeno sistematako i tano
znanje.
Osnovne karakteristike naunih metoda su:
Objektivnost
Pouzdanost
Preciznost
Sistematinost
Openitost

 Objektivnost

pretpostavlja nepristrasan, stvaran

neutralan i pravedan odnos prema odreenoj pojavi,
predmetu ili objektu, koji postoji neovisno o
subjektima, njegovim opaanjima i miljenjima.
Osim toga, objektivnost pretpostavlja i objektivnu
stvarnost tj. materiju, prirodu, pojavu, sve ono to
postoji neovisno o spoznaji istraivaa, i objektivnu
istinu, tj. spoznaju koja odraava stvarnost onakvu
kakva jeste.
Ocjenu o tome je li neko nauno i struno djelo
utemeljeno na naelu objektivnosti mogue je
saznati tek nakon toga to se dotino djelo

 Javnom

uvidu i kritikom razmatranju kako bi

iznesene rezultate drugi mogli provjeriti javnom
uvidu i kritikom razmatranju kako bi iznesene
rezultate drugi mogli provjeriti, usvojiti korigovati
konstruktivno kritizirati i argumentovano pobijati.
Objektivnost, dakle, osim to znai nepristrasnost
znai i provjerljivost, jer objektivna nauna
spoznaja mora biti i drutveno provjerljiva.
Pouzdanost zahtjeva od istraivaa da svaki sud i
svaki stav moraju biti dovoljno obrazloeni,
argumentima
potkrijepljeni,
dokazani
odgovarajuim logikim postupcima.

Preciznost je u najuoj vezi s naelima objektivnosti i

pouzdanosti, jer jedno naelo pretpostavlja drugo, adrugo
uvjetuje treei obrnuto. Zbog toga se danas u gotovo svim
naunim podrujima velika panja poklanja tano
odreivanju znaenja koritenja naunih pojmova. Sve faze
naunoistraivakog rada trebaju biti obavljene s potpunom
preciznou. Tako npr. pri izradi naunog projekta potrebno
je: nauni problem pravilno uoitii precizno odrediti,
precizno prikupiti srediti i struktuirati podatke i informacije,
precizno odrediti i precizno utvrditi strukturu rada, jer svaka
nepreciznost u radu moe znaajno uticati na konane
rezultate.

 Sistematinost

znai da svi elementi stvari pojave

pojmovi i odnosi u prirodi i drutvu koje istraiva
tretira trebaju biti meusobno i funkcionalno
povezani u jedan sistem koji se karakterie
odreenim ciljevima i povratnim vezama kao uvjetu
postojanja i funkcionianja ukupnosti. Jer sistem je
apstraktan pojam koji omoguuje istraivanje i
razumijevanje veza i zakonitosti izmeu pojava i
zakonitosti izmeu pojava i dogaaja svijeta u kome
ivimo.

 Openitost

treba da omogui otkrivanje istraivanje

i izuavanje opih osobina pojava odnosa
zajednikih i bitnih obiljeja odreenih pojava koje
se ponavljaju usmjerenih na otkrivanje neke
zakonitosti, tendencije naune spoznaje.

Klasifikacija naunih metoda

U

istraivanju, otkrivanju i sustavnoj obradi

naunih injenica, naini misaonog(loginog)
postupka su vrlo razliiti.
Iz te injenice rezultiraju brojne, naune
metode, pod kojima se, kao to je ve reeno,
podrazumijeva skup razliitih postupaka,
kojima se nauka koristi u naunoistraivkom
radu,

koji omoguuju da se predmet istraivanja

shvati, nauno istrai i objasni te da se pomou
njih doe do naunih spoznaja i istina.
U literaturi se susreu razliiti pristupi
klasifikacije naunih metoda.
U nastavku se navodi nekoliko vanijih
klasifikacija tih metoda, i to:

 1)

ami navodi da teoretiari obino razlikuju

tri osnovne standardne naunoistraivake
metode, i to: (1)normativnu, (2)eksperimentalnu
i (3) historijsku - povijesnu.
Meutim,on smatra da su jo vane i ove
metode: (1) studij sluaja, (2) anketiranje i (4)
intervijuiranje.
2)
promatrajui aspekte opeg pristupa
znanstvenih istraivanja, Borojevi navodi

 (prema

Salmonu i Hansonu) ove metode

istraivanja: (1) induktivno-deduktivnu, (3)
eksperimentalnu, (4) metodu sluaja, (5)
metodu procjene, (6) statistiku, (7) povijesnu
- historijsku i (8) sintetiku metodu.
3)
Naune
metode
u
ekonomskim
istraivanjima po njihovom karakteru i
znaenju uvela je sistematizirao u tri
skupine: (1) filozofske metode, (2) logike
(misaone, teoriske) metode, kao to su:

 1.

induktivno-deduktivna metoda, 2.analitikosintetika metoda, 3. metoda apstracije,

4.komparativna
metoda,
5.
metoda
generalizacije i specijalizacije, 6. metoda
deskripcije, 7. metoda kompilacije i 8. metoda
grafikog prikazivanja, i (3) tehnike metode,
kao to su: 1. statistika metoda, 2.
matematika metoda, 3. ekonometriska metoda
i 4. kibernetika metoda.

 4)

Zajearanovi naune metode svrstava u

dvije skupine: (1) osnovne metode suvremene
znanosti, u koje ubraja 1. eksperimentalnu
metodu, 2. aksiomatsku metodu, 3. metodu
modeliranja i 4. statistiku metodu, i (2)
posebne metode saznanja, u koje ubrajaju: 1.
analizu i sintezu, 2. apstrakciju i
konkretizaciju,
3.
generalizaciju
i
specijalizaciju, 4. indukciju i dedukciju, 5.
definiciju i klasifikaciju, 6. dokazivanje, i 7.
historijsku - povijesnu i logiku metodu.

 5)

Razmatrajui opu metodologiju ei sve

naune metode sistematizira u dvije skupine, i to:
(1) osnovne ope metode saznanja, u koje ubraja:1.
apstraktivnu dijalektiku metodu, 2. stvarnu
dijalektiku metodu, 3. metodu modeliranja, 4.
statistiku metodu i 5. aksiomatsku metodu, i (2)
osnovne posebne metode saznanja, u koje ubraja: 1.
metode analize i sinteze, 2. metode generalizacije i
specijalizacije, 3. metode indukcije i dedukcije i 4.
metode definicije i dokazivanja i opovrgavanja.

 Kada

ei razmatra osnove metodologije

drutvenih nauka, onda naune metode
sistematizira u tri skupine, i to: (1) posebne
naune metode i naune postupke, u koje
ubrajaju: 1. analitiko-sintetiku metodu 2.
metode apstrakcije i konkretizacije, 3. metode
generalizacije i specifikacije, 4. metode
klasifikacije, 5. metodu indukcije i 6. metodu
dedukcije; (2) ope naune metode, u koje
ubraja:1. statistiku metodu,2. metodu
modeliranja i 3. analitiko-deduktivnu metodu,

(3) osnovne ope metode drutvenih nauka, u

koje ubraja:1. pozitivistike metode, 2. metodu
razumijevanja, 3. komparativnu metodu, 4.
metodu idealnih tipova, 5. metodoloki
struktularizam i funkcionalizam, 6.
dijalektike metode.
U istom djelu, kada ei govori o glavnim
oblicima nauno-saznajnog procesa posebno
spominje metode istraivanja u koje, uz
ostalo, ubraja:

Promatranje (opaanje), 2 eksperimentalnu

metodu, 3 brojanje, 4 mjerenje, 5 statistike metode
i 6 metode kauzalne indukcije: (5) deduktivnu
metodu, (6) metodu modeliranja, (7) metodu
klasifikacije, (8) komparativnu metodu, (9)
historijsku - povijesnu metodu, (10) opu teoriju
sustava kao znastvenu metodu, (11)historijski/
povijesni dijalektiki materijalizam, (12) metodu
idealnih tipova, (13) genetiku metodu, (14)
aksiomatsku metodu, (15) metodu intervjuiranja,
(16) metodu anketiranja i (17) metodu studija
sluaja.

 1)

nuno - znastveno promatranje.

2) nauno - znastveni eksperiment,
3) metode istraivanja uzoraka i
4) kibernetike metode
6. Meu najee upotrebljavane znastvene
metode ugaj eksplicite navodi i elaborira ove
metode: (1) metode analize i sinteze, (2)
metodu apstrakcije, (3) generalizacije i
specijalizacije, (4) induktivnu metodu u okviru
koje posebno obrauje;

svome djelu ugaj je sve metode sistematizirao u

dvije skupine: ope znastvene metode u planiranju i
upravljanju proizvodnjom (to su uglavnom
prethodno navedene metode) i posebne znastvene
metode u planiranju poslovanja i upravljanja
proizvodnjom. U ovu drugu skupinu ulazi etrnaest
metoda: 1) metode usporedbe u parovima, 2) slika
radnog dana, 3)metoda sintetikih standardnih
vremena, 4) vrijednosna analiza, 5) metoda
maksimalne mjesene proizvodnje, 6) metoda
vorova (AON), 7) metoda Precedence,

 8)

konjunkturna ogledala, 9) metoda miljenja irija

rukovoditelja, 10) metoda korijena trave, 11) metoda
standardnih popravaka, 12) metoda traenja i
otklanjanja slabih mjesta na sredstvima za rad, 13)
metoda retrospektivne kontrole i 14) metoda
kontrole kvalitete za proizvodnju bezgreaka i
karata.
7) Zvonarevi klasificira naune metode u etiri
skupine:

 (1)

Ope metode, koje se tiu itave znanosti i bilo

kojeg predmeta istraivanja (npr: dijalektika,
komparativna,
povijesna/historijska,
eksperimentalna, induktivna i deduktivna metoda,
Metode analize i sinteze, metoda generalizacije, itd.)
i posebne ili specijalne metode(npr: metoda
aktualizacije u geologiji, metoda kozmike
biologije, spektralna analiza, metoda intervjua u
socijalnoj
psihologiji,
metoda
praktinog
utvrivanja odnosa trokova i veliine poduzea
itd.).

(2) Empirisko-analitike i povijesno-komparativne metode.

U empirisko-analitike metode ubrajaju se metode koje
imaju empiriski karakter, a usmjerene su na prikupljanje
podataka.
Historijske-komparativne metode slue za popunjavanje
praznina empirisko-analitikih metoda i sintetiziranje i
generaliziranje spoznaja za cijelovito nauno miljenje.
U
tu se skupinu ubrajaju metode promatranja,
eksperimentiranja, komparativna i povijesna metoda.

(3) Faktografske i analitike metode.

U faktorske metode obino se ubrajaju one metode koje
slue prikupljanju podataka od introspekcije (u psihologiji)
do promatranja, a to, zapravo, znai sve ope i posebne
metode iz prethodne klasifikacije, ali i druge kao to su npr:
statistike metode.
A analitike metode su sve one metode koje slue za
kvalitativnu i kauzalnu analizu prikupljenih podataka.(4)
Metode i postupci se temelje na kriteriju spoznajne
vrijednosti i dosega odreene istraivake aktivnosti. U
metode se ubrajaju samo one koje imaju openitije i ire
znaenje, a u postupke sve ostale metode.

8) Metode spoznaje Pertovi klasificira u tri skupine: (1)

Metode oblikovanja pojmova, u koje se ubrajaju: analiza,
sinteza, apstrakcija, generalizacija i specijalizacija. (2)
Metode eksplikacija, a najvanije su:definicija i divizija. (3)
Metode izvoenja i zasnivanja sudova, u koje se ubrajaju:
iduktivna s pomonim i posebnim metodama.
Pomone metode indukcije ine: promatranje, brojenje,
eksperiment i statistika metoda.
Posebne induktivne metode jesu:metoda slaganja, metoda
razlike, kombinirana metoda slaganja i razlike, metoda
ostatka i metoda popravnih promjena.

tu skupinu osim induktivnih spadaju deduktivna

metoda s aksiomatskom metodom.
9) Kada Luki elaborira problematiku metodologije
prava, on vrlo detaljno odrauje tri skupine pravnih
metoda: (1) Naune metode spoznaje prava.
U tu skupinu ubraja: realne metode (npr: materijalne
metode, psiholoke metode, socioloke metode,
politoloke metode)i idealne metode (npr:
normativne i dogmatike metode).(2) Filozofske
metode spoznaje prava. Tu ulaze metode ijom se
uporabom
dobiveni
iskazi
dokazuju
(npr.aprioristika metoda, aksiomatska metoda i

 Metoda

dedukcije iz apriornih i aksiomatskih

stavova) i metode uporabom kojih se dobiveni iskazi
ne dokazuju (npr. intuzija, nadahnue, aksioloka
metoda).

Osnovna obiljeja naunog jezika i stila

Najvanija
(1)

obiljeja naunog obiljeja i stila su:

jasnoa
(2) jednostavnost, prirodnost, odmjerenost
(3) konciznost
(4) koherentnost
(5) raznolikost
(6) formuliranje pasusa

JASNOA
Najvanije obiljeje dobrog naunog jezika
Jezik i stil samo su potpuno jasni ako kod itatelja
razvijaju iste misli i osjeaje koje je autor imao dok
je pisao djelo.
Autor mora imati na umu da ne pie za sebe ve za
druge
Autor mora misliti na itatelje za koje pie
itatelji trebaju da shvate autorovu misao, pa ak i u
sluaju da o predmetu veoma malo znaju

JEDNOSTAVNOST, PRIRODNOST,
ODMJERENOST
Pri pisanju naunih i strunih djela jezik i stil ne smiju
biti:
(1) Patetian (zanesen, strastven)
(2) Emfatian (napuhnut)
(3) Bombastian (kien)
(4) Panegririan (onaj koji sve hvali)
(5) Dijabolian (koji sve negira)
(6) Ironian (koji se svemu smije)
(7) Skeptian (koji u sve sumnja)

 (8)

polemian (koji povodom svega i svaega

poinje polemiku)
(9) hiperkritian (koji pretjerano kritizira)
(10) pretenciozan (koji previe zahtijeva, koji je
umiljen)
Jednostavan,
prirodan i odmjeren stil je
najprimjereniji jezik i stil
Ujedno i najtei je

KOHERENTNOST
Predstavlja

nunu povezanost u reenicama

Reenica je koherentna ukoliko je odnos izmeu
pojedinih dijelova i rijei u njoj logian.
Bit takve reenice itatelj u pravilu shvata veoma
brzo i bez veih napora
Ukoliko je zastupljena takva reenica, ne mora itati
vie puta

KONCIZNOST
Naunici

trebaju biti racionalni i u svom

istraivanju, oni trebaju voditi rauna o
ekonominosti i KONCIZNOSTI IZRAZA
Naunik treba izbjegavati uplji verbalizam
Ukoliko je zastupljena suvina neracionalna
reenica, ona oduzima vrijeme i autoru i itatelju

RAZNOLIKOST
Da

bi izbjegao monotoniju jezika i stila, autor u

svoje misli i reenice na primjeren nain ubacuje i
drugi stil
Raznolikost naunog jezika i stila moe se postii
izmjenom strukture reenice
Kombiniranjem jednostavnih i sloenih reenica
Kombiniranjem kraih i duih reenica
Zamjenjivanje obinog reda rijei

IVOST
Odlika

dobrog naunog jezika i stila

Tekst ne treba da sadri one misli, stavove,
formulacije i sl. koje bi mogle zamarati itatelje
Jezik i stil djeluju ivo ako skup rijei u reenici nije
trom nego dinamian i raznovrstan
Tromost jezika i stila je najee posljedica
nagomilavanja istih poetaka i svretaka, istih
padea, istih glagola
Nita manje nije vana zvuna (muzika)
karakteritika i stila

FORMULIRANJE PASUSA
Dijelovi

i poddijelovi naunih i strunih djela

sastavljeni su od pasusa (paragrafa, stavki...)
Prema amiu, pasus je misaona jedinica koja se
sastoji od vie reenica povezani tako da ine
koherentnu cjelinu
Pasus je cjelina povezana s jednom milju, jednom
idejom,
Mnogi kau kako je to zapravo djelo u malom

 Teoretiari

navode tri osnovna uvjeta valjanosti

pasusa i to:
(1) jedinstvo
(2) koherentnost
(3) isticanje

JEDINSTVO
Jedinstvo

pasusa znai da se od njegovog poetka

do kraja razvija osnovna misao izlaganja.
Jedinstvo pasusa je postignuto samo onda ako su sve
njegove reenice usmjerene na osnovnu misao
Misao treba biti itatelju odmah jasna i uoljiva

KOHERENTNOST
Da

bi pasus bio koherentan, on mora ispuniti dva

osnovna uvjeta:
(1) reenice u njemu trebaju biti tako povezane da
izmeu njih postoji odreena logika veza
(2) povezanost reenice treba biti logina, jasna i
evidentna

ISTICANJE
Autor

e pojedinim dijelovima pasusa posvetiti

onoliko pozornosti i prostora kolika je njihova
vanost u odreenoj cjelini
Autor e pojedinim dijelovima pasusa, koji su
vaniji od drugih, posvetiti vie panje i prostora
Pasusi se mogu formulirati na razliite naine kao
npr:
Dopunjavanjem novim pojedinostima koje
objanjavaju osnovnu misao

 Usporedbom,

odnosno objanjava slinosti i

suprotnosti moe se razvijati osnovna misao pasusa.
Glavna se ideja pasusa treba razvijati povezivanjem
uzroka i posljedica
U pasusu se moe osnovna misao razvijati nizanjem
injenica kojima se potvruje tanost osnovne misli.
Osnovna se misao pasusa moe razvijati
navoenjem primjera kojima se ona potvruje

 Kod

formuliranja pasusa mladi i neiskusni

istraivai i autori znastvenih i strunih djela vrlo
esto prave odreene greke, kao to su:
(1) pasusi su suvie kratki ili suvie dugi
(2) mnogo pasusa
(3) U pasuse se inkorporiraju misli koje ni
indirektno nisu u vezi s osnovnom misli ili idejom
(4) pasusi s nepotrebnim digresijama

 Formulirani

sistem pismenog oblikovanja pasusa

satoji se u tome da se prvi redak uvue udesno od
pet do deset slovnih mjesta, a ostali se reci piu
normalno u bloku
Ameriki sistem pismenog oblikovanja pasusa satoji
se u tome da se pasusi piu u tzv. blok-pismu,
odnosno bez uvlaenja prvog njihovog reda.

Zloupotrebljavaju se rijei: slabo, jako, esto,

rijetko, mnogo, malo, stotinu sluajeva,
bezbroj puta i sl. Sve re rijei uglavnom
oznaavaju vrlo relativne pojmove, krajnje
neodreene, pa ih stoga u znastvenoistraivakom
radu ne bi trebalo upotrebljavati
Treba izbjegavati upotrebu prvog lica jednine i
mnoine. esto se upotrebljava pvo lice jednine,
kao npr: ja sam to istraio..., ja smatram..., ja
mislim....

 Nije

u stilu lijepog ponaanja, a niti u duhu naeg

naunog jezika upotrebljavati ja. To esto iritira
itatelja ili sluatelja i izaziva izvjesnu odbojnost
prema piscu ili govorniku.