DNEVNIK PRAKSE

KOLEGIJ: Stručno pedagoška praksa

STUDENT: Petra Harapin

GODINA: 1.godina

Stručno-pedagošku praksu izvršila sam u dječjem vrtiću ˝Maslačak˝ u Zaprešiću. Dječji vrtić

nalazi se na adresi Hrvatske mladeži 4 u Zaprešiću. Osim na adresi, korisne informacije

vezane uz vrtić i njihov rad mogu se pronaći i na njihovoj web stranici https://www.maslacak-

zapresic.hr/index.php/kontakt. Isto tako, vrtić se može kontaktirati i putem telefona

ravnateljice Gordane Anne Hübl , mag.praesc.educ. na broj telefona: 3310-866, te na e-mail,

koji glasi:  ravnatelj@maslacak-zapresic.hr. Također, u zgradi vrtića nalazi se i stručni tim,

voditelj računovodstva, te tajništvo, koji isto tako stoje na raspolaganju za sve potrebne

informacije vezano uz dječji vrtić. Odgojiteljica Gordana Škreblin bila je moj mentor u

izvršavanju stručno pedagoške prakse izvedene u skladu s novonastalom situacijom. Dječji

vrtić ˝Maslačak˝ u 2019. godini djelovao je na pet lokacija. Dvije u gradu Zaprešiću i tri u

općini Brdovec sa ukupno 600 djece, odnosno 27 odgojnih skupina, te 70 djece u tri skupine

programa predškole. Od 1. siječnja 2020. godine općina Brdovec osnovala je svoju zasebnu

predškolsku ustanovu Dječji vrtić „Videk“ , sa svojom upravom. Osim centralnog

objekta( Hrvatske mladeži 4) s deset odgojno obrazovnih skupina, na adresi Trg mladosti 9

nalazi se područni objekt Pionir s četiri skupine, u kojoj je ukupno upisano 310 djece, također

s programom predškole. U prosjeku, broj djece po skupinama je 22. O sigurnosti i dobrobiti

djece brinu odgojiteljice, stručni suradnici( psiholog, pedagog, logoped, zdravstvena

voditeljica, defektolog-rehabilitator), administrativno osoblje, kuhari i kuharice, spremačice,

te domar vrtića. Dječji vrtić ˝Maslačak˝ nudi redoviti primarni 10- satni program, program

ranog učenja engleskog jezika (skupina ˝Minions˝) u sklopu redovitog cjelodnevnog 10-
satnog programa, zatim program katoličkog vjerskog odgoja( skupina ˝Krijesnice˝ )-redoviti

desetsatni program, program predškole u trajanju od 250 sati godišnje.

INTERVJU S MENTOROM

Intervju sam izvršila u zgradi Dječjeg vrtića ˝Maslačak˝ u suradnji s odgojiteljicom, svojom
mentoricom Gordanom Škreblin. Na pitanje na koji način dokumentiraju dječje učenje i
ponašanje, te koje sve alate koriste saznala sam za knjigu pedagoške dokumentacije odgojne
skupine u kojoj se piše tromjesečno, dnevno i tjedno planiranje i valorizacija. Također, služe
se individualnim portfolijama djece (mape, dječje fotografije), grupnim portfolijama(kao što
su zajedničke fotografije), timska izrada IOOP-a, izjave djece, radovi djece, fotografije i
videozapisi. Alate kojima se služe su kamere, mobiteli, papire, olovke, itd. To čine u
svakodnevnom radu, kao što su aktivnosti na zraku, slobodna igra, likovne aktivnosti… Isto
tako, saznala sam kako je dokumentiranje odgojiteljima vrlo važno za rješavanje specifičnih
situacija, te za uvid u napredak djeteta i učenja rješavanja problema, odnosno teškoća do kojih
može doći prilikom svakodnevnog boravka u skupini dječjeg vrtića. Na pitanje na koji način
usklađuje dokumentiranje i procjenu dječjeg učenja i neposredni rad s djecom, govori da se
usklađuje, ali je zahtjevno i teško s obzirom na velik broj djece, no naglašava kako je
dokumentiranje bitno i za odgojitelja i dijete, jer se na taj način poboljšava djetetov proces
razvoja i pruža mu kvalitetniji napredak u djetetovoj dobi. Zbog čega dokumentiraju dječje
učenje i ponašanje, odgovara, kako bi imali uvid u napredak djeteta, te za daljnju
osmišljavanje zadataka i planova za djecu. Na taj način prate interese djece za osmisliti
daljnje projekte. Stoga, smatra da dokumentiranja olakšavaju odgojiteljima planiranje
odgojno-obrazovnog rada. Napominje da fotografije koristi za upotpunjavanje prostora u
video krug djece ( korisno za učenje djeteta, pokazivanje prstima i imenovanje osoba,
prisjećanje trenutaka ), fotografije se stavljaju i u individualne mape za uvid roditelju, naravno
uz roditeljevu suglasnost. Ističe kako je važna zaštita privatnosti djeteta, te da postoji
mogućnost negativne reakcije pojedinog roditelja na fotografije svoje ili tuđe djece. Stoga,
odgajatelj u ponekim situacijama u stanju je procijeniti da li se roditelji slažu u vezi
mogućnosti fotografiranja, iako je svaki roditelj na početku upoznat s potrebama
fotografiranja( da li je suglasan ili nije). Na pitanje na koje načine fotografije mogu koristiti
konstruktivnije, odgovara za svakodnevno učenje djece (slagarice, imenovanja i
prepoznavanja sebe, prijatelja u skupini, roditelja), za samorefleksiju, za individualnu
konzultaciju s roditeljima i u prikazu projekta. Zatim, dokumentaciju za refleksiju dječjeg
razvoja provode zapisivanjem u knjigu pedagoške dokumentacije odgojne skupine,
svakodnevnim zapažanjem, bilježenjem aktivnosti, te kako dijete reagira na pojedine situacije
i bilježe razvojne tabele( što svako dijete usvoji u određenoj dobi). Kada govori o procjeni
koliko dokumentira, govori da dokumentira dovoljno, no najviše se koristi osnovnom
dokumentacijom( knjiga pedagoške dokumentacije odgojne skupine). Napominje, kako ostala
dokumentacija traži vremena s obzirom na brojnost djece u skupini. Procjenu dokumentacije s
daljnjim planiranjem povezuje tako da kroz dokumentiranje uoči što dijete nije ili je usvojilo,
pa u skladu s djetetovim potrebama prebacuju u sljedeće razdoblje, kako bi djetetu bio
omogućen što kvalitetniji razvoj i usvojenost sposobnosti. Na pitanje da li raspravlja o
dokumentiranom s drugim odgojiteljima ili roditeljima, odgovara kako raspravljaju s
kolegicama iz skupine, zatim s članovima stručnog tima kada odgojiteljima zatreba njihova
pomoć i podrška, a s roditeljima dokumentiranje koristi na individualnim konzultacijama, te
roditeljskim sastancima. Smatra da je svaki oblik i način dokumentiranja potreban, jer je
proces zanimljiv i donosi olakšanje u radu odgojiteljima, te pravilnom razvoju djeteta. Ističe
kako niti jedan oblik dokumentiranja ne bi izbacila, no s obzirom na raspoloživo vrijeme i
brojnost djece u skupini, smatra da ponekad zahtjeva puno vremena.

OSVRT NA PROMATRANU IGRU DJECE

Za osvrt na promatranu igru djece odabrala sam jedan od videa sa stranice ˝Babies and
toddlers : Amazing learners-Video 3. Igra se odvija u sobi vrtića, a u igri sudjeluju odgojitelj,
dječak i djevojčica. Prema vrsti igre, ova igra spada u funkcionalnu igru( iz tog razloga što
dječak i djevojčica razvijaju svoje sposobnosti kroz korištenje tanjura i plastičnih boca), te je
igra ujedno i paralelna igra u kojoj se dvoje djece igra jedno kraj drugog sa različitom, no
sličnom vrstom predmeta, ali ne pridaju veliku pažnju jedan drugome. Dječak i djevojčica
igraju se sa plastičnim bocama i tanjurima. Dječak stoji nad malim sudoperom, te stavlja
tanjurić pod vodu i pozorno promatra što se dešava s tanjurom pod vodom. Dok djevojčica, u
rukama drži dvije plastične boce, te ih puni vodom, također nad sudoperom, kraj svog
prijatelja. Zatim, kada je djevojčica napunila boce vodom, odlazi ih isprazniti u plastičnu
kutiju koja je odložena na stoliću, te nakon što ih je ispraznila, govori svojoj odgojiteljici kako
joj je potrebno još vode, da napuni plastičnu posudu. Nakon toga, dječak promatrajući
djevojčicu kako puni boce vodom, a zatim ih prazni, također uzima plastičnu bocu koju mu je
pripremila odgojiteljica, te ponavlja radnje koje čini djevojčica ( puni boce vodom, no nije ih
ispraznio u plastičnu posudu). U tom trenutku, dolazi još jedan dječak do djevojčice, te
promatra i stavlja ruke u plastičnu posudu napunjenu vodom, te samim time pokazuje interes
za igru koju su započeli dječak i djevojčica. Što se tiče socio-emocionalnog i spoznajnog
razvoja, ni na djevojčici, ni na dječaku, koji je od početka uključen u igru ne vidi se strah, ali
niti želja za uspostavljanjem zajedničke igra i odnosa. Djevojčica igri pristupa s puno
samopouzdanja, kao da joj je takva vrsta igra poznata od prije. No, dječak u par navrata
pogledava radnje i pokrete djevojčice, te čini isto, oponašajući djevojčicu. U igri djeca
iskazuju veliki interes, te koncentraciju i znatiželju za onim što rade. Između dječaka i
djevojčice nema puno interakcije, osim dječakovih povremenih pogleda usmjerenih prema
radnjama djevojčice. Oboje su jednako uključeni u igru, te uz pomoć i podršku odgojitelja
( dodavanje plastične boce, pridržavanje dječaka dok stoji na plastičnoj kantici za igru, kako
bi mogao dosegnuti sudoper) pristupaju igri sa sigurnošću i bez ikakvog straha. Stoga, tokom
promatranja igre uočila sam zadovoljstvo i sreću od strane dječaka, djevojčice, te odgojitelja.
U igru bi se uključila, tako što bi djeci pokazala par jednostavnih i bezopasnih eksperimenata
koje mogu učiniti s vodom i različitim bojama za vodu. Zatim, upotrijebila bi deterdžent( na
dovoljnoj udaljenosti od djece, kako ne bi došlo do ikakve opasnosti), te pomoću deterdženta
napravila mjehure i balone, jer bi na taj način napravila igru još zanimljivijom i zabavnijom.
No, prije nego što bi započela raditi na eksperimentu, objasnila bi djeci u skupini moguće
opasnosti prilikom izvođenja eksperimenta.