Disciplina i kazna

SEMINARSKI RAD

Mentor: Student:

Travanj, 2019
SADRŽAJ

SAŽETAK ............................................................................................................................. 3
UVOD.................................................................................................................................... 4
1. DISCIPLINA DJECE..................................................................................................... 5
2. KAZNA DJECE ............................................................................................................. 7
ZAKLJUČAK...................................................................................................................... 10
LITERATURA .................................................................................................................... 11

2
SAŽETAK

Disciplina je jedan od definirajućih elemenata roditeljstva. Razumijevanje kako disciplinirati

svoje dijete je temeljno za odnos roditelja i djeteta. U svojoj najosnovnijoj formi, disciplina
se odnosi na izbore i posljedice, odnosno roditelj objašnjava svoja očekivanja za svoje dijete,
i ako ignorira ta pravila ili očekivanja onda postoje posljedice. Cilj tih posljedica trebao bi
biti ohrabrivanje djeteta da zaustavi negativna ponašanja, donese pozitivne odluke i na kraju
postane bolja osoba, ali nikako da te posljedice budu kazna za dijete jer se samim time
ostavljaju veoma negativni tragovi na ponašanju djeteta.

Ključne riječi: Disciplina, kazna, odgoj, dijete, roditeljstvo

3
UVOD

„Disciplina je most između ciljeva i ostvarenja.“

Dzim Ron

Budući da se obrazovanje, kultura i odgoj toliko razlikuju, zajedno s dobi djeteta, metode
dječje discipline uveliko variraju. Tema disciplina i kazna uključuje širok raspon područja
kao što su roditeljstvo, analiza ponašanja, razvojna psihologija, socijalni rad i različite
religijske perspektive. Napredak u razumijevanju roditeljstva pružio je pozadinu teoretskog
razumijevanja i praktičnog razumijevanja učinkovitosti metoda roditeljstva.

Roditelji koriste disciplinu da svoju djecu nauče ispravnom načinu ponašanja, međutim u
slučaju da djeca ne nauče, ponekad bivaju kažnjena. Djeci je potrebno dati stalnu disciplinu
kako bi se poučavalo ispravno i pogrešno, a može uključivati nagrade i kazne za podučavanje
samokontrole i povećanje poželjnog ponašanja i smanjenje neželjenog ponašanja. Iako je
svrha dječje discipline razviti poželjno ponašanje i društvene navike, krajnji cilj je stvoriti
zdravu prosudbu i moral kako bi se dijete nastavilo ispravan put tijekom cijelog života.

U zapadnom društvu proteklih se godina raspravljalo o upotrebi tjelesnog kažnjavanja djece

općenito, te je povećana pozornost posvećena konceptu "pozitivnog roditeljstva" gdje se
potiče i nagrađuje dobro ponašanje, dok sa druge strane kaznu pogotovo fizičku, smatraju
velikim odstupanjem od društvenih normi.

Suprotno uvriježenom mišljenju, tjelesno kažnjavanje je još uvijek prihvaćeni oblik

kažnjavanja u nekim zemljama. U tim zemljama mnogi vide ovu vrstu kazne za djecu kao
normalnu, prirodnu i bezopasnu. Ipak, aktivisti za ljudska prava vjeruju da je to štetno i mora
biti zaustavljeno. U nastavku rada moći ćemo vidjeti koliko su disciplina i kazna bliske,
koliko su potrebne u odgoju i koji je način odgoja najprihvatljiviji, što na kraju i jeste cilj
ovog rada.

4
 1. DISCIPLINA DJECE

Čini se da su djeca u današnjem društvu više "izvan kontrole" nego prethodne generacije.
Postavlja se pitanje je li to zbog nedostatka discipline? Prvenstveno bi trebalo pojasniti
pojam disciplina.

Disciplina potječe iz 13. stoljeća i dolazi od francuske riječi descepline koja u najširem
smislu ima konotacije fizičkog kažnjavanja, poučavanja, patnje i, u ekstremnim slučajevima,
mučenja. Vezana je i uz latinske riječi disciplina, čije je uže značenje poduka, poučavanje,
učenje i znanje, i discipulus [učenik] ili onaj kojega se ispravlja ili povremeno kažnjava kad
narušava red koji se veže uz takvo poučavanje. Kasnije, pri kraju 14. stoljeća, disciplinu se
počelo poistovjećivati s granom poučavanja ili obrazovanja te se rabila čak i za vojnu obuku
(u 15. stoljeću) ili za dobro vladanje koje je bilo rezultat takve obuke. [1]

Možemo reći da se danas disciplina se koristi za uvježbavanje ili kao praksu podučavanja da
se poštuju pravila, zakoni ili kodeks ponašanja. Sa disciplinom može biti i kazna za
ispravljanje neposlušnosti. Biti roditelj pdnosno odgajatelj nije najlakša stvar, zapravo je to
jedan od najtežih zadataka. Roditelji ne dobijaju priručnik koji će ih voditi do donošenja
ispravne odluke u odgoju djece. Način na koji odgajatelji odluče disciplinirati djecu ne mora
uvijek biti ispravan način za njihovo discipliniranje. Postoje čak i djeca koja mogu učiti
drugačije od drugih i postoje roditelji koji odluče disciplinirati svoju djecu na jedan način u
odnosu na drugi. Nedostatak discipline može potencijalno dovesti do problema u ponašanju,
a zatim i posljedica. Disciplina djeteta može biti jedna od najtežih stvari koju treba učiniti
jer je veoma teško svom djetetu reći NE ili mu ipak oštro naređivati, međutim, ona je bitna
u životu dok odrastamo i koristimo je tijekom cijelog života.

Pozitivna disciplina u svakodnevnom roditeljstvu je: nenasilna, usmjerena na rješenje, puna

poštovanja, zasnovana na principima razvoja djeteta.( Joan E. Durrant, 2014.)

Danas postoje mnoge metode u disciplinarenju djece, međutim uz disciplinu, mnogi

automatski vežu i kaznu. Ali u prethodno navedenom citatu možemo uočiti da se nigdje ne
spominje kazna, nego poštovanje i nenasilna disciplina.

5
Također, ne možemo se u potpunosti osloniti na poštovanje djeteta, jer se ipak radi o
neizgrađenoj ličnosti pa tako što god djetetu dozvolili, ono će i probati.

U knjizi „Pozitivna disciplina u svakodnevnom roditeljstvu“ stoji što nije disciplina:

 disciplina u svakodnevnom roditeljstvu nije pretjerano popustljiv odgoj djeteta.

 disciplina u svakodnevnom roditeljstvu nije to da djetetu dozvolite da radi sve što
ono želi.
 disciplina u svakodnevnom roditeljstvu ne sastoji se u tome da nema pravila,
ograničenja ili očekivanja.
 disciplina u svakodnevnom roditeljstvu nisu kratkoročne reakcije ili alternativne
kazne šamaranju i udaranju.

I sa druge strane, što jeste disciplina:

 disciplina jesu dugoročna rješenja koja razvijaju samodisciplinu vašeg djeteta.
 disciplina jeste jasno saopćavanje vaših očekivanja, pravila i ograničenja.
 disciplina u svakodnevnom roditeljstvu jeste to da sa vašim djetetom izgradite odnos
koji će biti pun uzajamnog poštovanja.
 disciplina u svakodnevnom roditeljstvu jeste to da dijete podučite vještinama koja će
trajati cijeli život.
 disciplina podrazumijeva povećanje sposobnost i samopouzdanja vašeg djeteta kako
bi moglo riješiti problematične situacije.
 disciplina podrazumijeva da dijete naučite pristojnosti, nenasilju, empatiji,
samopoštovanju, ljudskim pravima i poštovanju prema drugima. ( Joan E. Durrant,
2014.)

Na osnovu navedenog, možemo reći da je jedan od najosjetljivijih aspekata odgoja djece je

disciplina. Roditeljima je vrlo teško odlučiti što učiniti kada se djeca ponašaju
nedisciplinovano. Roditelji mogu biti frustrirani radom svoje djece i mogu razmotriti
tjelesno kažnjavanje. Međutim, roditelji ne smiju koristiti tjelesno kažnjavanje kako bi
disciplinirali svoju djecu, jer se mogu javiti značajne posljedice kako psihološke tako i
fizičke o čemu će više biti u narednom poglavlju.

6
 2. KAZNA DJECE

Djeca su veoma osjetljiva bića, pogotovo ukoliko se radi o veoma ranoj dobi pa tako
tjelesno kažnjavanje može imati izuzetno negativne utjecaje na njih.. Fizička agresija je
agresija, čak i ako je "besmislena" kao udaranje. Ponekad roditelji ne bi mogli kontrolirati
svoju snagu i stvarno bi mogli povrijediti svoju djecu, prvenstveno jer su djeca su slabija od
odraslih.

Osim toga, tjelesno kažnjavanje uzrokuje emocionalne i mentalne probleme kod djece. Sami
čin udaraca, djecu bi mogla ih obilježiti do kraja života. Na isti način, ova djeca mogu patiti
od depresije ili razviti mržnju prema svojim roditeljima. Slično tome, roditelji doživljavaju
emocionalne i mentalne probleme. Na primjer, nakon kažnjavanja svoje djece, roditelji bi
moglu imati strašnu krivicu i osjećaj lošeg roditelja. Nadalje, djeca koja su tjelesno kažnjena
imaju veću vjerojatnost da će u budućnosti počiniti ista djela s vlastitom djecom.

Umjesto tjelesnog kažnjavanja, roditelji bi trebali razmišljati o drugim načinima

discipliniranja svoje djece. Time ne mislim da djecu nazivaju ponižavajućim imenima ili da
ih vrijeđaju, nego upravo suprotno. Potrebno je djeci pokazati da su poželjna i voljena, a
nakon toga i pokazati ko ima autoritet u kući. Potrebno je biti dobar primjer djeci, jer djeca
od malena oponašaju svoje odgajatelje pa bi poželjno bilo da i sam roditelj ne psuje, ne laže
i tome slično, ukoliko zahtjeva od djeteta isto.

Ako je svim roditeljima dopušteno udariti svoju djecu u ime discipline, neki roditelji će otići
predaleko i nanositi ozbiljnu emocionalnu i fizičku štetu svojoj djeci. To može biti samo
mala manjina roditelja, međutim prisustvo kazne šalje veoma loše čimbenike na društvo.
Nadalje, zlostavljanjem se smatra svako ponašanje koje rezultira ozljedama djeteta (Sindik
i Veselinović, 2008), a također se zlostavljanje upotrebljava kao pojam kojim se mogu
opisati mnoga bespomoćna djeca kojoj je nešto uskraćeno (Killen, 2001). U kazne se
ubrajaju i ona nenamjerna i neodgovorna ponašanja roditelja koja također mogu rezultirati
tjelesnim ozljedama ili dovode u neposrednu opasnost zdravlje ili život djeteta, kao što su
izlaganje djeteta vremenskim nepogodama i senzornim opterećenjima ili sprječavanje
spavanja (Žakula Desnica, 2010)

Na sljedećoj tabeli možemo pogledati na razlike između discipline i kazne. I svakako

možemo na osnovu tabele zaključiti šta je pozitivno, a šta ne samim time što kazna izaziva
sve negativne kako akcije tako i reakcije. Nakon kazne, u djetetu se budi osjećaj straha, dok

7
sa druge strane ako roditelj na pravilan način pruža disciplinu svom djetetu, ono će se osjećati
sigurnim jer mu na kraju roditelj želi dobro. Također i kod roditelja, ukoliko primjenjuje
kaznu bude se negativni osjećaji i frustracija, dok kod discipline se javlja ljubav.

Tabela 1. Razlike između discipline i kazne

Kazna Disciplina
Svrha Nanijeti kaznu za prekršaj Učiti dijete da bude
korektno i zrelo
Fokus Prethodne greške Buduća korektna djela
Stav Neprijateljstvo i frustracija Briga i ljubav kod roditelja
kod roditelja
Izazvane emocije kod Strah i krivnja Sigurnost
djeteta
Izvor: https://www.focusonthefamily.com/parenting/effective-biblical-discipline/effective-child-
discipline/punishment-versus-discipline

„Ako uspostavite kontakt očima, dođete do razine vašeg djeteta, ponudite dodir ili koristite
ton vašeg glasa koji prenosi želju da se istinski povežete, vi se razoružate. Omogućuje vam
da dublje dođete do svog djeteta i istinski se krećete naprijed.“ (Hilary Flower 2005)

Ako poslušamo riječi H. Flower, možemo i sami shvatiti da ključ do djeteta jeste razgovor.
Ukoliko želimo da na pravilan način odgojimo dijete, da dijete u nama vidi uzora potrebno
je da budemo na razini djeteta jer tada dijete ne osjeća strah nego prijateljski odnos pa samim
time i disciplina uspijeva. Kao primjer možemo uzeti i učitelje, koji ako žele disciplinu u
razredu kazna je suvišna i nepedagoška metoda. Spetell (1983) je tvrdio da nikakva kazna
ili veća prijetnja neće biti djelotvorna ako učenici nisu naučeni na to da se one izvršavaju
dosljedno. U nekim slučajevima loše vladanje će se smanjiti i neće znatno utjecati na

8
funkcioniranje razreda kao takvog. Kada se takvi slučajevi manjih izgleda brzo rješavaju,
manja je vjerojatnost da će se proširiti na ostale učenike i/ili da će postati ozbiljniji. Uvijek
je jednostavnije rješavati manje probleme koji uključuju tek nekoliko učenika nego one koji
zahvate cijeli razred ili veću grupu učenika.

Naravno često se pitamo koji to roditelj u odgoju može upotrebljavati kazne za svoju djecu.
Ali ukoliko poznajemo psihologiju barem malo, to su oni roditelji koji su i sami bili
kažnjavani u djetinjstvu. Istraživanja su sustavno pokazala da su to vrlo često roditelji koji
su i sami bili tjelesno kažnjavani i zlostavljani tijekom svog razvoja te često potječu iz
sociokulturnih sredina u kojima se tjelesno kažnjavanje i zlostavljanje tolerira i društveno je
prihvatljivo (BuljanFlander i Kocijan-Hercigonja, 2003). Suvremeni roditelji suočeni su s
nizom društvenih promjena i izazova u odgoju djece. Uloga roditelja više se ne temelji samo
na autoritetu već i na odgovornosti – odgovornosti da zadovolje temeljne životne potrebe
djeteta, osiguraju djetetovu sigurnost, pruže mu emocionalnu toplinu, poticajne uvjete za
učenje i razvoj, vodstvo, granice i stabilnost (Pećnik, Radočaj i Tokić, 2011).

9
ZAKLJUČAK

Strukturirana disciplina i roditelja i učitelja pomaže djetetu da shvati da je dobro ponašanje

mnogo korisnije od lošeg ponašanja, ali bez te strukture u jednoj ili obje ove okolnosti, može
dovesti do toga da dijete ne razumije, što dovodi do toga da je mnogo teže ispraviti
nepoželjno ponašanje kod djeteta.

Kada govorimo o kaznama, prva pomisao je naravno fizičko kažnjavanje koje na kraju može
uzrokovati psihološke probleme djeteta. Prvo, ako tjelesno kažnjavanje počne u ranoj dobi,
dijete će se naviknuti na fizičko kažnjavanje, stoga njegovo samopoštovanje može biti jako
negativno kako odrasta. Drugo, to je čin koji utječe na život i fizički kažnjava dijete jer će
biti traumatizirano. Na kraju bi roditelji trebali dvaput razmisliti prije nego što fizički mogu
kazniti svoju djecu. Ono o čemu bi trebali misliti je koji problemi uzrokuju djetetu u životu.

Za disciplinu također možemo reči , da se kroz istu, djeca se uče da postanu odgovorni,
pošteni, ljubazni pri čemu stvaraju pozitivne navike do kraja života. Slijedeći smjernice
svojih roditelja, učenja i pravila, imaju priliku odrasti i biti dobri i poštovani pojedinci. Ali
svakako na koncu možemo zaključiti da disciplina i kazna nisu ista stvar. Ako se dijete
kažnjava umjesto da se disciplinuje, vjerojatno nećemo dobiti željeni rezultat.

Na kraju, svaki roditelj mora uzeti u obzir da negativni utjecaj na udaranje može
uzrokovati dijete. Udaranje djece može uzrokovati velike promjene u osobnosti djeteta. On
ili ona mogu odrasti da vjeruju da je nasilje prihvatljivo u svakodnevnom životu. I tako će
to biti ciklus koji nikada ne završava jer će misliti da je to u redu jer su to učinili njihovi
roditelji. Ako dijete odraste i vjeruje u ovo negativno ponašanje, oni će nastaviti
primjenjivati isto na svojoj djeci. To je jedan začarani krug kojem se treba stati u kraj.

10
LITERATURA

[1] www.etymonline.com; Dostupno na dan 20.4.2019.

[2] https://www.focusonthefamily.com/parenting/effective-biblical-discipline/effective-
child-discipline/punishment-versus-discipline ;Dostupno na dan 20.4.2019

[3] Adventures in Gentle Discipline: A Parent-to-Parent Guide, Hilary Flower 2005

[4] Buljan-Flander, G. i Kocijan-Hercigonja, D. (2003). Zlostavljanje i zanemarivanje djece.

Zagreb: Marko M.

[5] Pećnik, N., Radočaj, T. i Tokić, A. (2011). Uvjerenja javnosti o ispravnim roditeljskim
postupcima prema djeci najmlađe dobi. Društvena istraživanja, 3(113), 625-649.

[6] Žakula Desnica, T. (2010). Tjelesno nasilje roditelja nad djecom, Daniela Šincek (Ur.),
III. znanstveno-stručni skup posvećen pitanjima nasilja Psihosocijalni aspekt nasilja u
suvremenom društvu – izazov obitelji, školi i zajednici (str. 187- 201). Osijek: Sveučilište
Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet.

11