Filozofski fakultet Zagreb

Centar za obrazovanje nastavnika

Ak.god. 2014/2015.
Mentor: prof. dr. sc. elimir Pavlina
Studentica: Jasna Smokrovi
Studijske grupe: Kroatistika - Fonetika

Samopotovanje u adolescenciji

Zagreb, sijeanj 2015.

Kazalo:

1. Uvod. 2
2. Samopotovanje.3
2.1.

Poveznica samopotovanja, depresije i stresa.3

2.2.

Samopotovanje i izgradnja vlastitog ja..4

3. Formiranje identiteta u adolescenciji......5

4. Uloga roditelja i okoline kako pomoi adolescentima.5
5. Zakljuak.7
6. Literatura 8

1. Uvod

Adolescencija predstavlja ivotnu dob izmeu puberteta i ranog zrelog doba kada
dolazi do ubrzanog tjelesnog i emocionalnog razvoja to dovodi do spolne i psiholoke
zrelosti. Zapoinje pubertetom, a njezin zavretak nije jasno odreen i ne postoji neka jasna
tjelesna, psiholoka ili socijalna promjena koja bi odredila kraj adolescencije i poetak odrasle
dobi. Postoje razliite definicije adolescencije, pa se ona tako definira kao razdoblje koje se
nadovezuje na pubertet, ali obuhvaa izuzetne promjene na psihikom planu. Tako razdoblje
adolescencije varira od 13. do 21. a prema nekima i skroz do 25. godine ivota kada postupno
dolazi kraj psihikog razvitka osobe koji se ostvaruje i osjea kao stabilizacija unutar linosti.
Adolescencija, meutim, nije jednostavni nastavak razvoja koji je zapoeo u djetinjstvu, nju
oznaava stvarni preobraaj iz neovisnosti djetinjstva u relativnu neovisnost odrasle dobi.
Takoer, gotovo uvijek se opisuje kao najburnija faza u ivotnom ciklusu.
U ovom radu pokazat e se kako se formira identitet u tom razdoblju, to sve utjee na razvoj
samopotovanja kod adolescenata i kako razliite razine samopotovanja mogu utjecati na
uspjehe na svim poljima ivota pojedinca. Takoer, prikazat e se kako moemo pomoi
adolescentima da se razviju u normalne, zdrave osobe koje e biti spremne suoiti se sa svim
problemima i zahtjevima koji e im se nai na putu.

2. Samopotovanje

Samopotovanje se definira kao svijest o vlastitoj vrijednosti, potivanje vlastitih

osjeaja, potreba i zahtjeva, kao i potivanje drugih ljudi, i to na nain da ih doivljavamo kao
snane i sposobne da uine to isto, bez straha od osude, koji je zapravo u prvom redu strah od
osude samih sebe. Slika o sebi u adolescenciji se temelji na razliitim stavkama, a to su
osobine linosti, stavovi, vjerovanja, uvjerenja i odnosi s drugim ljudima. Jedna od
najvanijih odluka koju roditelji mogu donijeti kako bi zatitili svoje dijete i omoguili mu
neometan razvoj jest da ga prihvate kao vrijedno i jedinstveno bie koje ima svoje potencijale
i koje je sposobno te potencijale i ostvariti. Adolescent se razvija u stabilnog i zdravog
pojedinca samo ako se osjea prihvaen i voljen takav kakav jest, a taj put zapoinje jo od
najranijeg djetinjstva, ak dojenake dobi. Ukoliko u najranijem djetinjstvu nisu zadovoljeni
uvjeti, taj nedostatak utjee na razvoj pojedinca u svim ostalim fazama razvoja. Jedan od
uvjeta je osigurati novoroenetu osjeaj sigurnosti stalnom prisutnou i ne dopustiti da zbog
nedostatka panje dijete pone razvijati mentalne sklopove tjeskobe i nesigurnosti. Sve to
utjee na idue faze razvoja, pa tako i na adolescenciju. Mladi ljudi koji su ove uvjete imali
zadovoljene, imaju veu vjerojatnost razvijanja visokog samopotovanja, to e se uvelike
odraziti na njihov ivot, a bez pretjerivanja se moe rei da se samopotovanje odraava na
gotovo sve aspekte ivota od uspjeha u obrazovanju, na poslu, u razliitim hobijima, do
ostvarenja uspjeha u razliitim vrstama odnosima s drugim osobama.

2.1

Poveznica samopotovanja, depresije i stresa

Adolescencija je vrijeme u kojem se dogaaju velike promjene u relativno kratkom

vremenu. Uslijed toga, moe doi do depresije, meutim kod adolescenata je posebno vano
razlikovati depresiju od loeg raspoloenja ili naglih promjena raspoloenja, jer bez obzira to
se adolescencija veinom opisuje kao razdoblje oluja i nemira ipak veina adolescenata
kroz ovo razdoblje prolazi relativno glatko. Ipak, mladi ljudi u adolescenciji doivljavaju
pojaane osjeaje krivnje, bespomonosti i beznadnosti. Javlja se nemir, odbijanje

sudjelovanja u obiteljskim aktivnostima, povlaenje iz socijalnih kontakata, problemi u koli,

agresivnost itd. Znanstveno je dokazano kako su osobe visokog samopotovanja manje
depresivne i otpornije na stres. Samopotovanje se takoer mjeri stupnjem stabilnosti u
vremenu. Adolescenti sa veom razinom samopotovanja imaju vie osobne vrstoe, to je
element koji koi razvoj depresije, stresa, psihikih bolesti. Takoer imaju optimistiniji
pogled na svijet, bolje uoavaju pozitivne dogaaje i sebe doivljavaju sposobnima
kontrolirati loe dogaaje. Samopotovanje ima vanu ulogu pri procjeni razliitih dogaaja,
a osobe nieg samopotovanja drukije se suoavaju sa dogaajima od osoba visokog
samopotovanja. Adolescenti visokog samopotovanja, o kojima se okolina od najranijeg
djetinjstva adekvatno brinula, percipiraju ivotne dogaaje razliito od onih niskog
samopotovanja. Visoko samopotovanje moe biti efikasan odbojnik stresa, to je potvreno
mnogobrojnim istraivanjima. Tako je jedno istraivanje pokazalo kako su pri dolasku na
studij brucoi visokog samopotovanja studijska optereenja ocjenjivala znatno niima negoli
brucoi niskog samopotovanja. Adolescenti nieg samopotovanja imaju tendenciju
izbjegavanja suoavanja s problemima, skloniji su voditi se linijom manjeg otpora.
Adolescenti koji u sebi razviju visoko samopotovanje, u prilici su razvijati se, nauiti se
suoavati s problemima na adekvatan nain, postaju snanije osobe i otporniji su na stres i
depresiju. Neka psihologijska istraivanja razumijevaju depresiju kao pretjerani oblik
normalnog razvoja u adolescenciji. Naravno, takva ocjena depresije ne ukljuuje patoloku,
kliniku depresiju, koja ukljuuje pojaano stanje anksioznosti, strahova, fobija pa ak i
razmiljanja o suicidu ili poinjenje suicida. Takva stanja zahtijevaju ozbiljan lijeniki
nadzor.

2.2

Povezanost samopotovanja i izgradnje vlastitog ja

Na proces razvoja identiteta utjeu fizike i psihike promjene i drutveni utjecaji.

Psiholoke utjecaje odraava potreba odvajanja vlastitih adolescentovih vrijednosti, stavova,
standarda i sl. od onih kojima su je tijekom djetinjstva uili roditelji. Trajno i rigidno
pridravanje usvojenih roditeljskih uputa, standarda i vrijednosti, bez njihova propitivanja,
nije poeljno u odraslosti. Sposobnost razlikovanja vlastitih interesa, potreba, stavova i
procjena od onih roditeljskih ili preuzetih od znaajnih drugih osoba iz ivota, poetak je

procesa formiranja identiteta. Na sve se to u kasnijim fazama ivota nastavlja formiranje

jedna od vjerojatno najvanijih lekcija u ivotu, a to je vjerovanje samima sebi i sluanje svog
unutarnjeg glasa radije nego bilo koga izvana. Nekritinim prihvaanjem stavova i
uvjerenja drugih ljudi (a to su osobine svojstvene djeci) svaka osoba se odrie vlastite
odgovornosti i moi. Tada ak ni mogui uspjesi ne pripadaju istinski toj osobi. Slijepo
vjerovanje u neije ideje i razmiljanje negativno utjee na izgradnju vlastite osobnosti. S
vremenom, na laki ili tei nain, nauimo da taj netko nema sve informacije i da njegova
istina nije i naa. To je vrlo vrijedna lekcija i vjerojatno je svima potrebno proi kroz takvo
iskustvo. Drutvenim utjecajima smatraju se obitelj, prijatelji, razliite sportske udruge,
vjerske itd. Svi oni imaju odreena oekivanja od adolescenata. Ta oekivanja ukljuuju
suradnju, usuglaavanje stajalita i aktivnosti s drugim ljudima. Kod utjecaja obitelji,
najvanije je da adolescent osjeti duboku povezanost i podrku lanova obitelji, ali i da mu
isti ti lanovi istodobno omoguuju i razvoj vlastite autonomije. Unutar stabilnih obiteljskih
krugova adolescenti imaju veliku vjerojatnost postizanja dobrog mentalnog zdravlja. U
protivnom, doi e do premalog oslanjanja na samoga sebe, to vodi ka onemoguavanju
vlastitog razvoja, razvoja identiteta. Vrnjaci utjeu na razvoj adolescenta tako to stvaraju
okruje u kojem adolescenti testiraju svoje novorazvijene vjetine. Socijalna podrka,
odnosno odobravanje od strane vrnjaka snaan je prediktor poimanja sebe kao vrijedne osobe.
Kvaliteta i stabilnost adolescentskih prijateljstava takoer su snano povezani sa
samopotovanjem koje je u temelju identiteta.

3. Formiranje identiteta u adolescenciji

Prema teoriji psihosocijalnog razvoja Erika Eriksona, stadij formiranja identiteta

osobe nastupa tijekom razdoblja adolescencije. Dogaaju se velike bioloke promjene, javlja
se sloeniji i novi nain razmiljanja, razvijaju se novi oblici odnosa sa vrnjacima, dolazi do
preispitivanja sebe. Najea pitanja koja si adolescenti na poetku razvoja postavljaju su:
Tko sam ja? to elim postati? Kamo idem? to volim? Na taj se nain gradi profesionalni,
spolni i ideoloki identitet. Kako bi se adolescenti uspjeno afirmirali, ovo krizno razdoblje
mora biti uspjeno prebroeno. Odgovori na ta i slina pitanja usko su povezani s nainom na
koji se osoba vrednuje tj. sa samopotovanjem. tijekom ovog procesa adolescenti poinju

eksperimentirati s razliitim ulogama. Identitet podrazumijeva ovjekovu unutarnju

organizaciju vlastitih potreba, poriva, sposobnosti, drutveno-politikih uvjerenja, poimanja
sebe i osobne povijesti. to su ti elementi razvijeniji, mlada osoba postaje svjesnija svojih
slinosti s drugima, ali i svojih jedinstvenih karakteristika, onoga ime se razlikuje od drugih.
to je osobni identitet jae razvijen, osoba ima jau svijest o sebi u odnosu na druge. Postaje
jaki identitet. to je osobni identitet slabije razvijen, osoba ima slabiju svijest o svojim
karakteristikama, te se slijedom toga ee oslanja na druge u donoenju svih vrsta odluka,
dolazi do stapanje identiteta s identitetom nekog drugog te osoba nema vrst unutarnji oslonac,
nema povjerenja u samoga sebe. Izuzetno je vano stei svijest o vlastitom ja, jer samo tako
adolescent moe postati stabilna osoba, samo tako moe pozitivno napredovati u razvoju,
mnoe napredovati prema osjeaju duboke ispunjenosti iznutra, zadovoljstvu u vlastitom
postojanju. Samo tako moe doi do faze ljubavi prema sebi i samo tim putem moe kasnije
stei samopotovanje koji moe biti odgovarajui termin za vanjsko ponaanje u
svakodnevnom ivotu koje proizlazi iz osjeaja ljubavi prema sebi. Stvaranje identiteta
obuhvaa zapravo sva ivotna razdoblja, ali adolescencija je razdoblje u kojem dolazi do
velikih promjena u fizikom i intelektualnom razvoju to sve zajedno dovodi do prekretnice
uslijed koje adolescenti kre svoj put iz djetinjstva u odraslost. Formiranju identiteta
pridonose sve tekoe s kojima se adolescent susree. Do problema dolazi kada je mlada
osoba neodluna, bilo zbog utjecaja vrnjaka ili oslanjanja na roditeljske stavove. Eriksonov
teorijski model dopunjen je konceptom etiriju statusa identiteta. Oni se meusobno razlikuju
ovisno o tome je li osoba prola proces donoenja odluka, tj. ispitivanja razliitih mogunosti
(tzv. razvojnu krizu) i ovisno o razini osobnih ulaganja (posveenosti) u dvama podrujima:
zanimanju i ideologiji. etiri statusa identiteta su: a) postignuti identitet, b) moratorij, c)
preuzeti identitet i d) difuzija identiteta. U statusu postignutog identiteta nalaze se osobe koje
su razvile identitet nakon to su ispitale razliite opcije. One su se u sebi obvezale jasnom
skupu vrijednosti i ciljeva koje su same odabrale. Imaju osjeaj psihike dobrobiti,
kontinuiteta vlastitoga ja tijekom vremena i znaju kamo idu. Osobe u statusu moratorija nisu
se jo konano neemu obvezale. One su u procesu istraivanja, prikupljanja informacija i
isprobavanja aktivnosti, s namjerom da nau vrijednosti i ciljeve kojima e se u ivotu voditi.
Osobe s preuzetim identitetom obvezale su se nekim vrijednostima i ciljevima, a da prije nisu
istraile opcije. One prihvaaju ve gotov identitet koji su za njih izabrali drugi (obino
roditelji, no katkad nastavnici, vjerske voe ili romantini partneri). Osobe s difuzijom

identiteta nemaju jasan smjer. Nisu se obvezale vrijednostima i ciljevima, niti ih aktivno
pokuavaju postii. One nikada nisu istraile mogue opcije ili su drale da im je to previe
prijetei ili preteak zadatak.

4. Uloga roditelja i okoline kako pomoi adolescentima

Djeca u tinejderskoj dobi i adolescenciji provode sve manje vremena s roditeljima, a

sve vie s vrnjacima. No, unato tome, roditelji im svojim razumijevanjem kroz ono to
prolaze te svojom otvorenou za njihova istraivanja, u ovoj tranziciji mogu uvelike pomoi.
Da bi se izgradio blizak odnos povjerenja, razgovor s djetetom vano je zapoeti ve u
najranijem djetinjstvu. ekanje do tinejderske dobi da bi se zapoeli ozbiljniji razgovori
vjerojatno nee dovesti do eljenih rezultata. Dobro je biti fleksibilan i obiteljske aktivnosti
prilagoditi promjenjivim potrebama adolescenta, ali ne pretjerivati s prilagoavanjem, jer na
taj nain se lako moe postii suprotan efekt. Isto tako, vano je mladim osobama dati
dovoljno vremena i prostora za njihov izranjajui ja, dopustiti im da pokau sebe. Dok je
prihvatljivo, vano je pruiti im priliku isprobavanja razliitih ponaanja, uloga, interesa kako
bi doista spoznali u emu se pronalaze, a to ele odbaciti. Vano je pritom dozvoliti im
pritom praviti greke te im pomoi nositi se s grekama i iz njih uiti. Roditelji bi trebali
pomoi adolescentu da pronae aktivnosti u kojima bi iskuao i dalje razvijao svoje
sposobnosti, interese i steene vjetine te u tome pronaao zadovoljstvo, dobro je pomoi mu
u njegovim nastojanjima. Ako se esto ini kao da roditelja vie ne treba, vano je
adolescentu dati do znanja da mu je roditelj uvijek dostupan za razgovor i podrku. Neki
istraivai navode kako je na neki nain razdoblje puberteta i adolescencije ponavljanje
razdoblja najranijeg djetinjstva. Dobro je da roditelji sami budu djeci primjer istraivanja,
propitivanja i obvezivanja odreenim vrijednostima i ciljevima. Adolescenti esto ele od
roditelja uti njihovu priu, tj. kako su oni donosili odreene ivotne odluke i kako su se
razvili u to to sada jesu. Te na kraju, vano je poticati neovisnost adolescenta u smislu da mu
se ponudi nekoliko izbora i potakne ga da donese vlastitu odluku. Dobro je dati do znanja da
iz samostalnog odluivanja proizlazi odgovornost za ishod pojedine odluke.
7

5. Zakljuak

Analizom samopotovanja u razdoblju adolescencije i izgradnje vlastitog

identiteta, prikazali smo kako se ono manifestira u razvoju pojedinca te kako imaju
utjecaja na kvalitetu ivota mlade osobe.

Moe se izvesti zakljuak kako postoji

korelacija izmeu razine samopotovanje i otpornosti na stres. Adolescencija je razdoblje

u kojem treba biti posebno oprezan s mladom osobom i pokuati joj osigurati to bolje
uvjete kako bi joj se pomoglo da ostvari sve svoje potencijale. Unato trudu roditelja i
okoline, ponekad se znanju javiti zapreke na tom putu, poput depresije i neotpornosti na
stres. Sve to potrebno je pokuati prebroditi uz maksimalnu dozu razumijevanja i
strpljenja, jer e se onda i roditeljima i djeci viestruko vratiti.

6. Literatura
1.Lackovi Grgin, Katica: Stres u djece i adolescenata, Naklada Slap, 2000.
2. Vuli Protori, Anita: Depresivnost u djece i adolescenata, Naklada Slap 2004.
3.Wenar, Charles: Razvojna psihopatologija i psihijatrija, Naklada Slap 2003.
4. Internetski izvori:
http://www.istrazime.com/razvojna-psihologija/kako-se-formira-identitet-uadolescenciji/
http://www.istrazime.com/psihologija-licnosti/samopostovanje-u-adolescenciji/