SVEUČILIŠTE U MOSTARU, FAKULTET PRIRODOSLOVNO

MATEMATIČKIH ZNANOSTI

Studij: Stručni studij predškolskog odgoja

Ime i prezime studenta: Mia Galić

Roditeljski stilovi

SEMINARSKI RAD
SADRŽAJ:

1. Uvod………………………………………………………………………..1
2. Roditeljstvo………………………………………………………………...2
3. Roditeljski stilovi odgoja…………………………………………………..3
3.1. Autoritaran odgojni stil ……………………………………………….3
3.2. Permisivan odgojni stil………………………………………………..4
3.3. Autoritativan odgojni stil……………………………………………...4
3.4. Zanemarujući odgojni stil……………………………………………..5
4. Zaključak ………………………………………………………………….6
5. Literatura…………………………………………………………………..7
SAŽETAK

Roditeljstvo je važna životna uloga koja uključuje primjenu mnogih aktivnosti i znanja s
ciljem postizanja odgoja djeteta. Na roditeljstvo utječu brojni čimbenici. Neki od njih su
okolinski čimbenici, poput ekonomskih i političkih čimbenika te socijalne sredine u kojoj se
odgoj odvija. Jednako kako roditelj svojim odgojnim metodama utječe na odgoj djeteta, tako i
dijete svojim ponašanjem i temperamentom utječe na ponašanje roditelja. Ključna roditeljska
uloga je odgoj djeteta, a odgoj se može definirati kao proces u kojem roditelji prenose svoja
znanja, iskustva, vrijednosti, navike i vještine na dijete. Promatrajući roditeljske postupke i
ponašanja koja iskazuju prema svojoj djeci, znanstvenici su izdvojili nekoliko stilova
roditeljskog odgoja. Ovisno o razini kontrole i emocionalnosti, određena su četiri stila
roditeljstva, a to su: autoritativni odgojni stil, autoritarni, permisivni i neuključeni stil odgoja.
Autoritativni stil odgoja je kombinacija emocionalne topline i čvrste kontrole. Dijete odgajano
ovim stilom razvija odgovornost, socijalnu kompetenciju i povjerenje. Autoritarni stil odgoja
kombinacija je čvrste kontrole i emocionalne hladnoće. Djeca čiji roditelji provode autoritarni
odgojni stil su anksiozna, nesretna, niskog samopoštovanja i samopouzdanja. Permisivni
odgojni stil je stil u kojem roditelji pružaju djetetu veliku emocionalnu toplinu, a istovremeno
ne postavljaju nikakvu kontrolu. Djeca ovih roditelja su neposlušna, buntovna i impulzivna.
Indiferentni stil odgoja naziva se još zanemarujući, u takvom odgoju roditelji pružaju jako
malu emocionalnu toplinu djeci i postavljaju jako malu kontrolu. Važno je da se djeca
osjećaju voljena i prihvaćena, ali također moraju znati i razumjeti pravila ponašanja. Takva
kombinacija roditeljskog ponašanja i odgoja potiče pravilan razvoj djeteta.

Ključne riječi: roditeljstvo, dijete, obitelj, stilovi roditeljstva

 1. UVOD

Stilovi roditeljstva predstavljaju ključni faktor u formiranju emocionalnog i socijalnog razvoja

djece. Kroz različite pristupe odgoju, roditelji utječu na formiranje vrijednosti, ponašanja i
samopouzdanja svoje djece. Ovaj seminarski rad istražuje različite stilove roditeljstva,
analizira njihove karakteristike ii utjecaj na djetetovu psihološku dobit. Razumijevanje tih
stilova nam omogućava bolji uvid u kompleksnu dinamiku odnosa između roditelja i djece,
istražujući kako različite prakse oblikuju buduće generacije.

1
 2. RODITELJSTVO

Roditeljstvo je važna i zahtjevna uloga te ujedno i veliki izazov za svakog roditelja koji sa
sobom nosi velike promjene. „Roditeljstvo je općenito stresno, ali i obogaćujuće iskustvo.
Među radostima koje im roditeljstvo donosi spominju: ljubav, zabavu, samoispunjenje, zrelost
i ponos. Među stresorima su ograničenja osobne i ekonomske slobode i poremećaji bračnog
odnosa“ (Delač Hrupelj i sur., 8, 2000). Ono utječe na razvoj i mijenjanje odraslih pojedinaca
odnosno njihova identiteta. Dolazak djeteta u obitelj za sobom nosi i određene promjene kao
npr. na ponašanje i aktivnosti roditelja, izaziva osjećaje koji mogu biti i pozitivni i negativni.
Utječe i na sliku roditelja o sebi, ali i na sliku koju o njima ima sredina (Čudina- Obradović,
Obradović, 2006). Maleš i Kušević (2011), ističu da je roditeljstvo jedna od najvažnijih uloga
koju pojedninac na sebe preuzima i čije su posljedice uglavnom cjeloţivotne. Nadalje, oni
također navode da se u ulozi roditelja može biti dobar ili loš, uključen ili neuključen, briţan ili
nemaran, ali se jednom ostvareno roditeljstvo ne može poništiti. Postoje različiti motivi za
roditeljstvo i teško ih je kategorizirati jer se oni mogu međusobno kombinirati i
nadopunjavati. No, ipak ih možemo svrstati u 4 kategorije, a to su: altruistički, nesebični
motivi za roditeljstvom; fatalistički motivi; narcistički motivi i instrumentalni motivi.
Altruistički, nesebični motivi za roditeljstvom – naklonost i želja za djecom, potreba za
odgajanjem i brigom, za bliskim odnosom s drugim ljudskim bićem. Fatalistički motivi – stav
da su ljudi predodređeni imati djecu: to je zakon prirode, dio ljudske sudbine i postojanja,
potreba održanja kontinuiteta ljudskog roda. Narcistički motivi – očekivanja da će djeca
pridonijeti čovjekovu osjećaju samozadovoljstva jer su dokaz muškosti odnosno ženskosti –
bioloških, fizičkih i psihičkih potencijala roditelja. Takvi ljudi često žele djecu da bi se
dokazali, no teško im je brinuti se za njih. Nikada ne bi niti usvojili dijete. Instrumentalni
motivi – odnose se na korist koju roditelji mogu imati od djece. Dijete je, dakle, sredstvo
kojim se postiže određeni cilj (nasljedstvo, osiguranje pod stare dane, sam brak itd. (Delač
Hrupelj i sur., 2000, 8).

2
 3. RODITELJSKI STILOVI ODGOJA

„Stilovi odgoja su kombinacija roditeljskih ponašanja koja se pojavljuju u velikom broju

situacija, stvarajući trajnu odgojnu klimu.“ (Berk, 2015, str. 265).
Diana Baumrind (1967) definirala je tri roditeljska stila:autoritaran, autoritativan i permisivni
stil. Za nju je roditeljski nadzor odnosno kontrola najvažniji element roditeljske funkcije te je
ona na temelju toga i definirala tri različita roditeljska stila. Kasnije su Maccoby i Martin
(1983) proširili njezinu tipologiju. Oni su nadzor preimenovali u zahtjevnost te uveli
dimenziju topline odnosno osjetljivosti roditelja na potrebe djeteta (Čudina- Obradović,
Obradović, 2006). Kombinacijom ovih dimenzija dobili smo četiri opća stila roditeljstva:
autoritaran, permisivan, autoritativan i indiferentan.

3.1. Autoritaran odgojni stil

Autoritaran (autokratski, kruti – strogi) odgojni stil podrazumijeva odgojni stil u

kojem roditelji postavljaju velika očekivanja i zahtjeve prema djetetu, provodeći strogi nadzor
i kontrolu, pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške (Čudina Obradović i Obradović,
2006). Autoritarni odgojni stil karakterizira nisko prihvaćanje i uključenost, visoku prisilnu
kontrolu te nisko davanje autonomije (Berk, 2015). Autoritarni roditelji su hladni i
odbacujući, često omalovažavaju svoju djecu rugajući im se i kritizirajući dijete. Glavni
odgojni ciljevi autoritarnog odgoja su postizanje djetetove samokontrole i poslušnosti. Za
postizanje autoritarnih odgojnih ciljeva roditelji se postavljaju kao autoritet koji postavlja
zahtjeve i određuje pravila, ali ih ne objašnjava djetetu. Roditelji usmjereni na postavljanje
granica i pravila skloni su kažnjavanju, a često i tjelesnom kažnjavanju, u situacijama kada
dijete to ne poštuje ili prekrši nešto od toga (Čudina-Obradović i Obradović, 2006).

3
3.2 Permisivan odgojni stil

„Permisivan (prepopustljiv) roditeljski odgoj obuhvaća prilike u kojima roditelji od

djece traže malo i provode slabu kontrolu, ali im daju veliku toplinu i potporu“ (Čudina-
Obradović, Obradović, 2006, 269). Dakle, razina nadzora je vrlo niska, pravila ponašanja nisu

jasno definirana zbog čega su djeca često nezrela i impulzivna. Što se tiče postavljanja i
ispunjenja zahtijeva roditelji su u tom smislu vrlo fleksibilni što djetetu onemogućuje
stjecanje normi i pravila ponašanja. Roditelji zadovoljavaju svaki djetetov zahtjev, jer vjeruju
da će ispunjavanjem želja svojoj djeci na najbolji način pokazati svoju ljubav, a pravila
ponašanja nisu jasno određena. Budući da 17 prevelika sloboda nije primjerena za malu djecu
jer stvara nesigurnost i nesnalaženje u granicama, takva su djeca često nezrela i impulzivna,
nerijetko i agresivna. Dijete se potiče da samo donosi svoje odluke i razvija nezavisnost, a pri
tome nema nikakvog vođenja i kontrole od strane roditelja. Pred dijete se postavlja vrlo malo
zahtjeva i očekivanja te se odobravaju sve djetetove odluke i postupci. Popustljivi roditelji
djetetu ne pružaju jasnu i strogu strukturu, prilagodljivi su u postavljanju i ispunjenju
zahtjeva. (Klarin, 2006).

3.3 Autoritativan odgojni stil

„Autoritativan (demokratski-dosljedan) obuhvaća prilike u kojima roditelji postavljaju na

dijete velike zahtjeve, određuju granice i provode nadzor, ali djetetu pružaju veliku toplinu i
potporu. Glavni su odgojni ciljevi razviti djetetovu znatiželju, kreativnost, sreću, motivaciju i
samostalnost“ (Čudina- Obradović, Obradović, 2006, 268). Autoritativni stil odgoja
predstavlja najuspješniji pristup odgoju djeteta. On podrazumijeva visoko prihvaćanje djeteta
i veliku uključenost u djetetov život. Koriste se tehnike kontrole koje su prilagođene djetetu i
primjereno davanje autonomije na način da se dopušta djeci da donose odluke u onim
područjima u kojima su spremna donositi odluke. Autoritativni roditelji se mogu
okarakterizirati kao topli i pažljivi naspram svog djeteta, osjetljivi na njegove potrebe te
spremni graditi ugodne i emocionalno ispunjavajuće odnose sa svojim djetetom. Autoritativan
stil odgoja se naziva i demokratski ili dosljedan, njegov glavni odgojni cilj jest razvoj
djetetove kreativnosti, radoznalosti, sreće, motivacije i samostalnosti. Autoritativni roditelji se
prema djetetu odnose kao savjetnici, a ne nadzornici (Čudina-Obradović, Obradović, 2006).

4
3.4 Zanemarujući roditeljski stil

Zanemarujući (zapuštajući) roditeljski odgoj odnosi se na prilike roditeljstva unutar kojih se

na dijete postavljaju mali zahtjevi, ono nema nadzora, ali niti topline i potpore“ (Čudina
Obradović, Obradović, 2006, 269). Ovaj roditeljski stil opisuje roditelje koji ne pokazuju
interes za dijete, njegove želje, potrebe, uspjehe i neuspjehe. Zanemarujući roditeljski stil
najčešće se povezuje s najnepoželjnijim razvojnim ishodima kod djece, jer ne potiče zdravi
socijalni razvoj djeteta. Roditelji ili emocionalno odbacuju dijete ili nemaju vremena i snage
brinuti se za njega, pa samim time dijete ne dobiva potrebnu toplinu i kontrolu. Odnosi
između roditelja i djece temelje se na niskoj razini razumijevanja, niskoj razini interesa za
dijete i njegove aktivnosti, nepokazivanje roditeljske ljubavi te neprovođenje zajedničkog
vremena. Djeca na ovakav roditeljski odnos reagiraju neprijateljstvom i otporom, a to utječe
na loš uspjeh djece u školi i nemogućnost stjecanja društvene kompetencije (Čudina-
Obradović i Obradović, 2006).

5
 4. ZAKLJUČAK

Kroz analizu različitih stilova roditeljstva, postaje jasno da ovi pristupi imaju značajan
utjecaj na formiranje ličnosti i razvoj djece. Različiti stilovi, od autoritativnog do
permisivnog, nose sa sobom svoje prednosti i izazove. Iako postoji više roditeljskih odgojnih
stilova, s obzirom na sve navedeno autoritativni stil odgoja najpovoljnije utječe na djetetov
razvoj. Kombinacijom emocionalne topline i čvrste kontrole, roditelji potiču dijete da
izražava svoje misli, osjećaje i želje. Autoritativni roditelji prepoznaju potrebe djeteta, djetetu
pružaju toplinu i pažnju, te uspostavljaju emocionalno ispunjavajući odnose, koji dijete
privlače u blisku vezu sa roditeljem. Svijest o različitim pristupima može doprinijeti stvaranju
harmoničnijeg odnosa između roditelja i djece, čime se otvara put odrastanju emocionalno
stabilnih i samostalnih ljudi.

6
5. POPIS LITERATURE:

1. Berk, L. E. (2015). Dječja razvojna psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap

2. Čudina-Obradović, M., Obradović, J. (2006). Psihologija braka i obitelji. Zagreb:
Golden marketing-Tehnička knjiga
3. Delač Hrupelj J, Miljković D, Lugomer Armano G (2000) Lijepo je biti roditelj.
Zagreb: Creativa
4. Klarin M. (2006) Razvoj djece u socijalnom kontekstu. Zagreb: Naklada Slap.
5. Maleš, D. i Kušević, B. (2011). Nova paradigma obiteljskog odgoja. Zagreb: FF
PRESS