Prostor je temeljni geografski pojam koji je određen, prije svega,

svojom veličinom. Veličinu prostora učenici mogu poimati u tri

fizičke veličine: kao dužinu, kao površinu i kao volumen.
Pri poimanju prostora valja učenike osposobiti za shvaćanje
njegove veličine, za određivanje svog položaja i položaja drugih
objekata u njemu – orijentacije,te za poimanje kontinuiteta prostora.
Prvi razred
- učenike osposobiti da položaj objekata u prostoru ne određuju
prema sebi, nego u odnosu prema drugim objektima u prostoru
- osposobiti da odrede položaje objekata na putu od kuće do škole
u svome naselju
Sadržaji su:
-orijentacija na putu od doma do škole i u školi
-osnovni odnosi: lijevo, desno, natrag, iza, ispred
Vode-kopnene,More,Klima
Drugi razred
- prostor proširujemo
- učenici se orijentiraju u naselju, mjestu stanovanja i njegovoj
okolici (prostor općine)
- snalaženje prema smjeru vodotokova u zavičaju
- orijentacija s pomoću glavnih strana svijeta
- prevladava izvorna stvarnost, koju učenici trebaju spoznavati
neposrednim promatranjem
Treći razred
- snalaženje u prostoru zavičaja, na zemljovidu
- spoznati temelje kartografske pismenosti – sustavmo
Četvrti razred
- prostor cijele RH na osnovi različitih sredstava: zemljovida,
udžbenika, TV emisija, CD-a,….

Glavne i sporedne strane svijeta

Tri etape:
- orijentacija sa stalnim stajalištem
- orijentacija s promjenljivim stajalištem
- orijentacija u predodžbi
1. Orijentacija sa stalnim stajalištem.
Orijentaciju u prostoru treba temeljiti na iskustvu o prividnom
kretanju sunca.
 Učenici će utvrditi da Sunce izlazi na istoku, da je u podne na
najvišem mjestu na nebu, prema jugu, a da pred večer zalazi na
suprotnoj strani od istoka – na zapadu.
Tijekom dana sjene su različite dužine. Kada je Sunce blizu
obzoru, u zoru ili predvečer, sjene su duge, a smjer pokazuje da li
Sunce izlazi ili zalazi. Kad je Sunce u podne na jugu, nad glavom,
sjena je najkraća i pokazuje sjever.
Samo određivanje glavnih strana svijeta valja ustrojiti
izvanučioničkom nastavom. Mjesto u kojem učenik stoji je stajalište.
Prostor koji vidi oko sebe je obzor, vidokrug, horizont, a crta gdje se
prividno spaja zemlja i nebo je obzorova, vidikova crta ili obzornica.
Nakon toga imenuju se sporedne strane svijeta: SI, SZ, JI, JZ.
Učenicima možemo pokazati kako se orijentirati pomoću godova
na panju, mahovine na stablu, krošnja drveća, ručnog sata i
najpreciznije – kompasa.
Stajalište možemo promijeniti, no strane svijeta ostaju iste.
Također ih možemo odrediti ako smo ustanovili samo jednu, ako se
okrenemo licem prema sjeveru, jug je s leđa, desno je istok, a lijevo
zapad.
Orijentacija s promjenljivim stajalištem.
Siđemo li, nakon određivanja strana svijeta na brdu, u podnožje,
uočavamo da je obzor manji, te su pojedini objekti na drugoj strani
svijeta. Učenici su promijenili stajalište pa govorimo o orijentaciji s
promjenljivim stajalištem.
2. Orijentacija u predodžbi.
Obrađuje se u učionici na temelju neposredne percepcije prostora,
nakon izvanučioničke nastave.
Ljudi su se dogovorili da će uvijek promatrati i crtati objekte u
prostoru okrenuti prema sjeveru. Utvrdit ćemo da je sjever uvijek
gore, jug dolje, zapad lijevo, a istok desno.
Kompas
Prvo se razgledava kompas, ako je moguće u različitim izvedbama.
Potrebno je zatim izdvojiti magnetsku iglu kao najvažniji dio za
orijentaciju i reći da njezin tamniji kraj označava sjever.
Učenici mogu i sami napraviti magnetsku iglu, magnetizirajući
običnu i koristeći papir i konac. Na satu ponavljanja, možemo opet na
izvanučioničkoj nastavi orijentirati se ali uz pomoć kompasa.
Stvarno i umanjeno
Prijelaz sa snalaženja u prostoru na snalaženje na zemljovidu nije
moguća ako učenici ne poznaju mjere za određivanje veličine
prostora, prije svega mjere za dužinu.
Istraživanja su pokazala da operacija mjerenja uključuje vizualno
procjenjivanje veličine, koja se provjerava mjerenjem.
Prije uvođenja u kartografsko opismenjavanje potrebno je učenike
upoznati s: umanjenim mjerilom, tlocrtom, planom, maketom i
planom.
Umanjeno prikazivanje udaljenosti
Najbolje započeti izvanučioničkom nastavom.
Često je dovoljno samo izaći u školsko dvorište, orijentirati se i
odrediti smjer pružanja drvoreda. Pozornost valja usmjeriti na dva
susjedna stabla, procijeniti njihovu međusobnu udaljenost, i metrom
izmjeriti stvarnu udaljenost. Učenici će zapisati: smjer pružanja
drvoreda, procijenjenu udaljenost i stvarnu udaljenost između
promatranih stabala.
Rad u učionici započinje problemom prikazivanja dvaju stabala i
njihove stvarne udaljenosti na školskoj ploči i bilježnicama. Utvrdit
ćemo da u stvarnoj veličini ne možemo prikazati njihovu udaljenost na
crtežu, već ćemo je umanjiti 10 puta. To znači da će 1m u prirodi biti
1dm na ploči. Nacrtajući oba stabla utvrdimo da smo udaljenost
između dva stabla umanjili 10 puta jer je 1dm deseti dio metra, a svaki
metar u prirodi prikazan je kao decimetar. Tako smo upotrijebili
mjerilo – 1:10 (1dm na crtežu je 10dm u stvarnosti).
Mjerilo 1:100 – 1cm na crtežu je 100 u stvarnosti.

Tlocrt
Tlocrt je najjednostavniji crtež predmeta gledan odozgo. Mjerenjem
dužine i širine kutije šibica i njezina tlocrta crtež je u mjerilu 1:1.
Ocrtavanjem oko predmeta dobili smo tlocrt predmeta te smo tako
dobili plan – skupinu tlocrta. Iz plana (skupa tlocrta) možemo
prepoznati oblik, veličinu i međusobni položaj predmeta u prostoru.
..Plan učionice
Izrada plana učionice je praktičan rad tijekom kojega ćemo povezati
znanje o umanjivanju i o izradi tlocrta.
- uč. mjere dužinu i širinu učionice
- dogovorimo umanjenje (1:10, 1:100)
 - prednji zid crtamo gore, stražnji dolje, lijevi lijevo a desni desno
na papiru.
- mjere se dimenzije svog namještaja i postupno predočavaju na
planu
- učiteljica radi na ploči a učenici crtaju na milimetarskom papiru
- sve treba nacrtati točno i pregledno
- spoznati da je plan učionice pogled na učionicu odozgo, da se
sastoji od tlocrta predmeta koji se nalaze u učionici
- spoznati da plan nije vezan uz stvarni prostor
Plan školske zgrade i najbliže okolice
Koriste se dogovoreni topografski (kartografski) znakovi za drveće,
zgrade, ceste, crkvu, rijeke, drveće….
Ovdje nije bitna ni točnost ni preciznost plana okolice, već poimanje
da je:
a. prostor moguće umanjiti u različitim mjerilima
b. model – prikaz objekta u malom
c. tlocrt – crtež objekta gledan odozgo
d. maketa – dio prostora u malom iz koje se vidi položaj objekta u
prostoru
e. plan – umanjeni crtež prostora iz kojeg se vidi oblik, veličina i
položaj objekata u prostoru i na kojem se objekti mogu prikazati
i određenim dogovorenim znakovima.
Uvođenje učenika u kartografsko opismenjavanje
Pod tim podrazumijevamo:upoznavanje učenika s nastankom
zemljovida,njegovim sadržajem, načinom uporabe.
Pri uvođenju valja uočiti prijelazne etape:od stvarnosti do reljefa,od
reljefa do zemljovida,od zemljovida zavičaja do zemljovida RH.
Od stvarnosti do reljefa
Učenici su tijekom prvog i drugog razreda neposrednim promatranjem
spoznali reljef i vode u zavičaju.
Neki metodičari predlažu da se reljef izrađuje u prirodi na nekom
vidikovcu, a nakon toga u učionici u pješčaniku.
Za izvanučioničku nastavu:odlazak na uzvisinu,odabir
stajališta,određivanje strana svijeta,promatranje oblika reljefa
,izrada jedn. reljefa (uzvisine, ravnice – sitno tlo, pijesak, vodotoci –
plava vrpca, naselja – skupinama kućica od stiropora ili kutija, ceste –
crvena vrpca, željeznička ruga – crna vrpca….), uspoređujemo objekte
u prirodi s njihovim prikazima na reljefu
 - reljef rabimo kao izvor znanja
- skiciranje reljefa
- zaključak: reljefom su prikazana sva uzvišenja, ravnice,
cjelokupan izgled zemljišta
Od reljefa do zemljovida
Put od reljefa do zemljovida možemo prijeći na više načina::
a. uspoređivanjem plana mjesta s izrađenim reljefom uz istodobno
upoznavanje topografskih znakova
b. predočavanjem reljefa na crtežu korištenjem topografskih
znakova
c. pokrivanjem reljefa prozirnom plastičnom folijom i njegovim
sustavnim prikazivanjem
Zemljovid – umanjeni prikaz većeg dijela zemljišta na kojemu su
smeđim tonovima prikazane uzvisine, zelenim nizine, plavim vode, a
dogovorenim znakovima najvažniji objekti.
Prijelaz na zemljovid
Prijelazu na pravi zemljovid prethodi obrada prostora zavičajne
mikroregije – županije. U tom prijelazu na zemljovid županije
polazimo od plana i zemljovida zavičaja. Te se razgovara o onome što
se vidi.