2.3.

Određivanje strane svijeta pomoću sunca i sata

Sat položite na dlan ruke, držite ga vodoravno i okrećite tako da malu kazaljku
upravite prema suncu. Lakše je okretati sat ako posmatrate sunce na staklu sata, a okretati
treba sve dotle dok se pravac sunca ne poklopi sa malom kazaljkom. Potom prepolovite ugao
između male kazaljke i broja 12 na satu i dobićete - jug. U tom smeru se odabere pogodan
orijentir prema kome se treba kretati. Sjever je u produžetku zamišljenog pravca koji spaja sat
i izabrani orijentir prema jugu. Ako ostanemo okrenuti prema jugu, desno nam je zapad, a
lijevo - istok.

2.4. Geografska orijentacija pomoću sunca, sata i sjenke

Da bi ste na ovaj način odredili strane svijeta, ručni ili džepni sat stavite vodoravno (na
dlan, panj, zemlju…) i u centar vertikalno postavite olovku, drvce šibice, slamku… Predmet
će bacati voju sjenku u smjeru suprotnom od sunca. Kada ste to uradili, časovnik valja
okretati sve dok sjenka ne pokrije malu kazaljku časovnika. Potom ugao između pravca male
kazaljke (to je sada pravac sjenke) i brojke 12 prepolovite zamišljenom linijom i ona će u
produžetku pokazivati pravac sjevera. Treba znati da će taj pravac prije podne biti desno od
pravca kazaljke, a popodne će biti lijevo od njih.

2.5. Orijentacija pomoću sunca i tačnog vremena

Može se smatrati da je sunce u 6 sati ujutro na istoku, u 12 sati na jugu, a u 18 sati na

zapadu. Za tih 12 sati ono pređe jedan polukrug, ili izraženo u stepenima – 180 stepeni. Ako
tih 180 stepeni podijelimo na 12 sati (vreme trajanja puta) dobićemo da sunce za 1 sat pređe
15 stepeni.

Kako to praktično izgleda? Na primer, 9 je sati ujutro i želite da u tom trenutku

odredite geografsku orijentaciju. Rekli smo da će sunce u 12 sati biti na jugu, a to je za tri
sata. Sunce se znači sada nalazi na 3x15 stepeni tj. 45 stepeni od tog pravca. Na parčetu
papira treba nacrtati ugao od 45 stepeni, pa lijevi krak toga ugla usmjeriti prema suncu. Desni
krak ugla pokazaće nam gde će sunce biti kroz tri sata, a to je pravac juga.
 Ako se orijentacija vrši po podne u 15 sati, sve je isto sem što se tada desni krak
usmeri u pravcu sunca, a lijevi će pokazati gdje se sunce nalazilo prije tri sata, tj. u 12 sati.
Već smo rekli da je tada u pravcu juga.

Ovaj način ne bi bio posebno zanimljiv kada ne bi omogućavao da se tačan pravac

sjevera odredi u bilo koje doba dana ako nam je poznato tačno vrijeme.

Pretpostavimo da je 16 sati. Od 12 do 16 sati su protekla četiri sata. Za to vrijeme

sjenka drveta, fabričkog dimnjaka, telegrafskog stuba i sl pomerila se za 60 stepeni (4x15).
Ostaje nam samo da na parčetu papira konstruišemo ugao od 60 stepeni i da njegov desni krak
poklopimo sa sjenkom izabranog predmeta. Lijevi krak će pokazivati gdje se nalazi sjever.

2.6. Orijentacija noću

Noću se orijentišemo pomoću zvijezda i meseca. Pun mjesec ima suprotan položaj u
odnosu na sunce. Zato jugu (gdje se sunce nalazi u podne) odgovara sjever, koji pun mjesec
zauzima u ponoć. Ujutro je je mjesec na zapadu, a uveče na istoku. Strane svijeta po satu i
punom mjesecu mogu da se odrede kao i pomoću sata i sunca. Samo se ovdje umjesto juga,
prvo pronađe sjever.

Za vrijeme vedre noći, pravac sjevera može da se odredi dovoljno tačno po Sjevernjači
ili Polarnoj zvijezdi.1

2.7. Neki drugi načini orijentacije

Ako je oblačno ili ako nemamo sat, mogu da nam pomognu "žive busole". Strane
svijeta u šumi mogu da se odrede po tamnoj pruzi koja se proteže od zemlje gotovo do samog
vrha drveta. Dobro je vidljiva na pozadini svjetlije kore drveta. Ta tamnija pruga se uvijek
nalazi na sjevernoj strani i obrazuje se od zaostale vlage.

Vlažna kora se najsporije suši na sjevernoj strani, na kojoj ima najmanje sunca.

Sem toga kora drveća sa sjeverne strane je hrapavija i obično je obrasla mahovinom.
Gljive koje žive na drveću bolje rastu sa sjeverne strane jer tamo, kao što smo rekli, ima više

1
SNALAŽENJE I PREŽIVLJAVANJE U PRIRODI, Program izvannastavne aktivnosti,
Voditelj: Mladen Puljić
2
vlage. Slično tome, zidovi i krovovi zgrada su sa sjeverne strane hladniji i tamniji, i sa te
strane su obrasli gljivama i mahovinom.

Na četinarima se sa južne strane pojavljuje znatno više smole nego sa sjeverne. Na

panju posječenog drveta godovi su uži na sjevernoj, a širi na južnoj strani. Mravi prave
mravinjake obično s južne strane panja, drveta ili žbuna. Južna strane mravinjaka je blažeg
nagiba od sjeverne. Ali pazite, ne treba suditi samo po jednom mravinjaku.

Krajem zime i početkom proljeća, moguća je orijentacija po snijegu. Sjeverni kraj

šume oslobađa se snijega jednu do dvije nedjelje kasnije od južnog kraja. Oko usamljenog
drveća, panjeva i stubova stvaraju se dijelovi bez snijega, koji su izduženi prema jugu. Na
sjevernim padinama sneg se duže zadržava nego na južnim.

Suprotno tome, u jarugama, rupama i sl. sneg se brže topi sa sjeverne strane, zato što
na južnu stranu udubine ne padaju direktne sunčeve zrake. Slično se može vidjeti na
tragovima po snijegu koje ostavljaju čovjek ili divljač.

Proljećna trava je veća, gušća i zelenija s južne strane velikog kamenja, drveća, šume.
Obratno je kada je dugotrajna suša: tada je trava duže zelena sa sjeverne strane.

Ako naiđete na potok, krenite nizvodno. Potok vodi u dolinu, prema rječici, a tu ćete
prije ili kasnije naići na ljude.

Kako da se dođe do naselja ili do košnica na rubu šume, mogu da pokažu pčele. Treba
samo da se obrati pažnja na njihov let: pčela sa nektarom i polenom nastoji da se vrati
najkraćim putem u košnicu.

Orijentacija je moguća i pomoću crkava i grobalja. Kod pravoslavnih crkava oltar je

na istoku a ulaz na zapadu, kod katoličkih crkava je obrnuto. Krst na kupoli, kod svih crkava,
je postavljen u pravcu sever-jug. Hrišćanski grobovi imaju nadgrobno obeležje (spomenik) na
zapadnoj strani, znači grob zauzima pravac istok-zapad.

Muslimanski grobovi imaju pravac sjever-jug. Spomenik se nalazi na južnoj strani

groba.

Ako posjedujemo tranzistor, možemo i to da iskoristimo. Okrenemo li se zajedno s

njim prema najjačem signalu neke radio-stanice, onda smo usmjereni prema odašiljaču te
radio-stanice.

3
 Svi ovi načini određivanja strana svijeta, izuzev pomoću sunca i sata, nisu uvijek
pouzdani. Zato se treba orijentisati oprezno, rezultate provjeravati i ne pouzdati se samo u
jedan pokazatelj.

2.8. Topografska orjentacija

Topografska orijentacija se sastoji u određivanju stajne tačke uočavanjem određenih

orijentira na terenu, položaja objekata na terenu, i izboru daljnjeg kretanja na terenu.
Topografska orijentacija podrazumjeva i geografsku orijentaciju.

Osnovna sredstva za orijentaciju i topografsku orijentaciju koja se najčešće mogu naći

kod nas:

Kompasi i busole imaju razne oblike, tehničke dodatke i materijale od kojih su

izrađeni, ali im je osnovna namjena pronalaženje strana svijeta, razna mjerenja na karti i
terenu i pomoć pri kretanju na terenu. Kod nas se najčešće sreće busola M53 ali i druge vrste
kompasa i busola, od onih koji pokazuju samo strane svijeta (kompasi) pa do onih koji su
predviđeni da se sa njima rade razna mjerenja u svrhu orijentacije. Uglavnom su izrađeni od
nemagnetnih materijala kao što su plastika ili aluminijum. Daćemo detaljniji opis busole M53:
sastoji se od tijela (postolja), poklopca (vizira) i limba sa magnetnom iglom. Na tijelu je
iscrtana milimetarska podjela za mjerenje na karti i za mjerenje udaljenosti. Poklopac sadrži
vizir, ogledalo i podjelu u hiljaditim za mjerenje vertikalnih uglova, odnosno određivanje
udaljenosti. Na limbu se nalazi podjela za mjerenje azimuta u stepenima i hiljaditim, te su
označene glavne strane svijeta (sjever je označen trouglom). Magnetna igla je na sjevernoj
strani označena fluorescentno. Limb je pokretni dio, a na njegovom dnu je crta koja služi za
poravnavanje s magnetnom iglom.

Topografske i druge karte su slike zemljine površine ili nekog njenog dijela prenesena
na ravnu plohu u određenom mjerilu. Ima mnogo različitih karata, i rađene su u zavisnosti od
potreba, npr.: turističke (posjeduju više podataka o konkretnom terenu, smještaju,
kampovima, putnoj mreži…), topografske (najčešće ih koristi vojska, izviđači, planinari i svi
oni koji imaju potrebu za veoma preciznim prikazima terena), auto-karte (naglašen je prikaz
putnih komunikacija) i dr.

4
 Karte su prikazane u određenoj razmjeri koja je navedena na karti, uglavnom imaju
ucrtanu koordinatnu mrežu radi lakšeg mjerenja na kartama, zemljište i nagibi na njemu su
prikazani nekom od tehnika (izohipse, sjenčenje, bojenje u tonovima i sl.) pri čemu se kod nas
najčešće koriste karte sa izohipsama, nazivi objekata, naselja, područja su ispisana slovima
različitih boja i dimenzija, a ostali objekti su prikazani topografskim znacima koji su
zajednički za većinu karata, ili specifični za datu kartu na kojoj je priložena odgovarajuća
legenda za tumačenje istih. Na topografskim kartama se najčešće koriste slijedeće boje: crna (
nazivi mijesta, putevi niže kategorije, nadmorske visine, topografski znaci ili njihova osnova),
bijela ( predstavlja površine koje nisu prekrivene višim rastinjem, npr. livade), braon ( linije
koje prikazuju nagib terena, izohipse, nadmorske visine na izohipsama), crvena ( putevi viših
kategorija, dijelovi topografskih znakova), zelena ( šume, voćnjaci, druga viša vegetacija),
plava (rijeke, potoci, jezera, more… i njihovi nazivi).

Pomoćna sredestva, najprostije rečeno, su sva ona sredstva koja nam mogu biti od
pomoći u orijentaciji a ne spadaju u osnovna sredstva. Vjerovatno ima mnogo ovakvih
sredstava, ali ćemo spomenuti samo neka: pedometar (mjeri pređeni put), koordinatomjer
(pomoću njih mjerimo koordinate, položaj određenih tačaka na karti), kurvimetri (sprava za
preciznije mjerenje udaljenosti na kartama jer mjeri krivine, skretanja i ravne dijelove
putanja), (Sl. 7.), šestar i dr.

Određivanje stajne tačke je jedan od najvažnijih postupaka u orijentaciji. Ukoliko se

nalazimo pored nekog objekta onda je lako zaključiti gdje nam je stajna tačka pronalaženjem
tog objekta na karti. U suprotnom koristimo neku od slijedećih tehnika:

Procjena stajne tačke odoka se koristi tako što osmotrimo teren i pokušamo odrediti
udaljenost do nekih uočljivih objekata na terenu, koji su ucrtani na karti, i na osnovu tih
vrijedosti odredimo približnu stajnu tačku, što je u većini slučajeva dovoljno za orijentaciju,

Tehnika presjecanjem pravaca je preciznija i preduslov je da orijentišemo kartu.

Izaberemo dva ili tri objekta na terenu i mjerimo njihove azimute (uglove koje čine pravac
sjevera i pravac određenog objekta) pomoću busole, te ih unesemo na kartu. Mjesto gdje se ti
pravci presjecaju je naša stajna tačka.