S A D R Ž A J:

UVOD ........................................................................................................................................................... 2
1. Prve žene u matematici ....................................................................................................................... 3
1.1. Hipatija ........................................................................................................................................ 3
1.2. Maria Gaetana Agnesi ................................................................................................................ 4
1.3. Sophie Germain ........................................................................................................................... 6
1.3.1. Teorem I (Veliki Fermatov teorem) ...................................................................................... 6
1.3.2. Teorem II (Sophie Germain) ................................................................................................. 7
1.4. Ada Byron King .......................................................................................................................... 7
1.5. Emmy Amalie Noether ............................................................................................................... 8
1.6. Mary Everest Boole..................................................................................................................... 9
1.7. Sofija Vasiljevna Kovalevskaja................................................................................................ 10
1.8. Julia Bowman Robinson ........................................................................................................... 11
1.9. Louise Szmir Hay ...................................................................................................................... 12
2. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................... 13
3. LITERATURA .................................................................................................................................. 14

1
UVOD

Sve do 20. stoljeća ljudske predrasude su spriječile žene da imaju veliku ulogu u historiji
matematike, jer se svaka intelektualna angažiranost žene smatrala nepristojom. Zbog toga, žene
sve do početka 20. stoljeća nisu imale mogućnost dobiti niti jedno obrazovanje. To je razlog zašto
jako mali broj žena možemo naći u historiji matematike i nauke, uopće. Međutim, iako se
tradicionalno smatralo da matematičari „moraju“ biti muškarci, ja sam istraživajući za ovaj rad,
ipak našla veliki broj matematičarki koje su doprinijele nauci.
Ovaj rad je posvećen ženama u matematici, a ja sam izdvojila neke koje su bile među
prvima i koje su imale najznačajniji rad, a to su: Teano, Hipatija, Maria Gaetana Agnesi, Sophie
Germain, Mary Everest Boole, Sofija Vasiljevna Kovalevska, Emmy Amalie Noether, Julia
Bowman Robinson, Louise Szmir Hay, Ada Byron King. Navedene su njihove biografije, važni
doprinosi matematici i njihove izuzetne sposobnosti. Svojim radom i upornošću ostavile su
neizbrisiv trag u nauci.
Drago mi je što pišem ovaj rad na ovu temu i što ću naučiti mnogo novih i interesantnih
informacija o kojima do sada nisam ni razmišljala.

2
 1. Prve žene u matematici

Do prošlog stoljeća ženska imena su se jako rijetko javljala u matematici i nauci. Što se tiče
kreativnih sposobnosti žena Platon je smatrao da su žene ravnopravne s muškarcima, dok je
Aristotel smatrao da su žene nižeg reda od muškaraca. Takvo mišljenje je kasnije, nažalost,
prihvaćeno u krščanstvu i provlači se do današnjih dana. Mnogo žena bilo je među pitagorejcima,
no kako su svi žvjeli u jednoj zajednici sve što su radili objavljivano je pod Pitagorinim imenom,
teško je tačno odrediti broj žena koji je djelovao tamo.
Među ženama matematičarima grčkog doba, kojih je bio nemalen broj, Teano je bila Pitagorina
žena koja je živjela u Grčkoj u 5. stoljeću prije Krista. Vodila je Pitagorejsku školu nakon
Pitagorine smrti. Njeno najvažnije djelo je Princip zlatne sredine.

1.1. Hipatija

Slika 1. Hipatija

Prva žena matematičar, koja je imala zapaženu ulogu u matematici bila je HIPATIJA iz
Aleksandrije ( oko 370 –415 ). Ona je dobila odlično obrazovanje iz matematike i filozofije od
svog oca matematičara i astronoma Teona Aleksandrijskog, koji je važio za najučenijeg čoveka u
Aleksandriji .Otac je Hipatiju odgajao u naučnom okruženju . Mnogi historičari smatraju da je
htjeo odgojiti savršeno ljudsko biće. Kako je odrastala, počinjala se sve više zanimati za
matematiku i astronomiju. Uz Teonovu pomoć, postala je i vrsna govornica. Ljudi su dolazili iz
drugih gradova slušati je i učiti od nje. Potpomognuta od oca, ona se rano upoznala sa djelima
Euklida, Apolonija i Ptolomeja, a zatim je svoje obrazovanje dopunila na akademiji u Atini .Mnogi
istoričari prepoznaju Hipatiju ne samo kao matematičarku i naučnicu, nego i kao filozofa i ženu
velikog znanja .
Njen doprinos matematici sastoji se iz mnoštva radova, među kojima su i značajni prilozi
komentarima njenog oca o Ptolomejevom Almagestu, izdanje Arhimedovog mjerenja kruga koje
je izvor kasnijeg prevoda na arapski i latinski, zadaci o površinama i zapreminama pri razradi

3
Arhimedovog materijala, tekst o izoperimetrijskim figurama iz Papove Knjige 5. Također je
napisala ,,Komentar o Diofantu“ vezan za njegovu tj. Diofantovu Aritmetiku, odakle potiče arapski
prevod. Zna se da je napisala ,,Komentar o konusnim presecima Apolonija iz Pergama“. Na žalost,
ni jedan od ova dva komentara nije sačuvan . Najpoznatiji je njen rad o konikama, kao presjecima
konusa sa ravni. Takav koncept doveo je do ideje o hiperbolama, parabolama i elipsama. Hipatija
je bila prva žena koja je imala tako snažan uticaj na matematiku .
Obrazovana i lijepa, ona je pri povratku iz Atine u Aleksandriju bila dočekana sa
oduševljenjem i odmah počela da predaje na Muzeumu, tadašnjoj najvišoj školi. Hipatija je bila
veoma cijenjena kao učitelj matematike, medicine i filozofije. Predavala je u Aleksandrijskoj školi
neoplatonsku doktrinu, a oko 400. godine postala je upravnik Neoplatonske škole, koju su hrišćani
u to vrijeme žestoko napadali. Hipatija je imala veliki ugled u Aleksandriji zbog svog naučnog
obrazovanja, elokvencije, a kažu i ljepote. Imala je prijatelje i studente među eminentnim
hrišćanima, mada je sama bila paganka .
Njen život se završio tragično 415.godine, kada je imala 45. godina. Aleksandrija je tada
pripadala Vizantiji, u kojoj je još 313. godine hrišćanstvo bilo proglašeno za državnu vjeru. Ali
Hipatija, kao paganka i Orestova prijateljica (Orest je bio tadašnji civilni guverner), spadala je u
one koji nisu htjeli da pređu u hriščanstvo. Optužena da se bavi vračanjem, bila je napadnuta od
strane razjarenih hriščanskih fanatika (podstaknutih od aleksandriskog episkopa Kirila), izbačena
iz kočije, kamenovana, rastrgnuta na komade i spaljena na lomači.
Njena smrt predstavljala je praktično kraj grčke matematičke tradicije u Aleksandriji, duge
VIII vijekova. Iako je škola postojala do kraja 5. vijeka, Hipatija je bila posljednje čuveno ime.

1.2. Maria Gaetana Agnesi

Slika 2. Maria Gaetana Agnesi

Maria Gaetana Agnesi rođena je 16. maj 1718. u Milanu. Jedna je od najvažnijih i
najsposobnijih osoba 18. stoljeća. Doživljavali su je kao čudo od djeteta, jer je s pet godina svladala
francuski, a s devet hebrejski, latinski i grčki jezik. Njen otac Pietro Agnesi bio je profesor

4
matematike. U njihovom je domu bilo okupljalište intelektualaca, a ona je sudjelovala u mnogim
filozofskim i matematičkim raspravama s njima.
Objavljuje kolekciju filozofskih eseja 1738. godine Propositiones Philosophicae gdje
iznosi svoja razmišljanja o potrebi obrazovanja žena. Počela je raditi na svom najznačajnijem djelu
Instituizioni analitiche kad je imala 20 godina. Kad je objavljen izazvao je senzaciju u
akademskom svijetu, postao je jedan od glavnih udžbenika matematičke analize. U prvom dijelu
udžbenika bavila se elementarnim problemom minimuma, maksimuma , tangente i tačaka
infleksije, u ostalima daje svoja objašnjenja o diferencijalnom i integralnom računu.
Najpoznatija je po ”Vještičjoj” krivulji ili krivulji Marije Agnesi u obliku zvona, a
konstruira se na sljedeći način. Neka je dana kružnica promjera a, sa središtem u tački (0, a/2) na
y osi. Nacrtamo pravac y = a i na njemu izaberemo tačku A koju spojimo sa ishodištem. Tako
dobijemo dužinu OA. Sa B označimo presjek dužine OA i kružnice. Sa P ćemo označiti tačku
presjeka pravca na kojem leži tačka A i na njega okomitog pravca koji prolazi kroz tačku B. Kad
se tačka A pomiče po pravcu y = a, pratimo li kretanje tačke P nastaje krivulja Marije Agnesi (Vidi
sliku).

Slika 3. Krivulja Marie Agnesi

Njena jednačina je

Površina ispod krivulje iznosi πa2 i četiri je puta veća od površine kruga sa središtem u tački (0,a/2)
i polumjerom a/2 . Nakon uspjeha svoje knjige, postala je članicom Bolonjske akademije znanosti
i postala prva profesorica matematike, predavala je na sveučilištu u Bologni. Po prirodi je bila
sramežljiva, nije imala velike ambicije postati poznata matematičarka, više joj je to bio hobi. Čini
se da joj je otac bio glavna inspiracija za njen interes za matematiku, jer nakon očeve smrti 1752.
ostatak svog života posvetila je siromašnim i bolesnim ljudima. Postala je upraviteljica doma za
siromašne u kojem je umrla 9. januara 1799. godine.

5
 1.3. Sophie Germain

Slika 4. Sophie Germain

Sophie Germain rođena je u Parizu 1. aprila 1776. Otkrila je čar matematičke znanosti u
biblioteci svog oca Ambroise-Francoisa već s 13 godina. U jednoj knjizi je naišla na legendu o
smrti Arhimeda koji je bio toliko zamišljen nad svojim crtežom u pijesku da je zaboravio
odgovoriti na pitanje rimskog vojnika, što ga je koštalo života. Zaključila je kako je taj problem
sigurno zanimljiv i počela je temeljito učiti matematiku.
Njezini roditelji smatrali su kako je neprimjereno da se jedna djevojka bavi matematikom, pa
su joj to onemogućavali na razne načine. Pobijedila je njena velika želja i roditelji su morali
popustiti. U Parizu je otvorena škola Ecole Polytechnique, djevojkama je upis bio zabranjen.
Sophie je uspjela nabaviti predavanja profesora i učiti. Najviše ju je zanimao rad J.L. Lagrangea,
a na kraju semestra pod pseudonomom Monsieur LeBlanc je predala svoje bilješke Lagrangeu.
Upotrijebila je muško ime u pismima kako bi spriječila predrasude prema znanstvenicima ženskog
spola i kako bi privukla ozbiljnu pozornost. Lagrange je bio prilično impresioniran i želio je
upoznati studenta koji je to napisao. Jako se iznenadio kad je shvatio da je to žena, ali prepoznao
je njene mogućnosti i postao joj mentorom. Dopisivala se i s C.F. Gaussom o mnogim
matematičkim temama, a najviše ju je zanimao njegov rad iz teorije brojeva, pa mu je slala i neka
svoja rješenja. Ostvarila je značajan napredak u smjeru dokazivanja Velikog Fermatovog teorema.

1.3.1. Teorem I (Veliki Fermatov teorem)

Ne postoje pozitivni cijeli brojevi x, y, z takvi da vrijedi:

xn + yn = zn za n>0
Njezin teorem glasi da ako postoji rješenje Teorema I za n = 5, onda sva tri broja moraju biti
djeljiva sa 5. Ovaj teorem je razdvojio Veliki Fermatov teorem na dva slučaja: prvi obuhvaća
brojeve koji nisu djeljivi s pet, a drugi one koji jesu. Bio je to značajan rezultat koji je smanjio

6
moguće slučajeve pri dokazivanju Velikog Fermatovog teorema. Teorem je, nakon više od tristo
godina bezuspješnog pokušavanja, napokon dokazan 1994. godine.

1.3.2. Teorem II (Sophie Germain)

Ako xn + yn = zn i n ≥ 3, 2n + 1 prosti brojevi, tada n mora dijeliti xyz.

Za prirodan broj p kažemo da je prost broj Sophie Germain ako su brojevi p i 2p + 1 prosti. Neki
od prostih brojeva Sophie Germain su 2, 3, 5, 11, 23, 29, 41, 53....

1.4. Ada Byron King

Slika 5. Ada Byron King

Ada Byron King je rođena u Londonu 10. decembra 1815. Kći je Lorda Byrona i Anabelle
Milbanke. Bila je suradnica Charles Babbagea, slavnog izumitelja analitičkog stroja. Smatra
se prvom programerkom, a po njoj je nazvan programski jezik Ada.
Učila je od svoje majke, jer u ono vrijeme ženama nije bilo dopušteno pohađati nastavu na
sveučilištu. Voljela je matematiku, ples, gimnastiku, jahanje i sviranje harfe. Bila je jedan od
pionira računalne industrije. Predvidila je znanstvene i praktične zadatke koje moderno
računalo može raditi, kao što je stvaranje crteža i skladanje muzike. Htjela je letjeti, pa je
dizajnirala leteći stroj. Proučavajući anatomiju ptica saznala je da krila moraju biti
proporcionalna tijelu. Kad joj je bilo 17 godina čula je za Charlesa Babbagea, engleskog
matematičara i izumitelja. Dvije godine poslije bila je u stanju razgovarati s njim o njegovim
matematičkim idejama i jedna od rijetkih ljudi koja je uspjela razumjeti put njegovog rada.
Sa 19 godina udala se za Vilijama Kinga i postala Vojvotkinja od Lovelacea. On je bio
član Kraljevskog društva, što je Adi omogućilo pristup knjigama i radovima koji su joj bili
potrebni u radu. S njim je imala troje djece Byrona, Annabellu i Ralpha Gordona.

7
 Za sobom je ostavila više originalnih radova, potpisanih pseudonimom A.L.L., a čije se
pravo značenje razotkrilo tek 30-ak godina kasnije. Charles Babbage je želio stvoriti stroj koji
će brojati i mjeriti, trebao je izračunati do 50 decimalnih mjesta i pohraniti do 1000 brojeva.
Planirano je da stroj pohrani upute na bušene kartice poput onih koje se koriste u strojevima
za tkanje. Uzeo ju je za učenicu, a ona je to povjerenje opravdala tako što je opsežnim
bilješkama opisala mogućnost analitičkog stroja koji se kasnije počeo koristiti u praktične i
znanstvene svrhe. Predložila je Babbageu način na koji stroj može izračunati abernoulijeve
brojeve. Dala je eksplicitan opis algoritma za izračunavanje Bernoulijevih brojeva i tako
postala prvi programer u historiji. Taj rad je 1843. objavljen u Taylors Scientific Memoirs,
naravno, potpisan inicijalima jer je bilo krajnje neprikladno da žena njenog društvenog statusa
objavljuje matematički rad. Kad joj je bilo 25 godina pisala je upute za društvene igre Solitaire
gdje je opisala svaki potez. Smatra se to prvim računalnim programom, iako tada nije bilo
računala.
Augusta Ada King, grofica Lovelace, umrla je 27. novembra 1852. godine, od raka
maternice koji je liječen puštanjem krvi. Imala je samo trideset i šest godina.

1.5. Emmy Amalie Noether

Slika 6. Emmy Amalie Noether

Emmy Amalie Nőether (1882 – 1935) je rođena u Erlangenu, u uglednoj njemačko – jevrejskoj
porodici. Njen otac je bio Maks Neter (1844 – 1921) poznati matematičar i profesor Univerziteta
u Erlangenu, koji je dao značajne doprinose u razvoju teorije algebarskih funkcija.
U ranoj mladosti proučavala je jezike francuski i engleski. Majka ju je učila tradicionalnim
vještinama žena onoga vremena kuhati i svirati klavir. U osamnaestoj godini upisala je studij
matematike na sveučilištu u Erlangenu, kao slušač, jer ženama nije bilo dopušteno studirati. Nakon
dvije godine postala je punopravni student, gdje je i doktorirala.
Seli u Gottingen na poziv David Hilberta i Felix Kleina koji su smatrali da im ona može pomoći
u radu na jednoj od Einsteinovih teorija. Zaposlila se kao profesor na sveučilištu. Studenti koji su

8
pohađali njezina predavanja postali su joj sljedbenicima, motivirala je studente da razviju svoje
vlastite ideje. Jako je brinula o studentima, te im uvijek bila spremna pomoći.
1932. godine dobila je Memorijalnu nagradu za širenje matematičkog znanja. Emmy Noether
prihvatila je ponudu za posao na sveučilištu u Bryn Mawru, gdje je radila sve do svoje smrti 1935.
godine. Emmy Noether dala je velik doprinos matematici. Bavila se apstraktnom algebrom, s
posebnim naglaskom na prstene, grupe i polja. Noetherini prsteni, nazvani njoj u čast, predstavljaju
vrlo važan pojam u algebri i algebarskoj teoriji brojeva.
Neka je A komuntativan prsten. Tada su sljedeća tri svojstva ekvivalentna:
1. Svaki ideal I u A je konačno generiran, tj. postoje a1, . . . ,an takvi da je I = a1A + a2A + . . . +
anA.
2. Ako imamo niz ideala I1 ⊂ I2 ⊂ · · · u A tada je on stacionaran.
3. Svaki neprazan skup S ideala u A posjeduje maksimalan element s obzirom na inkluziju.
Prsten A u kojem vrijedi jedno od gornjih svojstava naziva se Noetherin prsten. Naglasimo kako
je “svojstvo Noetherinosti” fundamentalni pojam u algebra. Naime, kako u komutativnoj, tako i u
nekomutativnoj teoriji ima cijelo mnoštvo prstena koji su Noetherini. Iako to nije lahko za
dokazati.

1.6. Mary Everest Boole

Slika 7. Mary Everest Boole

Mary Everest Boole rođena je u Engleskoj 1832. godine. Otac joj se jako razbolio i zbog
njegovog liječenja porodica se preselila u Francusku. Matematikom ju je oduševio njen učitelj
Deplace, jer je imao posebno dobar način predavanja i znao je svojim učenicima približiti
matematiku na zanimljiv način. Porodica se vratila u Englesku kad joj je bilo 11 godina, a ona je
morala prekinuti školovanje. Sama je nastavila s učenjem matematike u biblioteci svoga oca i
uživala u njoj.
Kroz učenje postavljala su joj se mnoga pitanja na koje si nije znala dati odgovore. Prilikom
jednog posjeta rodbine u Irskoj dobila je odgovore na svoja pitanja. Tamo je upoznala poznatog

9
matematičara Georgea Boola izumitelja Boolove algebre i sve što ju je zanimalo vezano uz
matematiku saznala je u druženju s njim. Kad se vratila u Englesku često su se dopisivali. George
joj je bio velika potpora nakon smrti njezina oca, na kraju su se i vjenčali, iako je ona bila 17
godina mlađa. Imali su pet kćerki, a Mary je ostala udovica nakon devet godina braka. Kako bi
skrenula misli od tragične sudbine koja ju je snašla, zaposlila se kao bibliotekarka na Queens
Colledgeu, jer ženama u to vrijeme nije bilo dopušteno predavati.
Bila je ponosna na svoje široko znanje matematike i voljela ga je dijeliti s drugima, zbog toga
je počela pomagati studentima. Svi su bili oduševljeni njenim načinom predavanja matematike i
razumjevanju kako potaknuti studente da uče matematiku i prirodne znanosti. Kako bi pomogla
djeci oko geometrije izmislila je lijepljenje krivulja, danas poznato kao linijska geometrija. Njezina
prva knjiga Priprema djece za znanost imala je veliki utjecaj na razvoj školstva.
Umrla je 1916. godine u dobi od 84 godine.

1.7. Sofija Vasiljevna Kovalevskaja

Slika 8. Sofija Vasiljevna Kovalevskaja

Sofija Vasiljevna Kovalevskaja rođena je 15. januara 1850. u Moskvi. Izvanredna žena poznata
i kao Sonia. Nije bila samo veliki matematičar, već pisac i borac za prava žena u 19. stoljeću.
Njene matematičke sposobnosti pokazale su se kad je imala 13 godina. U nedostatku tapeta
roditelji su na zidove njezine sobe zalijepili lekcije Ostrogradskog. Sofija je s vremenom počela
razumijevati te lekcije. Udala se s 18 godina iz koristi, jer mlade žene u ono vrijeme nisu mogle
putovati same, a najbliži univerzitet bilo je u Švicarskoj. Poslije udaje otputovala je s mužem u
Njemačku. U Berlinu ju je poučavao Weierstrass, jer Univerzitet u Berlinu nije primalo žene.
Nakon četverogodišnjeg rada s Weierstrassom u Gottingenu dodijeljen joj je doktorat summa cum
laude. U to vrijeme bavila se diferencijalnim jednačinama i Abelovim integralima.
Vratila se kući, jer u Berlinu nije mogla pronaći posao. Prvi put se zbližila s mužem koji joj je
bio velika potpora kad joj je umro otac. Rodila je kćer, ali se brak ipak nije održao. Počela je sve
više proučavati matematiku kako bi zaboravila na porodičnu tragediju, jer je njen muž Vladimir

10
dvije godine nakon rastave počinio samoubistvo. Zaposlila se u Stockholmu, gdje je dobila posao
docenta, a uskoro i profesora na univerzitetu. Imenovana je urednikom matematičkog časopisa
Acta Mathematica. U njemu je objavljen njen prvi rad o kristalima.
Njen najvažniji znanstveni rad bio je potpuno rješenje zadatka o rotaciji čvrstog tijela oko
fiksne tačke. Za taj joj je rad 1886.g. dodijeljena nagrada Prix Bordin Francuske akademije nauka.
Od posljedice upale pluća 10. februara 1891. ugasio se njen život.

1.8. Julia Bowman Robinson

Slika 9. Julia Bowman Robinson

Julia Bowman Robinson rođena je 8. decembra 1919. godine u St. Louisu, Missouri. Zbog
bolesti nije mogla ići u školu. Privatni učitelj ju je poučavao gradivo od petog do osmog razreda.
Počela se zanimati za matematiku u devetom razredu kad je nastavila svoje školovanje.
Matematika u to vrijeme nije bila popularna mladim djevojkama, zato je bila jedina djevojka u
svom razredu. Na zadnjoj godini studija prešla je na Berkeley, gdje su bili mnogi koji su se sa istim
žarom kao i ona posvetili proučavanju matematike. Naučila je mnogo od svog profesora Raphaela
M. Robinsona, koji joj je držao predavanja iz teorije brojeva. Kako je ta predavanja pohađalo samo
nekoliko studenata, mnogo su vremena provodili u druženjima, što je dovelo do toga da se Julia i
Raphael zbliže, a kasnije i vjenčaju.
Radila je u statističkom laboratoriju na Berkeleyju na tajnim vojnim projektima, jer je bilo
pravilo na univerzitetu da članovi obitelji ne mogu predavati na istom odjelu. Strašno ju je pogodilo
i dovelo do depresivnog stanja kad je saznala da zbog bolesti iz djetinjstva neće moći imati djecu.
Kako bi spriječila to svoje stanje, počela je pisati doktorat na Berkelyju o nerješivosti jednačina
na polju racionalnih brojeva.
Doktorirala je 1948. godine. Nakon toga počela je svoj rad na desetom Hilbertovom problemu
- naći algoritam za rješenje diofantskih jednačina s kojim se bavila veći dio svoje karijere.
Napravila je osnovu koju je Yuri Matijašević 1971. godine iskoristio da dokaže kako ne postoji
jedinstvena metoda za određivanje rješivosti. Postala je prva matematičarka koja je primljena u
Nacionalnu znanstvenu akademiju 1975. Imenovana je redovnim profesorom na Berkeleyju 1976.

11
godine, 1982. postala je prva predsjednica Američkog matematičkog društva, a primljena je i u
Američku akademiju nauka i umjetnosti.
U ljeto 1984. saznala je da boluje od leukemije, umrla je godinu dana kasnije.

1.9. Louise Szmir Hay

Slika 10. Louise Szmir Hay

Louise Szmir Hay rođena je 1935. u Metzu u Francuskoj. Njeno zanimanje za matematiku
pokazalo se u desetom razredu, a za to je bio zaslužan njen profesor David Rosenbaum, jer je
preferirao logičko predavanje i očekivao da studenti razumiju što rade kad pišu dokaze.
Bila je iz siromašne obitelji i zbog toga je počela davati instrukcije iz matematike. Naučila je
programirati i sve do diplome radila je u školi za elektronički inženjering. Diplomirala je 1956.
godine na Swarthmore Collegeu i željela je upisati poslijediplomski studij.
Udala se za Johna Haya studenta eksperimentalne psihologije. Kako ju je zanimala
matematička logika bilo joj je teško naći studij koji je nudio doktorat, a da ne mora boraviti na
univerzitetu.
Doktorirala je tek 1965. godine, jer je rodila blizance. Kao redovni profesor zaposlila se u
Chicagu. Imenovana je voditeljem Odjela za matematiku 1980. godine kao jedina žena koja vodi
matematički odjel u to vrijeme. Velik je njen doprinos matematičkoj logici, bila je savršen
predavač i jako angažirana oko svojih studenata.
Umrla je 1989. godine od raka.

12
2. ZAKLJUČAK

Kroz ovaj rad upoznala sam žene koje su doprinijele matematici i na osnovu čijih radova i
doprinosa su mnogi otkrili i unaprijedili svoj rad, te su bile prvi korak u dokazivanju nekih
teorema.
Ono što možemo zaključiti, kroz rad, jeste da su sve te žene samostalno počele da rade, bez
podrške. Društvo im nije dozvoljavalo i podržavalo, pa su morale same da rade i uče.
Samostalno su se borile i postizale velike rezultate. Na njihove radove su se nadovezivala
imena poput Descartes, Newton, Leibniz, Lagrange, Fermat... Bile su osobe koje su inspirirale
druge da naprave vlastite doprinose u matematici i imale velik utjecaj na razvoj školstva.
Većina ljudi znala bi da nabroji nekoliko matematičara, ali rijetko ko matematičarke, zbog
toga mi je ova tema bila jako zanimljiva.

13
3. LITERATURA

1. Diplomski rad, Žene u matematici, A. Ivanović-Plic

http://www.mathos.unios.hr/~mdjumic/uploads/diplomski/IVA33.pdf
(posjećeno: 25.10.2019)
2. https://www.seminarski-diplomski.co.rs/MATEMATIKA/Zene-u-matematici.html
(posjećeno: 25.10.2019)
3. http://e.math.hr/old/zene/index.html
(posjećeno: 25.10.2019)

14