Grcka

Poglavlje 3
Grcka matematika
Geografski, anticka Grcka uz danasnju Grcku obuhvaca i zapadnu Tursku (Jonija),
juznu Italiju sa Sicilijom, a kasnije i Aleksandriju.
Poceci grcke matematike pojavljuju se u Joniji, pokrajini s najvecim utjecajem
starih civilizacija. Razvoj se nastavlja u juznoj Italiji, kamo su stigli mnogi politicki
emigranti iz Jonije, a poslije rata s Perzijancima i poraza Perzije 490. pr. Kr. kul-
turni i znanstveni centar postaje Atena. Kasniji znanstveni centar je Aleksandrija,
osnovana 331. pr. Kr., koja je poziciju znanstvenog centra zadrzala sve do oko 500.
n. e. Jedan od glavnih izvora o starogrckoj matematici su komentari Euklidovih Ele-
menata koje je napisao Proklos, zadnji veliki grcki lozof, koji je zivio u 5. stoljecu
n. e.
3.1 Predeuklidsko doba
3.1.1 Tales
Prvi poznati grcki matematicar je lozof, znanstvenik i inzinjer Tales iz Mileta
(ca. 624. 547. pr. Kr., Milet, danasnja Turska). Filozof miletske skole, vjerovao je
da je voda izvor svega. Nijedno njegovo djelo nije opstalo pa se ne zna je li uopce
ista pisao, a ako i jest, ta su djela nestala vec prije Aristotela. Prema Proklosu, Tales
je iz Egipta prenio geometrijska znanja u Grcku. Pripisuje mu se tocno predvidanje
pomrcine Sunca u svibnju 585. pr. Kr. Poznato je i njegovo koristenje svojstava
slicnih trokuta za racunanje udaljenosti broda od obale i visine piramide (koju je
15
16 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
prema vise izvora izmjerio cekajuci da sjena covjeka bude jednaka njegovoj visini,
tako da to i nije bitno matematicko dostignuce). Pripisuju mu se iducih pet teorema:
1. Svaki dijametar raspolavlja krug.
2. Kutevi uz osnovicu jednakokracnog trokuta su jednaki.
3. Vrsni kutevi su jednaki.
4. KSK-teorem o sukladnosti trokuta (dva trokuta su sukladna ako imaju jednu
jednako dugu stranicu i jednake njoj prilezece kuteve).
5. Talesov teorem: Kut nad dijametrom kruga je pravi.
Dokaz ovog teorema, koristeci poznavanje cinjenice da je suma kuteva u trokutu
jednaka dva prava kuta (sto vjerojatno nije bilo poznato Talesu), ide ovako:
s donje slike vidimo da je + = 2 + = 2 + = pa je + =
1
2
(2 + 2 + + ) =
1
2
( + ) =

2
.
Sve gornje teoreme su empirijski sigurno znali vec i Egipcani i Babilonci, ali je
Tales (vjerojatno) prvi koji je ove teoreme dokazao. Prva cetiri teorema pripisuje mu
Proklos, a peti mu se pripisuje na osnovi odjeljka u knjizi Diogenesa Laertiusa (2. st.
n. e.) Vrijedi napomenuti da u opisu drugog teorema Proklos koristi rijec znacenja
vise
slican nego
jednak i vjerojatno je da Tales nije imao nacina za mjerenje

kuteva.

Cetvrti teorem mu se pripisuje jer je Eudemos tvrdio da je Tales sigurno
morao znati taj teorem za svoju metodu nalazenja udaljenosti broda od obale, iako
je ista metoda mogla biti nadena i eksperimentalno, bez svijesti o cetvrtom teoremu.
3.1.2 Pitagorejci
Pitagora sa Samosa (ca. 570. 500. pr. Kr.) se cesto navodi kao prvi pravi
matematicar, ali se zapravo dosta malo zna o njegovim matematickim dostignucima
jer nijedno njegovo djelo nije opstalo. O njegovu zivotu postoje biograje koje koriste
originalne izvore, ali uglavnom od autora koji mu pridaju bozanske moci. Niti za
jedan pitagorejski teorem ne moze se sa sigurnoscu reci da je Pitagorin jer su pitago-
rejci sva svoja matematicka otkrica pripisivali njemu. Bitni dogadaji iz Pitagorinog
zivota se uglavnom dadu rekonstruirati, ali oko datuma postoje velika razilazenja
(i do dvadeset godina). Roditelji su mu bili s otoka Samosa, otac trgovac iz Tire.
Pitagora ja kao dijete puno putovao sa svojim ocem, vjerojatno u Tiru, Italiju i
3.1. PREDEUKLIDSKO DOBA 17
drugdje. Bio je dobro obrazovan, a na njega su u njegovoj mladosti osobit utjecaj
imali tri lozofa: Ferekid, njegov ucitelj, te Tales i njegov ucenik Anaksimandar
(oba su zivjela u Miletu), koji su ga upoznali s matematickim idejama. Tales ga je
vjerojatno zainteresirao za matematiku i astronomiju i savjetovao mu da putuje u
Egipat da bi vise o njoj naucio. Anaksimandra je zanimala geometrija i kozmologija
i njegove ideje su sigurno utjecale na Pitagoru. Oko 535. pr. Kr. Pitagora odlazi
u Egipat, koji je u to doba bio u bliskim kontaktima sa Samosom, gdje je posjetio
mnoge hramove i razgovarao sa svecenicima. Mnogi obicaji iz Egipta vide se u
njegovoj kasnijoj zajednici, pitagorejskoj skoli, npr. tajnost svecenistva, odbijanje
graha kao hrane, vegetarijanstvo (cak nisu htjeli nositi koznu odjecu) i teznja cistoci.
Godine 525. pr. Kr. Perzijanci osvajaju Egipat i Pitagora pada u zarobljenistvo te
ga odvode u Babilon. Oko 520. pr. Kr. Pitagora se vraca u Samos (ne zna se tocno
kako je osloboden). U Samosu ce osnovati i skolu,
polukrug. Oko 518. pr. Kr.

odlazi u juznu Italiju (po nekima i puno ranije), mozda jer njegov nacin naucavanja
nije bio dobro prihvacen, a vjerojatno i iz politickih razloga. U Krotonu (danas
Crotone, juzna Italija) osniva lozofsko religioznu skolu poznatu kao pitagorejska
skola, koja je imala mnogo sljedbenika.

Clanovi njenog uzeg kruga zvali su se
mathematikoi, sto je prva upotreba rijeci matematika, ali njeno moderno znacenje
dao joj je tek Aristotel. Mathematikoi su bili stalni clanovi koji su zivjeli u toj
zajednici, bez osobnog vlasnistva i vegetarijanci. Bitna vjerovanja bila su da je
stvarnost u biti matematicka, da se lozojom moze procistiti duh, da se dusa moze
uzdici do jedinstva s bozanskim, da neki simboli imaju misticko znacenje i da svi
clanovi reda moraju postivati strogu lojalnost i tajnost. U zajednici je bilo i zena,
cak su mnoge kasnije pripadnice pitagorejske skole postale poznati lozo.

Siri
krug zajednice, akousmatikoi, cinili su ljudi koji su zivjeli u svojim kucama, smjeli
imati svoje stvari i nisu morali biti vegetarijanci, a u skolu su dolazili preko dana.
Neovisno o matematickim rezultatima samog Pitagore, skola je svakako dala bitne
matematicke doprinose.
Pitagorejce su zanimali osnovni principi matematike, kao npr. koncept broja,
trokuta ili drugog lika, te apstraktna ideja dokaza. Tako oni dolaze do nama danas
prirodne apstrakcije u kojoj 2 vise nije 2 broda ili 2 jabuke, nego apstraktna velicina
koja je sama po sebi objekt. Pitagorejci su vjerovali da je sve broj tj. da se sve moze
shvatiti preko (prirodnih) brojeva i njihovih omjera (tj. razlomaka). To ucenje kao
posljedicu ima ocekivanje da je (ako je zadana jedinicna duzina) svaka duzina cjelo-
brojna ili racionalna, odnosno: sve duzine su sumjerljive jedinicnoj (dvije velicine su
sumjerljive ako im je omjer racionalan broj). Napomenimo da je svaki pitagorejski
broj imao osobnost, tj. pitagorejci su vjerovali u numerologiju.
Pitagorejci su otkrili postojanje iracionalnih brojeva, iako se to protivi spomenu-
toj lozoji. Konkretno, pokazali su da
2 nije racionalan tj. da dijagonala kvadrata

nije sumjerljiva stranici kvadrata. Dokaz da postoje nesumjerljive duzine moze
se naci kod Aristotela, ali je to pitagorejsko otkrice koje su zbog kontradikcije s
vjerovanjem clanovi skole pokusali zadrzati u tajnosti. Tako je navodno Hippasus iz
Metaponta oko 470. pr. Kr. istjeran iz skole jer svoje otkrice dodekaedra nije pripisao
Pitagori, a po predaji se utopio za kaznu sto je izdao tajnu o nesumjerljivosti stranice
i dijagonale kvadrata. Dokaz te nesumjerljivosti je uobicajeni dokaz iracionalnosti
18 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
broja
2 koji koristi svojstva parnih, neparnih i kvadratnih brojeva (opisana nize u

odjeljku o pitagorejskoj aritmetici).
Teorem 2 Stranica kvadrata nije sumjerljiva njegovoj dijagonali.
Dokaz:
Neka je dan kvadrat s vrhovima 1, 2, 3, 4. Neka su polovista njegovih stranica
A, B, C, D. Kao i 1234, tako je i ABCD kvadrat. Ucrtajmo i dijagonale AC i
BD, neka je njihovo sjeciste (i time srediste oba kvadrata) S. Sad imamo jedan
veliki kvadrat 1234 koji je po povrsini ocito dvostruki ABCD i cetverostruki 1ASD:
1 2
3 4
A
B D
C
S
Pretpostavimo da su stranica i dijagonala kvadrata sumjerljive. To znaci da
postoje prirodni brojevi m, n i duljina d takvi da je |BD| = md i |AD| = nd.
Ako bi brojevi m i n bili oba parni, mogli bismo uzeti 2d umjesto d, dakle mozemo
pretpostaviti da je bar jedan od brojeva m i n neparan. Kako je povrsina od 1234
dvostruka povrsina od ABCD, slijedi m
2
d
2
= 2n
2
d
2
pa m mora biti paran (jer je
paran kvadratni broj cetverostruki kvadratni). Stoga je |SD| = kd za neki priro-
dan k. Sad pak jer je povrsina od ABCD dvostruka povrsina od 1ASD slijedi
n
2
d
2
= 2k
2
d
2
pa n mora biti paran. Dakle su i m i n parni, sto je kontradikcija s
pretpostavkom.
Pitagorejska dostignuca osobito su znacajna u cetiri podrucja: aritmetici (s os-
novama teorije brojeva), geometriji, astronomiji i glazbi. Vecina njihovih rezultata
skupljena je u Euklidovim Elementima, o kojima ce biti rijeci u iducem poglavlju.
U astronomiji pitagorejci uce da je Zemlja sfera (vjerojatno jer je sfera savrsena)
u sredistu svemira. Uocili su nagib Mjeseceve orbite prema Zemljinom ekvatoru i
da je vecernjaca isto sto i jutarnja zvijezda (Venera).
U glazbi je poznato da su pitagorejci (vjerojatno Pitagora) uocili da vibrirajuce
zice daju harmonicne tonove ako su im omjeri duljina cjelobrojni.
Oko 508. pr. Kr. pitagorejska je skola napadnuta i vjerojatno je Pitagora pobje-
gao u Metapont i tamo umro, a po misljenju nekih povjesnicara se ubio. Drugi izvori
tvrde de se Pitagora kasnije vratio u Kroton. Sigurno je da je skola jos dugo opstala
i prosirila se i u druge talijanske gradove. Mnogi izvori tvrde da je Pitagora dozivio
oko sto godina. Iza 500. pr. Kr. skola se prosirila, ali i postala vise politicka i ras-
pala se na frakcije. Godine 460. pr. Kr. je ponovno napadnuta, a mnogi pitagorejci
pobijeni.
Pitagorejska aritmetika
Pitagorejci su proucavali razne vrste prirodnih brojeva: svojstva parnih i neparnih
brojeva, zatim savrsene i prijateljske brojeve te razne gurativne brojeve. Poznavali
su i odnos izmedu aritmeticke, geometrijske i harmonijske sredine dva broja.
Figurativni brojevi su prirodni brojevi koje mozemo prikazati slaganjem ka-
mencica u geometrijske likove.
Trokutni brojevi su oblika
T
n
= 1 + 2 +. . . +n =
n(n + 1)
2
tj. npr. 1 + 2 + 3 + 4 + 5 + 6 = 21:

Medu trokutnim brojevima i brojevima uopce, pitagorejci su osobitu paznju pri-
davali broju 10 = 1 + 2 + 3 + 4 koji je predstavljao cetiri elementa (vatra, voda,
zrak, zemlja). Pokazali su da je zbroj dva uzastopna trokutna broja jednak sumi
uzastopnih neparnih brojeva:
T
n
+T
n+1
= 1 + 3 + 5 +. . . + (2n + 1).
Kvadratni brojevi su oblika n
2
i pitagorejci su pokazali da se mogu prikazati
kao
n
2
= 1 + 3 +. . . + (2n 1)
Na primjeru 5
2
dokaz te tvrdnje bi izgledao ovako:

Kvadratni brojevi su jednaki zbroju dva uzastopna trokutna broja:

Pitagorejci su pokazali i da je parni kvadratni broj cetverostruki kvadratni (tj.
ako je kvadratni broj djeljiv s 2 onda je djeljiv i s 4), a da je neparni kvadratni broj
osmerostruki trokutni uvecan za 1 (tj. ako je broj n neparan, onda 8 dijeli n
2
1).
Pravokutni brojevi su oblika
n(n + 1) = 2 + 4 +. . . + 2n
20 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
Formula T
n
=
n(n+1)
2
za trokutni broj lako se gracki pokaze jer tvrdi da je pra-
vokutni broj dvostruki trokutni:
n(n + 1) = 2 (1 + 2 +. . . +n)

Razlikuju se i ravninski brojevi (slozeni) i pravcasti brojevi (prosti). Od
gurativnih brojeva spominju se i pentagonalni (1 +4 +7 +. . . +(3n 2) =
3n
2
n
2
)
i heksagonalni (1 + 5 + 9 +. . . + (4n 3) = 2n
2
n), te prostorni brojevi (kockasti
tj. oblika n
3
, piramidalni tj. sume uzastopnih kvadratnih brojeva i tetraedalni tj.
sume uzastopnih trokutnih brojeva).
pentagonalnibrojevi
1
5
12
22
35
heksagonalnibrojevi
1
6
15
28
45
Savrseni brojevi su prirodni brojevi koji su jednaki zbroju svih svojih pravih
djeljitelja i pripisivana su im magicna svojstva. Savrseni brojevi
6 = 1 + 2 + 3,
28 = 1 + 2 + 4 + 7 + 14,
496 = 1 + 2 + 4 + 8 + 16 + 31 + 62 + 124 + 248
8128 = 1 + 2 + 4 + 8 + 16 + 32 + 64 + 127 + 254 + 508 + 1016 + 2032 + 4064
su vjerojatno poznati vec mnogo ranije. Moze se reci da su savrseni brojevi oni bro-
jevi koji su prijateljski sa sobom (prijateljski brojevi su parovi prirodnih brojeva
takvi da je svaki jednak sumi pravih djeljitelja drugog, npr. 220 i 284 to je vjero-
jatno jedini takav par kojeg su pitagorejci poznavali). U Euklidovim Elementima
(EE IX 36) nalazi se rezultat koji je vjerojatno pitagorejski:
Teorem 3 Ako je p = 2
m
1 prost broj, onda je n = 2
m1
p savrsen.
Dokaz:
Ako je p = 2
m
1 prost, onda n ima djeljitelje: 1, 2, 2
2
, . . . , 2
m1
, p, 2p, 2
2
p, . . . , 2
m1
p
(slijedi iz osnovnog teorema aritmetike o jedinstvenoj faktorizaciji prirodnih brojeva
na proste faktore, kojeg je dokazao tek Gauss 1801, no u Euklidovim Elementima
(EE IX 14) je dan dokaz za potreban specijalni slucaj, a koji je vjerojatno takoder
pitagorejski rezultat). Slijedi da je suma svih djeljitelja od n jednaka (1+p)(1+2+
. . . +2m1) = (1+p)p = 2n. Kako smo ukljucili i n medu djeljitelje, oduzimanjem
n dobivamo da je suma pravih djeljitelja od n jednaka n. Koristena formula za
sumu geometrijskog niza se takoder moze naci u Euklidovim Elementima (EE IX
35) i vjerojatno je bila poznata pitagorejcima.
Prosti brojevi oblika 2
m
1 danas su poznati kao Mersenneovi brojevi, a naz-
vani su po Marinu Mersenneu koji je u 17. stoljecu koristeci gornji teorem pronasao
prvih osam savrsenih brojeva (za n = 2, 3, 5, 7, 13, 17, 19, 31). Do danas nije poznato
postoji li beskonacno mnogo Mersenneovih brojeva.
Vezano za Pitagorin teorem (vidi nize), pitagorejci su proucavali pitagorejske
trojke spomenute vec u poglavlju o Babiloncima. Lako se vidi da pitagorejskih
trojki ima beskonacno mnogo (za svaki broj n N brojevi 2n, n
2
1 i n
2
+ 1 cine
pitagorejsku trojku). U Euklidovim Elementima nalazi se
Teorem 4 (Teorem o pitagorejskim trojkama) Ako su a, b, c relativno prosti
prirodni brojevi takvi da je
a
2
+b
2
= c
2
a = 2mn
b = m
2
n
2
c = m
2
+n
2
za neke m, n N, onda je tocno jedan od m i n paran, a drugi neparan. Jedine
pitagorejske trojke (a, b, c) s a, b, c relativno prostima su gornjeg oblika.
Dokaz:
Kad bi i m i n bili parni, onda bi i a, b i c bili parni, sto je nemoguce jer su relativno
prosti. Ako bi pak oba bili neparni, onda bi lijeva strana jednakosti a
2
+b
2
= c
2
pri
dijeljenju s 4 davala ostatak 2, a desna ostatak 0, sto je takoder nemoguce.
Pitagorejska geometrija
Kao sto je spomenuto, teorem danas poznat kao Pitagorin bio je poznat Babiloncima
oko 1500 godina ranije, no Pitagora (ili koji drugi pitagorejac) je prvi koji ga je
dokazao. Takoder je bitno istaknuti da je pitagorejcima poznat potpun teorem,
ukljucivsi i obrat:
Teorem 5 (Pitagorin teorem) Zbroj kvadrata nad katetama pravokutnog trokuta
jednaka je kvadratu nad hipotenuzom. Obratno, ako neki trokut ima svojstvo da je
zbroj kvadrata nad dvije njegove stranice jednaka kvadratu nad trecom, onda se radi
o pravokutnom trokutu.
Pod kvadratima pitagorejci, kao i ostali starogrcki matematicari podrazumije-
vaju ne potencije brojeva (duljina stranica), nego geometrijske likove. Stoga je
izvorno shvacanje teorema bilo: u pravokutnom trokutu zbroj povrsina kvadrata
nad katetama je jednaka povrsini kvadrata nad hipotenuzom (a povrsine su jednake
ako je jednu moguce rastaviti na dijelove od kojih se moze sastaviti druga).
22 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
Dokaz (da za pravokutni trokut vrijedi da je zbroj kvadrata nad katetama jednak
kvadratu nad hipotenuzom):
Promotrimo iducu sliku.
A
A
1
A
2
C
1
B
1
B
2
C
2
B
E
D
C
Pokazuje se da je pravokutnik AA
2
ED po povrsini jednak kvadratu ACC
2
A
1
,
i (analogno) da je pravokutnik DEB
2
B jednak kvadratu BB
1
C
1
C, pa je zbroj
spomenutih kvadrata jednaka kvadratu AA
2
B
2
B. Pravokutnik AA
2
DE ima dvostru-
ku povrsinu kao trokut AA
2
C jer imaju istu bazu (AA
2
) i istu visinu (DA je duga
kao visina spustena iz C na AA
2
). Kvadrat ACC
2
A
1
ima dvostruku povrsinu kao
trokut ABA
1
jer imaju istu bazu (A
1
A) i istu visinu (CA je duga kao visina spustena
iz B na A
1
A). Trokuti AA
2
C i ABA
1
su sukladni (dvije jednake stranice i kut medu
njima) pa slijedi jednakost povrsina prvog para pravokutnik kvadrat. Analogno
se vidi i jednakost povrsina drugog para pravokutnik kvadrat. Kako je ocito zbroj
pravokutnika jednak kvadratu nad hipotenuzom, slijedi teorem.
Ovakvo geometrijsko shvacanje operacija s brojevima poznato je kao geometrij-
ska algebra, koja je karakteristicna za citavo razdoblje klasicne grcke matematike.
Osnovna ideja je da dva poligona imaju jednaku povrsinu - jednaki su - ako se
jedan moze rastaviti na trokute od kojih se moze sastaviti drugi. Tako se npr.
linearne i kvadratne jednadzbe rjesavaju geometrijski.
Primjer 1 Rjesenje jednadzbe ax = b
2
geometrijskom algebrom dobije se kao na
iducoj slici (uocimo homogenost dimenzija u jednadzbi lijeva i desna strana jed-
nadzbe su dimenzije 2). Buduci dijagonala raspolavlja pravokutnik, a ociti su parovi
sukladnih trokuta, slijedi jednakost kvadrata b
2
i pravokutnika ax tj. x je trazena
duljina.
b
b
a
x
b
2
ax
Jedan od povijesno najpoznatijih problema geometrijske algebre je konstrukcija
dijeljenja duzine u omjeru zlatnog reza. Ako je zadana duzina duljine a potrebno
je na njoj odrediti tocku tako da se cijela duzina odnosi prema vecem od dobivena
dva dijela duzine (x) kao taj dio prema manjem dijelu (a x):
a : x = x : (a x)
Suvremenim zapisom vidimo da se radi o rjesavanju kvadratne jednadzbe
x
2
+ax a
2
= 0
cija rjesenja su
x
1,2
=
a
5a
2
2
= a
1
5
2
.
Od ta dva rjesenja samo pozitivno rjesenje
x = a
5 1
2
ima geometrijski smisao. Geometrijskom algebrom, to se rjesenje dobiva iducom
konstrukcijom:
a/2
a
5 _
2
a/2
a
x
Geometrijskom algebrom dokazani su i razni drugi algebarski identiteti. Neke
cemo predstaviti i u opisu Euklidovih Elemenata u kojima se nalazi niz pitagorejskih
rezultata. Primjera radi, ovdje cemo prikazati jos jedan geometrijsko algebarski
identitet.
Primjer 2 Dokaz da je
(2a +b)
2
+b
2
= 2a
2
+ 2(a +b)
2
geometrijskom algebrom dan je iducom slikom:
F E
A B
C
D
G
a a
a
b
b
Sa slike se vidi da je
|AG|
2
= |AD|
2
+|DG|
2
= |AF|
2
+|FG|
2
= (|AB|
2
+|BF|
2
) + (|EF|
2
+|EG|
2
)
Osim rezultata iz geometrijske algebre, postoji i niz drugih geometrijskih rezul-
tata pitagorejaca. Vjerojatno je da su pitagorejci prvi dokazali da je zbroj kuteva u
trokutu jednaka dva prava kuta, a pokazali su i generalizaciju tog teorema.
Teorem 6 Suma kuteva u trokutu iznosi dva prava kuta. Suma kuteva u n-terokutu
iznosi 2n 4 prava kuta.
24 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
Dokaz:
Da je zbroj kuteva u trokutu jednak dva prava kuta vidi se s iduce slike (gornji
pravac je paralelan donjoj stranici trokuta).
a
a
b
b
g
Buduci se n-terokut moze rastaviti na n2 trokuta povlacenjem svih dijagonala
iz jednog njegova vrha, zbroj kuteva u n-terokutu je 2n 4 prava kuta.
Pitagorejci su poznavali i pet Platonovih tijela tj. pravilnih poliedara. Sam
Pitagora je vjerojatno znao konstruirati samo prva tri: tetraedar, kocku i oktaedar.
Konveksan poliedar je pravilan ako su mu sve strane medusobno sukladni pravilni
poligoni takvi da se u svakom vrhu sastaje isti broj tih poligona. To su iducih pet
Platonovih tijela, nazvanih po lozofu Platonu koji u dijalogu Timej govori kako je
svemir stvoren iz tih pet tijela:
tetraedar (4 pravilna trokuta i po 3 brida kroz svaki vrh) pripisan vatri,
kocka (6 kvadrata i po 3 brida kroz svaki vrh) pripisana zemlji,
oktaedar (8 pravilnih trokuta i po 4 brida kroz svaki vrh) pripisan zraku (ova
tri tijela se pojavljuju u prirodi kao celije kristalnih resetaka),
ikozaedar (20 pravilnih trokuta i po 5 bridova kroz svaki vrh) pripisan vodi i
dodekaedar (12 pravilnih peterokuta i po 3 brida kroz svaki vrh) pripisan
cjelokupnom svemiru.
Povjesnicari teoriju Timeja pripisuju Pitagori odnosno pitagorejcima. Dokaz da
pravilnih poliedara ima tocno pet moze se naci u Euklidovim Elementima. Bitno je
uociti da su anticki Grci sva osnovna svojstva tih tijela znali dokazati bez trigono-
metrije i matematicke analize.
Proucavanje Platonovih tijela je u uskoj vezi s danas razvijenom granom poploca-
vanja ravnine i popunjavanja prostora pravilnim ili polupravilnim likovima odnosno
tijelima, a koja ima primjene u kristalograji i umjetnosti. Pitagorejci su znali
da postoje tocno tri nacina za prekrivanje (bez preklapanja) povrsine pravilnim
poligonima: buduci je suma kuteva u n-terokutu 2n 4 prava kuta, znaci da je u
pravilnom n-terokutu svaki kut jednak =
2n4
n
pravih kuteva. Ako se u nekoj
tocki ravnine sastaje m pravilnih n-terokuta (tj. njihovih vrhova), mora biti
m = m
2n 4
n

2
= 2
a
a
a
a
a
a
a a
Ispitivanjem raznih kombinacija za m i n (koji moraju biti prirodni brojevi!)
dobije se da su jedine mogucnosti za n = 3 i m = 6, za n = 4 i m = 4 te za
n = 6 i m = 3 tj. moguce je prekrivanje samo pravilnim trokutima, cetverokutima
i sesterokutima.
3.1.3 Peto stoljece prije Krista
Tokom 5. st. pr. Kr. grcki matematicari ponajvise se bave s tzv. tri klasicna problema
kojima je posveceno iduce poglavlje. Uz rad na tim problemima, istaknuti su i
lozofski pristupi matematici, od kojih treba spomenuti dva.
Grcki lozof Zenon iz Eleje (490. 425. pr. Kr.) za matematiku je zanimljiv
zbog svojih 40 paradoksa. Svi proizlaze iz dvije pretpostavke: ako se neka velicina
moze podijeliti na dva dijela, to se moze uciniti beskonacno mnogo puta; ne moze
postojati stvar bez velicine. Najzanimljiviji njegovi paradoksi vezani su za kretanje:
da bi se stiglo do kraja puta, mora se doci do njegove polovine; da bi se doslo do
polovine, mora se doci do njene polovine tj. cetvrtine polaznog puta itd. Iz toga
Zenon zaljucuje da gibanje ne moze ni poceti (suma 1/2 + 1/4 + 1/8 + . . . nikad
ne postize vrijednost 1). Najpoznatiji je paradoks o Ahilu i kornjaci: brzonogi
Ahil ne moze stici sporu kornjacu. Recimo da je Ahil dvostruko brzi od kornjace.
Ako je na pocetku kornjaca na nekoj udaljenosti ispred Ahila (recimo 10 metara) i
oboje pocinju trcati u istom smjeru u istom trenu, onda kad je Ahil presao pocetnu
udaljenost od 10 metara, kornjaca je 5 metara ispred njega. Dok Ahil prede tih
5 metara, kornjaca ih je presla jos 2, 5. Dok Ahil prede tih 2, 5 metara, kornjaca
je opet ispred njega za 1, 25 metara i tako unedogled: kad god Ahil dode na neku
prethodnu kornjacinu poziciju, ona je jos malo ispred njega. Ahilov put bismo danas
opisali konvergentnim geometrijskim redom 10+5+2, 5+1, 25+. . . = 10
1
2
n
= 20,
a kornjacin je put 5 +2, 5 +1, 25 +. . . = 10
1
2
n
= 10; kako je na pocetku Ahil bio
10 metara iza, slijedi da ce oboje u beskonacnosti doci na isto mjesto, a za dovoljno
velik n udaljenost medu njima bit ce dovoljna za sve prakticne potrebe :-).
Prema opisanom vidi se da su Zenonova razmatranja bitna za razvoj teorije
innitezimalnih (beskonacno malih) velicina. Uz Zenona, vazan je i Demokrit iz
Abdere (460. 370. pr. Kr.), poznat po svojoj teoriji da se materija sastoji od
osnovnih, nedjeljivih cestica - atoma - koje su u stalnom pokretu i izmedu kojih
nema nicega. Pisao je i matematicka djela, od kojih nije nijedno opstalo. Demokrit
je postavio pitanje iz kojeg je, mozda, proizasla ideja izracunavanja volumena stosca
kako je to kasnije ucinio Arhimed. Pitanje je:
Ako je stozac presjecen ravninom

26 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
paralelnom bazi (time misli ravninom beskonacno bliskom bazi, op.a.), kako da si
zamislimo plohe presjeka? Jesu li jednake ili razlicite? Jer, ako su razlicite, znaci da
je stozac neravan kao s puno udubina, poput stepenica, i neravnina; a ako su jednake,
stozac ce izgledati poput valjka sastavljen od jednakih, a ne razlicitih, krugova, sto
je vrlo besmisleno.
Znameniti lozof Platon (427. 347. pr. Kr.) bio je ucenik Sokrata i pitagore-
jca Teodora iz Kirene. Platon je neko vrijeme proveo u Egiptu, te Libiji (gdje
se nalazi Kirena) i Italiji, gdje je upoznao Arhitu iz Tarenta. U Atenu se vratio
oko 380. pr. Kr. i osnovao svoju Akademiju na cijem je ulazu stajao natpis: Neka
ovamo ne ulazi nitko tko ne zna geometriju. Prema Papusu, Platon je uveo zaht-
jev da se geometrijske konstrukcije rade iskljucivo ravnalom i sestarom, a za razvoj
matematike je znacajan i zbog inzistiranja na jasnim denicijama, hipotezama i
postulatima, koncentracije na ideju dokaza i poticanja ucenja matematike. U svojoj
lozoji Platon matematiku smjesta u nematerijalni svijet, skupa s nepromjenjivim,
Bogom, dobrim, hrabrosti i dusom. Platon razlikuje stvarni kvadrat (nematerijalan
tj. ideju kvadrata) od nacrtanog kvadrata (koji spada u materijalni svijet). Po pla-
tonistickoj lozoji matematicki objekti postoje neovisno o ljudskom razumu, dakle
im se svojstva otkrivaju, a ne stvaraju. U njegovim se djelima mogu naci infor-
macije o tadasnjoj matematici, osobito u dijalozima Timej i Teetet. U Timeju se
nalazi opis Platonovih tijela tj. pravilnih poliedara, a u Teetetu opis iracionalnih
kvadratnih korijena. Izvor za Teetet je spomenuti Teodor iz Kirene (465. 398.
pr. Kr.) koji je dokazao iracionalnost
2,
3,
5,
6,
7,
8,
10,
11,
12,
13,
14,
15 i
17 (tj. nesumjerljivost stranice i dijagonale za kvadrate povrsine

2, 3, 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 17). Nije poznat njegov dokaz, no vjerojatno se
radi o generalizaciji vec ranije poznatog dokaza za
2 koja daje i moguci razlog

zasto je stao bas na
17: na donjoj se slici vidi da podizanjem okomica duljine

1 redom na hipotenuze
2,
3, . . . dobivamo hipotenuze
3,
4, . . . i puni krug
prelazimo tocno nakon hipotenuze
17:
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
2
3
2
5
6
7
8
3
10
11
12
13
14
15
4
17
Generalizacija dokaza za
2 na
3 bila bi iduca: pretpostavimo da je kateta

a pravokutnog trokuta kojem je druga kateta 1, a hipotenuza 2 (dakle a =
3)
sumjerljiva s 1. Ako imamo pitagorejsku trojku a
2
+ b
2
= c
2
u kojoj je jedan od
brojeva neparan (u nasem slucaju b = 1), lako se vidi da su onda tocno dva od
brojeva a, b, c neparna. Kako je c = 2, slijedi da je a neparan. S druge strane, ako
imamo pitagorejsku trojku a
2
+ b
2
= c
2
u kojoj je c paran, lako se vidi da a i b
moraju biti parni, pa bi a morao biti i paran, sto je kontradikcija.
Spomenimo jos da je za razvoj matematicke logike znacajan i Aristotel (384
322 pr. Kr.), koji je postavio zahtjev da svaka matematicka tvrdnja mora biti istinita
ili lazna. Njegova materijalisticka lozoja primijenjena na matematiku povlacila
je promatranje iskljucivo konkretnih objekata. Tako npr. po Aristotelu pravac nije
beksonacan jer iako ga se moze nacrtati po volji dugog, nije ga moguce realizirati
kao beskonacnog. Takoder, rijec npr.
dva po Aristotelu nije imenica koja opisuje

apstraktan objekt, nego pridjev koji opisuje konkretan objekt.
3.1.4 Tri klasicna problema
Tokom 5. st. pr. Kr. u radovima grckih matematicara iskristalizirala su se tri, za njih
nerjesiva, problema. Ti su problemi imali izuzetno velik utjecaj na razvoj geometrije.
To su:
1. Problem udvostrucenja kocke.
2. Problem kvadrature kruga.
3. Problem trisekcije kuta.
Pravilo, koje je vjerojatno ustanovila Platonova akademija (387. pr. Kr. 529.
n. e.), uvjetovalo je da se sve geometrijske konstrukcije moraju izvesti iskljucivo
ravnalom i sestarom, i to tako da se ravnalo koristi iskljucivo za spajanje dvije
tocke, a sestar iskljucivo za crtanje kruznice sa zadanim sredistem i radijusom (te
da se kao tocke mogu odrediti presjeci tako nastalih pravaca i kruznica).
Primjer 3 Bisekcija kuta tj. podjela kuta na pola ravnalom i sestarom je izvediva
kako se vidi na slici:
Primjer 4 Simetrala duzine se takoder moze konstruirati ravnalom i sestarom:
A B
28 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
Primjer 5 Pravilni trokut zadane stranice se konstruira ravnalom i sestarom kako
se vidi na iducoj slici
Primjer 6 Paralela sa zadanim pravcem kroz zadanu tocku i okomica na zadani
pravac iz zadane tocke takoder se mogu konstruirati ravnalom i sestarom.
Anticki Grci znali su pomocu ravnala i sestara prikazati tzv. racionalne operacije
s duzinama (zbrajanje, oduzimanje, mnozenje, dijeljenje, vadenje kvadratnog kori-
jena):
a b
a b +
a
b
a-b
a
b
1
ab
1
a b
a b :
1 a
a
Kad su na taj nacin pristupili spomenutim trima problemima, nasli su se u
teskocama. Prije objasnjenja nemogucnosti tih konstrukcija slijedi opis pokusaja
grckih rjesenja tih problema. Usprkos neuspjesima, ova tri problema postala su
vazan motor razvoja matematike i pokusaji njihova rjesenja doveli su do niza novih
otkrica.
Problem udvostrucenja kocke
Problem udvostrucenja kocke ili Delijski problem bio je najpoznatiji od spomenuta
tri problema. O njegovoj prvoj pojavi govore dva izvora. Po Teonu iz Smirne, koji
citira Eratostena, Atenjani su u doba epidemije kuge oko 430. pr. Kr. potrazili savjet
prorocista na Delosu te dobili odgovor da trebaju izraditi oltar dvostruko veci od
tadasnjeg kockastog oltara. Drugi izvor je Eutocius, koji u komentaru Arhimedova
djela O kugli i valjku govori da je kralj Minos zelio udvostruciti kockasti grob pjesnika
Glaukusa.
Sigurno je da su Grci vec dosta rano znali udvostruciti kvadrat:
Udvostrucenje proizvoljnog pravokutnika opisano je u drugoj knjizi Euklidovih
Elemenata. Prvi bitan napredak oko problema udvostrucenja kocke postigao je
Hipokrat s Hiosa (ca. 470. 410. pr. Kr.). Hipokrat je bio trgovac brodovima
iz Jonije te je jednom prilikom pri napadu gusara izgubio svu imovinu.

Cekajuci
odstetu, razdoblje od otprilike 450. 430. pr. Kr. proveo je u Ateni i tokom tog
boravka studirao lozoju i matematiku. Uz problem duplikacije kocke, bavio se i
problemom kvadrature kruga, kako ce biti opisano nize. Napisao je danas izgubljeno
djelo Elementi geometrije koje je gotovo sigurno bilo osnova za prve dvije knjige Eu-
klidovih Elemenata. Hipokrat je pokazao da se kocka (stranice a) moze udvostruciti
ukoliko se mogu konstruirati srednje geometrijske proporcionale izmedu a i 2a. Sred-
nje geometrijske proporcionale izmedu duzina a i b su duzine x i y takve da je
a : x = x : y = y : b
Uz b = 2a vidimo da je x = a
3
2 tj. trazena stranica. Moguce je da je vec

u Hipokratovo doba promatran i opcenitiji problem odredivanja kocke ciji omjer
30 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
(volumena) prema zadanoj je jednak omjeru dviju zadanih duzina a i b. Nakon
Hipokrata svi pokusaji rjesenja ovog problema usmjereni su na odredivanje srednjih
geometrijskih proporcionala izmedu a i 2a.
Arhita iz Tarenta (ca. 428. 350. pr. Kr.) bio je predstojnik pitagorejskog
drustva svog doba. Bavio se harmonijskom sredinom brojeva (od njega joj i potjece
ime), i to inspiriran pokusajem rjesenja problema udvostrucenja kocke. Srednje
geometrijske proporcionale izmedu a i 2a odredio je koristenjem presjeka valjka,
stosca i torusa. Jezikom danasnje analiticke geometrije, radi se o presjeku tijela s
jednadzbama
x
2
+y
2
= 2ax
x
2
+y
2
+z
2
= 4x
2
x
2
+y
2
+z
2
= 2a
_
x
2
+y
2
Presjek tih tijela s x yravninom vidi se na iducoj slici:
1
1
Kvadriranjem prve jednadzbe i uvrstavanjem druge u kvadriranu prvu dobivamo
(x
2
+y
2
)
2
= 4a
2
x
2
= a
2
(x
2
+y
2
+z
2
)
odnosno
x
2
+y
2
= a
_
x
2
+y
2
+z
2
(buduci se bavimo duzinama, potrebni su nam samo pozitivni korijeni). Dijeljenjem
posljednje jednadzbe s
_
x
2
+y
2
, te trece od polaznih jednadzbi s
_
x
2
+y
2
+z
2
,
dobivamo
a :
_
x
2
+y
2
=
_
x
2
+y
2
:
_
x
2
+y
2
+z
2
=
_
x
2
+y
2
+z
2
: 2a
Kako tocka (x, y, z) koja zadovoljava prve tri jednadzbe lezi na presjeku tih tijela,
slijedi da za njene koordinate vrijedi da su
_
x
2
+y
2
i
_
x
2
+y
2
+z
2
trazene srednje
geometrijske proporcionale.
Rjesenje Eudoksa s Knida (408. 355. pr. Kr.) izgubljeno je, no zna se da
je bitno doprinio teoriji omjera i razmjera te pocecima integracije. Njegova teorija
omjera i metoda ekshaustije bit ce opisane u Euklidovim Elementima, za ciju petu
i dvanaestu knjigu su upravo Eudoksovi rezultati glavni izvor.
Menehmo (ca. 380.320. pr. Kr.) je bio Eudoksov ucenik, a po nekim izvorima
ucitelj Aleksandra Velikog. Navodno je Aleksandar od Menehma trazio da mu ovaj
pokaze neki lak nacin da nauci geometriju, a Menehmov je odgovor bio:
O kralju, za putovanje zemljom postoje privatni putevi
i kraljevski putevi, ali u geometriji postoji samo jedan put za sviju.
Menehmu se pripisuje otkrice konika (elipse, hiperbole i parabole) upravo vezano
za pokusaj rjesenja udvostrucenja kocke. Njegovo je rjesenje za nalazenje sred-
njih geometrijskih proporcionala izmedu a i b, opisano jezikom danasnje analiticke
goemetrije, iduce: ako je a : x = x : y = y : b znaci da je
x
2
= ay
y
2
= bx
xy = ab
Za slucaj a = 1 i b = 2 te krivulje vidimo na iducoj slici:
y=2/x
y=x
y=2x
2
2
Prema tome, trazene x i y mozemo dobiti kao koordinate presjeka jedne od prve
dvije parabole s hiperbolom kojoj odgovara treca jednadzba, ili pak kao sjeciste
parabola. Nije poznato kako je Menehmo konsturirao svoje krivulje, ali zna se da
je otkrio da se elipsa, hiperbola i parabola dobivaju kao presjeci stosca ravninama
koje nisu paralelne bazi.
Jedno od mehanickih rjesenja duplikacije kocke poznato je kao Platonov stroj,
koji gotovo sigurno ne potjece od samog Platona, koji se protivio mehanickim kon-
strukcijama. Pricu o tom stroju prenio je autor jednog drugog mehanizma (zvanog
mezolabij) za rjesenje ovog problema, Eratosten iz Kirene (276. 194. pr. Kr.).
To ce rjesenje biti opisano u poglavlju 3.2.2.
Problem kvadrature kruga
Problem kvadrature kruga je medu spomenuta tri problema onaj koji je najduze
zadrzao fascinantnost za matematicare. Problemi vezani za broj jos i danas zani-
maju kako profesionalne, tako i matematicare amatere. Po starogrckom shvacanju
ovaj se problem sastoji u konstrukciji (ravnalom i sestarom) kvadrata koji ima istu
povrsinu kao zadani krug. Usprkos priznavanja samo tog nacina kao matematicki
pravilnog, Grci su korstili i razne mehanicke konstrukcije (npr. pomocu konika) koje
probleme rjesavaju bar u prakticnim situacijama.
Prvi poznati matematicar koji se bavio problemom kvadrature kruga bio je
Anaksagora iz Klazomene (499. 428. pr. Kr.). Dospjesi u zatvor jer je tvr-
dio da Sunce nije bog i da Mjesec reektira Sunceve zrake, tokom boravka u zatvoru
poceo je rjesavati problem kvadrature kruga. Problem je izgleda ubrzo postao vrlo
popularan te ga se cak spominje u Aristofanovoj drami Ptice napisanoj oko 414. pr.
Kr. Sost i Sokratov suvremenik Antifont (480. 411. pr. Kr.) za rjesenje predlaze
upisivanje pravilnih poligona u krug, pocevsi od kvadrata, preko osmerokuta redom
uz udvostrucavanje broja stranica. Ideja je da ce se ostatak tj. razlika do stvarne
32 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
povrsine kruga iscrpsti kad dodemo do dovoljno velikog broja stranica. Time je on
prethodnik Eudoksove metode ekshaustije i konacnog Arhimedova rjesenja.
Hipokrat s Hiosa (ca. 470.410. pr. Kr.) je prvi koji je tocno odredio povrsinu
nekog lika obrubljenog krivuljama. Trazeci kvadraturu kruga, nasao je povrsine
Hipokratovih mjeseca. Pritom je koristio svoj teorem da se povrsine krugova
odnose kao kvadrati njihovih radijusa (dokaz tog teorema moze se naci u Eukli-
dovim Elementima i koristi metodu ekshaustije). Pod mjesecom se podrazumijeva
geometrijski lik omeden lukovima dviju kruznica razlicitih sredista (A i B) i polu-
mjera (r i R).
A B
E
F
C
D
Sa slike se vidi da je povrsina mjeseca jednaka razlici povrsina kruznih odsjecaka:
P = P(CFD) P(CED)
Veci kruzni odsjecak ima srediste B i ima povrsinu P(CFD) jednaku razlici povrsine
pripadnog kruznog isjecka i trokuta. Analogno vrijedi za manji odsjecak. Suvre-
menim zapisom dobiva se da je povrsina mjeseca jednaka
P =
R
2
sin(2) r
2
sin(2)
2
Uzmemo li da je jednostavnosti radi r = 1 imamo
P =
R
2
sin(2) sin(2)
2
Postoji pet mjeseca kojima se povrsina (tj. kvadrat jednake povrsine) moze kon-
struirati ravnalom i sestarom. Hipokratu su bila poznata tri od njih. Pritom se
standardno pod odredivanjem kvadrature podrazumijeva konstrukcija poligona iste
povrsine jer je (vidi poglavlje o Euklidovim Elementima) geometrijskom algebrom
bilo moguce svaki poligon pretvoriti u kvadrat iste povrsine. Hipokratovi mjeseci
bili su iduci:
1. Mjesec koji je omeden polukruznicom nad hipotenuzom jednakokracnog pra-
vokutnog trokuta te kruznicom kojoj je srediste vrh pri pravom kutu koja
prolazi kroz druga dva vrha:
Povrsina ovog mjeseca jednaka je povrsini trokuta. Naime, ta je povrsina
jednaka povrsini trokuta (P) plus povrsina polukruga nad hipotenuzom (P
1
)
minus povrsina isjecka jednakog povrsini P
2
cetvrtine kruga kojem je radijus
jednak kateti trokuta (recimo duljine 1). Kako je omjer P
1
: 2P
2
jednak omjeru
pripadnih kvadrata dijametara 2 : 1, slijedi da je P
1
= P
2
tj. povrsina mjeseca
P +P
1
P
2
je jednaka povrsini trokuta P.
2. Mjesec kojem jedan rub nastaje tako da se jednakokracnom trapezu ABCD
kojem su krakovi i jedna baza duljine 1, a druga baza AB duljine
3, opise
kruznica, a drugi rub je luk kruznice prolazi kroz B i D i ima srediste S na
simetrali trapeza tako da su dijagonale trapeza tangente na nju (u A i B):
R
S
T
V
U
Ako su mali odsjecci redom povrsina R, S i T (ocito jednake jer pripadaju
istoj kruznici i imaju jednake tetive duljine 1), a veliki odsjecak povrsine U
(koja je 3 puta veca od bilo koje od njih), imamo
R +S +T = U
Kako je povrsina mjeseca jednaka povrsini trapeza plus R + S + T minus
povrsina U, slijedi da mjesec ima istu povrsinu kao trapez ABCD.
3. Promatra se 5 tetiva od kojih su dvije jednake a, a druge tri jednake c i pritom
je 2a
2
= 3c
2
. Stoga je povrsina dva veca odsjecka jednaka povrsini tri manja.
Hipokrat dobiva da je mjesec EKBGF po povrsini jednak zbroju povrsina tri
trokuta.
Napomenimo da Hipokrat nije pokazao da je moguce naci kvadraturu proizvoljnog
mjeseca obrubljenog lukovima kruznica i vrlo je vjerojatno bio svjestan da njegove
metode ne rjesavaju problem kvadrature kruga.
Hipija iz Elide (ca. 460 400 pr. Kr.) je bio drzavnik i lozof. Zaradivao
je putujuci i drzeci predavanja iz poezije, gramatike, povijesti, politike, arheologije,
matematike i astronomije. Platon ga opisuje kao tastog, umisljenog i arogantnog
covjeka sa sirokim, ali povrsnim znanjem. Njegov jedini doprinos matematici je
34 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
otkrice krivulje kvadratise oko 420.pr. Kr. Ta se krivulja moze iskoristiti za rjesenje
kvadrature kruga i trisekcije kuta. Njen opis te opis primjene na kvadraturu kruga
moze se naci kod Papusa.
B
C
D
A
B C
E
F
Kvadratisa je krivulja koja je geometrijsko mjesto tocaka F koje su sjecista
stranice kvadrata BC koja se jednolikom brzinom spusta na stranicu AD te druge
stranice AB istog kvadrata koja jednoliko rotira do polozaja AD i to tako da se
stranica BC padne na AD tocno kad i AB. Kvadratisa spada u tzv. mehanicke
krivulje koje nije moguce konstruirati ravnalom i sestarom te tako naravno i ovo
rjesenje ne zadovoljava uvjet konstrukcije.
Pomocu kvadratise problem je pokusao rijesiti i Dinostrat (ca. 390 320.pr.
Kr.). Najveci napredak u rjesenju ovog problema, tj. dokaz da je povrsina kruga
jednaka povrsini pravokutnog trokuta kojem je jedna kateta jednaka radijusu, a
druga opsegu kruga, dao je Arhimed. Njegovo rjesenje bit ce opisano u poglavlju
o euklidskom dobu.
Problem trisekcije kuta
Problem trisekcije kuta bitno je drugaciji od prethodna dva jer je u nekim slucajevima
rjesiv konstrukcijom ravnalom i sestarom. Primjera radi, trisekcija pravog kuta moze
se izvesti pomocu slike:
Postoji i niz drugih kuteva (npr. 27
) za koje je konstrukcija moguca. Buduci

se svaki tupi kut moze rastavit na sumu pravih kuteva i jednog siljastog, problem
se svodi na problem trisekcije siljastog kuta. Napomenimo da je bisekcija kuta bila
opce poznata u doba pojave ovog problema. Vjerojatni razlog pojave problema
trisekcije kuta je vezan za konstrukcije pravilnih poligona, za koje je bilo potrebno
kuteve dijeliti u proizvoljnom omjeru.
Hipokratu je bila poznata slijedeca mehanicka konstrukcija:
F C E
G
B
H
D A
Ako je zadan kut CAB nacrta se okomica CD na AB i dopuni do pravokutnika
ADCF. Stranica FC se dovoljno produlji te se na njoj nalazi tocka E tako da sjeciste
H od AE s CD bude takvo da je |HE| = 2|AC| (to je u praksi lako izvedivo, iako
nije izvedivo kao konstrukcija ravnalom i sestarom). Tada je kut EAB trecina kuta
CAB.
Zadatak: Koristeci gornju sliku (G je poloviste duzine |HE|) dokazite da je kut
EAB trecina kuta CAB.
Kako vidimo, ovakva je konstrukcija u praksi lako provediva, sto objasnjava
manju popularnost ovog problema od ostala dva. Vise zanimljivih mehanickih
rjesenja dano je u 3. i 2. stoljecu pr. Kr., a najpoznatije je Arhimedovo. Hipijina
kvadratisa se za trisekciju kuta moze iskoristiti ovako:
B
C
D
A
B C
E
F
H
P Q
Ako je dan kut EAD odreden jednim polozajem rotirajuce stranice AB i pri-
padna tocka F kvadratise, odredi se tocka P na okomici FH na AD takva da je
|FP| : |PH| = 2 : 1. Paralela kroz P sa stranicom AD sijece kvadratisu u tocki Q.
Tada je kut QAD trazena trecina kuta EAD. Uocimo da su, izuzev konstrukcije
kvadratise, sve ostale ovdje koristene konstrukcije izvedive ravnalom i sestarom.
3.1.5 O nemogucnosti rjesenja tri klasicna problema
Zasto Grci nisu uspjeli naci trazene konstrukcije za gornja tri problema? Danas
nemogucnost tih konstrukcija mozemo objasniti teorijom prosirenja polja, kako ce
buti opisano nize. Nemogucnost rjesenja (tj. konstrukcije ravnalom i sestarom) za
duplikaciju kocke i trisekciju kuta prvi je pokazao P. L. Wantzel godine 1837., a
transcendentnost broja koja povlaci nemogucnost konstrukcije kvadrature kruga
prvi je pokazao F. von Lindemann godine 1882.
1. Krug radijusa r ima istu povrsinu kao kvadrat stranice r
. Kako se produkt
i kvadratni korijen mogu konstruirati, problem kvadrature kruga svodi se na
konstrukciju duzine duljine , ako je zadana jedinicna duzina. Podsjetimo se i
da anticki Grci za dva lika smatraju da imaju istu povrsinu samo ako se jedan
moze rastaviti na dijelove koje mozemo presloziti u drugi.
2. Udvostrucenje kocke tj. nalazenje stranice kocke dvostrukog volumena od
zadanje svodi se na konstrukciju
3
2 (ukoliko je zadana jedinicna duzina).

36 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
Ako je dana kocka stranice a, trazimo kocku dvostrukog volumena, stranice x,
pa zapravo rjesavamo jednadzbu x
3
= 2a
3
tj. x =
3
2a.
3. Kut mozemo konstruirati ako mozemo konstruirati njegov kosinus, vidi sliku:
cos(x)
x
Buduci je cos 3 = 4 cos
3
3 cos , problem trisekcije kuta se svodi na
rjesavanje kubne jednadzbe, npr. za = 60
jednadzbe x
3
3x 1 = 0 tj.
na pitanje kad se korijeni ove jednadzbe mogu prikazati pomocu racionalnih
operacija.
Uz gornja tri problema cesto se navodi i njima srodan, ali nesto manje popularan,
cetvrti problem konstrukcije pravilnog sedmerokuta. Kako su najkasnije u doba
pitagorejaca bile poznate konstrukcije pravilnog trokuta, cetverokuta, peterokuta i
sesterokuta, prirodno se namece pitanje konstrukcije pravilnog sedemerokuta.
Za konstrukciju pravilnog sedmerokuta je potrebno konstruirati sedminu punog kuta
tj. kut takav da je 7 = 2. Buduci je po de Moivreovoj formuli
(cos +i sin )
7
= cos(7) +i sin(7) = 1
uz z = cos +i sin imamo jednadzbu
z
7
= 1
tj.
(z 1)(z
6
+z
5
+z
4
+z
3
+z
2
+z + 1) = 1
Kako nam rjesenje z = 1 ne odgovara (ono odgovara kutu 0) ostaje jednadzba
z
6
+z
5
+z
4
+z
3
+z
2
+z + 1 = 1
Dijeljenjem sa z
3
dobivamo
z
3
+
1
z
3
+z
2
+
1
z
2
+z +
1
z
+ 1 = 0
Kako je (z +
1
z
)
3
= z
3
+ 3z + 3
1
z
+
1
z
3
i (z +
1
z
)
2
= z
2
+ 2 +
1
z
2
, gornju jednadzbu
mozemo zapisati u obliku
x
3
3x +x
2
2 +x + 1 = 0
tj.
x
3
+x
2
2x 1 = 0
gdje je x = z +
1
z
= 2 cos . Za pravilni peterokut je potrebno konstruirati petinu
punog kuta (tj. kut od 72
), a ta je konstrukcija moguca. Naime, ako je = 72
=
2
5
, onda kao gore iz de Moivreove formule i uz supstituciju
x = z +
1
z
= 2 cos
dobivamo kvadratnu jednadzbu
x
2
+x 1 = 0
cija rjesenja su
x
1,2
=
1
5
2
Odabirom pozitivnog rjesenja dobivamo da se
2 cos =
5 1
2
moze konstruirati.
Za razliku od transcendentnosti broja , dokaz cega nadilazi obim ove knjige,
dokaz nemogucnosti konstrukcija rjesenja kubnih jednadzbi
x
3
2 = 0
x
3
3x 1 = 0
x
3
+x
2
2x 1 = 0
koje redom odgovaraju problemima duplikacije kocke, trisekcije kuta od 60
i kon-
strukcije pravilnog sedmerokuta posljedica je osnovnih rezultata u teoriji polja i
polinoma.
Za polje racionalnih brojeva Q i neki njegov element x (takav da

x / Q),
njegovo prosirenje po

x je
F
1
= Q[
x] = {a +b
x : a, b Q}
Lako se provjeri da je taj skup takoder polje. Buduci se radi o polju, slijedi da su
ta prosirenja zatvorena obzirom na cetiri osnovne racunske operacije tj. da jedina
racionalna operacija cije djelovanje na element x polja Q ili F
1
ne mora dati rezultat
u istom polju jest kvadratni korijen. No, rezultat je onda u iducem prosirenju
F
2
= F
1
[
x]. Zakljucujemo: realan broj x se moze izraziti pomocu racionalnih

operacija (tj. duzina x se moze konstruirati ravnalom i sestarom) tocno onda ako
postoji konacan niz prosirenja polja Q = F
0
F
1
F
2
. . . F
n
tako da je
F
i+1
= F
i
[
x
i
] s x
i
F
i
za i = 0, 1, . . . , n 1 i tako da je x F
n
. U slucaju
kubnih jednadzbi, za njihova rjesenja x ispada da nije potrebno graditi prosirenja:
ili je rjesenje racionalno ili se ne moze konstruirati. Preciznije:
38 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
Propozicija 2 Neka je f(x) = x
3
+ a
2
x
2
+ a
1
x + a
0
polinom s koecijentima
a
0
, a
1
, a
2
F (gdje je F bilo koje polje, npr. neko iz gore opisanog niza prosirenja).
Ukoliko jednadzba f(x) = 0 ima rjesenje u nekom prosirenju F[
c] (za neki c F),

onda postoji i rjesenje u F.
Dokaz:
Element iz F[
c] ima oblik a + b
c s a, b F. Pretpostavimo da je x
1
= a + b
c
rjesenje jednadzbe f(x) = 0 tj. da je
f(a +b
c) = 0.
Imamo da je
x
1
a = b
c
tj.
(x
1
a)
2
= b
2
c
pa je x
1
ujedno rjesenje kvadratne jednadzbe oblika
x
2
+px +q = 0
s p = 2a F i q = a
2
b
2
c F. Po teoremu o dijeljenju polinoma je
f(x) = (x
2
+px +q)(x +d) +ex +f
za neke d, e, f F. Uvrstavanje x = x
1
daje
0 = ex
1
+f
Ako je e = 0, onda je x
1
=
f
e
F, a ako je e = 0, onda je i f = 0 pa x + d dijeli
f(x) pa je x
2
= d F jedno rjesenje od f(x) = 0.
Iz propozicije i razmatranja ispred nje slijedi
Korolar 1 Ukoliko broj koji se moze izraziti racionalnim operacijama zadovoljava
kubnu jednadzbu s racionalnim koecijentima, onda ta jednadzba ima bar jedno
racionalno rjesenje.
No, poznat je kriterij kad polinomijalna jednadzba s cjelobrojnim koecijentima
ima racionalno rjesenje:
Propozicija 3 Neka su a
0
, a
1
, . . . , a
n
Z. Ako je
a
n
x
n
+a
n1
x
n1
+. . . a
1
x +a
0
= 0
za neki x =
p
q
Q, onda p dijeli slobodni clan a
0
, a q dijeli vodeci clan a
n
. Speci-
jalno, ako je a
n
= 1, jedina moguca racionalna rjesenja su cjelobrojni djeljitelji
slobodnog clana.
3.2. EUKLIDOVO DOBA DOBA HELENIZMA 39
Dokaz:
Mozemo pretpostaviti da je
p
q
maksimalno skracen razlomak tj. da su p i q relativno
prosti cijeli brojevi. Iz
a
n
_
p
q
_
n
+a
n1
_
p
q
_
n1
+. . . a
1
p
q
+a
0
= 0
mnozenje s q
n
daje
a
n
p
n
+a
n1
p
n1
q +. . . a
1
pq
n1
+a
0
q
n
= 0
Svi brojevi u ovoj sumi su cijeli. Buduci je dio sume bez prvog clana djeljiv s q,
slijedi da i prvi clan a
n
p
n
mora biti djeljiv s q. Kako su p i q relativno prosti, slijedi
da je a
n
djeljiv s q. Analogno, prvi dio sume - bez zadnjeg clana - je djeljiv s p, pa
je i zadnji clan djeljiv s p i dobivamo da p dijeli a
0
.
Promotrimo sad ponovno jednadzbe koje odgovaraju nasim problemima:
x
3
2 = 0
x
3
3x 1 = 0
x
3
+x
2
2x 1 = 0
Prema zadnjoj propoziciji, jedina moguca racionalna rjesenja su im djeljitelji
slobodnih clanova. Dakle, za prvu u obzir dolaze 1 i 2, a za drugu i trecu 1.
Uvrstavanjem se odmah vidi da se ne radi o rjesenjima, dakle te jednadzbe nemaju
racionalnih rjesenja. No, sad korolar povlaci da ne mogu imati rjesenja ni u trazenom
nizu prosirenja polja Q, dakle se njihova rjesenja ne mogu konstruirati ravnalom i
sestarom.
3.2 Euklidovo doba doba helenizma
3.2.1 Euklid i Euklidovi Elementi
Doba helenizma pocinje dobom Aleksandra Velikog, cija osvajanja izvan Grcke traju
332 323.pr. Kr., a zavrsava negdje oko prijelaza era. Nakon smrti Aleksandra
Velikog Grcka se raspala na pojedine zemlje, ali su sve zadrzale jako grcko kul-
turno nasljede. Znanstveni centar helenizma je Aleksandrija, osnovana 331.pr. Kr.
od Aleksandra Velikog, grad na sjeveru Egipta kamo je Aleksandar naselio Grke,
Egipcane i

Zidove. Poslije Aleksandrove smrti Egiptom je vladao Ptolomej I (os-
nivac dinastije Ptolomejevica ciji zadnji vladar je bila poznata Kleopatra), a srediste
egipatskog kraljevstva je Aleksandrija.
Aleksandrija vise od 600 godina zadrzava poziciju glavnog znanstvenog cen-
tra. Sam centar znanosti bio je museion, univerzitet i biblioteka u jednom, u
kom su radili tadasnji najveci zanstvenici, a sadrzavao je vise od 700000 manuskri-
pata. U museionu dolazi do procvata egzaktnih znanosti, osobito matematike. Prvi
sef matematike u museionu bio je Euklid (330-275), o cijem zivotu se malo
40 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
zna. Napisao je vise knjiga iz optike, glazbe, astronomije te matematike. Naj-
znacajnije Euklidovo djelo su njegovi Elementi (u daljnjem oznaceni s EE), u origi-
nalu Stoicheia. Oni predstavljaju sintezu sve dotad poznate matematike u 13 knjiga
(velicine poglavlja). U kasnijem razdoblju tim su knjigama pridodane jos dvije
(cetrnaesta u 2.st.n.e., pisac je Hipsikl, te petnaesta u 6.st.n.e., pisac je Izidor iz
Mileta, obje bez matematickog znacaja). EE su znacajni i zbog stila pisanja: teo-
remi su logicki poredani tako da svaki slijedi iskljucivo iz vec dokazanih ili pak iz
osnovnih tvrdnji (23 denicije, 5 aksioma i 5 postulata) danih na pocetku, a za-
kljucci se izvode strogo deduktivno. Ideja EE je izvesti cijelu matematiku iz malog
broja pocetnih pretpostavki. Razlika aksioma i postulata je da su kod Euklida ak-
siomi vise opcematematicke, a postulati geometrijske pretpostavke. Neovisno o tom
da su prikazani rezultati uglavnom drugih matematicara, ta je logicka organizacija
svakako Euklidov doprinos, vrlo bitan za daljni razvoj matematike. Sve do dvadese-
tog stoljeca EE ce biti apsolutni uzor matematickog djela i udzbenici ce biti radeni
na temelju EE. Od teorema danih u EE, niti za jedan se ne moze sa sigurnoscu reci
da je Euklidov. Vecina rezultata pripisuje se pitagorejcima (knjige I,II,VI-IX i XI),
Hipokratu (III i IV), Eudoksu (V i XII) te Teetetu (X i XIII). Od drugih Euklidovih
matematickih djela spomenimo Data (vrsta repetitorija i djelomicno upotpunjenje
EE, izgubljeno) i Porizmi (Stavci; takoder vrsta repetitorija, ali vaznijeg sadrzaja -
radi se o primjeni EE sa samostalnim znacajem. Tako npr. na teorem Ako je dan
krug, dano je i srediste iz EE ovdje nadovezuje zadatak konstrukcije sredista. U
Porizmima se moze naci vise teorema o transvezalama i nizovima tocaka koji ce biti
temelj za projektivnu geometriju koju je u 17.st. utemeljio Desargues).
Slijedi opis nekih rezultata iz EE.
Primjera radi, od denicija navedimo prve tri: Tocka je ono sto nema dijela.
Duzina je duljina bez sirine. Krajevi duzine su tocke.
Znamenitih pet Euklidovih postulata su (u modernoj formulaciji):
1. Dvije tocke odreduju duzinu.
2. Duzina se moze produziti u svakom smjeru.
3. Kruznica je zadana sredistem i radijusom.
4. Svi pravi kutevi su jednaki.
5. Postulat o paralelama: Ako pravac sijece dva pravca tako da je zbroj un-
utrasnjih kuteva s iste strane manji od dva prava kuta, onda se ta dva pravca
(ako se dovoljno produze) sijeku tj. nisu paralelni.
Dok su prva cetiri postulata neupitna, peti postulat odnosno pitanje njegove neo-
visnosti o prva cetiri dovest ce do nastanka neeuklidske geometrije u devetnaestom
stoljecu (Lobacevski, Bolyai, Beltrami). Pokusaji dokaza tog postulata iz preostalih
rezultirali su nizom njemu ekvivalentnih tvrdnji. Neki od najpoznatijih su Play-
fairov (on je dobio ekvivalentnu formulaciju petog postulata: kroz svaku tocku iz-
van pravca postoji jedinstvena paralela s tim pravcem), Wallisov (slicni trokuti ne
moraju biti sukladni) te tri Legendreova (svakom trokutu se moze opisati kruznica;
postoji trokut cija suma unutrasnjih kuteva je dva prava kuta; nad svakom duzinom
se moze konstruirati kvadrat).
Pet aksioma Euklidovih elemenata su (u modernoj formulaciji):
1. Jednakost je tranzitivna relacija.
2. Ako je a = b i c = d, onda je a +c = b +d.
3. Ako je a = b i c = d, onda je a c = b d.
4. Ono sto se podudara je jednako.
5. Cjelina je veca od dijela.
U knjizi EE I nalazi se 48 propozicija elementarne geometrije. Istaknimo
neke od njih:
EE I 1: Konstrukcija pravilnog trokuta zadane stranice.
EE I 4, 8, 26: Poucci o sukladnosti trokuta (SKS,SSS,KSK).
EE I 5, 6: Teoremi o jednakokracnim trokutima: Dvije stranice trokuta su jednake
ako i samo ako su im nasuprotni kutevi jednaki.
EE I 9: Bisekcija kuta (konstrukcija simetrale kuta).
EE I 10: Bisekcija duzine (konstrukcija simetrale duzine).
EE I 11, 12: Konstrukcija okomice na pravac kroz tocku na pravcu odnosno kroz
tocku izvan pravca.
EE I 16: Vanjski kut trokuta je veci od oba njemu nasuprotna unutrasnja kuta.
EE I 20: Nejednakost trokuta (zbroj dvije stranice je veci od trece).
EE I 22: Konstrukcija trokuta zadanih stranica.
EE I 29: O kutevima pri transverzali dva paralelna pravca.
EE I 31: Konstrukcija paralele zadanom pravcu kroz zadanu tocku izvan pravca.
EE I 32: Vanjski kut u trokutu je suma nasuprotnih unutrasnjih kuteva. Suma
unutrasnjih kuteva trokuta je dva prava kuta.
a b
g
a
b
a+g
EE I 42: Konstrukcija paralelograma zadanog kuta jednakog (po povrsini) zadanom
trokuta:
P=polovitestranicetrokuta
P
EE I 45: Konstrukcija paralelograma zadanog kuta jednakog (po povrsini) zadanom
poligonu.
EE I 47, 48: Pitagorin teorem s obratom: trokut je pravokutan ako i samo ako
42 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
je suma kvadrata nad dvije stranice jednaka kvadratu nad trecom. Dokaz je dan
geometrijskom algebrom kako je opisano kod pitagorejaca.
U knjizi EE II nalazi se 14 propozicija geometrijske algebre, kao npr.
EE II 4: Geometrijski dokaz formule (x +y)
2
= x
2
+ 2xy +y
2
.
x y
x
y
x
2
xy
xy y
2
EE II 5: Geometrijski dokaz formule (x + y)(x y) = x
2
y
2
, tocnije njoj ek-
vivalentne
_
a+b
2
_
2
_
ab
2
_
2
= ab. Uz oznake kao na iducoj slici dobiva se da je
pravokutnik ab jednak razlici kvadrata (gnomonu) sa stranicama
a+b
2
i
ab
2
:
b
a b
(a+b)/2
A C B S
D
E F
| |=(a-b)/2 EF
G
H
Imamo naime da je pravokutnik ab ocito zbroj dva pravokutnika visine b, jednog
stranice AS, a drugog stranice SB (S je poloviste duzine AC duljine a + b). Po
EEI43 je drugi od ta dva pravokutnika jednak pravokutniku FGDH. Ocito je
i da je pravokutnik SEGC jednak pravokutniku sa stranicama AS i SE. Zato
je pravokutnik ab jednak zbroju pravokutnika b
a+b
2
+ b
ab
2
sto je jednako zbroju
pravokutnika SEGC i FGDH, a to je trazena razlika kvadrata.
EE II 6: Geometrijsko rjesenje jednadzbe (b x)x = c.
EE II 11: Dijeljenje duzine u omjeru zlatnog reza tj. rjesenje jednadzbe x
2
a
2
= ax
(kako je opisano u poglavlju o pitagorejcima).
EE II 12, 13: Kvadratne jednadzbe koje odgovaraju teoremu o kosinusima bez
trigonometrijske formulacije.
EE II 14: Nalazenje kvadrata jednakog (po povrsini) zadanom poligonu. Ideja je
poligon pomocu EEI45 pretvoriti u pravokutnik, a zatim pravokutnik u kvadrat.
Pravokutnik u kvadrat pretvaramo prema iducoj slici:
U knjizi EE III nalazi se 37 propozicija o planimetriji kruznice i kruga.
Neke od njih su:
EE III 1: Odredivanje sredista dane kruznice.
EE III 3: Pravac kroz srediste kruznice koji raspolavlja tetivu okomit je na nju.
EE III 7, 8: Od spojnica tocke izvan kruga i tocaka na pripadnoj kruznici najdulja,
odnosno najkraca, dobiju se na pravcu kroz srediste.
EE III 16: Kut izmedu kruznice i tangente/dijametra je manji/veci od svakog ostrog
(tj. pravocrtnog) kuta. Iz moderne perspektive takvi kutevi (omedeni krivuljom i
pravcem) problematicni su za usporedivanje s uobicajenim pravocrtnim kutevima
jer se po Arhimedovom aksiomu za usporedljivost dvije velicine zahtijeva da je
visekratnik jedne veci od druge.
Euklid razmislja ovako: ako bi postojao ostri (pravocrtni) kut manji od kuta
izmedu tangente i kruznice, postojao bi pravac p kroz A izmedu tangente i kruznice:
A
S
p
B
C
Ako povucemo okomicu iz sredista S na p, dobivamo tocku C kao njeno sjeciste
s p, a B kao njeno sjeciste s kruznicom. Tada je ocito |SC| > |SB| = |SA|. Kako je
u trokutu SCA kut pri C pravi tj. |SA| je hipotenuza, a u pravokutnom trokutu je
hipotenuza najdulja stranica, imamo kontradikciju.
EE III 17: Konstrukcija tangente na kruznicu iz tocke izvan kruga: ako je dana
tocka 1 izvan kruga sa sredistem S, prvo se odredi sjeciste 2 spojnice 1S s kruznicom.
U tocki 2 povuce se okomica na 1S i presijece s kruznicom sa sredistem S i radijusom
|1S|. Time se dobije tocka 3, a sjeciste 4 spojnice 3S s polaznom kruznicom je
diraliste trazene tangente.
1
S
2
3
4
t
EE III 20: Obodni kut je pola pripadnog sredisnjeg kuta.
EE III 31: Talesov teorem.
EE III 35: Ako se ucrtaju dvije tetive u isti krug, onda je produkt segmenata
(odredenih sjecistem tetiva) jedne tetive jednak produktu segmenata druge.
EE III 36: Ako se iz tocke izvan kruga povuku sekanta i tangenta, onda je kvadrat
44 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
udaljenosti tocke do diralista jednak produktu duzina od tocke do sjecista sekante s
kruznicom. Specijalno su produkti tih duzina za svake dvije sekante jednaki.
U knjizi EE IV obradene su konstrukcije pravilnih poligona. Sastoji se od
16 propozicija:
EE IV 1: Kako u danom krugu povuci tetivu zadane duzine.
EE IV 2, 3, 4, 5: Upisivanje i opisivanje trokuta sa zadanim kutevima zadanoj
kruznici te upisivanje i opisivanje kruznice trokutu.
EE IV 6, 7, 8, 9: Upisivanje i opisivanje kvadrata zadanoj kruznici te upisivanje i
opisivanje kruznice kvadratu.
EE IV 10: Konstrukcija jednog trokuta koji je potreban za konstrukciju pravilnog
peterokuta.
EE IV 11, 12, 13, 14: Upisivanje i opisivanje pravilnog peterokuta zadanoj kruznici
te upisivanje i opisivanje kruznice pravilnom peterokutu. Konstrukcija stranice a
5
pravilnog peterokuta upisanog u zadanu kruznicu vidi se na iducoj slici (1 je poloviste
lijevog radijusa, a 3 se dobije spustanjem duzine 12 na drugi radijus):
S
1
2
3
a
5
EE IV 15: Konstrukcija pravilnog sesterokuta.
EE IV 16: Konstrukcija pravilnog petnaesterokuta (to je vrhunac u konstrukcijama
pravilnih poligona sve do doba Gaussa, koji je 1796. otkrio konstrukciju pravilnog
sedamnaesterokuta). Sredisnji kut pravilnog petnaesterokuta dobije se kao pola
razlike sredisnjih kuteva pravilnog trokuta i peterokuta:
2
15
=
1
2
_
2
3

2
5
_
2 /15 p
Knjiga EE V obraduje Eudoksovu opcu teoriju omjera i razmjera s 25
propozicija. Tu su i denicije omjera i razmjera odnosno jednakosti omjera. Deni-
cija 5 kaze: ako su a, b, c, d istovrsne geometrijske velicine, onda je a : b = c : d ako
za sve prirodne brojeve m, n vrijedi
- ako ma < nb, onda mc < nd;
- ako ma = nb, onda mc = nd;
- ako ma > nb, onda mc > nd.
Deniran je i dvostruki omjer (denicija 9: ako je dan omjer a : b njegov dvostruki
omjer je a : c takav da je a : b = b : c) i trostruki omjer (denicija 10: ako je dan
omjer a : b njegov trostruki omjer je a : d takav da je a : b = b : c = c : d za neke b i
c). Medu propozicijama istaknimo:
EE V 2: Distributivnost mnozenja prema zbrajanju.
EE V 3: Asocijativnost mnozenja za prirodne brojeve.
EE V 5: Komutativnost mnozenja.
EE V 11: Tranzitivnost jednakosti omjera.
Knjiga EE VI bavi se slicnosti i geometrijskim omjerima tj. primjenom opce
teorije omjera i razmjera na planimetriju. Sastoji se od 33 propozicije, a u
deniciji 1 dana je denicija slicnih likova. Od propozicija isticemo:
EE VI 1: Povrsine trokuta i paralelograma iste visine su proporcionalne osnovi-
cama.
EE VI 2: Talesovi teoremi o proporcionalnosti: paralela s osnovicom trokuta
sijece stranice u jednakim omjerima.
EE VI 3: Simetrala kuta u trokutu sijece nasuprotnu stranicu u omjeru jednaku
omjeru tom kutu susjednih stranica. Ako je polazni trokut ABC i uzeta sime-
trala AD njegova kuta , onda se uzme paralela kroz B sa tom simetralom i na
njoj odredi sjeciste E s pravcem AC. Tada jer AB sijece paralelne pravce AD
i BE slijedi da je ABE = DAB =

2
, a jer AC sijece paralele AD i BE
je AEB = CAD =

2
. Dakle je AEB = ABE pa je trokut AEB jed-
nakokracan tj. |AB| = |AE|. Kako je AD paralelan s BE slijedi (po EEVI2) da je
|CD| : |DB| = |CA| : |AE| = |CA| : |AB|, sto je i trebalo dokazati.
46 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
A
B
C
D
E
EE VI 4, 5, 6, 7: Teoremi o slicnosti trokuta.
EE VI 8: Okomica na hipotenuzu dijeli pravokutni trokut na dva njemu (i medusobno)
slicna pravokutna trokuta.
EE VI 9: Kako podijeliti danu duzinu na odreden broj jednakih dijelova.
slika 39
EE VI 10: Kako podijeliti duzinu u zadanom omjeru.
EE VI 11: Nalazenje trece geometrijske proporcionale duzina a i b (duzine x tako
da je a : b = b : x).
slika 40
EE VI 12: Nalazenje cetvrte geometrijske proporcionale duzina a, b i c (duzine x
tako da je a : b = c : x).
slika 41
EE VI 13: Nalazenje srednje geometrijske proporcionale duzina a i b (duzina x tako
da je a : x = x : b).
slika 42
EE VI 16: Ako su cetiri duzine proporcionalne, w : x = y : z, onda je pravokutnik
odreden vanjskim (w i z) iste povrsine kao pravokutnik odreden unutrasnjim (x i y)
tj. wz = xy.
EE VI 31: Generalizirani Pitagorin teorem: Ako su nad stranicama pravilnog
trokuta konstruirani medusobno slicni pravilni poligoni, suma (povrsina) onih nad
katetama jednaka je (po povrsini) liku nad hipotenuzom.
Knjige EE VII, VIII, IX predstavljaju rezultate pitagorejske aritmetike.
Knjiga VII bavi se teorijom brojeva u 39 propozicija. Tu je npr. i denicija prostog
broja (denicija 11). Od propozicija zanimljive su npr.
EE VII 1: Provjera jesu li dva broja relativno prosta Euklidovim algoritmom (an-
tenaresis).
EE VII 2: Euklidov algoritam za odredivanje najveceg zajednickog djeljitelja dva
broja.
EE VII 3: Euklidov algoritam za odredivanje najveceg zajednickog djeljitelja tri
broja.
EE VII 29: Ako prost broj ne dijeli zadani broj, onda je s njim relativno prost.
EE VII 30: Ako prost broj dijeli produkt dva broja, onda dijeli (bar) jednog od
njih.
EE VII 31: Svaki slozen broj moze biti izmjeren prostim brojem (tj. visekratnik je
nekog prostog broja).
EE VII 34: Odredivanje najmanjeg zajednickog visekratnika.
Knjiga VIII daje 27 propozicija iz teorije brojeva, npr.
EE VIII 14: a
2
|b
2
ako i samo ako a|b.
EE VIII 15: a
3
|b
3
ako i samo ako a|b.
EE VIII 26: Slicni ravninski (tj. slozeni) brojevi ab i cd imaju omjer kao kvadratni
(ab i cd su slicni ako a : c = b : d).
Knjiga IX sadrzi jos 36 propozicija iz teorije brojeva kao sto su:
EE IX 14: Najmanji zajednicki visekratnik skupa prostih brojeva (ne spominje
se da je to njihov produkt) nije djeljiv nijednim drugim prostim brojem (teorem
o jedinstvenoj faktorizaciji za brojeve koji su produkt razlicitih prostih brojeva tj.
kojima se nijedan faktor ne pojavljuje s potencijom vecom od prve; tek Gauss ce
1801. dokazati opcu verziju osnovnog teorema aritmetike).
EE IX 20: Postoji beskonacno mnogo prostih brojeva. Dokaz: Pretpostavimo
suprotno. Tada medu njima postoji najveci, oznacimo ga s p. Neka je M produkt
48 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
svih tih prostih brojeva uvecan za 1 (M = 2 3 . . . p +1). Tada je M > p, dakle je
slozen pa je djeljiv s nekim prostim brojem. No, M ocito nije djeljiv niti s jednim
prostih brojeva 2, 3, . . . , p, pa bi morao postojati prost broj veci od p, kontradikcija.
EE IX 21 34: Pitagorejsko ucenje o parnim i neparnim brojevima.
EE IX 35: Formula za sumu prvih n clanova geometrijskog niza: ako imamo
produljeni razmjer a
1
: a
2
= a
2
: a
3
= ... = a
n1
: a
n
= a
n
: a
n+1
, onda je
a
1
+... +a
n
= a
1
a
n+1
a
1
a
2
a
1
.
EE IX 36: Formula za parne savrsene brojeve (ako je p prost broj oblika 2
n+1
1,
onda je broj 2
n
p savrsen; za dokaz vidi poglavlje o pitagorejcima; Euler je u 18.
stoljecu pokazao da su jedini parni savrseni brojevi oni koji su ovog oblika).
U EE X dana je klasikacija kvadratnih iracionalnosti. Knjiga ima 117
propozicija. U deniciji 1 dana je denicija sumjerljivosti. Medu propozicijama
treba istaknuti:
EE X 1: Eudoksova lema (metoda ekshaustije): Ako od neke velicine oduzmemo
vise od njene polovine, od ostatka vise od njegove polovine itd. onda ce, ako se
postupak ponovi dovoljan broj puta, ostatak biti manji od bilo koje velicine.
EE X 2: Ako dvije velicine nisu sumjerljive, onda u Euklidovom algoritmu nijedan
dobiveni ostatak ne dijeli manju (tj. onu s kojom se u doticnom koraku dijeli).
EE X 12: Tranzitivnost sumjerljivosti.
Opcenito je cilj ove knjige vidjeti kada se izraz oblika
_
a +b
c moze zapisati
u obliku d +
e. Uz zadanu osnovnu duzinu r (recimo r = 1), kazemo da je neka

duzina racionalna ako je sumjerljiva kvadratu od r. Suma dvije racionalne duzine
zove se binomijal, a razlika apotom. Euklidovim iracionalnostima zovemo brojeve
oblika
_
A +
B.
Zadnje tri knjige bave se stereometrijom. Opca stereometrija nalazi se u EE
XI. Medu 39 propozicija isticemo:
EE XI 3: Presjek dvije ravnine je pravac.
EE XI 6: Pravci okomiti na istu ravninu su paralelni.
EE XI 14: Ravnine okomite na isti pravac su paralelne.
EE XI 21: Prostorni kut je sadrzan u kutevima medu ravninama cija suma je manja
od cetiri prava kuta.
EE XI 31: Paralelepipedi iste baze (po povrsini) i visine su jednaki (po volumenu).
EE XI 32: Omjer volumena paralelepipeda iste visine jednak je omjeru njihovih
baza.
Knjiga EE XII obraduje primjenu metode ekshaustije na stereometriju
u 18 propozicija. Navedimo neke:
EE XII 2: Povrsine krugova su proporcionalne kvadratima njihovih promjera.
EE XII 5: Dva tetraedra su jednaka (po volumenu) ako imaju iste baze i visine
(dokaz nije moguc bez Eudoksove leme ili njoj ekvivalentnog teorema!).
EE XII 6, 7: Trostrana prizma se moze podijeliti na tri piramide istog volumena.
Slijedi da je volumen piramide trecina volumena prizme iste baze i visine.
EE XII 10: Volumen stosca je trecina volumena valjka iste baze i visine.
EE XII 18: Omjer volumena kugli je trostruki omjer njihovih dijametara (tj. vol-
umen kugle je proporcionalan kubu njena dijametra).
U zadnjoj knjizi tj. u EE XIII nalazi se teorija pravilnih poliedara. Sastoji
se od 18 propozicija.
EE XIII 1: Ako se duzina a podijeli u omjeru zlatnog reza, onda je kvadrat nad
vecim dijelom x uvecanim za pola cijele duzine peterostruki kvadrat nad polovinom
pocetne duzine: (x +a/2)
2
= 5(a/2)
2
. Propozicije 2 6 takoder govore o dijeljenju
duzine u omjeru zlatnog reza.
EE XIII 7: Ako su u jednakostranicnom peterokutu neka tri kuta jednaka, onda
je to pravilni peterokut.
EE XIII 8: Dijagonale pravilnog peterokuta se medusobno (sjecistem) dijele u
omjeru zlatnog reza, a dobiveni veci dijelovi dijagonala su jednaki stranicama tog
peterokuta.
EE XIII 9: Omjer stranica pravilnog sesterokuta i deseterokuta upisanih u istu
kruznicu je omjer zlatnog reza.
EE XIII 10: Ako su u istu kruznicu upisani pravilni peterokut, sesterokut i de-
seterokut, onda je kvadrat nad stranicom peterokuta suma kvadrata nad stranicama
sesterokuta i deseterokuta (tj. te tri duzine cine pravokutni trokut).
EE XIII 12: Kvadrat nad stranicom pravilnog trokuta je trostruki kvadrat nad
radijusom njemu opisane kruznice.
EE XIII 13: Konstrukcija pravilnog tetraedra upisanog u sferu, s dokazom da je
dijametar te sfere 1, 5-struki kvadrat stranice tetraedra.
EE XIII 14: Konstrukcija oktaedra upisanog u sferu, s dokazom da je kvadrat
dijametra te sfere dvostruki kvadrat stranice oktaedra.
EE XIII 15: Konstrukcija kocke upisane u sferu i dokaz da je kvadrat dijametra te
sfere trostruki kvadrat stranice kocke.
EE XIII 16: Konstrukcija ikozaedra upisanog u sferu i racun veze njegove stranice
i dijametra sfere (povezuje se s kvadratnim iracionalnostima).
EE XIII 17: Konstrukcija dodekaedra upisanog u sferu i racun veze njegove stranice
i dijametra sfere (povezuje se s kvadratnim iracionalnostima). Kao korolar dobiva
se da se dijeljenjem stranice kocke u omjeru zlatnog reza kao veci dio dobije stranica
dodekaedra.
EE XIII 18: Usporedba stranica pet pravilnih poliedara i dokaz da su to jedini
pravilni poliedri (koristi EE XI 21).
Radi preglednosti, slijedi tablica pravilnih poliedara:
broj broj broj omjer stranice i volumen/kub stranice
vrhova bridova strana promjera opisane sfere
tetraedar 4 6 4
6/3
2/12
kocka 8 12 6
3/3 1
oktaedar 6 12 8
2/2
2/3
dodekaedar 20 30 12
3(
5 1)/6 (15 + 7
5)/4
ikozaedar 12 30 20 2/
_
10 + 2
5 5(3 +
5)/12
50 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
slika 43 - Platonova tijela
3.2.2 Euklidovi suvremenici
U 3. stoljecu pr. Kr. matematicka skola u Aleksandriji koju je osnovao Euklid bila
je vrlo aktivna. Medu njenim predstavnicima najznacajniji su Aristarh, Arhimed,
Eratosten i Apolonije.
Aristarh sa Samosa (310. 250. pr. Kr.) se bavio primjenom matematike na
astronomiju. Najpoznatiji njegov rezultat je izracun udaljenosti Zemlje do Sunca te
usporedba velicine Zemlje i Mjeseca.
Za izracun udaljenosti Zemlje od Sunca, koristio je cinjenicu da je trokut Zemlje,
Mjeseca i Sunca kad je Mjesec u prvoj cetvrti pravi, s pravim kutem pri Mjesecu:
Napomenimo samo da je jos od Demokrita bilo poznato da Mjesec reektira
Sunceve zrake, a u Aristarhovo je doba bilo poznato i da Mjesec rotira oko Zemlje.
Prema Plutarhu, Aristarh je predlagao hipotezu da se Zemlja krece oko Sunca, i to po
kruznici i istovremeno rotira oko svoje osi. Kut pri Zemlji u spomenutom trenutku
Aristarh je izmjerio i dobio da je taj kut 29/30 pravog kuta tj. 87
. Iz toga slijedi da
je omjer krace katete i hipotenuze jednak 1 : 19, tj. da je udaljenost Zemlje do Sunca
priblizno devetnaesterostruka udaljenost Zemlje do Mjeseca. Dobiveni rezultat ima
dosta veliku gresku zbog pogreske u mjerenju - izmjereni kut iznosi oko 89
57
, pa
da je primijenio isti postupak na njega dobio bi se puno tocniji rezultat (faktor 400
umjesto faktora 19). Napomenimo da je Aristarh svoje racune provodio bez, tad jos
nepoznate, trigonometrije.
Aristarhova usporedba velicine Zemlje i Mjeseca koristi svojstva pomrcine Sunca.
Za vrijeme pomrcine Sunca vidimo da su gledajuci sa Zemlje prividne velicine
Mjeseca i Sunca jednake. Iz tog slijedi da im je omjer promjera jednak omjeru nji-
hovih udaljenosti od Zemlje. Gledajuci sjenu Mjeseca za vrijeme pomrcine Mjeseca,
dobio je usporedbu velicine Zemlje i Mjeseca (buduci je Sunce jako daleko, velicina
Zemlje je priblizno jednaka velicini sjene). Iz tog je dobio da je omjer promjera
Zemlje i Mjeseca priblizno 7 (tocniji rezultat bi bio priblizno 4).
Arhimed iz Sirakuze (287 212) se smatra najznacajnijim primijenjenim
matematicarem i zicarem prije Newtona. Poznata je anegdota kako je uzviknuo
Heureka! kad je otkrio jednostavan nacin za izracunavanje omjera zlata i srebra u

predmetu koji je izraden od mjesavine ta dva elementa:
Kralj Hieron iz Sirakuze ima 10kg tesku zlatno-srebrnu krunu. U vodi je masa te
krune 93, 55% mase na zraku. Ako je poznato da zlato u vodi ima masu manju za
4/77 nego na zraku, a srebro za 9
11
21
%, koliko zlata odnosno srebra je u kruni?
Za vrijeme rimske opsade Sirakuze Arhimed je konstruirao razna obrambena
sredstva (npr. dizalice za dizanje i bacanje brodova, vrstu katapulta za bacanje
velikog kamenja idr.). Kad je 212. pr. Kr. Sirakuza pala, rimski general Marcellus
naredio je da mu dovedu Arhimeda neozlijedenog, ali cini se da ta naredba nije bila
postovana te je Arhimeda ubio nepoznati vojnik.
Arhimed je pisao o nizu tema. Glavna djela su mu O kugli i valjku, O mjerenju
kruznice i kruga (u tom djelu je izracunata povrsina kruga), O plovecim tijelima,
O ravnotezi u ravnini, O kvadraturi parabole, O konoidama i sferoidama (radi se o
tijelima koja nastaju rotacijom konika oko osi, npr. pravukutna konoida je rotacioni
paraboloid; u tom djelu je nasao kvadraturu elipse), O spiralama, Metoda, Pjescanik
(govori o oznacavanju velikih brojeva; ideja je da je broj zrnaca pijeska u svemiru
takoder broj te bi ga se moglo nekako oznaciti), . . .
Za mnoge svoje rezultate koristi Eudoksovu metodu ekshaustije (koja je de facto
integriranje). U mnogim aspektima su Arhimedovi dokazi egzaktniji od Newtonovih
i Leibnizovih. Uvid u Arhimedovo koristenje metode ekshaustije daje njegovo pismo
Eratostenu (pronadeno 1906.): innitezimalnim rastavljanjem lika u paralelne duzine
(odnosno tijela u paralelne ravninske likove) se odreduje teziste lika (odnosno ti-
jela) i onda se pomocu zakona poluge usporeduje njegova povrsina (odnosno volu-
men) s nekim vec poznatim. Nakon takvog zikalnog pristupa, Arhimed jos provodi
odnosno zahtijeva ekshaustijski dokaz za postizanje potpune preciznosti.
Upisujuci odnosno opisujuci krugu pravilni 96-erokut Arhimed je dobio ocjenu
za vrijednost broja :
3
1
7
< < 3
10
71
.
Greska lijeve ocjene je reda velicine 10
3
, a desne 10
4
. Arhimed je bio svjestan da
se moze dobiti proizvoljno dobra aproksimacija upisivanjem poligona sa sve vecim
brojem stranica.
Za dokaz da je povrsina kruga jednaka povrsini pravokutnog trokuta kojem je
jedna kateta radijus, a druga opseg tog kruga, Arhimed koristi iduce pretpostavke i
teoreme:
1. Krug i kruzni odsjecak imaju povrsinu.
2. Povrsina skupa u parovima disjunktnih trokuta i kruznih odsjecaka je jednaka
zbroju njihovih povrsina. Specijalno, ako krug rastavimo na disjunktne trokute
i kruzne odsjecke povrsinu kruga mozemo dobiti kao zbroj njihovih povrsina.
Takoder imamo da je povrsina kruga veca od zbroja povrsina bilo kog pravog
podskupa tih trokuta i odsjecaka.
3. Za svaki krug postoji duzina veca od opsega bilo kojeg tom krugu upisanog
poligona i manja od opsega bilo kojeg tom krugu opisanog poligona: to je
opseg kruga (ime za opseg kruga radijusa 1 potjece od Williama Jonesa,
1706).
52 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
4. Arhimedov aksiom: Za svake dvije povrsine P i S postoji prirodan broj m
takav da je mP > S. Ovaj teorem se nalazi na pocetku djela O kugli i valjku,
ali ga se moze naci i u petoj knjizi Euklidovih Elemenata (dakle i kod Eudoksa)
te u Aristotelovoj Fizici.
5. Pravilni 2
n
-terokut upisan u krug pokriva vise od 12
(n1)
njegove povrsine,
a pravilni 2
n
-terokut opisan krugu ima povrsinu manju od 1+2
(n2)
povrsine
kruga.
6. Povrsina kruga je proporcionalna kvadratu njegova promjera.
Koristeci ovih sest pretpostavki, Arhimed daje iduci dokaz:
ako bi povrsina kruga P bila veca od povrsine S pravokutnog trokuta kojem
je jedna kateta radijus, a druga opseg tog kruga, onda 4. i 5. pretpostavka
povlace da postoji prirodan broj n takav da je
P povrsina upisanog 2
n
terokuta < P S
pa je S manji od povrsine upisanog 2
n
-terokuta. Ako je AB stranica tog
upisanog 2
n
-terokuta i N njeno poloviste, spojnica sredista kruga O s N bit
ce okomita na AB pa je |ON| < r gdje je r radijus kruga.
slika 45 - povrsina kruga je veca od povrsine upisanog poligona
Prema 3. pretpostavci slijedi da je povrsina upisanog 2
n
-terokuta jednaka
2
n
|AB| |ON|
2
= |ON|
2
n
|AB|
2
<
ro
2
= S,
gdje je s o oznacen opseg kruga.
ako bi bilo P < S, onda 4. i 5. pretpostavka povlace da postoji prirodan broj
n takav da je S veca od povrsine opisanog 2
n
-terokuta. Ako je AB stranica
tog opisanog 2
n
-terokuta, prema 3. pretpostavci slijedi da je povrsina opisanog
2
n
-terokuta jednaka
2
n
|AB|r
2
>
ro
2
= S.
slika 46 - povrsina kruga je manja od povrsine opisanog poligona
Buduci dakle nije ni P < S ni S < P, prema Aristotelovom logickom zakonu
(princip iskljucenja treceg) slijedi P = S.
Napomenimo ovdje da je Arhimed znao izracunati i niz drugih povrsina omedenih
krivuljama (npr. kubikama) te volumene raznih tijela (kugle i rotacionog elipsoida,
odsjecka kugle, paraboloida i hiperboloida, presjeka dva jednaka medusobno okomita
uspravna valjka idr.). Arhimedova spirala je putanja tocke koja se krece jednoliko
po pravcu koji jednoliko rotira oko polazista te tocke. Prema tome je njena polarna
jednadzba
r = a

2
gdje je a udaljenost tocke od polazista O nakon jednog punog okreta. Arhimed je
izracunao da povrsina dijela te spirale koji nastaje tokom jednog punog okreta iznosi
a
2
3
. Promotrimo iducu sliku:
slika 47 - Arhimedova spirala, jedan okret
Podijelimo puni kut na n dijelova i promatramo upisane odnosno opisane kruzne
isjecke (OAC i ODB na slici). Neka je S zbroj svih povrsina upisanih kruznih
isjecaka, a S zbroj svih povrsina opisanih kruznih isjecaka. Kruzni isjecak OAC
ima povrsinu jednaku pola radijusa r
A
puta duljina luka AC. Kako je
A
=
2i
n
,
r
A
= a
A
2
=
ai
n
, a duljina luka AC iznosi r
A
A
(za i = 0, 1, . . . , n 1) imamo da je
ta povrsina jednaka

n

_
ia
n
_
2
pa je
S =
n1
i=0
n

_
ia
n
_
2
=
a
2
n
3
n1
i=0
i
2
=
a
2
n
3

(n 1)n(2n 1)
6
<
a
2
3
Analogno je
S =
n
i=1
n

_
ia
n
_
2
=
a
2
n
3

n(n + 1)(2n + 1)
6
>
a
2
3
Kako je ocito
S < S < S
i
S <
a
2
3
< S
za sve n, slijedi da je (jer je S S =
a
2
n
sto se s rastucim n priblizava nuli) trazena
povrsina
S =
a
2
3
54 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
Uocimo da je ovaj postupak u biti eksplicitno racunanje Darbouxovih suma za ek-
vidistantne subdivizije podrucja integracije.
Za Arhimeda su osobito karakteristicne veze matematike i zike. Za to je tipicno
pitanje odredivanje tezista tijela. Za teziste trokuta Arhimed je pokazao da se nalazi
na sjecistu tezisnica na iduci nacin: dovoljno je pokazati da je teziste na bilo kojoj
tezisnici. Pretpostavimo da teziste T nije na tezisnici AD. Tada se nalazi lijevo ili
desno od nje, npr. desno. Duzinu DC uzastopno raspolavljamo i ucrtavamo tezisnici
paralelne pravce kao na iducoj slici
A
B C
D
T
E
sve dok se T ne nade desno od neke od pruga. Recimo da je za to trebalo n koraka.
To znaci da je DC podijeljena na n dijelova te je |DE| =
|DC|
n
. Dopunimo sad sliku
tako da trokut bude rastavljen na sukladne paralelograme i dva tipa trokuta:
A
B C
D
T
E
1
6
2
4 3
5
O
R
S
Tada je povrsina trokuta 1A6 jednaka zbroju povrsina trokuta 123 i 456. Svi
trokuti na lijevoj strani su medusobno sukladni, a isto tako i svi desno. Sad Arhimed
koristi dvije cinjenice: teziste paralelograma je sjeciste njegovih dijagonala, a teziste
proizvoljnog lika je teziste skupa tezista likova na koje smo taj lik rastavili (druga
tvrdnja slijedi iz principa poluge). Neka je sad O teziste skupa paralelograma sa
slike. Ono je na AD jer su svi paralelogrami sukladni i lijevo od AD ih ima koliko
i desno. Neka je R teziste skupa svih trokutica. Tada mora biti T OR. Kako se
povrsina skupa svih trokutica prema povrsini cijelog trokuta ABC odnosi kao 1 : n,
a povrsina skupa svih paralelograma se prema povrsini cijelog trokuta ABC onda
odnosi kao (n 1) : n, slijedi da je |OT| : |TR| = 1 : (n 1). Ako je sad S sjeciste
pravca OTR s p (paralela s AD povucena kroz C) slijedi da je |OT| : |TS| > |DE| :
|EC| = 1 : (n 1) = |OT| : |TR|, dakle je |TS| < |TR| sto je nemoguce jer bi to
znacilo da se teziste R skupa trokutica koji je lijevo od p nalazi desno od p.
Uz izracunavanje povrsine kruga sigurno najpoznatiji Arhimedov rezultat je
odredivanje volumena kugle. Tu se osobito ocituje Arhimedova kombinacija eksperi-
mentalnog pristupa s egzaktnom provjerom putem ekshaustije. Opisat cemo ekspe-
rimentalni dio. Neka su dani valjak radijusa r i visine 2r, uspravni stozac radijusa 2r
i visine 2r te kugla radijusa r. Jos u Euklidovim Elementima mogu se naci volumeni
prva dva tijela (V
V
i V
S
=
1
3
V
V
). Arhimed pokazuje da je volumen kugle V
K
jednak
2
3
volumena valjka. Rezultat je opisan u djelu O kugli i valjku. Pojednostavljeno
receno, ta se tri tijela postavljaju tako da budu u ravnotezi te se promatraju njihovi
presjeci ravninama paralelnima bazi na istoj visini (zapravo, gledaju se vrlo tanki
reznjevi izmedu po dvije takve ravnine, s tim da se pretpostavlja da su reznjevi
dovoljno tanki da ih mozemo smatrati uspravnim valjcima). Ako je x debljina
takvog reznja i on se nalazi na visini x od dna tijela,
slika 50 - racunanje volumena kugle
onda su volumeni tih reznjeva redom:
rezanj kugle ima volumen (2r x)xx, sto se dobiva iz slicnosti trokuta
MKA, MBK i KBA;
rezanj valjka ima volumen r
2
x;
rezanj stosca ima volumen (2r x)
2
x, sto se dobiva iz jednakosti duljina
|ML| i |AM|
Promatrajuci sad momente tih reznjeva oko tezista u kojem su tijela objesena
Arhimed dobiva da je kombinirani moment reznjeva kugle i stosca jednak cetvero-
strukom momentu odgovarajuceg reznja valjka. Kad se usporede svi reznjevi na
svim mogucim visinama x (sto odgovara integraciji od 0 do 2r njihovih povrsina)
dobivamo da je
2r(V
K
+V
S
) = 4rV
V
tj.
V
K
=
2
3
V
V
U poglavlju o trisekciji kuta spomenuto je da je jedna od najpoznatijih mehanickih
konstrukcija bila Arhimedova, slicna Hipokratovoj. Ako je zadan kut CAB, nacrta
se kruznica sa sredistem A koja prolazi kroz B i C. Iz C se povuce pravac koji sijece
pravac BA u E, a kruznicu u F, s tim da se taj pravac bira tako da bude |EF|
56 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
jednak radijusu kruga. Iako neizvedivo ravnalom i sestarom, taj se uvjet u praksi
lako postize. Ako je AX radijus paralelan s EC, onda je XAB trecina kuta CAB.
Eratosten iz Kirene (275 195.pr. Kr.) je bio glavni knjiznicar u Aleksan-
driji. Osim matematikom i lozojom, bavio se poezijom, povijesti, zemljopisom,
astronomijom i lologijom. Njegov mezolabij jedno je od najpoznatijih mehanickih
rjesenja problema duplikacije kocke. Radi se o mehanizmu za odredivanje srednjih
geometrijskih proporcionala: ako su dane dvije paralelne ksirane letve AB i CD i
na njih pricvrscena tri sukladna pravokutna trokuta tako da im po jedna kateta lezi
na AB, ako trokute dovedemo u polozaj kao na slici (K je poloviste od BD, tocke
A, N, L, K su kolinearne, onda je |DK| : |ML| = |ML| : |NO| = |NO| : 2|DK|),
onda ako je |DK| = a, stranica kocke dvostrukog volumena je |ML|.
slika 52 - mezolabij
Osim po mezolabiju, Eratosten je najpoznatiji po Eratostenovom situ i metodi
izracunavanja opsega Zemlje. On je i autor Julijanskog kalendara (kojim su uvedene
prijestupne godine). Eratostenovo sito je metoda za nalazenje prostih brojeva.
Ispisu se svi prirodni brojevi koje provjeravamo, osim broja 1. Prvo odaberemo 2,
dakle je prost, pa prekrizimo sve njegove visekratnike. Prvi iduci neprekrizen broj,
3, je prost. Prekrizimo sve njegove visekratnike. Iduci neprekrizen broj je 5, dakle
prost. Prekrizimo njegove visekratnike itd.
2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 . . .
3 5 7 9 11 13 . . .
5 7 11 13 . . .
7 11 13 . . .
.
.
.
Eratostenova metoda izracuna opsega Zemlje koristila je iduce pretpostavke:
1. Sunce je jako daleko od Zemlje pa mozemo smatrati da su zrake njegova svjetla
koje padaju na Zemlju medusobno paralelne.
2. U gradu Syene (danas Aswan), tada poznatom mjestu na putu karavana iz
Aleksandrije na jug, na dan 21.06. se u podne odraz Sunca vidi u svakom
bunaru tj. u tom je trenutku Sunce tocno iznad tog mjesta.
3. U tom istom trenutku u Aleksandriji zrake padaju pod kutem jednakim pedese-
tini punog kuta.
4. Prema EEVI33 je duljina luka kruznice proporcionalna sredisnjem kutu.
slika 53 - Eratostenov racun opsega Zemlje
Eratosten je utvrdio da je udaljenost Aleksandrije do Syene 5000 stadija (jedan
stadij je priblizno 180 metara). Uz pretpostavku da je Zemlja okrugla, slijedi da se
opseg Zemlje prema 5000 odnosi kao pun kut prema svojoj pedesetini, iz cega slijedi
da je opseg zemlje 250000 stadija tj. oko 45000 kilometara (uocimo da je dobiven
dosta tocan rezultat).
Apolonije iz Perge (260 190.pr. Kr.) poznat je po razvoju teorije konika
(koje je otkrio Menehmo). Njegovo glavno djelo obraduje konike u 8 knjiga s oko
400 propozicija. Od tih 8 knjiga cetiri su opstale na originalnom grckom jeziku, tri u
arapskom prijevodu, a jedna (zadnja, vjerojatno je sadrzavala zadatke) je izgubljena.
Apolonije u tim knjigama starije (Menehmove te Aristejeve i Euklidove) rezultate
nadopunjava vlastitim. Kod Apolonija se prvi put pojavljuju pojmovi elipsa, hiper-
bola i parabola. Njihove jednadzbe izrazava geometrijskom algebrom, a koristi vrstu
koordinatnog sustava s kosokutnim koordinatama. Novost kod Apolonija je da ne
promatra samo presjeke uspravnog stosca, nego i kosih stozaca, i to proizvoljnom
ravninom (dok je Menehmo promatrao samo normalne presjeke uspravnih stozaca
tj. presjeke ravninama okomitim na izvodnice i tako dobio tri tipa presjeka ovisno o
kutu pri vrhu stosca). U prvoj od navedenih knjiga obraduje opca svojstva konika, u
drugoj asimptote hiperbole te dijametre i tangente konika, u trecoj sekante i fokuse,
u cetvrtoj presjeke i dodire dvije konike, u petoj povlacenje normala na koniku, u
sestoj jednake i slicne konike te u sedmoj konjugirane promjere i komplementarne
tetive. Spomenimo, primjera radi, samo jedan njegov rezultat: Produkt duljina
medusobno konjugiranih tetiva u konici je konstantan.
Vecina drugih Apolonijevih djela su izgubljena. O dodirima se bavi poznatim
Apolonijevim problemom: za tri dana objekta u ravnini (svaki je tocka, pravac
ili kruznica) naci objekt (tocku, pravac ili kruznicu) koji ih sva tri dira. Djelo O
geometrijskim mjestima u ravnini se bavilo skupovima tocaka koje zadovoljavaju
neke uvjete, djelo Neuseis se bavilo mehanickim konstrukcijama, a O usporedbi do-
dekaedra i ikozaedra promatra ta dva tijela upisana u istu sferu i dobiva npr. rezultat
da im se oplosja odnose kao volumeni.
58 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
3.3 Postklasicno razdoblje
Poslije pada Sirakuze (212. pr. Kr.), Rimljani nastavljaju s osvajanjem Grcke. Tako
je do 146. pr. Kr. osvojeno gotovo cijelo grcko kopno i pri tom mnogo toga unisteno.
Godine 31. pr. Kr. Rimljani zauzimaju Aleksandriju i pritom spaljuju velik dio
biblioteke u museion-u. Znanstveni rad zamire, a novi rezultati u ovom periodu po-
javit ce se gotovo iskljucivo kao rjesenja pojedinih problema ili upotpunjavanje djela
ranijih matematicara. Matematika ovog doba je izuzetno povezana s astronomijom,
te ce tako u ovom razdoblju doci do pojave trigonometrije i sferne geometrije te
proucavanja krivulja viseg reda. Najpoznatiji matematicari ovog doba su Heron,
Ptolomej, Diofant i Papus.
Hiparh iz Niceje (ca. 180. 125. pr. Kr.) bio je astronom i matematicar.
Izracunao je trajanje godine s tocnoscu do na 6 minuta te kut izmedu ekliptike
i ekvatora, otkrio je godisnju precesiju ekvinocija i izracunao koordinate mnogih
zvijezda. Bilo mu je poznato da je Mjeseceva putanja oko Zemlje samo priblizno
kruznica. Hiparh je utemeljitelj trigonometrije. Izradio je prvu poznatu tablicu
sredisnjih kuteva i pripadnih tetiva (na jedinicnoj kruznici). Sa slike
se vidi da je duljina tetive tet() dvostruki sinus polovine sredisnjeg kuta :
tet() = 2 sin

2
tako da se u biti radi o prvoj tablici sinusa. Tako je npr. tet(30
) =
31,06
60
. Za
konstrukciju svoje tablice Hiparh je koristio pravila koja danas zovemo adicionim
teoremom za sinus i formulu 2 sin
2
2
= 1 cos . Hiparh se bavio i geometrijom
na kugli te je koristio stereografsku projekciju: nebesku kuglu iz jednog njena pola
preslikava na ekvatorsku ravninu.
Mnogima najpoznatiji matematicar ovog razdoblja je Heron iz Aleksandrije
koji je zivio najvjerojatnije u 1. stoljecu pr. Kr. Njegovo glavno djelo Metrica
sastoji se od tri knjige koje se bave ravnim i zaobljenim plohama, volumenima te
dijeljenjem likova i tijela u zadanom omjeru. U biti se ne radi o novim rezultatima,
vec o rekapitulaciji Euklidovih i Arhimedovih. Poznatu Heronovu formulu za
povrsinu trokuta
P =
_
s(s a)(s b)(s c)
gdje su a, b, c stranice trokuta i s poluopseg znao je vec Arhimed. Heronova
metoda za vadenje kvadratnog korijena je, kao sto je vec napomenuto, bila
poznata jos kod Babilonaca:
N
1
2
_
N
n
+n
_
.
3.3. POSTKLASI
CNO RAZDOBLJE 59
gdje je n =
_
N
_
(s [.] je oznacena funkcija najvece cijelo). Tako npr. za N = 28
imamo n = 5 i
28 5, 3. Uocimo da ta formula daje tocan rezultat ako je N

kvadrat prirodnog broja.
Menelaj iz Aleksandrije (1. 2. st.n.e.) poznat je po svom djelu Sphaerica
u kojem se bavi sfernom trigonometrijom. U tom se djelu mogu naci teoremi o
sukladnosti za ravninske i sferne trokute te
Teorem 7 (Menelajev teorem) Zadan je trokut ABC. Na pravcima BC, AC i
AB redom je odabrana po jedna tocka A
1
, B
1
i C
1
. Ukoliko su tocno dvije ili pak
nijedna od tocaka A
1
, B
1
, C
1
na stranicama trokuta, vrijedi: tocke A
1
, B
1
i C
1
su
kolinearne ako i samo ako vrijedi
|BA
1
| |CB
1
| |AC
1
| = |CA
1
| |AB
1
| |BC
1
|.
Ptolomej Aleksandrijski (umro 168. n. e.) usavrsava Hiparhove i Menela-
jeve rezultate. Ptolomej je osobito poznat kao astronom. Njegov Tetrabiblos je za
astronomiju ono sto su EE za matematiku, no jos je znamenitiji njegov Almagest
(arapski prijevod nestalog originala) u kojem daje matematicku teoriju kretanja
nebeskih tijela. To ce djelo sve do renesanse biti osnova zapadne astronomije. U
njemu se nalazi i tablica tetiva s pripadnim kutevima za kuteve od 0, 5
do 90
u koracima od po pola stupnja. Pritom je Ptolomej prvo izracunao lagane tetive

kuteva od 30
, 60
, 72
, 90
i 120
te uspio izracunati tet(0, 5
), a ostale je izveo iz
njih koristeci
Teorem 8 (Ptolomejev teorem) U tetivnom cetverokutu je produkt dijagonala
jednak zbroju produkata nasuprotnih stranica.
Dokaz:
Neka je dan tetivni cetverokut ABCD kojem su stranice a = AB, b = BC, c = CD
i d = DA. Dijagonale su e = AC i f = BD. Neka je kut DBC. Odaberemo P
na AC tako da kut ABP bude takoder .
A
B
C
D
P
Tada su trokuti ABP i DBC slicni jer imaju dva zajednicka kuta (drugi je kut
CDB jednak kutu CAB jer su to obodni kutevi nad istom tetivom BC). Stoga
60 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
je |AB| : |AP| = |BD| : |CD| tj. ac = |AP|f. S druge strane je trokut PBC
slican trokutu ABD jer je kut ABD jednak kutu PBC i kutevi ACB i ADB su
obodni kutevi nad AB, dakle jednaki). Slijedi da je |BC| : |PC| = |BD| : |AD|
tj. bd = |PC|f. Zbrajanje ac = |AP|f s bd = |PC|f daje trazenu jednakost
ac +bd = ef.
Ptolomej za brojeve, kao i mnogi njegovi suvremenici, koristi alfabetsku notaciju
koja koristi grcka slova za brojeve 1, . . . , 10, 20, . . . , 100, 200, . . . , 900, s tim sto ko-
riste i tri fenicka slova jer treba 27 simbola, a grcka abeceda ima 24 slova.
Za razdvajanje izmedu stupnjeva, minuta i sekunda u kutevima koristi se |, npr.
120
35
se pise ||. Tetive se, kao i kutevi, biljeze u seksagezimalnom sustavu.

Ptolomej nije sistematski izlozio ravninsku trigonometriju, ali je zato detaljno
obradio sfernu trigonometriju. Tako kod njega mozemo naci sve bitne teoreme o
pravokutnom sfernom trokutu.
Najveci matematicar postklasicnog razdoblja i posljednji veliki evropski matema-
ticar prije Fibonaccija je Diofant Aleksandrijski (3. st. n. e.) Njegova Arithmetica
u trinaest knjiga bavi se rjesavanjem raznih algebarskih problema oblika jednadzbi
i njihovih sustava. Neke od tih jednadzbi i sustava su neodredeni i imaju nejedin-
stvena rjesenja te Diofant trazi sva racionalna rjesenja. Danas pod diofantskim
jednadzbama podrazumijevamo algebarske jednadzbe s vise nepoznanica s cjelobro-
jnim koecijentima kojima se traze cjelobrojna rjesenja. Tipican primjer diofantske
jednadzbe je trazenje pitagorejskih trojki tj. trojki cijelih brojeva x, y, z takvih da je
x
2
+y
2
= z
2
. Neki od Diofantovih problema do danas nisu rijeseni, a kopije njegove
knjige imale su izuzetan utjecaj na mnoge renesansne i novovjeke matematicare (npr.
de Fermata). Primjera radi, navest cemo dva Diofantova zadatka iz druge knjige
Arithmetice.
Za zadan prirodan broj a treba odrediti racionalne brojeve x, y takve da je
3.3. POSTKLASI
CNO RAZDOBLJE 61
x
2
+ y
2
= a
2
. Jasno je da ako je (x
0
, y
0
) neko konkretno rjesenje, onda (x
0
+
t, y
0
+kt) za racionalan k uvrstavanjem u jednadzbu daje kvadratnu jednadzbu
za t i time mogucnost konstrukcije novog rjesenja. Recimo da je a = 4 tj.
jednadzba je x
2
+ y
2
= 16. Uzmimo x
0
= 0 i y
0
= 4. Tada za x = t i
y = kt 4 imamo x
2
+ y
2
= (k
2
+ 1)t
2
8kt + 16 = 16 tj. t =
8k
k
2
+1
pa
dobivamo beskonacno mnogo novih racionalnih rjesenja.
Ako su zadani a i b (npr. a = 2, b = 3), traze se racionalni x i y takvi da je
x
2
+ y
2
= a
2
+ b
2
. Ako supstituiramo x = x + a i y = mx b (uz a = 2,
b = 3) dobivamo (x + 2)
2
+ (mx 3)
2
= 13 tj. (m
2
+ 1)x
2
+ (4 6m)x = 0.
Odabirom razlicitih m dobivamo razlicite x tj. razna rjesenja (x, y). Npr. za
m = 2 dobijemo x =
18
5
, y =
1
5
.
Diofant je sistematski koristio alfabetsku notaciju, koju prosiruje za dobivanje
simbolickog zapisa algebarskih izraza.
slika 56 - Diofantova alfabetska notacija brojeva
Tako npr. suvremeni 3x
2
+ 12 kod Diofanta izgleda kao
o
M
.
Papus iz Aleksandrije (4. st.n.e.) djeluje kao usamljeni izuzetak u tada vec
potpuno izumrloj aleksandrijskoj matematickoj skoli. Glavno djelo mu je Kolekcija,
vrsta enciklopedije koja predstavlja skup starijih matematickih djela. Njegov je
znameniti teorem, koji je po Hilbertu osnovni teorem euklidske geometrije, a ujedno
je fundamentalan i za projektivnu geometriju:
Teorem 9 (Papusov teorem) Dana su dva pravca i na njima po tri tocke: A, B,
C odnosno A
, B
, C
. Neka je tocka 1 sjeciste AB
i A
B, tocka 2 sjeciste AC
i
A
C te tocka 3 sjeciste BC
i B
C. Tada su tocke 1, 2 i 3 kolinearne.

slika 57 - Papusov teorem
Dokaz:
(za slucaj da pravci ABC i A
nisu paralelni i da medu spojnicama tocaka

62 POGLAVLJE 3. GR
CKA MATEMATIKA
A, B, C s tockama A
, B
, C
nema paralela): Neka je s U oznaceno sjeciste A
B s
B
C, s V sjeciste AC
i A
B te s W sjeciste B
C s AC
. Na trokut UV W primijenimo
Menelajev teorem pet puta:
buduci su A
, C i 2 kolinearne imamo
|V 2| |WC| |UA
| = |2W| |CU| |A
V |,
buduci su B, C
i 3 kolinearne imamo
|V C
| |W3| |UB| = |C
W| |3U| |BV |,
buduci su A, B
i 1 kolinearne imamo
|V A| |WB
| |U1| = |AW| |B
U| |1V |,
buduci su A
, B
i C
kolinearne imamo
|V C
| |WB
| |UA
| = |C
W| |B
U| |A
V |,
buduci su A, B i C kolinearne imamo
|V A| |WC| |UB| = |AW| |CU| |BV |.
Pomnozimo prve tri jednakosti i dobivenu jednakost podijelimo s jednakosti koja
nastaje mnozenjem zadnje dvije. Rezultat ce biti da je
|V 2| |W3| |U1| = |2W| |3U| |1V |,
sto (opet po Menelajevom teoremu) povlaci da su tocke 1, 2 i 3 kolinearne.
Uz Papusov teorem poznat je i Papusov zadatak: Dan je odreden broj pravaca
u ravnini. Potrebno je odrediti geometrijsko mjesto tocaka T sa svojstvom da je
produkt udaljenosti T do odredenih medu zadanim pravcima jednak produktu uda-
ljenosti do ostalih pravaca.
Hipsikl (2.st.n.e.) je prvi podijelio krug na 360
, a pocevsi od njega za sfernu

geometriju i trigonometriju se standardno koristi seksagezimalni sustav.
Medu zenama matematicarima grckog doba, kojih je bio nemalen broj (prema
Jamblihu (250 330 n.e.), koji je sastavio katalog 218 pitagorejaca, medu njima
je bilo 17 zena) osobito je istaknuta Hipatija (370 415 n.e.), kci Teona Aleksan-
drijskog koji je izdao jedno izdanje Euklidovih Elemenata i komentar Ptolomejeva
Almagesta. Hipatija je napisala komentare o Apoloniju i Diofantu. Ubijena je tokom
jedne pobune krscana protiv pogana.
Neoplatonist Proklos (410 485 n.e.) studirao je u Aleksandriji, a djelovao u
Ateni. Njegovi komentari Euklidovih Elemenata su jedan od glavnih izvora saznanja
o antickoj grckoj matematici.
3.4. MATEMATIKA U RIMSKOJ DR
ZAVI 63
3.4 Matematika u rimskoj drzavi
U antickom Rimu paznja se posvecivala iskljucivo prakticnoj matematici: geometriji
potrebnoj za arhitekturu, izracunavanje povrsina zemljista i sl. te pitanja nasljedi-
vanja i kamatnog racuna. Samostalnih matematickih doprinosa nije bilo, a mnogi
grcki izvori preneseni su odnosno prevedeni iskrivljeno i bez razumijevanja materije.
U skolama se uci racunanje na prste, u glavi i pomocu abakusa. Rimski brojevni
sustav koristio je oznake:
I za 1
V za 5
X za 10
L za 50
C za 100
D za 500
M za 1000
Racunanje je zbog tog zapisa bilo dosta nespretno.
Jedino znacajno ime u rimskoj matematici je Anicius Manlius Severinus
Boethius (475524 n.e.), koji je studirao u Ateni, a zivio u Rimu. Glavna djela su
mu Aritmetika, koja je u biti prijevod istoimenog Nikomahova djela, i Geometrija;
oba djela su na nivou standardnih srednjevjekovnih skolskih udzbenika. Boethius
prvi koristi pojam quadrivium za cetiri slobodna umijeca (artes liberales): arit-
metiku, geometriju, astronomiju i glazbu. Ovaj se pojam prenosi u srednji vijek,
kad mu je dodan trivium gramatike, retorike i dijalektike, cime je uspostavljen stan-
dardni popis sedam artes liberales srednjeg vijeka.

Grcka

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Grcka

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Poglavlje 3

jednak i vjerojatno je da Tales nije imao nacina za mjerenje

polukrug. Oko 518. pr. Kr.

2 nije racionalan tj. da dijagonala kvadrata

2 koji koristi svojstva parnih, neparnih i kvadratnih brojeva (opisana nize u

Ako je stozac presjecen ravninom

17 (tj. nesumjerljivost stranice i dijagonale za kvadrate povrsine

2 koja daje i moguci razlog

17: na donjoj se slici vidi da podizanjem okomica duljine

3 bila bi iduca: pretpostavimo da je kateta

dva po Aristotelu nije imenica koja opisuje

2 tj. trazena stranica. Moguce je da je vec

) za koje je konstrukcija moguca. Buduci

2 (ukoliko je zadana jedinicna duzina).

), a ta je konstrukcija moguca. Naime, ako je = 72

x]. Zakljucujemo: realan broj x se moze izraziti pomocu racionalnih

c] (za neki c F),

e. Uz zadanu osnovnu duzinu r (recimo r = 1), kazemo da je neka

Heureka! kad je otkrio jednostavan nacin za izracunavanje omjera zlata i srebra u

28 5, 3. Uocimo da ta formula daje tocan rezultat ako je N

u koracima od po pola stupnja. Pritom je Ptolomej prvo izracunao lagane tetive

te uspio izracunati tet(0, 5

se pise ||. Tetive se, kao i kutevi, biljeze u seksagezimalnom sustavu.

. Neka je tocka 1 sjeciste AB

C. Tada su tocke 1, 2 i 3 kolinearne.

nisu paralelni i da medu spojnicama tocaka

nema paralela): Neka je s U oznaceno sjeciste A

, a pocevsi od njega za sfernu

You might also like