Sveuˇciliˇste J.J.

Strossmayera u
Osijeku Odjel za matematiku
Sveuˇciliˇsni nastavniˇcki studij matematike i informatike

Ruˇzica Cˇ eme

Dokazi Pitagorina teorema

Diplomski rad

Osijek, 2014.
 Sveuˇciliˇste J.J. Strossmayera u
Osijeku Odjel za matematiku
Sveuˇciliˇsni nastavniˇcki studij matematike i informatike

Ruˇzica Cˇ eme

Dokazi Pitagorina teorema

Diplomski rad

Mentor: doc. dr. sc. Ivan Mati´c

Komentor: dr. sc. Ljerka Juki´c
Mati´c

Osijek, 2014.
Sadrˇzaj
Uvod 2

1 Pitagora i Pitagorejci 2
1.1 Grˇcka matematika ....................................................................................................2
1.2 Pitagora....................................................................................................................2
1.3 Pitagorejska ˇskola .....................................................................................................3
1.4 Pitagorejska filozofija...............................................................................................5
1.5 Pitagorejci i matematika.....................................................................................5
1.5.1 Figurativni brojevi........................................................................................8
1.5.2 Savrˇseni brojevi ..........................................................................................10
1.5.3 Pitagorine trojke i Pitagorin teorem.........................................................10
1.5.4 Zlatni rez.....................................................................................................12
1.5.5 Platonova tijela..........................................................................................13

2 Dokazi Pitagorina teorema 15

3 Pitagorin pouˇcak u ˇskoli 51

Zakljuˇcak 55

Saˇzetak 56

Summary 57

Literatura 58

Zˇ ivotopis 59
 1

Uvod
Pitagora je bio prvi ˇcovjek koji je potpuno osjetio radost matematiˇckog otkri´ca.

U prvom poglavlju re´ci ´cu neˇsto o Pitagorinu ˇzivotu te njegovu djelovanju i radu.
Pitago- rejci su sva svoja matematiˇcka otkri´ca pripisivali Pitagori pa se niti za jedan
pitagorejski teorem ne moˇze sa sigurnoˇs´cu tvrditi da je Pitagorin. Bitni dogadaji iz
Pitagorina ˇzivota ve´cinom se mogu rekonstruirati, ali oko datuma postoje velika
razilaˇzenja (i do dvadeset godina). Ne postoje saˇcuvana pisana djela Pitagore ili
Pitagorejaca. Sve ˇsto znamo o njima doznajemo od drugih, ukljuˇcuju´ci Aristotela,
Theona iz Smirne, Platona, Herodota, Filolaja iz Krotona i drugih. Ve´cina
Pitagorejskih postignu´ca skupljena je u Euklidovim Elementima (objavljeni oko 300.
godine prije Krista).

Matematika predgrˇckog razdoblja bila je ve´cinom aritmetiˇcka, a grˇcka matematika ve

´cinom geometrijska. Do geometrizacije matematike doˇslo je upravo u pitagorejsko
vrijeme. To je posljedica otkri´ca novog pisanja brojeva. Poˇceli su slagati kamenˇci
´ce u obliku odredenog lika: trokuta, kvadrata, pravokutnika i drugih likova. Takva
geometrijska interpretacija broja, koju danas zovemo figurativni brojevi, pridruˇzila je
skupu prirodnih brojeva novu strukturu. Raˇsˇclanila je neke od brojeva kao osobito
znaˇcajne, npr. trokutni ili kvadratni brojevi. Pitagorin teorem vrlo je vaˇzan u
geometriji, ali i cjelokupnoj matematici jer ima velike mogu´cnosti primjene.

Nakon ˇsto smo upoznali Pitagoru i njegov rad, u drugom poglavlju navodim dokaze
Pitago- rina teorema poˇcevˇsi s dokazima iz Euklidovih Elemenata. Toˇcan broj dokaza
Pitagorina teorema nije odreden jer postoje skice na temelju kojih se razliˇcitim
metodama moˇze do- biti viˇse razliˇcitih dokaza, ali sigurno je da ih ima nekoliko
stotina.

U tre´cem poglavlju re´ci ´cu neˇsto o Pitagorinu pouˇcku u ˇskoli. Budu´ci da Pitagorin
pouˇcak ima velike mogu´cnosti primjene, ˇcesto se upotrebljava u osnovnoj i u
srednjim ˇskolama. U hrvatskom obrazovnom sustavu, dokaz se obraduje u 8. razredu
osnovne ˇskole. Osim standardnih dokaza Pitagorina teorema, u danaˇsnje vrijeme
interaktivne geometrije i pro- grama, uˇcenicima se na vrlo jednostavan naˇcin moˇze
zorno prikazati dokaz kako bi ˇsto jednostavnije shvatili smisao pouˇcka. Potrebno je
primjereno odabrati takav dokaz i vizu- alizirati ga uˇcenicima.
2

1 Pitagora i Pitagorejci
1.1 Grˇcka matematika

Geografski, antiˇcka Grˇcka uz danaˇsnju Grˇcku obuhva´ca i zapadnu Tursku (Jonija),

juˇznu Italiju sa Sicilijom, a kasnije i Aleksandriju. Poˇcetci grˇcke matematike
pojavljuju se u Joniji, pokrajini s najve´cim utjecajem starih civilizacija. Razvoj se
nastavlja u juˇznoj Italiji kamo su stigli brojni politiˇcki emigranti iz Jonije, a poslije
rata sa Perzijancima i poraza Perzije, 490. godine prije Krista, kulturni i znanstveni
centar postaje Atena. Kasniji znanstveni centar je Aleksandrija, osnovana 331. godine
prije Krista. Zadrˇzala je poziciju znanstvenog centra sve do oko 500. godine nove
ere.

Jedan od glavnih izvora o starogrˇckoj matematici su komentari Euklidovih Elemenata

koje je napisao Proklos, zadnji veliki grˇcki filozof, koji je ˇzivio u 5. stolje´cu nove ere.

1.2 Pitagora

Pitagora iz Samosa (oko 580. - 500. prije Krista), na zapadnoj obali danaˇsnje
Turske, ˇcesto se navodi kao prvi pravi matematiˇcar koji je uvelike doprinio razvoju
matematike, ali se zapravo malo zna o njegovim matematiˇckim postignu´cima jer niti
jedno njegovo djelo nije saˇcuvano.

Slika 1: Pitagora

Roditelji su mu bili s otoka Samosa, otac bogati trgovac Mnesarchosa iz Tira s kojim je
Pitagora kao dijete ˇcesto putovao u Tir i Italiju. Na tim se putovanjima mladi
Pitagora susreo s mnogim uˇciteljima i misliocima iz onog vremena koji su ga
pouˇcavali filozofiji i znanosti. Bio je dobro obrazovan, a na njega su u njegovoj mladosti
poseban utjecaj imala tri filozofa: njegov uˇcitelj Ferekid te Tales i njegov uˇcenik
Anaksimandar (oba su ˇzivjela u Miletu), koji su ga upoznali s matematiˇckim idejama.
Tales ga je vjerojatno zainteresirao za matematiku i astronomiju te mu je savjetovao
da putuje u Egipat kako bi nauˇcio joˇs viˇse. Anaksimandra su zanimale geometrija i
astronomija pa su vjerojatno i njegove ideje
 3

utjecale na Pitagoru kojega su ˇcesto opisivali kao osobu koja ima ˇsirok spektar
znanja o brojnim temama, a Heraklit i Empedoklo su tvrdili da posjeduje mudrost.

Oko 535. godine prije Krista, Pitagora odlazi u Egipat koji je u to vrijeme bio u sukobima
sa Samosom. U Egiptu je posjetio brojne hramove i sudjelovao u brojnim filozofskim
raspravama sa sve´cenicima i misliocima. Nakon ritualne sveˇcanosti i Pitagora je
postao hramski sve´cenik u Diospolisu (danaˇsnji grad Teba). Brojni obiˇcaji iz
Egipta vide se u njegovoj kasnijoj zajednici, Pitagorejskoj ˇskoli, kao npr. tajnost sve
´ceniˇstva, teˇznja ˇcisto´ci, odbijanje graha kao hrane i vina kao pi´ca, odbijanje
noˇsenja koˇzne odje´ce, vegetarijanstvo. Sve je to kasnije utjecalo na rituale, strogost i
tajnost Pitagorejske ˇskole.

Perzijanci osvajaju Egipat 525. godine prije Krista i Pitagora se vra´ca u Samos
(ne zna se toˇcno kako je osloboden) gdje osniva ˇskolu “Polukrug” koja je i stolje
´cima kasnije stanovnicima otoka sluˇzila kao okupljaliˇste mislioca. Medutim, zbog
metoda, strogosti i naˇcina miˇsljenja koji su bili vrlo sliˇcni onima koje je nauˇcio u
Egiptu, stanovnici iz Samosa, nauˇceni na drugaˇciji naˇcin miˇsljenja, nisu bili
zadovoljni Pitagorinim pouˇcavanjem.

Oko 518. godine prije Krista (po nekima i puno ranije) odlazi u juˇznu Italiju.
Ondje je u gradu Krotonu (danaˇsnji grad Crotona, na “peti talijanske ˇcizme”)
osnovao filozofsko
– religioznu ˇskolu koja je danas poznata kao Pitagorejska ˇskola. Ona je oko 508.
godine prije Krista napadnuta, a Pitagora je vjerojatno pobjegao u Metapont
(takoder u juˇznoj Italiji). Ondje je umro u dobi od oko 80 godina, a po miˇsljenju nekih
povjesniˇcara se ubio. Neki izvori tvrde da je doˇzivio oko 100 godina te da se kasnije
vratio u Kroton. Sigurno je da je ˇskola joˇs dugo opstala, a nakon 500. godine prije
Krista se proˇsirila i u druge talijanske gradove te je postala viˇse politiˇcka.
Ponovno je napadnuta 460. godine prije Krista i brojni Pitagorejci su ubijeni.

1.3 Pitagorejska ˇskola

Pitagorejska ˇskola imala je puno sljedbenika koje nazivamo Pitagorejcima. Pitagora je

svoje uˇcenike podijelio u dva razreda, tzv. Cˇ lanovi njegovog uˇzeg kruga zvali su
kruga.
se mathematikoi, ˇsto je prva upotreba rijeˇci matematika, ali njeno moderno
znaˇcenje dao joj je tek Aristotel. Grˇcka rijeˇc mathematikoi je bila koriˇstena vrlo op
´cenito u ranijim spisima, a oznaˇcavala je predmet bilo kakvih prouˇcavanja. Kako
je uˇcenje napredovalo bilo je prikladno ograniˇciti opseg toga pojma na uˇze podruˇcje
znanja. Tada su Pitagorejci poˇceli koristiti rijeˇc mathemata za opisivanje aritmetike i
geometrije koje su prethodno bile nazvane razliˇcitim imenima, bez povezivanja.
Pitagorejska upotreba tog imena bit ´ce
4

temelj za naziv matematike u klasiˇcnoj Grˇckoj tijekom 600. - 300. godine prije
Krista. Iako je ˇcak oko 3000 godina ranije, u drevnom Egiptu i Babilonu, postojao
dio njihova prouˇcavanja koji se mogao nazvati matematika, oni to nisu nazivali tim
imenom.

Mathematikoi su bili stalni ˇclanovi, uˇcitelji i matematiˇcari, koji su ˇzivjeli u toj

zajednici bez osobnog vlasniˇstva i bili su vegetarijanci. Bitna vjerovanja bila su da
je stvarnost u biti matematiˇcka, filozofijom se moˇze proˇcistiti duh, duˇsa se moˇze
uzdi´ci do jedinstva s boˇzanskim, neki simboli imaju mistiˇcno znaˇcenje i svi
ˇclanovi reda su morali poˇstivati strogu odanost i tajnost, a usmena komunikacija
bila je pravilo. Iako je u tom razdob- lju ˇzenama bilo zakonski zabranjeno nazoˇciti
javnim okupljanjima, bilo im je dopuˇsteno dolaziti na Pitagorina predavanja. Jedan
izvor tvrdi da je bilo bar 28 ˇzena koje su bile ˇclanovi uˇzeg kruga. Mnoge kasnije
pripadnice Pitagorejske ˇskole postale su poznati filozofi. Postoji izvor koji tvrdi da je
Pitagora u dobi od oko 60 godina oˇzenio jednu svoju uˇcenicu unutarnjeg kruga,
Theano. Ona je bila posebno nadarena matematiˇcarka koju je Pitagora toliko inspirirao
da je i nakon njegove smrti nastavila ˇsiriti njegov naˇcin razmiˇsljanja. Neki drugi izvori
tvrde da je Theano bila Pitagorina k´ci iako ne navode niˇsta o Pitagorinoj ˇzeni ili bar
ˇzeni koja mu je rodila k´cer, dok neki tre´ci izvori tvrde da je Theano bila samo
posebno nadarena uˇcenica, nikad Pitagorina ˇzena ili k´ci.

Sˇ iri krug zajednice, akousmatikoi, ˇcinili su ljudi koji su ˇzivjeli u svojim ku

´cama, imali svoje stvari, nisu morali biti vegetarijanci, a u ˇskolu su dolazili preko
dana. Cˇ lanovi vanj- skog kruga bili su uˇcenici. Nakon tri godine posluˇsnog
sluˇsanja Pitagorinih predavanja “iza zastora”, tj. nisu imali mogu´cnost vidjeti
Pitagoru ve´c ga samo sluˇsati, uˇcenici su mogli prije´ci u unutarnji krug za ˇcije je
ˇclanove bio organiziran drugaˇciji naˇcin uˇcenja.

Sˇ kola je djelovala i politiˇcki, na strani aristokracije. Sˇ to se tiˇce moralnog ˇzivota,

Pitago-
rejci su imali odredena pravila. Pitagora se zalagao za prijateljstvo, nesebiˇcnost i
iskrenost. Sebe je smatrao tajanstvenim, ˇcak i poluboˇzanskim. Rekao je: “Postoje ljudi,
bogovi i ljudi poput Pitagore.”. Neovisno o matematiˇckim rezultatima samog Pitagore,
ˇskola je svakako doprinijela daljnjem matematiˇckom razvoju.

Slika 2: Poˇstanska marka

 5

Poˇstanska marka prikazuje kovanicu izdanu u Grˇckoj, 20. kolovoza 1955., u

spomen na 2500. obljetnicu osnutka prve Pitagorine filozofske ˇskole.

1.4 Pitagorejska filozofija

Pitagora je bio velik filozof. Bio je duboko uvjeren u ispravnost svojih predodˇzbi i
dosljedno ih je podrˇzavao. U skladu sa svojim vjerovanjima o brojevima, geometriji
i astronomiji, imao je filozofske nazore da je cijeli svijet sastavljen od suprotnosti, tj.
suprotnih parova, da su sve postoje´ce stvari sastavljene od oblika, a ne od materijalne
tvari, da je duˇsa broj koji se samostalno pokre´ce i ponovno utjelovljuje dok ne dode do
potpunog oˇciˇs´cenja (do kojeg se dolazi kroz intelektualne i obredne vjeˇzbe strogih
Pitagorejaca).

Bertrand Russell za Pitagoru je rekao: “Ovaj ˇcovjek je zasluˇzan za razvoj

matematike. Zamislimo ideal – on je posljedica ˇciste matematike – koja je izvor mnogih
korisnih stvari. Njezin je utjecaj porastao i pokazao uspjeh u tehnologiji, etici i filozofiji.”

Tako je matematika postala temelj drugih znanosti. Misao je postala jaˇca od

osjetila, intuicija jaˇca od promatranja. Matematiku i teologiju povezao je upravo
Pitagora i to je karakteriziralo filozofiju religije u Grˇckoj u Srednjem vijeku.
Platonizam je u osnovi bio pitagorejski.

1.5 Pitagorejci i matematika

Pitagorejce su zanimali osnovni principi matematike kao npr. pojam broja, trokuta ili
drugih geometrijskih likova te apstraktna ideja dokaza. Vjerovali su da je sve broj, tj. da
se sve moˇze shvatiti preko (prirodnih) brojeva i njihovih omjera, tj. razlomaka.
Posljedica toga uˇcenja je oˇcekivanje da je (ako je zadana jediniˇcna duˇzina) svaka
duˇzina cjelobrojna ili racionalna, odnosno: sve duˇzine su sumjerljive jediniˇcnoj
(dvije duˇzine su sumjerljive ako im je omjer racionalan broj).

Razlikovali su parne i neparne brojeve – svi parni brojevi (nakon prvog parnog broja) mogli
su se rastaviti na druge brojeve te su bili smatrani plodnim brojevima koji su ˇzenstveni
i zemaljski te op´cenito neˇsto manje cijenjeni. Kako su Pitagorejci bili dominantno
muˇsko druˇstvo, sebe su opisali neparnim brojevima koji su zbog toga bili simbol
muˇzevnosti i boˇzanstva. Prva matematiˇcka teorija koju su Pitagorejci razradili
bila je teorija parnog i neparnog. Njene rezultate nalazimo u IX knjizi Euklidovih
Elemenata u tvrdnjama 21 – 30:

21. Zbroj nekoliko parnih (brojeva) je paran (broj).

6

22. Parni zbroj neparnih je paran.

23. Neparni zbroj neparnih je neparan.

24. Razlika dvaju parnih brojeva je parna.

25. Razlika parnog i neparnog broja je neparna.

26. Razlika dvaju neparnih brojeva je parna.

27. Razlika parnog i neparnog broja je neparna.

28. Umnoˇzak parnog i parnog je paran.

29. Umnoˇzak parnog i neparnog je paran.

30. Ako neparni dijeli parnog, onda dijeli i njegovu polovinu.

(Moˇzemo primjetiti da su 25. i 27. tvrdnja jednake, ali Pitagorejci su ih ispisivali

posebno za parne, a posebno za neparne brojeve ˇsto je dovelo do ponavljanja tvrdnje.)

Broj 2 nije smatran parnim brojem sve dok Aristotel nije pokazao da je to jedini parni prost
broj. Pitagorejci su ovaj smjer matematike, koji je jedan od ranijih pokuˇsaja
faktorizacije, ubrzo prestali prouˇcavati i proglasili ga beskorisnim iako parni i neparni
brojevi, a posebno prosti brojevi, igraju veliku ulogu u modernoj teoriji brojeva. Proste ili
jednostavne i sloˇzene brojeve definirao je Filolaj, Pitagorejac iz Krotona.
Prouˇcavali su razne vrste prirodnih brojeva: svojstva parnih i neparnih, savrˇsene i
prijateljske brojeve te razne figurativne brojeve.

Jedinicu nisu odmah smatrali brojem jer mjera nije ono ˇsto su izmjerili ve´c je
mjera jedinice ono odakle poˇcinjemo brojati. Pitagora je smatrao da je jedan ili jedinica
naˇcelo svakog broja i mnoˇzine, a neˇsto kasnije predstavljala je svemir i
savrˇsenstvo. Broj 10 je bio najve´ci od svih brojeva, bio je baza egipatskog i
grˇckog brojenja, a sadrˇzi i omjere glazbene harmonije. Osim toga, svaki je pitagorejski
broj imao osobnost (vjerovali su u numerologiju). Pitagorino uˇcenje bilo je zanimljiva
mjeˇsavina astronomije i mistiˇcnosti broja. Svemu materijalnom i duhovnom bio je
dodijeljen broj koji ga je opisivao. Npr.

• Broj 1 je oznaˇcavao razlog.

• Broj 2 je prvi parni ili ˇzenski broj, broj koji je oznaˇcavao miˇsljenje.

• Broj 3 je prvi pravi neparni odnosno muˇski broj, broj koji je oznaˇcavao sklad.
 7

• Broj 4 je oznaˇcavao pravdu jer je to prvi broj koji je umnoˇzak dva jednaka broja.

• Broj 5 je oznaˇcavao svadbu, tj. brak jer je bio zbroj brojeva 2 i 3 koji su
predstavljali ˇzene i muˇskarce. U vezi s brojem 5 je tzv. zlatni rez.

• Broj 6 je oznaˇcavao stvaranje.

• ...

• Broj 10 je bio broj svemira.

Rastav broja 10 = 1 + 2 + 3 + 4 je oznaˇcavao dimenzije objekata u geometriji:

• broj jedan odreduje toˇcku,

• dvije toˇcke odreduju pravac u ravnini,

• tri toˇcke odreduju trokut u ravnini,

• ˇcetiri toˇcke odreduju kocku u prostoru.

Pitagorejska postignu´ca osobito su znaˇcajna u ˇcetiri podruˇcja: aritmetici (s

osnovama te- orije brojeva), geometriji, astronomiji i glazbi. Ovakva podjela znanja na
ˇcetiri podruˇcja prouˇcavanja poznata je joˇs iz Srednjeg vijeka kao “quadrivium”, na
ˇsto je kasnije dodano prouˇcavanje logike, gramatike i retorike. Tih sedam podruˇcja
prouˇcavanja smatralo se potrebnim i odgovaraju´cim naˇcinom stjecanja znanja, tj.
potrebnih da bi se postalo obra- zovana osoba.

U astronomiji su uˇcili da je Zemlja sfera (vjerojatno jer je sfera “savrˇsena”) u

srediˇstu svemira. Uoˇcili su nagib Mjeseˇceve orbite prema Zemljinom ekvatoru i da
je vjetrenjaˇca isto ˇsto i jutarnja zvijezda (Venera). Promatrali su zvijezde i
zakljuˇcili da svako zvijeˇzde ima odreden broj zvijezda koje tvore geometrijski lik.

U glazbi je poznato da su Pitagorejci (vjerojatno Pitagora) uoˇcili da vibriraju´ce ˇzice

daju harmoniˇcne tonove ako su im omjeri duljina cjelobrojni. Zakljuˇcili su da najljepˇse
glazbene harmonije odgovaraju omjerima cijelih brojeva 2 : 1, 3 : 2 i 4 : 3.

Primjenjivost matematike za Pitagorejce bila je neupitna sve do otkri´ca

nesumjerljivosti, tj. iracionalnih brojeva koji su pitagorejsku matematiku doveli do
nerjeˇsive krize. Pi- tagorejci su otkrili postojanje iracionalnih brojeva, iako se to
protivi njihovoj filozofiji.
√
Konkretno, pokazali su da 2 nije racionalan, tj. da dijagonala kvadrata nije sumjerljiva
stranici kvadrata. Dokaz da postoje nesumjerljive duˇzine moˇze se na´ci kod Aristotela, ali
8

to je pitagorejsko otkri´ce koje su zbog kontradikcije s vjerovanjem ˇclanovi ˇskole

pokuˇsali zadrˇzati u tajnosti. Tako je navodno Hippasus iz Metaponta oko 470. godine
prije Krista istjeran iz ˇskole jer svoje otkri´ce dodekaedra nije pripisao Pitagori, a po
predaji utopio se za kaznu jer je izdao tajnu o nesumjerljivosti duljine stranice i
dijagonale kvadrata. Dokaz
√
te nesumjeljivosti uobiˇcajeni je dokaz iracionalnosti broja 2 koji koristi svojstva parnih,
neparnih i kvadratnih brojeva.

1.5.1 Figurativni brojevi

Figurativni brojevi prirodni su brojevi koje moˇzemo prikazati slaganjem kamenˇci

´ca u geometrijske likove.

Trokutni brojevi su npr. 1, 3, 6, 10, . . . , tj. op´cenito su oblika

n(n + 1)
Tn = 1 + 2 + 3 + · · · + n ,
2
= npr. 1 + 2 + 3 + 4 + 5 = 15.

Slika 3: Trokutni brojevi

Dakle, to su brojevi koji se pomo´cu toˇckica mogu prikazati kao jednakostraniˇcan

trokut. Pitagorejci su pokazali da je zbroj dva uzastopna trokutna broja jednak zbroju
uzastopnih neparnih brojeva:
Tn + Tn+1 = 1 + 3 + 5 + · · · + (2n + 1).
Medu trokutnim brojevima i brojevima uop´ce, Pitagorejci su posebnu paˇznju pridavali
broju 10 = 1 + 2 + 3 + 4 koji je predstavljao ˇcetiri elementa – vatra, voda, zrak i zemlja.

Kvadratni brojevi su kvadrati prirodnih brojeva, tj. op´cenito su oblika n2 i Pitagorejci su

pokazali da se mogu prikazati kao

n2 = 1 + 3 + · · · + (2n − 1).
 9

Slika 4: Kvadratni brojevi

Tako su nazvani jer toˇckice kojima se prikazuju ˇcine kvadrat. Pitagorejci su pokazali:
• da su kvadratni brojevi jednaki zbroju dva uzastopna trokutna broja,

Slika 5: Kvadratni brojevi

• da je parni kvadratni broj ˇcetverostruki kvadratni (tj. ako je kvadratni broj

djeljiv s 2 onda je djeljiv i s 4),

• da je neparni kvadratni broj osmerostruki trokutni uve´can za 1 (tj. ako je broj n

neparan, onda 8 dijeli n2 − 1).

Pravokutni brojevi su oblika n(n + 1) = 2 + 4 + · · · + 2n. Pitagorejci su pokazali da je

pravokutni broj dvostruki trokutni:

n(n + 1) = 2(1 + 2 + · · · + n).

Od figurativnih brojeva spominju se i pentagonalni

3n2 − n
1 + 4 + 7 + · · · + (3n − 2)
2
=
i heksagonalni
1 + 5 + 9 + · · · + (4n − 3) = 2n2 − n
te prostorni brojevi
• kockasti, tj. oblika n3,

• piramidalni, tj. zbroj uzastopnih kvadratnih brojeva,

• tetraedalni, tj. zbroj uzastopnih trokutnih brojeva.

Razlikuju se i ravninski brojevi (sloˇzeni) i pravˇcasti brojevi (prosti).

10

Slika 6: Pentagonalni brojevi Slika 7: Heksagonalni brojevi

1.5.2 Savrˇseni brojevi

Savrˇseni brojevi prirodni su brojevi koji su jednaki zbroju svih svojih pravih
djelitelja, a pripisivana su im magiˇcna svojstva. Savrˇseni brojevi

6=1+2+3

28 = 1 + 2 + 4 + 7 + 14

496 = 1 + 2 + 4 + 8 + 16 + 31 + 62 + 124 + 248

8128 = 1 + 2 + 4 + 8 + 16 + 32 + 64 + 127 + 254 + 508 + 1016 + 2032 + 4064

vjerojatno su bili poznati ve´c puno ranije. Mogu se opisati i kao brojevi koji su
prijateljski sa sobom (prijateljski brojevi parovi su prirodnih brojeva takvi da je svaki
jednak zbroju pravih djelitelja drugog, npr. 220 i 284 – to je vjerojatno jedini takav par
kojeg su Pitagorejci poznavali).

U Euklidovim Elementima (EE IX 36) nalazi se rezultat koji je vjerojatno pitagorejski:

ako je p = 2m − 1 prost broj, onda je n = 2m−1 p savrˇsen. Ovaj rezultat Pitagorejci
su i dokazali.

Prosti brojevi oblika 2m − 1 danas su poznati kao Mersenneovi brojevi, nazvani po Marinu
Mersenneu koji je u 17. stolje´cu koriste´ci prethodno navedeni rezultat pronaˇsao
prvih osam savrˇsenih brojeva (za n = 2, 3, 5, 7, 13, 17, 19, 31). Do danas nije poznato
postoji li beskonaˇcno mnogo Mersenneovih brojeva.

1.5.3 Pitagorine trojke i Pitagorin teorem

Vezano uz Pitagorin teorem, kojega ´cu spomenuti neˇsto kasnije, Pitagorejci su

prouˇcavali pitagorine trojke – trojke prirodnih brojeva k, m, n takve da je k2 + m2 =
n2, tj. takve da su to stranice pravokutnog trokuta.
 11

Jedna babilonska matematiˇcka tablica iz razdoblja 1900. - 1600. godine prije Krista
sadrˇzi neke odgovore o pitagorinim trojkama i smatra se najstarijim poznatim
dokumentom o teoriji brojeva. Jedan od tekstova iz tablice je sljede´ci: “4 je duljina i 5
dijagonala. Kolika je ˇsirina? Nije poznata. 4 puta 4 je 16. 5 puta 5 je 25. Oduzmeˇs
16 od 25 i ostaje 9. Sˇto da uzmem da dobijem 9? 3 puta 3 je 9. 3 je ˇsirina.”.
Oˇcigledno se radi o odredivanju duljine jedne stranice pravokutnika ako su poznate
duljine druge stranice i dijagonale, a pomo´cu Pitagorina teorema. Bez obzira ˇsto je
Pitagora u Egiptu nauˇcio o pravokutnom trokutu s duljinama stranica 3, 4 i 5, bio je
oprezan s tim.

Skup pozitivnih cijelih brojeva (3, 4, 5) pitagorina je trojka ako ispunjava pravilo a2 + b2 =
c2 . Joˇs neki primjeri su: (5, 12, 13), (7, 24, 25), (8, 15, 17).

Pitagorine trojke poˇceli su prouˇcavati pomo´cu kvadratnih brojeva uz pretpostavku

da takva tri uzastopna broja ˇcine pitagorinu trojku. Moˇze se lako pretpostaviti da
ih ima beskonaˇcno mnogo (za svaki broj n ∈ N brojevi 2n, n2 − 1, n2 + 1 ˇcine
pitagorinu trojku).

U Euklidovim Elementima nalazi se teorem o pitagorinim trojkama: Ako su a, b, c relativno

prosti brojevi takvi da je
a2 + b2 = c2

a = 2mn

b = m2 − n2

c = m2 + n 2

za neke m, n ∈ N, onda je toˇcno jedan od m i n paran, a drugi neparan. Jedine

pitagorine trojke (a, b, c) s a, b, c relativno prostima su gornjeg oblika.
Ovaj teorem Pitagorejci su i dokazali. Bitna je ˇcinjenica da su Pitagorejci bili
svjesni Pitagorina teorema.

Poznavali su i teoriju omjera te odnos aritmetiˇcke, geometrijske i harmonijske sredine

dva broja. Pokazali su i rjeˇsavanje specijalnih linearnih sustava. Arhita iz Tarenta
povezao je omjere i relativno proste brojeve teoremom: Za bilo koji cijeli broj n, ne
postoje cjelo-
A
brojna
a
rjeˇsenja a od = gdje su A i B u omjeru n : n + 1. Osim iskaza ovoga teorema,
a B
Pitagorejci su ga i dokazali.

Kada su se Pitagorejci poˇceli baviti teorijom brojeva i geometrijom, te dvije

discipline poˇcele su se naglo razvijati. Teorem, danas poznat kao Pitagorin, bio je
poznat Babi- loncima oko 1500 godina ranije, no Pitagora (ili koji drugi Pitagorejac)
je prvi koji ga
12

je dokazao te iz tog razloga nosi naziv Pitagorin teorem. Raniji dokazi bili su samo niz
argumenata koji nisu bili potpuni. Po nekima, kada je Pitagora dokazao taj teorem, bo-
govima u ˇcast ˇzrtvovao je vola ˇsto su ga prosvijetlili. Takoder je bitno istaknuti
da je Pitagorejcima bio poznat potpun teorem, ukljuˇcuju´ci i obrat.

Teorem: (Pitagorin teorem) Zbroj kvadrata nad katetama pravokutnog trokuta jednak je
kvadratu nad hipotenuzom.

Obrat: Ako neki trokut ima svojstvo da je zbroj kvadrata nad dvije njegove stranice jednak
kvadratu nad tre´com, onda se radi o pravokutnom trokutu.

Pod kvadratima Pitagorejci, kao i ostali starogrˇcki matematiˇcari, ne podrazumijevaju

po- tencije brojeva (duljina stranica) nego geometrijske likove. Stoga je izvorno shva
´canje te- orema bilo: u pravokutnom trokutu zbroj povrˇsina kvadrata nad katetama
jednak je povrˇsini kvadrata nad hipotenuzom (a povrˇsine su jednake ako je jednu mogu
´ce rastaviti na dijelove od kojih se moˇze sastaviti druga).

Ovakvo geometrijsko shva´canje operacija s brojevima poznato je kao geometrijska

algebra koja je karakteristiˇcna za ˇcitavo razdoblje klasiˇcne grˇcke matematike.
Tako se npr. line- arne i kvadratne jednadˇzbe rjeˇsavaju geometrijski.
Geometrijskom algebrom dokazani su razni algebarski identiteti.

Kepler je izjavio: “Geometrija ima dva blaga: jedno je Pitagorin teorem, a drugo zlatni rez.
Prvo se moˇze usporediti sa ˇcistim zlatom, a drugo s draguljem neprocjenjive
vrijednosti.”

1.5.4 Zlatni rez

Jedan od povijesno najpoznatijih problema geometrijske algebre je konstrukcija dijeljenja

duˇzine u omjeru zlatnog reza. Ako je zadana duˇzina duljine a, potrebno je na njoj
odrediti toˇcku tako da se cijela duˇzina odnosi prema ve´cem od dobivena dva dijela
duˇzine, x, kao taj dio prema manjem dijelu (a − x): a : x = x : (a − x), tj.

Slika 8: Omjer zlatnog reza

 13

Ako oznaˇcimo |AP | = x i |AC| = a, onda je zlatni omjer jednak

a x
= .
x a− x
Suvremenim zapisom vidimo da se radi o rjeˇsavanju kvadratne jednadˇzbe x2 + ax − a2
= 0 ˇcija su rjeˇsenja
√
— ± √
x1,2 = a 5a2
= −1 ± 5
a
2 .
2
Od ta dva rjeˇsenja samo pozitivno rjeˇsenje x = ima geometrijski smisao. Dakle,
√ 2
a 5−1 √
zlatni omjer je broj
5− 1
x= 0.62.
∼
2

1.5.5 Platonova tijela

Osim rezultata iz geometrijske algebre postoji i niz drugih geometrijskih rezultata Pita-
gorejaca. Vjerojatno je da su prvi dokazali da je zbroj kutova u trokutu jednak zbroju
dva prava kuta, a pokazali su i generalizaciju tog teorema: zbroj kutova u trokutu iznosi
dva prava kuta. Zbroj kutova u n-terokutu iznosi 2n − 4 prava kuta. Zasluˇzni su i za
neke teoreme o trokutima, paralelnim pravcima, krugovima, sferama i pravilnim
poligonima.

Poznavali su i pet Platonovih tijela, tj. pravilnih poliedara. Sam Pitagora vjerojatno je
znao konstruirati samo prva tri: tetraedar, kocku i oktaedar. Konveksan poliedar pravilan
je ako su mu sve strane medusobno sukladni pravilni poligoni takvi da se u svakom
vrhu sastaje jednak broj tih poligona. Pet Platonovih tijela, nazvanih po filozofu
Platonu koji u dijalogu Timej govori kako je svemir stvoren iz tih tijela, su:

• tetraedar (4 jednakostraniˇcna trokuta i po 3 brida kroz svaki vrh) pripisan vatri,

• heksaedar ili kocka (6 kvadrata i po 3 brida kroz svaki vrh) pripisana zemlji,

• oktaedar (8 jednakostraniˇcnih trokuta i po 4 brida kroz svaki vrh) pripisan

zraku (ova tri tijela se pojavljuju u prirodi kao ´celije kristalnih reˇsetaka),

• dodekaedar (12 pravilnih peterokuta i po 3 brida kroz svaki vrh) pripisan cjelo-
kupnom svemiru,

• ikozaedar (20 jednakostraniˇcnih trokuta i po 5 bridova kroz svaki vrh)

pripisan vodi.
14

Slika 9: Platonova tijela

Povijesniˇcari teoriju Timeja pripisuju Pitagori odnosno Pitagorejcima. Dokaz da

pravilnih poliedara ima toˇcno pet moˇze se prona´ci u Euklidovim Elementima.
Vaˇzno je uoˇciti da su antiˇcki Grci sva osnovna svojstva tih tijela znali dokazati
bez primjene trigonometrije i matematiˇcke analize.

Prouˇcavanje Platonovih tijela u uskoj je vezi s danas razvijenom granom

poploˇcavanja ravnine i popunjavanja prostora pravilnim ili polupravilnim likovima
odnosno tijelima, a koja ima primjene u kristalografiji i umjetnosti. Pitagorejci su
znali da postoje toˇcno tri naˇcina za prekrivanje povrˇsine (bez preklapanja)
pravilnim poligonima: budu´ci da je zbroj kutova u n-terokutu 2n − 4 prava kuta,
znaˇci da je u pravilnom n-terokutu svaki
kut jednak α = 2n−4
n pravih kutova. Ako se u nekoj toˇcki ravnine sastaje m pravilnih
2n−4 2π
n-terokuta (tj. njihovih vrhova), mora biti mα = m · n · = 2π. Ispitivanjem raznih
kombinacija za m i n (koji moraju biti prirodni brojevi) dobije se da su jedine mogu
´cnosti za n = 3 i m = 6, za n = 4 i m = 4 te za n = 6 i m = 3, tj. mogu´ce je
prekrivanje samo pravilnim trokutima, ˇcetverokutima i ˇsesterokutima.

Prema legendi, Pitagora je prvi matematiˇcar kojemu je pao na pamet naˇcin

zapisivanja sliˇcan danaˇsnjem ASCII-kodu.
 15

2 Dokazi Pitagorina teorema

Pitagorin teorem jedan je od najpoznatijih matematiˇckih teorema. Teorem tvrdi da
je zbroj povrˇsina dvaju “malih” kvadrata jednak povrˇsini “velikog” kvadrata.
Algebarski, a2 + b2 = c2 gdje je c duljina hipotenuze, a a i b su duljine kateta trokuta. To
je fun- damentalni teorem Euklidske geometrije gdje je baza definicije udaljenosti
dvaju toˇcaka. Svatko tko se ikada, bar i na kratko, susreo s matematikom ne moˇze
zaboraviti ovaj te- orem. Poznati su mnogobrojni dokazi njegove istinitosti.

Profesor R. Smullyan, ameriˇcki matematiˇcar, pijanist, filozof i madioniˇcar roden 1919.

go- dine, u svojoj knjizi 5000 B.C. and Other Philosophical Fantasies govori o eksperimentu
koji je proveo na svojim satima geometrije. Na ploˇcu je nacrtao pravokutan trokut i
kva- drate nad hipotenuzom i katetama te razmatrao ˇcinjenicu da kvadrat nad
hipotenuzom ima ve´cu povrˇsinu od bilo kojeg kvadrata nad katetama. Zatim je
postavio pitanje: “Pret- postavimo da su sva tri kvadrata napravljena od zlata, a Vi
imate pravo izabrati veliki
kvadrat ili dva mala kvadrata. Sˇto biste izabrali?” Zanimljivo je da je jedna polovina
uˇcenika izabrala jedan veliki kvadrat, a druga polovina izabrala je dva mala
kvadrata. Obje grupe bile su jednako iznenadene kada su ˇcule da nema razlike.

Euklid je bio prvi koji je objavio dokaze Pitagorina teorema u svojim Elementima. Osim
toga, generalizirao je grafiˇcki prikaz dokaza iz svojih Elemenata, zamjenom kvadrata
ne- kim drugim likovima. Pappus (Pap Aleksandrijski) je u djelu Mathematicae
Collectiones, IV zamijenio kvadrate proizvoljnim paralelogramima na stranicama
proizvoljno nacrtanog trokuta. Drugi naˇcin generalizacije zadrˇzao je kvadrate na
stranicama, ali je trokut mogao biti proizvoljan, ne nuˇzno pravokutan.

Dokaz 1. Ovo je prvi Euklidov dokaz i vjerojatno jedan od poznatijih dokaza Pitagorina
teorema.
Prije svega, trokuti ΔABF i ΔAEC sukladni su prema SKS teoremu o sukladnosti
(|AB| = |AE|, |AF | = |AC|, ∠BAF = ∠BAC + ∠CAF = ∠BAC + ∠EAB = ∠EAC),
tj. ΔABF ∼= ΔAEC.
Promotrimo ΔABF : osnovica ΔABF je stranica AF , a duljina visine iz vrha B na
osno- vicu AF jednaka je duljini stranice AC. Povrˇsina ΔABF jednaka je

P (ΔABF )
|AF | · |AC| |AC| · |AC| |AC|2
= 2 = 2 = 2 .
16

Slika 10: Skica uz dokaz 1.

Nadalje, promatramo ΔAEC: osnovica tog trokuta je stranica AE, a duljina visine iz
vrha C na osnovicu AE jednaka je duljini duˇzine AM gdje je toˇcka M sjeciˇste pravca
AB i pravca CL koji je paralelan s pravcem AE. Stoga je povrˇsina ΔAEC jednaka
polovini povrˇsine pravokutnika AELM . Iz toga slijedi da je povrˇsina kvadrata
duljine stranice
|AC| jednaka povrˇsini pravokutnika AELM . To slijedi iz:
1
P (ΔAEC) = P (AELM )
2
P (ΔAEC) = P (ΔABF )

pa je
|AC|2 1
= · |AE| · |AM |
2 2
|AC| 2 = |AE| · |AM |,
tj. P (ACGF ) = P (AELM
).
Sliˇcno dobijemo za |BC|2 , tj. povrˇsina kvadrata duljine stranice |BC| jednaka je povrˇsini
pravokutnika MLDB.
Konaˇcno, dva pravokutnika AELM i M LDB ˇcine kvadrat nad hipotenuzom AB.

P (AELM ) + P (MLDB) = P (AEDB)

|AC|2 + |BC|2 = |AE| · |AM | + |DB| · |MB|

 17

|AC| 2 + |BC| 2 = |AB| · |AM | + |AB| · |MB|

|AC| 2 + |BC| 2 = |AB| · (|AM | + |MB|)

|AC| 2 + |BC| 2 = |AB| · |AB|

|AC|2 + |BC|22 = |AB| .

□
Na skici na kojoj se temelji Euklidov dokaz, temelje se joˇs neki sliˇcni dokazi
Pitagorina teorema. Pitagorin teorem, ili kako u Hrvatskoj ˇcesto govorimo –
pouˇcak, vrlo je poznat ˇsirom svijeta te u nekim dijelovima ima poseban naziv.
Najpoznatiji naziv grafiˇckog prikaza Pitagorina teorema iz Euklidova dokaza je Bride’s
Chair (u slobodnom prijevodu rekli bismo Mladenkin stolac), a naziva se i Franjevaˇcki
plaˇst, paunov rep i vjetrenjaˇca. U Rusiji je usvojen naziv Pitagorine hlaˇce. Prema D.
E. Smithu Arapi ga nazivaju Figure od the Bride (Slika zaruˇcnice), a iz E. Lucasova
djela, R´ecr´eations Math´ematiques, saznajemo da su ga Grci nazivali teoremom
udanih ˇzena, dok Bhaskara komentira da su ga nazvali potjerom mladih udanih
ˇzena. Florian Cajori (Am Math Monthly, f 6, no 3, 1899, p. 72 ) kao izvor naziva
Bride’s chair smatra pogrjeˇsan prijevod grˇcke rijeˇci numfh koja se pojavila u
teoremu bizantinskih pisaca u 13. stolje´cu. Grˇcka rijeˇc numfh ima dva znaˇcenja
– mladenka i krilati kukac. Grafiˇcki prikaz pravokutnog trokuta s kvadratima nad svakom
stranicom predoˇcava kukca, ali je pisac Behˆa Eddˆınto ipak preveo kao mladenka iz
poˇstovanja prema poznatom matematiˇcaru i njegovu teoremu. Osim tvrdnje Pitagorina
teorema, Bride’s chair ima mnoga zanimljiva svojstva, ve´cinom elemetarna.

W. Dunham, autor knjige Mathematical Universe, u svom djelu citira The Pythagorean
Proposition, djelo profesora E. S. Loomisa s poˇcetka 20. stolje´ca u kojemu se moˇze
prona´ci 367 dokaza Pitagorina teorema, a objavilo ju je Nacionalno vije´ce profesora
matematike (NCTM - National Council of Teachers of Mathematics), 1968. godine. U
predgovoru autor tvrdi da je broj algebarskih dokaza beskonaˇcan isto kao i broj
geometrijskih dokaza, ali da ne postoji trigonometrijski dokaz.

Raˇcunaju´ci mogu´ce pogrjeˇske u izraˇcunima i u geometrijskim dokazima, broj

dokaza sve je viˇse rastao.
18

Dokaz 2. Slijedi joˇs jedan dokaz iz Euklidovih Elemenata.

U pravokutnom trokutu ΔABC spustimo visinu na hipotenuzu AB. Noˇziˇste visine na
hipotenuzu je toˇcka D.

Slika 11: Skica uz dokaz 2.

Trokuti ΔABC, ΔBCD i ΔDCA sliˇcni su iz ˇcega dobijemo sljede´ce omjere

|BC| |BD| |CA| |DA|

|AB| = |BC| & |AB| = |CA| .
Unakrsnim mnoˇzenjem iz prethodnih relacija dobijemo

|BC| · |BC| = |AB| · |BD| & |CA| · |CA| = |AB| · |DA|.

Zbrajanjem slijedi
|BC| 2 + |CA| 2 = |AB| · (|BD| + |DA|)

|BC| 2 + |CA| 2 = |AB| · |BA|

|BC| 2 + |CA|2 = |AB| 2 .

Dokaz 3. Osim prethodna dva dokaza, u Euklidovim Elementima moˇze se prona´ci

joˇs jedan dokaz Pitagorina teorema. U hrvatskom obrazovnom sustavu ovaj dokaz
obraduje se u 8. razredu osnovne ˇskole, stoga se moˇze prona´ci u ˇskolskim
udˇzbenicima.
Neka je dan pravokutan trokut ˇcije su duljine kateta a i b, a duljina hipotenuze c.
Nacr- tajmo kvadrat CDFH duljine stranice a + b i podijelimo ga kao na skici.

|AD| = |BF | = |GH| = |EC| = a

|CA| = |DB| = |F G| = |HE| = b

 19

Slika 12: Skica uz dokaz 3.

Pravokutni trokuti ΔAEC, ΔBAD, ΔGBF i ΔEGH sukladni su jer se podudaraju u

dvjema odgovaraju´cim stranicama i kutu izmedu tih stranica (pravi kut).
Cˇ etverokut ABGE jest kvadrat duljine stranice c.
Izraˇcunajmo povrˇsinu kvadrata CDF H (veliki kvadrat) na dva naˇcina. Povrˇsina
velikog kvadrata iznosi (a + b)2 , malog kvadrata c2 , a svakog od ˇcetiri pravokutna
2
a·b
trokuta . Budu´ci da je povrˇsina velikog kvadrata jednaka zbroju povrˇsina malog
kvadrata i ˇcetiri sukladna pravokutna trokuta, vrijedi:

a·b
(a + b)2 = c2 + 4
·
2

a2 + 2ab + b2 = c2 + 2ab.

Tako smo dobili a2 + b2 = c2 , ˇcime je teorem dokazan.

□

Dokaz 4. Ovaj dokaz temelji se na prethodnim dokazima iz Euklidovih Elemenata. Osim

toga, i ovaj dokaz ˇcesto se moˇze prona´ci u ˇskolskim udˇzbenicima.
Nacrtamo dva sukladna kvadrata duljine stranice a + b. Jedan podijelimo kao u pret-
hodnom dokazu, a drugi na kvadrate duljina stranica a i b i ˇcetiri pravokutna
trokuta sa duljinama kateta a i b (vidi skicu).
20

Slika 13: Skica uz dokaz 4.

Lako je uoˇciti da su pravokutni trokuti s obje skice sukladni (imaju katete jednakih
duljina i pravi kut). Iz svega navedenog slijedi da su obojeni dijelovi velikih kvadrata
jednaki, odnosno vrijedi c2 = a2 + b2 , ˇsto je i trebalo dokazati.
□

Dokaz 5. Ako malo prilagodimo Euklidove dokaze dobijemo joˇs jedan dokaz.

Slika 14: Skica uz dokaz 5.

Dokaz zapoˇcinjemo s trokutom 1, a zatim dodamo joˇs tri trokuta – 2, 3 i 4, kao

na skici. Svi su trokuti medusobno sliˇcni. Izvode´ci nekoliko omjera dobivamo
duljine stranica kao na skici.
c b c a
Δ3 : = & =
a xa y
cx = ab & cy = aa
ab a2
x= & y=
c c
c b
Δ4 : =
b z
cz = bb
2
z=b
c
 21

Konaˇcan oblik lika na skici moˇzemo promatrati na dva naˇcina:

1. pravokutnik (unija trokuta 1, 3 i 4) i trokut 2,

2. pravokutnik (unija trokuta 1 i 2) i dva trokuta 3 i 4.

Povrˇsine moraju biti jednake pa imamo:

b2 ab · b2 a2 · ab
2 c c
+a ab ab = ab + +
c
c c
2· + c
2 2

ab(2a2 + 2b2 + c2) = ab(2c2 + b2 + a2)

2a2 + 2b2 + c2 = 2c2 + b2 + a2

a 2 + b 2 = c2 .

Postoji jednostavniji naˇcin ovog dokaza. Skicu je predloˇzio Vladimir Nikolin iz Srbije.

Slika 15: Skica uz jednostavniji dokaz 5.

Trokuti ΔACDb i ΔABC sliˇcni su prema KK teoremu o sliˇcnosti trokuta pa vrijedi

c a
= c b
b |DbA| & =
b |DbC|

c|DbA| = ab & c|DbC| = b2

|DbA| = ab b2
& |DbC| = .
c c
22

Trokuti ΔCBDa i ΔABC sliˇcni su prema KK teoremu o sliˇcnosti trokuta pa vrijedi

c a
=
a |CDa|

c|CDa| = a2

a2
|CDa| = .
c
Povrˇsinu lika sa slike moˇzemo izraˇcunati na dva naˇcina pa izjednaˇcavanjem dobijemo

P (ABDaDb) + P (ABCJ) = P (ACJBC) + P (ACDb) + P (CBDa)

ab
ab ab b2 ab a2
·c+ = ab + c · c c · c
c 2 +
2 2
abc2 = ab(a2 + b2)

c2 = a2 + b2.

Dokaz 6. Zapoˇcinjemo s dva kvadrata s duljinama stranica a i b, kao na skici lijevo.

Povrˇsina tog lika jednaka je a2 + b2 .

Slika 16: Skica uz dokaz 6. Slika 17: Skica uz dokaz 6.

Konstrukciju nismo zapoˇceli s trokutima, ali sada na skici povuˇcemo dvije duˇzine tako
da dobijemo dva pravokutna trokuta s duljinama kateta a i b te duljinom hipotenuze c,
kao na skici gore desno.
Nekoliko puta rotiramo trokute dok ne dobijemo zadnji poloˇzaj sa skice. U zadnjem
ko- raku rotiramo trokute za 90◦ , svaki trokut oko njegovog najviˇseg vrha. Desni
trokut je rotiran u smjeru kazaljke na satu, a lijevi trokut suprotno od kazaljke na satu.
Oˇcigledno, rezultat je kvadrat duljine stranice c i povrˇsine c2 .
 23

Slika 18: Skice uz dokaz 6.

Pokazali smo da vrijedi a2 + b2 = c2.

□

Sliˇcan dokaz pronaden je u saˇcuvanom rukopisu Thaˆbit ibn Qurra u knjiˇznici

muzeja Aja Sofija u Turskoj, registriran pod brojem 4832. Dokaz zapoˇcinje sa ˇcetiri
jednaka pravo- kutna trokuta koja opisuju lik nepravilna (neobiˇcna) oblika. Ta ˇcetiri
trokuta odgovaraju u parovima poˇcetnim i zavrˇsnim pozicijama rotiranih trokuta u
prethodnom dokazu.

Dokaz 7. Dokaz se pripisuje Leonardu da Vinciju (1459. - 1519.).

Neka je ΔABC pravokutan trokut sa pravim kutom u vrhu C. Nad svakom od stranica
CA, BC i AB konstruirani su kvadrati ACED, BCFG i ABHJ, redom.

Slika 19: Skica uz dokaz 7.

Nad stranicom HJ konstruiran je trokut ΔHJI koji je sukladan trokutu ΔABC, ali u
24

odnosu na njega rotiran je za 180◦ . Sˇesterokut AJIHBC podijeljen je dijagonalom CI

na dva sukladna dijela. Spajanjem toˇcaka E i F dobije se ˇsesterokut ABGF ED,
koji je podijeljen dijagonalom DG na dva sukladna dijela. Trokuti ΔABC i ΔECF
simetriˇcni su u odnosu na dijagonalu DG, ˇsto znaˇci da su toˇcke D, C i G kolinearne.
Ako se ˇcetverokut DABG zarotira oko toˇcke A za 90◦ (u smjeru kretanja kazaljke
na satu na priloˇzenoj skici), preklopit ´ce se sa ˇcetverokutom CAJI, ˇsto znaˇci da
imaju jednake povrˇsine. To je posljedica ˇcinjenice da su kutovi ∠DAC i ∠BAJ
pravi, ˇsto znaˇci da vrijedi ∠DAB =
∠CAJ (jer su oba jednaka zbroju pravog kuta i ∠CAB). Sliˇcno, ∠AJI = ∠ABG. To
znaˇci da vrijedi i |DA| = |AC| = |IH|, |AB| = |AJ| = |AJ| = |JH| te |BG| = |BC| =
|JI|. Kako ˇcetverokuti DABG i CAJI imaju jednake povrˇsine, i ˇsesterokuti
ABGF ED i AJIHBC imaju medusobno jednake povrˇsine. Ako se iz ˇsesterokuta
ABGF ED izostave trokuti ΔABC i ΔECF , njegova povrˇsina smanjuje se na zbroj
povrˇsina kvadrata ACED i BCF G. S druge strane, ako se iz povrˇsine
ˇsesterokuta AJIHBC izostave povrˇsine trokuta ΔABC i ΔHJI, dobijemo
povrˇsinu kvadrata ABHJ, a iz toga direktno slijedi jednakost |AC|2 + |BC|2 = |AB|
2
.
□

Dokaz 8. Dana su ˇcetiri sukladna pravokutna trokuta.

Slika 20: Skica uz dokaz 8.

Slika 21: Skica uz dokaz 8.

Drugi trokut dobiven je rotacijom prvog za 90◦ , tre´ci rotacijom prvog za 180◦ i
ˇcetvrti rotacijom prvog za 270◦ . Povrˇsina svakog trokuta je2 jednaka a·b . Posloˇzimo
dane trokute u kvadrat duljine stranice c. Unutar ve´ceg kvadrata (duljine stranice c)
je praznina u obliku (manjeg) kvadrata duljine stranice a − b.
Zbrajanjem povrˇsina manjeg kvadrata i ˇcetiri pravokutna trokuta s duljinama kateta a
i
b dobijemo povrˇsinu ve´ceg kvadrata duljine stranice c, tj.

a·b
(a − b)2 + 4 · 2 = c2
 25

a2 − 2ab + b2 + 2ab = c2
a2 + b2 = c2.

Dokaz 9. Dana su ˇcetiri sukladna pravokutna trokuta kao u prethodnom dokazu.

Slika 22: Skica uz dokaz 9.

Slika 23: Skica uz dokaz 9.

Posloˇzimo dane trokute tako da dobijemo ve´ci kvadrat duljine stranice a+b sa prazninom
u obliku (manjeg) kvadrata duljine stranice c. Povrˇsinu ve´ceg kvadrata dobijemo
zbrajanjem povrˇsina ˇcetiri pravokutna trokuta s duljinama kateta a i b i manjeg
kvadrata duljine
stranice c.
ab
(a + b)2 = 4 · + c2
2
2 2
a + 2ab + b = 2ab +

c2 a2 + b2 = c2.

Dokaz 10. Ovaj dokaz, koji je kombinacija prethodnih dvaju, pripisuje se indijskom
matematiˇcaru i astronomu Bhaskari (1114. – 1185.) (poznat kao Bhaskara II.).
Uzmemo polazne jednakosti iz prethodna dva dokaza:
ab
(a − b)2 + 4 · = c2
2
ab
(a + b)2 = 4 + c2
·
2
a2 − 2ab + b2 + 2ab = c2
a2 + 2ab + b2 = 2ab + c2.
26

Slika 24: Skica uz dokaz 10.

Zbrajanjem dviju prethodno dobivenih jednakosti dobijemo

2a2 + 2b2 = 2c2

a 2 + b 2 = c2 .

□
Prethodni dokaz lako su provjerili na poznatom pravokutnom trokutu s duljinama stranica
3, 4 i 5. Prethodno spomenut, najpoznatiji pravokutan trokut uoˇcen je u gotiˇckoj
umjet- nosti i moˇze se dobiti savijanjem papira. Pojavljuje se i u nekoliko Sangaku
problema. Moˇzemo vidjeti skicu dokaza iz Bhaskarina doba.

Slika 25: Pravokutni trokut s duljinama stranica 3, 4 i 5

Dokaz 11. Za ovaj dokaz zasluˇzan je 20. ameriˇcki predsjednik J. A. Garfield

(1831. - 1881.). Garfield je dokazao Pitagorin teorem pet godina prije no ˇsto je postao
predsjedni- kom, 1876. godine. Ideju za dokaz dobio je tijekom matematiˇckog
razgovora s nekim od ˇclanova Kongresa. Svoj je dokaz objavio u ˇcasopisu New
England Journal of Education, a temelji se na raˇcunanju povrˇsine pravokutnog
trapeza na dva razliˇcita naˇcina, primje- njuju´ci formulu za povrˇsinu trapeza i
zbrajanjem povrˇsina triju pravokutnih trokuta koji se mogu konstruirati unutar
samoga trapeza. Ovaj dokaz varijacija je prethodnih, ali ov- dje nemamo kvadrate.
 27

Slika 26: Skica uz dokaz 11.

Povrˇsinu trapeza raˇcunamo kao umnoˇzak polovine zbroja duljina baza i visine iz
ˇcega dobijemo
a+ b
· (a + b).
2
Ako promotrimo skicu vidimo da je povrˇsina trapeza jednaka zbroju povrˇsina triju
pra- vokutnih trokuta
a·b c·c a·b
2 + 2 + 2 .
Izjednaˇcavanjem dvaju dobivenih identiteta dobijemo

(a + b)2 2
2 = ab + c
2
a2 + 2ab + b2 = 2ab +

c2 a2 + b2 = c2.

□
Dva trapeza iz prethodnog dokaza moˇzemo spojiti duˇz kose stranice trapeza ˇsto implicira
dokaz 9., a drugi naˇcin spajanja dvaju takvih trapeza implicira dokaz koji slijedi.

Dokaz 12. Ovaj dokaz usko je povezan sa prethodnim dokazom predsjednika Garfielda,
a za njega je zasluˇzan srednjoˇskolac Jamie deLemos.
Po formuli za povrˇsinu trapeza dobijemo
2a + 2b 2
· (a + b) = (a + b) .
2

Ako promotrimo skicu i zbrojimo povrˇsine pravokutnih trokuta dobijemo

2ab 2 2b
+ 2c
2 a = 2ab + c2.
2 +
2
28

Slika 27: Skica uz dokaz 12.

Izjednaˇcavanjem slijedi
(a + b)2 = 2ab + c2

a2 + 2ab + b2 = 2ab +

c2 a2 + b2 = c2.

Dokaz 13. Konstruiramo trokute ΔABC J , ΔBCAJ i ΔCAB J sliˇcne trokutu ΔABC,
kao na skici.

Slika 28: Skica uz dokaz 13.

Kako vrijedi |AC| = |BAJ |, to znaˇci da su trokuti ΔABC i ΔBCAJ sukladni prema
SKS teoremu o sukladnosti (|AC| = |BAJ |, BC je zajedniˇcka stranica i ∠ACB =
∠AJ BC = 90◦ ). Nadalje, kako vrijedi |AB J | = |BC J |, AB J || BC J i AB zajedniˇcka
stranica, to znaˇci da su i trokuti ΔAB J B i ΔABC J takoder sukladni. Iz sliˇcnosti
trokuta dobijemo

|BJC| |AC| |BCJ| |AC|

|AC| = |BC| & |AB| = |BC|
 29

|BJC| · |BC| = |AC| · |AC| & |BCJ| · |BC| = |AC| · |AB|

J |AC|2 |AC| · |AB| .
|B C| = J
|BC|
Moˇzemo zakljuˇciti da vrijedi

P (ΔBCAJ) + P (ΔCABJ) = P (ΔABCJ)

|BC| · |BAJ| + |AC| · |BJC| = |AB| · |BCJ|

|AC| · |BC| + |AC 2

|AC| · |AB|
|
· |AC| = |AB| · |BC|
|BC|
|BC|2 + |AC|2 = |AB|2.

Dokaz 14. Povrˇsina trokuta jednaka je r · s gdje je r duljina polumjera trokutu upisane
a+b+c
kruˇznice, a s = 2
poluopseg trokuta.

Slika 29: Skica uz dokaz 14.

Iz skice vidimo da je c = (a − r) + (b − r) iz ˇcega slijedi

c = a + b − 2r

2r = a + b − c

2r = a + b + c − c − c
2r = 2s − 2c
30

r = s − c.

Kako povrˇsinu trokuta moˇzemo izraˇcunati na dva naˇcina, izjednaˇcimo ih:

a·b
r ·s = 2
a·b
(s c)s =
−
2
(a + b + c − 2c)(a + b + c) = 2ab

(a + b)2 − c2 = 2ab

a2 + 2ab + b2 − c2 = 2ab

a2 + b2 = c2.

Postoji nekoliko vrlo sliˇcnih dokaza koji se temelje na ovoj skici. Ovaj dokaz
pripisuje se Jack Oliveru i originalno je objavljen u ˇcasopisu Mathematical Gazette 81
(March 1997) p. 117-118. □

Dokaz 15. Na skicama moˇzemo vidjeti nekoliko sliˇcnih trokuta s duljinama stranica
abc, aJbJcJ, aJx i bJy.

Slika 30: Skica uz dokaz 15.

Zbog sliˇcnosti trokuta

vrijedi y x aJ
& =
bJ a c
=
b c
cy = bbJ & cx = aaJ.

Zbrajanjem dviju dobivenih jednakosti dobijemo

cx + cy = aaJ + bbJ
 31

c(x + y) = aaJ + bbJ

ccJ = aaJ + bbJ. (1)
Nadalje, zbog sliˇcnosti joˇs dvaju trokuta vrijedi:

bJJ
c & a = c
J J
=
b c a c
b c = bcJ & aJc = acJ J
J

ac
J bcJ & aJ = .
b = c c
Uvrˇstavanjem aJ i bJ u (1)
slijedi:
acJ bcJ
cc = a
J
+b
c c
c2cJ = cJ(a2 + b2)
c2 = a2 + b2.

□
Dokaz 16. Ovaj dokaz objavljen je u djelu F. J. Swetza From Five Fingers to Infinity
(Open Court, 1996, third printing). Autor ga pripisuje matematiˇcaru abu’ l’Hasan
Thˆabit ibn Qurra Marwˆan al’Harrani (826. - 901.).
Zadan je pravokutni trokut ΔABC te nad svakom stranicom nacrtamo kvadrate. Produ-
ljivanjem stranica HM i DL preko vrhova M i L, redom, dobijemo toˇcku F .

Slika 31: Skica uz dokaz 16.

Na skici moˇzemo uoˇciti nekoliko sukladnih trokuta: ΔABC, ΔGEF , ΔF CL, ΔCF M ,
ΔAGH i ΔEBD. Raˇcunamo povrˇsinu peterokuta ABDF H na dva naˇcina:

P (ABDFH) = P (ACMH) + P (CBDL) + P (ΔABC) + P (ΔFCL) + P (ΔCFM )

32

P (ABDFH) = |AC|2 + |BC|2 + 3P (ΔABC)

3
P (ABDFH) = |AC|2 + |BC|2 + · |AC| · |BC| (2)
2
P (ABDFH) = P (ABEG) + P (ΔAGH) + P (ΔEBD) + P (ΔGEF )

P (ABDFH) = |AB|2 + 3P (ΔABC)

3
P (ABDFH) = |AB|2 + · |AC| · |BC| (3)
2
Iz (2) = (3)
dobijemo
3 2 3
+ |BC| 2 + · |AC| · |BC| = |AB| + · |AC| · |BC|
|AC|2
2 2
|AC|2 + |BC|2 = |AB| .
2
□

Dokaz 17. Ovaj dokaz objavljen je u ˇcasopisu American Mathematical Monthly (v. 116,
n. 8, 2009, October 2009, p. 687) uz napomenu da nije jako poznat i da predstavlja
ponovno otkri´ce ve´c ranije poznatog dokaza. Objavljivanje je predloˇzio Sang Woo
Ryoo, uˇcenik srednje ˇskole u Carlisleu. Prije te objave, zasluge za dokaz uzimao je E. S.
Loomis, koji je dokaz objavio u svom djelu The Pythagorean Proposition, NCTM, 1968
iako je dokaz prvi put objavljen joˇs davne 1896. godine u ˇcasopisu Monthly, v. 3,
p. 65-67., a autori su bili B. F. Yanney i J. A. Calderhead.

Slika 32: Skica uz dokaz 17.

Na skici moˇzemo vidjeti pravokutan trokut ΔABC s pravim kutom u vrhu C i duljinama
stranica

|BC| = a, |AC| = b, |AB| = c.

Kut u vrhu A podijelimo simetralom kuta na dva jednaka dijela. Neka je sjeciˇste simetrale
kuta i katete BC toˇcka D. Zatim spustimo okomicu iz toˇcke D na hipotenuzu i
sjeciˇste
 33

oznaˇcimo toˇckom E. Sada je |CD| = |DE| = x. Tada je |BD| = a − x i |BE| = c − b.

Kako su trokuti ΔABC i ΔBDE sliˇcni, vrijedi

|AC| |AB|
|DE| = |DB|

b c
=
x a− x
b(a − x) = cx

ab − bx = cx

x(b + c) =

ab
ab
x= . (4)
b+
c
Iz sliˇcnosti trokuta dobijemo
i

|BC| |AC|
|BE| = |DE|
a b
=
c−b x
ax = b(c − b)

b (c − b )
x= a . (5)

Iz (4) = (5) slijedi

ab
b(c − b)
b+ = a
c
a2 = (b + c)(c − b)

a2 = (c + b)(c − b)

a2 = c2 − b2

a 2 + b 2 = c2 .

□
34

Dokaz 18. Za ovaj dokaz zasluˇzan je Tao Tong.

Neka su trokuti ΔABC i ΔDEB sukladni pravokutni trokuti te neka vrh E leˇzi na kateti
AB.

Slika 33: Skica uz dokaz 18.

Povrˇsinu trokuta ΔABD raˇcunamo na dva naˇcina:

|B D| · |AF | |AB | · |DE |

P (ΔABD) = 2 = 2 .

Uvrˇstavanjem duljina stranica dobijemo

c(c − x) b · b
2 = 2

c2 − cx = b2.

Kako je BD ⊥ AC iz sliˇcnosti trokuta ΔCF B i ΔABC dobijemo

x a
=
a c
xc = a2
2
x=a
c
ˇsto uvrstimo u prethodno dobivenu jednakost pa imamo

a2
c2 − c =b2
c
c2 = a 2 + b 2 .

□
 35

Dokaz 19. Za ovaj dokaz zasluˇzan je srednjoˇskolski uˇcenik John Kawamura, a u

objavlji- vanju mu je pomogao njegov profesor geometrije iz ˇskole u Oaklandu. Dokaz
je objavljen u ˇcasopisu Mathematics Teacher, Apr., 2005, p. 518.

Slika 34: Skica uz dokaz 19.

Skica je vrlo sliˇcna skici iz prethodnog dokaza, ali ovdje ´cemo promatrati povrˇsinu
ˇcetverokuta
ABCD. 2
c·c c
Obje dijagonale ˇcetverokuta imaju duljinu c i okomite su pa je povrˇsina jednaka = .
2 2

c2
= P (ABCD) = P (ΔBCD) + P (ΔBDA)
2
c2 = a2 + b2
2 2 2
2 2 2
c =a +b.

Dokaz 20. Na skici moˇzemo primijetiti dva sukladna pravokutna trokuta: ΔABC
i ΔDAE, gdje je E toˇcka na kateti AB. Kao i u dokazu predsjednika Garfielda
(dokaz 11.), raˇcunamo povrˇsinu trapeza ABCD na dva naˇcina.

P (ABCD) = P (AECD) + P
(ΔBCE)
(6)
c · c a(b − a)
P (ABCD) = 2 + 2
(|BC| + |AD|)
P (ABCD) = 2 ·|
AB|
(7)
(a + b) · b
P (ABCD) =
2
36

Slika 35: Skica uz dokaz 20.

Iz (6) = (7) dobijemo

c2 ab − a2 ab + b2
+ =
2 2 2
c + ab − a = ab + b2
2 2

c2 = a2 + b2.

Dokaz 21. Pitagorin pouˇcak dokazat ´cemo Heronovom formulom. Ideja je

jednostavna: primijenimo Heronovu formulu na jednakokraˇcan trokut kao na skici.

Slika 36: Skica uz dokaz 21.

Spojimo dva pravokutna trokuta s duljinama kateta a i b te duljinom hipotenuze c kao na

skici i dobijemo jednakokraˇcan trokut s duljinama stranica 2b, c i c te povrˇsinom
2b · a
P = = ab. (8)
2
Sada primijenimo Heronovu formulu na trokut sa skice. Kako je poluopseg
2(b+c)
s= 2 = b + c, imamo

P 2 = (b + c)(b + c − 2b)(b + c − c)(b + c − c)

 37

P 2 = (b + c)(c − b) · b2

P 2 = (c2 − b2) · b2. (9)

Uvrˇstavanjem (8) u (9)

dobijemo
(ab)2 = (c2 − b2) · b2

a2b2 = (c2 − b2) · b2

a2 = c2 − b2

a2 + b2 = c2.

Dokaz 22. Ponovno ´cemo dokazati Pitagorin teorem Heronovom formulom, ali ovdje
´cemo to napraviti za pravokutan trokut s duljinama kateta a i b te duljinom
hipotenuze
a+b+c
c. Neka je s = poluopseg, a povrˇsinu ´cemo oznaˇciti sa P . Znamo da je
2
povrˇsina
pravokutnog trokuta s duljinama kateta a i b jednaka
ab
P = . (10)
2
Heronova formula za izraˇcunavanje povrˇsine je P 2 = s(s − a)(s − b)(s − c). Raspisat
´cemo desnu stranu Heronove formule:
−a + b + c
s− a= 2
a− b+c
s− b= 2
a+b− c
s− c= 2
pa uvrˇstavanjem
dobijemo

2 a+b+c −a + b + c a− b+c a+b− c

P = · · ·
2 2 2 2
2
16P = (a + b + c)(−a + b + c)(a − b + c)(a + b − c).

Sredivanjem dobijemo

16P 2 = 2a2b2 + 2a2c2 + 2b2c2 − (a4 + b4 + c4). (11)

Uvrˇstavanjem (10) u (11) slijedi

ab 2
16 · 2 = 2a2b2 + 2a2c2 + 2b2c2 − (a4 + b4 + c4)
38

4a2b2 = 2a2b2 + 2a2c2 + 2b2c2 − (a4 + b4 + c4).

Prebacivanjem na lijevu stranu i izjednaˇcavanjem s 0 dobijemo

(a4 + 2a2b2 + b4) − 2a2c2 − 2b2c2 + c4 = 0

(a2 + b2)2 − 2c2(a2 + b2) + c4 = 0

((a2 + b2) − c2)2 = 0

a2 + b2 − c2 = 0

a 2 + b 2 = c2 .

Dokaz 23. Skiciramo kruˇznicu duljine polumjera c i pravokutan trokut s duljinama kateta
a i b, kao na skici na kojoj moˇzemo primijetiti joˇs neke poznate ˇcinjenice.
Tri toˇcke, F , G i H, koje leˇze na kruˇznici ˇcine pravokutan trokut ΔF GH (obodni
kut nad promjerom kruˇznice je pravi kut pa je promjer kruˇznice hipotenuza
trokuta) s visinom FK duljine a.

Slika 37: Skica uz dokaz 23.

Hipotenuza tog tokuta, GH, je toˇckom K podijeljena na dva dijela duljina: (c+b) i (c− b).
Slijedi
a2 = (c + b)(c − b)

a2 = c2 − b2

a 2 + b 2 = c2 .

□
ˇ
C esto se skica ovoga dokaza pripisuje slavnom matematiˇcaru Leibnizu, ali pri prouˇcavanju
njegova dokaza uoˇcene su greˇske u izvodima.
 39

Dokaz 24. Skiciramo pravokutan trokut ΔABC te iz vrha C opiˇsemo kruˇznicu s

polu- mjerom duljine jednake duljini katete |AC|.

Slika 38: Skica uz dokaz 24.

Produljimo hipotenuzu AB preko vrha B i u sjeciˇstu s kruˇznicom oznaˇcimo

toˇcku K, produljimo katetu AC preko vrha C i u sjeciˇstu s kruˇznicom oznaˇcimo
toˇcku H. Spojimo toˇcke K i H. Zatim produljimo i kra´cu katetu BC preko oba vrha i
u sjeciˇstu s kruˇznicom dobijemo toˇcke J i F , redom kao na skici.
Dobijemo |AB| · |BK| = |BJ| · |BF |, tj.

c · |BK| = (b − a) · (b + a). (12)

Trebamo odrediti |BK| pa tu duljinu izrazimo kao

|BK| = |AK| − |AB| = |AK| − c. (13)

Trokuti ΔABC i ΔAKH sliˇcni su prema KK teoremu o sliˇcnosti (kut u vrhu A je

za- jedniˇcki i oba trokuta su pravokutna) pa slijedi

|AC| |AB|
|AK| = |AH| ,
tj.
b c
=
|AK| 2b
c · |AK| = 2b2
2b2
|AK| = (14)
c
Uvrˇstavanjem (14) u (13)
dobijemo
2b2
|BK| = − c,
c
40

a zatim uvrˇstavanjem prethodno dobivenoga u (12) dobijemo

2b2
c·( − c) = (b − a) · (b + a)
c
2b2 − c2 = b2 − a2
a2 + b2 = c2.
□
Kada bismo zadali jednakokraˇcan pravokutan trokut, ovaj dokaz ne bismo mogli provesti.

Dokaz 25. Ovaj dokaz izradila je Weininjieda iz Kine koja planira postati profesorica
matematike, kineskog jezika i povijesti. Uvrˇsten je u algebarske dokaze u
Loomisovoj zbirci u kojoj autor navodi i raniju objavu ovoga dokaza joˇs iz 1914.
godine, a autor je bio J. Versluys koji je zasluge za dokaz pripisao Cecil Hawkins
(1909.) iz Engleske.
Neka je |EC| = |BC| = a, |CD| = |AC| = b te neka je toˇcka F presjek pravaca DE i AB.
Trokuti ΔDEC i ΔABC sukladni su prema SKS teoremu o sukladnosti (|EC| = |BC|,
|CD| = |AC| i ∠DCE = ∠ACB ) pa iz toga slijedi da je |DE| = |AB| = c.
Kako je AC ⊥ BD, i visina iz vrha B okomita je na nasuprotnu stranicu AD, slijedi da
je i ED ⊥ AB kao tre´ca visina u ΔADB.

Slika 39: Skica uz dokaz 25.

Sada vrijedi
P (ΔADB) = P (ΔABE) + P (ΔACD) + P (ΔBCE)
pa dobijemo
c(c + |E F |) c · |E F | |A C | · |C D | |B C | · |E C |
2 = 2 + 2 + 2
2
c + c|EF | = c|EF | + b · b + a ·
a c2 = a2 + b2.
□
 41

Dokaz 26. John Molokach, predani Pitagorejac, izveo je jedan dokaz Pitagorina teorema
koji je nazvao dokazom paralelograma. Dokaz se temelji na priloˇzenoj skici, a
zapoˇcinje rastavljanjem paralelograma na trokute kao ˇsto je prikazano. “Crveni” trokut
ima duljine kateta a i b te duljinu hipotenuze c, a “plavi” trokut ima duljine kateta x i y te
duljinu hipotenuze b.

Slika 40: Skica uz dokaz 26.

Trokuti su sliˇcni pa
vrijedi a c b c
= & =
x b y b
cx = ab & cy = b2
ab
x= & y = b2
c . (15)
c
Povrˇsinu paralelograma moˇzemo izraˇcunati direktno

P = (a + c) · b (16)

ili kao zbroj sastavnih dijelova: ˇcetiri “crvena”, dva “plava” trokuta i “malog”
pravokut- nika (unutar paralelograma). “Mali” pravokutnik ima duljine stranica (b − x) i (y
− a) pa slijedi
ab xy
P =4 +2 + (b − x)(y − a).
· 2
· 2
Sredivanjem dobijemo
P = ab + by + ax. (17)

Uvrˇstavanjem (15) u (17) i sredivanjem izraza dobijemo

P =b· a2 + b2
a+ .
c
Izjednaˇcavanjem (16) sa prethodno dobivenim slijedi

(a + c) · b = b a2 + b2
a+
c
 42

a2 + b2
a+c=a+
c
c2 = a 2 + b 2 .

□
Ovaj dokaz moˇze se skratiti ako izdvojimo “ve´ci” pravokutnik iz paralelograma.

Slika 41: Skica uz dokaz 26.

Povrˇsinu tog pravokutnika moˇzemo izraˇcunati na dva naˇcina te izjednaˇcavanjem dobijemo

bc = 2 · ab xy
+2 + (b − x)(y − a)
2
· 2

bc = by + ax
b2 ab
bc = b · + a ·
c c
bc2 = b(b2 + a2)

c2 = a2 + b2.

Dokaz 27. Zadan je pravokutan trokut ΔABC te neka je, kao i obiˇcno, pravi kut u
vrhu C, a duljine stranica su jednake |BC| = a, |CA| = b i |AB| = c. Nacrtamo kvadrate
nad katetama te spojimo vrhove kao na skici.

Slika 42: Skica uz dokaz 27.

 43

Trokuti ΔABC i ΔQPC sukladni su prema SKS teoremu o sukladnosti (|CA| = |PC|,
|BC| = |QC|, ∠BCA = ∠P CQ = 90◦ (vrˇsni kutovi)) iz ˇcega slijedi da je ∠CAB =
∠QP C. Neka je toˇcka M poloviˇste hipotenuze. Oznaˇcimo sa R toˇcku u kojoj se
sijeku pravci M C i P Q. Pokazat ´cemo da je MR ⊥ P Q. Poloviˇste M dijeli
hipotenuzu na dva jednaka dijela. Zatim, ΔCMB je jednakokraˇcan pa vrijedi da je
∠MBC = ∠BCM . Uz to vrijedi da je ∠BCM = ∠P CR (vrˇsni kutovi), a znamo i
da vrijedi da je ∠CAB = ∠QP C pa iz toga slijedi ∠CRP = 90◦, tj. MR ⊥ PQ.
Nakon ˇsto smo to pokazali vra´camo se trokutima ΔP MC i ΔQCM . Raˇcunamo
njihove
povrˇsine na dva razliˇcita naˇcina.
S jedne strane, duljina visine iz toˇcke M na stranicu P C jednaka je |C A| = b , a |P C| = b
2 2
pa je

P (ΔPMC) b · 2b = b2 .
2 4
S druge strane, =
c
|CM | · |PR| 2 · |PR| c|PR|
P ( Δ PMC) = 2 = 2 = 4 .
Izjednaˇcavanjem dobijemo
b2 = c|PR|. (18)

Analogno,
P (ΔQCM ) = a · a2 = a2
2 4
a
jer je duljina visine iz toˇcke M na stranicu QC jednaka | = , a |QC| = a. S druge
BC |
2 2
strane,
|CM | · |QR| 2c · |QR| c|QR|
P (ΔQCM ) =
= = .
2 2 4
Izjednaˇcavanjem dobijemo
a2 = c|QR|. (19)

Zbrajanjem (19) i (18) dobijemo

a2 + b2 = c(|PR| + |QR|)

a 2 + b 2 = c2 .

□
Ovaj dokaz pojavio se u nizozemskom matematiˇckom ˇcasopisu za uˇcenike Pitagora,
objav- ljenom u prosincu 1998. godine u ˇclanku autora Bruno Ernst. Dokaz se pripisuje
ameriˇckoj srednjoˇskolki Ann Condit, a datira davnoj 1938. godini.
44

Dokaz 28. Nacrtamo pravokutan trokut i oznaˇcimo duljine stranica kao i obiˇcno –
kra´cu katetu sa a, dulju katetu sa b i hipotenuzu sa c. Zatim nacrtamo joˇs dva
pravokutna trokuta tako da sva tri trokuta zajedno ˇcine pravokutnik, kao na skici.

Slika 43: Skica uz dokaz 28.

Duljine stranica najmanjeg trokuta oznaˇcimo na isti naˇcin kao da imamo samo taj
pra- vokutan trokut: kra´cu katetu sa a, dulju katetu sa b i hipotenuzu sa c. Sada
promotrimo taj trokut i uoˇcimo da je duljina hipotenuze pomnoˇzena sa a pa i
katete pomnoˇzimo sa
a. Dobili smo pravokutan trokut s duljinama stranica aa, ab i ac. Zatim, na
uobiˇcajen naˇcin oznaˇcimo stranice joˇs neoznaˇcenog trokuta: kra´cu katetu sa a,
dulju katetu sa b i hipotenuzu sa c. I ovdje promotrimo hipotenuzu te uoˇcimo da je
njena duljina pomnoˇzena sa b, stoga i katete pomnoˇzimo sa b nakon ˇcega dobijemo
pravokutan trokut s duljinama stranica ab, bb i bc. Vratimo se na polazni trokut te
uoˇcimo da su duljine kateta pomnoˇzene sa c pa i duljinu hipotenuze pomnoˇzimo sa
c. Kako su nasuprotne stranice pravokutnika jednake duljine direktno dobijemo

aa + bb = cc,

tj.
a2 + b2 = c2.

Dokaz 29. Ovaj dokaz objavio je Larry Hoehn.

Imamo pravokutan trokut ΔABC sa pravim kutom u vrhu C. Produljimo katetu CA
preko vrha A tako da je |AD| = |AB| = c, kao na skici. Iz toˇcke D povuˇcemo
okomicu na pravac CD. Iz vrha A povuˇcemo simetralu kuta ∠BAD te toˇcku u
kojoj se sijeku ova simetrala i okomica iz toˇcke D na pravac CD oznaˇcimo sa E.
Produljimo katetu BC preko vrha B i povuˇcemo okomicu iz toˇcke E na nasuprotnu
stranicu te u njihovom
 45

sjeciˇstu dobijemo toˇcku F , kao na skici.

Slika 44: Skica uz dokaz 29.

Trokuti ΔEBA i ΔEAD sukladni su prema SKS teoremu o sukladnosti (|AB| = |AD|,
AE je zajedniˇcka stranica, ∠BAE = ∠EAD jer je AE simetrala kuta ∠BAD).
Prema tome je ∠EBA = ∠ADE = 90◦. Slijedi da u pravokutnim trokutima ΔABC i
ΔBEF vrijedi ∠ABC = ∠BEF i ∠CAB = ∠F BE ˇsto znaˇci da su ti trokuti sliˇcni
prema KK teremu o sliˇcnosti. Kako su trokuti sliˇcni, vrijedi
x u x y
= & =
a b a c
xb = au & xc = ay.

Sa skice moˇzemo primijetiti da je x = b + c, a y = u + a. Uvrˇstavanjem x i y u prethodno

dobiveno slijedi
(b + c) · b = au & (b + c) · c = a · (u +
a)
b2 + bc = au & bc + c2 = au + a2
b2 + bc + c2 − a2
=u & = u.
bc a
Izjednaˇcavanjem a
dobijemo
b2 + bc 2 2
= bc + c − a
a a
b + bc = bc + c2 − a2
2

a2 + b2 = c2.

□
46

Dokaz 30. Ovaj dokaz nastavlja se na prethodni, tj. ovo je op´ceniti dokaz, toˇcnije familija
dokaza za razliˇcite vrijednosti parametra k.

Slika 45: Skica uz dokaz 30.

Prvo ´cemo istaknuti vaˇzna svojstva prethodnog dokaza: pravokutni trokuti

ΔEBA i ΔBEF sliˇcni su trokutu ΔABC. Stranice trokuta ΔBEF smo oznaˇcili
ka, kb i kc za neki k, kao na skici.
Da bi sve duljine stranica na skici imale smisla, za parametar k mora vrijediti

ka − b ≥ 0

ka ≥ b
k≥ b
a
jer nam o tome ovisi poloˇzaj toˇcke D koja u ovom sluˇcaju nije ispod ve´c iznad
toˇcke A, kao na skici.
Povrˇsina pravokutnika moˇze se raˇcunati direktno ka(kb + a) ili kao zbroj povrˇsina
trokuta
ΔBEF , ΔEBA, ΔABC i ΔEAD. Izjednaˇcavanjem dobijemo

ka · kb kc · c ab (kb + a)(ka − b)
ka(kb + a) = 2 + 2 + 2 + 2

2k2ab + 2ka2 = k2ab + kc2 + ab + k2ab − kb2 + ka2 − ab

k(a2 + b2) = kc2

a 2 + b 2 = c2 .

Dokaz ima smisla za sve k ≥ ba .

• Za k = abdobijemo dokaz 28.

 47

• Za k b+c
dobijemo prethodni dokaz (dokaz 29.).
= a

• Za k = 1 dobijemo dokaz predsjednika Garfielda (dokaz 11.).

Dokaz 31. Ovaj dokaz pripisuje se Adamu Rose.

Slika 46: Skica uz dokaz 31.

Zapoˇcinjemo s dva sukladna trokuta: ΔAB C i ΔAF E, a vrh A je presjek pravaca

BE i CF . Oznaˇcimo toˇcku D na hipotenuzi AB i toˇcku G na produˇzetku
stranice AF preko vrha F tako da vrijedi: |BC| = |BD| = |F G| = |EF |.
Nadalje, ΔBCD je jednakokraˇcan, stoga je
π−α π α
∠BCD = ∠CDB = = − .
2 2 2
Kako je kut u vrhu C pravi, slijedi da je
π π π α α
∠DCA = − ∠BCD = − + = .
2 2 2 2 2
Zatim, kako je ∠AFE vanjski kut trokuta ΔEFG, vrijedi ∠AFE = ∠GEF + ∠FGE.
Nadalje, trokut ΔEF G je jednakokraˇcan pa slijedi ∠GEF = ∠F GE = 2α .
Dva pravca, CD i EG, presjeˇceni su pravcem CG i zatvaraju dva unutarnja kuta ∠DCA
i ∠AGE koji su jednaki. Slijedi da je CD || EG.
Trokuti ΔADC i ΔAGE sliˇcni su prema KK teoremu o sliˇcnosti pa vrijedi

|AD| |AE|
|AC| = |AG|
48

c− a b
b = a+c
b2 = (c − a)(c + a)
b 2 = c2 + a 2

a 2 + b 2 = c2 .

Dokaz 32. Ovo je generalizacija Pitagorina teorema na ˇsiljastokutan trokut za koju

je zasluˇzan Dao Thanh Oai iz Vijetnama.

Slika 47: Skica uz dokaz 32. Slika 48: Skica uz dokaz 32.

Neka su BHb i CHc dvije visine u trokutu ΔABC. Tada je |BC|2 = |AB| · |BHc| + |AC| ·
|CHb |. Ako oznaˇcimo kutove α, β i γ moˇzemo odrediti nekoliko duljina (desna skica).
Nadalje, imamo

|AB| · |BHc| + |AC| · |CHb| = |AB| · |BC| · cos β + |AC| · |BC| · cos γ

|AB| · |BHc| + |AC| · |CHb| = |BC|(|AB| cos β + |AC| cos γ)

|AB| · |BHc| + |AC| · |CHb| = |BC|(|BHa| + |HaC|)

|AB| · |BHc| + |AC| · |CHb| = |BC| 2 .

□
Mogli smo to pokazati i bez trigonometrijskih vrijednosti kutova, primjenom omjera:

|BHc| |BHa| |CHb| |CHa|

|BC| = |AB| & |BC| = |AC|
 49

|AB| · |BHc| = |BC| · |BHa| & |AC| · |CHb| = |BC| · |CHa|.

Zbrajanjem dobijemo

|AB| · |BHc| + |AC| · |CHb| = |BC|(|BHa| + |CHa|)

|AB| · |BHc| + |AC| · |CHb| = |BC| 2 .

□
Pitagorin teorem vrijedi kada je kut u vrhu A pravi.

Dokaz 33. E. Loomis i mnogi drugi koji su prouˇcavali dokaze Pitagorina teorema
vjeruju da ne postoji trigonometrijski dokaz. To proizlazi iz ˇcinjenice da bi se
trigonometrijski dokaz trebao temeljiti na osnovnom trignometrijskom identitetu sin2 α +
cos2 α = 1.
J. Zimba pokazao je da se teorem moˇze izvesti iz formula za sinus i kosinus razlike
bez upotrebe osnovnog trignometrijskog identiteta sin2 α + cos2 α = 1.

cos (α − β) = cos α cos β + sin α sin β

sin (α − β) = sin α cos β − cos α sin β

Budu´ci da se radi o pravokutnom trokutu α i β su kutovi manji od 90◦ . Ako

stavimo da je α = β dobijemo
cos 0 = cos2 α + sin2 α,

a kako znamo da je cos 0 = 1 zapravo smo dobili

1 = cos2 α + sin2 α

ˇsto nije posljedica trignometrijskih vrijednosti ve´c praktiˇcne definicije. Kao takvo, ne
bi bilo dobro upotrijebiti to u dokazu osnovnih rezultata kao ˇsto je Pitagorin teorem.
Umjesto toga, pretpostavimo da vrijedi 0 < y < x < 90◦ iz ˇcega slijedi 0 < x − y < 90◦
pa dobijemo
cos y = cos (x − (x − y))

cos y = cos x cos (x − y) + sin x sin (x −

y)

cos y = cos x(cos x cos y + sin x sin y) + sin x(sin x cos y − cos x sin

y) cos y = cos2 x cos y + cos x sin x sin y + sin2 x cos y − cos x sin x sin y

cos y = cos y(cos2 x + sin2 x)

50

ˇsto implicira sin2 x + cos2 x = 1. Budu´ci da je cos y po definiciji omjer duljine

prileˇze´ce katete i hipotenuze, nikada ne´ce biti jednako 0. (Osnovna definicija
trigonometrijskih funkcija uvijek pretpostavlja da je argument pozitivan kut manji od
90◦.)
□
Dokaz 34. John Molokach dao je dokaz bez rijeˇci, temeljen na priloˇzenoj skici, a izraˇzen
preko determinante.

Slika 49: Skica uz dokaz 34.

U linearnoj algebri vrlo je poznato da determinanta kvadratne matrice reda 2 jednaka

. a b . = ad − bc

. .
c d vektorima a i b . Autor ovog dokaza primi-
definira povrˇsinu paralelograma odredenog c d
jenio je svojstvo determinanti na skici.
Imamo dva kvadrata duljine stranice c i povrˇsine c2 . Jedan od njih je odreden vektorima
b −a
−a −b
i pa povrˇsinu raˇcunamo kao
determinantu −a −b
. . = (−a) · (−a) − b · (−b) = a2 + b2.
b −a
Kako su povrˇsine jednake
dobivamo
a 2 + b 2 = c2 .

Autor je skici pridruˇzio samo formulu

. c 0 . . −a −b
= .
. . . b −a
0 c
jer je ovo dokaz bez
rijeˇci. □
 51

Dokaz 35. Doktor Scott Brodie iz medicinske ˇskole u New Yorku prouˇcavao je i
na nekoliko naˇcina dokazao Pitagorin teorem. Svi njegovi dokazi temelje se na
generalizaciji primjene teorema o kosinusu.
Njegov prvi dokaz slijedi direktno iz Ptolomejeva teorema o tetivnim ˇcetverokutima:
za tetivni ˇcetverokut vrijedi da je umnoˇzak duljina dijagonala jednak zbroju umnoˇzaka
duljina nasuprotnih stranica. Primjenom tog teorema na pravokutnik dobijemo upravo
jednakost iz Pitagorina teorema: c2 = a2 + b2.
□

Prije viˇse od stotinu godina pojavio se popis velikog broja dokaza Pitagorina teorema.
Koriste´ci razne metode na temelju ove skice moˇze se napraviti 4864 razliˇcita dokaza.

Slika 50: Skica na kojoj se temelji velik broj dokaza

3 Pitagorin pouˇcak u ˇskoli

Cilj nastave matematike je stjecanje temeljnih matematiˇckih znanja potrebnih za

razumi- jevanje pojava i zakonitosti u prirodi i druˇstvu, stjecanje osnovne matematiˇcke
pismenosti i razvijanje sposobnosti i umije´ca rjeˇsavanja matematiˇckih problema.
Matematika je je- dan od temeljnih nastavnih predmeta u osnovnoj ˇskoli i to zbog
znanja koja su bitna za uspjeˇsno ukljuˇcivanje u rad, gospodarstvo, suvremenu
tehnologiju i druˇstvo.

Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS), koji u Hrvatskoj vrijedi od 2006. godine,
je putokaz za uˇciteljstvo, uˇcenike i roditelje pri ostvarivanju i stvarnom poboljˇsavanju
od- goja i obrazovanja. Izrada HNOS-a zapoˇcela je rastere´cenjem nastavnog
gradiva. HNOS je izraden za postoje´ci nastavni plan (nastavne predmete i pripadaju
´cu satnicu). To je izvor iz kojeg saznajemo: nastavne teme, kljuˇcne pojmove,
obrazovna postignu´ca, izborne teme i korelacije.
52

Pri uskladivanju nastavnog plana i programa matematike sa HNOS-om odustalo se od

raˇcunanja s velikim brojevima (bez dˇzepnog raˇcunala) i od ve´cine dokaza, dok su
pro- blemski i zahtjevniji zadatci djelomice prebaˇceni u izborne sadrˇzaje. Koji su
zadatci zahtjevniji, ostavlja se slobodnoj procjeni profesora. Izostavljeni su i mnogi strani
struˇcni nazivi. U nastavi matematike nema mnogo ˇcinjenica koje treba pamtiti i
teˇziˇste je rada na razumijevanju pojmova i uvjeˇzbavanju pojedinih postupaka.

U naˇsem obrazovnom sustavu, prema nastavnom planu i programu za osnovnu ˇskolu,

ma- tematika se u okviru redovne nastave kao obavezan predmet radi 4 sata tjedno,
odnosno 140 sati tijekom ˇskolske godine u svim razredima (od 1. do 8.).

Pitagorin pouˇcak obraduje se u 8. razredu osnovne ˇskole. Uz tu nastavnu temu, u

nastav- nom planu i programu, stoje kljuˇcni pojmovi : pouˇcak, Pitagorin pouˇcak,
obrat pouˇcka te obrazovna postignu´ca: znati izreku, smisao i zorni dokaz Pitagorina
pouˇcka; izre´ci obrat Pitagorina pouˇcka te izraˇcunavati duljinu jedne stranice
pravokutnoga trokuta ako su za- dane duljine ostalih stranica.
Uz temu Dokaz Pitagorina pouˇcka naveden je cilj nastavnoga sata: dokazati
Pitago- rin pouˇcak. Oˇcekivana uˇceniˇcka postignu´ca podijeljena su na temeljna
znanja, vjeˇstine i sposobnosti te vrijednosti i stavove. Vezano uz temu Dokaza
Pitagorina pouˇcka oˇcekivana uˇcenika postignu´ca su:

temeljna znanja
Uˇcenici ´ce:

• nauˇciti dokazati da za svaki pravokutni trokut vrijedi formula Pitagorina

pouˇcka. vjeˇstine i sposobnosti

Uˇcenici ´ce:

• uoˇciti nuˇznost dokaza Pitagorina pouˇcka,

• razvijati sposobnost algebarskog i grafiˇckog izraˇcunavanja,

• uoˇciti analogiju algebarskih i geometrijskih sadrˇzaja,

• razvijati logiˇcko miˇsljenje i

zakljuˇcivanje. vrijednosti i stavovi

Uˇcenici ´ce:

• razvijati vjeˇstinu koncentracije,

 53

• razvijati interes za produbljivanje i proˇsirivanje znanja,

• razvijati urednost i preglednost u pismenom izraˇzavanju,

• razvijati sustavnost u radu,

• razvijati organizacijske vjeˇstine,

• razvijati preciznost i jasno´cu miˇsljenja,

• razvijati povjerenje u vlastite matematiˇcke sposobnosti,

• razvijati odnos uvaˇzavanja prema matematici,

• razvijati pozitivni odnos prema radu,

• razvijati svijest o univerzalnosti matematiˇckog jezika,

• razvijati toleranciju prema drugima i drugaˇcijem miˇsljenju.

Uˇcitelji obraduju dokaz Pitagorina pouˇcka na naˇcin koji je prikazan u udˇzbeniku.

Budu´ci da nije cilj da uˇcenik zna taj dokaz od rijeˇci do rijeˇci, ve´c da razumije smisao
toga dokaza, vrlo ˇcesto dokaz se obradi kroz nekakvu igru kako bi zorno doˇcarali bit.
Dokaz Pitagorina pouˇcka mogu´ce je provesti na viˇse naˇcina, koriste´ci programe
dinamiˇcke geometrije, gotove modele, ali i “klasiˇcne” metode poput rezanja ˇskarama,
lijepljenja, savijanja kolaˇz papira itd. Prilikom ovakvih vizualnih dokaza Pitagorina
pouˇcka posebno je vaˇzna didaktiˇcka upotreba boje u dokazivanju. Dokaz se
obraduje samo u 8. razredu osnovne ˇskole.

Pitagorin pouˇcak ima vrlo ˇsiroku i ˇcestu primjenu pa se u osnovnoj ˇskoli, osim
obrade na pravokutnom trokutu, primjenjuje za izraˇcunavanje elemenata drugih
geometrijskih likova i tijela.

U srednjim ˇskolama Pitagorin pouˇcak ne obraduje se ponovno jer se smatra da su ga

uˇcenici usvojili u 8. razredu. Zato se ne dokazuje, ve´c samo ponavlja prije nego se
primijeni u sklopu nekog drugog gradiva. Neophodan je za geometriju uz
trigonometrijske funkcije i javlja se ve´c pri definiciji trigonometrijskih vrijednosti
ˇsiljastog kuta. Ponavlja se i pri izvodenju formule za udaljenost izmedu dviju
toˇcaka, kod sliˇcnosti i Talesova pouˇcka, a zatim i kod izraˇcunavanja raznih
elemenata geometrijskih likova i tijela.

Provela sam kratku anketu medu uˇciteljima matematike u osnovnoj ˇskoli. Postavila
sam pitanje: “Radite li dokaz Pitagorina pouˇcka u okviru redovne nastave? Ili
moˇzda na dodatnoj nastavi? Slobodno moˇzete dodati komentar o dokazu
Pitagorina pouˇcka ispod
54

ponudenih odgovora na pitanje.”

Ponudeni odgovori bili su:

• Radim dokaz na redovnoj nastavi.

• Radim dokaz na dodatnoj nastavi.

• Ne radim dokaz.

Od ukupno 41 dobivenog odgovora, prvi odgovor odabralo je 38 uˇcitelja (93%), drugi

dva uˇcitelja (5%), a jedan uˇcitelj (2%) dodao je vlastiti odgovor: “Ovisi o
generaciji/razredu. Ako ve´cina moˇze shvatiti na redovnoj nastavi onda se radi na
redovnoj nastavi, a u su- protnom na dodatnoj.”.
Pitagorin pouˇcak, zorni dokaz i obrat navedeni su kao obrazovna postignu´ca u
nastavnom planu i programu. A uˇcitelji su u okviru ankete dodali poneki komentar o
tome:

- “Radim dokaz na redovnoj nastavi, ali oˇcekujem da to znaju oni koji ˇzele 5. Ne
suhu reprodukciju, nego baˇs razumijevanje. Zaustavio bih ih u nekom trenutku
i pitao “otkud ti to?” ili “pojasni mi to-i-to”.”

- “Dokaz nije preteˇzak i mislim da ga se treba raditi na redovnoj nastavi.”

- “Kako samo lupiti teorem, a ne pokuˇsati bar izvesti dokaz? Od samog formalizma
i nema puno sre´ce.”

- “Dokaz bez rijeˇci svakako.”

 55

Zakljuˇcak
Povijesno gledano, ime Pitagora znaˇci puno viˇse od poznatog imena teorema o
pravokut- nim trokutima. Filozofija Pitagore i njegove ˇskole postala je misao vodilja
u matematici, fizici, astronomiji te drugim granama.

Za Pitagorejce, aritmetika ima vrlo vaˇznu ulogu, ne samo u matematici. Jedna od

njihovih temeljnih tvrdnji bila je da je aritmetika primjenjiva kako na prirodu, tako i na sve
ostalo. Za Pitagoru ona je dio filozofije i mudrosti.

Cˇ itaju´ci o Pitagori, Pitagorejcima i njihovoj ˇskoli vjerojatno nam je u danaˇsnje

vrijeme teˇsko shvatiti potrebu njihove tajnovitosti, iskljuˇcivo usmenu predaju i
njihove druge ri- tuale. Jer ono ˇsto su napravili oni i poznati uˇcenjaci prije njih
zaista je vrlo velik temelj za sav daljnji razvoj matematike. Bilo bi jednostavnije
prouˇcavati njihove rezultate da su ih zapisivali. Na temelju toga iz danaˇsnje
perspektive mogli bismo re´ci da je Pitagora oˇcigledno bio vrlo pametan, ali ˇcudan.

Svi smo se ve´c u osnovnoj ˇskoli susreli s tvrdnjom Pitagorina pouˇcka, a zatim je
upotrije- bili nebrojeno puta tijekom daljnjeg ˇskolovanja. Vrlo je vjerojatno da se
velik broj ljudi pri spomenu imena Pitagore odmah sjeti njegova teorema ili bar
algebarskog izraza koji ga opisuje.
56

Saˇzetak
Pitagora je bio veliki matematiˇcar i filozof koji je postavio temelje za daljnji razvoj mnogih
grana matematike, a najviˇse se istaknuo u aritmetici i Zˇ ivio je i djelovao u
geometriji.
Grˇckoj od oko 580. do 500. godine prije Krista. Malo se zna o njegovu radu jer je
njegova ˇskola njegovala usmenu predaju pa svoje rezultate nisu zapisivali. Uz to, njegovi
su uˇcenici svoje rezultate pripisivali njemu.

Teorem o pravokutnim trokutima: “povrˇsina kvadrata nad hipotenuzom jednaka je

zbroju povrˇsina kvadrata nad katetama”, danas poznat kao Pitagorin, zapravo je bio
poznat joˇs i Babiloncima. Pitagori se pripisuje dokaz tog teorema pa iz toga razloga nosi
njegovo ime. Prvi dokaz toga teorema pronaden je u Eukolidovim Elementima. Od
Pitagorina vremena do danas broj dokaza je rastao i danas mu se ne moˇze odrediti
toˇcan broj jer se na temelju nekih skica primjenom raliˇcitih metoda moˇze izraditi
nekoliko razliˇcitih dokaza, ali sigurno je da postoji nekoliko stotina dokaza.

Pitagorin teorem ili pouˇcak (u Hrvatskoj je ˇceˇs´ci naziv pouˇcak) vrlo je vaˇzan u
geometriji i ima ˇsiroku primjenu pa se ˇcesto primjenjuje u ˇskolama. Obraduje se i
dokazuje u 8. raz- redu osnovne ˇskole, a zatim se primjenjuje u srednjim ˇskolama i
kasnije u raznim granama matematike.

Zbog njegove ˇceste upotrebe, vrlo je vjerojatno da se svatko, tko se ikada susreo sa
Pita- gorinim pouˇckom, na spomen imena Pitagore lako prisjeti pouˇcka ili bar
formule koja ga opisuje.

Kljuˇcne rijeˇci: grˇcka matematika, Pitagora, Pitagorejci, pitagorejska ˇskola,

figurativni brojevi, savrˇseni brojevi, pitagorine trojke, Pitagorin teorem, obrat
Pitagorina teorema, zlatni rez, Platonova tijela, dokaz Pitagorina teorema
 57

Title and Summary

Proofs of the Pythagorean Theorem.

Pythagoras was a great mathematician and philosopher who made possible further deve-
lopment of many fields of mathematics, but he was widely recognized in arithmetic and
geometry. He lived and worked in Greece in the period between 580 and 500 BC. Little is
known about his work since his school mostly relied on oral tradition. As a result, they did
not write their results down. Additionally, his students always gave credit to Pythagoras
even for their own results.

The theorem of right-angled triangles: “The area of the square over the hypotenuse is
equal to the sum of the areas of the squares over the legs” , today known as Pythagorean
Theorem, had been actually known as early as to the Babylonians. However, it is believed
that Pythagoras was the first to prove this theorem, and that is the reason why it carries
his name. The first proof of the Theorem was found in the Euclid’s Elements. Since
his time, the number of proofs has grown which makes it impossible to know their exact
number as using different methods on the basis of some sketches produces several
different proofs. What is certain, though, is that there are several hundred proofs.

The Pythagorean Theorem or law (which is more common in Croatia) has a great impor-
tance in geometry with a wide range of possible use so it is often practiced at schools.
Students analyse and prove it in the eighth year of primary school, but they continue to
use it in secondary schools and later in different branches of mathematics.

Due to its frequent use, it is very likely that everybody who has ever encountered with the
Pythagorean Theorem can easily remember the Theorem or at least the formula which
describes it at the first sound of Pythagoras’ name.

Key words: Greek mathematics, Pythagoras, Pythagoreans, Pythagorean School, figura-

tive numbers, perfect numbers, Pythagorean Triples, Pythagorean Theorem, the converse
of the Pythagorean Theorem, golden ratio, Platonic solids, proof of the Pythagorean The-
orem
58

Literatura
[1] D. ALLEN, Pythagoras and the Pythagoreans, 1997,
http://www.math.tamu.edu/~dallen/history/pythag/pythag.html

[2] A. BOGOMOLNY, Pythagorean Theorem and its many proofs,

http://www.cut-the-knot.org/pythagoras/index.shtml

[3] F. M. BRU¨ CKLER, Povijest matematike 1, Odjel za matematiku, Sveuˇciliˇste

J. J. Strossmayera u Osijeku, 2007, 21-34.

[4] D. M. BURTON, The History of Mathematics: An Introduction, Sixth Edition,

McGraw-Hill Primis, 2006, 87-143.

[5] B. JAGODIC´ , N. SARAPA, B. COPIC´ , Matematika 8, udˇzbenik za osmi

razred osnovne ˇskole, Sˇkolska knjiga, Zagreb, 2006, 60-95.

[6] T. NEMETH, G. STAJCˇ IC´ , Matematika 8, udˇzbenik i zbirka zadataka za

osmi razred osnovne ˇskole – 1. polugodiˇste, Profil, Zagreb, 2009, 78-123.

[7] D. E. SMITH, History of Mathematics, Volume I, Dover Publications, Inc., 1958

https://archive.org/stream/historyofmathema033304mbp#page/n9/mode/2up

[8] HNOS - Nastavni plan i program za osnovnu ˇskolu, Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i ˇsporta, Zagreb, 2006
 59

Zˇ ivotopis

Moje je ime Ruˇzica Cˇ eme. Rodena sam 12. listopada 1989. godine u Naˇsicama.
Od 1996. do 2001. godine pohadala sam osnovnu ˇskolu Dore Pejaˇcevi´c, a od
2001. do 2004. godine osnovnu ˇskolu kralja Tomislava, obje u Naˇsicama. Kao
odliˇcna uˇcenica, 2004. godine upisala sam Op´cu gimnaziju u srednjoj ˇskoli Isidora
Krˇsnjavoga u Naˇsicama. Tijekom osnovnoˇskolskog obrazovanja sudjelovala sam na
natjecanjima iz matematike te sam u 6. razredu postigla 2. mjesto na Op´cinskom
natjecanju, a tijekom srednjoˇskolskog obrazovanja sudjelovala sam na natjecanjima iz
matematike i fizike. Maturirala sam 2008. godine te sam iste godine upisala Sveuˇciliˇsni
nastavniˇcki studij matematike i informatike na Odjelu za matematiku Sveuˇciliˇsta J.J.
Strossmayera Osijeku. Trenutno sam nezaposlena.