Professional Documents
Culture Documents
Predsokratska filozofija
povijest
zapadne filozofije
zapadna filozofija
po erama
predsokratska · antička · srednjovjekovna · renesansna · moderna · suvremena
po stoljećima
16. · 17. · 18. · 19. · 20.
više informacija
religijska filozofija
kršćanska · židovska · islamska · hinduistička · sikistička · budistička
istočna filozofija
babilonska · indijska · iranska · kineska · japanska · korejska
Predsokratska filozofija pojam je kojim se označava grčka filozofska misao koja se razvijala u antičkoj filozofiji
prije Sokrata, kao i ona koja se razvijala za njegova života ali na temelju mišljenja i zaključaka koji su bili izvedeni
prije Sokratovog stupanja na povijesnu scenu[2]. Često je teško slijediti argumentaciju koju su različiti predsokratski
filozofi nudili kao dokaz za svoja gledišta zbog toga što njihova originalna djela, kojih je bilo mnogo, nisu sačuvana,
već raspolažemo samo fragmentima i citatima kasnijih filozofa i povjesničara. S predsokratovcima počinje grčka i
europska filozofija u pravom smislu riječi: oni su odbacili ranije mitološke špekulacije i interpretacije stvarnosti i
krenuli u potragu za racionalnim objašnjenjima[3][4]. Mnogi od njih postavili su sebi slijedeća pitanja:
• Od čega sve nastaje?
• Odakle sve dolazi?
• Kako objasniti mnoštvo koje se nalazi u prirodi?
• Može li se i kako priroda matematički izraziti (objasniti)?
Drugi su se predsokratovci usredotočili na definiranje problema i paradoksa koji su postali temeljem kasnijih
matematičkih, znanstvenih i filozofskih istraživanja. Kozmologije koje su ponudili ovi rani grčki filozofi vremenom
su, naravno, ispravljane otkrićima i zaključcima do kojih je došla suvremena znanost. Kasniji su filozofi odbacili
mnoge odgovore koje su predsokratovci ponudili, ali pitanja koja su oni prvi postavili nisu izgubila na važnosti.
Neki od ranih grčkih filozofa ne pripadaju predsokratskoj filozofiji u strogom smislu riječi i ne svrstavaju se u nju
prema predmetu svojih istraživanja, već uglavnom prema kronologiji. To se, prije svega, odnosi na sofiste, koji su
napustili kozmološka istraživanja i umjesto toga usredotočili se na čovjeka, civilizaciju i ljudske običaje. Prema
Platonu, i sam je Sokrat na suđenju bio nazvan sofistom. Međutim, s obzirom na kronologiju te zbog kontrasta koji
Predsokratska filozofija 2
postoji između sofistike, s jedne strane, i filozofije Sokrata, Platona i Aristotela s druge, uobičajeno da se sofisti
smatraju djelom predsokratske filozofske misli.
Jedno i mnoštvo
Europska filozofija započinje pokušajem da se objasne promjene koje se opažaju u prirodi pronalaženjem jedinstva,
nekog zajedničkog supstrata, nekog temeljnog načela, nekakvog jedinstva koje se nalazi u temelju raznolikosti[5].
Tales je to zajedničko načelo pronašao u vodi, Anaksimen u zraku, Heraklit u vatri. Oni biraju različita načela, ali
sva trojica vjeruju da postoji jedno temeljno načelo prirode, jedan bitak. Međutim, njihov zaključak o jedinstvu nije
fizikalnog karaktera. Upravo zbog toga što su iskoračili iz osjetilnog iskustva i upotrijebili ono što bi se moglo
nazvati metafizičkom intuicijom, oni su sebi osigurali mjesto u povijesti filozofije. Tales je, započinjući povijest
grčke filozofije, iznio stav da je voda pranačelo svih stvari. Da je on ostao na tome, mi bismo imali jednu znanstvenu
hipotezu, pogrešnu ali teško opovrgljivu. Međutim, on je otišao dalje od toga, jer je u tom stavu sadržana jedna
metafizička ideja: Sve je jedno, koja Talesu neosporno osigurava mjesto prvog europskog filozofa. To vrijedi i za
ostale kozmologe: svi su se oni izdigli ne samo iznad mitskih predstavljanja, nego i iznad osjetilno opažajnog svijeta
i onoga što bi se moglo utvrditi čisto empirijskim putem i odlučili da se oslone na um i mišljenje u nastojanju da
njime obuhvate svijet kao cjelinu kojom vlada opće načelo.
Suočeni sa svijetom u kome se stalno događaju promjene, sa svijetom u kome vlada raznolikost i mnoštvo, oni su
prvo pokušavali pronaći opće načelo koje vlada svijetom i tom raznolikošću. Tada su, međutim, morali utvrditi
kakav je odnos između raznolikosti svijeta i jednog općeg načela. Anaksimen je to nastojao objasniti zgušnjavanjem
i razrjeđivanjem, Heraklit je činio slično, ali naglašavajući jedinstvo u razlici, Parmenid je, naglašavajući jedno i
nepromjenjivo biće, zapravo nijekao mogućnost bilo kakve promjene kao čistu obmanu osjeta, Empedoklo je
postulirao četiri osnovna elementa koji uz djelovanje Ljubavi i Mržnje grade svijet, a Anaksagora je u krajnjoj liniji
začetnik atomističke teorije.
Teorija prirode
Predsokratski filozofi nisu riješili problem odnosa između jednog i mnoštva, te su na njemu nastavili raditi Platon i
Aristotel, pa se ne može reći da obrada tog problematike predstavlja specifičnost predsokratske filozofije[6]. Ta se
odlika može naći u tome što su se rani grčki filozofi usredotočili ne na čovjeka, već na fizički svijet oko sebe, na
prirodu, na svemir: zbog toga se često i nazivaju fizičarima i kozmolozima. Oni, dakako, nisu mogli razlikovati
fiziku od filozofije (to, uostalom, teško da bi bilo moguće u tako ranom stupnju razvoja znanosti), pa su i
"znanstvena" zapažanja čisto praktičnog karaktera spajali s filozofskim špekulacijama, što se najlakše može uočiti
upravo kod prvog od njih, Talesa. Kako nisu pravili jasnu razliku između duha i materije te kako su u prirodi
zapažali uglavnom materijalnu promjenu, to i na pitanje – "Od čega je svijet sastavljen?" – odgovaraju nekom
vrstom materije, bilo da je to Talesova voda, Anaksimandrov apeiron, Anaksimenov zrak, Heraklitova vatra ili
Leukipovi i Demokritovi atomi. Zbog svega toga nije pogrešno ove prve filozofe nazvati fizičarima. Njih se
istovremeno može ispravno nazvati i kozmolozima, jer su istraživali prirodu svemira, predmet naše spoznaje, dok su
se samim čovjekom bavili samo kao jednim dijelom tog svemira, kao "objektom". Razmatranja o jednom i mnoštvu
te o općem načelu u svemiru označila su začetke ontologije kao posebne filozofske discipline.
Problem spoznaje
Već u predsokratskoj filozofiji postavljen je problem spoznaje, koji će stoljećima kasnije nastaviti zaokupljati
mislioce i koji će prerasti u zasebnu filozofsku disciplinu, gnoseologiju. To je jedini vid rane grčke filozofije u
kojem je čovjek promatran kao "subjekt", konkretno kao subjekt spoznaje, a to je odnos između osjetilnog iskustva i
uma. Tako je Parmenid, definirajući načelo Jednog i uvidjevši da ne može objasniti nastajanje i nestajanje, koji su
dati u osjetilnom iskustvu, porekao vjerodostojnost osjeta i proglasio isključivu valjanost uma kao jedinog koji može
Predsokratska filozofija 3
doprijeti do onog stvarnog i vječnog. Problem spoznaje i odnosa između različitih načina ljudske spoznaje nije u
ranoj grčkoj filozofiji razmatran kao zaseban problem, već prije svega u kontekstu neke metafizičke postavke, ali je
on začet već u tom ranom periodu, u doba predsokratske filozofije.
Geografski raspored
Pogled na "kartografiju" rane grčke filozofske misli na Sredozemlju otkriva ovakav geografski raspored
predsokratovaca:
• Jonski filozofi (Tales, Anaksimandar, Heraklit i dr.), koji su se usredotočili na otkrivanje općih načela koji
vladaju prirodom;
• Južnoitalski filozofi u tzv. Velikoj Grčkoj, odnosno Pitagora u Krotonu te Elejci (Parmenid, Zenon) u Eleji,
fokejskoj koloniji u Kampaniji, koji se više okreću metafizičkim špekulacijama.
Od 5. stoljeća pr. Kr. središtem filozofskih istraživanja postaje Atena.
Vidi još
• Filozofija u tragičnom razdoblju Grka
Literatura
[1] http:/ / hr. wikipedia. org/ w/ index. php?title=Predlo%C5%BEak:Povijest_zapadne_filozofije& action=edit
[2] Presocratic Philosophy, Stanford Encyclopedia of Philosophy, 2007 (http:/ / plato. stanford. edu/ entries/ presocratics/ )
[3] Eduard Feller, Outlines of the History of Greek Philosophy (1955.), str. 323.
[4] John Freely, Before Galileo: The Birth of Modern Science in Medieval Europe (http:/ / books. google. com/ books?id=MfhjAAAAQBAJ)
(2012.)
[5] Oskar Seyffert, (1894.), Dictionary of Classical Antiquities, str. 480.
[6] William Keith Chambers Guthrie, The Presocratic Tradition from Parmenides to Democritus, str. 13., ISBN 0-317-66577-4.
Predsokratska filozofija 5
Vanjske poveznice
• D. H. Th. Vollenhoven's History of the Presocratic Philosophers translated by H. Evan Runner (http://www.
freewebs.com/presocratics)
• Early Greek Philosophy and the Primary Substance (http://journal.ilovephilosophy.com/Article/
Early-Greek-Philosophy-and-the-Primary-Substance/54)
Izvori rabljeni u članku i suradnici 6
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/