Helije 1

Helije
Helije (grč. Ἥλιος, Hếlios) u grčkoj mitologiji bio je izvorni bog
Sunca; Tejin i Hiperionov sin, Selenin i Ejin brat. S vremenom je
sve više poistovjećivan s Apolonom. Helijev je pandan u rimskoj
mitologiji Sol.

Etimologija
Helijevo grčko ime znači "sunce", a srodno je s ostalim riječima
izvedenim iz ie. korijena *seh2wol- (lat. sol, solis, lit. saulė, stsl.
sъlnьce).

Karakteristike
Helije, Rim, 3. stoljeće
Helije je prikazivan kao lijep mladić okrunjen sjajnom Sunčevom
aureolom, a često je prikazivan i kako vozi svoju kočiju koju vuku krilati konji te krstari nebom.

Helije i Apolon
Kod Homera Apolon nije povezan sa Suncem, ali navodi njegov epitet
Feb ('Phoebus = "sjajan").
Najstariji prikaz Apolona kao boga Sunca jest u fragmentima
Euripidove tragedije Faetont, u govoru na kraju drame u kojem
Klimena, Faetontova majka, jadikuje da je Helije, zvan Apolon, uništio
njezino dijete (Apollon = "uništavač").
U helenistička vremena Apolon je sve više povezivan sa Suncem,
njegov epitet Feb pridan je i bogu Sunca. U filozofskim tekstovima
(Parmenid, Empedoklo, Plutarh, Kratil) te u orfičkim tekstovima Apolon kao Helije, rimski mozaik
spominje se Apolon kao bog Sunca.
Grci nisu povezivali Apolona s vožnjom u sunčanoj kočiji - to je bila praksa rimskih pisaca.
Helije 2

Mitologija

Helijeva kola
Helije je vozio svoju kočiju preko neba svakog dana -
kretao bi u zoru na istoku, a završavao s vožnjom
navečer na zapadu. Homer[1] opisuje da su mu kočiju
vukli sunčani bikovi. Pindar[2] opisuje da su je vukli
vatreni pastusi. Poslije su brzonogim krilatim konjima
dana imena: Pirej, Ej, Eton i Flegon[3]. Kad bi završio,
njegova bi mu sestra Selena otpjevala uspavanku, a
potom bi zaspao u svojoj krilatoj zlatnoj barci,
Hefestovu daru.

Svoju je dužnost Helije besprijekorno obavljao sve dok

nije ugledao boginju Atenu kako se rađa iz Zeusove Johann Baptist Zimmermann: Helije u svojoj kočiji, freska, München

glave. To ga je začudilo te se u svojoj kočiji na trenutak

zaustavio, a vrijeme je stalo, no to nije imalo nikakvih posljedica.
Helije je imao svevideće oko. Dojavio je Hefestu o tome da ga Afrodita vara s Aresom. Također je vidio da Had
otima Perzeonu.

Faetont
Ljubomorni Zeusov sin Epaf nije mogao podnijeti da je Faetont,
Helijev sin, blistav i sjajan poput oca te ga je u svađi nazvao
potomkom ništavnog smrtnika. To je Faetonta jako uvrijedilo, ali i
natjeralo da posumnja te je otišao Heliju i ispitivao ga je li mu on
sigurno otac. Helije ga je uvjeravao, ali Faetont se nije mogao smiriti,
stoga se Helije zakleo presvetom rijekom Stiks da će mu kao dokaz
ispuniti bilo koju želju.

Faetont je poželio da jedan dan vozi očeva kola. Helije se uplašio i

počeo razuvjeravati Faetonta da to nije za smrtnike te da je neiskusan u
kroćenju vatrenih i blistavih, krilatih konja koji vuku kočiju. No,
Faetont se nije dao razuvjeriti te je, zbog zakletve, Helije morao
ispuniti obećanje. Skinuo je svoju zlatnu krunu i ukratko mu objasnio
kako upravljati kočijom.

Faetont je potjerao Helijeva kola, a krilati su konji osjetili da ih ne vodi Johann Liss: Faetontov pad, početak 17. stoljeća

poznata i čvrsta ruka te su skrenuli sa svoje svakodnevne putanje.

Isprva su se podigli previsoko te se zemlja smrznula, a potom su se spuštali su se i padali sve niže, a od plamena su
uzavrele rijeke, zemlja se sušila i pucala (nastajale su pustinje - Sahara), a šume su gorjele - čak su se i vrata Hada
otvorila. Geja je zaprijetila Faetontu i pozvala Zeusa da spriječi uništenje zemlje. Zeus je poslao munju na Faetonta
koji se srušio u bezdan, u rijeku Eridan, i umro, ali život na zemlji bio je spašen.

Helije je bio neutješan te je toga dana zemlja ostala bez sunca. Faetontove sestre Helijade pretvorile su se u topole, a
od njihovih je suza nastao jantar. Zeus je darovao Heliju labudove koji će mu vući kočiju umjesto uništenih konja.
Helije 3

Rod
Nakon Titanomahije, Zeus je sebi uzeo nebo i zemlju, Posejdonu dao
more, a Hadu podzemlje, a i ostalim je bogovima nešto podijelio, samo
je Helije ostao zakinut.
Da bi se ispričao na zaboravnosti, darovao mu je otok Rod koji se
pojavio na moru. Također je dao napraviti velik kip Kolosa njemu
posvećen, na ulazu u luku.

Odiseja
Martin Heemskerck: Kolos s otoka Roda
Helije se također jednom naljutio na Odisejeve drugove koji su ubili
njegova snježnobijela goveda da bi utažili glad te im je tako uskratio
jedan dan života. Bio je to dan kad su trebali zakoraknuti na Itaku, svoj dom - tako su osuđeni na vječno lutanje.
O tome govori i Homer u Odiseji[4]
O junaku mi kazuj, o Muzo, o prometnom onom
Koji se mnogo naluto razorivši presvetu Troju
Gradove ljudi mnogih on vidje i ćud im spozna
I mnoge na moru jade pretrpje u srcu svojem
Za dušu svoju se boreć i povratak svojih drugova
Ali ni tako drugova on ne spase, ako i želje
Jer smrt nađoše sami zbog svojega drskoga grijeha
Jesti idući stado, ludaci, Hiperiona
Helija, koji je dan za povratak uzeo njima
I nama, Zeusova kćeri, pripovjedi o tome svemu!

Heraklo
Heraklov deseti zadatak bilo je hvatanje čuvena Gerionova stada iz Eritije. Na putu do Eritije, Heraklo je prešao
libijsku pustinju i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Helija. Helije ga je molio da prestane, a Heraklo je
zahtijevao veliki zlatni pehar koji je potom rabio da bi plovio morem. Helije je popustio te je Heraklo otplovio do
Eritije gdje je izvršio zadatak.

Literatura
[1] Homer: Ilijada; 16./779.
[2] Pindar: Olimpijska oda; 7./71.
[3] Pyrois, Aeos, Aethon, Phlegon
[4] Homer: Odiseja; invokacija

• Homer: Odiseja
• Burkert, Walter: Greek Religion, Harvard University Press, Cambridge, 1985.
• Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
• Kerényi, Károly: The Gods of the Greeks, Thames & Hudson, New York/London, 1951.
• Schauenburg, Konrad: Helios: Archäologisch-mythologische Studien über den antiken, 1955.
Helije 4

Vanjske poveznice
• Helije u klasičnoj literaturi i umjetnosti (http://www.theoi.com/Titan/Helios.html) (engl.)
• Helije u grčkoj mitologiji (http://www.maicar.com/GML/Helius.html) (engl.)
Izvori rabljeni u članku i suradnici 5

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Helije Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4008327 Doprinositelji: Abyssus, Argo Navis, Donatus, 6 anonimne izmjene

Izvori, licencije i suautori slika

Datoteka:Clipeus Helios Terme.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Clipeus_Helios_Terme.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: user:Jastrow
Datoteka:Apollo1.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Apollo1.JPG Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Unported Doprinositelji:
user:Mathiasrex
Datoteka:M-Nymphenburg-SteinernerSaal03.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:M-Nymphenburg-SteinernerSaal03.JPG Licencija: GNU Free Documentation
License Doprinositelji: user:Dr. Meierhofer
Datoteka:Johann Liss 006.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Johann_Liss_006.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Bibi Saint-Pol, Ham, Leyo, Mattes,
Shakko, Zolo
Datoteka:Colossus of Rhodes.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Colossus_of_Rhodes.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Marten van Heemskerck
(1498-1574)

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/