Professional Documents
Culture Documents
Tifon
Tifon (grč. Τυφῶν, Tiphôn; Tifonej, Τυφωεύς, Tiphôneús; Tifaon,
Τυφάων, Typháôn; Tif, Τυφώς, Tiphos) u grčkoj mitologiji Gejin je i
Tartarov sin koji je htio svrgnuti Zeusa, često smatran bogom oluje.
Etimologija
Tifonovo ime vjerojatno dolazi od grčke riječi τύφειν, týphein =
"dimiti se", a moguća je povezanost s riječju "tajfun", vjerojatno
posuđenom iz perzijskog (ﻃﻮﻓﺎﻥ, Tufân).
Karakteristike
Tifon je bio golemo čudovište sa stotinjak zmijolikih repova s tamnim,
treperećim jezicima. Vatra mu je bljeskala iz očiju, a zmije iz bedara.
Prema Eshilu[1], njegov ga krevet jedva može izdržati. Neki izvori
opisuju ga kao uzrok erupcija, a drugi kao stoglavog krilatog zmaja, s Tifon, etruščanski mural
Mitologija
Porijeklo
Prema Heziodu[2], Tifon se rodio uz
Afroditinu pomoć - od ljubavi Geje (božica
Zemlje) i Tartara. On spominje: "Ali kad je
Zeus protjerao Titane s Olimpa, majka
Zemlja je rodila svoje najmlađe dijete
Tifona pomoću ljubavi Tartara, pomoću
zlatne Afrodite."
Djeca
Tifon je oženio svoju sestru Ehidnu, s kojom je imao djecu[5]: troglavog psa Kerbera, Hidru, Himeru, zmaja Ladona,
Sfingu, dvoglavog vuka Orta, orla Etona koji je mučio Prometeja te nemejskog lava. Ta su stvorenja bila čudovišna i
nakazna, kao i njihovi roditelji. Također, Tifon je dobio dijete s vlastitom majkom, Gejom, koja je božanstvo Zemlje,
te je rađala djecu i sa svojim sinovima. Gejino i Tifonovo dijete bilo je čudovište poput samog Tifona - kolhidski
zmaj, čuvar zlatnog runa.
Borba sa Zeusom
Zeus se u Kilikiji borio s Tifonom, a njihova je borba uzrokovala cunamije i potrese. Čak je uspio uzeti Zeusu munje
i njima gađati Zemlju, ali na posljetku ga je Zeus njima svladao i bacio ga u pakao ili je pak zatvoren ispod Etne te je
izazivao erupcije.
Prema Apolodoru, bogovi su se pretvorili u životinje i pobjegli u Egipat kad su prvi put vidjeli Tifona. Mojre su
pomogle Zeusu svladati Tifona, na kojeg je bačena Etna.
Tifonova braća Briarej i Enkelad su također pokopani ispod Etne.
Literatura
[1] Eshil: Okovani Prometej (370.)
[2] Heziod: Teogonija, 820. - 822.
[3] Homer: Ilijada (II./782.)
[4] Heziod: Teogonija (869.)
[5] Heziod: Teogonija (306. -)
• Apolodor: Biblioteka
• Heziod: Teogonija
• Homerske himne: Apolon
• Burkert, Walter (1985): Greek Religion. Cambridge: Harvard
University Press.
• Graves, Robert (2003): Grčki mitovi. Zagreb: CID.
• Kerényi, Károly (1951): The Gods of the Greeks. New York/London:
Thames & Hudson.
Vanjske poveznice
• Tifon u klasičnoj literaturi i umjetnosti (http://www.theoi.com/
Gigante/Typhoeus.html) (engl.)
Čudovišni Tifon
Izvori rabljeni u članku i suradnici 3
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/