Professional Documents
Culture Documents
Europa (mitologija)
Europa (grč. Ευρώπη, Eurốpê) u grčkoj mitologiji
bila je prekrasna fenička princeza po kojoj je kontinent
Europa dobio ime, a također i Jupiterov prirodni satelit
Europa.
Istog je imena bila i jedna Okeanida, kći Titana Okeana
i božice Tetide, a također i kći zemljanog diva Titije,
majka Eufema kojem je otac bio Posejdon.
Etimologija
Europino grčko ime Ευρώπη sastavljeno je od dva
dijela: ευρυ- = "širok" i οπ– = "oko", "lice". Doslovno
se može shvatiti da je simbolički predstavljala Zeusovu
družicu, kravu jer joj je on došao u obličju bika.
Metaforički može značiti da je otvorenog uma, širokih
pogleda.
Mitologija
Gustave Moreau: Europa i bik, 1869.
Podrijetlo
Mnogo je priča o Europinu podrijetlu, no svi se slažu da je Feničanka. Govori se da je kći feničkog kralja Agenora i
kraljice Telefase ("dalekosjajne") ili Argiope ("bijela lica"). Homer u Ilijadi govori da je kći Agenorova sina
Feniksa. Imala je dva brata - Kadma, koji je donio alfabet u Grčku, i Kiliksa po kojem je nazvana Kilikija (Cilicija) u
Maloj Aziji.
Na Kretu ju je doveo Zeus na svojim leđima. Herodot tvrdi da su je oteli sami Krećani da bi osvetili otmicu Ije,
princeze iz Arga. Nakon što je stigla na Kretu, Europa je rodila tri sina: Minosa, Radamanta i Sarpedona. Udala se za
Astreja. Prema mitologiji, otac njezine djece jest Zeus.
Europa i Zeus
Zeus se zaljubio u Europu i odlučio ju je zavesti ili silovati iskoristivši
činjenicu da je njegova žena Hera bila odsutna. Pretvorio se u
prekrasnoga bijeloga bika sa zlatnim rogovima i sklonio u stado
Europina oca.
Europa je sanjala da se dvije žene, personifikacije kontinenata, svađaju
oko imenovanja. Azija je rekla da je ona rodila Europu te da je
posjeduje, a drugi je neimenovani kontinent rekao da će Zeus njoj dati
Europu (tako je kontinent Europa dobio ime). Uznemirena zbog sna, Europa
se nije vratila na spavanje, nego je odlučila poći na svoje omiljeno
Rembrandt: Otmica Europe, 1632.
mjesto gdje se inače odmarala, plesala, kupala i brala cvijeće.
Europa (mitologija) 2
Literatura
• Ovidije: Metamorfoze (II./833. - III./2., VI./103. - 107.)
• Apolodor: Biblioteka (III./I., 1. - 2.)
• Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
• Kerényi, Károly: The Gods of the Greeks, Thames & Hudson, New York/London, 1951.
Vanjske poveznice
• Europa u grčkoj mitologiji [1] (engl.)
Izvori
[1] http:/ / web. archive. org/ 20011218125023/ homepage. mac. com/ cparada/ GML/ Europa. html
Izvori rabljeni u članku i suradnici 3
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/