Helena (mitologija) 1

Helena (mitologija)
Helena (grč. Ἑλένη, Helénē) u grčkoj mitologiji bila je žena
spartanskog kralja Menelaja, Zeusova i Ledina kći; smatrana najljepšom
ženom onog doba. Oteo ju je Paris, sin trojanskog kralja, i tako započeo
Trojanski rat.

Etimologija
Helenino ime praindoeuropskog je porijekla. Moguće je da potječe od
*wel- = "okrenuti", "pokriti", "zatvoriti" ili od *sel- = "teći", "trčati".
Potonja bi mogućnost mogla biti paralela za vedsku Saraṇyū koja je
također bila oteta. Ime je pučkom etimologijom povezivano s Helenima.

Mitologija

Evelyn de Morgan: Helena Trojanska, 1898.

Rođenje
Prema mitu, Leda je rodila Helenu i Polideuka (Poluksa) Zeusu
istodobno noseći Kastora i Klitemnestru, djecu svoga muža Tindareja,
spartanskog kralja. Zeus je poprimio obličje labuda i spavao s Ledom
iste noći kad i njezin muž. U drugoj inačici mita, izlegla je dva jaja iz
kojih su izašla djeca.
Drugi mit o Heleninu podrijetlu govori da je Nemezidina kći. Nju je
dok je bila u obličju guske silovao Zeus u obličju labuda. Nemezida je
izlegla plavo i srebrno jaje, a ona su nekako došla u Ledino
posjedovanje. Kad su se jaja izlegla, rodila se Helena, a Leda ju je
odgojila kao da je njezina kći.
Još jedna inačica potonjeg mita govori da je Nemezida bila u
ljudskome obliku. Afrodita je bila u obličju orla i slijedila Zeusa koji je
bio u obličju labuda. Zeus je potražio zaštitu u Nemezidinim rukama.
Kad je ona zaspala, Zeus ju je silovao, a ona je poslije izlegla jaja te se Helenino rođenje iz jajeta, 5. stoljeće pr. Kr.

mit nastavlja kao i prethodni.

Helena (mitologija) 2

U Katalogu žena, djelu koje se smatra da ga je napisao Heziod, govori se da je Helena bila kći neimenovane
Okeanide, kćeri boga Okeana, koju je obljubio Zeus.

Brak s Menelajem
Tezej i Pirit zavjetovali su se da će oženiti Zeusove kćeri, a Tezej je izabrao Helenu. On i Pirit oteli su je i zadržali
sve dok nije bila dovoljno zrela za udaju. Pirit je izabrao Perzefonu, Hadovu ženu. S Tezejovom majkom, Etrom,
otišli su u Had oteti Perzefonu. Had se pravio gostoljubiv, ali čim su sjeli za gozbeni stol, zmije su ih prikovale za
mjesta. Helenu su spasila njezina braća, Kastor i Polideuk i vratila je u Spartu.
Kad je došlo vrijeme za Heleninu udaju, mnogi su prosci došli po njezinu ruku iz cijeloga svijeta. Među proscima
bili su Odisej, Menest, Ajant, Patroklo, Idomen, ali favorit je bio Menelaj, koji nije došao osobno - predstavljao ga je
njegov brat Agamemnon. Helenin otac Tindarej nije znao kako će otpraviti preostale prosce, a da ne započne svađu.
Odisej je obećao da će on to riješiti ako ga zauzvrat podrži u njegovu udvaranju Penelopi. Tindarej se složio, a
Odisej je rekao da svi prosci moraju položiti zakletvu da će prihvatiti i poslije braniti izabranog muža. Na posljetku
se Helena udala za Menelaja. Nakon Tindarejeve smrti, Menelaj je postao kralj Sparte, jer Tindarejevi sinovi Kastor
i Polideuk bili su već mrtvi i uzneseni na Olimp.

Otmica
Nekoliko godina poslije, Paris, trojanski princ, došao je
u Spartu da bi oženio Helenu. Afrodita mu ju je obećala
nakon što ju je proglasio najljepšom među božicama,
što je izazvalo bijes Here i Atene. Helena se zaljubila u
Parisa i svojevoljno napustila Menelaja i njihovu
devetogodišnju kćer Hermionu.

Brojni izvori opisuju različite odnose između Helene i

Parisa. Neki tvrde da su se jako voljeli (možda pod
utjecajem Afrodite). Drugi pak tvrde da nije
svojevoljno napustila Troju, a treći da je bila okrutna i
sebična žena koja je nosila katastrofu te da ga je mrzila.
Novu je inačicu iskoristio i Euripid u svojoj drami
Francesco Primaticcio: Otmica Helene, 1530. - 1539. Helena. U njoj se Hermes zaljubio u prekrasnu Helenu
koja je cijeli rat provela u Egiptu, a ne u Troji.
Slično prethodnoj inačici, Helena, prema Herodotu nikad nije stigla u Troju. Paris je bio prisiljen stati u Egiptu na
putu kući. Dok je bila tamo, njegove su sluge rekle Egipćanima da je oteo Menelajevu ženu, a oni su ga odbili
ugostiti i rekli mu da ima tri dana da ode.
Herodot također tvrdi da je Homer bio svjestan te priče, ali odlučio ju je ignorirati zbog pjesničkih razloga. Herodot
također govori da su na početku rata Trojanci rekli Grcima da nemaju Helenu, ali oni im nisu vjerovali sve dok nisu
uništili grad. Potom je Menelaj otišao u Egipat po Helenu.
Helena (mitologija) 3

Trojanski rat
Kad je Menelaj doznao da mu žena nedostaje, pozvao je bivše
Helenine prosce da ispune danu zakletvu. Tako je započeo Trojanski
rat u kojem su sudjelovali svi Grci, bilo na Menelajevoj, bilo na strani
Trojanaca.
Poslije je Filoktet ubio Parisa. Nakon što je Paris umro, njegova braća
Helen i Difob svađali su se oko toga tko će je oženiti. Pobijedio je
Difob i oženio Helenu. Na posljetku ga je ubio Menelaj.
Menelaj je zahtijevao da samo on može ubiti svoju nevjernu ženu. Kad
je podigao mač da to učini, njezina ga je ljepota očarala te je ispustio
mač i odveo je na sigurnost u grčke brodove.
Helena se potom vratila u Spartu gdje je sretno živjela s Menelajem.
Tamo ju je u Homerovoj Odiseji susreo i Telemah. Menelaj želi ubiti Helenu, ali ne uspijeva jer je
osupnut njezinom ljepotom, 5. stoljeće pr. Kr.
U drugim je pak inačicama Helena bila tiha i puna tuge nakon povratka
u Spartu, uglavnom zbog Parisove smrti. Više nije mogla voljeti
Menelaja kao nekoć, a on nije mogao voljeti nju zbog onoga što je učinila.

Helenina smrt
Prema Pauzaniju, nakon Menelajeve smrti, njegovi su je sinovi Megapent i Nikostrat prognali iz Sparte. Otišla je na
otok Rod tražiti pomoć od Polukse, Tlepolemove udovice. Tlepolem se borio i poginuo u Troji, a ubio ga je likijski
vođa Sarpedon. Poluksa se pretvarala da je Helenina prijateljica, ali uz pomoć svojih sluškinja objesila ju je o drvo i
tako osvetila smrt svoga muža.
Prema drugoj inačici koju je iskoristio i Euripid u svome Orestu, Helena je bila uznesena na Olimp odmah nakon
Menelajeva povratka.
Apolodor govori da su, nakon svoje smrti, Helena i Menelaj pokopani, a Hera je Menelaja učinila besmrtnim jer je
bio Zeusov zet. Oboje su potom živjeli u Eliziju.
Jedna inačica mita kaže da je ju poslije svoje smrti u Hadu oženio Ahilej umjesto Medeje.

Literatura
• Apolodor: Biblioteka (III./10, 7 - III./1, 11)
• Euripid: Helena
• Homer: Ilijada
• Burkert, Walter: Greek Religion, Harvard University Press, Cambridge, 1985.
• Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
• Kerényi, Károly: The Gods of the Greeks, Thames & Hudson, New York/London, 1951.
Helena (mitologija) 4

Vanjske poveznice
• Helena u grčkoj mitologiji [1] (engl.)

Izvori
[1] http:/ / www. maicar. com/ GML/ Helen. html
Izvori rabljeni u članku i suradnici 5

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Helena (mitologija) Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4007671 Doprinositelji: Abyssus, Alpha Centaury, Argo Navis, CommonsDelinker, Damirux, Kurtelacić, 7 anonimne
izmjene

Izvori, licencije i suautori slika

Datoteka:Helen of Troy.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Helen_of_Troy.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Bukk, Jkelly, Kilom691, Mattes,
Schimmelreiter, Shakko, Startaq, Wst, Xenophon, 1 anonimne izmjene
Datoteka:NAMA 19447 Birth of Helen 1.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:NAMA_19447_Birth_of_Helen_1.JPG Licencija: Creative Commons
Attribution-Sharealike 2.5 Doprinositelji: Bibi Saint-Pol, G.dallorto, Jastrow, Marcus Cyron, Marsyas
Datoteka:Francesco Primaticcio 003.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Francesco_Primaticcio_003.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Auntof6, Bibi
Saint-Pol, Bogomolov.PL, Bukk, Mattes
Datoteka:Helen Menelaus Louvre G424 full.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Helen_Menelaus_Louvre_G424_full.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji:
User:Jastrow

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/