You are on page 1of 7

Eshil

Sofoklo

Euripid

Menander

Plaut

Like Plautus, Terence adapted Greek plays from the late phases of Attic comedy

Publius Terentius Afer (Terence)

No early Roman tragedy survives, though it was highly regarded in its day; historians know of
three early tragedians—Quintus Ennius, Marcus Pacuvius, and Lucius Accius.[25]
From the time of the empire, the work of two tragedians survives—one is an unknown author,
while the other is the Stoic philosopherSeneca.[27] Nine of Seneca's tragedies survive, all of which
are fabula crepidata (tragedies adapted from Greek originals); his Phaedra, for example, was
based on Euripides' Hippolytus.[28] Historians do not know who wrote the only extant example of
the fabula praetexta (tragedies based on Roman subjects), Octavia, but in former times it was
mistakenly attributed to Seneca due to his appearance as a character in the tragedy.[27]

Eshilove drame:

 Perzijanci (472. pr. Kr.)


 Sedmorica protiv Tebe (467. pr. Kr.)
 Hiketide (Pribjegarke) (463. pr. Kr.)
 Okovani Prometej
 Orestija (trilogija) (458. pr. Kr.)
 Agamemnon
 Hoefore (Žrtvonoše, Žrtva na grobu)
 Eumenide (Milostive).

Volter candid i zadig,,,komedije žabe,,i jos neke knjige ovdje u kojima imam biljeske

Eshil -- bilješke

https://sh.wikipedia.org/wiki/Epiharm

Epiharm (grč. Ἐπίχαρμος, rođen između 540. i 528. pne., umro između 450. i 431. pne.) bio je
najistaknutiji dorski komediograf i jedan od najvećih grčkih i antičkih komediografa.

Aleksid (grčki Ἄλεξις, Áleksis), grčki komediograf (Turij u Lukaniji, oko 375. pr. Kr. –
Atena, oko 270. pr. Kr.). Najistaknutiji predstavnik srednje atičke
komedije nakon Antifana; Menandrov ujak i učitelj. Umro u 106. godini, navodno u
trenutku kad je na pozornici primao pobjednički vijenac. Od 245 originalnih djela
sačuvano nam je 135 naslova i oko 340 fragmenata. Manji je dio obrađivao
mitološku građu (scena s Herkulom iz drame Linos – Λίνος), a zamjetna većina teme
tipične za novu atičku komediju (Vojnik – Στρατιώτης, 341. pr. Kr., obrađuje temu iz
Menandrovih Parničara). U djelu Trofonije (Τροφώνιος), o legendarnom graditelju
prvog Apolonova hrama u Delfima, zbor nastupa u eupolidskom metru stare atičke
komedije, dok se u Frizerki (Κουρίς)pojavljuje zbor komasta (tumarala) poput onih u
Menandrovim novim atičkim komedijama. U atičku komediju uveo tip parazita i
kuhara.

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1576

aleksid, antifan, difil, filomen, manandr..

prolog (grč. πρόλογος), u starijoj grčkoj tragediji, početni dio radnje prije prve
korske pjesme. Riječ je o uvodnom dijelu, govoru (najčešće u stihovima) kojim se
jedan glumac ili više njih obraća publici. Prolog nije obvezatan dio drame, može
funkcionirati kao njezin sastavni dio, ali i ne mora. To znači da može biti posve
neovisan o njezinoj radnji. U antičkoj drami prolog je bio uvodni monolog kojim je
publika dobivala uvid u radnju. Srednjovjekovna drama nije sadržavala prolog, a u
renesansi je doživio procvat. Nakon toga polako je nestajao iz dramskih djela.
Iznimno se pojavljuje kao dio → epskoga kazališta B. Brechta i fantastične drame

Frankenstein ili moderni Prometej (Frankenstein, or The Modern Prometeus), 1818, je roman
engleske književnice Mary Shelley. Smatra ga se prvim djelom znanstvene
fantastike i spekulativne fikcije uopće.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Frankenstein_ili_moderni_Prometej

Teomahija
se tumaci na dva
nacina:1 . b o r b a i z m e d j u b o g o v a k o j a p r e d s t a v l j a c e s t u t e m u m i t o v a (
Primer ovakveteomahije moze se naci u Homerovim epovima gde r
a t u j u b o z a n s t v a k o j a zauzimaju suprotne strane u Trojanskom ratu.)2. pobuna protiv
bozanskog poretka I njihovih nacela I normi. Zavisno od kontekstapobuna moze
znaciti I fizicko suprotsavljanje ili samo narusavanje bozanskogporetka zbog cega dolazi
do ljutnje bogova
Hiketide[uredi - уреди | uredi izvor]

Danaide, J.W. Waterhouse, 1906, Aberdeen Art Gallery and Museum

Najstarija od sačuvanih drama su izgleda Pribegarke ili Hiketide (Ἱκέτιδες). Tragedija je dobila ime
po horu koji je sastavljen od Danaida, kćeri Danajevih, koje bežeći iz Egipta pred
sinovima Egiptovim traže kao pribeglice (=ἱκέτιδες) zaštitu u Argosu, sklanjajući se pored
žrtvenika. Naiđe Pelazg, argivski kralj, i one ga mole za pomoć protiv progonitelja. Pelazg želi da
im pomogne, ali, plašeći se rata s Egiptom, odlučuje da o tome pita narod. Tada dolazi
neprijateljski brod, i glasnik Egiptovih sinova zahteva od begunaca da se vrate, a kad one to
odbiju, pokuša ih silom odvesti svojim gospodarima. Tada se vraća Pelazg i javlja da ih narod
prima u grad i pruža im zaštitu. Glasnik ljutito odlazi preteći ratom, a Danaide pozdravljaju novu
domovinu i polaze u grad. Hiketide su po svoj prilici bile prvi deo trilogije u kojoj se prikazuje priča
o Danaidama. Druga drama je bila, kako se čini, Egipćani (Αἰγύπτιοι), u kojima se prikazivala
svadba Danaida s Egiptovim sinovima, a treća Danaide (Δαναΐδες), u kojima se pripovedalo kako
su Danaide, osim Hipermnestre, poubijale svoje muževe.

Argos (Άργος)

Pogled na Argos sa ostacima drevnog teatra


Lokacija

Koordinate 37°37′N 22°43′E / 37.617°N 22.717°EKoordinate: 37°37′N 22°43′E /


37.617°N 22.717°E

Vremenska zona: EET/EEST (UTC+2/3)

Visina (centar): 42 m (138 ft)

Vlasti

Država: Grčka

Periferija: Peloponnese

Prefektura: Argolida

Gradonačelnik: Vasilios Mpoures

Statistike o stanovništvu (godine 2001)

Uže gradsko jezgro

- Stanovništvo: 24.239

Kodovi

Poštanski kodovi: 21200

Pozivni brojevi: 2751

Kodovi registarskih AP
tablica:

Web-sajt
www.argos.gr

Argos ili Arg (grčki: Ἄργος, Árgos, IPA: [ˈaɾɣos]) je grad u Grčkoj na Peloponezu kraj Nafplioa,
historijske like, nazvane po Naupliju.

Epaf (grč. Επαφος) u grčkoj mitologiji kralj Egipta. Bio je sin Zeusa i Ije. Imao je ženu po
imenu Memfida i kćeri Libiju i Lizijanasu. Smatran je osnivačem grada Memfisa. Bio je poznat kao
vrlo ljubomoran čovjek.

Terej (grč. Τηρεύς) (lat. Tereus) je trački kralj, saveznik kralja Pandion i muž njegove
kćerke Prokne.

Apis može značiti:

 Apis (egipatska mitologija), Egipatski bog


 Apis (grčka mitologija), prorok iz Grčke mitologije
 Apis (rod), rod pčela
 Apis (grad), grad u Egiptu
 Yamu, grad u Egiptu prijašnjeg naziva Apis
 Apis (zviježđe), zastarjelo zviježđe
 Apis, nadimak Dragutina Dimitrijevića, generalštabnog pukovnika vojske Kraljevine Srbije

Ija - Io (grč. Ίώ, Iố) djevojka je u grčkoj mitologiji u koju je bio zaljubljen Zeus.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ija_(mitologija)

Herm (grč. Ἕρμος) je u grčkoj mitologiji bio rečni bog iz Lidije u Anatoliji.

Pelazg (antgrč. Πελασγός [Pelasgós]) bio je, u grčkoj mitologiji, eponimni herojski
predak Pelazgâ, mitskih prastanovnika drevne Grčke, koji su utemeljili
kult Zevsa u Dodoni, Hefesta, Kabira i nekih drugih božanstava. U različitim oblastima Grčke za
koje se smatralo da su nekad bile naseljene Pelazgima postojala su različita predanja o
Pelazgovom poreklu i mitologiji. Grci su čak verovali i da je on bio prvi čovek.

U Eshilovoj tragediji Pribegarke[3] Danaide Pelazgovu zemlju nazivaju "apijskim brdima" i tvrde da
razumeju karbana audan (καρβᾶνα δ᾽ αὐδὰν ),[4] što se može prevesti kao "barbarski govor", ali
Karba (gde žive "Karbani", Karbanoi) zapravo nije grčka reč. Danaide tvrde da su njihovi preci
živeli u drevnom Argu iako su one same pripadnice "crne rase" (μελανθὲς γένος).[5] Pelazg
priznaje da se ta zemlja nekad zvala Apija, ali Danaide poredi sa ženama iz Libije i Egipta,[6] te
želi znati kako one mogu voditi poreklo iz Arga, na šta one odgovaraju da potiču od Ije.
U danas izgubljenoj drami Danajke Eshil kaže da se izvorni zavičaj Pelazgâ nalazio u oblasti
oko Mikene.[7]
Struma ili Strimon (bug. Struma, grč. Στρυμόνας, Strimonas) je jedna od
najznačajnih reka Balkana. Reka Struma protiče kroz Bugarsku i Grčku, a njen sliv obuhvata i
delove Srbije (Bosilegradski kraj) i Makedonije. Ukupna dužina reke je 415 km, a površina sliva je
10.800 km².

Karta sliva Strume na području Bugarske

Izvor Strume je na planini Vitoša u zapadnoj Bugarskoj. U početnom delu Struma teče ka zapadu,
a zatim ka jugu i taj smer uglavnom zadržava do ušća u Egejsko more. Najveći deo toka je
u bugarskoj pokrajini Pirinska Makedonija (290 km). Donji deo toka je u grčkoj pokrajini Egejska
Makedonija. Na reci se nalaze gradovi: Pernik, Blagoevgrad, Sandanski (Bugarska), Ser (Grčka).

Pindsko gorje (grčki: Πίνδος) ili samo Pind ali i Pindos[1]), je planinski masiv smješten u
sjevernoj Grčkoj i južnoj Albaniji.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Pindsko_gorje

Jednoga je dana Zeus primijetio Iju koju je istoga trenutka poželio. Obavio ju je oblacima da bi je
sakrio od svoje ljubomorne žene Here. Hera je svejedno došla provjeriti vara li je njezin muž.
Zeus je pokušao sakriti svoju prijevaru tako što je sebe pretvorio u bijeli oblak, a Iju u prekrasnu
bijelu junicu. No, Hera je prozrela prijevaru i zahtijevala junicu kao dar. Nemoćni je Zeus pristao,
a Hera ju je potom dala Argu da bi je razdvojila od Zeusa. Zeus je potom zapovjedio Hermesu da
ubije Arga, a to je on i učinio tako što je uspavao svih njegovih stotinu očiju. Ija je puštena na
slobodu.
Hera je poslala obada da ubode i muči Iju koja je lutala zemljom. Ija je s vremenom prešla preko
prolaza koji je po njoj nazvan Bospor("juničin prolaz"), a ondje se susrela i
s Prometejem (pročitati: Eshil: Okovani Prometej). Prometej je bio prikovan za stijenu jer ga je Zeus kaznio
zbog toga što je donio vatru smrtnicima. Bez obzira na svoje muke, tješio je Iju i rekao joj da će
se vratiti u ljudsko obličje te postati predak najvećeg junaka - Herakla.
Zatim je prošla preko mora koje je po njoj nazvano Jonsko more, a na posljetku je stigla
do Egipta, tadašnjeg "kraja svijeta", gdje su je Egipćani obožavali kao božicu, a Zeus joj je vratio
ljudsko obličje. Ovdje je rodila njegova sina Epafa, a vjenčala se s egipatskim
kraljem Telegonom.
Egipt (starogrčki: Αἴγυπτος [Aígyptos]) bio je, u grčkoj mitologiji, eponimni heroj Egipta i njegov
prvi vladar. Preci su mu bili Ija, koju je Zevspretvorio u junicu, i rečni bog Nil, a
roditelji Bel i Ahiroja ili Anhinoja, jedna od najada i kći Nila.[1] Bio je brat blizanac Danajev.[2] Bel
je, kao vladar afričkih zemalja Arabiju dodelio Egiptu, a Libiju je dao Danaju, no kasnije je Egipt
zauzeo obližnju zemlju Melampodida ("Crnonogih") i po sebi je nazvao Egiptom.[3]

PERZIJANCI

predstavlja najstariji sačuvan tekst u historiji teatra.

U njoj je dramatiziran perzijska reakcija na vijesti o poratu njihove flote i vojske u bitci kod
Salamine (480. pne.), odlučujućem okršaju grčko-perzijskih ratova; kao takva, ističe se i po
tome što jedina sačuvana grčka tragedija koja se bavi suvremenim događajima.

Bitka kod Salamine (28. 9. 480. pne.) bila je pomorska bitka između udružene flote grčkih polisa
i perzijske flote sastavljene od feničkih, egipatskih i jonskih brodova. Bitka se vodila blizu Atene u
malom prolazu između ostoka Salamine i Pireja. Perzijanci su imali mnogo više brodova.
Međutim, u tijesnim geografskim uvjetima ponovo dolazi do izražaja pokretljivost grčkih brodova,
pa Grci izlaze kao pobjednici. Ta bitka je označila prekretnicu Grčko-perzijskog rata jer nakon nje
perzijska mornarica više nije dominantna u Mediteranu.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Bitka_kod_Salamine

You might also like