Etimološki Rečnik Grčke Mitologije

Dizionario Etimologico
della Mitologia Greca

www.demgol.units.it
Data di aggiornamento: 26/06/2016

Lingua: italiano
Numero di voci:238
Dizionario Etimologico della Mitologia Greca - www.demgol.units.it
Projekt velikoga višejezičnog i mrežno dostupnog Etimološkoga rječnika grčke mitologije

(Dizionario Etimologico della Mitologia Greca multilingue on-line – DEMGOL) pokrenula je
skupina znanstvenika koji se na Sveučilištu u Trstu u Odjelu za antičke znanosti Leonardo Ferrero
bave istraživanjem mita i mitologije (Il Gruppo di Ricerca sul mito e la Mitografia – GRIMM).
Već u svibnju 2009. godine bilo je mrežno dostupno 900 natuknica na talijanskom i španjolskom, a
preko 400 natuknica i na francuskom jeziku.
Rječnik ima didaktičku namjenu (e-učenje), a omogućava poznavateljima antičke kulture, kao i
onima manje upućenima, lak i brz pristup temeljnim izvorima grčke i rimske mitologije. Rječničke
natuknice uključuju etimologije mitskih antroponima (posebice manje poznatih likova), upućuju
na imena i nazivlje mikenskoga podrijetla, kao i na suvremene lingvističke interpretacije tih
imena. Mnoge su natuknice povezane sa slikama. One manjim dijelom potječu iz goleme (i već
dobro poznate) antičke ikonografije poput oslikavanja vaza, a većinom su odabrane iz moderne
umjetničke produkcije kako bi se pokazala rasprostranjenost i vitalnost tema i motiva antičke
mitologije u europskoj kulturi od srednjega vijeka do danas.
Ezio Pellizer voditelj je toga projekta, kojemu je polazište bila disertacija Carle Zufferli (1992.).
Suradnici su brojni članovi GRIMM-a: Francesca Marzari, Luisa Benincampi, Stefano di Brazzano,
Alberto Cecon, Alberto Pavan.
Na prijevodu na francuski jezik rade Francesca Marzari e Françoise Létoublon (skupina HOMERICA u
Grenoblu koja eksperimentira tehnologijom automatskoga računalnog prevođenja).
Prijevod na španjolski jezik vode José Antonio Clúa Serena iz Barcelone, Diana De Paco Serrano iz
Murcie i Álvaro Ibáñez iz Granade.
Prijevod rječnika na engleski, portugalski (brazilski) i katalonski zasluga je drugih članova GRIMM-a
koji rade u New Hampshiru (SAD), na Cipru, u Barceloni, u Belo Horizonteu i drugdje.
Rječnik tako postaje dostupan sve većem broju proučavatelja humanističkih znanosti i antičke
kulture.
1
Ἄβας
ABANT
1. Trojanski ratnik, sin Euridamantov 2., ubio ga je Diomed (Hom. Il. 5, 148); prema drugoj predaji, sin Posejdona i
nimfe Aretuze. 2. Najslavniji stari kralj Arga, sin Linkeja i Hipermnestre, izumitelj štita, otac blizanaca Akrisija i Preta
(Apollod. Bibl. 2, 2, 1; Serv. ad Aen. 3, 286). 3. Treći Abant, praunuk prethodnoga, sin je vrača Melampa (Apollod.
Bibl. 1, 9, 13).
Etimologija je nejasna, tvorba nije grčka (na što bi mogao upućivati sufiks -nt-); značenje "gigant", koje predlažu Pape
i Benseler kao dvojbeno, ne čini se utemeljenim.
Eroi
Ἀβαρβαρέη
ABARBAREJA
Najada, nimfa koja je Trojancu Bukolionu rodila blizance Esepa i Pedasa 2. (Hom. Il. 6, 21-22, 27-28), a oni su ubijeni
u bitki kod Eurijala 1. Prema kasnijim izvorima podučila je svoga drugog sina Euforba umijeću ozdravljivanja rana i
bolesti (Orph. Lith. 461-464).
Riječ je o tvorbi s ekspresivnom reduplikacijom i ἀ, vjerojatno u funkciji intenzifikatora, a značenje je dvojbeno: "koja
se izražava na nejasnom jeziku", "koja puno muca" (?). Etimologija koja polazi od ἀ-privativum i βόρβορος, "blato",
kakvu predlaže Pape-Benseler, pretpostavila bi da ime znači "koja je bez blata", to jest "čista" (epitet prikladan za
vodenu nimfu?). To se ne čini vjerojatnim kao ni etimologija koja polazi od kopulativnoga ἀ prema kojoj Reichelt izvodi
značenje "ona koja je blatna" ("Zeitschr. vergl. Sprachforsch." 43, 1910, pp. 96-97), a koju Mette (u: Snell, Lex. fr. Ep.
s. v.) s pravom smatra upitnom. Bilješka u Schol. ad Il. 6, 22 pripisivala je podrijetlo toga apelativa nejasnoj riječi
ἀβέρβελλον, "obilan i konfuzan", no to se ne čini uvjerljivim.
Persone
Ἄβδηρος
ABDER
Sin Hermesa ili Posejdona i nimfe Tronije (Pind. Paean. 2, 1-2; 104-106), lokridskoga podrijetla, eromenos Heraklov,
pratio ga je u potrazi za Diomedovim konjima antropofazima koji su ga na kraju proždrli (Apollod. Bibl. 2, 5, 8). Blizu
njegova groba, na obali Trakije osnovan je grad Abdera usp. Hellan. Lesb. Fr. 105 Fowler (= Steph. Byz. s. v. Ἄβδηρα),
kod ušća rijeke Nestos. Prema Filostratu, odnosno opisu slike koja živopisno prikazuje Abderov pogreb, Imag. 2, 25,
osim grada utemeljene su i godišnja natjecanja u svim sportovima izuzevši konjske utrke iz razumljivih razloga.
Veza s δῆρις "bitka" (Room's Classical Dictionary), koja bi upućivala na značenje "sin bitke", ne čini se vjerojatnom.
Moguća je veza s Hesihijevom glosom ἄβδης· μάστιξ (u Hiponaktu), u tom bi slučaju ime značilo "čovjek od biča"; a
moglo bi biti i negrčkoga podrijetla.
Eroi
Eponimia
2
Ἄβιοι
ABI
Mitski narod koji se u Hom. Il. 13, 6 spominje iza Hipemolga, Tračana i Mizijaca uz epitet "najpravedniji među ljudima".
Zeus je usmjerio pogled prema njima odvrativši pozornost s događaja u Troji. Stari su ih pisci poistovjećivali s nomadskim
narodom Skita od kojih je navodno potekao i mudrac Anaharsis; Schol. Hom. Il. cit. Također se poistovjećuju s narodima
Tračana te s narodom kojega Eshil naziva Gabi u fragmentu Prom. lib. navedenom u Steph. Byz. s. v.; Aesch. Fr. 196 N.
= 329 M. Strabon, preuzimajući iz Posidonija, posvećuje tim narodima dugu raspravu u 7, 3, 2-4.
Različite se etimologije koje predlažu stari autori čine hipotetskima, a kreću se od tumačenja "oni koji su dugoga
života" (βίος) do "oni koji su vješti u rukovanju lukom" (βιός, "svjetlosni luk"), ili "oni koji se ne služe lukom". U drugom
se slučaju ἀ- tumači kao ἀ-privativum, a inače kao intenzifikator. Postoji i tumačenje "nenasilni", ἀ- βιαίοι (Schol. ad
Il. 13, 6; Etymol. Magn. s. v.).
Popoli
Ἀβία
ABIJA
Stara dojilja Heraklova sina Glena. Nakon poraza koji su Dorani predvođeni Heraklidom Hilom pretpjeli od Ahejaca,
povukla se u Meseniju, u grad Iru (možda jedan od gradova koje je Agamenon obećao Ahileju) koji je Heraklid Kresfont
prema njezinu imenu preimenovao u Abija (Pausan. 4, 30, 1).
Čini se da to ime nije u vezi s mitskim narodom Abi, na što nas upućuje etimologija; u svakom slučaju, moglo bi značiti
"koji pripada narodu A.".
Persone
Eponimia
Ἄβληρος
ABLER
Trojanski ratnik, ubio ga je kopljem Antiloh, sin Nestorov, u žestokoj bitki između rijeke Ksant i Simoent (Hom. Il. 6,
32-33. Nema drugih podataka o njemu.
Sholija ad loc. pretpostavlja da je riječ o ἀ- privativum i nepotvrđenome βλῶ, βλήσω, agg. βληρός, koji je teško
tumačiti; tumačenje ne olakšava ni Hesihijeva glosa ἀβληρά· ἡνία "uzde", kao ni upućivanje na βλῆρ, "mamac, zasjeda,
varka" (nesigurno je i u Wathelet, Dictionn. des Troyennes, p. 144). Stoga taj antroponim ostaje neobjašnjen.
Eroi
Ἀδάμας
ADAMANT
Trojanski ratnik, sudjelovao je u napadu na ahejske bedeme boreći se uz svog oca, kralja Asija (prema kojemu je
patronim Ἀσιάδης), sa skupinom suboraca među kojima je bio Jamen, Orest, Toon i Enomaj (Hom. Il. 12, 137-140).
Nakon bezuspješnoga pokušaja da ubije Antiloha, zahvaljujući Posejdonovoj intervenciji koja je Adamantovo oružje
učinila bezopasnim, sam je bio izgubio život nakon što ga je Krećanin Merion pogodio kopljem u donji dio trbuha. (Hom.
3
Il. 13, 560-574). Zajedno ga je s ostalim Trojancima tražio Hektor i zatim oplakivao njegovu smrt s Parisom (Hom. Il.
13, 754-773).
Vlastito ime izvedeno od opće imenice ἀδάμας (Hes. Theog. 161, [Hes.] Scut. 137) "čelik", to je složenica prefiksa α-
privativum i osnove δάμ- odnosno participa na -ντ s pasivnim značenjem. Ta je osnova u čitavoj grčkoj antroponimiji
vrlo produktivna i u aktivnom značenju (usp. Laodamant, Ifidamant, Hersidamant, Euridamant, Polidamant). Značenje
je dakle "nesavladiv", "nepobjediv", (Wathelet, Dictionnaire des Troyens n. 9, pp. 167-170). Po značenju je blisko s
imenom Akamant, "neumoran" (Ἀκάμας, od α- i κάμνω, "umoriti se", "mučiti se"), a također je po tvorbi usporedivo
sa složenicama na -τλα (vidi Atlant, Von Kamptz, Homerische Personennamen § 28 a 1, p. 83; § 63 a 1, p. 166). Samo
je u latinskom potvrđen i ženski oblik Adamanteja (nepostojeći u grčkom), to je čitanje pronađeno u prvim izdanjima
Hygin. Fab. 139, međutim razvidno je da bi trebalo biti ispravljeno u Amalteja.
Eroi
Ἀδαμάστωρ
ADAMASTOR
Gigantsko čuvovište, veliko poput Kolosa iz Roda koje se pojavilo pred Vascom de Gamom i portugalskom flotom kod
rta Capo Tormentòrio ili Rta dobre nade predskazujući nesreću. Vjerojatno ga je izmislio Camões, Lusíadas 5, st. 41-51
prema antičkim predlošcima. Spominje se kao pratitelj Enkelada, Egeona i drugih giganata koji su se borili protiv
bogova. Na pitanje koje mu je postavio vođa ekspedicije, pripovijeda o vlastitoj nesretnoj ljubavi prema Pelejevoj ženi
Tetidi koja ga je prevarila prividom svoga lika, zbog čega se pretvorio u stijenu rta Capo Tormentòrio (Lus. st. 52-60).
Kao lik je potpuno nepoznat u grčkoj i rimskoj mitologiji koje poznaju giganta Damastora (Claudian. Gigant. 101-103),
a neki se Adamastor pojavljuje među ostalim gigantima samo u Sidon. Apollin. Carm. 15, 20 (sec. V- inizi VI d.e.v.).
Riječ je o nomen agentis tvorenom pomoću sufiksa -τωρ i odglagolnoga pridjeva ἀδαμαστός koji znači "nepokoriv",
"nepokoren", a rabi se često za djevojke koje nisu imale odnose s muškarcem (od ἀ- privativum i δαμ-, δάμνημι, δαμάω).
Čini se da je ime tvoreno analogijom prema Alastor, Fobetor i moglo bi značiti "onaj koji je nepokoriv", "neumoljiv".
Potvrđen je i pridjev ἀδαμάστωρ (v. l. ἀδαμάτωρ) in Pap. Mag. IV 2717 u značenju "djevica", a odnosi se na Hekatu.
Dei
Metamorfosi
Ἄδμητος
ADMET
Kralj Fera u Tesaliji, sin Feretov, muž Alkestidin (Apollod. Bibl. 1, 8, 2; 9, 16). Sudjelovao je u lovu na kalidonskoga
vepra i u pohodu Argonauta (Apoll. Rhod. Argon. 1, 49-50).
To je ime izvedeno od pridjeva tvorenoga od glagola δάμνημι, "pokoriti" s ἀ- privativum i znači "nepokoren, neukroćen".
Potvrđeno i žensko ime Admeta (Ἀδμήτη), argejska svećenica, Euristejeva kći (Pausan. 8, 4, 4).
Ἄδωνις
ADONIS
Rodio se iz incestuozne ljubavi Mire i njezina oca Kinire, ciparskoga kralja. Njegova se majka preobrazila u stablo
koje nosi njezino ime, a prelijepo su dijete odgojile Afrodita i Perzefona; ubio ga je vepar kojega je na njega poslala
Artemida (Apollod. Bibl. 3, 14, 4). U sirijskoj inačici njegov se otac zvao Tej (Thèias; Ant. Lib. Metam. 34, 5).
4
Ime je zacijelo semitska posuđenica: u hebrejskom je potvrđena riječ adon, "gospodar, gospodin" (Chantraine, DELG;
dub. Beekes, Etym. Dict. Greek, s. v. p. 23).
Incesto
Ἄδραστος
ADRAST
Ime kralja Arga koji je primio Tideja i Polinika, dao im za žene svoje kćeri Argiju i Deipilu te ih poveo u pohod na
Tebu (Hom. Il. 2, 572).
Moguće je tumačenje da je riječ o pridjevu izvedenom od glagola δι-δράσκω "bježati" koji bi uz ἀ- privativum mogao
značiti "onaj koji ne pokušava bježati" (Chantraine, DELG, s. v. διδράσκω,), ako se tumači u aktivnom značenju, ili
bolje, "onaj kojemu se ne može pobjeći", ako se podrazumijeva pasivno značenje. Wathelet (Dictionnaire des Troyens
de l'Iliade, pp. 170-171) drži da je teško opravdati prisutnost σ- jer je korijen glagola δι-δράσκω δρα-, a ne δρασ-; to
bi moglo upućivati na strani utjecaj no ime je sa sigurnošću potvrđeno u Grčkoj, v. ženski oblik Ἀδράστεια kao drugo
ime za Nemezu, usp. Aesch. Prom. 936. Moguće je da je ime predgrčko, a izvođenje iz glagola διδράσκω može biti
rezultat pučke etimologije.
Eroi
Ἀελλώ
AELO
1. Jedna od harpija (Hesiod. Theog. 267), kćeri Taumanta i Elektre 1. 2. U latinskim izvorima to je jedna od Akteonovih
kuja, usp. katalog u Ovid. Metam. 3, 219; varia lectio u Hygin. Fab. 181, 3.
Ženski lik imena na -ώ (od ἄελλα "olujni vjetar") znači "brza poput vjetra".
Persone
Ἀφροδίτη
AFRODITA
Božica ljubavi (Hom. Il. 5, 820 e passim; Hymn. Hom. ad Ven.; Hes. Theog. 190 ss.); rođena iz morske pjene od genitalija
boga Urana ili, prema drugoj predaji kći Zeusa e Dione.
Riječ je o božici koja je izvorno podrijetlom s Bliskoga istoka, a kasnije se pojavljuje pučka etimologija koja tumači
da je ime izvedeno od ἀφρός, "pjena" (Plat. Crat. 406 c); οὕνεκ' ἐν ἀφρῷ / θρέφθη (Hes. Theog. 195). Nije dokazana
Grimmova pretpostavka ("Glotta" 14, 1925, p. 18) koji predlaže usporedbu sa semitskom božicom plodnosti Astoret, kao
ni pretpostavka Hammarströma ("Glotta" 11, 1921, pp. 214 ss.) koji ime uspoređuje s predindoeuropskim πρύτανις i
etrušćanskim (e)pr ni; tu posljednju pretpostavku podržava i Carnoy (DEMGR), na temelju pelazgijske fonologije prema
kojoj bi p postalo ph.
Dei
Catasterismo
5
Ἀγακλής
AGAKLO
Otac jednoga od Mirmidonaca, vladao je u gradu Budeion (možda u Tesaliji ili Beotiji; Eustath. Comm. ad Il. 16, 570-574);
naslijedio ga je sin Epigej koji je otišao u progonstvo jer je ubio rođaka plemenitoga roda, a dobrostivo su ga primili
Pelej i Tetida u Ftiji (Hom. Il. 16, 570-571). Kasije je poginuo u Troji od Hektorove ruke.
Jednostavna složenica prefiksa ἀγα- i κλέος, znači "vrlo slavan", "koji obiluje slavom" usp. Agatoklo, Megaklo, Periklo.
Eroi
Ἀγαμήδης
AGAMED
Ime graditelja, sina Stimfalova, koji je sa sinovima Trofonijem i Kerkionom sagradio mnoge glasovite građevine u staroj
Grčkoj (Pausan. 8, 4, 8; 10, 2).
Riječ je o složenici od pojačajnoga prefiksa ἀγα- i glagola μήδομαι "smišljati plan, imati na umu", stoga znači "onaj koji
puno razmišlja". Potvrđeni je i ženski oblik Agameda (Ἀγαμήδη, in Hom. Il. 11, 740-741), kći Augijeva i žena Mulijeva,
čarobnica s iskustvom u ljekovitim pripravcima i otrovima.
Eroi
Ἀγαμήδη
AGAMEDA
1. plavokosa starija kći Augijeva, čarobnica iskusna "u svim ljekarijama koje nudi zemlja" (Hom. Il. 11, 740-741),
njezinoga muža Mulija ubio je Nestor u bitci (ibidem, 738-743). 2. kći Makarova po kojoj je nazvan jedan grad i izvor
na otoku Lezbu, Steph. Biz. s. v.
Vidi Agamed.
Persone
Eponimia
Ἀγαμέμνων
AGAMEMNON
Sin Atrejev, brat Menelajev, muž Klitemnestrin; vrhovni zapovjednik ahejske vojske u Trojanskom ratu (Hom. Il. passim).
Ime je složenica tvorena s pojačajnim prefiksom ἀγα-; drugi dio složenice ne može se sa sigurnošću odrediti. Postoji
pretpostavka da je u osnovi -μέδμων, izvedenica od μέδομαι "zapovijedati" (Carnoy, DEMGR, podržava tu pretpostavku);
prema Kretschmeru ("Glotta" 3, 1912, p. 330) takvo tumačenje nije prihvatljivo. Hamp ("Glotta" 49, 1971, pp. 21-24)
podržava pretpostavku, koju zagovara (Gedenkschrift Brandenstein, pp. 357-61), da je riječ o izvedenici od *Ἀγα-μέν-
μων s metatezom *νμ > μν: prema tomu bi ime bilo izvedeno od μένω, "pružati otpor, odupirati se" s ekspresivnom
6
reduplikacijom, a značilo bi "onaj koji se snažno odupire". Van der Valk (in Snell, Lex. fr. Ep., col. 34) na temelju
analogije tumači ime kao "onaj koji je vitalan i pun snage".
Eroi
Ἀγανίππη
AGANIPA
1. Kći Termesa, boga rijeke koja okružuje Helikon (Pausan. 9, 29, 5. 2), jedna od najada, eponim za izvor koji izbija u
blizini gaja muza na planini Helikon u Beotiji, kasnije poistovjećen s izvorom Hipokrena koji je svojim kopitom otvorilo
krilati konj Pegaz, (Verg. Eclog. 10, 12; Ovid. Metam. 5, 262-263; Pausan. 9, 31, 3-4). 2. Alternativno ime za Euridiku
2. (Schol. ad Apollon. Rhod. 4, 1091), ženu Akrisijevu, majku Danajinu, baka Perzejevu; Hygin. Fab. 63. 3. Kći Egipta,
žrtvovana na oltaru apotropejskih bogova prema kasnijoj legendi u Ps. Plut. de fluviis 16, 1. 4. Postoji kasniji muški
oblik Ἀγάνιππος, ime za trojanskoga ratnika kojega je zajedno s mnogim drugim suborcima ubio Ajant, a potvrđeno
je u nehomerskoj tradiciji (Quint. Smyrn. Posthom. 3, 227-231).
Složenica od pridjeva ἀγανός "slatka, mekana" i ἵππος "kobila", moguće je značenje "pitoma kobila".
Persone
Eponimia
Ἀγαπήνωρ
AGAPENOR
Sin Ankeja i Ije, dolazi iz Tegeje kao zapovjednik arkadijskoga kontingenta u Trojanskom ratu (Hom. Il. 2, 609 ss.).
Ime je složenica glagola ἀγαπάω, "voljeti" i imenice ἀνήρ, "muškarac"; moglo bi značiti "onaj koji voli muškarce" ili
"onaj koji voli muževnu hrabrost", usp. druge antroponime kao Ἀντ- ήνωρ, Βι- ήνωρ, Ἐλεφ- ήνωρ, Πεισ- ήνωρ, gdje
je nominalni dio složenice upravo ἀνήρ, dok u Ὑπερ- ήνωρ dominantno značenje određuje imenica ἠνορέη, "muževna
hrabrost", a takvo je značenje potvrđeno u brojnim pridjevnim složenicama.
Eroi
Ἀγασθένης
AGASTEN
Sin Augijev, brat Filejev, otac Poliksenov, zapovjednik deset od 40 lađa u kontingentu poslanom iz Elide (Hom. Il. 2,
615-624), pojavljuje se u katalogu Heleninih prosaca; ovaj posljednji (Poliksen) vratit će se živ i zdrav iz Troje i dobit
će sina po imenu Amfimah 3. (Pausan. 5, 3, 4).
7
Ime ima jednostavno tumačenje, složenica je pojačajnoga prefiksa ἀγα- i -σθένος, "snaga", vrlo je produktivan u tvorbi
grčkih antroponima; stoga znači "obdaren s puno snage" (von Kamptz, Homerische Personennamen, § 31 a 2, p. 89),
usp. Demosten, Euristen, Megasten, itd.
Eroi
Ἀγάστροφος
AGASTROF
Kod Homera je to trojanski ratnik, sin Peonov, ubio ga je Diomed udarcem koplja u stražnjicu dok se borio kao pješak
u prvom redu, udaljivši se nepromišljeno od kočije i svoga štitonoše (Hom. Il. 11, 338-342; 368; Diomed je pogođen u
nogu strelicom dok mu je pokušavao skinuti oklop, 11, 373; usp. Scholia ad l., Eustath. 3.207.12 ad l., Etym. Gudianum,
235, 15 s. v. Ἠγαθέη, složenice na ἀγα-).
Wathelet (Dictionnaire des Troyens n. 5, pp. 148-149) bezuspješno traži vezu između toga antroponima i ratnih obrata
u koje je bio uključen. Ime bi moglo značiti "des sehr Wendige", tj. "vrlo okretan u gibanju" (von Kamptz, Homerische
Personennamen § 22 a 1, p. 71), usp. Epistrof, "žestok u napadu"), dakle "onaj koji se sa silnom žestinom okreće protiv
neprijatelja", složeno od prefiksa ἀγα-, aktivnog u mnogim složenicama, i glagola στρέφω, "okretati", "vrtiti se, obrtati
se". Manje je vjerojatno (no ipak moguće) značenje "onaj koji zna okrenuti kočiju na izuzetan način".
Eroi
Ἀγάθων
AGATON
Sin Prijamov, spomenut kod Homera samo u posljednjem pjevanju Il. 24, uz epitet δῖος, "sjajan, uzvišen"; njega je,
zajedno s osmoricom braće i polubraće, prekorio stari otac nestrpljiv zbog pripreme kola kojima su trebali poći po
Hektorovo tijelo.
Jednostavna tvorba sa sufiksom -ων od pridjeva ἀγαθός, "dobar", "valjan" uz retrakciju naglaska. U mikenskom je
potvrđen genitiv a-ka-ta-jo-jo (PY En 659) koji se može tumačiti kao Ἀγαθαῖος (ali i kao Ἀκταῖος). Čini se da nije
potrebno razmišljati o hipokoristiku prema Agatoklo ili Agatodor (Wathelet, Dictionnaire des Troyens, I, p. 147); ime
je rasprostranjeno u grčkom i jedno je od mnogih primjera onomastike grčkoga podrijetla na trojanskom prostoru.
Eroi
Ἀγαυή
AGAVA
Kći Kadma i Harmonije, majka Pentejeva (Hes. Theog. 975 ss.; Eurip. Bacch. passim), njezine su sestre Semela, Ina i
Autonoja. Jedna druga Agava, manje poznata, pojavljuje se među nereidama (Hom. Il. 18, 42).
8
Ime potječe od ἀγαυός, "divan, plemenit, sjajan", od pridjeva koji se dovodi u vezu s glagolom ἄγαμαι, "diviti se,
zavidjeti" (Chantraine, DELG, s. v. ἀγαυός).
Ἀγέλαος
AGELAJ
Ime je prilično rasprostranjeno; kod Homera nalazimo: 1. grčki časnik kojega je ubio Hektor zajedno s ostalih osam
zapovjednika (ἡγεμόνες) in Hom. Il. 11, 301-304; 2. trojanski ratnik, sin Fradmonov, prvi ratnik kojega je ubio Diomed
prešavši jarak sa svojim konjima i zabivši mu koplje u leđa tako da je pao iz kočije sa svim svojim oružjem (Hom. Il.
8, 253-260); 3. rob Prijamov, kralj mu je povjerio da izloži Parisa na planinu Idu no on se ubrzo sažalio nad djetetom
i zadržao ga kao da je njegovo; Apollod. Bibl. 3, 12, 5 (149-150); 4. jedan od prosaca Penelopinih, sin Damastorov,
pokušava navesti Telemaha da se složi s majčinim vjenčanjem (Hom. Od. 20, 321 ss.). Želio je natjerati Melanta i ostale
da napuste palaču, a za vrijeme pokolja prosaca (Od. 22, 131, 136, 212) ubio ga je Odisej pogodivši ga kopljem (Od. 22,
292-293); 5. sin Herakla i Omfale, praotac lidijskih kraljeva, Apollod. Bibl. 2, 7, 8 (165); 6. sin Enejin, kralj Kalidona
i brat Meleagrov; Antonin. Lib. Metam. 2.
Složenica glagola ἄγω, "voditi" i imenice λαός "narod pod oružjem", a analogijom prema Agenor, ime bi moglo biti već
potvrđeno u mikenskom a-ke-ra-wo KN Vc 316 (u čitanju Ἀρχέλαος), gdje postoji također i nomen agentis ra-wa-ke-ta
(PY Un 718, 9, etc.) protumačen kao *λαϜ-αγέτας, "zapovjednik naoručanih četa".
Eroi
Ἀγήνωρ
AGENOR
1. Sin Posejdona i Libije i otac Europe, Kadma, Fenika i Kilika (Apollod. Bibl. 2, 1, 4; 3, 1), potomak Ije iz Arga. 2.
Među drugim likovima, prisjetimo se trojanskoga junaka, sina Antenorova, često spominjanoga u Iljiadi (21, 544-599
et passim).
Ime znači "onaj koji vodi muškarce, odvažan" i složenica je od ἄγω i "voditi" ἀνήρ, "muškarac". Room (Room's Classical
Dictionary, p. 32) i von Kamptz (Homerische Personennamen, p. 99) suprotno tomu pretpostavljaju da bi prvi dio imena
mogao biti pojačajni prefiks ἀγα- i da ime znači "veoma muževan, odvažan". Prvo je tumačenje prihvatljivije jer se
složenice na ἀγα- češće tvore od glagola (Wathelet, Dictionnaire des Troyens de l'Iliade, p. 154).
Eroi
Ἀγλαία
AGLAJA
Ime jedne od gracija ili harita (Hes. Theog. 69; 907 ss.).
9
Potječe od pridjeva ἀγλαός, "blistav" "sjajan" i znači "onaj koji ima sjaj, ljepotu".
Dei
Ἄγρων
AGRON
Ime stanovnika otoka Kosa koji je sa svojim sestrama Bisom i Meropidom od bogova štovao samo Zemlju, a vrijeđao je
ostale. Oni su ga za osvetu pretvortili u pticu zviždovku (Anton. Lib. Met. 15, da Boios, Ornithogonia).
Ime bi moglo potjecati od ἀγρός, "polje, zemlja" i značiti otprilike "onaj koji voli polja", "poljski".
Animali
Metamorfosi
Ἀχάτης
AHAT
1. Trojanac koji je pratio Eneju do Italije (Verg. Aen. 1, 120); 2. ime Tirenca, Dionisova pratitelja (Nonn. Dion. 13,
309; 37, 350).
Ime se povezuje s rječju "ahat" (vrsta dragoga kamena) i vjerojatno je posuđenica (Chantraine, DELG, s. v.).
Eroi
Ἀχέρων
AHERONT
Mitski lik kojega je navodno Askalafu rodila nimfa podzemnoga svijeta (?) po imenu Gorgira (Apollod. 1, 5, 3) ili Orfna
(Ovid. Metam. 5, 539-541; u grčkom postoji pridjev orphnòs "mračan", ali ne kao vlastito ime, stoga je moguće da je
riječ o Ovidijevoj invenciji). Vjerojatno je ime lika naknadno uspostavljeno kao eponim prema imenu rijeke, bez obzira
na okolnost što je ime sina, koji mu se pripisuje, povezano s prilično "tradicionalnim" mitom o Demetri. Obavijest (na
koju se poziva Natalis Comes, Mythologiae, III p. 97) o tome da bi on mogao biti sin Cerere i sicilskoga kralja Sikana i
da je potajno rođen u spilji na Kreti, nije potvrđena prije Boccaccia, Genealog. deorum gentilium, 3, 4, 1 koji navodi
vrlo nesigurne izvore kao što su Teodoncije i Pronapid. Stoga se taj podatak ne čini pouzdanim.
Grčke etimologije imena te rijeke, potvrđene već i Homeru (Od. 11, 513, hapax; ime se poistovjećuje s mnogim rijekama
od kojih se najznamenitija i danas tako zove, a ulijeva se u more kod Parge u Epiru gdje je bilo smješteno "proročište
mrtvih" Νεκυομαντεῖον, usp. Herodot. 5, 92, η), izvode ga iz ἀ- privativum i χαίρειν, "jer" tko ide tamo dolje "neće
doživjeti radost", ili iz ἄχεα ῥέων, "koji prolijeva boli", (Etym. M. 180. 46-57 s. v.) i očito su pučke etimologije.
Isto bi se moglo reći za značenje "blijed", "izblijedio" (Pape i Benseler, GEW, već u Plutarch. de primo frig. 948 E,
ἄχρωστος, "bezbojan"). Ništa se uvjerljivijom ne čini usporedba sa staroperzijskim assaran ili staroslavenskim jezero
da bi se rekonstruirao antički oblik *ἀχεροντ- koji bi značio "jezero", "močvara" (Chantraine, DELG s. v.). Manje bi
10
dvojbena mogla biti povezanost s pridjevom ἀχερωίς, "rijeka bijelih topola" (Carnoy, DEMGR s. v.). Etimologija ipak
ostaje nejasnom.
Eroi
Eponimia
Ἀχιλλεύς
AHILEJ
Ime sina Peleja i Tetide, oca Pira Neoptolema (Hom. Il. passim).
Ime je potvrđeno u mikenskom u obliku a-ki-re-u (KN Vc 106). Etimologija nije razjašnjena no postoje različite
pretpostavke: 1) Prema Apolodoru (Bibl. 3, 13, 6; Schol. ad Lycophr. 178, etc.) junaka je tako nazvao Hiron jer njegove
usne nisu nikada sisale Tetidino mlijeko pa bi ime bilo izvedeno od ἀ- privativum i χείλη, "usna". 2) Moglo bi se raditi
o predhelenskom imenu (Bosshardt, Die Nomina auf -εύς, par. 444 i Nordheider, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 1754).
3) Ime bi moglo biti izvedeno od ἄχος "bol", preko oblika *ἄχιλος, kao što se ὄργιλος izvodi iz ὀργή (Kretschmer,
"Glotta" 4, 1915, pp. 305-308); moglo bi se također raditi o hipokoristiku od *Ἀχι-λάος, isto od ἄχος, ali također i
λάος, "narod" (Palmer, Interpretation, p. 79): "onaj čiji je narod u boli"; Nagy (The Best of the Achaeans, pp. 69-71)
se slaže s tom pretpostavkom smatrajući da se takvo ime slaže sa sudbinom lika. Holland ("Glotta" 71, 1993, pp. 17-27)
različitim obrazloženjima kritizira Nagyjevu interpretaciju i daje prednost tumačenju da prvi dio imena proizlazi iz
glagola koji znači "(pre)strašiti" što ἄχος povezuje s nazivima koji u drugim indoeuropskim jezicima označuju "strah,
bojazan": prema tomu bi ime značilo "onaj koji straši vojsku". 4) Prema Carnoyu (DEMGR) lik je morsko božanstvo, a
njegovo ime bi se moglo izvesti iz indoeuropskoga *aqwa preko pelazgijskoga. Takva etimologija nije vjerojatna.
Eroi
Αἴας
AJANT
Ime dvojice homerskih junaka: 1. sin Oileja iz Lokride (Hom. Il. 13, 46; 23, 754); 2. sin Telamona, kralja Salamine (Hom.
Il. 2, 553; 7, 183); ubio se bacivši se na vlastiti mač, usp. Sofoklovu tragediju Ajant koja mu je posvećena.
O interpretaciji toga imena postoje različite pretpostavke: 1) iz antike potječe povezivanje s grčkim αἰετός,
"aquila" (Hes. Fr. 250, = Schol. ad Pind. Isth. 6, 53; Apollod. Bibl. 3, 12, 7); 2) ime bi se moglo usporediti s αἶα,
"zemlja" (Chantraine, DELG; von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 168; Van der Valk, in Snell, Lex. fr. Ep., col.
232) te bi onda značilo "zemljani", "onaj koji potječe od Eje"; 3) ime je već potvrđeno u mikenskom ai-wa (Kn Np 973),
moguće kao ime goveda, a moglo bi biti riječi o hipokoristiku grčkoga Αἴολος, "živ", od indoeurposkoga *aiu+unt-, "koji
11
ima životnu snagu, živahnost" (Mühlestein, "Studi Micenei" 2, 1967, pp. 41-52; Carnoy, DEMGR i von Kamptz, Homerische
Personennamen, p. 368).
Eroi
Ἀκακαλλίς
AKAKALIDA
Tako se zvala jedna od Minosovih kćeri, ljubavnica Hermesova i Apolonova, majka mladića Mileta (Nicandr. ap. Anton.
Lib. Metam. 30, 1) u kojega se strastveno zaljubio Minos. Neki kažu da je bogu Hermu rodila Kidona (Pausan. 8, 53, 4),
a drugi da je Apolonu rodila kretske blizance Filakida i Filandra koje je othranila koza (Pausan. 10, 16, 5).
Ime se povezuje s tamarisom prema Dioscor. 1, 89, ili narcisom, usp. Hesych. s. v., a vjerojatno je egipatskoga podrijetla
(Chantraine, DELG).
Metamorfosi
Ἀκαλανθίς
AKALANTIDA
Kći makedonskoga kralja Pijera. Usudila se sa svojih osam sestara natjecati u pjevanju s Muzama pa su pretvorene u
ptice: Akalantida je postala češljugar (Anton. Lib. Metam. 9).
Ime znači upravo "češljugar" (D'Arcy Thompson, A Glossary of Greek Birds, pp. 30 ss.) i potječe od ἄκανθα, što se
odnosi na različite bodljikave biljke poput čička, s metatezom od *ἀκανθαλίς.
Animali
Metamorfosi
Ἀκάμας
AKAMANT
1. Trački vođa kojega su smatrali jednim od najhrabrijih, saveznik Trojanaca i suborac Pirojev (Hom. Il. 2, 844-845; 5,
462-469), sin Eusorov, ubio ga je Ajant udarcem koplja u čelo (Hom. Il. 6, 7-10). 2. Sin Antenorov i brat Arhelohov (Hom.
Il. 2, 822-823; 11, 60), uz kojega je zajedno s Enejom vodio četvrtu grupu trojanskih ratnika (Hom. Il. 12, 98-100);
trijumfirao je u sukobu s Promahom osvećujući bratovu smrt, izbjegavši Penelejev napad (Hom. Il. 14, 476-489), a umro
od udarca u desno rame koji mu je zadao Merion penjući se natrag na svoja kola (Hom. Il. 16, 342-344). 3. Sin Tezeja
i Fedre, brat Demofontov (Diod. Bibl. 4, 62), u njega se zaljubila Laodika s kojom ima sina Munita (Parth. Narr. amat.
16) a kojega je odgojila Etra; na povratku iz Troje pristao je u Trakiju gdje se u njega zaljubila i Fillida (Apollod. Epit.
6, 16); na Cipru je osnovao koloniju i umro srušivši se s konja na vlastiti mač (Tzetz. ad Lycophr. 494).
Ime je grčko, složenica s alpha-privativum, kao i pridjev ἀκάμας s prefiksom α- privativum i osnovom καμα- koja se
može povezati s κάμνω, "umoriti se", "mučiti se", a koju valja razumijeti u pasivnom smislu; znači "neumoran". Za sličnu
12
tvorbu usp. i Adamant; Wathelet, Dictionnaire des Troyens n. 17, pp. 242-249; von Kamptz, Homerische Personennamen,
§ 63 a, p. 166; Room, Room’s Classical Dictionary s. v. p. 20).
Eroi
Ἄκαστος
AKAST
Sin kralja Jolka Pelije i Anaksibije, sudjelovao je u pohodu Argonauta i u lovu na kalidonskoga vepra (Apollod. Bibl.
1, 9, 10; 9, 16; 9, 27; 3, 13, 3; 13, 7-8).
Moglo bi se raditi o tvorenici od glagola κέκασμαι, "isticati se, sjati" i ἀ- privativum; sukladno tomu ime bi moglo značiti
"onaj koji ne sjaji"; Carnoy (DEMGR) opravdano primjećuje da takvo ime nije prikladno za junaka, stoga smatra da je
bolje ἀ- shvatiti kao intenzifikator te ime tumačiti kao "onaj koji veoma sjaji", "blistav" (usp. i von Kamptz, Homerische
Personennamen, p. 151 e Scholz, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 406). Potvrđen je i ženski oblik Akasta (Ἀκάστη), kao ime
jedne od Okeanida (Hes. Theog. 356).
Ἀκεσ(σ)αμενός
AKESAMEN
Otac Peribejin 3., djed Pelagontov, spomenut samo jednom u Hom. Il. 21, 143-144.
Participska tvorba od glagola ἀκέομαι, usp. aorist ἠκεσάμην (von Kamptz, Hom. Personennamen § 62 a, b, p. 164,
usp. Jamen, Jalmen, Ormen); ime bi moglo značiti "onaj koji je izliječen" (manje je vjerojatno značenje "onaj koji je
izliječio bolest", Pape - Benseler s. v.: "heilbringer"). Prema Watheletu, Dictionnaire des Troyens n. 19 pp. 250-251)
ime bi moglo biti negrčkoga podrijetla, možda makedonskoga, povezano s gradom Ἀκεσ(σ)αμεναί, koji je, prema
Steph. Byz., Ethn. s. v. Ἀκεσαμεναί, osnovao upravo naš junak. Za naglasak usp. Schol. Hom. ad loc., ὀξυτονητέον
τὸ Ἀκεσσαμενός, ἵνα ὄνομα γένηται, kao Dexamen�s e Tisamen�s.
Eroi
Eponimia
Ἀκταίων
AKTEON
Sin Aristejev i Autonojin, othranio ga je kentaur Hiron; napali su ga vlastiti psi na Kiteronu zbog Artemidina bijesa što
ju je vidio golu pokraj izvora (Hes. Theog. 977; Apollod. Bibl. 3, 4, 4).
Moguće je da ovo ime potječe od �κτ�, "rt, razvedena obala" i znači "onaj koji živi na rtu".
Eroi
Ἄκτωρ
AKTOR
Tesalski junak, kralj Fere, primio je Peleja i prepustio mu prijestolje nakon svoje smrti (Apollod. Bibl. 1, 7, 3; 8, 2).
Ovo je ime zasvjedočeno već u mikenskome oblikom A-ko-to (KN Sc 239).
13
Znači "glavni", a potječe od glagola �γω, "voditi" sa sufiksom -τωρ koji je svojstven za nomina agentis.
Eroi
Ἀλαλκομενεύς
ALALKOMENEJ
Beotski junak, utemeljitelj grada Alalkomene u Beotiji (Pausan. 9, 33, 5).
Ime je izvedeno od glagola ἀλαλκεῖν, "suzbiti opasnost ili neprijatelja", osnova je aorisna s reduplikacijom grčkoga
korijena ἀλκ-.
Eroi
Eponimia
Ἀλέκτωρ
ALEKTOR
Ime različitih likova, među kojima: 1) sin Anaksagorin (Apollod. Bibl. 3, 6, 2); 2) sin Epejev (Diod. Sic. 4, 69); 3) sin
Argejev, unuk Pelopov; otac Ifilohin ili Ehemelin (Schol. ad Hom. Od. 4, 10), koju je Menelaj udao za Megapenta; 4)
otac argonauta Leita (Apollod. Bibl. 1, 9, 16).
Ime potvrđeno već u mikenskom a-re-ko-to-re (KN Ce 152.1), riječ je o nomen agentis na -τωρ od glagola ἀλέκω,
"braniti, odbijati" te znači "branitelj".
Eroi
Ἀλεκτρύων
ALEKTRION
Ime stražara kojega je Ares zadužio da ga obavijesti o dolasku dana dok je bio zauzet ljubovanjem s Afroditom, (Eustath.
ad Hom. 1598, 61); očita je aluzija na kukurijekanje pijetla.
Potvrđeno u mikenskom, u obliku A-re-ku-tu-ru-wo (PY An 654.8). Ime znači "pijetao" i tvoreno je od ἀλέκτωρ,
"branitelj", odnosi se na borbenu životinju (Chantraine, DELG, s. v. ἀλέξω); umjesto toga, Ruijgh ("Minos" 9, 1968, p.
153) je skloniji tumačenju da je riječ o izvedenici od *ἄλεκτρον "oruđe za obranu".
Ἀλήτης
ALET
Sin Hipotov, potomak Heraklov, rođen u vrijeme povratka Herkalida (Pausan. 2, 4, 4; 5, 18, 8).
14
Znači "onaj koji luta", ime je kao nomen agentis izvedeno od ἀλάομαι, "lutati" (Chantraine, DELG, s. v. ἀλάομαι).
Eroi
Ἀλκάθοος
ALKATOJ
Sin Pelopa i Hipodamije; ubio je lava koji je progutao sina kralja Meleagra i uzeo njegovu kćer za ženu (Pausan. 1,
41, 4; 42, 4; 43, 4-5).
Riječ je o složenici od ἀλκή, "snaga" i glagola θέω, "trčati" te znači "onaj koji je brz s obzirom na snagu" (Wathelet,
Dictionnaire des Troyens de l'Iliade, p. 256) ili "onaj koji trči u obrani" (von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 74).
Eroi
Prova
Ἀλκίνοος
ALKINOJ
Ime feačkoga kralja (Hom. Od., passim).
Riječ je o složenici od osnove ἀλκ-, "suzbiti opasnost ili neprijatelja" i νόος, "um, razum, duh", a znači "onaj koji je
hrabra duha".
Eroi
Ἀλκυονεύς
ALKIONEJ
Gigant, sin Geje i Urana, njegove su kćeri pretvorene u ptice jer su očajavale zbog smrti svoga oca (Apollod. Bibl. 1,
6, 1); drugi lik s tim imenom mladić je iz Delfa koji je bio predodređen za žrtvu čudovištu pod imenom Lamia; Euribat,
zaljubljen u njega, preuzeo je njegovo mjesto i ubio čudovište (Anton. Lib. Met. 8).
Ime potječe od ἀλκυών "vodomar, vrsta ptice".
Metamorfosi
Ἀλκμήνη
ALKMENA
Žena Amfitrionova i majka Heraklova (Apollod. Bibl. 2, 4, 5; 8).
15
Ime je izvedeno od korijena ἀλκ-, "suzbiti opasnost ili neprijatelja", dakle znači "ona koja je hrabra, snažna". Prema
Roomu (Room's Classical Dictionary, p. 37), drugi dio složenice bio bi izveden od μῆνις, "srdžba, bijes" i ime bi značilo
"snažna srdžba", no za slične tvorbe nisu nađene potvrde.
Ἀλκμαίων
ALKMEON
Sin proroka Amfijaraja; sudjelovao je u pohodu Epigona pritov Tebe na zahtjev oca poginulog u prvom ratu Sedmorice
protiv Tebe. Ubio je majku Erifilu koja je, potkupljena, natjerala muža i sinove da sudjeluju u ratu (Pausan. 7, 24,
4; 8, 24, 8; 10, 10, 2).
Ime potječe od korijena ἀλκ-, "suzbiti opasnost ili neprijatelja"; prema Roomu (Room's Classical Dictionary, p. 37),
drugi bi dio imena mogao bi potjecati od glagola μαίομαι, "naprezati se", dakle "silan napor", ali atički oblik Ἀλκμέων
(Björck, Alpha impurum, p. 111) ne govori tomu u prilog.
Eroi
Ἄλκων
ALKON
Ime vještoga strijelca s Krete, suputnika Heraklova (Apoll. Rhod. Argon. 1, 96 ss.).
Riječ je o izvedenici od korijena ἀλκ- i od ἀλκή, "snaga koja omogućuje braniti se" pa prema tome znači "onaj koji
je snažan".
Eroi
Ἀλθαία
ALTEJA
Kći Testijeva, žena Enejina i majka Dejanire i Meleagra (Apollod. Bibl. 1, 8, 2 ss.).
To je i ime biljke "althea officinalis (Dioscoridis)" tj. sljez, a pripada obitelji biljaka pod imenom malvaceae. Izvodi
se od glagola ἀλθαίνω "izliječiti, iscijeliti"; ime dakle znači "ona koja liječi i iscjeljuje" (von Kamptz, Homerische
Personennamen, p. 265).
Ἄμφικλος
AMFIKLO
Trojanski ratnik kojega je ubio Filejev sin Meget udarcem koplja u nogu prilikom Patroklova napada na Trojance (Hom.
Il. 16, 313-316, hapax).
16
Složenica od prijedloga ἀμφι- i -κλέος "slava", vjerojatno hipokoristički oblik prema Ἀμφικλέης (potvrđeno kasnije u
grčkom uz ženski oblik Amfikleja, usp. tumačenje Watheletovo u Dictionnaire des Troyens n. 28, p. 267). Značenje je
"vrlo slavan ", usp. Patroklo / Patroklées i Oiklo.
Eroi
Ἀμφίμαχος
AMFIMAH
Ime različitih likova, a među njima: 1. Sin Elektriona i Anakse (Apollod. Bibl. 2, 4, 5; 6); 2. Sin Kteata i Teronike, Helenin
prosac (Apollod. Bibl. 3, 10, 8); 3. Sin Poliksenov, jedan od zapovjednika Epejaca pod Trojom (Hom. Il. 2, 623).
Riječ je o složenici s prijedlogom ἀμφί- i glagolom μάχομαι, "boriti se" i znači "onaj koji se bori posvuda okolo" ili "onaj
koji se puno bori", ako se prijedlogu daje značenje intentzifikatora.
Eroi
Ἀμφιτρύτη
AMFITRITA
Kći Nereja i Doride, Posejdonova ljubavnica (Hes. Theog. 243).
Ime se čini povezanim s imenom njezina sina Tritona no etimologija nije jasna. Vos (u Snell, Lex. fr. Ep., col. 689) ga
tumači kao složenicu od ἀμφί i τριτ-.
Dei
Ἀνδρόγεως
ANDROGEJ
Jedan od sinova Minoja i Pasifaje, pobjednik u svim atletskim igrama koje su se u Ateni održavale po Egejevu nalogu,
poslan je da svlada maratonskoga bika te u borbi pogiba (Apollod. Bibl. 3, 15, 7).
Moglo bi biti riječi o složenici od ἀνήρ "muškarac" i γῆ "zemlja" u značenju "čovjek od zemlje".
Eroi
Prova
Ἀντίνοος
ANTINOJ
Predvodnik Penelopinih prosaca, ubijen prvom strelicom koju je odapeo Odisej u pokolju prosaca (Hom. Od. 1, 383
e passim; 22, 8-21).
17
Riječ je o složenici od prijedloga ἀντί "protiv" i νόος, "razum, duh" i može značiti "protivan duh, neprijateljska ili
proturječna misao" (Room, Room's Classical Dictionary, p. 54), "onaj koji ima suprotan osjećaj, koji se protivi ili
opire" (von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 56), "suprotna narav" (Lupas, "Studii Clasice" 20, 1981, p. 9).
Eroi
Ἀριάδνη
ARIJADNA
Kći Minosa (Minoja) i Pasifaje (Apollod. Epit. 1, 9), supruga Dionisova.
Ime je složenica s augmentativnom česticom ἀρι- e di ἀδνός koja se prema jednoj glosi u Eshija tumači kao kretska
riječ za ἁγνός "svet, čist"; ime bi dakle moglo značiti "najsvetija" (Stoll, in Roscher, Myth. Lex. I col. 540; von Kamptz,
Homerische Personennamen, p. 93).
Persone
Ἀστύνοος
ASTINOJ
1. Trojanski ratnik kojega je strijelom u prsa ubio Diomed (Hom. Il. 5, 143-144); 2. Trojanski ratnik, Protaonov sin,
uzima uzde Polidamantovih kola nakon smrti njihova vozača Klita (Hom. Il. 15, 455).
Ime je sastavljeno od �στυ, "grad", vrlo produktivnom u tvorbi antroponima (usp. Astianakt, Astimeduza, etc.) i od ν�ος,
"um, intelekt", usp. νο�ω. Von Kamptz (Homer. Personennamen § 22 c 4, str. 75) s pravom podrazumijeva značenje "onaj
koji odluči razmišljati za dobrobit grada", ("wer den Sinn auf die Stadt gerichtet hat"). U mikenskome su zasvjedočeni
s jedne strane oblici no-e-u (PY Jn 431.11), i wi-pi-no-o (KN V 958. 3 b, �φ�νοος) kao antroponimi, a s druge KN X 114
wa-tu, �στυ, PY Eq 36.1 (Wathelet, Dict. des Troyens n. 64 str. 353-355).
Eroi
Ἀστυνόμη
ASTINOMA
Prema antičkim izvorima to je pravo ime Hriseide, kćeri Apolonova svećenika Hrisa (Schol. ad Hom. Il. 1, 132). S
Agamenonom ili Apolonom (kasniji izvori, Hygin. Fab. 121) imala je sina kojega je nazvala djedovim imenom.
Značenje je 'ona koja upravlja gradom' (νέμω), (ἄστυ), a tvorba analoška prema Astianakt, Astimeduza, Astioh.
Persone
Ratto
Ἀστραία
ASTREJA
Kći Zeusova i Temidina, riječ je o sazviježđu Djevice (Hygin. Astr. poet. 2, 25). Ime dolazi od �στ�ρ, "zvijezda" i znači
"zvjezdani".
18
Ime dolazi od �στ�ρ, "zvijezda" i znači "zvjezdani".
Dei
Catasterismo
Ἀθήνη
ATENA
Božica, kći Zeusa i Metide, rođena iz glave boga Zeusa (Hes. Theog. 886 sq.).
Ime je posvjedočeno već u mikenskom u obliku a-ta-na-po-ti-ni-ja (KN V 52.1, 52 bis) no teško ga je protumačiti. Carnoy
(DEMGR) podupire Van Windekenovu pelazgičku pretpostavku (Le Pélasgique, pp. 40-41) prema kojoj bi početno Ath- bio
pelazgički oblik indoeuropskoga *at-no, u sanskrtu atta "majka", s promjenom t > th; međutim Atena nema majčinska
obilježja u povijesnom razdoblju. Moguće je da je ime predhelensko (usp. van der Valk, in Snell, Lex. fr. Ep., col. 208).
Dei
Ἀτύμνιος
ATIMNIJE
1. Sin Zeusov i Kasiopejin (ili Feniksov, Schol. ad Apollon. Rhod. 2, 178 F), voljeli su ga Europini sinovi Sarpedon, Minos i
Radamant (Apollod. Bibl. 3, 1,6); 2. Otac Midonov (Hom. Il. 5, 580-581, patronim): 3. Likijski ratnik koji je stigao u Troju
sa Sarpedonom, sin Amisodarov i brat Marisov (Hom. Il. 16, 317-321), ubio ga je Antiloh. 4. U kasnijim prijevodima,
trojanski ratnik, sin Emationa i nimfe Pegaside (Πηγασίς), koja ga je rodila uz rijeku Granik, ubio ga je, u mnoštvu,
Odisej (Quint. Smyrn. Posthom. 3, 300-302).
Ovo je ime strano grčkome jeziku, sadrži predgrčki sufiks na -μν (s vokalom -υ-) svojstven Maloj Aziji (von Kamptz,
Homer. Personennamen § 62 c 1 str. 165.), sadržan u mnogim toponimima anatolijske aree, kao Κάλυμνα u Kariji,
no karakterističan i za otok Lezb (Ὄρδυμνος e Μήθυμνα). Početno ἀ- moglo bi tvoriti anatolijski prefiks premetnut
karijskim toponimima Τύμνος (Τύμνης, Herod. 5, 37; 7, 98) i Τυμνησσός (Steph. Byz. Ethn. 641, s. v.), zasvjedočenima
već u hetitskome klinastom pismu (Wathelet, Dict. des Troyens n. 121, str. 356), s vokalskom varijacijom -ος / -ιος.
Ime izgleda kao posvojni pridjev, sa značenjem "onaj koji je iz Timne" (Wathelet, ibidem).
Eroi
Ἄτλας
ATLANT
Ime giganta, sina Japetova i Klimenina, koji je nosio na ramenima nebeski svod (Hes. Theog. 507 ss.).
19
Radi se o složenici intenzivnoga �- i korijena τλα-, prisutnoga u glagolu τλ�ναι, "podnositi, uzeti na sebe"; ime bi, dakle,
značilo "onaj koji snažno podnosi".
Dei
Ἀτρεύς
ATREJ
Sin Pelopsov i Hipodamijin, brat Tijestov (Hom. Il. 2, 105 ss.). Nije uvjerljiva Carnoyeva pretpostavka (DEMGR) o
derivaciji iz pelazgijskoga atr-, dobivenog iz indoeuropskoga *uedh (s promjenom dhr > tr), koja se odnosi na grive i
runa, s obzirom na to da je Atrej u svome stadu imao janje zlatnoga runa.
Room (Room's Classical Dictionary, str. 69) zastupa pretpostavku (zabilježenu već u Platona, Crat. 395 b) da ime znači
"neustrašiv, koji ne bježi’, jer je tvoren od privativnoga �- i glagola τρ�ω, "tresti se, bježati od straha". Perpillou (Les
substantifs grecs en -ευς, par. 198) spomenute pretpostavke drži neprihvatljivima te tvrdi da je riječ o sekundarnome
skraćenom obliku imena kao *�τρεστος, �τρομος, �τρ�μητος, iako su rijetka. Moglo bi biti i stranoga podrijetla (Gerhard,
in Snell, Lex. fr. Ep., col. 1514).
Eroi
Αὔγη
AUGA
Kći tegejskog (Arkadija) kralja Aleja i Neere; s Heraklom je imala sina Telefa koji je bio ostavljen u šumi gdje ga je
podigla košuta. Otac ju je protjerao jer je proročanstvo predvidjelo da će sin ubiti ujake. Sklonila se u Malu Aziju gdje
ju je ugostio kralj Teutrant (Apollod. Bibl. 2, 7, 4; 3, 9, 1).
Ime potječe od α�γ�, "sunčeva zraka, sunčev sjaj", s pomicanjem naglaska svojstvenim antroponimima.
Persone
Ratto
Αὐγείας
AUGIJA
Kralj Elide, smatrali su ga sinom Sunca; čuvao je veliko stado čije je staje čistio Heraklo (Apollod. Bibl. 1, 9, 16; 2, 5, 5).
Ime bi se moglo izvesti od αὐγή "zraka sunca" te bi značilo "sin sunca", "koji zrači, sjajan".
Eroi
Αὐξησία
AUKSESIJA
Uz Damiju (Damíe), to je bilo božanstvo rasta, štovano u Epidauru sa statuama od masline, Herodot. 5, 82-87, na što
upućuje Pausan 2, 30, 4. Prema drugoj inačici, radi se o djevojci s Krete koja je po dolasku u grad Trezen s družicom
Damijom slučajno kamenovana u jednoj pobuni; nakon toga joj je pripisan kult iscjelitelja (Pausan. 2, 32, 2).
20
Ime dolazi od glagola �υξάνω, "činiti da raste", posredstvom imenice (koja označava radnju) α�ξησις"; stoga je riječ
o imenu prikladnom za božanstvo "rasta".
Dei
Αὐξώ
AUKSO
Ime jedne od Hora, kćeri Zeusovih i Temidinih (Hygin, Fab, 183); ili jedne od Harita u Ateni (Pausan. 9,35,2).
Dolazi od korijena glagola α�ξάνω, "napraviti da raste", sa sufiksom svojstvenim ženskim vlastitim imenima; zapravo
se odnosi na božicu sezonskoga "rasta", usp. Auksesija.
Dei
Αὔρα
AURA
Figlia del Titano Lelanto e di Peribea, assidua cacciatrice; offese Artemide, che la punì con l'aiuto di Eros: provocò
in Dioniso un folle amore per la fanciulla, che lo spinse a violentarla mentre dormiva. Aura, scoperto l'accaduto, fece
strage di pastori ed uccise uno dei due gemelli nati dall'unione col dio. Si gettò quindi nel fiume Sangario e fu trasformata
da Zeus in sorgente (Nonn. Dionys. 48, 242 ss.).
Il nome significa "brezza": ella era infatti veloce come il vento.
Persone
Metamorfosi
Αὐτοφόνος
AUTOFON
Citiran samo jednom u Homeru (Il. 4, 395) kao otac Polifontov.
Ime tvoreno od αὐτό- i glagola φονέυω, Pape - Benseler (WGE s. v.) "der (selbst) andere tötet"; von Kamptz § 22 a 1,
p. 71: "mit eigener Hand tötend", otac Polifontov "koji ubija mnoge" (aggett. in Aesch. Sept. 850, etc.). Znači "ubojica,
koji sam ubija (neprijatelje)"; Eustah. Comm. in Hom. Il. 4, 396 (1.773.19-20): Ὁ δὲ Αὐτοφόνος … ὃς οὐχ' ἑτέροις
ἐπιτάσσων ἀριστεύει, ἀλλ' αὐτὸς φονεύων καὶ αὐτόχειρ τῆς ἀριστείας γενόμενος. Povratno značenje od α�τ�ς, nije
prisutno u ovim složenim antroponimima, no jasno se javlja u tragičara: u složenici s glagolom iz sematičkoga polja
smrti, prefiks označava ubojstvo člana iz vlastite obitelji (αὐτοκτονοῦντε, Soph. Antig. 55-57). Usp. I. Sforza, Građa
za povijest složenica na αὐτο-, "Studi e Saggi Linguistici" 47, 2007, str. 25-46).
Eroi
Αὐτολέων
AUTOLEON
Stanovnik Krotona, ranio ga duh kada se probio na liniju koju su praznom ostavili stanovnici Lokride u čast Ajanta,
Oilejeva sina (Conon. Narr. 18; Pausan, 3, 19,11-13).
21
Ime je složenica od α�τ�ς i λ�ων i znači ‘pravi lav’.
Eroi
Αὐτόλυκος
AUTOLIK
Sin Herma i Hione, djed Odisejev; naslijedio je od svoga oca dar da može krasti a da ne bude uhvaćen (Hom. Il. 10,
267; Od. 19, 395-398).
Ime je složenica od αὐτός i λύκος "vuk" i znači "onaj koji je sam po sebi vuk, pravi vuk".
Eroi
Αὐτομέδων
AUTOMEDONT
Ime Ahilejeva kočijaša (Hom. Il. 9, 209); upravljao je junakovim božanskim konjima Ksantom i Balijem i smrtnim konjem
Pedazom (Hom. Il 16, 145-154).
Riječ je o složenici od αὐτός i glagola μέδω, "zapovijedati, upravljati" i znači "onaj koji upravlja sam".
Eroi
Αὐτόνοος
AUTONOJ
1. Ahejski zapovjednik, ubio ga je Hektor zajedno s drugih osam ἡγεμόνες (Hom. Il. 11, 301); 2. Trojanski ratnik, ubio
ga je Patroklo (Hom. Il. 16, 694); 3. Sin Melanejev, muž Hipodamijin, preobrazio se u čaplju, u Antonin. Lib. Metam.
7 (prema Boiosu).
Ime složeno od αὐτός i od imenice νόος, znači "mit eigenem Verstand" (von Kamptz, Hom. Personennamen § 22 c 4,
pp. 74-75) odnosno "onaj koji ima vlastiti razum". Te su složenice na αὐτό- vrlo produktivne u grčkoj antroponimiji
(usp. Autoleon, Autolik, Automedont), a potvrđene su već u mikenskom. Usp. au-to-te-qa-jo, TH Ug 4 s pretpostavljenim
čitanjem *Αὐτοθηβαῖος i tumačenjem kao "stvarni Tebanac", a jedina je potvrda u kojoj je etnik drugi dio složenice
(John Chadwick, Linear B Tablets from Thebes, "Minos" 10, 1969, pp. 129-130). Za sličnu tvorbu usp. također Antifon.
Za tvrobe na -νόος vidi Antinoj, Alkinoj.
Eroi
Αὐτονόη
AUTONOJA
Prilično prošireno žensko ime, primjerice: 1. ime jedne od nereida, Hes. Theog. 258; 2. jedna od bakhantica, majka
Akteonova, Eur. Bacch. 230, 681; 3. sluškinja Penelopina, spomenuta u Hom. Od. 18, 182.
22
Za etimologiju v. Autonoj.
Persone
Βαλίος
BALIJE
Jedan od dva besmrtna konja Ahilejeva (uz Ksanta) koji su sinovi Zefira i harpije Podarge. Dobio ga je Pelej od Posejdona,
vjerojatno povodom vjenčanja s Tetidom. Treći Ahilejev konj bio je Pedaz koji je ubijen u bitci. 2. Konj Skelmisov,
pobijeđen u utrci s kobilom Erhtejevom zvanom Podarka (Nonn. Dionys 37, 334-337). 3. Jedan od pasa Ateonovih, in
Apollod. Bibl. 33, 4, 4.
Uz pomicanje naglaska Balíos je izvedenica od βαλιός, "šaren, pjegav".
Animali
Βασσάρα
BASARA
Ime tračke bakhantkinje (Athen. 5, 7, p. 198).
Znači "lisica", ali označuje i odjeću tračkih bakhantkinja izrađenu od lisičje kože; taj naziv potječe od posuđenice koja
je vjerojatno stigla s Dionisovim kultom (Chantraine, DELG s. v.); usp. glagol ἀνα- βασσαρέω, Anacr. fr. 11, 6 (356)
PMG., "ludovati, mahnitati". Braccini T., Glotta 86, 2010, pp. 7-21
Βασίλεια
BASILEJA
Starija kći Urana i Titeje koja se mudrošću izdvajala među sestrama; udala se za brata Hiperiona i rodila Selenu i Helija
(Diod. Sic. 3, 57 koji citira negrčku predaju).
Ime znači "kraljica", završava sufiksom -*y -, podrijetlo vjerojatno duguje posuđenici (Chantraine, DELG, s. v. βασιλεύς),
mikenski qa-si-re-u.
Dei
Βάττος
BAT
Ime starca kojega je u stijenu preobrazio Hermo jer nije čuvao tajnu o krađi goveda Apolonovih (Anton. Lib. Met. 23).
Drugi, slavniji lik koji nosi to ime osnivač je Cirene, sin Polimnesta i Fronime (Herodot. 4, 145 sq; Callim. Hymn. 2,
65; Pausan. 3, 14, 3; 10, 15, 6-7).
23
Pripada tovrbenom gnijezdu glagola βατταρίζω, "mucati" i znači "mucavac"; riječ je o onomatopejskom nazivu. Prema
Herodotu (4, 145 sq.), na libijskom bi riječ mogla značiti "kralj". Masson ("Glotta" 54, 1976, p. 84-98) je skloniji prvomu
tumačenju jer su Herodotove riječi općenite te ne postoje svjedočanstva o libijskom jeziku iz toga doba.
Eroi
Fondazione
Βάτων
BATON
Tebanac, srodnik i kočijaš Amfijarajev, zajedno ih je progutala provalija koja se otvorila u zemlji pred Tebom (Pausan.
2, 23, 2; 5, 17, 8; 10, 10, 3).
To bi ime moglo biti izvedeno od βάτος, "kupinjak" i znači "kupinjak" ili "onaj koji živi u kupinjaku".
Eroi
Βαῦκις
BAUKIDA
Žena iz Frigije koja je sa svojim mužem Filemonom ugostila Zeusa i Herma; oni su poslali potop na sve druge stanovnike
koji ih nisu primili, njih dvoje pretvorili u drveće, a njihovu kolibu u hram (Ovid. Met. 8, 616-715).
Ime potječe od βαυκός "mek, nježan", ali etimologija je nejasna (Chantraine, DELG). Room (Room's Classical Dictionary,
p. 73) smatra da bi ime moglo imati isto podrijetlo kao i Baubo te bi se ono moglo tumačiti preko glagola πραΰνω,
"umiriti", no ta je pretpostavka neutemeljena.
Persone
Metamorfosi
Βαῖος
BEJ
Kormilar Odisejev po kojemu je dobila ime planina na otoku Kefaloniji i grad Baia u Kampaniji (Strab. 1, p. 26; 5, p.
245; Lycophr. Alex. 694); ime se pojavljuje tek u postklasičnom razdoblju te nije potvrđeno u homerskim epovima.
Ime potječe, čini se, od βαιός "malen, bezvrijedan" uz pomicanje naglaska kakvo je često potvrđeno u antroponimima.
Eroi
Eponimia
Βῆλος
BEL
Ime jednoga od blizanaca kojima su roditelji nimfa Libija i Posejdon (drugi se zvao Agenor), unuci Epafovi (Apollod.
Bibl. 2, 1, 4).
24
Potječe od imena semitskoga boga Baal, Bel (Bernhard, in Roscher, Myth. Lex. I col. 778).
Eroi
Ἅδης
HAD
Bog podzemnoga svijeta, sin Krona i Reje, Perzefonin muž (Hesiod. Theog. 311).
Različita su tumačenja toga imena. 1) Platonova analiza polazi od ἀ-ιδ-(α) (Gorg. 493 b; Crat. 403 a) sa značenjem
"nevidljiv". 2) Zbog aspiracije pretpostavlja se oblik *ἁ-ιδ-, identičan sa staroindijskim sam-vid- "naći se zajedno,
okupiti se" sa značenjem "naći se zajedno s bogom zagrobnoga života". To tumačenje podrazumijeva da bi se dugo α- u
Ἀίδης trebalo smatrati sekundarnim. 3) Postoji i pokušaj usporedbe s ἀίσσω sa značenjem "koji se baca brzo, žestoko,
snažno" (Danielsson, "Indog. Forsch." 14, 1903, pp. 387 ss.). MYTH. HOM.: Catherine Cousin, La situation géographique
et les abords de l'Hades homérique GAIA 6, 2002, pp. 25-46.
Dei
Ratto
Ἁγνώ
HAGNO
Ime nimfe s izvora na planini Likej koja je, prema arkadijskoj predaji, othranila maloga Zeusa (Pausan. 8, 31, 2; 38,
2 ss.; 47, 3).
Ime potječe od pridjeva ἁγνός, "svet, čist, neokaljan" i znači "čista".
Dei
Ἁλία
HALIJA
Ime junakinje s Roda, sestra Telhina (Diod. Sic. 5, 55) i jedne od nereida (Hesiod. Theog. 245).
Izvedeno je od ἅλς, "more" pa znači "koja pripada moru, morska".
Ἁλιάκμων
HALIJAKMON
Ime boga jedne rijeke u Makedoniji, sina Oceana i Tetide (Hesiod. Theog. 341), također i ime stanovnika Tirinta koji se
u napadu ludila bacio u rijeku Karmanor, a ona je nakon njegove smrti dobila i njegovo ime (Ps.-Plut. De fluv. 18, 1).
Moglo bi se raditi o složenici od ἅλς, "more" i ἄκμων, "stijena" ili od ἀκμή, "rt" te bi ime moglo značiti "rt na moru".
Prva se pretpostavka čini prihvatljivijom.
Eponimia
25
Ξάνθος
KSANT
Vrlo čest antroponim i ime konja, primjerice: 1. besmrtni konj Ahilejev, Peleju ga je darovao Posejdon, Herinom voljom
naučio je govoriti da bi junaku najavio predstojeću smrt (Hom. Il. 19, 404-424); 2. jedan od konja Hektorovih (Hom.
Il. 8, 184-190); 3. jedan od konja Dioskurovih (Stesich. Fr. 178.1, vv. 2 P., apud Etym. Magnum s. v.); te naposljetku
4. jedan od konja tračkoga kralja Diomeda (Hygin. Fab. 30, 9). Također je i ime jedne od nereida, s tvorbom ženskoga
roda na -ή, Hesiod. Theog. 356.
Izvodi se od grčkoga ξανθός, "plavokos" (posvjedočeno kao antroponim već u mikenskom: ka-sa-to, PY An 39.6),
nepoznate etimologije. Frisk (Gr. Et. Wört., s. v. ξανθός) i Pokorny (Indog. Etym. Wört., p. 533) sumnjaju u vezu s
korijenom kas-, kas-no-, "siv", latinski canus, sa završetkom -dho- i gubitkom korijenskoga sloga *ks-en-dho: izvođenje
se ne čini uvjerljivim ni značenjski ni formalno. Hester ("Lingua" 13, 1965, p. 361) predlaže pelazgičko podrijetlo, od
*keu-, *k+u x ili *kand-, latinski candidus.
Animali
Profezia
Ξανθίππη
KSANTIPA
Ime jedne od amazonki, kći Dorova, žena Pleuronova i majka Agenorova (Apollod. Bibl. 1, 7, 7). Druga Ksantipa, žena
Mikonova, navodno je svojim mlijekom hranila zatočenog oca, Hygin. Fab. 253, 3.
Izvodi se od ξανθός, "plavokos, žućkast" i ἵππος, "konj" i značilo bi "od žućkastoga konja", ako bi se imenu htjelo dati
posvojno značenje, ili "žućkasta kobila", ime prikladno za amazonku.
Ξοῦθος
KSUT
Sin Helena i Orseide (var. l. Otreida), brat Dorov i Eolov, otac Jonov (koji je zapravo sin Apolonov) i Ahejev, eponimi
Jonije i Aheje (Hesiod. Fr. 9 M.-W.; Hellan. Fr. 125 Fowler; Apollod. Bibl. 1, 7, 3).
Ime je izvedeno od pridjeva ξουθός, s uobičajenom baritonezom ili povlačenjem naglaska na predzadnji slog. Riječ
je o pridjevu na -θος koji ima mnogo značenja, ponekad i proturječnih. Usp. Etym. Magn. s. v., gdje se značenja
kreću od "žućkastog" i "zelenkastog" do "pjevnog" (možda s metaforičkim pomakom). U svakom slučaju posvjedočeno
je sa sigurnošću u mikenskom Ko-so-u-to, KN Ch 900, čini se kao ime bika ili opis njegova ogrtača. Budući da je
riječ o antroponimu, značenje boje čini se najvjerojatnijim, usp. Xanthos, Pyrrhos. Moglo bi dakle značiti "žućkast,
crvenkastosmeđ", bez uvjerljive etimologije (Frisk, Gr.Et.Wört. s. v.).
Eroi
Μέγης
MEGET
Sin Fileja i Ktimene; sudjelovao je u pohodu na Troju kao Helenin prosac (Hom. Il., passim).
26
Ime se izvodi izravno od μέγας "velik" te stoga znači "velik čovjek" (Pape-Benseler, WGE).
Persone
Ὠκεανός
OCÉAN
Sin Urana i Geje, mitska rijeka što okružuje svijet (Hesiod. Theog. 133 ss.).
Prema Frisku (Gr. Et. Wört.), propali su pokušaji pronalaženja indoeuropske etimologije za ovu imenicu, kao na primjer
usporedba sa skr. ā-śáyāna-, "onaj koji okružuje' (Boisacq, Dict. Ét. l. gr., Beekes Et. Dict. Gr. s. v.) ili nastanak od
indoeuropskog *oku-eianom, "(božja rijeka //bog-rijeka) brzog toka" (usp. ὠκύς i staroindijski áyanam, "hod"), što
pretpostavlja Borgeaud (''Indog. Forsch.'' 66, 1961., str. 49–51). Chantraine (DELG) drži da se radi o posuđenici, iako
još uvijek nedokazanoj, čime tumači i postojanje usporednog oblika Ὠγηνός. Carnoy (DEMGR) smatra da se radi o
pelazgijskoj riječi, s prefiksom o i nastavkom na -ano, izvedenoj iz osnove keu- (indoeuropski *geu, "okretati se, kružiti").
Prema Weizsäckeru (u Roscher, Myth. Lex. III., stupac 816.) radilo bi se ili o složenici ὠκύς i νάω, "teći, protjecati", u
značenju "onaj koji brzo teče", ili o obliku koji odgovara riječi Ὠγύγη, "jako stara, prastara; drevna" (usp. Ogigo).
Ὀδίος
ODIJE
1. Ahejski glasnik koji se zajedno s drugim glasnikom, Euribatom, pridružio poslanstvu Ahileju; Hom. Il. 9, 170. 2. Ratnik
trojanskih saveznika, vodio je Halizonce iz Alibe "bogate srebrom", u Katalogu Trojanaca, Hom. Il. 2, 856-857; Alibe
se spominje kao "regija u Bitiniji" u Schol. Hom. Il. 2, 857. Ubijen je dok je bježao od Agamemnona, Il. 5, 38-42 koji
ga je srušio s kola udarcem koplja.
Aspiracija varira u rukopisnoj tradiciji (spiritus asper u zadnjem Teubnerovom izdanju M.L. West 1998-2000). Izvedeno
od ὁδός sa psilozom, znači "putnik", "lutalica", usp. ὅδιος, epitet Hermov "bog ceste, koji štiti put" (von Kamptz, Homer.
Personennamen § 71 b 2, pp. 264-265).
Eroi
Ὀφελέστης
OFELEST
1. Trojanac koji je spomenut kad ga je Teukar ubio lukom zajedno s mnogim drugima Il. 8, 274. 2. Jedan od nekoliko
Peonaca koje je ubio Ahilej, Il. 21, 210.
Izvedeno je od ὄφελος ("korist, prednost"), usp. denominativni glagol ὀφέλλω, sa sufiksom za nomina agentis -της, usp.
također Oreste, Ὀρέσ-της. U mikenskom je potvrđeno o-pe-re-ta, (PY An. 209.3). Ime dakle označuje pojam "korisnoga"
27
poput drugih sličnih homerskih imena, na primjer Ofeltije i Onetor, usp. Ofelt. Vidi von Kamptz (Homer. Personennamen
§ 70 b 2, p. 256)koji razmatra i mogućnost stranoga podrijetla (illirskoga).
Eroi
Ὀφέλτιος
OFELTIJE
1. Jedan od Ahejaca koje je ubio Hektor u Il. 11, 302. 2. Trojanac kojeg je ubio argejski junak Eurijal i sin Mekistejev,
Il. 6, 20.
Izvedeno od ὄφελος ("korist, prednost") sufiksom -τιος s patronimijskim ili hipokorističkim značenjem (v. von Kamptz
Homerische Personennamen § 39 a 2, p. 114-115). Ime dakle označuje pojam "korisnoga", poput drugih sličnih homerskih
imena, usp. Ofelest i Onetor.
Eroi
Ὀχήσιος
OHESIJE
Otac Perifantov 1. (Hom. Il. 5, 843), sin Enejev (i ujak Diomedov 2.), prema Schol. ad loc. koja citira Nikandra u Aitolikà
(Fr. 8 a, p. 201 Gow-Scholfield); prema tomu živio je u Etoliji, vjerojatno u Kalidonu.
Tvorba na -ιος, od ὀχέω, usp. ὄχημα "kola", i znači "vozač kola" (Pape-Benseler, WgE s. v.; von Kamptz, Homer.
Personennamen § 39 c 3); možda hipokoristički oblik, usp. Κτήσιος, od Κτήσ- ιππος.
Eroi
Οἰκλῆς
OIKLO
Sin Antifata 1. i Zeuksipe 2., unuk proroka Melampoda; također i otac nesretnoga proroka Amfijaraja. Spominje ga
njegov potomak Teoklimen kad traži od Telemaha da ga preveze od Pila do Itake. (Hom. Od. 15, 243-244). Pripada
generaciji Herakla i argonauta; pomogao je Heraklu u prvom osvajanju Troje u Laomedontovo) doba čuvajući lađe, a
poginuo je braneći ih od trojanskoga napada; Diod. Sic. Bibl. 4, 32.
Ime se pojavljuje u obliku Ὀϊκλήης /-κλείης i u ak. Ὀϊκλῆα kod Homera. Smatra se da je u vezi s *Ϝι-κλης "vrlo
slavan", što je složenica od Ὀϊ- ili *Ϝι- (usp. Ὀϊλεύς, *Ϝι- λεύς, Chantraine, Gramm. Hom. I, pp. 116-117), usporednica
je skr. vi-śravas- "vrlo slavan" što se koristi i kao antroponim (von Kamptz, Hom. Personennamen, § 66, p. 212), usp.
Periklo, Periklimen.
Eroi
Profezia
Ὠκύαλος
OKIJAL
1. Ime feačkoga mladića, sudionika atletskih natjecanja u Odisejevoj nazočnosti; homerski hapaks, Od.. 8, 111. 2.
Ženski lik Okijala (ΩΚΥΑ[Λ]Η) posvjedočen je u grčkome samo na natpisu na vazi, kao ime jedne od amazonki u borbi
28
protiv Tezeja koju prikazuje aryballos slikara Ezona (iz Kume, nalazi se u Museo Naz. di Napoli), usp. Enc. Treccani on
line, s. v. Latinsko ime spominje Higin (Fab. 163) u kratkome popisu 15 amazonki.
Izvedenica od pridjeva koje znači "koji je brz na moru", od ὠκύς "brz" i ἅλς "more". To je antroponim prikladan za
Feačane, oni gotovo svi nose imena koja su u vezi s plovidbom, no za amazonku se ime se čini manje primjerenim.
Eroi
Ὠκυπέτη
OKIPETA
Ime jedne od harpija i jedne od danaida.
Riječ je o jednostavnoj složenici od pridjeva ὠκύς "brz" i glagola πέτομαι "letjeti" i znači "onaj koji brzo leti", ime
prikladno za harpiju.
Ὠκυρόη, Ὠκυρρόη
OKIROJA
Ime jedne od oceanida i nekoliko nimfi.
Riječ je o složenici od ὠκύς "brz" i glagola ῥέω "teći" s vokalizmom o (Chantraine, DELG, s. v. ῥέω i ὠκύς) i sa značenjem
"koja brzo teče".
Ὀνήτωρ
ONETOR
Ime dvojice likova kod Homera: 1. Trojanac, svećenik Zeusa Idejskoga, njegov ga je narod častio kao boga (Il. 16, 604);
njegova sina Laogona 1. ubio je Merion (Il. 16, 603-607). 2. otac Frontisov, kormilar lađe Menelajeve na povratku iz
Troje (Hom. Od. 3, 282, u obliku patronimika).
Ime znači "koji je koristan" (usp. Hom. ὄνησις, "korist", von Kamptz, Homerische Personennamen § 70 b 2, p. 256). U
mikenskome nailazimo na nomen agentis *ὀνᾱτήρ -ῆρες "koji donosi korist" (o-na-te-re, Nom. plur., PY En 74, 2.12.21);
ὀνάτωρ se nalazi kod Pind. Ol. 11, 9).
Eroi
Ὦψ
OP
1. U priči koju donosi Pauzanija (8, 28, 5) riječ je o ocu Melanovu i ratniku čiji je lik preuzela Atena kad ju je u Aulidi
Teutid ranio u bedro jer nije htio ići s Agamenonom prema Troji. 2. U formulaičnom stihu koji se tri puta ponavlja
u Odiseji, Εὐρύκλει΄, Ὦπος θυγάτηρ Πεισηνορίδαο ( Od. 1, 429; 2, 329: 20, 148), otac Odisejeve dadilje Eurikleje
i sin Pisenorov.
Ime je izvedeno od korijena s dugim vokalom op- / ōp- (okw-, ōkw-) i baritonezom. Opća imenica ὤψ, ὠπός u značenju
"oko", "lice", razmjerno je produktivna u onomastici, usp. Europa, itd. Ime su već u antici tumačili kao "slavan", "vrlo
29
viđen", περίβλεπτος; usp. Schol. ad Il. 1, 429. Manje je vjerojatno izvođenje od *ὄψ u značenju "glas" (Mühlestein,
"SMEA" 9, 1969, 81).
Eroi
Ὀπίτης
OPIT
Ahejski zapovjednik kojega je ubio Hektor zajedno s osmoricom drugih (Il. 11, 301).
Ime izvedeno od ὄπις što kod Homera znači "(božanska) osveta" pa bi se moglo tumačiti kao "osvetnik"; Markwald, in
Snell, Lex. fr. Ep., s. v.
Eroi
Ὀρέσβιος
OREZBIJE
Ahejski ratnik spomenut samo jednom (hapax), ubio ga je Hektor; Hom. Il. 5, 707-709, s rijetkim epitetom αἰολομίτρης,
"sa šarenim pojasom". O njemu se govori da je bio bogataš i da je živio u Hili.
Ime znači "onaj koji živi na planini", (ὄρος e βιόω; usp. ὀρέσβιον οἷα λέαιναν, Opp. Cyn. 3, 345) i vjerojatno je
izmišljeno (G. S. Kirk, The Iliad: a Commentary, p. 130, ad Hom. Il. 5, 705-707).
Eroi
Ὀρσίλοχος
ORSILOH
1. Sin riječnoga božanstva Alfeja, otac Dioklov, gospodar Fere u Meseniji (Hom. Il. 5, 544-547; Od. 3, 489; 15, 187; 21,
15). 2. Unuk prethodnoga i sin Dioklov, ponekad se grafija neobično razlikuje, 1. Orti- e 2. Orsi-; usp. Schol. Hom. Il.
5, 542 b: ὁ πρόγονος διὰ τοῦ τ, ὁ παῖς διὰ τοῦς, kolebanja su poznata već u Zenodotovo doba (ujednačneno Orti- in
West, BGT 2000), ubio ga je Eneja zajedno s blizancem Kretonom, u Il. 5, 541-560. 3. Trojanski ratnik, ubijen zajedno
s mnogim drugim junacima strelicama Teukrovim 1., Hom. Il. 8, 274. 4. Sin Krećanina Idomeneja, u pričama koje je
izmislio Odisej (Hom. Od. 13, 259-271) da bi sakrio svoj identitet pred Atenom; Odisej je navodno pobjegao s Krete
jer je ubio Orsiloha. 5. Ime se ponovno pojavljuje kod Vergilija (Aen. 11, 636; 689; 694, kao ime divovskoga trojanskog
ratnika kojega je ubila Kamila), i kod Higina (Astron. 13, 2) gdje je spomenut kao izumitelj četveroprega koji se navodno
preobrazio u zviježđe nazvano Kočijaš (lat. Auriga).
30
Tumači se kao asibilirani oblik od Orti- (usp. o-ti-na-wo, PY Cn 285, 14) te složenica od korijena glagola ὄρ-νυμι i -λόχος
što može značiti "vojnička četa" ili "zasjeda" i prilično je prduktivno u antičkoj onimiji, usp. Amfiloh, Antiloh, Euriloh.
Značenje je, dakle, "onaj koji potiče čete u bitku" ili "onaj koji potiče zasjedu".
Eroi
Ὄθρυονεύς
OTRIONEJ
Trojanski saveznik iz Kabesa, ubijen kopljem Idomenejevim (Il. 13, 362-73); bio je tek nedavno došao u rat s nadom
da će se oženiti Prijamovom kćeri Kasandrom, a zauzvrat je ponudio pomoći Trojancima da pobjede Ahejce (ibid. Il.
13, 364-9).
Izvodi se od Ὄθρυς (Otrij), imena planinskoga lanca u Tesaliji koji spominju Herodot i Strabon, sa sufiksom -ονεύς‚ (-ον-
je izvorno sufiks karakterističan za imena mjesta, usp. Ἠιών - Ἠιονεύς, Ἴλιος - Ἰλιονεύς; von Kamptz, Homerische
Personennamen § 42 c, pp. 124-125). Od imena Otrij, usp. etnik Otrionejci, ime makedonskoga plemena koje spominje
Plinije Stariji, Nat. hist. 4, 10, 17 (35). Hesihije uz ὄθρυν uvodi glosu ὄρος "planina". Otrij može biti u vezi s mikenskim
o-du-ru-we i zacijelo je predgrčkoga podrijetla (Chantraine, DELG e Beekes - van Beek, Etym. Dict. Greek s. v. Ὄθρυς,
-υος).
Eroi
Prova
Παλαμήδης
PALAMED
Sin Nauplija i Klimene (ili Filire ili Hesione 2.), sudjelovao je u pohodu na Troju. Pripisuju mu se razni izumi među
kojima je igra kockama, možda šah, utezi i mjere pa čak i pismo (Philostr. Heroic. 10; Lex. Suda, s. v.). Nije poznat
Homeru, a spominje se u Cypria, Fr. 30 Bernabé. Vrlo je poznat u atičkom kazalištu i tijekom čitavoga 5. stoljeća.
Eponim je današnje utvrde Palamidi u Nauplionu.
Ime je složenica od παλάμη "šaka, dlan" i glagola μήδομαι, "smišljati plan, imati na umu" (Chantraine, DELG, s. v.
μήδομαι), možda preko oblika παλαμομήδης (G. Markwald in Snell, Lex. fr. Ep. p. 939); značenje je dakle "onaj koji
je spretan", osobito s rukama.
Eroi
Eponimia
Пαλλήνη
PALENA
1. Kći Sitona, kralja tračkoga Hersoneza i Anhiroje; eponim rta na poluotoku Halkidici koji se još zove i Kasandra
(Parthen. Narr. amat. 6; Conon. Narr. 10; Steph. Byz. s. v. Пαλλήνη). Steph. Byz. citirajući Teagena i Hegesipa donosi
različite inačice među kojima je i ona da se poluotok P. zvao i Flegra i da su ondje stanovali giganti; 2. Prema toj je
inačici Palena kći giganta Alkioneja (kojega je ubio Heraklo, Apollod. Bibl. 1, 6, 1); pretvorila se u pticu zajedno sa
sestrama Alkionidama (Suda, s. v. Ἀλκυονίδες); sedam sestara postale su istoimene ptice, a razdoblja mirnoga mora
pomorci su zvali "dani Alkionida".
31
Prema Carnoyu (DEMGR) moglo bi se izvoditi od indoeuropskoga *bel-, pel- "blato", ali to je tumačenje neuvjerljivo.
Sufiks -ήνη (-άνα) u svakom je slučaju predgrčki, zbog čega je i svako povezivanje s glagolom πάλλω "mahati kopljem,
baciti koplje" (usp. Pallas) nevjerojatno.
Persone
Eponimia
Παλικοί
PALICI
Bogovi (ili junaci) blizanci, autohtoni na Siciliji, sinovi Zeusa i Talije, ili Etne i Oceana (Steph. Biz. s. v. παλική),
spominje ih Aesch. Fr. 6, Aetn. Imali su svetu ogradu u gradu koji je nosio njihovo ime, s vrelom na kojem su se dogodile
mnoge neobične stvari (Diod. Sic. Bibl. 11, 89, 1-6).
Polemon (II a.e.v., de fluv. mirab. Fr. 83, citato da Macrobio, Saturn. 5, 19, 15) pripovijeda da se njihova majka u strahu
od Here sakrila pod zemlju i da su se blizanci rodili izlazeći iz zemlje. Ime bi dakle bilo izvedeno od πάλιν, "ponovno" i
značilo bi "oni koji se vraćaju", usp. Steph. Byz. loc. cit. S obzirom na to da se njihov kult nalazio u području bogatom
sumporom i stoga sivkastom, Carnoy (DEMGR) smatra da je ime izvedeno od indoeuropskoga korijena *pel-, od kojega
je grčki πελιδνός, "siv" πελιός, "modar, blijed". Tu pretpostavku podržava i Bloch (in Roscher, Myth. Lex. III, col. 1291).
Eroi
Παλίνουρος
PALINUR
Ime kormilara Enejina, sin Jasov koji je pao u more i dao ime rtu koji se još i danas zove Palinur. Rt se nalazi u Kampaniji
između Velije i Polikastra (Verg. Aen. 5, 833-861; 6, 337-382; Dion. Halicarn. 1, 53, 1: "jedan od Enejinih kormilara").
Strabon poznaje taj rt (6, 1, 1.).
Tvorba tipa ἐπίουρος (od *ἐπί-ορσος?) sa značenjem "onaj koji neprestano nadzire", od arhaičnoga prezenta ὄρομαι
(Chantraine DELG s. v. ὁράω) "pazim, nadzirem" koji je prisutan već u mikenskome, o-ro-me-no, "onaj koji pazi (na
stoku)". Prema Carnoyu (DEMGR) moglo bi se i usporediti s ἐπίουρος, ali u značenju "čuvar koji gleda ravno naprijed".
U tom bi slučaju ime bilo ironično za kormilara, sa značenjem "onaj koji gleda unatrag". Druge pretpostavke: Immisch
(u Roscher, Myth. Lex. III col. 1299) smatra da bi se ime moglo odnositi na zakrivljene stijene, s obzirom na to da je
riječ o eponimu za rt. Zbog toga bi se moglo povezati s οὐρά "rep". Još je jedna moguća pretpostavka da je riječ o
složenici od οὖρος "povoljan vjetar" sa značenjem "onaj koji ima povoljan vjetar u krmu" ili, kad se odnosi na rt, "rt na
kojem opetovano (πάλιν) puše povjetarac", Pape - Benseler, WGE, s. v.
Eroi
Eponimia
Πάμφυλος
PAMFIL
Sin Egimijev, brat Dimanta i Dora, eponim jednoga od dvaju dorskih plemena (Dymanís i Pamphylís, u Schol. ad Pind.
Pyth. 1, 121 a-c), oženio se Orsobijom, kćeri Heraklida Deifonta i poginuo u borbi s Heraklidima u osvajanju Peloponeza
(Paus. 2, 28, 6).
32
Ime je složenica od πᾶς "sav, čitav, potpun" i φῦλον, φῡλή "pleme" i znači "koji potpuno pripada plemenu".
Eroi
Eponimia
Πανάκεια
PANAKEJA
Kći Asklepija i Lampetije 2., sestra Jasina; božica liječenja pomoću biljaka (Paus. 1, 34, 3); zazvana je s ocem i sa
sestrom Higijejom (u Hippocr. Jusiur. 2); sudjelovala je u Plutonovu liječenju (u Aristoph. Plut. 702, 730-732.).
Ime se izvodi od apelativa, složenice od πᾶς "sav, čitav" i imenice ἄκος "lijek. Rezultat je složenica (Chantraine, DELG,
s. v. πᾶς) koja znači "ona koja ima sve lijekove" ili "lijek za sve bolesti".
Persone
Πάνδαρος
PANDAR
Vođa likijskoga kontingenta trojanskih saveznika i sin Likaonov; od Apolona je naučio vještinu streličarstva (Hom. Il.
2, 826-827). Na Atenin poticaj prekinuo je primirje između Grka i Trojanaca tako da je pogodio Menelaja strelicom
(Hom. Il. 4, 89 ss.).
Carnoy (DEMGR) predlaže izvođenje ovog imena od *pand- "savijen", kao i za Pandareja. Roscher (Roscher, Myth. Lex.
III col. 1503) i von Kamptz (Homerische Personennamen, p. 361) smatraju da je izvedeno od (mjesto blizu Magnezije
na Sipilu).
Eroi
Πανδάρεως
PANDAREJ
1. Sin plejade Merope; s ovim su likom povezani razni mitovi (usp. e.g. Paus. 10, 30, 1). 2. Pandarej koji je živio na
području Efeza spominje se (u Antonin. Lib. Metam. 11; Boios, Ornithog.) kao otac Edonin. On se na kraju jednoga
tragičnog događaja pretvorio u morskoga orla (ἁλιάετος, možda je riječ o ptici Macronectes Giganteus, 'veliki burnjak'.
Carnoy (DEMGR) izvodi to ime od *pand- "savijen", ali to nije zadovoljavajuće objašnjenje. Prema Roscheru (Roscher,
Myth. Lex. III col. 1503) i von Kamptzu (Homerische Personennamen, p. 361) ime se izvodi od Panda (mjesto blizu
Magnezije na Sipilu) dodavanjem sufiksa r-, v. Pandaro.
Eroi
Metamorfosi
Πανδίων
PANDION
Ime dvaju atenskih kraljeva iz Erihtonijeve dinastije. 1. sin Erihtonija i Pasiteje, otac Filomelin i Proknin, svekar Terejev
(Thucyd. 2, 29, 3). Imao je i dva brata blizanca, Erehteja i Buta (Apollod. Bibl. 3, 14, 6); 2. sin Kekropov (ali ne
33
utemeljitelja atenske dinastije nego jednoga od njegovih potomaka); bio je protjeran iz Atene u Megaru, nakon toga
se oženio kćeri Pilinom i imao je brojno potomstvo (Apollod. Bibl. 3, 15, 5-6).
Ime je složenica od πᾶς, "sav, čitav" i od δῖος, "sjajan", "slavan", i znači dakle "onaj koji je čitav sjajan", "predivan" (von
Kamptz (Homerische Personennamen, p. 93). Höfer (Roscher, Myth. Lex. III col. 1519) pak smatra da je riječ o likijskom
imenu.
Eroi
Пάνδροσος
PANDROSA
Kći Kekropa i Aglaure, sestra Agraulina; kažnjena je smrću jer je otvorila košaru u koju je Atena sakrila Erihtonija
(Apollod. Bibl. 3, 14, 2). Njezino su ime, kao i ime njezine sestre i majke (Aristoph. Thesm. 533 i Schol. ad. l.) zazivale
žene, a bilo je i epitet Atenin (Schol. ad Aristoph. Lys. 439).
Ime je složenica od πᾶς, "sav, čitav" i δρόσος, "rosa" i znači dakle "sva rosa", poput druge njezine sestre koja se zvala
Ἕρση, tj. "rosa".
Persone
Пαγκράτις
PANKRATIDA
Kći Aloeja i Ifimedeje; bila je oteta tijekom napada Tračana na Naksos i dana Agasamenu za ženu. Umrla je nedugo
nakon što su je oslobodila braća Ot i Efijalt (Parthen. Narr. 19, koji je zove Пαγκρατώ; Diod. Sic. Bibl. 5, 50, 6 - 51, 2).
Ime je složenica od πᾶς "sav, čitav" i κράτος "snaga, moć" i znači "ona koja ima svu snagu" ili "kći onoga koji vlada
svime" (v. i pridjev παγκράτης, "vladar svega, svemoguć").
Persone
Ratto
Πεισιδίκη
PIZIDIKA
Ime nekoliko junakinja. Apolodor ih spominje tri: 1. Kći Eola i Enarete, supruga Mirmidonova i majka Antifova i Aktorova
([Hes]. Fr. 16 M.-W., Bibl. 1, 7, 3). 2. Kći Nestora i Anaksibije (Bibl. 1, 9, 9). 3. Kći Pelije i Anaksibije ili Filomahe (Bibl.
1, 9, 10). 4. Također postoji i P. kći kralja Metimne na Lezbu, koja se zaljubila u Ahileja i otvorila mu vrata grada,
dopuštajući mu da osvoji Metimnu. Ahilej je naredio svojim vojnicima da ju kamenuju zbog njene izdaje; Parthen.
Narr. amat. 21.
Tvorba složenica s prijelaznim glagolom πείθω uobičajena je te, na sličan način kao u imenima Pizinoja, Pizandar,
Pizenor, Pizistrat, ili pridjevu πεισι-θάνατος, "onaj koji nagovara na smrt", s imenicom δίκη, "pravo" daje značenje "onaj
koji nagovara na pravdu" (ili: "kći onoga koji nagovara…"). Predloženo je i izvođenje od eolskog oblika s labijalizacijom
34
osnove na dental τεισ-, πεισ-, što bi upućivalo na značenje "onaj koji je platio dug", od τίνω, ἔτεισα (u slučaju P. 4.,
prikladno za izdaju junakinje), ali to se čini neodrživim.
Persone
Πεισίστρατος
PIZISTRAT
Sin Nestorov, najmlađi od sedmorice (od kojih su šestorica bili živi u trenutku opisanom u Od. 3, 413-415, s obzirom
na to da je Antiloh poginuo pod Trojom). Spomenut je samo u Odiseji, gdje je ugostio Telemaha u Pilu (Od. pjev. 3 i
4) i otpratio ga u Spartu (usp. Od. 15).
Ime je složenica od πείθω (aor. ἔπεισα) "nagovarati" i στρατός "vojska", te upućuje na značenje "onaj koji nagovara
vojsku", "vođa vojske" (usp. i spominjanje Pizistrata kao ὄρχαμος ἀνδρῶν "vođa muškaraca", Od. 3, 454; 482). Postoje tri
homerska imena s prvim dijelom πεισ- (druga su dva Πείσανδρος i Πεισήνωρ gotovo sinonimi, "nagovarač muškaraca");
Von Kamptz Homer. Personennamen § 66, p. 215. P. nije na popisu Nestorovih sinova u Hesiodovom Katalogu (fr. 35
M.-W.) i možda ga je izmislio pisac Odiseje. Ime bi moglo biti nadahnuto i Nestorovom rječitošću i mudrošću (usp. Il.
1, 248-249) koja se odrazila i u sinu (naziva se πεπνυμένος u Od. 3, 52; 4, 204); usp. M. L. West, The Making of the
Odyssey, p. 90.
Eroi
Ῥαδάμανθυς
RADAMANT
Kretski kralj, sin Europe i Zeusa, jedan od trojice sudaca u podzemnom svijetu. Spominje se već u Elizeju u Hom. Od.
4, 564 (usp. i 7, 323) s epitetom ξανθός.
Sufiks -νθ- ukazuje na to da ovaj antroponim treba pripisati supstratnim imenima (usp. Chantraine, DELG). Prema Van
Windekensu (Contribution, p. 1) taj je sufiks karakterističan za pelazgičke prostore, koji uključuju Trakiju, Makedoniju,
Grčku u užem smislu te područja na kojima prebivaju Iliri. Carnoy (DEMGR) smatra da je riječ o složenici od pelazgičkoga
manthu, "misao" i od riječi srodne s avestičkim (u)rvata-, "mudar", od indoeuropskoga *uer, "govoriti". Značenje bi
dakle bilo "čovjek koji izražava mudre misli". Frisk (Gr. Et. Wört.) pak predlaže vezu s ῥάδαμνος, "grana, pupoljak", s
izmijenjenim završetkom. Ime bi dakle značilo "onaj koji drži štap, koji nosi žezlo".
Eroi
Catabasi
Ῥεία
REJA
Kći Geje i Urana, supruga Kronova (Hes. Theog. 453 ss.).
Ovo je ime vrlo teško objasniti. Nekoliko je pretpostavki iznio Room (Room's Classical Dictionary, p. 268): moglo bi se
izvoditi od glagola ῥέω, "trčati"; ili, s obzirom na to da je riječ o božanstvu zemlje, moglo bi se povezati s Herinim
35
imenom i izvoditi od ἔρα, "zemlja". Ta se pretpostavka čini nedokazivom. Prema Carnoyu (DEMGR) ime bi trebalo biti
epitet zemlje, od indoeuropskoga *ueru, grčki εὐρύς, "širok" i značilo bi dakle "prostran".
Ῥῆσος
REZ
Trački junak koji se borio na strani Trojanaca u Trojanskom ratu (Hom. Il. 10, 434 ss.).
Prema Carnoyu (DEMGR) ime je glasilo rezos, trački lik za latinski rex, od indoeuropskoga *rego-s, što u grčkome nije
preživjelo. U tračkome se palatalno g asibilira, s obzirom na to da je riječ o satemskom jeziku. Ovu pretpostavku
podržavaju i Boisacq ("Rev. Ét. Gr". 39, 1926, pp. 332-34) i von Kamptz (Homerische Personennamen, p. 344).
Ῥόδος
ROD
Žena Helija, Sunca, eponim otoka Roda (Diod. Sic. 5, 55).
Ime je izvedeno od ῥόδον, "ruža". J. Ilberg (u Roscher, Myth. Lex. IV col. 119) donosi pretpostavku da je riječ o skraćenom
obliku za ῥοδοδάκτυλος ili ῥοδόπηχυς, epitetima božice zore Eje (Eos). Prema Carnoyu (DEMGR) ime bi trebalo izvoditi
od indoeuropskoga *ered, "trčati", ali ta je etimologija neuvjerljiva.
Eponimia
Ῥόπαλος
ROPAL
Sin Festov i unuk Heraklov ili upravo sin Heraklov (Pausan. 2, 6, 7; 10, 1).
Ime je izvedeno od imenice srednjeg roda ῥόπαλον, "palica, štap" i očito se odnosi na oružje njegova djeda (ili oca).
Σάββη
SABA
Ime Sibile u Babilonu, hebrejskoga podrijetla (Pausan. 10, 12, 9).
Prema Carnoyu (DEMGR) naziv bi mogao biti semitskoga podrijetla. Höfer (u Roscher, Myth. Lex. IV col. 266) smatra
da se izvodi od aramejskoga saba, "starica, baka".
Σαβάζιος
SABAZIJE
Frigijski bog, smatra se da je sin Zeusa i Perzefone (Diod. Sic. 4, 4, 1; Hesych. s. v. Σαβάζιος).
Chantraine (DELG, s. v. σαβακός) povezuje ovo ime s pridjevom σαβακός, "slab, ženskast". Carnoy (DEMGR) pak
predlaže dva objašnjenja: 1) od indoeuropskoga *keuad-io, "moćan", slijedeći glasovne zakonitosti pelazgičkoga koje je
postavio Van Windekens (Le Pélasgique) prema kojima palatalizirani velar k'- postaje s- ili z-, a neslogotvorni -u- među
36
samoglasnicima postaje b-; 2) od indoeuropskoga *sab-, "sok", “, s obzirom na to da se Sabazije često poistovjećuje
s Dionisom (cfr. Grimal, DMGR).
Dei
Σάων
SAJON
Ime jednoga Beoćanina koji je osnovao proročište junaka Trofonija (Pausan. 9, 40, 2).
Prema Carnoyu (DEMGR) moglo bi se izvoditi od σάος, kontrahirano σῶς, "zdrav, čitav".
Fondazione
Σαλμωνεύς
SALMONEJ
Sin Eola i Enarete, osnivač grada Salmoneje u Elidi; otac ljepotice Tiro (Apollod. Bibl. 1, 9, 7); pokušao je oponašati
Zeusove munje i gromove te ga je ubila munja.
Prema Carnoyu ovo bi se ime izvodilo od korijena *suel, "nateći, napuhnuti". S tom se pretpostavkom slaže i Van
Windekens (Contribution, pp. 47 ss.). Prema Bosshardtu (Die Nomina auf -ευς, § 314) sufiks -ευς u ovom slučaju označava
stanovnika mjesta.
Σάμω
SAMON
Sin Herma i nimfe Rene, eponim otoka Samotrakije (Dion. Hal. 1, 61).
Ime se izvodi od Σάμος, starija riječ sa značenjem "visina"; sufiksom -ων označavaju se živa bića i koristi se u tvorbi
osobnih imena (Chantraine, La formation, pp. 158 ss.).
Eponimia
Σανάπη
SANAPA
Amazonka koja je izbjegla Heraklov masakr, eponim grada Sinopa na Crnom moru.
U dijalektu Paflagonije ime bi značilo "pijana", s obzirom na njenu strast prema vinu (Schol. ad Apoll. Rhod. Argon. 2,
946). Ime je poslije iskvareno u Sinop (Etym. Magn. p. 713, 51).
Eponimia
Σαρπηδών
SARPEDON
1. Vođa jedne likijske trupe koja se borila na strani Trojanaca (Hom. Il. 2, 876, etc.) 2. Ime heroja iz kretskoga kruga,
sin Zeusa i Europe, brat Minojev i Radamantov (Apollod. Bibl. 2, 1, 1 ss.).
37
Carnoy (DEMGR) donosi nekoliko pretpostavki o etimologiji ovoga imena: 1) izvođenje od indoeuropskoga *serw-, "služiti,
štititi"; u likijskom -w postaje -b ili -p; 2) od indoeuropskoga *ker, "slomiti, razbiti" (u likijskom -k postaje -s ), s
obzirom na to da je riječ o ratniku; 3) od indoeuropskoga *serp, "rezati zakrivljenim oružjem". Uz tu mogućnost Von
Kamptz (Homerische Personennamen, p. 160) predlaže izvođenje od ἅρπη, "srp": ime bi dakle značilo "čovjek sa srpom".
Wathelet (Dictionnaire des Troyens de l'Iliade, p. 976) primjećuje pak da ništa od onoga što se zna o Sarpedonu ne
upućuje na takvo objašnjenje i pretpostavlja da je riječ o imenu predgrčkoga podrijetla. Završetak -δο- u kombinaciji
s nazalnim sufiksom i proširenjem na -η postoji u malom broju imena (Chantraine, La formation, p. 360 ss.). Boisacq
(Dict. ét. l. gr., p. 81) pak predlaže povezivanje s glagolom ἁρπάζω, "ugrabiti, oteti", i tumačenje "otimač". MYTH.
HOM: Jenny Strauss Clay, Sarpédon Aristos Heroon, GAIA 12, 2008-2009, pp. 15-27.
Σάτυρος
SATIR
Mitsko biće koje pripada Dionisovoj pratnji i pojavljuje se u liku jarca.
Etimologija je nesigurna, ali postoji nekoliko pretpostavki: 1) Za početno σα- može se rekonstruirati *σν-, "slabi oblik"
imenice izvedene od korijena τυ-, "nateći, nabubriti", *tuen-, nom. sing. *tuen *σήν. Završetak imena mogao bi se
usporediti s τύλος, "zadebljanje; muški ud", pa bi σα-τυρος moglo izvorno značiti cui membrum turget. S tom se
pretpostavkom slažu F. Solmsen ("Indog. Forsch." 30, 1912, pp. 36 ss.) i Carnoy (DEMGR). 2) Izvođenje od indoeuropskoga
*se-, "sijati"; σάτυρος bi značilo "sijač" i moglo bi se izjednačiti s latinskim sator (Krahe 1955: 37ff). K. Kerényi ("Stud.
Mat. St. Rel." 9, 1933, pp. 151 ss.) pretpostavlja i izvođenje od indoeuropskoga *sa-, "sititi" (usp. grčki ἄδην i ἆσαι), dakle
"onaj koji je pun" i može se izjednačiti s latinskim satur. 3) Izvođenje od indoeuropskoga *ghaido-, "jarac, koza" (latinski
haedus) podržava W. Merlingen (Das "Vorgriechische" und die sprachwissenschaftlich- vorhistorischen Grundlagen, p.
19).
Σελήνη
SELENA
Božanstvo Mjeseca, kći Hiperiona i Teje ili titana Palanta ili Helija (Apollod. Bibl. 1, 2, 2).
Ime se izvodi, kao što jednoglasno tvrde Chantraine (DELG, s. v. σελήνη), Frisk (Gr. Et. Wört., s. v.) i Carnoy (DEMGR),
od σέλας, "sjaj", sufiksom *-να, poput latinskog luna, što se raščlanjuje kao lux + na (Ernout-Meillet, DELL, s. v. luc-/
luc-). Značenje je dakle "ona koja sjaji". Naziv je zamjena za μήνη, izvedenicu ž. r. za indoeuropsku riječ za Mjesec
koja je bila m. r., *mens. Ta se zamjena pripisuje lingvističkom tabuu koji se nastavio i u modernom grčkom stvaranjem
riječi φεγγάριον. Mjesec je, kao noćno nebesko tijelo, povezan s tajanstvenim i opasnim svijetom tame. W. Havers
(Neuere Literatur zum Sprachtabu, pp. 79-85) primjećuje da je u nekoliko indoeuropskih jezika postojala tendencija
da naziv Mjeseca postane imenicom ž. r.: ženska snaga u opreci prema muškom Suncu.
Dei
Σελινοῦς
SELINUNT
Sin Posejdonov, eponim sicilske rijeke (Pausan. 7, 24, 5). Mnoge druge rijeke imaju isto ime.
Ime pripada porodici riječi σέλινον, "celer", posvjedočenoj već u mikenskom (se-ri-no). Jednaki toponim, "mjesto
bogato celerom", posvjedočen je u mikenskom (cfr. Chadwick-Baumbach, p. 243) sa sufiksom -wont- ili -owont-
38
(Chantraine, DELG). Carnoy pak predlaže izvođenje od selo- (grčki ἕλος, "močvara", sanskrt sara-, "bara"). Selinunt bi
moglo značiti "močvarasta rijeka".
Eroi
Eponimia
Σεμέλη
SEMELA
Kći Kadma i Harmonije, majka Dionisova (Apollod. Bibl. 3, 4, 3).
Chantraine (DELG) smatra da je riječ o tračko-frigijskoj božici zemlje, kako pokazuje usporedba s neofrigijskom
formulom δεως ζεμελως κε, "bogovima neba i zemlje" (A. Heubeck, Praegraeca, p. 77). Carnoy (DEMGR) dodaje i
usporedbu sa slav. zemlja, lat. humilis, "koji je pri zemlji, nizak", grč. χθαμαλός "na zemlji, nizak" od korijena koji
je u χαμαί, lat. humus. U tračkom se gh- palataliziralo.
Σφίγξ
SFINGA
Žensko čudovište, dijete Ehidne i Tifona. Ima glavu žene, tijelo lava te krila (Apollod. Bibl. 3, 5, 8).
Ime se povezivalo s grčkim glagolom σφίγγω, "zatvoriti, stezati" (Carnoy, DEMGR), što Chantraine (DELG, s. v. σφίγγω)
smatra pučkom etimologijom. On tvrdi da je izvorni lik ovog imena mogao biti Σφίξ, -ικος, beot. Φίξ, -ικος i da je riječ
o egipatskoj posuđenici. McGready ("Glotta" 46, 1968, p. 250) je pretpostavljao izvođenje od egipatskoga shespankh,
"živa slika".
Animali
Σφῦρος
SFIR
Sin Mahaona, osnivača triju Asklepijevih hramova u Argu.
Prema Pfisteru (u Roscher, Myth. Lex. IV col. 1409) ime je pokraćeni lik od Σφυρόμαχος, "onaj koji se bori sfirom
(σφύρα)", maljem koji se koristio i u kirurškim operacijama; naziv je srodan sa σφυρόν, σφαῖρα (Chantraine, DELG,
s. v. σφῦρα).
Fondazione
Σχέδιος
SHEDIJE
1. Vođa jedne fokejske trupe u Trojanskom ratu, sin Ifitov, Helenin udvarač. Ubio ga je Hektor u bitci (Hom. Il. 2,
517; 17, 306-311; Apollod. Bibl. 3, 10, 8). 2. Homonimni fokejski vođa u Troji i sin Perimedov; i njega je ubio Hektor
(Hom. Il. 15, 515-516).
39
Pape i Benseler (WGE) izvode ovo ime od σχεδόν, "u blizini", značenje bi bilo "napadač koji se bori tijelo uz tijelo".
Mühlestein (Homerische Namenstudien, p. 35) izvodi ovo ime od σχεδία, "splav" i prevodi "čovjek sa splavi".
Eroi
Σχοινεύς
SHENEJ
Otac Atalantin i Klimenin, eponim grada Σχοῖνος u Beotiji (Apollod. Bibl. 1, 8, 2).
Ime se izvodi od σχοῖνος, "trska, rogoz, šaš".
Eroi
Eponimia
Σιβύλλη
SIBILA
Ime Apolonove proročice koje je potvrđeno u Maloj Aziji, a poslije i na zapadu, u Kumi.
Chantraine (DELG) i Frisk (Gr. Et. Wört.) smatraju etimologiju neobjašnjivom; neke pretpostavke ipak donosi Carnoy
(DEMGR): 1) Moglo bi biti ime orijentalnoga podrijetla sa značenjem "obuzeta bogom" (Gruppe, Griech. Myth., p. 927).
Možda je anatolski oblik od keibh, "biti uzbuđen", s aluzijom na Sibiline transove, usp. sanskrt śibhra, "bujan, pohotan"
ili sueip, "njihati se"; -ulla bi bio deminutivni sufiks. 2) Mogućim smatra izvođenje od korijena u riječi σοφός, uz
metatezu samoglasnika sličnu onoj u riječi σιβύνη, "koplje (za lov)", koja se izvodi od συβίνη (J. B. Hofmann, Et. Wört.
Gr., p. 311). Jednostavnom disimilacijom samoglasnika moglo se promijeniti *συβ-υλλα u σιβ-υλλα (korijen συαπ- >
συπ- ). Varon (u Lattanzio Inst. I 6) izvodi prvi dio imena od eolskoga (?) σιός (θεός) a drugi dio od eolskoga βύλη
(βουλή), sa značenjem "božji savjet".
Σίδη
SIDA
Ime nekoliko junakinja, među kojima su: 1) majka Egipta i Danaja; 2) jedna od pedeset Danajevih kćeri; 3) kći junaka
Taura; 4) žena junaka Oriona (Apollod. Bibl. 1, 4,).
Značenje je "šipak"; prema Chantraineu (DELG, s. v. σίδη) riječ je o posuđenici, na što upućuju inačice toga imena
(σίβδη, ξίμβαι), česte u grčkom za mediteranske nazive biljaka.
Σιδηρώ
SIDERO
Druga žena Salmonejeva (Apollod. Bibl. 1, 9, 8).
40
Ime se izvodi od σιδηρός, "željezo" i znači "tvrda kao željezo", u skladu s tvrdim karakterom žene: ona je vrlo loše
postupala s pokćerkom Tiro (Diod. Sic. 4, 68).
Συκεύς
SIKEJ
Ime jednoga od titana, koji je stvorio smokvu da bi se njegova majka Zemlja sakrila i spasila od Zeusove potrage
(Eustath. ad Od. 24, p. 1964).
Izvodi se od σῦκον, "smokva" (Chantraine, DELG, s.v. σῦκον).
Σίκιννος
SIKIN
Krećanin ili barbarin, pretpostavljeni eponim prema nazivu plesa σίκιννις koji plešu satiri (Dion. Hal. 7, 72).
Prema Chantraineu (DELG, s. v. σίκιννις) to je frigijsko ime koje ulazi u porodicu riječi κηκίω, "ključati, vreti", kako
su tvrdili i F. Solmsen (Beiträge zur griechischen Wortforschung, p. 145, n. 2) i Pokorny (Indog. Etym. Wört., p. 522).
Prema Carnoyu (DEMGR) ime bi se izvodilo od pelazgičkoga korijena kaig, kaik, "plesati, ključati", koji bi ovdje imao
palatalno k'-; sufiks -(ι)ννος se, međutim, ne spominje.
Eponimia
Σικύων
SIKION
Junak, eponim grada na Peloponezu (Pausan. 2, 1, 1).
Ime se izvodi od σικύα, "tikva" (Chantraine, DELG i Frisk, Gr. Et. Wört., s. v. σικύα). Prema Chantraineu mogla bi biti
posuđenica, na što upućuje kolebanje -ι i -ε (Σικύων i Σεκύων). Prema Carnoyu (DEMGR) mogla bi biti pelazgička riječ
izvedena od kikeu, reduplicirani lik od keu, "napuhnuti se", s disimilacijom palatala.
Eroi
Eponimia
Σίλλος
SIL
Ime jednoga od dvojice Kerkopa, razbojnika iz Beotije (Pausan. 2, 18, 8).
1) Moglo bi se izvoditi od σίλλος, "pogrdan, koji se ruga" (usp. Silen) i značilo bi "lakrdijaš" (Chantraine, DELG, s.
v. σίλλος). 2) Kretschmer ("Glotta" 4, 1912, pp. 351 ss.) izvodi od Σιληνός (usp. Silen). 3) Mogla bi biti riječ s
hipokorističkom geminacijom za *σιλος (lat. silus) "naborana, uzvrnuta nosa", s pomakom značenja "podsmjehivač",
41
kako pretpostavlja F. Solmsen ("Indog. Forsch". 30, 1912, pp. 1 ss.). S ovom se pretpostavkom slaže i Frisk (Frisk (Gr.
Et. Wört., s. v. σίλλος).
Σιλεύς
SILEJ
Vinar koji je prisiljavao prolaznike da rade u njegovom vinogradu, a potom ih ubijao. Njega je ubio Heraklo (Apollod.
Bibl. 2, 6, 3).
Ime je izvedeno od grčkoga glagola συλάω, "otimati, skidati; oplijeniti, pokrasti", posvjedočenog već u mikenskom:
su-ra-e, "zaplijenjen"; značenje je "gusar, lopov, razbojnik", s obzirom na to da je izvedenica sa sufiksom -ευς nomen
agentis i označuje osobu koja se bavi radnjom izraženom u korijenu (Perpillou, Les substantifs grecs en -ευς, § 111).
Carnoy (DEMGR) kao i obično objašnjava ovo ime pomoću pelazgičkoga, polazeći od *sl-uo-, što u irskom daje selb,
"izvlaštenje, posjed".
Persone
Σιληνός
SILEN
Ime ostarjelih satira, također i onoga koji je odgojio Dionisa.
Chantraine (DELG) tvrdi da je etimologija nepoznata. S druge strane, postoji nekoliko pretpostavki: 1) Usporedba s
tračkom riječi za vino ζίλαι, ζεῖλα, ζέλα: značenje bi bilo "demon vina", kako pretpostavlja P. Kretschmer ("Glotta"
2, 1909, p. 398 ss.; 4, 1912, p. 351 ss.). To bi bilo potvrđeno jednom starijom pričom, onom o zatočeništu kod kralja
Mide, koja stavlja Silena u tračko-frigijsku legendu i povezuje ga s vinom. Osim toga, završetak -ανος (jonski -ηνος)
bio je proširen na sjeveroistoku Male Azije (Λαμψακηνός, Κυζικηνός) i također u Trakiji (Σηλυμβριανός). Carnoy
(DEMGR) također je sklon ovom tumačenju. 2) O. Lagercrantz ("Zur Herkunft des Wortes Silen", Sertum philologicum C. F.
Johansson oblatum, Goteborg 1910, pp. 117-21) izvodi Σιλανός iz tračko-frigijskoga kompleksa, ali ne od ζιλας, "vino",
nego od σιλ-, što odgovara grčkom κήλων, "rasni pastuh". Kretschmer (op. cit.) osporava to tumačenje jer nema potvrda
o postojanju takve riječi ni u tračkom ni u frigijskom, dok je riječ ζιλας zaista posvjedočena. 3) Chantraine (DELG)
predlaže i izvođenje od σίλλος, "pogrdan, koji se ruga", bez udvojenog -λ. Takvo bi se tumačenje barem djelomično
slagalo s našim viđenjem Silena.
Σιμόεις
SIMOENT
Riječni bog trojanske ravnice (Hom. Il. 4, 475; 5, 774, 777; 21, 307).
42
Prema Carnoyu (DEMGR) hidronim jednakoga značenja kao Skamandar, "vijugav", od indoeuropskoga *suimo-,
"zakrivljen", od čega potječe i grčki σιμός, "tuponos". U tu porodicu ubraja ga i Chantraine (DELG, s. v. σιμός). Sufiks
-ωεντ- je tipičan grčki sufiks.
Dei
Σίνις
SINIS
Ime jednoga razbojnika kojeg je ubio Tezej na Korintskom tjesnacu (Apollod. Bibl. 3, 16. 2; Plut. Thes. 8, 3).
Izvodi se od grčkoga glagola σίνομαι "oštetiti, pustošiti" (nejasne etimologije) i znači "otimač, pustošitelj". U tome se
slažu Carnoy (DEMGR), Chantraine (DELG, s. v. σίνομαι) i Frisk (Gr. Et. Wört., s. v. σίνομαι).
Persone
Σίνων
SINON
Špijun kojeg su Grci ostavili u Troji kad su se pravili da odustaju od opsade (Apollod. Epit. 5, 15; 19).
Prema Carnoyu (DEMGR) ime se izvodi od grčkoga glagola σίνομαι, "štetiti" i znači "onaj koji šteti" (usp. Sinis). Immisch
(in Roscher, Myth. Lex. IV col. 935) tu pretpostavku smatra nesigurnom i smatra da je to ime pokraćeni lik od Σινωπός,
eponima grada Sinopa.
Persone
Σίντιες
SINTIJCI
Negrčki narod na otoku Lemnu, primili su Hefesta kad ga je Zeus zbacio s Olimpa (Il. 1, 594). Hefest se u Od. 8, 294 pravi
da odlazi od njih onamo gdje su ἀγριόφωνοι, "koji surovo govore" (usp. βαρβαρόφωνοι, epitet Karijaca u Il. 2, 867).
Premda narod nije grčki, već su u antici njegovo ime tumačili kao izvedenicu od glagola σίνω, "štetiti", "plijeniti" nejasne
etimologije (Epimer. Hom. 594, cfr. P. Kretschmer, "Glotta" 30, 1943, p. 117); v. i ime razbojnika Sinisa. Već je Strabon
(7a, 1 46) dpokušao povezati homersko ime Sintijaca sa Sintima (Σιντοί), tračkim narodom koji spominje i Thuc. 2, 98.
Popoli
Σιπροίτης
SIPRET
Kretski mladić pretvoren u ženu jer je vidio Artemidu golu dok se kupala (Anton. Lib., Met. 17).
43
Carnoy (DEMGR) predlaže vrlo neuvjerljivo izvođenje od σιπαλός, "ružan, gadan" i ne daje nikakvo objašnjenje. Höfer
(u Roscher, Myth. Lex. IV col. 950) je, pak, pretpostavio da je σι- dijalektalni lik za θεός, "bog". Carnoy dalje zaključuje
da bi Σι-προ-ιτης moglo značiti "onaj koji se (previše) približava bogovima".
Persone
Σειρῆνες
SIRENE
Morski demoni, poluptice i polužene, koje su na neodređenom mediteranskom otoku svojim pjevanjem privlačile
pomorce i uzrokovale njihovu smrt (Hom. Od. 12, passim; 23, 326).
Što se tiče etimologije toga imena, postoji nekoliko pretpostavki. 1) povezivanje sa σειρά, "uže", ako se sirenu smatra
"onom koja veže" (Carnoy, DEMGR; Hofmann, Et. Wört. Gr.; Weicker, Roscher, Myth. Lex. IV col. 602). 2) povezivanje
sa Σείριος, "Sirius, Pasja zvijezda" koja uzrokuje veliku podnevnu vrućinu; sirene bi bile demoni podneva i mirnog
mora. Pristaša ove pretpostavke je Solmsen (Beiträge, pp. 126 ss.). 3) u makedonskom se (kao posuđenica iz tračkoga)
Afrodita naziva Ζειρήνη. Taj se oblik ne može odvojiti od imena sirena. Σειρήν bi pripadalo glagolskom korijenu *gher-,
"željeti, žudjeti" (usp. grčki χαίρω). U tračkome se, u određenim okolnostima, sekundarno -ei- razvilo u -e-. Sirene bi
bile "željene, žuđene". Ovu pretpostavku podržava W. Brandenstein ("Kratylos" 6, 1961, p. 169).
Animali
Σῦριγξ
SIRINGA
Hamadrijada (šumska nimfa) koja se pretvorila u trstiku da bi pobjegla od Pana. Pan je ubrao ovu biljku i od nje napravio
sviralu.
U imenu se nalazi ekspresivni završetak na -g te nazalni infiks karakterističan za nazive glazbenih instrumenata: riječ je
o fonetskoj modifikaciji koja može dočarati zvukove svojstvene tim predmetima, kako tvrdi Chantraine (La formation,
p. 398). Boisacq (Dict. ét. l. gr., s. v. σωλήν) i Solmsen (Beiträge, p. 129) ovo ime smatraju deminutivom od *συ-ρος,
*συ-ρον ili *συ-ρα. Hester ("Lingua" 13, 1965, p. 365) navodi nekoliko mogućnosti izvođenja iz pelazgičkoga, koje baš
nisu utemeljene: 1) od *keu-, "naduti, nateći"; 2) od *tou-l-, "tresti, podrhtavati"; 3) od *sur-jo, "flauta".
Σίσυφος
SIZIF
Sin Eolov, smatra ga se "najlukavijim među smrtnicima".
Ime se često uspoređuje sa σοφός, "mudar", što je moguće s obzirom na značenje, no teže je objasniti -υ i σ- u početnom
slogu. Prvi dio riječi mogao bi se objasniti kao intenzivna reduplikacija (kako navodi Frisk, Gr. Et. Wört.). Odnosno,
s obzirom na to da se u grčkoj reduplikaciji pojavljuje -i-, a ne υ, početno σι- u Σίσυφος moglo bi se povezati sa
sanskrtskim tuvi-, "jako, veoma", kako tumači K. Brugmann ("Indog. Forsch." 39, 1921, p. 140 ss.). Prijelaz σοφ- > συφ-
je moguć ako se uzme u obzir blizina labijala (uspoređuje se npr. eolski ὔμοιος za ὁμοῖος). Von Kamptz (Homerische
44
Personennamen, p. 240) donosi pretpostavku da je riječ o pokraćenom liku od *Σισυ-φορος, gdje σισύς, σισύρα znači
"kozja koža".
Catabasi
Σκαμάνδριος
SKAMANDAR
Sin Hektora i Andromahe, općepoznat pod imenom Astijanakt (Hom. Il. 6, 402-403).
Ime dolazi od imena rijeke Skamandar koje se već u antici izvodilo od grčkoga glagola σκάπτω, "kopati": Eustatije (ad
Il., p. 1197 Z 55 ss.) je ispričao da je Heraklo iskopao zemlju i pronašao tračak vode koji je postao vrelo Skamandra,
usp. Grimal, DMGR s. v. Carnoy (DEMGR) ime pak tumači kao "krivudav", od "pelazgičkoga" korijena (s)qamb-, "vijugati,
savijati (se)". Ipak, riječ je o imenu iz maloazijskog supstrata (usp. Μαίανδρος). MYTH. HOM.: Nadine Le Meur-Weisman,
Astyanax. Les enfants et la guerre dans l'Iliade, GAIA 12, 2008-2009, pp. 29-43.
Σκύφιος
SKIFIJE
Ime prvoga konja kojega je Posejdon stvorio iz svog sjemena; navodno je izašao iz stijene u obliku posude.
Izvodi se od σκύφος, "čaša, posuda" (Chantraine, DELG, s. v. σκύος).
Animali
Σκιάποδες
SKIJAPODI
Pleme u Indiji ili u Etiopiji (Plin. Nat. Hist. 7, 2, 2, 23; Hesych. s. v.; Steph. Byz. s. v.; Philostr. Vita Apollon. 3, 47).
Ime se izvodi od σκιά, "sjena" i πούς, "noga" i znači "sjenovite noge" ili "oni koji nogama stvaraju sjenu". Naime, ovi su
ljudi imali nogu toliko veliku da je podignuta mogla zasjeniti sunce, kako kaže Plinije (loc. cit.).
Popoli
Σκύλλη
SKILA / SCILA
Zlokobno morsko čudovište koje obitava na stijeni nasuprot Haribdi, iz čijih se prepona izdižu ralje šest divljih pasa
(Hom. Il. 12, passim; 23, 328).
Chantraine (DELG, s. v. σκύλαξ) smatra da ime pripada porodici riječi σκύλαξ, "štene, mladi pas", ali Carnoy (DEMGR)
se s time ne slaže i smatra to pučkom etimologijom. Ne slaže se ni J. Schmidt (REPW III A-1, col. 658): u Hom. Od.
12, 86 ss., Skilin se glas uspoređuje s glasom šteneta, ali to je već Aristarh (Schol. ad Hom. Od. 12, 86) smatrao
neprikladnim i izbacio stihove 86-88. Zapravo, s obzirom na izgled čudovišta, usporedba sa štenetom je neodgovarajuća.
Prema istom Schmidtu, uvjerljivije je izvođenje od σκύλλειν, "uznemiravati, rastrgati, mučiti", koje prihvaća i Frisk
(Gr. Et. Wört., s. v. σκύλαξ). Ne treba isključiti niti mogućnost povezivanja sa σκυλεύω, "oteti, oplijeniti". Carnoy
45
(DEMGR) pretpostavlja da se izvorno stijena mogla zvati Skila zbog svojega oblika, a izvodi se od indoeuropskoga *sqel,
"zakrivljen".
Animali
Σκυλακεύς
SKILAKEJ
Ime jednoga Lidijca, druga Glaukova.
Izvodi se od σκύλαξ, "štene, mladi pas", ali nije jasna veza između legende o ovom liku i njegova imena (cfr. Qu. Sm.
10, 147 ss.).
Persone
Σκίρων
SKIRON
Ime mitskoga razbojnika koji je vrebao na stijenama između Atene i Megare; ubio ga je Tezej (Plut. Thes. 10; 25).
Izvodi se od σκιρός, "grub, otvrdnuo" (Chantraine, DELG, s. v. σκῖρoς "neobrađeno tlo, obraslo šumom, makijom") i
znači "divlji čovjek, divljak".
Persone
Σμάραγος
SMARAG
Ime zlog demona koji je uzrokovao pucanje posuda u lončarskim pećima (Epigr. Homer., ed. Baumeister, 14, 9 ss.).
Ime je izvedeno od grčkoga glagola σμαραγέω, "zvečati, šumiti" i znači "bučan, koji grmi".
Dei
Σμῖλαξ
SMILAKA
Ime nimfe koja je zajedno sa svojim ljubavnikom Krokom pretvorena u "cvjetiće" (in parvos flores, Ovid. Metam. 4,
283; Fasti 5, 227 (Croco); usp. Nonn. Dionys, 12, 85-86). Mit je kasno i rijetko posvjedočen.
Jonski je lik σμῖλαξ dubleta atičkoga μῖλαξ, oba su tvorena infiksom -ακ- tipičnim za fitonime s inačicama poput
σμῖλος i μῖλος (usp. LSJ i Chantraine, DELG s. v. σμῖλαξ). Prema Chantraineu nedostaje uvjerljiva etimologija. Riječ
bi mogla biti posvjedočena već u mikenskom mi-ra2 (označava materijal od kojeg je izrađena pločica), na temelju čega
se pretpostavlja lik *(σ)μῑλία , PY Ta 715. Identifikacija biljke razlikuje se od autora do autora: već u Eurip. Bacch. 108
potvrđena je kao "tetivika" tj. Smilax aspera; u Theophr. Hist. plant. 3, 18, 11-12, s likovima σμῖλος i μῖλος znači "tisa"
46
tj. Taxus bacata; kao σμῖλαξ se pojavljuje kod Teofrasta 3, 16, 2 i označuje vrstu crnike (česmine) u Arkadiji (Quercus
ilex). Međutim, s obzirom na smisao mita, liku bi bolje odgovarao Convolvulus sepium tj. "slak", poznat i kao "zvončić".
Persone
Metamorfosi
Σμύρνα
SMIRNA
1) Amazonka koja je osnovala Efez i Smirnu, ili 2) majka Adonisova, zvala se i Mira (Myrrha), ili 3) kći kralja Kinire i
Kenhreide; spavala je s ocem koji ju je pokušao ubiti kad je saznao tko je. Bogovi su ju pretvorili u drvo mire.
Toponim je izveden od σμύρνη "mira". Prema Chantraineu (DELG, s. v. σμύρνη) antroponim je sekundaran prema
μύρρα, tvoren pod utjecajem imena grada Smirne.
Fondazione, Incesto, Metamorfosi
Σόλυμος
SOLIM
Sin Aresa i neke Kaldene (ili Haldene), kćeri Pisija (Etym. Magn. 721), u kasnim vrelima junak - eponim naroda Solima
u Pisidiji.
Nesigurna etimologija, v. etnonim Solimi.
Eroi
Eponimia
Σόλυμοι
SOLIMI
Narod protiv kojega se borio Belerofont (Hom. Il. 6, 184, 204). Nastanjivali su gore u Pisidiji (Hom. Od. 5, 283) blizu
Termesa (na istoimenoj gori, danas Güllük Dağı), gdje se u prošlosti štovao Zeus Solimski.
Ime je eponim prema imenu junaka Solima (Etym. Magn. s. v., 721.43), sina Aresa i neke Kaldene ili Haldene. Možda bi
se moglo povezati sa σόλος, "komad metala", željezni ili olovni disk (usp. het. šulai-, "olovo"), što je homerski termin.
Popoli
Eponimia
Σώπατρος
SOPATAR
Stranac nastanjen u Ateni kojem se pripisuje osnivanje ritualnog žrtvovanja (Porphyr. De abst. 2, 29 ss.).
47
Ime se izvodi od σῶς, "zdrav, čitav, spašen" i πατήρ, "otac" i znači "čiji je otac spašen" ili "spas svoga oca".
Σπάρτα
SPARTA
Kći Eurote i Klete, eponim glavnoga grada Lakonije (Pausan. 3, 1, 2).
Frisk (Gr. Et. Wört.) i Chantraine (DELG) smatrajući da je etimologija nejasna, navode neke pretpostavke kao što je
usporedba s grčkim glagolom σπείρω, "sijati" i s imenom biljke σπάρτος (potonja pretpostavka je vrlo vjerojatna).
Heubeck (Beitr. Namenforsch. 1, 1949/50, p. 280) ju smatra supstratnom riječi. Carnoy (DEMGR) pretpostavlja
izvođenje od indoeuropskoga *sper, "palica, kolac, štap", a ime grada imalo bi značenje "okružen palisadom".
Eponimia
Σπαρτοί
SPARTI
Ljudi koji su se rodili iz zubi zmaja kojeg je ubio Kadmo, posijanih po savjetu Atene ili Aresa (Apollod. Bibl. 3, 3, 1).
Ime se izvodi od grčkoga glagola σπείρω, "sijati" i znači "posijani".
Σπερχειός
SPERHEJ
Bog rijeke koja nosi isto ime, sin Okeana i Tetide.
Ime pripada porodici grčkoga glagola σπέρχομαι, "žuriti se, juriti, navaljivati" (Chantraine, DELG, s. v. σπέρχομαι),
sa značenjem "nagao" koje se može odnositi i na rijeku.
Στάφυλος
STAFIL
1. Sin Dionisa i možda Arijadne (Schol. Lycophr. Alex; Apollod. Epit. 9; ili prema drugima ljubavnik boga, Schol. Aristoph.
Plut. 1021, Suda), s Hrisotemidom otac Rejo, Molpadije i Partena, djed Anijev (sin Rejo i Apolona), živio je na otoku
Tasu. Nalazi se u katalogu Argonauta sa svojim bratom Fanom (Apollod. Bibl 1, 9, 16). 2. U latinskim je vrelima povezan
s Dionisovim svijetom: to je ime jednoga pastira, Enejeva sluge u Etoliji, koji se smatra izumiteljem tiještenja i
fermentacije vina (Probus Comm. ad Verg. Georg. 1, 9); jedan Stafil, sin Silenov, izumio je mješavinu vode i vina,
prema Plin. Nat. hist. 7, 199. 3. Jedan drugi Stafil spominje se kod Nona (Dion. 18, passim); junak cijelog pjevanja, muž
Mete, Pijanstva, otac Botrijev; vladar malo vjerojatne Asirije, umro je u bitci i pokopan na početku 19. pjevanja. Non
spominje i jednu bakhanticu imenom Σταφύλη, Dion. 29, 257; 269: ranjena je u bitci i izliječio ju je Dionis čarobnim
riječima, poslije je ubijena u Dion. 30, 223.
48
Ime je tvoreno od σταφυλή, "grozd" ili "vitica", dvojbenoga podrijetla (Chantraine DELG s. v.). Na različite načine se
povezivalo sa σταφίς i ἀσταφίς, "suho grožđe" (Frisk GEW). Vjerojatno iz predgrčkoga supstrata.
Σθενέβοια
STENEBEJA
Kći likijskoga kralja Jobata, žena kralja Preta (Apollod. Bibl. 2, 2, 1; 3, 1).
Ime je složenica od σθένος, "sila, snaga" i βοῦς, "vol" (v. druge složenice kao Melibeja, Kleobeja itd.), koju Carnoy
(DEMGR) tumači kao "koja daje snagu stadima". Moglo bi značiti i jednostavno "snažna kao junica".
Σθένελος
STENEL
Ime nekoliko junaka, kao što su: 1. sin Aktorov i pratitelj Heraklov; 2. sin Kapanejev; 3. sin Perzeja i Andromede.
Prema Frisku (Gr. Et. Wört., s. v. σθένος) ime je pokraćeni lik za Σθενέ-λαος i izvodi se od σθένος "sila, snaga" i λάος,
"narod". Značenje je "čiji narod ima snagu" (Nagy, The Best of the Achaeans, p. 70) ili "koji narodu daje snagu u oružju".
Eroi
Στέντωρ
STENTOR
Lik iz Ilijade (Hom. Il. 5, 785) koji je vikao kao pedesetorica.
Izvodi se od grčkoga glagola στένω, "disati duboko i bučno" (Carnoy, DEMGR; Chantraine, DELG i Frisk, Gr. Et. Wört.,
s. v. στένω). Sufiks -τωρ odgovara sanskrtskom tipu -tr kojim se tvore vlastita osobna imena. Sufiksom *-tor ističe se
vršitelj radnje (E. Benveniste, Noms d'agent, p. 54). Ime znači "koji duboko uzdiše".
Στερόπη
STEROP
Ime jednoga kiklopa (Hesiod. Theog. 141).
Izvodi se od στεροπή, "munja" (Frisk, Gr. Et. Wört., s. v.; Grimal, DMGR), s prelaskom u muški rod (Fraenkel, Nom. ag.
II, p. 121). Prema Carnoyu (DEMGR) ta bi etimologija potvrdila da su kiklopi bili bogovi oluja.
Dei
Στύξ
STIKS
Rijeka podzemlja, ženskog roda, kći Okeana i Tetide, supruga Palantova, te ledeni izvor u Arkadiji (Hesiod. Theog.
361 ss.; 383 ss.; 775 ss.).
49
To je staro ime i korijen, usporedivo s grčkim glagolom στυγέω, "mrziti, zazirati, prezirati, bojati se" i znači "omražen",
"rijeka mržnje" (O. Waser, in Roscher, Myth. Lex. IV col. 1567).
Στίλβη
STILBA
Kći riječnoga boga Peneja i nimfe Kreuse. Podarila je Apolonu dva sina, Kentaura i Lapita (Diod. Sic. 4, 69).
Izvodi se od grčkoga glagola στίλβω "zasjati, svjetlucati, blistati" i znači "ona koja blista, sjaji".
Στίλβων
STILBON
Ime jednog Atkeonova psa.
Izvodi se od grčkoga glagola στίλβω "zasjati, svjetlucati, blistati" (usp. gore s. v. Stilba) i znači "svjetlucav, sjajan".
Στύμφαλος
STIMFAL
Sin Elata i Laodike, eponim grada Stimfala na Peloponezu (Pausan. 8, 4, 4).
Prema Carnoyu (DEMGR) toponim je lik s nazalnim infiksom pelazgičkoga podrijetla, od indoeuropskoga *stup "gromada",
s obzirom na to da je to i ime gore koja se uzdiže u blizini. Ime bi se moglo izvoditi i od indoeuropskoga *stemp-, "stup",
s razvojem -m u -um u pelazgičkom. To bi proizlazilo iz činjenice da je na tom području bilo mnogo drveća (Carnoy,
"Orbis" 3, 1954, p. 436).
Eponimia
Στρίγγες
STRINGE
Krilati ženski demoni (Ovid. Fasti 6, 131 ss).
Chantraine (DELG, s. v. *στρίγξ) povezuje ovo ime s korijenom τρίζω, "cvrčati, cvrkutati, škripati, zujati", lat.
strideo, a ime bi dočaravalo glasanje ptice. Druga je pretpostavka Thiemeova (Heimat der indogerm. Grundsprache,
p. 37), prema kojoj se ovo ime izvodi od indoeuropskoga *strig-, usporedivo s lat. strix, "sova" i glagolom stringo,
"stegnuti, stisnuti" (cfr. Ernout-Meillet, DELL, s. v. striga). Walde također prenosi tu etimologiju (Walde-Pokorny,
Vergleichendes Wörterbuch der Indogermanischen Sprachen, p. 637), a Chantraine (DELG) ju smatra malo vjerojatnom,
no ne objašnjava svoje mišljenje.
Animali
Στρουθοφάγοι
STRUTOFAGI
Narod u Etiopiji opisan u Diod. Sic. Bibl. 3, 28, 1-2. Živjeli su pokraj Etiopljana koji su se zvali Tuponosi, lovili su nojeve
"ptice velike poput jelena koje ne mogu letjeti", i hranili se njihovim mesom. Slične vijesti nalaze se i u Agatharch. De
mari erythreo, 57 (in Aristoph. Epit. ad Hist. animal. 2, 56, etc.).
50
Ime znači jednostavno "oni koji jedu nojeve", složeno je od στρουθός, "noj" (i "vrabac", fringilla domestica, ali ovdje
je zasigurno riječ o struthio camelus), i osnove φαγ-, "jesti".
Popoli
Θαλία
TALIJA
Ime jedne od devet muza, kći Zeusa i Mnemosine (cfr. Hesiod. Theog. 77).
Izvodi se od grčkoga glagola θάλλω, "bujati, cvjetati" od indoeuropskoga *dhal-no i znači "ona koja cvjeta, koja je
mlada".
Θάλπιος
TALPIJE
Sin Terefone i Eurita, bio je jedan od zapovjednika Epejaca iz Elide koji su sudjelovali u pohodu na Troju (Hom. Il.
2, 618 ss.).
Ime se izvodi od grčkoga glagola θάλπω, "grijati, paliti" (Chantraine, DELG i Frisk, Gr. Et. Wört., s. v. θάλπω) i znači
"gorući, vruć".
Θάνατος
TANAT
Personifikacija smrti (cfr. Eurip. Alc. passim). Par Hipno i Tanat, braća u Hesiod. Theog. 212, naslikani su na Eufronijevu
krateru s crvenim figurama oko 515. g. pr. Kr.
Pokušalo se staviti korijen *dhne-, θνα- (od kojega bi prijevojnom alternacijom nastalo θαν-) i korijen *dh n- za
θάνατος. Međutim, za uvjerljivu etimologiju treba staviti i početno *dhw-: na to upućuje sanskrtski aorist á-dhvanī-
t, "nestao je, umro je", particip dhavan-ta-, "taman". Upotreba u značenju "umrijeti" bila bi eufemizam (Chantraine,
DELG, s. v. θάνατος).
Τάνταλος
TANTAL
Otac Pelopov i djed Atrejev, kralj Sipila u Lidiji poznat po svojemu bogatstvu i po svojim zlodjelima. Njegova je kazna
u podzemnom svijetu bila trpjeti neprestanu glad i žeđ unatoč tomu što su mu voće i voda nadohvat ruke (Hom. Od.
11, 582-92). Prema drugoj, češćoj predaji, nad glavom mu je visio kamen i sprječavao ga da kuša hranu s božanske
gozbe (usp. Apollod. Epit. 2, 1).
Ime je izvedeno od *tela, "trpjeti, patiti", s reduplikacijom (od *tll) *ταλ-ταλ-ος i disimilacijom u Τάνταλος. Usporedivo
je s ταλα- u ταλα-εργός, ταλάσσαι (Chantraine, DELG) i značilo bi "patnik, trpitelj, onaj koji podnosi". Tim se
objašnjenjem može izbjeći tumačenje imena kao "onaj koji nosi (nebo)" poput imena Ἄτλας, što je vrlo prošireno
51
mišljenje. Platon (Crat. 395) je riječ izvodio od ταλάντατος, "koji najviše trpi, najnesretniji". U mikenskome postoji
osobno ime Ta-ta-ro (KN, PY) koje bi se moglo čitati Τάνταλος (ili čak Τάλταλος).
Eroi
Τάρας
TARANT
Ime rijeke koja teče u blizini grada u pokrajini Magna Graecia koji je dobio ime po njoj i po njezinom bogu, lat.
Tarentum.
Prema Kretschmeru ("Glotta" 14, 1925, p. 87; 30, 1940, p. 104) sufiks -nt je osobito čest u ilirskome, malo poznatom
jeziku za koji su svakako karakteristični toponimi na -ntum. Pitanje je ima li taj sufiks participsku funkciju ili samo
imeničku. Problem je teško riješiti jer se suočavamo s etimološkim problemima koji nisu uvijek rješivi u malo poznatom
jeziku. Carnoy (DEMGR) smatra da je ime izvedeno od indoeuropskoga *taro-, "brz" (sanskrt tarani-, "brz" od korijena
*ter), što je često u imenima rijeka poput Thérain, Taro, Tara, Tarascone.
Dei
Eponimia
Τάρταρος
TARTAR
Velika provalija u podzemlju, mjesto mučenja (Hes. Theog. 119).
Prema Chantraineu (DELG) etimologija je neobjašnjena, ime je vjerojatno orijentalnoga podrijetla. Deroy ("Revue
internationale d'onomastique" 12, 1960, p. 12 ss.) ga pokušava objasniti kao izvedenicu od osnove *tarta za koju se
čini da u predhelenskom jeziku ima značenje "dalek, iza" i odatle "zapadni". Osnova bi se nalazila u latinskome tardus
(etruščanskoga podrijetla), "koji se nalazi iza, kasan, spor", tardare, "kasniti, usporavati" i upravo u grčkom Τάρταρος,
pakleno prebivalište za koje se smatralo da se nalazilo na krajnjem zapadu. Deroy smatra da je ime egejskoga podrijetla.
Carnoy (DEMGR) pretpostavlja da bi se, ako je ime pelazgičko, moglo smatrati intenzivnom izvedenicom od korijena
*der, "mučiti, oderati", grčki δέρω, jonski δείρω, perzijski dart, "mučenje, patnja", indoeuropski *dortos. West (Hesiod.
Theogony, Comm. ad v. 118-119, p. 195) smatra vjerojatnom upravo antičku etimologiju (Schol. ad Hes. Th. 119, etc.)
koja ime povezuje s ταράσσω. Značenje bi dakle bilo "ponor nemirnih voda" u koji utječu podzemne rijeke.
Θαῦμας
TAUMANT
Morsko božanstvo, pripada iskonskim silama u kozmogoniji. Sin Ponta (Mora) i Geje (Zemlje) (Hesiod. Theog 237-39),
brat Nerejev. S Elektrom je imao djecu Iridu i harpije (Apollod. Bibl. 1, 2, 6).
Etimološka "genealogija" već kod Platona (Theaet. 155 d) povezuje ovo ime s pojmom θαῦμα "čudo": Irida bi bila kći
"čuda", tj. Taumanta. To se objašnjenje zapravo čini najvjerojatnijim (Bechtel, Personennamen p. 199), sa značenjem
"predivan", "koji izaziva divljenje", usp. Θαύμων, "čudo, morsko čudovište" ("sea wonder"), kako je u Room, s. v.
52
Prijedlozi da se ime poveže s pojmom "teći", ie. dheu-, skr. dhāuti "vrelo", tj. s elementom vode (Carnoy, DEMGR s.
v.) čine se nepotrebnima.
Dei
Ταῦρος
TAUR
Ime nadjenuto nekolicini kretskih junaka da bi se objasnili mitovi o Minotauru i o Europi (usp. Plut. Thes. 16; 19).
Chantraine (DELG, s. v. ταῦρος) pretpostavlja da je vokalizam -a- nastao pučkoetimološkim povezivanjem. Izvodi se od
indoeuropskoga *tauros; izvan grčkoga usporednice su latinski taurus, oskički taurom (ak. jd.), umbrijski turuf, toru
(ak. mn.); u baltijskom litavski tauras, "bivol, tur"; u slavenskom slovenski turu, ruski tur; u keltskom s metatezom ur
u rw galski Taruos, bog koji ima lik bika, irski tarb.
Animali
Τέχμησσα
TEHMESA
Žena s kojom je Ajant živio u Troji, kći frigijskoga kralja Teleuta.
Pretpostavka da se izvorno κ u Τεῦκρος razvilo u χ u τεῦχρος (usp. Teukar) vrijedi i za ovo ime ako je indoeuropsko i ako
korijen teuk ili teuka, "priležnica" uključuje i mater. Ishodišni oblik bio bi teukmatri, preobličen u tekmatia Τέχμησσα.
Sufiks -σσ- upućuje na predgrčko podrijetlo u Maloj Aziji (usp. Marpesa). Izvorno bi to dakle bio apelativ "priležnica-
majka", a Teukar "sin priležnice". Sulzberger ("Rev. Et. Gr." 39, 1926, pp. 384-447) pretpostavlja da to ime ima isto
značenje kao i ime njegova oca, Τελεύτας. Jedno bi se izvodilo od τέκμαρ ili τέκμωρ, "granica, međa, znak", drugo
od τελευτή, "ispunjenje, uspjeh, kraj".
Τελαμών
TELAMON
Sin Eakov, otac Ajantov i Teukrov (Hom. Il. 7, 234; 8, 283).
Ime bi moglo značiti "otporan", usp. τλα-. Prema Sulzbergeru ("Rev. Ét. Gr." 39, 1926, pp. 384-447) to bi bio jedinstven
slučaj da je epitet sina pretvoren u ime oca, no on se ponekad pojavljuje u homerskim epovima. Kretschmer ("Glotta"
15, 1927, p. 192) u njemu vidi mitsko ime sa značenjem "nositelj nebeskoga svoda" poput Τάνταλος i Ἄτλας, od tela-,
"nositi".
Eroi
Τήλεφος
TELEF
Sin Herakla i Auge.
Ime je već u antici objašnjeno na sljedeći način (Diod. Sic. 4, 33, 7 ss.): ἀπὸ τῆς τρεφούσης ἐλάφου, zato što je taj lik
odgojila košuta. To bi dakle bila složenica od θήλη "dojka" i ἔλαφος "košuta", što je očito maštovita pučka etimologija.
Prema Roomu (Room's Classical Dictionary, p. 287) vjerojatnije je da je ime skraćeni oblik od Τηλεφάνης, "koji sjaji
53
iz daljine". To je ime složeno od τηλε-, "dalek" i φάω, "sjajiti" ili φαίνω; usp. Lex. Suda, s. v. τηλεφανής δὲ μακρόθεν
φαινομένη.
Eroi
Τηλέγονος
TELEGON
Ime različitih likova: 1. sin Protejev, ubio ga je Heraklo zajedno s njegovim bratom Poligonom (Apollod. Bibl. 2, 5, 9);
2. egipatski kralj koji se oženio s Ijom (Apollod. Bibl. 2, 1, 3); 3. najpoznatiji, sin Odiseja i Kirke (Apollod. Epit. 7, 16),
"rođen daleko", u usporedbi s polubratom Telemahom koji je rođen na Itaki.
Ime je složeno od τῆλε-, "dalek" (*kwel-) i glagola γίγνομαι, "roditi se". Ovo ime, za razliku od bratova (usp. Telemah),
nije epitet oca.
Τηλέμαχος
TELEMAH
Sin Odiseja i Penelope (Hom. Od. passim).
Ime je složeno od τῆλε-, "dalek" (*kwēl-) i od glagola μάχομαι, "boriti se". Chantraine (DELG, s. v. τῆλε) pretpostavlja
dva tumačenja: "onaj koji je daleko od borbe" (malo vjerojatno uzmu li se u obzir osobine homerskih junaka) ili "onaj
čiji se otac bori daleko". Moguć je čak i pridjev *τηλέμαχος, "onaj koji se bori iz daljine", tj. oružjem koje se baca,
a misli se na vještine Odiseja kao streličara (usp. Frisk, Gr. Et. Wört., s. v. τῆλε, "Fernkämpfer"). S Chantraineovom
pretpostavkom slaže se i Nagy (The Best of the Achaeans, p. 146)
Τελήσφορος
TELESFOR
Demon zdravlja u Asklepijevoj pratnji, duh ozdravljenja i mladenačkoga razvoja (Johannes Schmidt, u Roscher, Myth.
Lex. V col. 309).
Ime se izvodi od τέλος, "kraj" i glagola φέρω, "nositi" te znači "koji nosi dobar kraj".
Dei
Τελχῖνες
TELHINI
Hibridna stvorenja s Krete, kasnije se nalaze na Cipru i Rodu. Telhini su izvorno bili morska božanstva, odgojili su i
othranili Posejdona kojeg im je povjerila Reja. Kad je odrastao, bog se zaljubio u Haliju, božicu mora i sestru telhina
koja mu je rodila šest sinova i kćer Rodu (po njoj je ime dobio otok Rodos; Diod. Sic. 5, 55). Prema Nonnu di Panopoliju
(Dionys. 24, 114) ta su bića bili Posejdonovi sinovi kojima je zadatak bio vući njegova kola. Rođeni su kao vodozemci bez
ruku i nogu, bili su obdareni vrlo oštrim vidom, plavih očiju i gustih obrva. Kasnije su poistovjećeni sa zlim i zavidnim
stvorenjima koja su živjela pod zemljom i bila povezana s uzgojem, ali i s izvanrednim moćima: mogli su mijenjati
izgled, rukovali su čarobnim napitcima, vladali su atmosferskim pojavama i izumili su metalurgiju i vještine povezane
s njom. Navodno su izumili i srp kojim je Kron kastrirao svog oca Urana (Diod. Sic. 5, 55-56; Svet. Περὶ βλασφημιῶν
4, 49). Svetonije navodi da su bila trojica, zvali su se Zlato, Srebro i Bronca prema materijalu koji je svaki od njih
54
izumio, a ubio ih je ili Zeus pomoću kiše ili Apolon pomoću strelica (Svet. loc. cit.). Epitetom "telhinski" častili su u
nekim grčkim selima Apolona, Heru, Atenu i nimfe (Pausan. 9, 34, 2; 19, 1).
Prva etimološka rekonstrukcija ovog imena potječe od Svetonija (loc. cit.). On donosi drugi apelativ kojim su se nazivala
ta stvorenja, Thelgines, što bi bilo izvedeno od grčkoga θέλγω, "očarati, začarati", zbog njihove čudotvorne prirode.
Naglašena je veza između telhina i sirena, druge vrste čudotvornih i opasnih bića. (Cfr. D. Musti, I Telchini, le Sirene.
Immaginario mediterraneo e letteratura da Omero a Callimaco al romanticismo europeo, Pisa 1999).
Θέμις
TEMIDA
Kći Neba i Zemlje i sestra titana; božica zakona i vječne pravde (Hesiod. Theog. 135; 901 ss.).
Značenje imena upućuje na povezivanje s korijenom *dhe-/dh- glagola τίθημι i usporedbu s avestičkim da-mi-,
"stvaranje": vidljiva je ista razlika dugog i kratkog samoglasnika kao u θέ-σις prema -dati-. Prema Chantraineu (DELG,
s. v. θέμις) homerska sklonidba na -στ- predstavlja veliki problem koji se pokušao riješiti raznim pretpostavkama.
Fraenkel ("Glotta" 4, 1913, p. 22 ss.) pretpostavlja osnovu θεμι- koja bi bila prvi dio složenice, a drugi bi bio korijen
στα- bez samoglasnika u kosim padežima. Međutim, prema Chantraineovu mišljenju riječ je o pomalo umjetnoj analizi.
Frisk (Gr. Et. Wört., s. v. θέμις) smatra da je osnova θεμιστ- inovacija uvedena u množini i u daktilskim stihovima,
odnosno tamo gdje je metrički odgovaralo. Međutim, to se ne slaže s mikenskim izvedenicama te-mi-ti-jo, -ti-ja, pa se
sklonidba na -ιστ- čini starijom. Danielsson (Grammatische und Etymologische Studien, p. 51) pretpostavlja da treba
poći od starog srednjeg roda *θέμι, -τος, koji je poslije prešao u srednji rod na -s. Tu je pretpostavku oživio i učvrstio
Benveniste (Origines, p. 34; 81). Struktura riječi bila bi promijenjena dvjema novim prilagodbama. Prva je ukrštanje
osnova θεμισ- i θεμιτ-, od kojih je nominativ množine kod Homera i Hesioda θέμιστες. Druga je prelazak u ženski rod
na -ιδ-, što je na koncu dalo pravilnu sklonidbu θέμις, -ιδος.
Θεονόη
TEONOJA
1. Kći Protejeva i sestra Teoklimenova koja je imala proročki dar; zaljubila se u kormilara Kanoba (Eurip. Hel. passim;
pomogao je Heleni da pobjegne s Menelajem iz Egipta (Eurip. ibidem; Conon Narr. 8). 2. Kći Testorova, sestra Kalhantova
i Leukipina; oteli su ju gusari i odveli u Kariju, gdje je postala priležnica mjesnoga kralja Ikara. Ondje je zajedno sa
sestrom Leukipom i ocem Testorom bila glavna junakinja raznih pustolovina (Hygin. Fab. 190, jedino vrelo).
Ime je tvoreno na sličan način kao Arsinoja i znači "ona koja misli na božanske stvari".
Persone
Profezia
Τηρεύς
TEREJ
Trački kralj i sin Aresov, muž Proknin, silovao je svoju rođakinju Filomelu. Ne znajući pojeo je meso svog sina Itija, te
se pretvorio u pticu pupavca (Apollod. Bibl. 3, 14, 8; Hygin. Fab. 45; Ovid. Metam. 6, 424 ss.).
55
Prema Carnoyu (DEMGR) ime se može izvesti od grčkoga τηρέω, "promatrati", sa značenjem "onaj koji promatra u
tajnosti, špijun" (Höfer, in Roscher, Myth. Lex. V col. 375). Sufiks -εύς čest je u antroponimima i služi za isticanje
imenske uloge oblika njime tvorenih.
Τέρμερος
TERMER
Ime razbojnika kojeg je ubio Heraklo, mitski osnivač grada Termere u Kariji (Plut. Thes. 2).
Prema Carnoyu (DEMGR) ime se izvodi od τέρμινθος, "terpentinovo drvo".
Persone
Τερψιχόρα
TERPSIHORA
Ime jedne od muza (Hesiod. Theog. 78).
Značenje je "ona koja uživa u plesu", složenica od grčkoga glagola τέρπομαι i od χορός, "ples".
Dei
Θερσίτης
TERZIT
Lik koji je u Ilijadi predstavljen kao najgori među grčkim junacima pod Trojom (Hom. Il. 2, 211 ss.).
Izvodi se od θέρσος, što je eolski oblik za θάρσος, "hrabrost, smjelost" i znači "drzak, besraman". Značenje je negativno
zbog osobina lika. U mikenskom postoji ime to-si-ta, Θορσίτας, s or- od �-.
Θέστωρ
TESTOR
Ime nekoliko junaka: 1. Otac izvjesnog Alkmeona, grčkog junaka kojega je ubio Sarpedont, Hom. Il. 12, 394-396; 2. Sin
Enopov kojega je na spektakularan način ubio Paris, Hom. Il. 16, 401-410. 3. Sin Apolona i Laotoje koji se prema nekim
vrelima zvao Idmon ("Poznavatelj") i sudjelovao je u pohodu argonauta; Schol. ad Apollon. Rhod. 1, 39. 4. Otac proroka
Kalhanta (Hom. Il. 69); ponovno se pojavljuje s kćerima Leukipom i Teonojom kao junak pustolovina posvjedočenih u
carskom razdoblju, možda obrađenih u mimu ili u kazalištu kasnijega razdoblja (Hygin. Fab. 190).
Nomen agentis (Benveniste, Noms d'agent, p. 54) od korijena *gwhedh-, može se povezati i s θέσ-σασθαι "moliti",
"zazivati" (Von Krafft, Homerische Personennamen § 64). Značenje je "onaj koji moli".
Τεῦκρος
TEUKAR
1. Ime jednoga Trojanca, sina riječnoga boga Skamandra (Apollod. Bibl. 3, 12, 1, 139). 2. Sin Telamonov, polubrat
Ajantov (Hom. Il. 6, 31; 8, 283 i passim).
56
Chantraine (DELG, s. v. τεύθριον) smatra etimologiju ovog imena nejasnom. Blümel ("Indog. Forsch." 43, 1925-1926,
pp. 271 ss.) pretpostavlja da riječ prvotno nije bila osobno ime nego opća imenica i da je značila "sin priležnice,
kopile" (indoeuropski *teuk ili teuka, "priležnica") (usp. Tehmesa). To je objašnjenje potvrđeno kod Hesihija:
τεῦχρος·ἀδελφὸς νόθος. Usporedba -χ u τεῦχρος i -κ u Τεῦκρος predstavlja određene poteškoće. Moguće je da riječ
nije grčka, a Grci su ju poslije preuzeli sa κ ili χ. Carnoy (DEMGR) odbacuje ovo tumačenje jer ne pristaje svim likovima
koji nose ovo ime. Frisk (Gr. Et. Wört.) smatra nesigurnim izvođenje od τόξον i značenje "strijelac". Kurtheim (u Roscher,
Myth. Lex. V col. 418) predlaže izvođenje ovog imena od τυγχάνειν u značenju "pogoditi" jer je Teukar bio dobar
strijelac. Carnoy (DEMGR) izvodi ime od pelazgičkoga deuk-, "voditi", a značenje bi bilo "glava vojske". Inače pomišlja
na indoeuropski tu-gho, "crn", što je malo vjerojatna pretpostavka sa slabim uporištem.
Eroi
Τεύταμος
TEUTAM
Ime asirskoga kralja koji je vladao u doba Trojanskog rata. Poslao je kontingent vojske u pomoć Prijamu (Diod. Sic. 2,
22). Nailazi se i na lik Τέκταμος, ime je nejasno.
Čini se da je sufiks isti kao u Πρίαμος; općenito se smatra ilirskim imenom. Izvodi se od indoeuropskoga *teuta, "narod,
zemlja" (Pokorny, Indog. Etym. Wört., p. 1084), što je termin dobro posvjeočen u drugim zapadnim indoeuropskim
jezicima, ali ne u grčkom: na italskom tlu su venetski teuta, oskički touto, "grad, narod", u keltskom irski tuath,
"narod", u litavskom tauta, "narod, država". U mikenskom je potvrđeno osobno ime Te-u-to (KN X 292), koje bi se moglo
i drugačije čitati.
Persone
Θησεύς
TEZEJ
Sin Egeja i Etre, atenski kralj (Hom. Il. 1, 265; Plutarch. v. Thes.; Apollod. Bibl. 3, 16, 1).
Ime je posvjedočeno već u mikenskom, te-se-u (PY En 74.5; Eo 276.4), usp. Perpillou (Les substantifs grecs en -εύς, §
245). Prema Bosshardtu (Die Nomina auf -εύς, § 137) ime je predgrčko, -σ- je nastalo iz oblika sa -σσ-. Ime Θησεύς je
dakle bilo tvoreno pomoću dvaju sufiksa, -σ(σ)- + -η, kao i ime Ὀδυσσεύς (§ 443). Korijen *θη- može se prepoznati i
u Θή-βη i Θή-ρα. Prema Chantraineu (DELG) etimologija je nepoznata. Carnoy (DEMGR) pak pretpostavlja pelazgičko
podrijetlo i značenje "snažan", polazeći od *teu-, "biti snažan", teues, "snaga", te(u)s-o, teso-, pelazgički theso-. Prema
von Kamptzu (Homerische Personennamen, p. 259) ime bi bilo izvedeno od glagola τίθημι, "staviti, postaviti". Tako su
ga tumačili u antici zbog znakova prepoznavanja koje je "postavio" njegov otac (Plut. Thes. 4, 1).
Τυφωεύς, Τυφών
TIFOEJ, TIFON
Čudovištan sin Geje i Tartara, ili Here; demon oluje prema Hesiodu (Theog. 869).
Riječ je o predgrčkom ili božanstvu posuđenom iz Male Azije, kako kaže mit i pokazuje lik Τυφωεύς. Taj se lik objašnjava
gomilanjem sufikasa na ishodišni lik Τύφως, ime koje pripada skupini predgrčkih imena tipa Μίνως, ἥρως (Ruijgh,
"Minos" 9, 1968, pp. 119-20). Etimološko povezivanje toga imena s glagolom τύφομαι, koje prihvaćaju Carnoy (DEMGR)
57
i Frisk (Gr. Et. Wört., s. v. τύφομαι), pučka je etimologija jer Τυφωεύς ima kratko υ, za razliku od τύφομαι, "dimiti
se, pretvarati se u pepeo".
Dei
Τύχη
TIHA
Božica sreće i sudbine.
Izvedeno od glagola τυγχάνω, od indoeuropskoga korijena *dheugh-/ *dhugh-, "biti sposoban, uspjeti", posvjedočenoga
u germanskim, baltoslavenskim i keltskim riječima (Chantraine, DELG, s. v. τυγχάνω); moglo bi značiti "onaj koji
postiže, koji uspijeva".
Dei
Τύχιος
TIHIJE
Ime slavnoga kožara iz Beotije koji je izradio kožnati štit za Telamonova sina Ajanta (Hom. Il. 7, 220).
Kod Homera se pojavljuje kao semanitčki prozirno ime koje donosi obavijest o zanimanju toga lika, a izvedeno je od
glagola τεύχω, "proizvoditi, obrađivati" (von Kamptz, Homerische Personennamen, p. 267). Riječ je o izvedenici na -
ijo- od osnove grčkoga glagola τυγχάνω (usp. Tiha), koji izražava da se radnja može ili treba izvršiti (Chantraine, La
formation, p. 35).
Persone
Θυέστης
TIJEST
Sin Pelopa i Hipodamije, brat blizanac Atrejev (Apollod. Epit. 2, 10).
Prema Chantraineu (DELG, s. v. θύω) ime je izvedeno od grčkoga glagola θύω, "prinositi žrtvu paljenicu, činiti da se
dimi" i značilo bi "onaj koji pušta mirisni dim, koji rukuje tučkom" (θυέστης; uspoređuje se i mikenski tu-we-ta, PY
Un 267 ), a odnosi se, prema Carnoyu (DEMGR), na njegovo oruđe. Isti znanstvenik smatra mogućim čak i pelazgičko
podrijetlo, od *teu, "biti snažan", s obzirom na to da u tom jeziku t daje th. J. Ilberg (in Roscher, Myth. Lex. V col. 914) i
von Kamptz (Homerische Personennamen, p. 237) pretpostavljaju da je moguće izvođenje od glagola θύω, "razbjesniti"
i značenje "svadljivac" ili "onaj koji žrtvuje", uzme li se u obzir i značenje "žrtvovati" toga glagola.
Τυνδάρεως
TINDAREJ
Otac dioskura, Helene i Klitemnestre, muž Ledin.
Maresch ("Glotta" 14, 1925, p. 298 ss.) i Kretschmer ("Glotta" 30, 1943, pp. 87 ss.) vide u ovoj riječi praindoeuropski
termin od kojega je i etruščansko ime Jupitera, tin, tins, tinia. Tindaridi bi dakle, s obzirom na to da su Tindarejevi
sinovi, u stvarnosti bili Zeusovi sinovi; -dar- je patronimski sufiks (kako kaže Maresch): nalazi se u toponimima u Maloj
Aziji, na primjer u Ταρκόνδαρα, Βρυγίνδαρα (nejasnoga značenja). Tindarej nije ništa drugo nego ime; nazočnost
58
njega kao "ljudskog oca" u priči o dioskurima nije neophodna (spominje se da i Dios-kouroi znači "sinovi Zeusovi").
Carnoy (DEMGR) poistovjećujući Tindareja i Zeusa predlaže izvođenje od korijena glagola tundo, "udariti" ili od (s)ten,
"grmjeti" (latinski ton-itra), s obzirom na to da Zeus pokreće munje.
Persone
Τειρεσίας
TIRESIJA
Ime poznatoga tebanskog vrača, sin Euera i nimfe Hariklo, koja je živjela tijekom mnogo generacija (Apollod. Bibl.
3, 6, 7).
To je semantički prozirno ime koje znači "onaj koji tumači znakove" (τείρεα). Međutim, to je tumačenje odbacio Boisacq
(Dict. ét. l. gr.). Frisk (Gr. Et. Wört., s. v. τέρας) ga smatra riječju s metričkim duljenjem, od *Τερετ-ίας, "čudotvorac",
i time u vezi s τέρας, "čudo". Carnoy (DEMGR) predlaže izvođenje od indoeuropskoga *deiro-, "sposobnost, vizija", od
čega potječe pelazgički teir-, s dodatkom sufikasa -es i -ia.
Profezia
Τισαμενός
TISAMEN
1. Sin Orestov; 2. Drugi je lik s tim imenom sin Tersandra i Demonase (Pausan. 9, 5, 15).
Ime se tumači kao "onaj koji se osvetio" od glagola τίνω (Sulzberger, "Rev. Ét. Gr." 39, 1926 pp. 384-447).
Persone
Τεισιφόνη
TISIFONA
Ime jedne od erinija (Apollod. Bibl. 1, 1, 4).
Izvedeno od grčkoga glagola τίνω ili od τίσις, "plaćanje, osveta" i od φόνος, "ubojstvo" te znači "onaj koji se osvećuje
za ubojstvo".
Dei
Τιτάνες
TITANI
Sinovi Urana i Geje (Hesiod. Theog. 134-138; Apollod. Bibl. 1, 1, 3).
Riječ ima isti završetak kao imena naroda poput Ἀθαμάνες, Ἀκαρνάνες, itd., no on je loše objašnjen. Pučka
etimologija nalazi se u Hesiod. Theog. 207-210: Τοὺς δὲ πατὴρ Τιτῆνας ἐπίκλησιν καλέεσκε / παῖδας νεικείων μέγας
Οὐρανὸς οὓς τέκεν αὐτός / φάσκε δὲ τιταίνοντας ἀτασθαλίῃ μέγα ῥέξαι / ἔργον, τοῖο δ' ἔπειτα τίσιν μετόπισθεν
ἔσεσθαι. Kao što kaže Strunk ("Glotta" 38, 1959, p. 83) Uran je ovim svojim sinovima dao ime Τιτῆνες jer su "htjeli ići
mnogo dalje" (τιταίνοντας) i prorekao im je da će ih poslije stići kazna (τίσιν) zbog njihova zlodjela. S τιταίνοντας i
τίσιν pjesnik bez sumnje daje dvije različite etimologije imena Τιτῆνες. Prva podrazumijeva asonanciju τιταίν-οντας
i Τιτῆν-ες; bez monoftongacije -αι u otvoreno -e- ta asonancija ne bi bila moguća. Solmsen ("Indog. Forsch". 30, 1912,
59
p. 35 n. 1) donosi etimologiju koja postoji već u sholiji A uz Ilijadu 14, 274: Τιτάν, jon. Τιτήν bila bi izvedenica od
τιτός, "čašćen, poštovan", što je particip od τίω. Ime bi imalo općenito značenje "cijenjen, poštovan". Zanimljiva je
Nehringova pretpostavka ("Glotta" 14, 1925, pp. 167 ss.) prema kojoj bi titani potjecali iz Male Azije. On pretpostavlja
i da je Τιτάν bog sunca. Carnoy (DEMGR) se slaže s tim prijedlogom i tumači ime pomoću pelazgičkoga, kao izvedenicu
od tita, "sjaj, svjetlost", što je riječ izvedena od deia, "sjajiti" (usp. albanski dite, "dan").
Dei
Τιτώ
TITO
Ime jedne od božica zore (Callim. Fr. 21, 3).
Prema Carnoyu (DEMGR) etimologija bi mogla biti u vezi s etimologijom titana, od pelazgičkoga korijena za "sjajiti" (usp.
s. v. Titon).
Τιθωνός
TITON
Brat Prijamov, suprug Aurorin koji ju je oteo (Hom. Il. 11, 1).
Prema Chantraineu (DELG, s. v. Τιτᾶνες) ime bi bilo izvedeno od imena titana. Mit priča da se Titon pretvorio u cvrčka,
pa Carnoy (DEMGR) potaknut time pretpostavlja da je njegovo ime inačica od τέττιξ, "cvrčak"; ta pretpostavka nema
uporište i može se odbaciti. Prema von Kamptzu (Homerische Personennamen, p. 49) izvodi se od τιτώ i znači "muž zore".
Eroi
Metamorfosi
Τληπόλεμος
TLEPOLEM
Ime jednoga od Heleninih udvarača, sin Herakla i Astiohe (Astidamia).
Izvedeno od korijena τλα- / τλη- (*tle-), "podnositi, trpjeti" i πόλεμος, "rat" i znači "sin onoga koji trpi rat". Riječ je
o očevu epitetu, kao što je često slučaj s homerskim likovima.
Θόας
TOANT
Ime nekoliko junaka, među kojima su: 1. sin Dionisa i Arijadne (Apollod. Epit. 1, 9); 2. otac Hipsipilin (Apollod. Bibl.
1, 9, 17); 3. sin Jasona i Hipsipile; 4. kralj Tauride kad je žrtvovana Ifigenija i 5. unuk Sizifov. 6. vođa Etoljana, sin
Andremonov, Hom. Il. 2, 638 i passim; Od. 14, 499. 7. trojanski ratnik, Hom. Il. 16, 311-312, ubio ga je Menelaj udarcem
u prsa.
60
Izvodi se od grčkoga glagola θέω, "trčati" preko starijega pridjeva s vokalizmom o θοός, "brz"; usp. mikenski to-wa-
no, KN B 806.5, što se može čitati kao Thowānōr. Prema Carnoyu (DEMGR) vjerojatnije je izvođenje od pridjeva θοός
sa značenjem "oštar, šiljat".
Τοξεύς
TOKSEJ
Sin slavnoga strijelca Eurita; ubio ga je Heraklo (Diod. Sic. 4, 37).
Carnoy (DEMGR) smatra ovo ime očevim epitetom, dakle "sin strijelca". Perpillou (Les substantifs grecs en -εύς, § 206)
kaže da bi se moglo tumačiti kao skraćeni oblik imena poput Τοξόκλειτος, s obzirom na to da se sufiks -εύς koristi u
tvorbi velikoga broja hipokoristika (poznati izrazi koji nisu primjenjivi na svijet junaka) i skraćenica.
Θόωσα
TOOSA
Kći Forkinova, majka Polifemova, Posejdonova ljubav (Apollod. Epit. 7, 4).
Ime se izvodi od grčkoga glagola θέω, "trčati", preko starijega pridjeva s vokalizmom -o θοός, "brz". Carnoy (DEMGR)
pretpostavlja da je moguće i izvođenje od pridjeva θοός, "oštar, šiljat" (usp. s. v. Toant). Prema Mühlesteinu
(Homerische Namenstudien, pp. 76-77) završetak je isti kao u participu, ali je teže pronaći glagol od kojega bi se izvodio.
S obzirom na prisutnost samoglasnika ω zaključuje da je riječ o kontrahiranom glagolu; mjesto naglaska predstavlja
problem i zbog njega se ne pomišlja na *θοάω. Moglo bi se izvoditi od *θάω, "gledati, promatrati", a odnosilo bi se
eufemistički na jedino sinovo oko.
Τραχίων
TRAHION
Prema jednoj kasnoj i izoliranoj bilješci (Ptolem. Hephaest. Nov. Hist. 5, 14) bio bi otac izvjesne Epipole koja je
sudjelovala u Trojanskom ratu preobučena u muškarca. O njemu se ne zna ništa više.
Čini se da je tvorba na -ιων od pridjeva τραχύς, "hrapav, oštar".
Eroi
Θρᾴκη
TRAKIJA
Junakinja koja je eponim Trakije, kći Oceana i Partenope.
Izvedeno od θρᾴξ, θρᾳκός, što je etnonim bez etimologije prema Chantraineu (DELG, s. v. Θρᾴξ). Carnoy (DEMGR)
smatra da bi mogla biti riječ o izvedenici od indoeuropskoga *treus, "uspijevati", s obzirom na to da u tračkoj ili
pelazgičkoj fonologiji -t daje -th.
Eponimia
61
Θρασυμήδης
TRASIMED
Jedan od sinova Nestorovih, sudjelovao je u Trojanskom ratu (Hom. Il. 9, 81; 14, 10).
Antroponim izveden od θάρσος, "smjelost, hrabrost, sigurnost", uz što postoji i pridjev s prijevojnom prazninom,
θρασύς, "hrabar, odvažan". Drugi dio, karakterističan za mnoge antroponime, izveden je od grčkoga glagola μήδομαι,
"smišljati, pripremati, imati na umu". Ime dakle znači "onaj koji smišlja smjele pothvate, onaj kome je hrabrost na
pameti".
Θριαί
TRIJE
Nimfe na Parnasu, kćeri Zeusa i Apolonove dojilje, od koje su naučile gatati izvlačenjem ždrijeba (kleromantija).
Etimologija je nepoznata; u antici su riječ uspoređivali s θρίαμβος, "pjesma koja se pjeva u čast Dionisa", od broja
τρεῖς; ili od θρῖα, "lišće smokve" – tu pretpostavku prihvaća Wilamowitz (Der Glaube der Hellenen, I, p. 379 s.).
Dei
Τριπτόλεμος
TRIPTOLEM
Junak iz Eleusine kojemu je Demetra povjerila žitarice sa zadatkom da ljude poučava njihovu uzgoju.
Etimologija je nejasna. Prema jednoj pretpostavci (Kretschmer, "Glotta" 12, 1921, pp. 51 ss.) riječ je složenica s
π(τ)όλεμος (usp. πελεμίζω), "onaj koji čini trostruke napore" ili "mnoge napore" (ako se τρι- prevede s intenzivnim
značenjem).
Eroi
Τρίτων
TRITON
Bog mora, sin Posejdona i Amfitrite (Hes. Theog. 930 ss.).
Ime je srodno s imenom majke Ἀμφιτρίτη, ali nemaju sigurnu etimologiju. Prilično je uvjerljiva pretpostavka prema
kojoj se ime izvodi od indoeuropskoga *trito-, "more", što se nalazi u staroirskom triath, "more".
Dei
Τρώς
TROS
1. Sin Erihtonija i Astiohe, unuk Dardanov, eponim grada Troje. Oženjen Kalirojom, s kojom je imao Ila, Asaraka,
Ganimeda (Hom. Il. 20, 230-232) i Kleopatru (Apollod. Bibl. 3, 12, 2). Poznati su njegovi konji (Hom. Il. 5, 222) koje je
dobio od Zeusa kao naknadu za otmicu Ganimeda (Hom. Il. 265-266). 2. Sin Alastorov, ubio ga je Ahilej ubodom mača
u jetru iako ga je pokušao umilostiviti grleći mu koljena (Hom. Il. 20, 461-472).
62
Vjerojatno nije grčko ime iako je posvjedočeno na pločici iz Pila An 519. 1, to-r-o-o, genitiv (Wathelet, Dictionn. des
Troyens, pp. 1028-1029). Toponim Troja, od kojega bi moglo biti izvedeno, posvjedočen je u hetitskom Truiša, Τροία,
od čega je etnik Τρῶες, Τρώς .
Eroi
Eponimia
Οὐκαλέγων
UKALEGONT
Stari Trojanac koji je zajedno s Antenorom i drugima komentirao Heleninu ljepotu na Skejskim vratima, Hom. Il. 3,
148-160. Vergilije (Aen. 2, 311-313) spominje da je njegova kuća izgorila u požaru u Troji zajedno s Deifobovom kućom.
Ime je neobična tvorba od οὐκ, "ne" i ἀλέγω, "brinem se, marim", i znači jednostavno "onaj koji se ne brine",
"Ohnesorge", usp. Wathelet, (Dictionnaire des Troyens de l'Iliade, pp. 788-789).
Eroi
Οὐρανός
URAN
Ime boga neba, sin i muž Gejin, od koje potječe i Kron, otac Zeusov.
Dugo je vremena prevladavala pretpostavka (još uvijek najviše prihvaćena) koja uspoređuje Οὐρανός sa sanskrtskim
Varuna-, spajajući *ὀ(�)ορανός s početnim vokalizmom i *(�)ορανός. Ova je usporedba potaknula G. Dumézila na
usporedbu mitoloških uloga dvaju božanstava, Urana i Varune (Dumézil, "Bull. de la Société de ling. de Paris" 40, 1939,
p. 53). Međutim, ta etimologija fonetski nije točna, kako je pokazao Wackernagel (Sprachliche Unters. zu Homer, p.
136 n. 1) zbog pravilne kontrakcije u ο�ο- i zbog toga što Varuna, kojemu se naglasak ne podudara s onim u Οὐρανός,
nije bog neba. Wackernagel (Kleine Schriften 1, p. 632) umjesto toga predlaže izvođenje od osnove �έρση i �ουρέω
te poglavito od sanskrtskoga vorza, "kiša". Činjenica da početno οὐ- nije izvorni diftong, poznata nam je zahvaljujući
dorskom ὠρανός, eolskom ὤρανος (za koji se očekuje ὄρρανος). Ime bi moglo značiti "onaj koji daje kišu i rosu, koji
daje plodnost": riječ je o uvjerljivom tumačenju iako nije sigurno. Uran bi moglo biti ime posuđeno iz kojega drugog
jezika. Druga je indoeuropska etimologija, no malo vjerojatna, ona Pokornoga (Indog. Etym. Wört., p. 1152); prema
njoj se ovo ime izvodi od korijena uer-, proširenoga u uer-d-, uer-s-, "visoko mjesto", a usporednica je skr. varsman-
"visina", litavski virsus "najviši vrh"; značenje bi dakle bilo "onaj koji stoji uspravno u visini".
Dei
Ζαγρεύς
ZAGREJ
Ime drevnoga htonskog božanstva; sin Zeusa i Perzefone, često se poistovjećuje s Dionizom.
Postoje dvije vjerojatne i najprihvaćenije pretpostavke. Prva, koju su predložili Chantraine (DELG), B. Mader (in Snell,
Lex. fr. Ep.) i Perpillou (Les substantifs grecs en -εύς, § 389) je ona o izvođenju imena od gore Ζάγρος u Maloj Aziji.
U tom slučaju ne bi imalo smisla tražiti etimologiju unutar grčkoga. Druga, koju je predložio Frisk (Gr. Et. Wört.), a
prihvatio ju je i B. Mader, je ona o usporedbi sa ζάγρη, "klopka za životinje", što bi se objašnjavalo posuđivanjem iz
sjeverozapadnog dorskog dijalekta, od *ζαγρέω = ζωγρέω, "hvatati živa bića u klopku", "hvatati živi plijen". Chantraine,
63
naprotiv, smatra tu vezu nedokazivom. Carnoy (DEMGR) pretpostavlja da je riječ o izvedenici od pelazgičkog ζάγρα,
što je pak izvedeno od indoeuropskoga *gh�gh, proširenje korijena ghe, "ostati otvorenih usta", koji se nalazi npr. u
staroislandskom gj grar, "pukotina u stijeni": - g - bi dakle bilo asibilirano. U antici su riječ rastavljali kao ζ-αγρεύς = *
δι-αγρεύς, "savršen lovac". Tu pretpostavku prihvaćaju Pape i Benseler (WGE): riječ je o pučkoj etimologiji.
Dei
Ζάκυνθος
ZAKINT
Junak, sin Trojanca Dardana, eponim otoka (ἡ Ζάκυνθος) zato što je - prema priči - prvi onamo pristao na putu iz
Psofide u Arkadiji (Pausan. 8, 24, 3). Zbog toga se i gradska akropola zvala Psofida (Strab. 10, p. 458).
Može se rastaviti kao Ζακ-υνθος. Carnoy (DEMGR) tvrdi da je etimologija pelazgička, izvedenica od indoeuropskoga
*ghuok, "dati svjetla", grčki δια-φάσσω, lat. fax, "baklja", litavski zvake, "svijeća" i da je otok tako nazvan jer je
vulkanskoga podrijetla, pa je poznat po naslagama zapaljivoga bitumena. Sufiks (υ-)νθος zacijelo je predgrčki i ima
značenje "koji se odnosi na, koji ima", kako tvrdi Van Windekens (Le Pélasgique, p. 47). Etnik za-ku-si-jo, Ζακύνσιος
posvjedočen je već u mikenskome (PY An 610).
Eroi
Eponimia
Ζέφυρος
ZEFIR
Jedan od tri glavna vjetra (usp. Hesiod. Theog. 378-380 i Schol. ad loc., = Acusil. Fr. 15 Fowler), kojima se pridružuje
Eur (jugozapadni vjetar; Hom. Il. 2, 145-147; 16, 765). Sin je Astreja i božice zore Eje (Eos), brat Borejev i Notov
(Hesiod. loc. cit.). S harpijom Podargom imao je Balija i Ksanta, dva božanska konja Ahilejeva (Hom. Il. 19, 400). Već u
homerskim pjesmama (passim) personificira zapadni vjetar, često silovit. Nema posebnu mitologiju. Oblik koji također
izgleda kao personifikacija, ali u ženskom rodu, Ζεφυρίη, nalazi se samo jednom u Hom. Od. 7, 119.
Ime se nalazi u mikenskome, usp. ze-pu2-ro, PY Ea 56, itd. Etimologija je povezana sa ζόφος, "tama", "zapad" (Buttmann,
Lexilogus 114 a, usp. Frisk, Gr. Et. Wört. s. v), što je glavno ishodište vjetra. Znači dakle "vjetar sa zapada".
Dei
Ζῆλος
ZEL
Personifikacija zavisti (grčki ζῆλος), sin Stiksin, brat Nikin, Kratov i Bijin (Hesiod. Theog. 383-385).
64
Vjerojatno izvedenica od korijena koji je u δίζημαι, ζητέω, "slijediti, tražiti"; možda u vezi s grčkim ζημία, "šteta,
gubitak, kazna"; (Chantraine, DELG, s. v). Od grčkoga ζῆλος, što izvodi od indoeuropskoga *ja-lo-s, "zavist, gorljivost".
Dei
Ζῆθος
ZET
Sin Zeusa i Antiope, tebanskoga podrijetla. Zajedno sa svojim bratom blizancem Amfionom osvetio se za zlostavljanje
njihove majke tako da je krivca, ženu tebanskoga kralja Lika Dirku, privezao za bika (Apollod. Bibl. 3, 5 5). Nakon što
su prognali kralja Laja, blizanci su podigli tebanske zidine (Hom. Od. 11, 262-265): jedan svojom tjelesnom snagom, a
drugi (Amfion) je kamenje magično pomicao zvukom lire (Hesiod. Fr. 182, Apollon. Rhod. Argon. 1, 735-741). Ovo ime
kod Homera (Od. 19, 518-523) nosi otac Itilov. To je dječak kojega je ubila Pandarejeva kći Aedona.
Ime je dovedeno u vezu s glagolom ζητέω, "tražiti" već u Euripidovoj paretimologiji (Antiop. Fr. 2, 1) koju citira
Etymologicum Magnum, s. v., zato što je majka "tražila" mjesto prikladno za porod. Ipak, izgleda kao antroponim na
-θος (Chantraine, Formation p. 364), možda od osnove ζη- ("živjeti"), s vokalizmom -e, *gwyē-. Različito je ime Ζῆτος
(var. Ζήτης) koje bi moglo biti izvedeno od osnove glagola "tražiti", usp. Ζήτης. Poteškoće, međutim, stvara lik ζέαθος
posvjedočen na papirusu u Pind. Paean. 9, 44 Sn.-Maehl. Postoji i pretpostavka da je riječ o grčkom imenu (von Kamptz
§ 83) što se u ovom slučaju čini malo vjerojatnim.
Eroi
Fondazione
Ζήτης
ZET
Sin vjetra Boreja, brat Kalaisov, sudjelovao je u putovanju argonauta. U Salmidesu u Trakiji je zajedno sa svojim bratom
(obojica su imali krila, ali očito su bili smrtni, tj. polubogovi) natjerao u bijeg harpije koje su mučile kralja Fineja.
Njegova je druga žena zatočila njihovu sestru Kleopatru, prvu kraljevu ženu (Apollod. Bibl. 3, 15, 2-5; Apollon. Rhod.
Argon. 2, 296-297 i Schol. ad loc.). Grob Borejaca bio je na otoku Tenos (Hygin. Fab. 14, 18), gdje ih je navodno ubio
Heraklo (Acusil. Fr. 31 Fowler, apud Apollod.Bibl. 3, 15, 2).
Ime se može izvoditi od ζητέω, usp. epitet Zeusov Ζητήρ, i moglo bi značiti "tragač"; nema potrebe smatrati ga
semantički prozirnim imenom (redender Name, usp. W. Beck, in Snell Lex. fr. Ep. col. 876 referirajući se na potjeru
za harpijama). Nije vjerojatna etimologija od ζάω, "živjeti, rasti" (Room, Room's Classical Dictionary, p. 308: "he who
blows hard"). Etymologicum Magnum 411.7 pretpostavlja ishodišno Ζαήτης, παρά τὸ ΖΑ καὶ τὸ ἀήτης, ὁ μεγάλως
πνέων, možda ispravno. U tom bismo slučaju od ἄημι "puhati", imali "onaj koji puše kroz" ili čak "onaj koji puše sa
silom" (Pape-Benseler "Stürmer", "olujan").
Dei
Ratto
65
Ζεύξιππος
ZEUKSIP
Sin Apolona i nimfe najade Hilide ili Silide. Vladao je gradom Sikionom i umro prije nego ga je Agamemnon sebi podložio
(Pausan. 2, 6, 7).
Za etimologiju usp. Zeuksipa.
Eroi
Ζευξίππη
ZEUKSIPA
Ime raznih junakinja, među kojima su: 1. U Atici žena Pandionova, majka Erehtejeva, Proknina i Filomelina (Apollod.
Bibl. 3, 14, 8); 2. Kći Hipokoontova, snaha proroka Melampa, za čijeg se sina Antifata udala (Diod. Sic. 4, 68).
Ime znači "ona koja upreže konja"; složenica od grčkoga ζεύγνυμι, "ujarmiti, svezati", što je postalo od indoeuropskoga
*yeug-. S prezentom na -νυ- i korijenskim vokalizmom -e-, što je grčka inovacija, odgovara osnovi s nazalnim infiksom,
sanskrtskom yunák-ti, latinskom iungo. Drugi dio imena je izvedenica od stare indoeuropske riječi *ekwo- posvjedočene
u sanskrtu ásva-, latinskom equus, anglosaskom eoh, litavskom esva, toharskom B yakwe. Grčka je aspiracija zasigurno
sekundarna, a početno -i- (ἵππος, posvjedočeno već u mikenskome: i-qo, PY Ta 722, etc.) je neobjašnjeno, kako tvrdi
Chantraine (DELG, s. v. ἵππος).
Ζεύς
ZEUS
Drevno ime neba, boga neba, te dana. Sin Krona i Reje, "otac bogova i ljudi".
Osobito je očuvano u sanskrtu, grčkome, italskim jezicima te u hetitskome. Oblike donosi Frisk (Gr. Et. Wört.): Ζεύς
= skr. dyáuh, Ζῆν = skr. dyam, lat. diem; Δι-ός (mikenski di-wo), -εί (mikenski di-we), -ί, Δία slažu se sa sanskrtskim
diváh, divé, diví, dívam. Novi su oblici u grčkome Ζῆν-α, Ζην-ός, -ί. Benveniste (Origines, pp. 59-60) objašnjava da niz
oblika proizlazi iz korijena *dei- (sanskrt di-, "sjati"). Taj korijen sa sufiksom *-w tvori osnovu *déiw-, čija je tematska
izvedenica *deiwó- (sanskrt devá-, latinski deus, itd.). Ova je riječ u sklonidbi imala alternaciju *déiw, gen.-abl. *diw-
é/os; iz te osnove genitiva/ablativa nastali su oblici Δι(Ϝ)-ός, Δι(Ϝ)-ί, Δι(Ϝ)-εί. Uz *deiw- postojale su i inačice *dy-
eu, *dy-ēu- s dugim diftongom, odakle Ζεύς, Ζῆν i odgovarajući sanskrtski oblici. Carnoy (DEMGR) dodaje da je kod
Germana Tiu > Ziu postao bogom rata, usp. engleski Tues-day, prevedeno od Martis-dies, it. martedì.
Dei
Catasterismo
66

Etimološki Rečnik Grčke Mitologije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Etimološki Rečnik Grčke Mitologije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dizionario Etimologico

della Mitologia Greca

Data di aggiornamento: 26/06/2016

Projekt velikoga višejezičnog i mrežno dostupnog Etimološkoga rječnika grčke mitologije

Ime potječe od ἀλκυών "vodomar, vrsta ptice".

Ime dolazi od �στ�ρ, "zvijezda" i znači "zvjezdani".

Il nome significa "brezza": ella era infatti veloce come il vento.

Ime je složenica od α�τ�ς i λ�ων i znači ‘pravi lav’.

Uz pomicanje naglaska Balíos je izvedenica od βαλιός, "šaren, pjegav".

Ime potječe od pridjeva ἁγνός, "svet, čist, neokaljan" i znači "čista".

Izvedeno je od ἅλς, "more" pa znači "koja pripada moru, morska".

Ime se izvodi od σχοῖνος, "trska, rogoz, šaš".

Izvodi se od σῦκον, "smokva" (Chantraine, DELG, s.v. σῦκον).

Izvodi se od σκύφος, "čaša, posuda" (Chantraine, DELG, s. v. σκύος).

Fondazione, Incesto, Metamorfosi

Nesigurna etimologija, v. etnonim Solimi.

Ime se izvodi od grčkoga glagola σπείρω, "sijati" i znači "posijani".

Prema Carnoyu (DEMGR) ime se izvodi od τέρμινθος, "terpentinovo drvo".

Čini se da je tvorba na -ιων od pridjeva τραχύς, "hrapav, oštar".

Za etimologiju usp. Zeuksipa.

You might also like