POVIJEST BAVLJENJA

JEZIKOM
Doc. dr. sc. Violeta Moretti
POVIJEST BAVLJENJA JEZIKOM

 Jezikoslovlje – znanost o jeziku

 Lingvistika < lat. lingua
 
 Počeci – religijska/mitološka objašnjenja; kasnije
filozofska
 Danas – proučavanje s raznih gledišta i na
različitim razinama (empirijski i teoretski)
1. POČECI

 Jezik je nastao božanskom intervencijom – katkad

povezano s gradnjom kule do neba itd. Knjiga
postanka (mit o Babilonskoj kuli) itd.
 Bavljenje jezikom zbog (1) komunikacije s drugim
narodima i (2) filozofskih razmatranja o naravi jezika.
 Akadsko-sumerski popisi riječi (poč. 2. tis. pr. Kr.) i
interpretacije sumerskih tekstova. Sumerski – u 4. i 3.
tis. pr. Kr. Također, staroegipatski. Kasnije i hetitski
(tijekom 2. tis.).
 2. INDIJA

 Vede – sveti spisi, sanskrt. Velika pažnja pravilnom

izgovoru (učili su fonetiku, gramatiku, metriku i
etimologiju).
 Pāṇini – 4. st. pr. Kr. Aṣṭādhyāyī (osam dijelova) – 4000
pravila i listi. Uglavnom morfologija. Važno za daljnju
sudbinu sanskrta. Mnogi ga komentirali.
 Patañjali (2. st. pr. Kr.) i Bhartrhari (7. st.) –
napomene, komentari. Povezano s indijskom
filozofijom. Pojam fonema.
 3. GRČKA I RIM

 Grčka (5. st. pr. Kr.) – filozofski pristup, veza pojma i

riječi, etimologija. Porijeklo jezika i njegov odnos prema
mišljenju/stvarnosti. Veza prirodna ili sporazumna?

 Platon Kratil – razgovor o povezanosti imena i stvari

(Kratil smatra da stvari dobivaju imena koja im najbolje
odgovaraju, a Hermogen da su imenovane dogovorom).
 Aristotel – jezični izraz je znak za duševni sadržaj (isti u
svim jezicima). Dijeli riječi na imenice, glagole, veznike
itd. Prepoznao glagolsku kategoriju vremena.
 Stoici (nakon 308. pr. Kr.) – bave se logikom
(obuhvaća i gramatiku) – istražuju fleksiju,
smatraju da je odnos stvari i riječi prirodan.

 Bitno je bavljenje jezikom u sklopu retorike

(vještina uvjeravanja), povezano sa sudskim
parnicama.

 Hermagora iz Temna (2. st. pr. Kr.) – udžbenik

retorike, koristili ga i Rimljani.
 U svrhu tumačenja homerskih epova – Antidor (5. st.
pr. Kr.) – prvi, koliko se zna, upotrijebio izraz
grammatikós.

 Aleksandrija, grč. kolonija u Egiptu, 3. st. pr. Kr.

 nastao velik broj knjiga, popisa riječi, imena, atički
rječnik.
 Drakont (2. st. pr. Kr.) Orthographía, pravopis.

 Dionizije Tračanin (2–1. st. pr. Kr.)

 Tékhnē grammatikḗ
 opisuju se glasovi, vrste riječi (neke), oblici, naglasak,
interpunkcija... „vještina čitanja i pisanja“.
 koristila se je do 18. st.

 Apolonije Diskol (2. st. pr. Kr.) – prvo poznato antičko

djelo o sintaksi, itd.
 Rim – učili grčki i boravili u helenističkim
središtima poput Atene ili Aleksandrije. Jezikom se
bave gramatičari, filozofi, retoričari, npr. čak i Cezar.
Uglavnom se bave gramatikom i retorikom,
„pravilnom“ uporabom jezika, osobito krajem antike
kad se već razvijaju romanski jezici (Appendix
Probi).
 Cezar – bavio se jezikom (gramatikom)
 Ciceron – govorništvo (De oratore)
 Kvintilijan i Remije Palemon (1. st.)

 Sv. Augustin (4–5. st.)

 gramatika i retorika (De doctrina christiana – veli da je
svrha jezika prenošenje vlastitih sadržaja svijesti u duh
drugoga).
 Marko Terencije Varon (2–1. st. pr. Kr.)
 De lingua latina
 djelomično očuvana (ugl. dio o etimologiji)
 najveći autoritet u svoje doba, a i kasnije
 hvali ga Ciceron
 u renesansi se njegov tekst opet prepisuje
Prijelaz prema srednjem vijeku
 Priscijan
 Institutiones grammaticae (5/6. st.)
 važna u sr. vijeku (brojni prijepisi očuvani)

 Donat

 Izidor Seviljski
 Etymologiarum seu Originum libri XX (6. st.)
 4. SREDNJI VIJEK

 Flavije Magno Aurelije Kasiodor (5–6. st.)

 De orthographia
 osnovao samostan u Kalabriji
 prepisivanje antičkih tekstova
 Prvi opisi drugih jezika

 7. st. Cenn Fáelad (irski)

10. st. Aelfric (engleski)
 arapski gramatičari (radi tumačenja Qu'rana).

Primjer iluminiranog rukopisa

 Skolastici (9-15. st.)
 trivium: gramatika, dijalektika i retorika
 bave se logikom i uspoređuju je s gramatikom (aristotelovski)
 načela kako je riječ (znak) povezana s ljudskim razumom i s
onim što označuje.

 Toma Akvinski Summa theologiae

 jezik je sredstvo objavljivanje onoga što je skriveno u duhu
 etimologija je objašnjavanje riječi drugim riječima (tipa fenestra <
ferens nos extra, i sl.)

 pokušavaju objasniti podrijetlo jezika – božje, prirodno, ljudsko

 Modisti – 13/14. st. sjeverna Europa, spekulativna

gramatika
LITERATURA