POVIJEST BAVLJENJA JEZIKOM

-Jezikoslovlje – znanost o jeziku

-Lingvistika < lat. Lingua

Počeci – religijska/mitološka objašnjenja; kasnije filozofska

Danas – proučavanje s raznih gledišta i na različitim razinama

(empirijski i teoretski)

Početci
Jezik je nastao božanskom intervencijom – katkad povezano s
gradnjom kule do neba itd. Knjiga postanka (mit o Babilonskoj kuli)
itd.

Bavljenje jezikom zbog (1) komunikacije s drugim narodima i (2)

filozofskih razmatranja o naravi jezika.

Akadsko-sumerski popisi riječi (poč. 2. Tis. Pr. Kr.) i interpretacije

sumerskih tekstova. Sumerski – u 4. I 3. Tis. Pr. Kr. Također,
staroegipatski. Kasnije i hetitski (tijekom 2. Tis.).

Indija
Vede – sveti spisi, sanskrt. Velika pažnja pravilnom izgovoru (učili su
fonetiku, gramatiku, metriku i etimologiju).

Pāṇini – 4. St. Pr. Kr. Aṣṭādhyāyī (osam dijelova) – 4000 pravila i listi.
Uglavnom morfologija. Važno za daljnju sudbinu sanskrta. Mnogi ga
komentirali.

Patañjali (2. St. Pr. Kr.) i Bhartrhari (7. St.) – napomene, komentari.
Povezano s indijskom filozofijom. Pojam fonema.

1
GRČKA I RIM
-Grčka (5. St. Pr. Kr.) – filozofski pristup, veza pojma i riječi,
etimologija. Porijeklo jezika i njegov odnos prema
mišljenju/stvarnosti. Veza prirodna ili sporazumna?

-Platon Kratil – razgovor o povezanosti imena i stvari (Kratil smatra da

stvari dobivaju imena koja im najbolje odgovaraju, a Hermogen da su
imenovane dogovorom).

-Aristotel – jezični izraz je znak za duševni sadržaj (isti u svim

jezicima). Dijeli riječi na imenice, glagole, veznike itd. Prepoznao
glagolsku kategoriju vremena.

-Stoici (nakon 308. Pr. Kr.) – bave se logikom (obuhvaća i gramatiku) –

istražuju fleksiju, smatraju da je odnos stvari i riječi prirodan.

-Bitno je bavljenje jezikom u sklopu retorike (vještina uvjeravanja),

povezano sa sudskim parnicama.

-Hermagora iz Temna (2. St. Pr. Kr.) – udžbenik retorike, koristili ga i

Rimljani.

-U svrhu tumačenja homerskih epova – Antidor (5. St. Pr. Kr.) – prvi,
koliko se zna, upotrijebio izraz grammatikós.

-Aleksandrija, grč. Kolonija u Egiptu, 3. St. Pr. Kr.

Nastao velik broj knjiga, popisa riječi, imena, atički rječnik.

Drakont (2. St. Pr. Kr.) Orthographía, pravopis.

Dionizije Tračanin (2–1. St. Pr. Kr.)

Tékhnē grammatikḗ

2
opisuju se glasovi, vrste riječi (neke), oblici, naglasak, interpunkcija...
„vještina čitanja i pisanja“.

Koristila se je do 18. St.

-Apolonije Diskol (2. St. Pr. Kr.) – prvo poznato antičko djelo o
sintaksi, itd.

Rim – učili grčki i boravili u helenističkim središtima poput Atene ili

Aleksandrije. Jezikom se bave gramatičari, filozofi, retoričari, npr. Čak
i Cezar. Uglavnom se bave gramatikom i retorikom, „pravilnom“
uporabom jezika, osobito krajem antike kad se već razvijaju romanski
jezici (Appendix Probi).

-Cezar – bavio se jezikom (gramatikom)

-Ciceron – govorništvo (De oratore)

-Kvintilijan i Remije Palemon (1. St.)

-Sv. Augustin (4–5. St.)

gramatika i retorika (De doctrina christiana – veli da je svrha jezika

prenošenje vlastitih sadržaja svijesti u duh drugoga).

-Marko Terencije Varon (2–1. St. Pr. Kr.)

De lingua latina

djelomično očuvana (ugl. Dio o etimologiji)

najveći autoritet u svoje doba, a i kasnije

hvali ga Ciceron

u renesansi se njegov tekst opet prepisuje

3
Prijelaz prema srednjem vijeku
-Priscijan

-Institutiones grammaticae (5/6. st.)

-važna u sr. vijeku (brojni prijepisi očuvani)

Donat

- djelovao u Rimu

- učitelj (sv.) Jeronima

- koristili ga Alcuin, Cassiodor, Priscijan i drugi

Ars Maior - sastoji se od tri knjige; omogućuje standardnu strukturu

za svako bavljenje gramatikom dok nije zamijenjena podjelom na
četiri dijela: ortographia, prosodia, ethimologia, diasintastica
(‘sintaksa’) u kasnijem srednjem vijeku. Treća knjiga Ars maior bavi se
gram. devijacijama, figurama govora i tropima.

Zajedno Ars minor (osnovnoškolski priručnik za dijelove govora) i Ars

maior (napredniji i cjelovitiji priručnik) = Ars grammatica.

- Donatova gramatika korištena je kao latinski udžbenik sve do 12. st.

Srednji vijek

-Flavije Magno Aurelije Kasiodor (5–6. st.)

De orthographia ,osnovao samostan u Kalabriji,prepisivanje antičkih

tekstova

-Izidor Seviljski , Etymologiarum seu Originum libri XX (6. st.)

4
Prvi opisi drugih jezika
-7. st. Cenn Fáelad (irski)

-10. st. Aelfric (engleski)

-arapski gramatičari (radi tumačenja Qu'rana).

-Skolastici (9-15. st.)

trivium: gramatika, dijalektika i retorika

bave se logikom i uspoređuju je s gramatikom (aristotelovski)

načela kako je riječ (znak) povezana s ljudskim razumom i s onim što

označuje.

-Toma Akvinski Summa theologiae

jezik je sredstvo objavljivanje onoga što je skriveno u duhu

etimologija je objašnjavanje riječi drugim riječima (tipa fenestra <

ferens nos extra, i sl.)

pokušavaju objasniti podrijetlo jezika – božje, prirodno, ljudsko

-Modisti – 13/14. st. sjeverna Europa, spekulativna gramatika

5
HUMANIZAM I RENESANSA

-odranije poznate gramatike drugih jezika (ne samo latinskoga)

 ALI: interes prelazi na ostale jezike

 poč.14. st. Dante Alighieri Nauk o pučkom jeziku

 jača zanimanje za grčki

Ranije: - ugl. bavljenje Biblijom i sl. te latinskim jezikom

- jača zanimanje za gramatiku, retoriku, povijest, pjesništvo...

Ranije: bavljenje logikom, filozofijom, metafizikom, matematikom itd.

Retorika
 Frane Petrić (16. st.)

-Dijalozi o retorici (Venecija)

-kako riječ i govor odražavaju stvarnost – odnos značenja i znaka te

pojma: stvar je povezana s pojmom (u nečijem duhu) pomoću
govorenja

-ontogeneza govora (djeca, plač, prve riječi itd.)

Geografska otkrića
-dodir s neeuropskim jezicima

-prikupljanje podaka i učenje jezika

-misionari

6
Rječnici europskih jezika
 Petar Lupis Valentijan 1527. Opera nuova che insegna a parlare
la lingua schiavonesca

 Faust Vrančić Šibenčanin 1595. Dictionarium quinque

nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae,
Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae

-etimološki dio o mađarskom

-Bartol Kašić 1604. Institutionum linguae illyricae libri duo

preveo Bibliju na hrvatski

PROSVJETITELJSTVO
 Novi filozofski pristupi

-traganje za gramatikom, racionalnom, koja bi vrijedila za sve jezike

-nisu ih zanimali toliko zasebni jezici

-fantazije o jeziku Adama i Eve i sl.

 Francis Bacon (17. st.)

-zalaganje za uvođenje poredbene gramatike svih jezika kako bi se

vidjelo koji su nedostaci jezika

 John Locke

-Bog je čovjeku kao društvenom biću podario sposobnost govora

spominje i samokomuniciranje

7
  René Descartes

-razmišlja o mogućnosti postojanja logički strukturiranoga

univerzalnog jezika (precizan i koristan za ljudsku prosudbu)

-Gramatika iz Port-Royala (1660.)

-prva teorijsko-kritička gramatika

-Antoine Arnauld i Claude Lancelot

-objašnjavaju logičku osnovu onoga što leži u temeljima svih jezika

-postala uzor mnogim općim gramatikama

-pod utjecajem Descartesovih ideja

Gottfried Wilhelm Leibniz (18. st.)

› odbija skolastički realizam i Descartesov racionalizam

› jezik je oruđe razuma, i bez njega ne bismo mogli ni

razmišljati jasno, a kamoli prenositi svoje misli drugima

› odnos skupine glasova (riječi) i neke ideje nije prirodan, u

protivnom bi postojao samo jedan jezik

› poticao na proučavanje drugih jezika, što bi trebalo

razjasniti podrijetlo nacija itd.

› primijetio sličnost europskih jezika te mađarskog i finskog

› William Jones (18.st.)

› vrhovni sudac u Bengalu

› ista zapažanja

8
  Jean-Jacques Rousseau (18. st.)

› Švicarac

› jezik nije prirodno ljudski, tj. nastao je naknadno, nakon

razvoja obitelji itd.

 Johann Gottfried Herder (18.st.)

› suprotno mišljenje

› čovjek je prirodno sposoban imati jezik

› funkcija jezika je da čovjek intelektualno raspolaže

svijetom...

› čovjek je društveno biće pa se uslijed potrebe za

međusobnim sporazumijevanjem razvijao i jezik

 Filip Vezdin (18.st.)

› proučavao sanskrt, uspoređuje ga s latinskim u Europi

(društveno)

› navodi popise sličnih riječi u raznim jezicima i smatra da su

ti jezici srodni

› primijetio i podudarnosti u glasovima i gramatici

Jezikoslovlje kao samostalna disciplina

9
  19. st.

 romantizam

 zanimanje za povijest, običaje i jezike narodâ...

 okreću se od racionalizma

 opći razvitak svega pa i znanosti – odrazio se i na proučavanje

jezika

 egzaktna fizikalna ispitivanja

-Inovacija u pitanju svega: globus(19st), parni stroj, knjige.

Počeci opće lingvistike

 Wilhelm von Humboldt (19. st.)

-proučava razne jezike i smatra da je razlika među jezicima

uvjetovana pogledom na svijet:

-(1) jezik čovjeku omogućuje iskustvo

-(2) određuje mu spoznaju.

-jezik je izražavanje misli glasovima, djelatnost duha

-jezik je povezan s razumom, proizlazi iz njega

-jezik je urođen kao i instinkti, ali svjestan, intelektualan

-jezik realnost pretače u misli. On je djelovanje koje obuhvaća analizu

vanjskoga svijeta.

-povezan je i s nacionalnim iskustvom, ali i iskustvom pojedinca

Počeci poredbene gramatike

10
 Franz Bopp

-1816. objavljuje poredbenu gramatiku sanskrta, grčkog, latinskog,

perzijskog i germanskih jezika

-podudaranje i u gramatici

-smatra da su se svi razvili iz jednog jezika

-indoeuropski jezici

Otac povijesne lingvistike

 Jakob Grimm

-bavio se razvojem germanskih jezika

-poznat po bajkama

-evolucionizam

-formulirao neke glasovne zakone (stare promjene) na temelju

poredbenih podataka među jezicima

 August Schleicher

-jezik je prirodan, nastao u prapovijesti i razvija se...

-proučavanje IE prajezika

teorija stabla (biologizam)

 Heymann Steinthal

-dijeli jezike na flektivne, aglutinativne, izolativne

-strukturu jezika smatra odrazom 'psihologije naroda'...

Mladogramatičari
11
-utjecaj prirodnih znanosti, pozitivizam (empirijsko dokazivanje,
analiza itd.)

-skupina studenata iz Leipziga (vrhunac 1876-1890), bavili se

poviješću jezika

-glasovne zakone smatraju jednakima prirodnima (pozitivizam)

-niz detaljnih opisa pojedinih osobito ie. jezika.

-nisu se bavili teorijskim razmatranjima

-razvoj jezika promatraju darvinistički, ako nema svrhe, neki oblik će

nestati

-spominju i analogiju u razvoju jezika

 romanski lingvisti, npr. Jules Gillieron – velik doprinos

geografskoj lingvistici

 PRVI SLAVISTI

 Franc Miklošič

 Vatroslav Jagić

Poveznica s 20 st..

12
  Georg von der Gabelenz

-1901. Die Sprachwissenschaft...

-određuje govor i komunikacijski čin

-odnos govornika i slušatelja, sporazumijevanje

jezik je sustav

-ne zanima ga dijakronija

-prethodnik De Saussurea...

JEZIKOSLOVLJE U xx. STOLJEĆU

Preteče strukturalizma u lingvistici

 Jan Ignacy Baudouin de Courtenay

-Poljak

-proučavao razne jezike i dijalekte

-zanimanje za općelingvistička teoretska pitanja

-razlikuje slova od glasova, glas i fonem, sinkronije i dijakronije itd.

 Mikołaj Kruszewski

-njegov učenik

-naslutio potrebu razlikovanja jezika i govora

-svi skupa potakli razmišljanje o odnosu jezika i mišljenja, te jezika i

stvarnosti

-slab utjecaj (geografska udaljenost – kazanjska škola. Utjecali ipak na

De Saussurea

13
  Ferdinand de Saussure

-1916 (posmrtno) Tečaj opće lingvistike

-prijelomni tekst u lingvistici

-izvorište strukturalizma

-nakon toga velik uspon lingvistike

-pod utjecajem de Courtenaya i Kruszewskog, u opreci prema

mladogramatičarima

-predavao opću lingvistiku u Ženevi od 1906. do 1911.

-nakon smrti njegovi studenti prikupili bilješke i objavili ih

-jezik = društvena činjenica (ali i individualna), sustav znakova koji

služi za izražavanje misli

 de Saussureove dihotomije

(1) jezična djelatnost : jezik/govor

(2) jezični znak : označeno/označitelj

(3) interna lingvistika : eksterna lingvistika

(4) sinkronija : dijakronija

(5) odnosi in praesentia : odnosi in absentia

(6) forma : supstancija

 bitna u Danskoj školi, glosematika

 (1) JEZIČNA DJELATNOST : JEZIK/GOVOR

-(1) Jezična djelatnost (langage)

14
 ukupnost svih jezičnih pojava i pojedinačnih jezika (naslijeđena).
Veoma kompleksna. Društvena pojava.

-Jezik (langue)

sustav znakova u određenoj ljudskoj zajednici

apstraktan

stječe se usvajanjem, dakle društveno određen

-Govor (parole)

primjena toga sustava u komunikacijskom činu (konkretan,

individualan)

nastaje između govornika i slušaoca

 (2) jezični znak = označeno/OZNAČITELJ

-psihička veza između predmeta i glasovne slike

-arbitrarna je i konvencionalna (društveno uvjetovana)

-znak je nedjeljiv

 (3) interna lingvistika : eksterna lingvistika

-Eksterna lingvistika -proučavanje etnologije, povijesti, književnosti

itd.

-Interna lingvistika -proučavanje samoga jezika

 (4) sinkronija : dijakronija

 (5) odnosi in praesentia : odnosi in absentia

-In absentia (paradigmatski odnosi)

15
-nešto što asocira...

-in praesentia (sintagmatski odnosi)

-od glasa do rečenice

 Vrijednost svakoga elementa jezičnog sustava proizlazi iz

istodobne prisutnosti ostalih.

NASLJEDNICI
Ženevska škola

-de Saussureovi učenici Albert Sechehaye i Charles Bally (oni su i

objavili Tečaj)

- pokušavaju objasniti i dopuniti Tečaj

-doprinijeli psiholingvistici i stilistici (temelji).

Francuska sociološka škola

-Antoine Meillet (ugl. indoeuropeist)

-poredbena lingvistika

-promatra jezik kao društveni fenomen

 Praška fonološka škola

-proizašla iz djelovanja Praškoga lingvističkog kruga (1926.)

Roman Jakobson i Nikolaj Trubeckoj

ruski emigranti u Pragu, nakon Oktobarske revolucije i razni

drugi lingvisti

-proučavali De Saussureove dihotomije

16
-odvajaju fonologiju od fonetike

-uzimaju u obzir dijakroniju, a promjene glasova smatraju

promjenama sustava

-uspoređuju razne jezike, što dovodi do razvoja kontaktne lingvistike

 Trubeckoj formulira razlikovna obilježja fonema

-otac suvremene fonologije

-jasno odvojio fonologiju od fonetike

-bavili se i prozodijom i odnosom fonološke razine prema ostalima

 Jakobson seli u SAD- prekid rada Praške škole

Funkcionalizam
 André Martinet

-bitno djelo Osnove opće lingvistike (1960.)

-jasno razgraničio riječ i srodne pojmove

-razradio pojam jezične ekonomije

-temeljna funkcija jezika je komunikacija, a ostale su izvedene od nje

-osnovni pokretač razvoja jezika je npr. antagonizam između

komunikacijskih potreba i težnje za manjim naporima

Dvostruka artikulacija jezika:

-(1) niz minimalnih jezičnih znakova (gleda > gled/a)

-(2) niz uzastopnih razlikovnih jedinica (gleda > g/l/e/d/a)

17
Danski strukturalizam (glosematika)
 1931. Kopenhagenski lingvistički krug

 Louis Hjelmslev

-pokušaj da se jezične kategorije svedu pod logičke i definiraju

pomoću univerzalnih pojmova, nešto kao matematika. Glosematika,
visoko formalizirana metoda.

-jezik kao samodovoljna cjelina

-težnja k egzaktnoj teoriji

-smislio niz novih termina.

-lingvistika se bavi samo formom

Američka lingvistika
o razvoj odvojeno od europske u prvoj pol. 20.st., ali
slučajem paralelno

o tek se nakon dolaska Jakobsona u SAD susrela s

europskom

 WILLIAM DWIGHT WHITNEY (19. st.)

-jezik se sastoji se od arbitrarnih znakova

-slično De Saussureu

18
  FRANZ BOAS (19/20.st.)

-indijanske jezike treba proučavati drugačije nego europske (ne

uklapaju se u klasičnu gramatiku)

 Edward Sapir

-sličan De Saussureu

-psihologistički smjer američkoga strukturalizma:

-jezik je otisak misli

-definiran sociološki

-povijesno naslijeđe

-razlikuje foneme i glasove (drugačija terminologija)

- jezik nekako utječe na društvo jer putem njega spoznajemo

stvarnost

-tipologija i klasifikacija, detaljna i složena

Generativna gramatika
 A. N. Chomsky (polovicom 50-ih 20. stoljeća)

-danas niz teorija proizašlih iz tzv. klasične teorije

19
-Temelji se na prijašnjim američkim teorijama (distribucionalizam), ali
i europskim (preko Jakobsona).

Osnovne postavke generativne gramatike

- jezična moć je urođena i na temelju nje nastaje konkretan

jezik usvajanjem

Početno stanje jezične moći je genetski određeno i jednako u

svih, a razvija se na poticaj okoline. U razvoju dostiže stabilno
stanje koje se dalje previše ne mijenja (to je odr. jezik).

- gramatika je model govornikova jezičnog znanja (psihološka

interpretacija gramatike)

Univerzalna gramatika: svaki jezik može proizvesti beskonačan

broj tvrdnji na temelju konačnog broja polaznih jedinica.

Tri sastavnice – sintaktička, fonološka i semantička

Rječnik i pravila (razne teorije).

Dubinska i površinska struktura – potonja ima fonetsku i logičku

formu. Hijerarhijski ustroj rečenica koji se može prikazati tzv.
strukturnim stablima i sl. Derivacijska i transformacijska pravila.

20