JEZIK – KULTURA –

MIŠLJENJE
američka lingvistika
-izučavanje jezika američkih Indijanaca (American
Indian Linguistics)
-američki stil u lingvistici (American Linguistics)

 duga povijest dokumentiranog zanimanja za

jezike američkih Indijanaca – negativan stav –
etnocentrična zapadnjačka arogancija
Franz Boas (1858–1942)

 standardni zapadnoeuropski jezici ne pružaju dobar okvir za opis

jezika američkih Indijanaca
 posve drukčije gramatičke kategorije - Hopi Indijanci dijele
vremenski kontinuum na:

MANIFESTNO (objektivno,
iskustveno dostupno – prošlost,
djelomično sadašnjost)

NEMANIFESTNO (subjektivno,
iskustveno nedostupno – budućnost,
mentalno, intelektualno, emocionalno)
Handbook of American Indian Languages (1911)
-opisuje i klasificira prikupljen materijal iz 19 jezika
Svaki jezik posjeduje svoju strukturu glasova, formi i
značenja – stoga se može opisivati samo u okviru te
strukture i nijedne druge.
 intenzivnije proučavanje gramatičke strukture –

ranije uglavnom fonetsko-fonološki opisi i popisi

leksičkog inventara – prevladavanje predrasude da
postoje jezici bez gramatike

 terenski rad u vidu zajedničkog života s

indijanskim plemenima – rijetko dostignut ideal
 neposredni rad s izvornim govornikom (elicitation)
Sapir-Whorfova hipoteza
...Prirodu dijelimo slijedeći granice koje je pred nas postavio
naš materinski jezik. Kategorije i tipologije koje raspoznajemo
u svijetu fenomena nisu pred našim očima jer tu moraju biti;
naprotiv, svijet je predstavljen u kaleidoskopskoj mijeni
dojmova koje treba srediti u našem umu – a to je velikim
dijelom zadatak jezičnog sustava ljudskoga uma. Mi prirodu
razdjeljujemo, svrstavamo u koncepte, i pridajemo značenja
na način na koji to činimo ponajprije jer to tako treba – tako
treba u našoj jezičnoj zajednici, tako je zapisano u
strukturama našeg jezika... Svi promatrači neće u istoj
fizičkoj stvarnosti vidjeti istu sliku svijeta, osim u slučaju da
govore istim, sličnim ili barem usporedivim jezicima.
B.L.Whorf (1956)
 Sapir-Whorfova hipoteza
• osobitosti kulture i jezika američkih Indijanaca znatno utjecali na
pojavu hipoteze o uzajamnoj povezanosti tih pojava

• jedna od najkontroverznijih teza u povijesti lingvistike -

KULTURA je determinirana JEZIKOM - jezik kojim govorimo
bitno određuje način na koji doživljavamo svijet oko sebe

Benjamin Lee Whorf Edward Sapir

 različite kulture različito percipiraju svijet –
predmeti, stanja, procesi esencijalni za neku
kulturu obično bivaju označeni čitavim
spletovima riječi (Inuiti snijeg; Etiopljani stoka..),
kulturno manje važne pojave, tek jednom ili
dvjema riječima.
 iako u svojim ekstremnim inačicama
neprihvatljiva, Sapir-Whorfova hipoteza
snažno utjecala na suvremene koncepcije jezika
i mišljenja.
Hockett (1958) – hopi jezik (ilustracija Sapir-Whorfove h.)
1. Vidim da je to novo.
2. Vidim da je to crveno.
3. Čujem da je to novo.
4. Čujem da je to crveno.

 zamijetio da hopi koristi tri različita veznika za izražavanje

značenja koje se u engleskom izražava veznikom that, a u
hrvatskom veznikom da
 tri različita tipa predstavljanja u svijesti:
- činjenicu da je nešto novo govornik spoznaje na temelju niza
vizualnih podataka (koje uspoređuje s prethodnim iskustvom)
(primjer 1.)
- podatak o boji nečega – isključivo putem vizualne percepcije
(primjer 2.)
- spoznaja temeljena isključivo na nečemu što je govornik čuo
(primjeri 3. i 4.)
 jezici kroz svoje gramatičke i leksičke odabire
ne tumače svijet na isti način – svaki se jezik
kroz svoje gramatičke strukture i leksički
fundus usredotočuje na neke elemente
stvarnosti, nauštrb nekih drugih
 jezik nudi specifičnu prizmu – kroz kategorije
koje je iskrojio njihov jezik govornici
doživljavaju i interpretiraju svijet
DETERMINIZAM J M
Jezik kojim govorimo utječe na našu percepciju svijeta (u
ekstremnijoj inačici u stanju smo misliti samo o onome
što je prisutno u jeziku)

MENTALIZAM (kognitivna hipoteza) M J

Jezik uvijek reflektira način na koji percipiramo i
kognitivno strukturiramo svijet

RELATIVIZAM (hipoteza interaktivnosti) J M

 interaktivan, uzajaman odnos jezika i misli
MENTALIZAM
 nakon što je prva polovica 20. st. bila obilježena

jezičnim relativizmom, intelektualna klima u

potpunosti se promijenila u dr. pol. 20. st.
pojavom N. Chomskog
 univerzalna gramatika u središte interesa

postavlja ljudski kognitivni sustav i jezične

univerzalije (koje proizlaze iz genetska
nasljeđa, biološkog testamenta)
 dvije grane istraživanja :

sintaktičke univerzalije (Chomsky)

semantičke univerzalije (Wierzbicka)
 na sličan način na koji je sred. 20. st. determinizam
ustupio mjesto mentalizmu – krajem 20. st. nova
promjena – KOGNITIVNA LINGVISTIKA (kraj
znanstvenih teorija koje pretpostavljaju autonomni
status ljudske jezične sposobnosti) – oživljavanje
jezičnog relativizma – NOVI RELATIVIZAM (blaža
varijanta Sapir-Whorfove hipoteze)
 takav stav uvelike utemeljen u istraživanjima jezika
prostora – prostorne odrednice univerzalno su
perceptivne kategorije, pa je za pretpostaviti da naša
percepcija prostora ne ovisi o jeziku kojim govorimo
(jezik ne mijenja fizički prostor) – pokazalo se da
jezično strukturiranje prostora utječe na njegovo
kognitivno strukturiranje (pr. prostorni prijedlozi –
velike međujezične razlike, pr. na stablu; in the tree)
 univerzalni jezični elementi kombiniraju se u
kompleksne jezične strukture koje se mogu
razlikovati od jezika do jezika
 alternativa tradicionalnoj gramatici i
preskriptivnom pristupu jeziku – istraživanje
konceptualnog sadržaja koji stoji iza jezičnih
struktura – implikacije na poučavanje jezika
-sustav engleskih prijedloga više se ne bi
temeljio na dugim popisima pravila i iznimki,
već na razumijevanju kompleksnih, jezično
specifičnih prostornih shema
Bowerman i Choi (1991)
 djeca svladavaju jezično specifične kategorije prostora vrlo

rano (otprilike sa 17 mjeseci) – Bowerman i Choi usporedile

engleske i korejske glagole kretanja – djeca kojima je engleski
jezik materinski ne pokazuju nikakvu distinkciju između
glagola kretanja koji izražavaju spontano započeto kretanje
(pr. pasti) i uzrokovano kretanje (pr. srušiti ili baciti..); djeca
kojima je materinski jezik korejski vrlo rano počinju odvajati
glagole i situacije spontanoga kretanja od onih uzrokovanoga
 korejska djeca pod utjecajem jezika formirala kompleksne

konceptualne kategorije “uzrokovano kretanje” i “spontano

kretanje”, kategorije koje kad to u jezične svrhe ne bi bilo
nužno, ne bi bile ni formirane (osobito ne u tako ranom
razvoju djeteta)
 dijete usvajanjem jezika usvaja način kategorizacije stvarnosti

– kognitivni i jezični razvoj teku paralelno – središnja

hipoteza novog relativizma