TEKAVI UVOD U LINGVISTIKU

NEKI TEMELJNI POJMOVI: FILOLOGIJA LINGVISTIKA GRAMATIKA

Jezik je nain sporazumijevanja i prenoenja poruka ljudskih bia jednih drugima pomou glasovnih simbola i
predstavlja jednu od najvanijih znaajki ljudskih bia i samo njih.
Od Antike pa gotovo do naih dana studij jezika se svodio na studij pisanih, najee knjievnih tekstova.

FILOLOGIJA u uem smislu se bavi prouavanjem pisanih tekstova nekog jezika (kritikom, provjerom
vjerodostojnosti), a u irem smislu filologija je ukupnost studija nekog jezika i njegove knjievnosti, pa se tako
govori o romanskoj, germanskoj itd. filologiji.

LINGVISTIKA(lat. lingua jezik) nije stara ni stotinu godina, a danas pod njom podrazumijevamo studij
ljudskog jezika kao svojevrsnog sistema sporazumijevanja, studij njegovih zakonitosti, funkcioniranja i razvoja
bez obzira na primjenu u pisanim tekstovima. Lingvistika obuhvaa vie disciplina: fonetika se bavi glasovima,
fonologija funkcijom glasova u sistemu, morfologija studira oblike, sintaksa njihovu funkciju i vezivanje u vee
cjeline, morfosintaksa kako su oblici i funkcije usko vezani, tvorba rijei obogaivanjem jezika stvaranjem novih
rijei, semantika znaenjem rijei, leksikologija sastavom leksika, a stilistika izraavanjem, subjektivnou i
uporabom jezinih sredstava kod pojedinih pisaca.

GRAMATIKA (gr. vjetina pisanja/pismenost) ima dva znaenja: 1. skup pravila za ispravnu upotrebu nekog
jezika, 2. lingvistiki studij tog skupa pravila. Gramatika je posveena jednom jeziku pa se po tom razlikuje od
lingvistike. Jezik se moe prouavati na dva temeljna naina: u njegovoj funkciji danas i u povijesnom razvoju.
Deskriptivna gramatika daje sustavan prikaz funkcioniranja jezika i opisuje ga u svim njegovim dijelovima bez
vrednovanja to je pravilo a to nije, a normativna gramatika ili preskriptivna propisuje ono to se smatra
pravilnom upotrebom u skladu s nekom odreenom normom. Historijska gramatika bavi se prikazom razvoja
nekog jezika od jedne do druge etape.

ZNAAJKE JEZIKA KAO SREDSTVA SPORAZUMIJEVANJA

ivotinje izraavaju samo ono za to su po svom instinktu programirane. Ljudi mogu stvoriti reenice koje jo
nikada nisu uli ni izgovorili, a uz materinski mogu nauiti i druge jezike. Artikulacija je najvanija karakteristika
ljudskih jezika kod koje je glavna znaajka da nie jedinice tj. glasovi tvore vie jedinice koje mogu imati golem
opseg znaenja.
Jo jedna znaajka ljudskih jezika j tzv. diskretnost njegovih elemenata. Artikulirani glas je svaki izgovoren
ljudski glas, no u uem smislu to je onaj glas koji postoji u nekom jeziku kao sastavni dio veih cjelina rijei.

FERDINAND DE SAUSSURE, ZAETNIK SUVREMENE LINGVISTIKE

- vicarski lingvist francuskog jezinog izraza

Lingvistika u modernom (ali ne i u suvremenom) znaenju javlja se poetkom 19.st. na temelju komparativno-
historijskih spoznaja to je za posljedicu imalo da je historijski studij jezika bio glavno podruje rada u cijelom
prolom stoljeu.
Sa Sausseureom poinje novo doba u prouavanju jezika lingvistika postaje samostalna nauka. Njegova
osnovna uenja su tzv. dihotomije.
Prema Sausseureu jezik je drutvena tvorevina i slui za komunikaciju u odreenoj drutvenoj zajednici. On u
jeziku vidi sistem jezinih znakova, jezik je organizirana cjelina, tj. sistem sa svojim pravilima i zakonima. Jezik j
znakovni sistem pa j time Saussure poloio temelje semiologiji ili semiotici nauci o znakovima.
Prema njemu u jeziku postoje samo razlike. Za neki jezini znak nisu toliko vana njegova pozitivna svojstva,
nego njegova razlika, tj. negativna znaajka. Svaka promjena u jednom dijelu sistema mijenja cijeli sustav, to
Saussure usporeuje sa ahom: svaki potez jednog od dvaju igraa mijenja cijelu situaciju na ploi. To je jedna od
najznaajnijih S. inovacija prema lingvistici 19.st., te e se iz nje roditi glavna lingvistika doktrina prve polovice
naeg stoljea strukturalizam lingvistiki smjer koji se temelji na cjelovitu prouavanju strukture jezika.
S. je u jeziku uoio dvije vrste odnosa: svaki znak u tekstu u odnosu je sa svima ostalima koji tvore tekst, te je u
odnosu sa svim onim znakovima koji bi u tekstu mogli stajati na njegovom mjestu.
1
 OSNOVE GENERATIVNO TRANSFORMACIJSKE LINGVISTIKE

To je nova lingvistika, stara 20 godina. Osniva GT gramatike je Noam Avram Chomsky koji je svoju teoriju
izgradio na temelju prethodnih smjerova amerike lingvistike. Svu lingvistiku (strukturalnu i predstrukturalnu)
prije pojave GT gramatike Chomsky naziva taksonomskom lingvistikom. Taksonomska gramatika dri se
korpusa potvrenih tekstova i u njima po raspodjeli utvruje jedinice koje onda razvrstava u razrede. Chomsky
naputa takvu gramatiku i suprotstavlja joj gen.gram. koja ima cilj objasniti kako izvorni govornik nekog jezika
stvara reenice koje je uo i koje nije nikada uo, te kako razumije te reenice kad ih prvi put uje i kako odreuje
nepravilnost neke reenice. Chomsky kae da u svakom ljudskom mozgu postoji mentalni sistem, tj. jedna
priroena dispozicija za usvajanje jezika s kojom se svako dijete raa. Tu prirodnu sposobnost govorenja i
stvaranja jezika Chomsky naziva kompetencijom. Prema Chomskome cilj gramatike je dati pravila i opisati
mehanizam proizvodnje pravilnih reenica. Prema GT gramatici jezik je skup pravilno stvorenih reenica.
Ovjerene reenice su one reenice koje izvorni govornik smatra pravilnima( ne moraju biti i gramatiki ispravne),
dok su druge neovjerene.
Reenica moe biti: ovjerena i smislena (umorni umski radnici duboko spavaju)
ovjerena (bezbojne zelene ideje bijesno spavaju)
smislena (moji otac dolaza kua s dugo put petnaestina mjesecova)
besmislena i neovjerena (zelenilo bezbojnim ideju bijesno spavajua)
Jezine univerzalije tvrdnje koje vrijede za sve ljudske jezike, npr. svi jezici imaju imenice i glagole; dokazuju
postojanje univerzalne gramatike. Subjekt i predikat dva su glavna dijela ovjerene reenice, a ostalo su tzv.
ekspanzije ili dodaci. GT gramatika razlikuje povrinsku od dubinske strukture. Dubinska struktura je apstraktna,
oznaava dvoznanost reenica. Transformacijska pravila su pravila za povezivanje dubinske i povrinske
strukture. GT gramatika se sastoji od sintaktike, semantike i fonoloke komponente.

KILJAN POGLED U LINGVISTIKU

Lingvistika je znanost koja jezik i govor istrauje u svim njihovim oblicima i meusobnim relacijama. Jezina
djelatnost ili jezina praksa jedan je od oblika ovjekove komunikacijske prakse kojom ljudi meusobno prenose
obavijesti i spoznaje. Jezik je sistem znakova koji ljudi upotrebljavaju u jezinoj djelatnosti. Jezik je apstraktan, a
govor je konkretno ostvarenje. Jezina kreativnost je sposobnost govora i jezika da se prilagouju novim
potrebama jezine prakse. Znak ima dva dijela: plan sadraja(u njega se preslikava neki izvanznakovni podatak) i
plan izraza(prikladan da se ostvari u nekom obliku). Opa lingvistika(teorijska) obuhvaa jezik i govor u svim
odnosima. Primijenjena lingvistika obuhvaa uenje jezika, strojno prevoenje, obradu i prenoenje informacija.
Deskriptivna lingvistika (opisna, sinkronijska) opisuje stanje jezika u jednom vremenskom presjeku. Normativna
lingvistika formulira i propisuje pravila o upotrebi jezinog ustava u govoru, a cilj joj je stvaranje jezinog
standarda ili standardnog jezika. Komparativna ili poredbena lingvistika istrauje slinosti izmeu bilo kojih
jezika. Geografska ili arealna lingvistika analizira raspodjelu jezika u prostoru. Psiholingvistika analizira
psihofizioloke procese pod kojima se ostvaraje ovjekova jezina djelatnost.
Filologija je znanost koja se bavi jezinom pojavom. Metajezik je znanstveni jezik koji slui za opisivanje nekog
drugog jezinog sistema.

JEZICI I PISMA SVIJETA

Pretpostavlja se da se danas na svijetu govori oko 3000 jezika. Lingvistika dijeli jezike na jezine porodice ili
jezine skupine.
INDOEUROPSKI JEZICI
Najbolje istraena i najrairenija porodica jezika na svijetu. In. jez. govore se gotovo u cijeloj Europi, te u
Americi, Australiji i dijelovima Afrike. Indoiranski jezici obuhvaaju indoeuropske jezike u prednjem Istoku i
Indiji, a dijele se na: indijske i iranske jezike. Od mrtvih jezika indijskim jezicima pripadaju: vedski i sanskrt.
Grki jezik predstavlja zasebnu granu unutar indoeuropske jezine skupine. Italski jezici su indoeuropski jezici
koji su se koristili na tlu dananje Italije. Faliskikim jezicima pripada i latinski jezik koji je u Hrvatskoj bio
slubeni jezik do 1847.g. U romanske jezike spadaju: portugalski, panjolski ili kastiljanski, francuski, katalonski,
retoromanski, keltski, britanski Germanski jezici su najjai indoeuropski jezici po broju govornika. Dijele se
na:sjeverogermanske (skandinavski ili nordijski, vedski, norveki, islandski), zapadnogermanske (najraireniji je
2
engleski ili anglosaski, frizijski, njemaki), te istonogermanske ( gotski i krimski). Baltiki jezici zasebna su
potporodica indoeuropskih jezika koji se govore na junim obalama Baltikog mora (staropruski, litvanski,
letonski). Slavenski jezici su indoeuropski jezici posebne potporodice, za njih se pretpostavlja da su s svi razvili iz
zajednikog praslavenskog jezika kojemu je blizak staroslavenski jezik prvih pisanih slavenskih spomenika.
Slavenski jezici se dijele na: istonoslavenske (najvei je ruski, ukrajinski ili maloruski, te bjeloruski) ,
zapadnoslavenske (eki, slovaki, poljski, kaupski, luikosrpski, rusinski, te izumrli polapski), te
junoslavenske (najvei po broju govornika hrvatski i srpski, slovenski, makedonski, bugarski). Albanski i
armenski jezik su posebne potporodice indoeuropskih jezika. Postoje jo i hetitski i toharski jezik. Indoeuropska
komparativna lingvistika dijeli sve indoeuropske jezike u dvije skupine: kentum i satem jezike.

POSREDNIKI JEZICI
Dijele se na kontaktne (nastaju komunikacijom govornika razliitih prirodnih jezika) i meunarodne umjetne
jezike (plod su zamisli pojedinaca, a ne komunikacijske prakse).
Kontaktni jezici raireni su u mnogim primorskim krajevima i imaju podlogu u nekom od velikih europskih
jezika. Kontaktni jezici su npr. haianski kreolski s francuskom osnovom, maloantilski kreolski, gvajanski,
bislama Umjetni meunarodni jezici stvaraju se od kraja prolog stoljea, a najstariji upotrebljavani je volapk,
esperanto, novial

JEZINA RAZNOLIKOST
Jezina raznolikost j uobiajena i prirodna pretpostavka da u skupu svih jezinih sustava koje je ovjeanstvo
upotrebljavalo ili ih jo upotrebljava postoje neke razlike. Horizontalna raznolikost obuhvaa diferencijaciju
jezinih sistema u prostoru, te se odnosi na njihovu povezanost s geografskih, etnografskim i politikim
injenicama. Vertikalna raznolikost ili stratifikacija podrazumijeva diferencijaciju (razlikovanje) jezinih sistema
na istom podruju izmeu razliitih grupa govornika. I u hor. i u ver. raznolikosti najmanju jedinicu predstavlja
idiolekt, tj. jezini sustav pojedinog govornika. Dijalekt se moe definirati kao skup meusobno povezanih
lokalnih jezinih sistema. Svaka jedinica u skupu horizontalne jezine raznolikosti naziva se idiom (zajedniki
termin za svaki pojedini idiolekt, lokalni jez. sustav, dijalekt i jezik). Geografska lingvistika tei da se to tonije
odrede jezine granice izmeu pojedinih idioma. Materinji jezik je jezini sistem koji je za nekog govornika prvo
naueno i najee osnovno sredstvo komunikacije. Supstrat dodir dvaju jezika, tj. oznauje jezik koji se na
odreenom podruju govorio, ali ga je istisnuo drugi jezini sistem. Ovaj drugi jezik naziva se superstrat. Jezine
jedinice preuzete iz jednog sistema u drugi zovu se posuenice ili tuice. Viejezinost je kada govornik umije
upotrebljavati vie jezinih sistema, a jednoznanost kada govornici poznaju samo jedan jezik. Standardizacija je
proces stvaranja jezinog standarda ili standardnog jezika. Jezina politika je skup postupaka kojima neko drutvo
utjee na jezine oblike javne komunikacije i na formiranje svijesti svojih sudionika o tim oblicima.

JEZINA SRODNOST

Klasifikacija jezika je razvrstavanje skupa jezika u podskupove. U klasifikaciji jezika postoje tri vrste jezine
srodnosti: genetska, kontaktna i tipoloka. Genetska srodnost bavi se zajednikim porijeklom odreenih jezinih
sistema, kontaktna srodnost proistjee iz dodira govornika razliitih jezika, te tipoloka ili morfoloka srodnost
bavi se slinostima morfolokih jedinica u sintagmatskim odnosima. Izolativni il amorfni ili korijenski jezici su
oni jezici u kojima su sve rijei nepromjenjive i n mogu se analizirati na morfeme.

GLOVACKI BERNARDI: UVOD U LINGVISTIKU

PREGLED POVIJESTI BAVLJENJA JEZIKOM DO KONCA 19.st.

Jezikoslovlje lingvistika

Jezikoslovlje je znanost o jeziku. Poetke razmiljanja o jeziku nemogue je odrediti. Bavljenje jezikom je bilo
uvjetovano injenicom da vlastiti jezik nije i jedini, da postoje razliiti jezici. Vlastiti jezik se smatrao jedinim
razumljivim jezikom, te su Grci nazivali barbarima one koji su govorili nerazumljivim jezikom, tj. njima
nepoznatim jezikom kojeg su doivljavali kao nesuvislo sricanje bar,bar. Vrlo je teko odrediti starost jezika.
No, ipak se zakljuilo da je artikulirano izraavanje zapoelo prije otprilike 500 000 godina.

3
 JEZIKOSLOVLJE KAO SAMOSTALNA ZNANSTVENA DISCIPLINA

Razvoj jezikoslovlja kao samostalne znanstvene discipline vezan je za radove nastale u prvoj polovici 19.st., i to
prije svega uz radove njemakog jezikoslovca Wilhelma von Humboldta.
Bavio se odreivanjem biti jezika. Definicija jezika moe biti samo genetika jezik je djelovanje duha to
omoguuje da artikulirani glas postane izrazom misli. On smatra da se jezik moe usporediti s instinktom
ivotinja, jer su oboje uroeni, a osnovna je razlika u tome to je jezik svjesna, intelektualna djelatnost. Humboldt
odreuje jezik kao oblik nacionalnog karaktera i duhovnosti. Franz Bopp je poredbenom gramatikom koja je
objavljena 1816.g. utemeljio poredbeno jezikoslovlje. On smatra da se slinosti izmeu pojedinih indoeuropskih
jezika temelje na nekadanjem jedinstvu svih jezika. Bopp kao temeljne zadae poredbene gramatike odreuje
cjelovit prikaz srodnosti indoeuropskih jezika, istraivanje njihovih fizikih i mehanikih zakonitosti, te
otkrivanje podrijetla gramatikih oblika. Utemeljiteljem historijske gramatike smatra se Jacob Grimm.

MLADOGRAMATIARI I NJIHOVI SUVREMENICI

Znanost druge polovice 19.st. obiljeena je metodama mladogramatiara. Naziv mladogramatiari nastao je kao
neka vrsta rugalice za predstavnike te kole, uglavnom studente sveuilita u Leipzigu, no oni su prihvatili taj
naziv. S mladogramatiarima zavrava razdoblje jezine filozofije kao temelja razmatranja o jeziku. Njihova
pozornost je usmjerena na jezine oblike, prije svega na glasove. Najvaniji predstavnici su: Hermann Paul koji
pod glasovnim zakonom ne razumijeva neto to uvijek iznova mora nastupiti u odreenim uvjetima, ve se glas.
zakonom samo ustanovljava ravnomjernost unutar skupine povijesnih pojava, August Leskien, Karl Brugmann.
Jezik je za Paula proizvod ljudske kulture.
Tvorcem moderne slavistike smatra se Slovenac Franc Mikloi.

FERDINAND DE SAUSSURE I STRUKTURALIZAM

1916.g. izaao je Saussureov Teaj ope lingvistike za kojeg se dri da je prijelomni tekst u lingvistici 20.st., te od
kojeg polazi veina glavnih strukturalistikih pravaca.
Ferdinand de Saussure (1857.-1913.) potjee iz ugledne enevske graanske obitelji. Do smrti je bio profesor
sanskrta i indoeuropskih jezika na Sveuilitu u enevi. Njega ponajprije zanima metoda, odbacuje tradicionalna
normativna, filoloka tumaenja jezinog fenomena. On smatra da lingvistika mora definirati svoje podruje.
Jezik je za Saussurea najvaniji sustav znakova koji slui za izraavanje misli. Smatra da prouavanje jezika treba
dovesti u vezu s prouavanjem znakova openito, te predlae novu znanost semiologiju.

Dihotomija ili antinomija jezik sveden na odreen broj dvojnosti(parova elemenata) takvih gdje je odreena
pojava koju promatramo predstavljena parom meu sobom suprotstavljenih elemenata koji u odreenim
sluajevima ne mogu jedan bez drugoga postojati.
Pet temeljnih Saussureovih dihotomija:
1. jezina djelatnost (ili ljudski jezik openito) jezik je sustav, a govor primjena tog sustava u
komunikaciji.
2. jezini znak: oznaeno (ili pojam, znaenje) / oznaitelj d-j-e-t-e-l-i-n-a (ili glasovna sluna slika)
3. pristup jeziku: interna / eksterna lingvistika
4. perspektiva: sinkronija / dijakronija (prouavanje funkcioniranja jezika u danom trenutku / prouavanje
jezika u njegovu razvoju)
5. vrste odnosa u jeziku (meu jezinim elementima): odnosi in praesentia (sintagmatski odnosi) / odnosi in
absentia (asocijativni ili paradigmatski odnosi)
Saussure je vrlo jasno formulirao i estu dihotomiju: forma / supstancija
Neki tumai Saussurea smatraju dijelom dihotomija i:
sustav (sistem) / vrijednost
razlikovnost (razliku) / opoziciju (opreku)
Antonie Meillet bio je najbolji Saussureov uenik u Parizu te je od njega preuzeo poimanje jezika kao drutvene
institucije. Praka fonoloka kola nastavlja Saussureov nauk o jeziku, te nastavlja europski strukturalizam.

4
 MARTINET OSNOVE OPE LINGVISTIKE

LINGVISTIKA, LJUDSKI JEZIK I JEZICI

Lingvistika nije preskriptivna disciplina

Lingvistika je znanstveno prouavanje ljudskog jezika. Glasovnost ili glasovni karakter u obinu govoru
oznaava sposobnost ljudi da se sporazumijevaju s pomou glasovnih znakova. Jezik je ljudska institucija koja se
javlja kao rezultat ivota u drutvu. Funkcije jezika: funkcija komunikacije, jezik slui kao oslonac mislima, te
ovjek upotrebljava jezik da bi se izrazio. Jezik nije pretisak stvarnosti, npr. francuski istom rijei bois oznaava
mjesto obraslo drveem umu, i drvenu tvar openito drvo.

Ljudski jezik je artikuliran. Prva artikulacija ljudskog jezika je ona prema kojoj se svaka injenica ralani na
niz jedinica od kojih svaka ima glasovni oblik i znaenje. Druga artikulacija omoguuje da se jezici zadovolje s
nekoliko desetaka razliitih glasovnih proizvoda koji se meusobno kombiniraju da bi se dobio glasovni oblik
jedinica prve artikulacije. Ekonominost koja proizlazi iz dviju artikulacija omoguava da se dobije
komunikacijsko sredstvo za opu upotrebu i koje je sposobno toliko informacija prenijeti jeftino dvostruka
artikulacija.
Popis monema jednog jezika otvoreni je popis, jer nije mogue tono odrediti koliko jedan jezik ima razliitih
monema. Popis fonema je zatvoreni popis, jer se u jeziku moe odrediti toan broj fonema.

Jezik je sredstvo za komunikaciju prema kojemu se ljudsko iskustvo analizira na moneme, jedinice koje imaju
semantiki sadraj i glasovni izraz, te se taj glasovni izraz ralanjuje na foneme kojih je u svakom jeziku odreen
broj. Sintagmatske odnose nazivamo jo i kontrastima, to su odnosi u iskazu i mogu se izravno promatrati.
Paradigmatske odnose oznaujemo kao opozicije ili opreke, moemo ih zamisliti meu onim jedinicama koje
mogu dolaziti u istom kontekstu.

RAZVOJ JEZIKA

Drutvena promjena i jezina promjena

U svakom asu svaki se jezik mijenja

Gledajui dugorono moemo uoiti procese koji jezik mogu uiniti neprepoznatljivim. Sve se u jeziku moe
mijenjati: oblik i vrijednost monema, poredak monema, fonologija Nastaju novi fonemi, nove rijei, dok stare
jedinice padaju u zaborav. To se dogodi a da govornici toga jezika to ni ne primijete. Razvoj jezika ovisim o
razvoju komunikacijskih potreba skupine koja njime govori, tj. ovisi o razvoju drutvene i ekonomske skupine.
Leksike i sintaktike inovacije davanje imena novim predmetima ili novim tehnikama dovodi izravno do
nastanka novih monema.

EKONOMIJA JEZIKA

Naelo manjeg otpora

Jezik se moe shvatiti kao razvoj kojim upravljaju ovjekove komunikacijske potrebe i njegove tenje da svoju
mentalnu i fiziku aktivnost svede na minimum. Ljudsko ponaanje podvrgnuto je zakonu manjeg napora prema
kojemu ovjek ulae samo onoliko napora koliko je potrebno da doe do cilja.

Sintagmatska i paradigmatska ekonomija

Sintagmatska ekonomija poveanje broja jedinica u sistemu, jedan monem mjesto triju, dva sloga i est fonema
umjesto pet slogova i deset fonema. Paradigmatska ekonomija poveanje broja jedinica koje se upotrebljavaju
u govornom lancu, njome izbjegavamo dodavanje novih jedinica popisu onih imenica koje govornik mora pamtiti
i izmeu kojih mora birati dok govori. Ekonomijom jednog jezika je traenje ravnotee izmeu proturjenih
potreba to ih treba zadovoljiti, komunikacijskih potreba s jedne strane i artikulacijske inercije s druge strane, a
ove posljednje dvije nalaze se u sukobu. Redundancija je nuna da bi se jezik mogao primjenjivati.

5
Informacija, frekvencija i cijena
Inenjeri telekomunikacija eljeli su smanjiti trokove prenoenja poruka, te su izmjerili cijenu informacije
ovisno o sistemu znakova koji se upotrebljava. Cijena kotanja jedne rijei se proraunava ovisno o broju slova
to ih sadri pisani oblik ili ovisno o broju fonema od kojih se sastoji. Broj je jedinica izmeu kojih na nekoj toki
iskaza govornik bira, vjerojatnost pojavljivanja jedinica koja se svodi na njihovu frekvenciju, cijena ne radi se o
tonim omjerima, npr. rije dinosaur je u izravnom odnosu s njezinom rijetkou.

BRANKO KUNA IZMEU ATRIBUTNE I PREDIKATNE POSVOJNOSTI

1. Otuiva posvojnost:
a.) iva ili fizika: Marijina knjiga. Imam novac.
b.) neiva: poklopac lonca
2. Neotuiva posvojnost
a.) iva: - fizika: astronomska ruka
- apstraktna: Ivanova ideja, moje vrijeme
b.) neiva: struja svijesti, vrijeme rata
3. Privremena posvojnost: Sjedalo mi je u kinu neudobno. Svoje knjige iz knjinice nisam jo vratio.
4. Stalna posvojnost: prst ruke, oi moje majke

Predikatna posvojnost posjednik i posjedovano su povezani glagolskim elementom.

Luca ima ker. Ivan ima veliku kuu. Boca je puna vina. Na kui je mnotvo vrata i prozora. u ovim primjerima
posjednik je topikaliziran, tj. stavljen u prvi plan, a u primjeru: Kua pripada cijeloj obitelji., na prvom je mjestu
posjedovano.
Atributna posvojnost - posjednik i posjedovano su povezani gramatikaliziranim odnosom unutar imenine
sintagme pri emu posjednik sintaktiki uvijek ima atributnu ulogu.
Lucina ki.
Morfosintaktika sredstva za izricanje atributne posvojnosti:
posvojne zamjenice: moj novac, njezino tijelo, nai planovi
povratno-posvojna zamjenica: Student je uzeo svoje stvari
posvojni pridjevi: pjesnikove rijei, djevojina kosa, Bushova administracija
imenice (i zamjenice) u genitivu: lice majke, lijes pokojnika,na temelju njega
prijedlone skupine: OD+genitiv (klju od ormara), U+genitiv (jezik u Hrvata), IZ+genitiv (kupujem vino
samo iz Baranje), NA+lokativ (buka na proelju), U+lokativ (ladica u ormaru), PRI+lokativ: (tehniki
odjel pri bolnici)
imenice ili zamjenice u lokativu: Filipu je majka bila trafikantica. Kosa mu je bila raupana.

Vanjska posvojnost posebna vrsta predikatne posvojnosti

Ivanu sin lei po cijeli dan. Ivanov sin lei po cijele dane.
Posvojni dativ: (?) Posjetio sam Josipu vrt., Posjetio sam Josipov vrt.

KUNINA PREDAVANJA

Narav jezika: neogranienost poruke, kreativnost i inovativnost, artikuliranost, disloracija, govorni organi, jezina
sposobnost odreuje ovjeka. Jezik oslonac drugim oblicima sporazumijevanja.

LINGVISTIKA (jezikoslovlje) spada u humanistike znanosti. Metajezik je posebni jezik neke znanosti.
Lingvistiku odreuje metajezik jezik pomou kojeg opisujemo opi jezik. Lingvistika je jedna od najmlaih
znanstvenih disciplina, poetak 20.st. Predmet i objekt prouavanja u lingvistici je jezik.

FILOLOGIJA ljubitelj jezika. Filoloki pristup prouavanja jezika zaet je u antici. Filologija u uem smislu
podrazumijeva prouavanje pisanih tekstova. Filologija u irem smislu podrazumijeva cjelokupni studij jezika,
prouavanje svih djela nastalih na nekom jeziku.
6
OPA LINGVISTIKA zadaa joj je opis temeljnih svojstava ljudskog jezika.
GRAMATIKA skup pravila za pravilnu upotrebu jezika; studij tih pravila.
1. opisna ili deskriptivna zadaa joj je opisati postojee stanje nekog jezika
2. preskriptivna ili normativna podrazumijeva opis jezika utemeljen na pravilima
3. poredbena ili komparativa otkriva slinosti i razlike izmeu dva i vie jezika
4. historijska opisuje se povijesni razvoj oblika odreenog jezika, otkrivanje uzrono-posljedinih veza

JEZINE FUNKCIJE

1. KARL BHLER njemaki psiholog, zaseban za zasebnu granu lingvistike

a.) reprezentativna (Darstellning) kazuje da je uloga jezika da on predstavlja stvarnost
b.) ekspresivna (Ausdruck) odnosi se na injenicu da jezik slui da se pojedinac izrazi
c.) apelacijska ( Appell) ona podrazumijeva onu stvarnost u kojoj govornici utjeu na druge

2. JOHN LYNOS britanski semantiar

a.) deskriptivna opisna, jezik slui za opisivanje
b.) ekspresivna preuzima ju od Buhlera
c.) socijalna uloga jezika kao sredstva zbliavanja i uspostave odnosa meu ljudima

3. ROMAN JAKOBSON obiljeio je suvremeno jezikoslovlje, nije se odluio za odreeno podruje, te ga

nalazimo u mnogim podrujima. njegova podjela jezinih funkcija vue korijene iz teorije informacije.

Jezina funkcija - odnosi se na odnos izmeu referenta i funkcije poruke, tj. regulira odnos izmeu referenta i
poruke. Objektivna je i spoznajna. Bit je da se o referentu da precizna, jasna i nedvosmislena informacija. Nalazi
svoju primjenu u znanosti.
Emotivna funkcija odnosi se na relaciju poiljatelj-poruka. Afektivna je i subjektivna. Pomou nje se
izraavaju vlastita miljenja i osjeaji. Izraava se govorom u 1. licu.
Konotativna funkcija odreuje odnos izmeu koda i primatelja. Dolazi do izraaja u onim situacijama kada
elimo izazvati reakciju primatelja.Moe biti usmjerena na primateljevu inteligenciju ili na afektivnost (osjeaje),
bitno je da se izazove reakcija (npr. reklame, humanitarne akcije)
Fatika funkcija zadaa joj je da potvrdi, odri ili prekine informaciju. Svi ljudi imaju potrebu da se izraze
pomou jezika (pozdravi, kaemo dobar dan, a moda nam dan i nije dobar)
Metajezina funkcija cilj joj je odrediti smisao poruke kada bi ona mogla biti krivo shvaena (navodnici)
Poetska (estetska) funkcija odnos poruke sa samim sobom.

JEZICI SVIJETA

Prirodni jezik je onaj jezik koji je prvi ili koji je neko bio materinski jezik. Samo su prirodni jezici predmeti
lingvistike. Jedan od problema suvremenog jezikoslovlja je odreivanje broja jezika koliko ima jezika na svijetu.
Postoje jezici za koje nikad nismo uli (npr. u praumama) i teko je razlikovati jezik od narjeja.

PITANJE IDENTITETA JEZIKA

Naini promatranja identiteta:
1. strukturni ili tipoloki jezik se odreuje s obzirom na kakvou (to on jest)
2. rodoslovni ili genetski da bi se govorilo nekim jezikom treba mu odrediti podrijetlo
3. vrijednosni vodi rauna o tome to pojedinani govornik nekog jezika osjea prema tom jeziku

Razlika izmeu jezika i dijalekta je kvantitativna i kvalitativna. U kvantitativnom smislu jezik podrazumijeva
postojanje vie dijalekata. Kvalitativno razlika je u prestiu, standardni jezik ima socijalnu presti.

7
Svjetski jezik je jezik koji ima milijun i vie govornika:
1. kineski (mandarinski) 1,1 milijardi 7. bengalski 160 mil.
2. engleski 350-400 milijuna 8. ruski 150 mil.
3. panjolski 280 mil. 9. japanski 120 mil.
4. hindski preko 200 mil. 10. njemaki
5. arapski-180 mil.
6. portugalski 165 mil.

UGROENOST JEZIKA
Kriterij prema kojem moemo odrediti kako jezik moe opstat, a ne nestat je ako postoji svijest o
jeziku i kada tim jezikom ovladaju govornici.

Ugaeni jezici nemaju ivuih govornika (dalmatski, veljatski na otoku Krku)

Jezici pred nestankom jezici koje djeca ne ue kao materinji
Ugroeni jezici imaju dovoljan broj govornika, ali da bi opstali potreban je angaman cijele
zajednice, te razne mjere.
Vitalni jezici sigurni, imaju dovoljno populacije, karakterizira ih jasna jezina politika, postoji
svijest o ulozi jezika u zajednici.

TIPLOKA KLASIFIKACIJA prouava kao se morfemi spajaju u rijei, bavi se odnosom

morfema i rijei. Utemeljena je u 19.st. August Schlicher, a nadopunio ju je W. von Humboldt
Knjievni jezik ima dugu tradiciju, temeljniji, ueg i ireg znaenja.
Standardni jezik precizniji, vee se uz sociolingvistiku, star 50-tak godina, svrha mu je da
olaka komunikaciju u drutvu, vee se uz jezinu politiku.

Jezina tipologija jedna od osnovnih lingvistikih disciplina, ne vodi rauna o vremenu

Vrste tipologija:
1. genetska polazi od vremena, ono je glavni imbenik, prouavaju se jezici koji dijele
srodnost, cilj je otkriti jezik pretka
2. arealna(kontaktna) - prouava zemljopisno srodne jezike
3. strukturna(morfoloka, tipoloka) slinost s obzirom na strukturu jezika

Tipoloka klasifikacija
1. Izolativni jezici(korijenski, amorfni, bezlian), npr.kineski
- nemaju gramatikih nastavaka, nemaju sufikse, prefikse, sloenice, nema promjene rijei,
poredak rijei je fiksiran, nema klasine podjele na vrste rijei.
2. Agulativni jezici(afiksativni) npr. maarski
3. Flektivni jezici(fleksijski) svi indoeuropski i semitski jezici
4. Polisintetiki jezici(inkorporativni, astetiki) npr. eskimski

Pojednostavljena tipoloka klasifikacija

1. Analitiki jezici gramatiki odnosi u reenici su izraeni zasebnim gramatikim morfemima
2. Sintetiki jezici gram. odnosi sadrani su u morfemima koji zajedno s leksikim ine rije
Indeks sintetinosti: broj morfema/broj rijei
U stvarnosti nema pravih (istih) tipolokih jezika.

8
INDOEUROPSKA PORODICA JEZIKA

Govornici nekog od indoeur. jezika ine polovinu ukupnog stanovnitva. Prvi put je upotrebljen
taj naziv krajem 18. i poetkom 19.st.
Franz Bopp 1816. utemeljena svijest o indoeuropici; prva Franzova rasprava
Filip Vezdin karmelianin, zanimao se za uenje jezika, prvi je u svijetu koji je napisao tiskanu
gramatiku sanskrta 1790.g., 1798.g. objavljuje raspravu, prvu studiju o srodnosti indoeur. jezika,
te je uoio slinosti u korijenu, uvidio je da imaju fleksiju, tj. mijenjaju se u rijeima oblici, a
Franz Bopp objavljuje slinu raspravu.

Iranska potporodica 50 milijuna govornika (Iran, Afganistan, Irak, Azerbejdan), ubrajaju se i

izumrli jezici skitski i staroperzijski. Od ivuih jezika najvei su: perzijski, afganistanski

Indijska potporodica najvea potporodica u skupini indoeur. jezika (Indija, Banglade, Nepal),
sanskrt nema ivuih govornika, nepalski, romski, hindski

Romanski jezici oko 500 mil. govornika u Europi, Africi, srednjoj i junoj Americi.
Predstavnici: panjolski, francuski, talijanski, rumunjski, katalonski(bori se za priznanje da
postane samostalni jezik), latinski, retoromanski

Germanski jezici oko 500 mil. govornika. Dijeli se na 3 grane; istonogermanski(nema jezik
predstavnik, npr. izumrli gotski jezik), sjevernogermanski(oko 20 mil. gov., njemaki,
nizozemski, jidi podloga staronjemakog, hebrejskog i slavenskog jezika), te
zapadnogermanski(najbrojniji, engleski, vedski, norveki, danski, farevski-na Ovjim otocima)

Slavenska potporodica: istonoslavenski:(najvie govornika, ruski, bjeloruski),

zapadnoslavenski(poljski, eki, slovaki, luikosrpski, izumrli: kaupski i polapski),
junoslavenski(hrvatski, srpski, bosanski, makedonski, bugarski)
Baltika potporodica latvijski, izumrli: staropruski

Keltska skupina jezika svedene na male depove prije u cijeloj Europi(kotski, irski,
bretonski, velki, kornvolski)

Posredniki jezici nastaju na temelju svakodnevne komunikacijske prakse razliitih genetskih i

tipolokih jezika, umjetni ili meunarodni jezici plod zamisli pojedinca
- kreolski, haianski

Essekerski govor doslovno prevoenje hrvatskih leksikih jedinica na njemaki

Arealna podjela jezici crne Afrike, izveden arealnom podjelom.

JEZIKOSLOVLJE U 19.ST.
Jezikoslovlje 19.st. dostrukturalna lingvistika, da bi se shvatio strukturalizam kao metodoloki
pravac, treba znati kole koje su mu prethodile: komparatisti i mladogramatiari

1. Poredbeno(komparativno) jezikoslovlje KOMPARATISTI utemeljuju komparativnu

metodu. Djelovanje im se podudara s kolonijalnom ekspanzijom krajem 18. i poetkom 19.st.
Predstavnici: Wiliam Jones(1.prijevod sanskrta), Rasmus Rask, Franz Bopp oni su utemeljili
prvu filoloku znanstvenu doktrinu komparativnu metodu. U njihovo vrijeme utemeljene su
filoloke discipline: slavistika(Jozef Dobrovsky, Franz Mikloi), romanistika(Friedrich Diez),
germanistika(Jakob Grimm). U samim poecima ove doktrine zadaa je bila odreivanje
univerzalija to je zajedniko jezicima koji su razliiti. Teza: dubinski jezici su isti, razlika
nastaje na povrini. Tendencije tenje u jezicima npr. da svaki jezik mora imati imenice,

9
glagole Svim prirodnim jezicima zajedniko je prevoenje. Slavistika je nastala na podruju
Njemake i Austrije.

2. Mladogramatiari nastavljaju se na komparatiste, ali koriste komparativno-povijesnu

metodu. Skupima mladih jezikoslovaca koja se okupila 70-ih godina u Leipzigu. Predstavnici:
Karl Brugmann, August Leskien, Herman Paul. Uveli su jezikoslovne opise, poredbeno-
povijesnu ili komparativno-historijsku metodu. Vano ime slavistike August Leskien bio je
autoritet, stvorio je sliku o broju slavenskih jezika, iskazao se u morfologiji, tj. smatra da se jezici
iskazuju po morfologiji. Mladogramatiari su se imenom htjeli razlikovati od svojih prethodnika;
smatralo se da je njihovo ime pogrdno i da oni nita ne znaju o filologiji. Jezik se do njih opisuje
pomou povijesnih zapisa, oni smatraju da se jezik treba prouavati samim govorom. Glavne
znaajke:jezik se ne promatra samo na temelju spisa, ve se studij jezika mora odnositi na ivi
govor jer je najdostupniji opaanju. U fonetici je njihov rad najzapaeniji: a.) naelo jezinog
kontinuiteta promjene u jeziku ne nastaju naglo, ve postepeno, b.) naelo pravilnosti fonetskih
promjena ili fonetski zakon fonetske se promjene odvijaju pravilno, po uvijek jednakim
zakonima, kao i kod prirodnih zakona sve ide pravilno. Analogija zakon koji je temeljni u
usvajanju jezika u kojem se razliito svede na isto. Mladogramatiari smatraju da se razlike
javljaju zbog analogije koje da nema ne bi dolo do stvaranja novih rijei. U jeziku se javlja
tendencija da nestane kategorija ivosti i neivosti. Herman Paul kae da sve to nije historijsko
da nije ni gramatino, mladogram. ne vode rauna o sustavu, pojedine se pojave prouavaju
pojedinano mana mladogram. koju ispravlja strukturalizam.

STRUKTURALIZAM FERDINAND DE SAUSSURE

Nosei lingvistiki pravac 20.st. Nastao 30-tih godina prolog stoljea. Nekoliko je arita u
Europi: Geneva i Prag, malo kasnije i Kopenhagen, sj.Amerika sveuilita Jale i Harvard.
Roman Jakobson ima veliku ulogu u pojavi strukturalizma u Americi. Za nas je struk. vano
djelovanje Saussurea; on nije doivio to vrijeme, ali su ostala njegova predavanja u knjizi Teaj
Lingvistike. On nikada u svojim predavanjima nije koristio termin struktura, ali je bilo jasno o
emu se radi. Struktura je po Sausseureu mrea odnosa izmeu jezinih jedinica. Struk. je epoha
koja je ostavila duboki trag u jezikoslovlju, teoriji knjievnosti i psihologiji. On smatra da postoji
jo jedan vaan samoglasnik, a biljei ga sa *A, no ne misli na samo A ve na neki nepoznati
samoglasnik za kojeg pretpostavlja da dijeli slinost sa sonantima, te da ima obiljeja suglasnika
i sonanta. Nestankom tog samoglasnika nestaje obavezno duljenje kratkih vokala.
Jan Kurilovi - prikazuje da u hetitskim jezicima postoji grleni glas i to tono na mjestu gdje je
Saussure pretpostavio slovo h.
Saussure smatra da lingvistika treba imati 3 pravca:
1. opisivati razvoj svih poznatih jezika, te da pokua rekonstruirati praindoeur. jezike
2. treba utvrditi ope zakonitosti koje vrijede za sve jezike
3. lingvistika samu sebe mora ograniiti i definirati

Jezik je sustav znakova, ali ima nekih stvari koje su izvan sustava. Saussure smatra da treba
razgraniiti to je predmet lingvistike, a to nije. Smatra da jezina djelatnost nije zahvalna da
bude predmet lingvistike jer ukljuuje razliite fenomene.

Komunikacijski in prema Sausseureu

3 faze:
1. psiholoka povezivanje pojma sa akustikom slikom
2. fizioloka slanje naredbi iz govornikova mozga do organa za fonaciju(izgovora)
3. fizika primanje podraaja u uhu
Na temelju ovog Saussure dolazi do 1. dihotomije: odnos jezika i govora: sve to se u jezinoj
djelatnosti odnosi na pojedinca on ubraja u govor, a prepoznavanje znakova predmet je jezika, on
eli odvojiti jezik od govora. Na stranu jezika stavlja sve homogeno, kolektivno, a na stranu
govora ono to je razliito i odnosi se na pojedinca.

10
Odreenje znaka i sadraja
Jezini znak spaja ime s odreenim predmetom ondanje shvaanje. Saussure ne smatra to, ve
smatra da se pojam spaja sa akustikom slikom. Oznaenik-pojam, oznaitelj-akustina slika.

Svojstva jezinog znaka:

1. arbitrarnost ili nemotiviranost nema logikog, prirodnog objanjenja da se ba neki predmet

naziva odreenim imenom. Proizvoljnost Saussure smatra da arbitrarnost odrava jezik i da
zbog toga dobro funkcionira. Konvencionalnost jednom uspostavljena veza izmeu oznaitelja
i oznaenika vie se ne moe mijenjati, veza izmeu njih je utemeljena po jezinoj navici.
2.linearnost - rasprostiranje jezinih znakova u prostoru i vremenu, fonemi se niu, on misli na
protezanje znakova.
Lingvistika vrijednost jezik ima ulogu posrednika izmeu misli i zvuka. Saussure kae da se
ne smije poistovjeivati znaenje i vrijednost. Znaenje proistjee iz odnosa oznaitelja i
oznaenika. Vrijednost proizlazi iz korelacije, iz stavljanja u relaciju s neim drugim. Pojedinani
znak nema nikakvu vrijednost, dobiva ju tek kada se nae u spletu odnosa s drugim znakovima.
Vrijednost oznaenika nije odreena pozitivno, ve negativno. Za oznaitelja nije bitna
materijalna supstanca ve razlike koje ga ine drukijim..

Sintagmatski i paradigmatski odnos

- odnosi meu jezinim znakovima
1. in praesentia u prisutnosti meu znakovima koji se nalaze u iskazu, odnos fonema, slogova
i morfema u strukturi rijei, rijei unutar reenice
2. in absentia u odsutnosti dovoenje odreenog dijela iskaza u vezu s drugim dijelovima koji
bi mogli stajati na njihovom mjestu

Sinkronijska i dijakronijska lingvistika

Faktor vremena ima veliku ulogu. Stvari kojima se bavi lingvistika nalaze se na dvije osi:
1. os simultanosti tie se stvari supostoje, koegzistiraju, na njoj je iskljuena svaka
intervencija vremena.
2. os sukcesivnosti na njoj su postavljene sve stvari prve osi s njihovim promjenama.
Sinkronijska lingvistika prouava stanje jezika, logike i psiholoke odnose izmeu
supostojeih elemenata koji tvore sustav.
Dijakronijska lingvistika prouava na osi vremena one fenomene koji izazivaju da jezik prelazi
iz jednog stanja u drugo. Dotadanja je lingvistika obuzeta dijakronijom, oslobodio je
prouavanje jezika od tradicionalne znanosti od niza drugih znanosti.

SINTAKSA

gr. syntaxis slaganje, ureivanje

Kao naziv prvotno oznaava bilo kakvu vrstu slaganja jezinih jedinica.
Skladnja ilirskog jezika prva samostalna hrvatska sintaksa Adolf Veber Tkalevi, Be,
predvodnik zagrebake filoloke kole, bavio se retorikom i estetikom.

DIJELOVI SINTAKSE:
1. sintagmatika najnii stupanj gramatikog prouavanja, onaj dio sintakse koji prouava
odnose gram. zavisnosti meu rijeima, to je ritmiko-intonacijska cjelina odijeljena
stankama, to je skup rijei meusobno povezan znaenjem. Odnosi meu lanovima
sintagme: koordinacija glavni odnosi, subordinacija odreeni odnosi
2. sintaksa diskursa (tekstna lingvistika) diskurs potpuni, zavreni jezini izraz koji
sadri sve to je trebalo i to se htjelo rei. Nadreenino jedinstvo nastaje: a.) linearno
reenica potjee iz prethodne (Marko je kupio bicikl. Bicikl stoji na balkonu) Bicikl u
11
 prvoj reenici je tema(staro), a u drugoj rema(novo), b.) paralelno idua je reenica
varijacija ope teme nadreeninog jedinstva. (Marko je kupio bicikl. Mara je tuna zbog
neostvarene ljubavi). KONEKTORI izrazi za povezivanje reenica, a.)konektori s
anaforikom ulogom potiu na ono to je ve reeno. ANTECEDENT rije na koju
anafora upuuje. b.)konektori s kataforikom ulogom prilozi i zamjenice.
3. sintaksa reenice reenica je skup rijei kojima se izraava misao. Nisu sve reenice
istog obavijesnog statusa neke su vie, a neke manje obavijesne: tema(ve reeno)-
manje obavijesni dio u reenici, rema(novi dio), vie obavjesniji.

GENERATIVNA GRAMATIKA

Utemeljitelj je Noam Avram Chomsky iz SAD-a, roen 1928.g., najizvoeniji znanstvenik u

svijetu. 1957.g. Sintaktike strukture rana teorija, 1965.g. Aspekti sintaktike teorije
standardna faza, 1981.g. Predavanje o upravljanju i vezivanju teorija naela i parametara,
1992.g. Minimalistiki program u lingvistikoj teoriji minimalistiki program.

Opa naela generativne gramatike: Svaki ovjek moe proizvesti i razumjeti reenicu koju
nikada prije nije uo, ovjek je nauio stvaralaki upotrebljavati jezik, jezine su strukture
uroene ovjeku kao vrsti, jezina sposobnost je neovisna o intelektualnim sposobnostima, dijete
ima opu sklonost prema jeziku tj. svako je dijete roeno da progovori na nekom jeziku,
mehanizmi za uenje jezika su univerzalni.

Izvorita generativne gramatike

- oslanja se na dosege u filozofiji i lingvistici
1. Filozofija logikog pozitivizma te racionalistika filozofija 17. i 18.st. jasna, nedvojbena i
primjenjiva na svu jezinu grau-takva mora biti GG.
2. Metoda neposrednih sastavnica/fraznih struktura Zelliga Harrisa sve reenice nastaju tako da
se rijei okupljaju oko 2 elementa, svaka rije moe sudjelovat u sastavljanju veeg ranga,
sastavnica moe biti zamijenjena nekom drugom sastavnicom, sas. se niu jedna za drugom.

Temeljni pojmovi GG
Povrinsko ustrojstvo ono to je iskazano na povrini, ine ga elementi jednog iskaza
Dubinsko ustrojstvo ponekad sadrava elemente koji ne nalaze??
Preoblike (transformacije, pretpostavke), ne smiju zadirati u znaenje, tj. mijenjati ga, one su
nain povezivanja dubinskog i povrnog ustrojstva. Odreene preoblike mijenjaju reenino
znaenje, ali ustrojstvo ostaje isto. Pasivizacija kada preoblika zadire u re. ustrojstvo, a
znaenje ostaje isto. (Amerikanci su bombardirali Irak. Irak je bombardiran od strane
Amerikanaca.) Pasivizacija nije uvijek mogua. (Sestra je zaboravila svoga brata. Svoj brat
zaboravljen je od sestre.) KVANTIFIKATOR odreuje koliinu neega (neki, oni, svaki,
pojedini, mnotbo), izrazi koji izraavaju neodreenu koliinu neega, DETERMINATORI
rijei koje nemaju leksiki sadraj, ve iznose gramatiku obavijest.
OVJERENOST (GRAMATINOST) I SMISLENOST REENICA - ovjerenost ili gramatinost je skup pravilno
tvorenih reenica.

12