Kanon staroslavenskih spisa

• grč. kanon – pravilo, propis, ovdje

određeni broj!
• tekstovi nastali u 10. i 11. stoljeću (nijedan
nije točno datiran), prilično vjerno zrcale
jezik prvih, ćirilometodskih prijevoda
• u njima su lokalne jezične osobine
sporadične (osim u Kijevskim listićima) –
služe za proučavanje prvoga slavenskog
književnog jezika i njegove gramatike
Spomenici pisani glagoljicom
1. Kijevski Listići (Ki)
2. Zografsko evanđelje (Zo)
3. Marijino evanđelje (Ma)
4. Assemanijevo evanđelje (Ass)
5. Sinajski psaltir (Pas, Ps. sin.)
6. Sinajski molitvenik (Eu)
7. Kločev glagoljaš (Clo)
8. Bojanski palimpsest (Boj, Bojan)
9. Makedonski listići (Ri)
Spomenici pisani ćirilicom
1. Savina knjiga (Sa)
2. Suprasaljski zbornik (Supr)
3. Eninski apostol (Enin)
4. Fragmenti:
a) Listići Undoljskoga (Und)
b) Hilandarski odlomci (Hds)
c) Zografski listići (Zl)
d) Listići Iljinskoga (Il)
e) Hilferdingov listić (Hdg)
f) Psaltir Slucki (Ps Sl)
 Savina knjiga (Sa)
• 129 listova
• sadrži nepotpun evanđelistar (aprakos-evanđelje, izborno
evanđelje) i sinaksar
• tekst je prepisan iz starije glagoljske matice u 11. stoljeću u
sjevernoistočnoj Bugarskoj
• pronašao ju i izdao I. I. Sreznjevski 1868. u Petrogradu (Sankt-
Petersburgu)
• margine – dva kratka zapisa o popu Savi
• danas: Centralni arhiv Tipografske knjižnice u Moskvi (1903.
kritičko izdanje priredio V. N. Ščepkin, II. u Grazu 1959.)
• prepisivač pisao jerove i tamo gdje ih nije izgovarao, a iza č, ž, š
pisao jor umjesto jera (tvrd izgovor), gubi se epentetsko l,
umjesto jotiranoga ja često se piše ê
 Obilježja staroslavenskoga slovopisa i
pravopisa
• kraćenje riječi (pogledati ppt o načinima
kraćenja: kontrakcija, suspenzija i
superskripcija)
• scriptura continua / in continuo pisanje /
neprekidno pisanje (među riječima izvornih
slavenskih tekstova nema prostornih bjelina)
• veliko slovo: ne nalazi se na danas očekivanim
mjestima, često je izvedeno kao inicijal
• dijakritični znaci: ugl. znak ’ koji dolazi iza nekih
slova i upozorava da je riječ o mekom
suglasniku (l’ = lj, n’ = nj)
• apostrof ili izostavnik: javlja se na mjestu
ispuštenoga slova, najčešće poluglasa
• interpunkcija: točke i grozdovi točaka, zarez tek
od 14. st.
• u transliteraciji crticom označujemo rastavljanje
riječi na kraju retka
Transliteracija dijela Savine knjige, 1. 142
(Mt. 12. 15-21), Stjepan Damjanović, Slovo iskona, str. 110.

1.Vъ ono v(rěmę) ּ vь slědъ ïs(us)a idǫ narodi

2.mnozi ּ i iscěli ę vsę i za-
3.prěti ïmъ ּ da ne javě ego stvorę-
4.tъ · da sъbǫdetъ sę rečenoe pro(ro)k(o)-
5.mъ isaiemь gl(agol)ǫĉemъ ·ּ se otrokъ
6.moï egože izvolihъ ּ vьzljubeny
7.moï ·na nemьže blagoizvoli d(u)ša
8.moja ּ položǫ d(u)hъ moï na nemь ּ
9.i sǫdъ ęzoïkomъ vьzvěstitъ ּ
10.ne prěrečetъ ni vъzъpietъ ּ
11.ne uslyšitъ niktože ּ na ra-
12.spǫtiïhъ glasa ego ּ trьsti sъ-
13.krušeny ne prělomitъ ּ i
14.prъta vьnьmъša sę ne ugasi-
15.tъ donьdeže vьzvedetъ na po-
16.bědǫ sǫdy na imę ego ּ ęzyci
 Nepoznate riječi
• êviti (sę) – otkriti (se), pokazati (se), javiti (se)
• êvê, prilog – otvoreno, jasno, javno, doista
• otrokъ – dijete, dječak, sluga
• vьzljubeny (u rječniku vьzljublenъ - epenteza) – omiljen, drag
• blagoizvoliti – svidjeti se, obradovati se
• sǫdъ – sud, pravda, proces, mišljenje
• vьzvêstiti – navijestiti
• prêrečetъ – nagovoriti, proturječiti
• trьsti (u rječniku trъstъ) – trska
• prъta (u rječniku prьtъ) – stijenj
Transliteracija dijela Savine knjige, 1. 127,
Stjepan Damjanović, Slovo iskona, str. 111.
1. Reče g(ospod)ь ּ ljubęї d(u)šǫ svojǫ pogubitъ
2. jǫ ּ i nenavidęї d(u)šę svoeę vъ mirě se-
3. mь ּ vъ životě věčьněmъ sъhranitъ
4. jǫ ּ i aĉe kto mně poslužitъ ּ po
5. mně da hoditъ ּ i ideže esmь azъ
6. tu i sluga moї bǫdetъ ּ i aĉe kъ-
7. to mně služitъ ּ počь-
8. tetъ ї o(tь)cь ּ nynja d(u)ša moja vъzmǫ-
9. ti sę ּ i čto rekǫ o(tь)če s(ъ)pasi mę ּ otъ go-
10. diny seę nъ sego radi pridъ na godi-
11. nǫ sijǫ ּ o(tь)če proslavi imę tvoe ּ pri-
12. de že glasъ sъ n(e)b(e)se ּ proslavihъ ּ i
13. paky proslavlǫ ּ narodъ že sto-
14. ęї slyšavъ ּ g(lago)lahǫ gromъ bystъ ּ
15. ini g(lago)lahǫ agg(e)lъ g(lago)la emu ּotъvě-
16. ĉa ї(isu)s(ъ) i reče ּ ne mene radi glasъ sь by-
 Prijevod iz Biblije
Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo
mnoštvo. On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne
prokazuju – da se ispuni što je rečeno po Izaiji
proroku:
Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: moga
ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću duha
svoga na njega: naviještat će pravo narodima;
preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po
trgovima: trske stučene prelomiti neće, stijenja
što tek tinja neće ugasiti – sve dok do pobjede ne
izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima!
 Suprasaljski zbornik
(Su, Codex Suprasaliensis)

Zbornik žitija i crkvenih besjeda za mjesec

ožujak
(24 života svetaca + 23 homilije + 1 molitva)
- martirološki (menologij) + homiletski dio
• 285 listova > najveći sačuvani kodeks
• pisan u istočnoj Bugarskoj polovicom XI.
stoljeća
• M. Bobrowski – bazilijanski samostan u
Supraslju (poljsko-bjelorusko područje)
• Jernej Kopitar > 118 listova > Narodna
sveučilišna biblioteka u Ljubljani
• 151 list > grofovi Zamojski u Varšavi > II.
svjetski rat nestao > kasnije nađen u SAD-
u > 1968. Varšavska narodna knjižnica
• 16 listova > Petrograd (Sankt-Petersburg)
IZDAVAČI:
Franc Miklošič (Beč, 1851.)
Sergej Severjanov (Suprasalьskaja
rukopisь, Petrograd, 1904; Graz)
Jordan Zaimov, Mario Capaldo (Sofija,
1982-1983)
MONOGRAFIJE
A. Margulies Der altkirchenslavische Codex
Suprasaliensis (Heidelberg, 1927.)
• različite matice (Epifanijeva homilija > glagoljski
predožak)

JEZIČNE OSOBINE
1. jotirano je češće nego u Sa, a na početku riječi
redovito (osim ezero/jezero, i strane riječi: elinъ)
2. ja na početku riječi i sloga (jako), iza r`, l`, n` > ja i ê
(ogn’ê, ognja)
3. vokalizacija jerova: ъ nije prelazio u o (samo tri
primjera > prepisivačka pogreška), ь > e (u
martirološkom dijelu preko 300 potvrda, u homiletskom
samo 39) > razlika u maticama (dьnь > denь)
4. Jagićev zakon – provodi se, ali nedosljedno (zъlê >
zьlê)
5. slogotvornost r i l > označena češće jorom (vlъkъ)
• Što upućuje na Bugarsku?

Analogijom sa Savinom knjigom

ustvrđujemo da je to:
1. tvrd izgovor inače palatalnih č, ž, š, št na
što upućuje jor (daždъ umj. daždь)
2. izostajanje epentetskog l (postavьjenъ)
TRANSLITERACIJA (deset redaka)
1. mesęca marta vъ ai (=11) žitije grigora papy rumъskago
2. Blaženyi grigorii. postavьjenъ
3. bystъ patriarhъ. s(vę)têi b(o)žii crъ–
4. kvi rimьstêi. a prêžde patriaršъstva.
5. crъnorizъcъ bê vъ manastyri. s(vę)taa–
6. go apostola anьdrea. naricajemaago
7. klioskaura. blizъ s(vę)tuju mǫčeniku.
8. ïôana i paula. bêaše že igumenъ to–
9. go manastyr’ê. mati že jego blaženaja si–
10. lvija. živêaše blizъ vratъ s(vę)taago pau–
11. la apostola.
 Literatura
• Damjanović, Stjepan, Slovo iskona.
Staroslavenska / starohrvatska čitanka [Treće
popravljeno izdanje], Matica hrvatska, Zagreb 2012.,
str.115-120.
• Damjanović, Stjepan, Jurčević, Ivan, Kuštović,
Tanja, Kuzmić, Boris, Lukić, Milica, Žagar, Mateo,
Mali staroslavensko-hrvatski rječnik, Matica
hrvatska, Zagreb 2004.
• Hamm, Josip, Staroslavenska gramatika, Školska
knjiga, Zagreb 1974., str. 59-60.
 KLASIČNI PSL.
• praslavenski se razvoj glasova može uglavnom sažeti u dva
zakona:
1) slogovna harmonija (prva, druga, treća palatalizacija)
2) zakon otvorenih slogova
(postojan sve do gubljenja jerova potkraj X. st.)
(palatalizacija nevelara vjerojatno je započela u
praslavenskome, ali se konačni rezultati oblikuju u
općeslavenskome)
 POSLJEDICE ZOS-a
• otpadanje završnih suglasnika (npr. G jd. *materes > matere; 2.
l. jed. aorista: *pades > pade) => velike posljedice na
morfološku (i sintaktičku) strukturu jezika - npr. izjednačivali
se N i A u nekim deklinacijama, 2. i 3. lice aorista i imperfekta…
• pomicanje granice sloga (*gnēz-dā > gnē-zdā)
• pojednostavljivanje sugl. skupina: npr. dt > tt > st (*ved-tei >
*ve-dtei > *vettei > vesti)
• razvoj protetskih suglasnika (v ispred stražnjih, j ugl. ispred
prednjih vokala): *ūdra > *ydra > vydra (hrv. vidra) (lit. ūdra,
latv. udris, skr. udra-)
• monoftongizacija diftonga (nakon 1. palatalizacije)
ai̯ , oi̯ (uzlazna) > ê (*painā > pêna)
ai̮ , oi̬ (silazna) > i (*padoi > padi)
ei̮̯ (ts.p.) > i (*eitei > iti)
eu̯̮ (ts.p.) > u (*keudǎ > čudo)
eu̯̮ (hs.p.) > o (*neuos > nov)
au̯ , ou̯ > u (*dausǎs > duhъ)
• monoftongizacija diftonga – posljednja klasična praslavenska
promjena, zajednička svim slavenskim jezicima
• sve promjene nakon nje – općeslavenske! (djelimice različite na
različitim područjima)
• postanak nosnika, metateza likvida
• glasovne promjene: jezičnopovijesne pojave pri kojima se
jedan glas ili skupina glasova (izvornog jezika) zamjenjuje
drugim ili skupinom (refleksima); uglavnom mehaničkoga
karaktera (bez obzira na sadržaj)
• neuvjetovane (beziznimne) => APSOLUTNE
NEUTRALIZACIJE
• bez obzira na okolinu, zahvaćaju svaki
određeni glas (npr. stsl. y > hrv. i, ǫ > u)

stsl. ryba > hrv. riba

• uvjetovane – provode se samo u nekim fonološkim
okolinama, s obzirom na položaj glasa u riječi
(/ne/naglašen, na početku ili kraju riječi…), osobine okolnih
glasova (/ne/palatalan…), tip sloga (otvoren ili zatvoren…)
itd.
stsl. vlьkomь – krajemь
hrv. vukom – krajem
stsl. ję > hrv. ja (językъ > jazik), inače: ę > e
 Apsolutne neutralizacije
• neuvjetovane (bez obzira na uvjete i
okolinu) glasovne promjene samoglasnika

pr. ryba > riba

 Uvjetovane glasovne promjene
• Uvjeti:
a) položaj glasa u riječi
b) narav prethodnoga ili idućega glasa
c) položaj naglaska u odnosu na pogođeni
glas
d) narav pogođenoga glasa (otvoren
zatvoren)
• Zbog ZOS-a u stsl. jeziku dogodile su
sljedeće uvjetovane glasovne promjene:

1. Ispadanje završnih suglasnika

2. Otvaranje sloga jednim od poluglasova
3. Monoftongizacija diftonga
4. Postanak nazalnih samoglasnika
5. Metateza likvida
 METATEZA LIKVIDA
• na samom kraju, posljednja promjena koju je
uvjetovao ZOS
• napetost se ne rješava ni uklanjanjem ni pretakanjem,
nego – zamjenom mjesta u fonemskome nizu,
premetanjem, tj. – metatezom!
• različito provedene promjene na slavenskom prostoru,
i s obzirom na položaj (početak riječi ili sredina) i s
obzirom na sudbinu samoglasnika (duži li se ili ne)
• početak riječi: OR-, OL- > rezultat ovisi o
intonaciji sloga:
a)akutska (uzlazna) intonacija > RA-/LA-
(puna metateza) u svim slavenskim
jezicima
b) cirkumfleksna (silazna) intonacija -
rezultati različiti:
- jžsl. jezici i slovački: >
RA-/LA- (potpuna metateza)
- drugdje: > RO-/LO-
(nepotpuna metateza)
 • metateza likvida (ali već u dijalektno raznoliku
općeslavenskom razdoblju)
• primjer
*olkъtъ > stsl. lakъtъ, hrv.
1. praslavenske skupine *or, lakat
*ol, *er, *el na početku riječi:
a) južnoslavenski jezici – *ordlo > stsl. ralo, hrv. ralo
potpuna metateza likvida :
*or > ra
*ol > la
*er > rê
*el > lê premetanje
+
duljenje
b) zapadnoslavenski i istočnoslavenski jezici –
nepotpuna metateza likvida pod silaznom
intonacijom, ali potpuna pod uzlaznom:
*or > ro
*ol > lo
*er > re premetanje bez duljenja

*el > le

Primjer *olkъtъ > češ. loket, rus. lokot

ALI *ordlo > češ. radlo, rus. ralo
2. praslavenske skupine *or, *ol, *er, *el u sredini
riječi:
svi zapadnoslavenski jezici (osim poljskog i
lužičkosrpskih) i svi južnoslavenski jezici
provodili su potpunu metatezu likvida:
*korva
stsl. krava
hrv. krava
češ. kráva
polj. krowa
posebni su istočnoslavenski jezici > punoglasje
oro, olo, ere, ele
rus. korova
 Monoftongizacija diftonga

ai̯ , oi̯ (uzlazna) > ê

ai̮ , oi̬ (silazna) > i
ei̮̯ (ts.p.) > i
eu̯̮ (ts.p.) > u
eu̯̮ (hs.p.) > o
au̯ , ou̯ > u
 Postanak nazalnih samoglasnika

en, em, in, im > ę

an, am, un, um, on, om > ǫ

Prijelaz kvantitativnih u kvalitativne
razlike

• ă, ŏ > o • ā, ō > a
• ŭ>ъ • ū >y
• ĭ>ь • ī>i
• ĕ>e • ē >ê
 JEROVI
Položaj: jaki i slabi

U slabom položaju:
a) na kraju riječi:
b) kada su se nalazili pred slogom s punim vokalom
c) pred slogom s jakim poluglasom

U jakom položaju:
a) pod naglaskom
b) b) pred slogom sa slabim poluglasom

7 jednosložnih riječi s jerovima:

• nъ, tъ, sь > jaki položaj
• nь > slabi položaj
• vъ, kъ, sъ > ovisno o prvom slogu sljedeće riječi:
 Promjene jerova
a)ispadanje kъto > kto X., XI. st.
b)međusobno zamjenjivanje: pisarska tradicija
traje: kъto i kьto; mъnogo, mьnogo, mnogo.
c) zamjenjivanje prema Jagićevu zakonu:
• zъdati umjesto (mj.) zьdati (prez. ziždǫ)
d) vokalizacija jerova:
• ъ > o sonъ mj. sъnъ
• ь > e denь mj. dьnь
e) napregnuti jerovi:
• pred samoglasnikom i ili pred suglasnikom j
• ъ > y
• ь > i pr. gostьje > gostije, kostьjǫ > kostijǫ
 PRIJEVOJ
• neke od alternacija su:
• e : o nesti : nositi, tešti : točiti, greti (< greb-ti) : grob
• e : i rešti (< rek-ti) : naricati, jestъ : istina
• e : ǫ jestъ : sǫtъ : sǫšti
• ě : a lěsti (< lěz-ti) : laziti, sěděti : saditi
• o : a bosti (< bod-ti) : badati : basъ (sigm. I. aorist)
• o : ъ goniti : gъnati, hotěti : hъtěti
• i : ь čisti (< čit-ti) : čьtǫ, sъbirati : bьrati
• u : y duša, duhъ : dyhati
• ъ : y posъlti : posylati
• ъ : u bъděti : buditi
 PRIJEGLAS
G jd. ženy : dušę
I jd. rabomь : nožemь

(jer y nije mogao stajati iza prednjeg i

palatalnog š)
 SUGLASNICI
1. PRVA PALATALIZACIJA – regresivna!
stražnjojezični suglasnici
k, g, h
PRED prednjojezičnim samoglasnicima
e, ь, ę, ê, i M.P.
prelaze u
č, ž, š
2. DRUGA PALATALIZACIJA – regresivna!
stražnjojezični suglasnici
k, g, h
ISPRED samoglasnika

i, ê D.P.

prelaze u
c, z/З, s
3. TREĆA PALATALIZACIJA – progresivna!

stražnjojezični suglasnici
k, g, h
IZA samoglasnika
i, ь, ę
prelaze u
c, z/З, s
4. PALATALIZACIJA VELARNIH SKUPOVA
skupovi kv, gv, hv
ISPRED samoglasnika
i, ê
mijenjali su se u
cv, zv, sv

izuzetak: zapadnoslavenski
jezici (hvezda, gwiazda)
 JOTACIJA/JOTOVANJE
kj č plakati > plačь (*plak+jь)
gj
zj ž lъgati > lъža (*lъgja)
hj
sj š duhъ > duša (*duhja)
tj
stj ĉ iskati > iĉǫ (iskjǫ)
skj
dj
zdj žd hoditi > hoždǫ (*hodjǫ)
zgj
rj r‘ večerь > večerja
lj l‘ velêti > veljǫ
nj n‘ činiti > činjǫ
s š ispred l‘, n‘ (mysliti – myšleno)
z ž ispred l‘,n‘ (sъblazniti – sъblažnjati)
t št ispred r‘ (sъmotrjǫ – sъmoĉrjǫ)
d žd ispred r‘ (umǫdrjǫ – umžǫdrjǫ)
 EPENTEZA
skupine pj, bj, mj, vj izlučuju ep. l
(kupiti > kupljǫ, ljubiti > ljubljǫ)

ili su to alternacije b-blj, m-mlj, v-vlj, p-plj

• Stjepan Damjanović, Slovo iskona. Staroslavenska / starohrvatska
čitanka [Treće popravljeno izdanje], Matica hrvatska, Zagreb 2012., str.
107-114.
• Stjepan Damjanović, Staroslavenski jezik [Peto nepromijenjeno
izdanje], Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2005., str. 56-75.
• Lunt, Horace G., Old Church Slavonic Grammar, Berlin – New York
2001.
• Skupina autora, Gramatika na starobъlgarskija ezik, Bъlgarskata
akademija na naukite, Sofija 1991.
• Damjanović, Stjepan, Jurčević, Ivan, Kuštović, Tanja, Kuzmić, Boris,
Lukić, Milica, Žagar, Mateo, Mali staroslavensko-hrvatski rječnik, Matica
hrvatska, Zagreb 2004.