Pregled indoevropskih jezika

1. UVOD
Jezina porodica jezikom porodicom nazivamo grupu jezika za koje se moe dokazati da su se
razvili iz istoga (pra)jezika. To su npr. slovenski jezici (hrvatski, slovenski, eki, ruski itd.) koji su
se svi razvili iz praslovenskoga jezika ili indoeuropski jezici (slavenski jezici; germanski jezici
nemaki, engleski itd.; romanski jezici italijanski, francuski itd.) koji su se razvili iz
praindoeuropskoga. Prajezik koje jezine porodice moe biti zabiljeen, posvjedoen ili
neposvjedoen (kada taj prajezik nije zapisan nego ga se moe samo rekonstruirati).
Posvjedoeni su prajezici npr. vulgarni latinski iz kojega se razvie svi romanski jezici ili
starokineski iz kojega se razvie moderni kineski jezici/dijalekti (npr. mandarinski, kantonski itd.).
Ako prajezik nije zabiljeen, moemo ga rekonstruirati tako to usporedujemo njegove jezike
potomke. Tako npr. prema staroslavenskom trje (hrvatski tr), latinskom tres, grkom ,
sanskrtskom tryas, litavskom trys i gotskom reis moemo rekonstruirati ie. praoblik *tryes za
broj 3.
Indoeuropski jezici indoeuropska je jezina porodica danas najproirenija na svijetu, a
indoeuropski se jezici u Starom svijetu govore od ndije pa sve do slanda. U Europi se uglavnom
govore indoeuropski jezici iznimke su predindoeuropski baskijski u Spanjolskoj i Francuskoj, uralski
jezici kao finski, madarski ili estonski te recimo turski u europskom dijelu Turske koji pripada turkijskim
jezicima (koji se uglavnom govore u Aziji to su npr. jo azerski u Azerbajdanu, kazaki u
Kazahstanu itd.).
ndoeuropski su jezici jako brojni i mogu se podijeliti na vie potporodica. Neke potporodice
ine desetci jezika (npr. baltoslavensku ili indoiransku potporodicu), a neke ine samo po jedan jezik
(npr. grki ili albanski koji ine samostalne grane unutar ie.). Kronoloki cemo (prema vremenu kada
su posvjedoeni) navesti grane (potporodice, skupine) ie. jezika:
ANATOLJSK JEZC (npr. hetitski, luvijski, likijski) od 19. st. pr. K.
NDORANSK JEZC (npr. sanskrt, avestiki, perzijski) od oko 15. st. pr. K.
GRCK JEZK izmedu 15. i 13. st. pr. K.
TALSK JEZC (npr. latinski, umbrijski, oskiki) od 7. st. pr. K.
KELTSK JEZC (npr. galski, staroirski, velki) od 6. st. pr. K.
GERMANSK JEZC (npr. gotski, engleski, njemaki) od 3/2. st. pr. K.
ARMENSK JEZK od 5. st.
TOHARSK JEZC (toharski A i toharski B) od 6. do 8. st.
BALTOSLAVENSK JEZC (npr. litavski, hrvatski, ruski) od 9. st.
ALBANSK JEZK od 14. st.
Osim toga, postoji i vie fragmentarno posvjedoenih ie. jezika (od kojih nam je ostalo malo
tekstova ili npr. samo imena i sl.) kao to su npr.: luzitanski (dananji Portugal), venetski (dananja
sjeverna talija), mesapski (jug talije, na peti), ilirski jezici (najvjerojatnije vie jezika, dananja
Hrvatska i okolica), daki (dananja Rumunjska), traki (dananja Bugarska), macedonski (dananja
Makedonija nema veze sa suvremenim slav. jezikom makedonskim), frigijski (Mala Azija)
1
itd.
Indoeuropeistika poredbeno- je povijesna lingvistika lingvistika disciplina koja se bavi
prouavanjem povijesnoga razvoja raznih jezika i jezinih porodica. ndoeuropeistika je odnosno
poredbena indoeuropska lingvistika jedna od grana poredbeno-povijesne lingvistike koja se bavi
prouavanjem povijesti ie. jezika i rekonstrukcijom ie. prajezika, kulture, drutva, mitologije, pjesnitva
itd. e. je jezina porodica najbolje prouena porodica na svijetu (prouavanje traje vec vie od 200
godina) i kao takova moe pomoci svojim dostignucima i pri poredbeno-povijesnom prouavanju
drugih jez. porodica.
Indoeuropski prajezik ie. se prajezik, kako rekosmo, rekonstruira prema podatcima iz njegovih
posvjedoenih jezika-potomaka. Metoda se, kojom se pritom sluimo, naziva p o r e d b e no p o v i j
e s n a m e t o d a koja, grubo reeno, oznaava sustavno promatranje jezinih pojava u vie jezika
1
Vidi 12. poglavlje.
1
za koje pretpostavljamo da su srodni i pokuavanje da se te pojave protumae izvodenjem iz
zajednikoga prajezika. Trae se sustavne podudarnosti g l a s o v n i z a k o n i i pomocu toga se
rekonstruiraju prajezini fonemi, morfemi pa i cijele rijei. Tako primjerice ustanovljujemo da stsl. b- na
poetku rijei odgovara u mnogim rijeima lat. f- npr. stsl. bratr (hrv. brat) ~ lat. frater ili stsl. ber
(hrv. berem) ~ lat. fero nosim. Na osnovi ovih podudarnosti (i podudarnosti u drugim ie. jez.)
rekonstruiramo u ie. fonem *b
h
koji nam se jedne strane slui kao formula kojom cemo zapisati
podudarnost slav. b- i lat. f-, ali i s druge strane kao pokuaj realne rekonstrukcije toga glasa u ie.
(zvuni aspirirani dvousneni okluziv) iz kojega se moe izvesti i stsl. b- (deaspiracijom) i lat. f-
(obezvuenjem i prelaskom p
h
> f).
Valja imati na umu da, kada govorimo o rekonstruiranju ie. prajezika, ne mislimo da moemo
rekonstruirati tono jedan, jedinstven vremenski presjek toga jezika. Poredbeno-povijesnom metodom
moemo rekonstruirati samo posljednju fazu u razvitku ie. prajezika, neposredno prije njegova raspada
na posebne ie. jezike. Taj je jezik vec tada bio jako dijalekatski ralanjen i esto je teko pri
rekonstrukciji ustanoviti koji smo indoeuropski tono rekonstruirali koji dijalekat, koju fazu u
njegovu razvitku itd. Osim toga, valja paziti i ne izvoditi iz rekonstrukcije jezika neopravdane zakljuke
o njegovim mogucim govornicima. Kada govorimo o ndoeuropljanima, upotrebljavamo taj naziv samo
u smislu govornici ie. prajezika, kao lingvistiki termin, a ne u bilo kakovu etnikom ili rasnom
smislu. Dobar nam primjer za to prua afrazijska jezina porodica razliitim afrazijskim jezicima (npr.
arapskim, hebrejskim, koptskim, hausom itd.) govore i crnci i bijelci i tu vidimo da samo po jeziku ne
moemo zakljuivati nita, primjerice, o rasnoj pripadnosti govornika praafrazijskoga (koja je vec tada
uostalom mogla biti izrazito heterogena kao to je npr. u suvremenih govornika francuskoga jezika u
Francuskoj).
Izoglose izoglosom nazivamo jezinu promjenu koja se proiri do odredene granice i koja zatim
moe dijeliti primjerice dva ili vie jezika, dijalekta itd. Kada se vie razliith izgolosa proiri do jedne
granice, onda takovu skupinu izoglosa nazivamo snopom izoglos. U ie. je izoglosa da kratko *o
prelazi u kratko *a zahvatila baltoslavenski, germanski, indoiranski i anatolijski. U italskom je i gr.
primjerice kratko *o ostalo nepromijenjeno, njih nije zahvatila ta izoglosa. Druga je pak izoglosa,
promjena ie. *s u * iza glasova *r, *u, *k, *i zahvatila samo baltoslavenski i indoiranski. Treca je pak
izglosa, promjena ie. palataliziranoga velarnoga okluziva *k u neto kao *s zahvatila baltoslavenski i
indoiranski i dio anatolijskoga.
zoglose se mogu iriti pravilno i ici do neke granice (npr. dravne granice, rijeke ili
planinskoga masiva) u snopovima, a esto se, u sluaju dijalekatskoga kontinuuma, ire nepredvidivo i
kaotino pa presijecaju podruje tako da je nemoguce reci gdje poinje jedan, a zavrava drugi jezik ili
dijalekat.
Indoeuropska pradoovina za indoeuropski moemo okvirno pretpostaviti da se govorio oko 4
000 godina pr. K. negdje u stepama june Rusije, sjeverno od Crnoga mora (ali ne uz more!) i
sjeverno od Kavkaza (iako se o poloaju ie. pradomovine jo uvijek jako puno raspravlja i nema prave
sloge oko toga pitanja). Odatle su onda njegovi govornici krenuli uglavnom na zapad, u Europu (ali ne
svi, ndoiranci su otili prema ndiji, preko Bliskoga istoka, govornici su toharskoga isto otili na istok, u
Kineski Turkestan itd.).
ndoeuropljani su bili stoari, ratniki nastrojeni i agresivni, osvajake ideologije (to
objanjava njihovu ekspanziju), poznavali su konja i kota, ivjeli u patrijarhalnom drutvu i imali velik
panteon. Bavili su se i poljoprivredom i poznavali su vie vrsta itarica.
Kako je teko povezati arheoloke nalaze s jezikom (ne moemo prema kopljima ili vrevima,
primjerice, znati kojim je jezikom govorio njihov vlasnik, osim ako nema pismenoga traga), u lociranju
nam ie. pradomovine pomau i jezini podatci. Primjerice, znamo li da je u ie. sigurno postojala rije za
snijeg (ie. *snoyg
wh
-, stsl. sng, got. snaiws, lat. nix, nivis itd.), jasno nam je da su ndoeuropljani
morali ivjeti u sjevernijim predjelima gdje je bilo snijega. Poznat je sluaj rijei za bukvu koja se
takoder moe rekonstruirati u ie. (lat. fagus, gr. qy, engleski beech itd.) moe se pretpostaviti da
je u ie. pradomovini rasla i bukva to nam pomae u njezinu lociranju. Dugo se tvrdilo da bukva u
Europi ne raste sjeveroistono od crte Kalinjingrad Krim pa je prema tome ie. pradomovina morala
biti negdje na zapad od nje. No to se pokazalo netonim jer je rasprostranjenost bukve bila veca u
negdanje doba i bukve je bilo i sjeveroistono od te crte.
Vaan nam podatak o ie. pradomovini daje i nepostojanje stare rijei za more to nas
upucuje na to da ndoeuropljani nisu ivjeli uz more. ako stsl. more i lat. mare znae upravo more,
jasno nam je da je to znaenje drugotno i da je ie. *mori bilo isprva samo opci naziv za bilo kakovu,
manju ili vecu, vodenu povrinu. Za to usp. eng. mere jezerce, bara i sl. ili izvedeno eng. marsh
2
movara gdje se jo vidi da starije znaenje nije bilo samo more. Prema tom to se u ie. moe
rekonstruirati i rije losos (slav. *lososu, litavski lasis, njem. Lachs itd.), jasno je da su ndoeuropljani
ivjeli u podruju gdje je bilo lososa itd.
Najpopularnija je teorija koja neku materijalnu arheoloku kulturu povezuje s ndoeuropljanima
k u r g a n s k a teorija litavske znanstvenice Marije Gimbutas. Kurganima se zovu spomenici,
nadgrobni humci, iz sredine 5. tisucljeca pr. K. iz podruja junoruskih stepa i Prikavkazja. Ti se nalazi
mogu povezati s ndoeuropljanima i moguce je da su nositelji te kulture kulture Srednji Stog, bili ljudi
koji su govorili nekom varijantom indoeuropskoga. Na tu pretpostavku ukazuju sljedeci pokazatelji
ini se da je narod te kulture ivio u malim plemenima kojima su vladali mocni vode, bili su pastiri,
poznavali su konja, mjed i odredene poljoprivredne kulture (u ie. je rekonstruirana rije orati), a to se
sve podudara s onim to znamo o ndoeuropljanima na osnovi jezine rekonstrukcije. Kurgan inae
oznaava posebnu vrstu grobnoga humka u kojima su izgleda bili pokapani mocni vladari, zajedno sa
rtvama i opljakanim dobrima.
!ekonstrukcija rekosmo da se pri rekonstrukciji trae sustavne glasovne podudarnosti. To znai da
samo slinost izgovora i znaenja nije dosta da bi se reklo da su dvije rijei srodne. Ovdje cemo to
ilustrirati na nekoliko primjera.
Slinost je izmedu hrvatskoga i engleskoga u primjerima kao brat ~ brother, mati/mater ~
mother, sestra ~ sister, sn ~ son, sun-ce ~ sun, dva ~ two ne samo u obliku, nego i u znaenju, oita i
tu su doista posrijedi prasrodne rijei iz indoeuropskoga.
No rijei ne moraju uvijek biti sline, a da bi bile srodne npr. srodne su i sljedece hrv. i eng.
rijei, premda bi mnogi rekli da uopce nisu sline: jezik ~ tongue, kopito ~ hoof ili drozd ~ thrush.
S druge strane, postoje i rijei koje su naizgled sline, ali nisu srodne to su npr. hrv. i eng.
svet i saint ili dan i day koje nemaju veze jedne s drugima. Kao druge takove sluajne podudarnosti
moemo navesti hrv. mama i kin. mama (takove su rijei esto sline u jezicima svijeta), eng. name
ime i jap. namae istoga znaenja, eng. bad lo i perzijski bd istoga znaenja, svahili kumi
deset i finski kymmenen (isto) itd. No katkada su neke rijei povezane iako nam to izgleda
nemoguce jer se nalaze u posve udaljenim jezicima (a nisu posrijedi novije posudenice) tako je npr.
kineski m konj (jap. uma) srodno s eng. mare kobila. Tu je posrijedi lutajuca rije koja se eto
nala i u dvama tako udaljenim jezicima.
". #$#%O&IJ'(I J)*I+I
Anatolijska je grana prva posvjedoena grana ie. jezik (19. st. prije K.). Anatolijski su se jezici
najvjerojatnije odcijepili od ie. zajednice prije od ostale jezine skupine i zato nemaju nekih
karakteristika koje ostali ie. jezici imaju (sustava triju rodova, dvojine itd.)
2
. Neki su stoga pretpostavljali
(najpoznatiji je od njih ameriki hetitolog Edgard Sturtevant) i indohetitski prajezik kao jezik iz kojega
su se razvili anatolijski jezici kao jedna skupina i ostali ie. jezici kao druga skupina jezik, no ini se da
za takovom teorijom ipak nema potrebe. Anatolijski su se jezici govorili u Maloj Aziji, na podruje
dananje Turske. Novoanatolijski su jezici izumrli negdje u razdoblju helenizma (3.-1. st. pr. K.).
Podjela anatolijskih jezika
Kronoloki anatolijske jezike dijelimo na STAROANATOLJSKE JEZKE (koji su se govorili u
2. tisucljecu pr. K.) i na NOVOANATOLJSKE JEZKE (koji su se govorili u 1. tisucljecu prije K.).
Staroanatolijski su jezici: hetitski, klinopisni luvijski, hijeroglifski luvijski i palajski.
Novoanatolijski su jezici: likijski A i B, lidijski te vjerojatno slabo poznati karijski i pisidijski.
Hetitski je najbolje posvjedoen anatolijski jezik, slubeni jezik nekoc mocne Hetitske drave.
Osim njega, u 2. su tisucljecu prije K. posvjedoeni i (klinopisni) luvijski, jezik drave Arzawe (na
jugozapadu Male Azije), i hijeroglifski luvijski, jedan pisan klinopisom (kao hetitski), a drugi
hijeroglifskim pismom nepoznata porijekla. Hijeroglifski se je luvijski prije netono nazivao
hijeroglifskim hetitskim, dok nije utvrdeno da je taj jezik puno blii klinopisnomu luvijskomu. Od
staroanatolijskih je jezika jo posvjedoen i palajski, koji je izgleda rano izumro (za razliku od
luvijskoga). luvijski su i palajski posvjedoeni
2
Na hrvatskom je kao opirniji pregled informacija o anatolijskim jezicima, hetitskom jeziku, knjievnosti i povijesti
dostupna knjiga Matasovic 2000.
3

Staroanatolijski jezici
samo fragmentarno kao vjerski, obredni jezici u Hetit, koji su preuzimali tude bogove i obracali im se
na jeziku naroda od kojega su ih uzeli. Natpisi na palajskom i luvijskom potjeu iz hetitske prijestolnice.
Na hijeroglifskom su luvijskom Hetiti esto pisali krace natpise, imena, natpise na peatima i sl., a on
se i uklesavao u kamen po dananjoj jugoistonoj Turskoj i Siriji sve do 8. st. pr. K. (prvi natpisi potjeu
iz 15. st. pr. K.). ako su nam natpisi na hijer. luvijskom poznati jo od 19. st. (prije hetitskih natpisa),
pismo je zadovoljavajuce razjanjeno razmjerno nedavno.
4
Lidijski je novoanatolijski jezik posvjedoen uglavnom u 4. st. pr. K. stotinjkom zavjetnih i
nadgrobnih natpisa. Lidijski je bio slubeni jezik Lidije, koja je ostala poznata po svojem legendarno
bogatu kralju Krezu. Kao i svi novoanatolijski jezici, i lidijski bijae pisan pismom povezanim s grkim
alfabetom. Likijski su A i B novoanatolijski jezici potomci jednoga od luvijskih dijalekata. Oni su dakle
genetski povezani sa staroanatolijskim jezicima luvijskim i hijer. luvijskim, ali nisu nastali izravno od tih
jezika nego od nekoga neposvjedoena staroanatolijskoga dijalekta bliska tim dvama jezicima. Na
jugozapadu je Male Azije (i u Egiptu i Nubiji gdje su Karijci radili kao tjelesni uvari faraon i najamnici)
oskudno posvjedoen i karijski jezik koji je najvjerojatnije takoder novoanatolijski jezik. Moguce je, ali
nedokazano, da su novoanatolijskim jezicima pripadali i jedva posvjedoeni pisidijski i sidetski jezik.
Novoanatolijski jezici
Genetska podjela anatolijskih jezika nije posve jasna. Nedvojbeno je zasebno mjesto
hetitskoga medu staroanatolijskim jezicima, kao i genetska bliskost (klinopisnoga) luvijskoga i
hijeroglifskoga luvijskoga, kojima valja pridodati i novoanatolijske jezike likijski A i B. Neki smatraju
palajski bliskosrodnim luvijskomu, a onda bi taj palajsko-luvijski odvjetak zajedno s novoanatolijskim
lidijskim inio zapadnoanatolijsku granu koji bi stajala u suprotnosti prema hetitskomu. To medutim nije
sigurno (postoje i drugaije teorije). Poloaj slabo posvjedoenoga karijskoga nije jasan.
Ostali jezici u ,aloj #ziji u ". tisu-lje-u prije (rista osim ie. anatolijskih jezika u tadanjoj se
Maloj Aziji govorilo ili upotrebljavalo i vie neie. jezika. Sumerski je jezik (neie. jezik bez poznatih
srodnika), prvi zapisani jezik na svijetu (na prijelazu 4. na 3. tisucljece pr. K.), tada, premda vec izumro
kao govorni jezik, bio jezikom obrazovanja i pismenosti (kao poslije u Europi latinski ili u ndiji sanskrt).
Semitski akadski jezik bijae u 2. tis. pr. K. medunarodnim diplomatskim jezikom i Hetiti su ga dobro
poznavali kao i sumerski. Hatski bijae jezik neie. prastanovnika Male Azije (od kojih i potjee naziv
hetitski
3
) koji je izumro jo negdje u 2. polovici 2. tis. pr. Kr., ali je djelomino ouvan kao obredni
jezik kod Hetita (slino kao palajski, vidi gore). Neki ga povezuju sa suvremenim abhasko-adigejskim
jezicima. Bolje nam je poznat hurijski jezik koji se je govorio dosta dugo u 2. tis. pr. K., uglavnom na
podruju dananje sjeverne Sirije. Hurijci su kulturno i vjerski dosta utjecali na Hetite. Hurijskomu je
3
Hatijci su ivjeli u dravi Hatti koju su poslije osvojili Hetiti. Prema dravi Hati, gdje su otada ivjeli, jezik im je
nazvan hetitskim, a oni smi Hetitima. Hetiti su hetitskim (na het. hattili) zapravo zvali hatski jezik, a svoj su
jezik zvali nesijskim (na het. nesili, nesumnili) prema svojoj staroj prijestolnici Nei (Kaneu).
5
blizak urartski jezik koji se govorio na poetku 1. tis. pr. K. oko jezera Van. Uvjerljivo ih se povezuje sa
suvremenim nako-dagestanskim jezicima na Kavkazu.
Otkri-e .etit/ i hetitskoga
Hetiti su do kraja 19. stoljeca bili gotovo nepoznati. Njihovo je ime spomenuto na nekoliko
mjesta u Bibliji, ali se tomu nije pridavala velika vanost niti se smatralo da je posrijedi neki vaan
narod.
zmedu 1809. i 1817. Svicarac je Johann Ludwig Burckhardt tijekom svojih putovanja po
Palestini i Siriji, otkrio u sirijskom mjestu Hama
t
na zidu jedne kuce napis na dotada nepoznatim
hijeroglifima. On je to spomenuo u svojem dnevniku, objavljenu 1822., no naalost, to je bili
neprimijeceno i zaboravljeno sljedecih 50-ak godina.
1834. je godine Charles-Flix-Marie Texier, francuski arheolog i svjetski putnik, lutao Malom
Azijom traeci ostatke rimskoga grada Tavija. No, kako nije imao pojma gdje bi Tavij mogao biti,
jednostavno se je bio raspitivao kod turskih seljaka gdje ima kakovih ruevina. Tako je u seocu Bogaz
Ky (doslovno: selo u tjesnacu), oko 150 km od dananje Ankare, uo od seljaka za ruevine
odmah iznad sela. Texier to tada jo nije bio mogao znati, ali naletio je na ostatke velebne hetitske
prijestolnice Hattue
4
. Oko 1.5 km dalje, naiao je takoder na lokaciju s mnogo uklesanih reljefa u
stijeni zvanu Yazlkaya (dosl. ispisana stijena) to ce se poslije pokazati kao reljefi hetitskih bogova.
1872. je natpise u sirijskom mjestu Hama
t
vidio i irski misionar William Wright, a hijeroglifske je
natpise, koje je Texier bio naao u Bogaz Kyu i Yazlkayi, objavio Georges Perrot u Francuskoj. ako
su natpisi na istom hijeroglifskom pismu odjednom iskrsavali posvuda po Siriji i Turskoj (u vrisu,
Karkemiu itd.), nikomu nije palo u prvi as na pamet povezati te natpise s onima koje je otkrio Texier
u Bogaz Kyu i Yazlkayi. Wright je 1874. iznio teoriju o tome da su takozvane hamatske
hijeroglifske natpise, kako su ih prvo bili nazvali, ostavili Hetiti, no njegove su tvrdnje jednostavno bile
ignorirane. 1879. je godine britanski orijentalist Archibald Henry Sayce uoio da su natpisi u Bogaz
Kyu i Yazlkayi, koje je bio otkrio Texier, i tzv. hamatski natpisi otkriveni kilometrima daleko u Siriji
i drugdje, pisani istim pismom. 1880. je godine u jednom predavanju objavio da su ti natpisi pisani
istim pismom i da su ih napisali Hetiti. Osim na biblijske podatke, Sayce se oslanjao i na nedavno
otkrivene egipatske i asirske izvore koji su govorili o mocnom narodu koji je prebivao u dravi Hatti.
Sayce je doao do istih zakljuaka kao i Wright, ali su njegovi zakljuci, premda ni njemu nisu
povjerovali, barem bili ozbiljno razmotreni, za razliku od Wrightovih.
Njihova je hipoteza dobila dodatnu teinu svega 7 godina poslije, kada je 1887. u Egiptu, u
Tell el Amarni, naden arhiv egipatskoga faraona Amenofisa V Ehnatona. Ondje je vec iz akadskih
spisa bilo jasno da je hetitska drava u 2. tisucljecu prije Krista imala vanu ulogu u medunarodnoj
politici, a osim toga, nadena su i dva egipatska pisma vladaru tada nepoznate drave Arzawe, pisana
klinopisom, tada vec potpuno itljivim (njime je pisan i tada vec odavno poznat akadski), na dotada
nepoznatu jeziku. Norveki je orijentalist J. A. Knudtzon, zajedno s kolegama Sophusom Buggeom i
Alfom Torpom, 1902. iznio hipotezu da je jezik Arzawskih pisama indoeuropski
5
. No kako ta
hipoteza nije bila osnovana na posve vrstim dokazima, nala se je na udaru mnogih (pogotovu
poznatoga mladogramatiara Hirta). Pritisnut mnogobrojnim kritikama, Knudtzon se je svoje teorije
odrekao u svojem radu o tablicama nadenim u Tell el Amarni 1915. godine. ronijom sudbine, upravo
je te godine Bedrich Hrozn dokazao nedvojbenu pripadnost hetitskoga indoeuropskim jezicima.
1906. su poela iskopavanja u Bogaz Kyu koja je vodio njemaki orijentalist Hugo Winckler.
On je napravio vie tete nego koristi svojim nemarnim iskopavanjem u Hattui, ali je njegovo
iskopavanje urodilo barem dvjema dobrim stvarima iako Wincklera, kao asiriologa, nisu zanimali
tekstovi na tada nepoznatu jeziku (hetitskom), i iz akadskih je tekstovu, ondje nadenih, bilo posve
jasno da se u Bogaz Kyu doista nalaze tragovi Hattue, odnosno Hattuaa, hetitske prijestolnice
6
.
Takoder, tekstovi su tablica nadenih ondje ubrzo zatim objavljeni u Njemakoj to je 1915. omogucilo
4
Hetitsko se <> ita kao [s]. Posljedica je ovakova pisanja to to su Hetiti za svoj glas, koji se najvjerojatnije
izgovarao kao [s], rabili klinopisne znakove koje su Akadani rabili za svoje //.
5
U sluaju je Arzawskih pisama doista bila rije o hetitskom. No zanimljivo je da su je na hetitskom faraonu
pisao vladar Arzawe gdje se govorilo luvijski (vjerojatno zato to njegovi pisari nisu znali tadanji medunarodni
diplomatski jezik akadski). Hijeroglifski su natpisi, o kojima govorahu Wright i Sayce, bili natpisi na hijeroglifskom
luvijskom, kojim su se Hetiti esto sluili u javnim monumentalnim zapisima (hetitskim su pisali druge stvari, npr.
gospodarske zapise, zakone i sl.).
6
Shodno arheolokim tragovima nadene hetitske prijestolnice, ime je dotadanjega Bogaz Kya poslije
promijenjeno u Bogaz Kale (dvorac u tjesnacu).
6
ekomu orijentalistu Bedrichu Hroznomu da dokae da je hetitski indoeuropski jezik, to je nedugo
zatim bilo i prihvaceno u cijeloj znanstvenoj zajednici.
.etitski jezik i piso
Hetitski doista nije bilo teko odgonetnuti. Bijae pisan klinopisom, koji je tada vec bio potpuno
poznat, rijei su bile jasno odvojene jedne od drugih (to nije sluaj u dosta starih pisama), a tekstovi
su osim toga bili puni akadskih i sumerskih rijei, a i akadski su i sumerski vec bili potpuno poznati
jezici. Obino se kao reenica kojom je Hrozn konano potvrdio da je het. ie. jezik navodi:
nu NNDA-an ezzatteni watar-ma ekutteni
deogramom je napisana rije NNDA, to na sumerskom znai kruh. Cim je rije o kruhu, Hrozn je
logino pretpostavio da bi iduca rije mogla biti glagol sa znaenjem jesti i doista, hetitsko ezz-
nalikuje na ie. korijen *h1ed- istoga znaenja (hrv. jed-em, lat. edo itd.). Osim toga, glagol jesti trai
uza se akuzativ, a hetitsko je an neobino sliilo na ie. akuzativni nastavak (ie. *-om, usp. lat. um,
gr. -ov i skr. am). Takoder, sljedeca je rije watar neodoljivo podsjecala na ie. *wodr voda i na
eng. water, a glagoli su ezzatteni i ekutteni (za sljedeci je bilo oito da znai piti s obzirom da dolazi
iza rijei voda) ima nastavak tteni koji je bilo lako identificirati sa stind. nastavkom 2. l. mnoine
thana (dakle reenica glasi: Kruh jedete (i) vodu pijete). Kada je jo na drugim tablicama naao
kose oblike rijei watar, npr. G. jd. wetenas ili D. jd. weteni, bilo je jasno da je posrijedi nedvojbeno ie.
jezik jer je tu u hetitskom jasno posvjedoena ie. heteroklitska sklonidba tj. sklonidba u kojoj u
imenicama sr. r. u N./A. stoji jedan glas, a u kosim padeima drugi (najece je to izmjena *r/n kao
ovdje), usp. npr. eng. water, ali vedski vatten gdje je eng. poopcio osnovu pragermanskoga N./A., a
vedski osnovu pragerm. kosih padea. S obzirom da je nemoguce da bi ovakovo podudaranje bilo
posudeno ili sluajno, jasno je bilo da je hetitski ie. jezik.
Hetitski se je, kako vec rekosmo, pisao klinopisom koji su preuzeli od Akadana. No to pisanje
nije bilo nimalo jednostavno. Klinopis je slogovno pismo, to znai da njime nisu zapisivani pojedini
glasovi, nego slogovi rijei npr. ta, ka, kan, as i sl. No osim znakova za slogove, u hetitskom su
postojali i ideogrami i determinativi. deogrami su bili znakovi koji nisu oznaavali slog, nego cijeli
pojam (kao hijeroglifski znakovi). Takovi se ideogrami (ili logogrami) transkribiraju kao sumerske rijei
pisane velikim slovima npr. ideogram se za kruh, kao to vidjesmo, pie NNDA (a ninda je
sumerska rije za kruh)
7
. Determinativi su bili znakovi koji se u hetitskom uopce nisu itali, oni su se
pisali ispred odredenih rijei i oznaavali su kojoj skupini pojmova pripada sljedeca rije (primjerice,
esti bijahu determinativi: zemlja/drava, bog, ena itd.). Determinativi se u transkripciji
oznauju podignutim velikim slovima prije rijei (opet tako da se u transkripciji rabi sumerskoga rije
dotinoga znaenja, npr. sumerskom se rijeju sal ena u transkripciji pie determinativ za
oznaavanje enskih imena). Tako determinativ za zemlja/drava piemo kao
URU
to na sumerskom
znai upravo zemlja. Tako se npr. zemlja Hatti u het. pie kao
URU
Ha-at-ti. Dodatne probleme
stvara injenica da jedan znak moe imati i slogovno itanje, a k tomu moe biti i ideogram i
determinativ, ovisno o pojedinom sluaju. Klasian je primjer znaka koji se rabi i za pisanje sloga /an/ i
kao ideogram za rije bog (DNGR) i kao determinativ za pojam bog (prije imna bogova
DNGR
).
Rijeima se, zapisanima ideogramom, svejedno mogu pridodati gramatiki nastavci pisani
klinopisom, kao to vidjesmo u sluaju rijei NNDA-an gdje je ideogramu za kruh pridodano
klinopisom nastavak an za akuzativ jednine. stovjetan nain pisanja nalazimo u suvremenom
japanskom gdje se takoder rabe kineski ideogrami (kanji) za oznaavanje korijena rij, ali se
gramatiki nastavci piu slogovnim pismom (hiraganom).
Osim ovih problema, dodatne je tekoce stvarala injenica da klinopis nije bio dobro
prilagoden fonolokomu sustavu hetitskoga jer se njime nije moglo zapisati mnogo slogova oblika CVC
primjerice (suglas-samoglas-suglas), kojima je hetitski, kao ie. jezik, obilovao. Tako se je hetitska rije
kao /spantskimi/ lijem (kao rtvu ljevanicu) morala pisati si-pa-an-za-ki-mi. stih je problema bilo i u
drugim pismima kojima su pisani neki ie. jezici na Sredozemlju (npr. u mikenskom grkom koji je pisan
Linearom B ili u keltiberskom koji je pisan iberskim pismom ta pisma takoder nisu mogla zabiljeiti
dobro suglasnike skupine ovih dvaju jezika).
Va0niji spoenici hetitskoga jezika
KAPADOKJSKE TABLCE (19. st. pr. K.) prvi spomenik anatolijskih jezika. To su staroasirske
gospodarske tablice u kojima su Asirci u svojim trgovakim kolonijama zapisivali s kim sve trguju. Sm
7
Rjede se umjesto sumerskoga upotrebljava latinski.
7
je spomenik napisan staroasirski, ali se on u njem javlja jako puno anatolijskih imena (hetitskih,
luvijskih itd.).
NATPS KRALJA ANTTE (ANTTASA) (18. st. pr. K.) hetitski se kralj Anitta u njem hvali kako je
zauzeo i unitio grad Hattuu i zatim ga zauvijek prokleo (to njegovi nasljednici nisu shvatili
pretjerano ozbiljno pa su dotini grad uinili svojom prijestolnicom). Anitta u natpisu velia sebe, svoje
pobjede i boga koji mu je u njima pomagao - Tarhunu (Tarhunaa). Natpis je kralja Anitte najstariji
sigurno datiran zapis na ijednom ie. jeziku.
HATTUSLJEV ANAL (16. st. pr. K.) zapisi hetitskoga kralja Hattuilija . koji je u njima opisao sve
bitne dogadaje koji su se dogadali za njegove vladavine. Obiaj su pisanja anla preuzeli od njega i
kasniji hetitski vladari.
TELPNUOVA OPORUKA (15. st. pr. K.) hetitski je kralj Telipinu u svojoj oporuci-ustavu (a ovaj se
dokumenat naziva prvim ustavom u svjetskoj povijesti) pokuao uspostaviti pravila po kojima ce se
nasljedivati kraljevska vlast eda ne bi dolazila ubuduce do krvoprolic i nered u borbama za vlast (to
mu dakako nije uspjelo). Osim toga, u dokumentu se govori o povijesti hetitskoga kraljevstva i o
vladavini samoga Telipinua.
MURSLJEV ANAL (14. st. pr. K.) anali u kojima je kralj Murili . opisao vladavinu svoju i svojega
oca Suppiluliume.
MURSLJEVE MOLTVE (14. st. pr. K.) molitve koje je takoder sastavio kralj Murili . koji je bio
jako poboan. Vjerovao je da bogovi kanjavaju ljude zbog njihovih propusta koji se mogu iskupiti
usrdnim molitvama. Pogotovu se molio bogovima za pomoc protiv kuge koja je pustoila hetitsko
kraljevstvo desetljecima.
HATTUSLJEVA AUTOBOGRAFJA (13. st. pr. K.) autobiogafija kralja Hattuilija ., to je prva
autobiografija u povijesti svjetske knjievnosti. Njegova je autobiografija zaudno iskrena i bez
pretjerane hvalisavosti, inae tipine za onodobna djela, moderna i jako osobna tona.
PJESMA HETTSKH VOJNKA najstarija pjesma na nekom ie. jeziku. Rije o starohetitskoj kratkoj
pjesmi za koju pisar izriito navodi da ju pjevaju hetitski vojnici.
Povijest .etitske dr0ave
Nije jasno kojim su putem indoeuropski Anatoljani doli u svoju novu postojbinu, ali od
najranijih vremena nema izravnih tragova u Hetita o kakovoj god povijesnoj seobi.
Natpis nam kralja Anitte govori o Pithani, vladaru Kuare, koji je zauzeo grad Neu (Kane),
prvu hetitsku prijestolnicu po kojoj su smi Hetiti nazivali i svoj jezik (nesili). Pithanin je sin kralj Anitta
koji je zauzeo i razorio Hattuu u 18. st. pr. K.
140 godina poslije, u 16. st. pr. K., hetitski kralj ustanovljava svoju novu prijestolnicu u Hattui
(Hattuau) i uzima ime Hattuili ovjek iz Hattue. Hetiti su sada stanovnici zemlje Hatti po kojoj
danas i nose ime. Negdanji su stanovnici te zemlje Hatijci asimilirani, a njihov je jezik zadran samo
kao obredni jezik kod Hetit (to isto bijae jedno od sredstava asimilacije).
Kralj je Murili . bio veliki osvaja. Njegovo je osvajanje Babilona u 16. st. jedan od najvecih
dogadaju u hetitskoj povijesti, ali nije imao prilike dugo u tome uivati. Glave ga je, kao i
Agamemnona, dola vlastita ena po povratku u Hattuu. Vladavina je sljedecih nekoliko vladara
protekla bez vecih dogadaja.
Hetitsko kraljevstvo
8
Kralj je Telipinu (15. st.) ostao zapamcen po svojoj, vec spomenutoj, oporuci. On je bio
miroljubiv, dobrostiv i blag kralj. Nakon njegove smrti, suprotno tenjama izraenim u njegovoj oporuci,
zemljom poinju buktati dinastike borbe i neredi, a sticu ju i vanjski neprijatelji.
Kralj je Suppiluliuma u 14. stoljecu vratio staru snagu hetitskoj dravi. On je posve unitio
hurijsku dravu Mitanni i zauzeo velika podruja sve do Palestine, ukljuujuci i najveci dio dananje
Sirije. Za njegove je vladavine poela velika poast koja je harala Hetitskom dravom, a koja je na
kraju pokosila i samoga Suppiluliumu.
Njegov je sin Murili . porazio dravu Arzawu
8
i uspjeno ratovao na jo nekoliko mjesta u
dravi. Za vladavine je njegova sina Muwatallija dolo do zaotrenja sukoba s Egiptom i Muwatalli se
je oko 1290. pr. K. sukobio kod grada Kadea u Siriji s egipatskim faraonom Ramzesom . i, po svoj
prilici, ondje i pobijedio. Nakon toga su Hetiti i Egipcani sklopili dugotrajan mirovni sporazum. Muwatalli
je iz nepoznatih razloga premjestio hetitsku prijestolnicu iz Hattue na nepoznato mjesto negdje na
jugu.
Hattuili je . na prijestolje doao nezakonito, uklonivi svojega necaka, poznat je kao pisac
autobiografije, sklopio je dugotrajan mir s Ramzesom ., kojega je ak i posjetio u Egiptu, i uvrstio
Hetitsku dravu.
Njegov je sin Tudhaliya V. ostao zapamcen po donoenju velikoga broja vjerskih propisa
(reljefi iz Yazlkaye potjeu iz njegova vremena). Ratovao je, kao i svi hetitski kraljevi, s divljim
sjevernim narodom Gagama te je nametnuo trgovinski embargo Asircima nakon to su ovi napali
neke pogranine hetitske posjede.
Oko 1200. godine, Hattuu su, kao i velik dio ostaloga Bliskoga stoka, pregazili zagonetni
barbarski Narodi s mora koji su unitili i Mikenu u Grkoj, Ugarit u Siriji, a Egipat se je jedva obranio
od njih (vidi Dodatak: Narodi s mora) Propast je nekada mocne Hetitske drave bila nagla i sve
okolnosti vezane uz nju nisu posve jasne.
8
Koja je izgleda u buni protiv Hetit imala grku potporu pa je nakon poraza arzawski kralj Unhaziti (Unhazitis),
ini se, s kraljevskom obitelji pobjegao u Grku (Ahhiyawu, vidi poglavlje Grci u hetitskim izvorima).
9
1. Indoiranski jezici
ndoiranski se jezici dijele na tri grane: indijsku (indoarijsku), iransku i nuristansku (kafirsku).
Posvjedoeni su prvi put negdje oko sredine 2. tisucljeca prije Krista na Bliskom stoku. ndijsku i
iransku granu ini puno modernih jezika dananje ndije (hindi, bengalski, gudaratski itd.) i Bliskoga
stoka (perzijski/farsi, kurdski, afganski/pato itd.). No indoarijska su i iranska grana posvjedoene i u
1. tisucljecu pr. K. starim jezicima kao to su vedski i sanskrt u indoarijskoj grani i avestiki i
staroperzijski u iranskoj grani. Osim ove dvije grane, ini se da postoji i treca, zasebna grana
indoiranskih jezika nuristanska, koju ini 5 jezika koji se govore u sjeveroistonom Afganistanu.
zdvajanje nuristanskih jezika kao posebne indoiranske grane jo nije opceprihvaceno.
Indoarijski na staro 2ilsko Istoku
Kada su 1887. u egipatskom arhivu u Tell El Amarni otkrivena tzv. arzawska pisma (vidi
poglavlje o otkricu hetitskoga), otkrivena je i prepiska egipatskih faraona s hurijskom dravom Mitanni
(v. opet poglavlje o anatolijskim jezicima). Kao to je otkrice hetitskoga uzbudilo mnoge duhove, tako
su se mnogi iznenadili kada se shvatilo da se vladari drave Mitanni zovu npr. Artatama ili Artaumara
kod kojih se ne moe ne primijetiti slinost s imenima kasnijih perzijskih kraljeva kao Artakserkso (usp.
skr. rta- pravda, istina). Takoder su nadena i osobna imena kao ndaruta ili Subandu koja posve
odgovaraju vedskim imenima ndrot- i Subandhu-. Medu iskopanim je ploicama u Bo az Kyu, 20-
ak godina poslije, medu ostalim, naden i ugovor hetitskoga vladara Suppiluliume i mitanskoga kralja
Mattiwaze (ili Kurtivaze to je takoder indoarijsko ime - koji ima slavan glas
9
) iz 14. st. pr. K. u kojem
se na kraju mitanski kralj zaklinje bogovima Mitrailu, ndaru, Naattiyanni i Arunailu. To su oito
indoarijska boanstva Mitra, ndra, Nasatye i Varun a. Bog je Varuna samo indoarijsko boanstvo (ne
javlja se u iranskoj tradiciji).
Hurijac je Kikkuli iz Mitannija napisao na hetitskom prirunik o uzgoju konja. Kako su konji vec
od samih poetaka imali veliko znaenje medu ndoeuropljanima, a u Mitanniju se polovicom 1.
tisucljeca pr. K. oito naao jedan njihov indoarijski odvjetak, nije neobino da se medu strunim
terminima za uzgoj konja nalazi dosta indoarijskih rijei. Tako se kao nazivi za udaljenosti koje konji
moraju pretrati (od jedne, tri, pet, sedam i devet jedinica udaljenosti) nalaze rijei aikawartanna, gdje
vidimo stind. ka- 1 < *aika- to se ne poklapa sa staroperzijskim aiva- 1 i to opet upucuje samo
na ndoarijce, a ne na rance; terawartanna ~ stind. tryas 3; panzawartanna ~ stind. pnca 5;
sattawartanna ~ stind. sapt 7 i nawartana ~ stind. nva 9. U drugom dijelu wartanna
prepoznajemo stind. vrtati vrtjeti (usp. hrv. vrtjeti). Osim toga, u hurijskom ima dosta posudenica iz
indoarijskoga, npr. u bojama za konje kao hur. papru-nnu/babru-nnu (-nnu/nni je est hurijski sufiks u
ovim posudenicama) ~ stind. babhr- smed (s tim je srodno hrv. dabar < *babar koji je ime dobio po
svojoj boji), hur. parita-nnu ~ stind. palita- siv, hur. pinkara-nnu ~ stind. pingala- uckast itd. Osim
toga, usp. hur. marya-nnu- plemic; ratnik na bojnim kolima ~ stind. mrya- mladic, hur. mani-nnu
~ stind. man- ogrlica (usp. stsl. monisto ogrlica, eng. mane griva itd.), hur. maka-nni ~ stind.
magh- dar itd.
Kako rekosmo, oito je da je u sluaju ovih rijei posrijedi upravo staroindoarijski, a ne
staroiranski, kao to se vidi po bogu Varuni, broju aika- itd. Kako u nama poznatim indoarijskim
jezicima iz ndije ne nalazimo nikakovih hurijskih posudenica ili posudenica iz drugih bliskoistonih
jezika (anatolijskih, semitskih i sl.), jasno je da ndoarijci od kojih su posudene ove rijei u hurijski i
hetitski nisu preci onih ndoarijaca koji su poslije doli u ndiju. Oito je da se je u odredenom trenutku
skupina ndoarijaca bila odvojila od svoje matice (koja je poslije produila sve do ndije) i dola do
Mitannija gdje su, po starom dobrom indoeuropskom obiaju, nametnuli sebe kao vojno plemstvo
(maryannu), odnosno vladajuci sloj. No oni su u Mitanniju ostali samo tanak aristokratski, vladajuci sloj
9
Usp. Kurti-waza [gurti-vaa] sa skr. vaca- glas, lat. uox itd.
10
koji je zadrao svoje stare bogove (ndru, Mitru, Varunu itd.) i imena (vecina mitanskih plemica i svi
mitanski vladari imaju indoarijska imena), a inae su asimilirali sa svojim hurijskim podanicima. Ni
njihov jezik nije dugo opstao, a od njega su ostale samo posudenice u hurijskom, ponajvie struni
termini vezani uz uzgoj konja i vjerske obrede (uz vec spomenuta osobna imena).
Indoarijski 3indijski4 jezici
10
ndoarijski se jezici kronoloki dijele na staroindijske, srednjoindijske i novoindijske jezike.
Staroindijski su jezici vedski, najstariji i najarhainiji indijski (a i uopce indoeuropski) jezik, jezik Ved
te mladi, uredeni jezik sanskrt (sam-skrta- ureden, pravilan, ugladen) koji i danas uiva ugled
indijskoga latinskoga, jezika kulture i obrazovanja. Srednjoindijski se jezici jo nazivaju i prakrtima
(pra-krta- izveden) to su npr. pali, sauraseni, maharatri itd. Novoindijski su jezici npr. hindi (ili
hindski, najveci i najprostranjeniji u dananjoj ndiji), bengalski, sindhi itd.
Vedski 5 vedski je jezik svetih indijskih spisa Ved (Veda znanje ~ stsl. vdti znati, njem.
wissen) koje su stoljecima, gotovo nepromijenjene (kao sveti se tekstovi nisu smjeli mijenjati i tomu je
posvecivano mnogo pozornosti), prenosile usmenim putem. Ne zna se tono kada su najstariji dijelovi
Ved nastali vjerojatno u 2. polovici 2. tisucljeca pr. K., ne kasnije od 1200. g. pr. K. Vede imaju 4
dijela (zbirke samhite): Rgveda (rc kitica), Samaveda ( saman napjev), Yajurveda (yajus
prozna izreka uz obrednu rtvu, yajate rtvovati si) i Atharvaveda (atharva- svecenik).
Knjievnost na vedskom traje od otprilike 12. do 4. st. pr. K.
Rgveda je najstarija i najarhainija, pa prema tome i najvanija za indoeuropeistiku. Ona se
sastoji od 10 knjiga ili krugova (mandala krug/knjiga) i sadri 1028 himana (sukta - himna) i veliinom
odgovara Bibliji. Najstarije su mandale od . do V. Vecinu himana u Rgvedi ine pohvale i molitve
bogovima ndri, Agniju bogu Ognju (~ hrv. oganj ), Varuni, Mitri itd.
Rgveda je napisana dok su ndoarijci jo prebivali u podruju Panjab u sjeverozapadnoj ndiji i
u njoj se medu ostalim govori i o borbama s tamnoputim domorodcima. Prije se je smatralo da su ti
tamnoputi rgvedski domorodci zapravo prastanovnici ndije koji su ondje ivjeli prije dolaska indijskih
Arijaca. U ndiji je u 3. i 2. tisucljecu pr. K., prije dolaska ndoeuropljana, cvala veoma razvijena
civilizacija, pogotovu u Pan jabu u dvama najvecim gradovima Mohenjo Daro i Harappa. Danas se
zna da je ta civilizacija bila propala prije dolaska ndoarijca, najvjerojatnije zbog klimatskih promjena.
T nam je indijska dolinska civilizacija ili civilizacija Mohenjo Daro, ostavila i jo nedeifrirane tekstove.
Moguce je, iako nedokazano, da je jezik natpis indijske dolinske civilizacije povezan s dravidskim
jezicima neie. porodicom jezika koji se danas govore uglavnom na jugu ndije. Pretpostavlja se da se
nekoc govorahu u cijeloj ndiji, ali da ih je dolazak ndoarijca potisnuo prema jugu. Poznatiji su
dravidski jezici npr. tamilski, kannada, malajalamski, telugu itd.
11
Samaveda i Yajurveda su mlade i spjevane na osnovi R gvede (gotovo je sav tekst Samavede
izveden iz rgvedskoga). Samaveda je zbirka obrednih napjeva, a u Yajurveda govori o rtvenim
obredima. Atharvaveda je najmlada i ona je zbirka svecenikih izreka i zaklinjanja.
Svaku zbirku, samhitu, prate i mladi prozni komentari brahmane koji tumae njihovu obrednu
upotrebu. One govore o obredima i dogmama vedske religije. Tajniji nauk o obredima iznose
aranyake, jo mladi tekstovi, tako nazvani jer su se navodno morale prouavati u umama. Upanisade
(upanisadi) moralno-filozofski tekstovi, sveti filozofski spisi, koji dolaze na kraju aranyak i s njima
su povezani. Oni su i temelj kasnije indijske filozofije. Najmlade su sutre saeti prikazi pravila vedske
religije. Svaku Vedu dakle ine sme samhite (zbirke), koje prate mladi dijelovi - brahmane, aranyake,
upanisade i sutre. Sutre su pisane na najmladem vedskom izmedu 6. i 4. st. pr. K.
'anskrt sanskrt je mladi staroindijski jezik, indijski latinski, jezik klasine indijske knjievnosti i
kulture. Klasini je sanskrt iz sredini 1. tisucljeca pr. K. opisao veliki indijski (i svjetski) gramatiar
Panini (5./4. st. pr. K.). Sanskrt je jako slian vedskomu, premda manje arhaian, ali nije izravan
potomak vedskoga jer je nastao na osnovi staroindijskih dijalekata bliskih, ali ne i istovjetnih,
vedskomu. Vedski se i sanskrt objedinjuju nazivom staroindijski.
Na sanskrtu su nastala golema djela, koja su nastajala stoljecima, epovi Mahabharata (nastao
izmedu otprilike 5./4. st. pr. i 4. st. po K.) i Ramayana (izmedu otprilike 4./3. st. pr. i 3./4. st. po K.).
10
Kako se u ndiji govore i neie. jezici (dravidski, austroazijski) koji se takoder mogu zemljopisno odredivati kao
indijski jezici, naziv je indoarijski neto precizniji jer je po njem odmah jasno da govorimo o ie. indijskim jezicima.
Nazivom su arya- plemenit sebe nazivali i stari ndoarijci i ranci (od toga nastaje i dananji naziv drave Iran).
ranci su dakle Arijci, jednako kao i ndoarijci, ali u njihovu sluaju nema potrebe to isticati.
11
Vie o dravidskim jezicima vidi u Matasovic 2001: 146-8.
11
Mahabharata se sastoji od 18 knjiga i preko 200 000 stihova te je tako 8 puta veca od lijade i Odiseje
zajedno i najvece djelo svjetske knjievnosti uopce. Prema predaji, autor je djela slijepi Vjasa, a
okosnica i najstariji dio Mahabharate govori o borbi dvaju bharatskih plemena za vlast. No u ep je
umetnuto i mnogo dijelova koji su slabo ili nikako povezani s okosnicom radnje borbom u plemenu
Bharata. Od takovih je umetaka poznat samostalni umetnuti ep Pjesma o kralju Nali i Bhagavadgta
Pjesma o boanskome - najvredniji moralno-filozofski spis umetnut u Mahabharatu.
Od kasnijih djela na sanskrtu valja spomenuti Pancatantru Petoknjije iz 3. stoljeca po K.
jednu od najvanijih svjetskih zbiraka pripovijedaka. U 5. je st. po K. ivio najpoznatiji indijski
dramatiar Kalidasa ija je najpoznatija drama Sakuntala kojom je oduevljen bio i Goethe.
'rednjoindijski jezici najstariji su (datirani) zapisi na indoarijskom (ne i najstariji tekstovi! to su
Vede, koje su zapisane prilino kasno) natpisi kralja Asoke iz 3. stoljeca prije K. pisani na raznim
prakrtima. Asoka je bio budist i gorljivo ga je pokuavao proiriti u ndiji koja je tada bila podijeljena
izmedu budizma i rane verzije hinduizma. Na kraju to irenje budizma nije uspjelo jer je budizma
konano iz mjesta njegova nastanka, ndije, nestalo iako se u meduvremenu proirio na Tibet,
ndokinu, Kinu, Japan itd. Asoka je budizam nastojao proiriti politiko-vjerskim pamfletima i natpisima
na tadanjim govornim jezicima prakrtima.
Od srednjoindijski je jezika najpoznatiji i najstariji pali (pali crta, tekst), Buddhin jezik i jezik
budistike knjievnosti. Na paliju postoji bogata knjievnost, a javlja se i unutar sanskrtskih drama kao
govorni jezik niih kasta. Pali se je kao jezik budizma poslije proirio i izvan ndije.
Od prakrt jo moemo spomenuti jezike sauraseni (sauraseni), maharatri (maharastri ),
magadhi (magadhi ), ardhamagadhi (ardhamagadhi ), pajai (paisaci ) itd.
Sauraseni se je govorio na sjeverozapadu ndije, oko grada Mathure u podruju Surasena i od
svih je prakrta genetski najblii dijalekatnoj osnovici sanskrta.
Maharatri se je govorio na Dekanskom polutoku, dakle u junoj ndiji. Poznat je po
knjievnosti na njem pisane s poetka nove ere. Posluio je kao uzor drugim prakrtskim knjievnim
jezicima.
Jezik se je magadhi govorio u dananjem Biharu u istonoj ndiji (tadanjem Magadhiju). Na
njem takoder postoji knjievnost s poetka nove ere.
Srednjoindijski su se jezici, medu ostalim, pisali i pismom brahm, poznatim od 4. st. pr. K.
(njime su pisani i neki Asokini natpisi). Pismo je nastalo vjerojatno koje stoljece prije od kojega
sjevernosemitskoga pisma (moda fenikoga), ali sm nastanak nije potpuno jasan (brahm je
potisnuo drugo staro indijsko pismo kharost h, kojim se pisalo na sjeverozapadu ndije, a takoder je
nastalo od kojega semitskoga pisma, vjerojatno aramejskoga). Od brahmja je, uz mnoga druga
kasnija indijska i izvanindijska pisma, nastalo pismo nagar, od kojega se u 11. stoljecu razvilo danas
najrasprostranjenije indijsko pismo - devanagar kojim se danas pie sanskrt, a od suvremenih jezika
hindski. Od raznih su indijskih pisama, potomaka brahmja, nastali i tibetsko, burmansko, tajsko,
kmersko, javansko i druga pisma irom Azije.
$ovoindijski jezici najveci je novoindijski jezik hindi (hindski) kojim govori 366 milijuna govornika, a
s govornicima hindskoga kao drugoga jezika i 487 milijuna ljudi (hindski ima slubeni status u ndiji).
Hindski je genetsko-dijalektoloki gledano isti jezik kao i urdski, slubeni jezik Pakistana, pa se
zajedno nazivaju hindustanskim. Govornici su hindskoga hinduisti i nasljeduju indijsku, sanskrtsku
batinu to se vidi po brojnim sanskrtskim posudenicama u hindskom. S druge strane, govornici s
urdskoga muslimani i oslanjaju se na arapsko-perzijsko muslimansko nasljede to se vidi po brojnim
posudenicama iz arapskoga i perzijskoga. Hindi su i urdu strukturalno isti, ali se odlikuju razliitim
kulturnim leksikom i piu se razliitim pismima urdu arapskim, a hindi devanagarjem. Neodoljivo se
namece usporedba s gotovo istovjetnom situacijom izmedu hrvatskoga i srpskoga na naim
prostorima.
Novoindijski se jezici mogu jednostavno podijeliti na sjevernoindijsku skupinu koju ine svi
novoindoarijski jezici u ndiji, Pakistanu, Bangladeu i Nepalu, na lankansku skupinu u kojoj se samo
sinhalski (sinhaleki) jezik na Sri Lanci te na romsku skupinu u koju ulaze svi romski (ciganski) jezici i
dijalekti.
U sjeveroindijske jezike ulaze, medu ostalima, osim hindskoga i urdua, jo i sindhi ili sindski (u
Pakistanu), pandapski u Pandabu (Panjabu), gudaratski u Gudaratu na sjeveroistonoj obali
ndije, radastanski u Radastanu (iznad Guderata, a ispod Pandaba), biharski u Biharu na istoku
ndije (i dijelom u Bangladeu i Nepalu), orijski u Orisi (ispod Bihara), bengalski u Bangladeu i ndiji,
asamski (u Asamu dijelu ndije ukotvljenu iza Bangladea), maratski/marathi u Maharatri, nepalski u
Nepalu itd.
12
Novoindijski jezici
Sinhalski se na Sri Lanci odvojio od ostalih indoarijskih jezika prije 2 500 godina i zato ini
posebnu skupinu. Na Sri Lanci se jo govori i dravidski tamilski, a sinhalskom je blizak slubeni jezik
Maldivskih Otoka maldivski.
Romi su se iz ndije selili u vie navrata tijekom prvoga tisucljeca po K. i danas ih ima
posvuda. Oko 10. st. su doprli do Balkana, preko rana gdje su dugo prebivali, odakle su se proirili po
cijeloj Europi. Njihovi bi se dijalekti zapravo mogli slobodno nazivati i jezicima, nisu medusobno
razumljivi, a redovno su pretrpjeli i golem utjecaj jezika drave u kojoj govornici dotinoga
dijalekta/jezika ive.
13
Iranski jezici
ranski se jezici kronoloki dijele na staroiranske, srednjoiranske i novoiranske jezike, a
genetski na zapadnoiranske i istonoiranske jezike.
zapadni istoni
staroiranski staroperzijski
medijski
avestiki
skitski
srednjoiranski pehlevi (srednjoperzijski)
partski
hotansko-sakanski
sogdijski
horezmijski
baktrijski
novoiranski
(novo)perzijski (farsi)
kurdski
balui
osetski
jagnopski
afganski (pato)
Najstarije tragove iranskih jezika nalazimo u zapisima pojedinih iranskih imena u asirskim i
babilonskim tekstovima.
#vestiki 5 kao ni u sluaju indijske grane, ni u iranskoj se grani najstariji tekstovi ne poklapaju s
najstarijim zapisima. Najstariji su tekstovi iranskih jezika avestiki, nastali negdje poetkom 1.
tisucljeca pr. K., ali prenoeni usmeno, sve dok nisu konano zapisani istom u 3./4. st. pr. K.
Avestiki je, premda iz neto kasnijega doba, arhainocu u mnogoem ravan vedskomu. Na
njem su zapisani sveti tekstovi mazdaizma (zoroastrizma) Avesta. Osniva je te nove religije bio
Zara utra (Zaratustra) negdje u prvoj polovici 1. tisucljeca prije K. Najstariji se dio Aveste zove Ga a,
a jezik se kojim su Ga e pisane zove ga a-avestiki i predstavlja najarhainiju fazu toga jezika (kao
to rgvedski jezik predstavlja najarhainiju fazu staroindijskoga). Ga e je prema predaji spjevao sm
prorok Zara utra koji je reformirao staru iransku politeistiku religiju blisku onoj vedskoj u dualistiki
mazdaizam (koji se dodue moe smatrati i monoteistikim) u kojem postoji dvojstvo izmedu Ahura
Mazde i njegova protivnika Ahrimana. Avesta je, kako rekosmo, kao i Vede, prenoena isprva usmeno.
Mladi su dijelovi Aveste, kao Yat i Videvdad, pisani tijekom 1. tisucljeca pr. K. na mladem avestikom
jeziku. Prijevod je jednoga dijela Aveste na pehlevi (srednjoperzijski), zajedno s mladim komentarima,
poznat pod imenom Zend-Avesta.
Avesta je bila sveta knjiga u ranu sve do dolaska Arapa i islama. U 7. su se stoljecu mnogi
zoroastrijanci pod njihovim pritiskom poeli povlaiti prema istoku da bi na kraju zavrili u ndiji gdje se
Avesta ouvala do 17./18. stoljeca kada je glas o njoj konano doao do Europe. Danas zoroastrijanci
u ndiji, poznatiji kao parsi, ive uglavnom u Bombaju i okolici i govore gudaratski.
'taroperzijski to je jezik zapisan izmedu 6. i 4. stoljeca prije K. za vrijeme vladavine Ahemenid.
Najvie je natpisa (pisanih klinopisom preuzetim od Asiraca) iz vremena cara Darija ( darayavahus ) i
njegova sina Kserksa (gsayarsa ). Klinopis je deifriran poetkom 19. st. ba pomocu staroperzijskoga
(jer su svi njihovi natpisi bili viejezini).
Najpoznatiji je spomenik staroperzijskoga natpis iz Behistuna (Bagastana mjesto bogova
12
),
blizu dananjega grada Hamadana (stara Ekbatana) u ranu, iz 521. g. pr. K. Taj je dug natpis, uklesan
na stijeni na visini od 50 m od tla, pisan na staroperzijskom, akadskom i elamskom (neie. jeziku
staroga zapadnoga rana, govorio se je od 3. tisucljeca pr. K. do poetka nove ere, koji neki povezuju
s dravidskim jezicima u ndiji). Postavljanje je natpisa naredio perzijski vladar Darije koji se u njem
hvali svojim ratnim pothvatima.
Od ostalih staroiranskih jezika, medijski nam je poznat samo po onomastici, posudenicama u
staroperzijskom i po pojedinim rijeima zapisanima u grkim i drugim tekstovima. Medijski se govorio u
dananjem sjevernom ranu, jugozapadno od Kaspijskoga jezera. Skitski je, jezik Skit koji su ivjeli
na velikim prostranstvima sjeverno od Crnoga mora, zabiljeen samo pojedinim rijeima u grkim
tekstovima
13
. Ostatak su Skit na Kavkazu dananji Oseti.
12
Stperz. je baga- srodno s hrv. bog (to je vjerojatno iranizam u slavenskom), a -stan mjesto, zemlja (usp.
istan u Pakistan, Afganistan, Uzebkistan itd.) etimoloki odgovara hrv. stn.
13
Zabiljeeno je dosta skitskih imena i neto skitskih rijei (Herodot). ranske su posudenice u slavenskom
zapravo posudenice iz skitskoga.
14
'rednjoiranski jezici srednjoperzijski je jezik (pehlevi/pahlavi) dobro povjedoen izmedu 3. i 8. st.
po K. Bijae slubenim jezikom rana (prvotno samo u junom dijelu dananjega rana) te zoroastrizma
i maniheizma. Pehlevi nasljeduje staroperzijski, a od njega nastaje novoperzijski (farsi).
Srednjoiranski jezici
Partski se je govorio do kraja 1. tisucljeca po K. juno od Kaspijskoga jezera. Partija je bila
neko vrijeme samostalna, a onda je potpala pod perzijsku sasanidsku vlast. Partski je posvjedoen
uglavnom manihejskim tekstovima iz 1. st.
Sogdijski se govorio na podruju dananjega Uzbekistana, Kirgistana i Kazahstana krajem 1.
tisucljeca po K. Sogdija je leala na putu svile, a Sogdijci su bili dobri trgovci. Jezik je posvjedoen u
vjerskim tekstovima izmedu 7. i 10. st. Potisnue ga turkijski jezici poslije, no jedan se sogdijski
dijalekat sauvao do danas kao jagnopski jezik.
Horazmijski se je jezik govorio izmedu Kaspijskoga i Aralskoga jezera. Posvjedoen je vec od
3./2. st. pr. K., a najvie se o njem zna iz arapskih zapisa iz 13./14. st.
Sakanski je (hotansko-sakanski) jezik posvjedoen tekstovima iz Hotana u Kineskom
Turkestanu iz 1. tisucljeca. Pisao se indijskim pismom brahm, razlikuju se bitno njegova rana i kasnija
faza, a govorio se istodobno kada i toharski jezici, u njihovoj neposrednoj blizini (kod Turfana).
Postojalo je vie sakanskih dijalekata.
Baktrijski se je jezik govorio izmedu 2. (kada su zabiljeeno nekoliko tekstova grkim pismom)
i 7. st., kada ga je istisnuo perzijski, u Baktriji, juno od Sogdije, oko gornjega toka rijeke Amu Darje
koja se ulijeva u Aralsko jezero. Baktrija je prvo bila pod Perzijom, zatim ju je osvojio Aleksandar
Makedonski, nakon koga je ondje bila jedna helenistika drava koju su sruili toharski prodori sa
sjeveroistoka.
$ovoiranski jezici u istonoj su skupini novoiranskih jezika kurdski, balui, perzijski, tadiki itd., a
u zapadnoj osetski (potomak skitskoga) i jagnopski (potomak sogdijskoga), afganski/pato itd.
Novoiranski jezici
15
Kurdskim govori 10-ak milijuna ljudi u Kurdistanu, na granici Turske, raka, rana i Sirije. ma
puno dijalekata, a pie se istom u zadnje vrijeme uglavnom arapskim pismom.
Perzijski je (farsi) slubeni jezik rana. Bliski su mu tadiki u Tadikistanu, Uzbekistanu i
Afganistanu te dari u Afagnistanu, koji je uz pato ondje i slubeni jezik.
Balui se (baloi, beludski) govori u ranu, Pakistanu i Afganistanu. Pie se istom od novijega
doba arapskim pismom.
Osetskim se govori u ruskom dijelu Kavkaza i neto malo u Gruziji. Osetski potjee od nekoga
oblika srednjoiranskoga alanskoga koji pak potjee od kojega staroiranskoga skitskoga govora. U
leksikom pogledu osetski zna biti dosta arhaian jer uva neke rijei koje su inae u svim
indoiranskim jezicima nestale.
Jagnopski se govori u dolini rijeke Jagnob u Tadikistanu, a jezik je nasljednik jednoga oblika
sogdijskoga. Jagnopski nije pismen, njime je 1975. govorilo jo svega 2000 ljudi i tadiki ga polako
istiskuje.
Afganski je (ili pato/putu) slubeni jezik Afganistana. Jezik je posvjedoen od 8. st., pie se
arapskim pismom, a dosta Afganaca ivi i u Pakistanu.
U pamirsku se skupinu iranskih jezika (na Pamiru u Tadikistanu) ubraja vie malih jezika kao
to su jazgulamski, vahanski, sarikolski i sl.
$uristanski jezici
Nuristanski su (ili kafirski jezici) slabo poznati, uglavnom agrafijski, jezici koji se govore u
Nuristanu u sjevernom Afganistanu. Nuristanske narode ini posebna skupina indoiranskih plemena
koja je bjeeci pred islamom pobjegla u brdovite predjele Hindukua. No Afganistanci su ih ipak uspjeli
pokoriti 1895.-6., prikljuiti ih Afganistanu i islamizirati. Taj se predio prije osvajanja zvao Kfiristn
(zemlja nevjernika, arapski kfir nevjernik, kako ih nazvae okolni muslimani), no kako su
Nuristanci danas estoki muslimani, i nazivi ih Kfiristn i kfirski vrijedaju, novo je slubeno ime toga
podruja Nuristn (zemlja svjetla, arapski nur svjetlo). Sve skupa Nuristanaca ima izmedu 100 i
300 000. Kao nuristanski se jezici najece spominju jezici kati, vajgalski, akunski, prasunski itd.
Ne valja ih brkati s dardskim jezicima, koji su zapravo jedan odvjetak novoindoarijskih jezika u
koje se ubraja npr. kamirski jezik. Samostalnost nuristanskih jezika kao trece skupine indoiranskih
jezika nije jo potpuno sigurna, a tu je pretpostavku razmjerno nedavno iznio norveki lingvist
Morgenstierne.
16
6. 7rki jezik
Grki jezik sm za sebe ini posebnu granu ie. jezik. To to nema bliega jezika srodnika
grki nadoknaduje bogatom dijalekatnom razliitocu. Prvi natpisi na gr., pisani linearom B na grkom
dijalektu koji zovemo mikenskim, potjeu iz 15. st. pr. K., dok se prvi natpisi na grkom alfabetu (kojim
se grki i danas pie) javljaju od 8. st. pr. K. (prvi je natpis na alfabetu tzv. Nestorov natpis). Po nekim
su teorijama Grci u svoju novu postojbinu doli negdje u 17./16. st. pr. K. (to je kasnije nego to je
tradicionalno mislilo). Kada govorimo o dolasku Grk, sva je prilika da je tu posrijedi bio samo tanak
aristokratski sloj s bojnim kolima koji je nametnuo domorodcima svoju vlast i svoj jezik.
7rci u hetitski izvoria
Vec je od samih poetaka hetitologije, nakon otkrica Hroznoga, postalo jasno da se u
hetitskim tekstovima nalaze imena koja strano podsjecaju na grka. Tako nalazimo na hetitske zapise
o gradovima Apasa i Milawata (ili Milawanda) u Maloj Aziji koji podsjecaju na grke gradove Efez i
Milet ( E oo i Mi/qo) . Kao zemlja se u zapadnoj Anatoliji spominje Wilusa, to neodoljivo podsjeca
na grki naziv Troje - /io < i/io [wilios] (lij), unato nekim glasovnim tekocama. Hetitski izvori
osim toga spominju i susjednu zamlju Taruisa to pak podsjeca na drugi naziv Troje - Toid
14
. ako to
sve nije dosta, ime je vladara Wilue, koji je sklopio ugovor s hetitskim vladarom Muwatallijem
Alaksandus to je pak oito slino grkomu imenu A/ dvpo, a to je drugo ime poznatoga
trojanskoga kraljevica Parisa
15
. No kao ecer na kraju u prii o Troji u hetitskim tekstovima, u grkim je
izvorima sauvana legenda o tome kako su Paris i Helena bili u gostima kod kralja Motila (Mu/o)
14
U Homra se javljaju oba naziva i Troja i lij, no ini se da se Trojom esto naziva sm grad, a lijem zemlja.
17
negdje u Maloj Aziji. Nemoguce je izbjeci zakljuak da je to upravo hetitski vladar Muwatalli koji se s
Alakanduem/Aleksandrom/Parisom bio sklopio ugovor. Premda se u ovim imenima fonologija ne
poklapa ba savreno (primjerice Wilusa prema gr. i/ 8o, a ne ** i/ 9o), to i nije neoekivano, tim
vie to je logino da su grka imena u hetitski dolazi preko Luvije, koja je Grcima bila blie, a kada
imena putuju tako zaobilazno do drugoga jezika, s njima se svata moe dogoditi to je oito i iz
suvremenih primjera. Neke je fonoloke razlike, kao hetitsko /a/ umjesto grkoga / /, lako protumaiti
luvijskim u luvijskom naime uopce nije bilo fonema /e/ i on je ondje redovito zamjenjivan fonemom /a/
(odatle Alaksandus i Apasa, usporedi i luvijski Lazpas za grko A oo). U hetitskim izvorima takoder
nailazimo i na dravu po imenu Ahhiyawa /Ahhiya, koja poloajem izgleda odgovara Grkoj
16
, a opet
slii na jedno od grkih imena Ahejci, Adioi. Sauvano je pismo jednoga hetitskoga vladara vladaru
Ahhiyawe. U jo jednom imenu u hetitskim izvorima moemo vidjeti grko ime Tawalagawa
/tawaklawa/ prema E ok/q < E ok/ o-. Prvo je / -/, kao nenaglaeno, isputeno, a opet
pravilno umjesto gr. / / nalazimo luvijsko /a/. me se spominje u tzv. Pismo o Tawagalawi koje pie
jedan hetitski vladar (vjerojatno Hattuili .) jednomu grkomu vladaru (moda ak samomu
Agamemnonu ili njegovu ocu Atreju?) zbog problema koje je u Maloj Aziji uzrokovao kraljev brat
Tawagalawa/Eteoklo, zajedno s Arzawcima, pa je hetitski vladar morao upasti u grku Milawatu/Milet.
U Pismu o Tawagalawi pokuava diplomatski izgladiti situaciju (kako su Hetiti imali nevolja na istoku s
Asircima, nisu si to isto mogli priutiti i na zapadu). z hetitskih se pisama moe zakljuiti da
Grka/Ahhiyawa ima jednoga velikoga kralja, jednako mocna hetitskomu i babilonskomu vladaru ili
egipatskomu faraonu. No iz Grke se predaje (npr. lijade) moe zakljuiti da Grci nastupaju ujedinjeno
samo prema van kada primjerice zajedno ratuju. U tom je sluaju Mikena, kao najveca i najmocnija
palaa, bila glavna, iako inae Grka nije bila jedinstvena drava kao Hetitsko kraljevstvo ili Egipat. No
ini se da Hetiti nisu ba najbolje razumjeli unutarnju grku situaciju pa su vladara Ahhiyawe shvacali
na isti nain kao hetitskoga vladara. Cini se da i Trojanski rat ima podlogu u hetitskim izvorima, no
izgleda da je Homer, kojih pola tisucljeca poslije, u junako-epskoj prii o jednoj opsadi Troje i jednom
ratu moda saeo dugotrajna grka posezanja za Wilusom i njihova natezanja s Hetitima oko toga
posjeda u Maloj Aziji.
Svako bi se pojedinano ime jo i moglo protumaiti kao sluajnost, ali kada se sve te
sluajnosti skupe zajedno, ini se oitim da u tome, da u hetitskim tekstovima nalazimo na zapise
grkih imena, ipak ima neto. Ova je hipoteza postala jo uvjerljivijom nakon to je 1952. deifriran
mikenski jer je tako postalo jasno da se je u 2. polovici 2. tisucljeca pr. K. u Grkoj vec govorio grki (to
nije bilo tako sigurno kada su najstariji spomenici grkoga bili oni na alfabetu koji su puno mladi od
mikenskih tekstova). Hipotezi u prilog ide i zdravorazumska pretpostavka da je nemoguce da se dva,
gotovo pa susjedna, naroda, oba prilino mocna, Hetiti i Grci, nisu poznavali. Naalost, to se
arheolokih nalaza tie, oni (jo) ne potvrduju filoloke indicije koje nas upucuje na dodire Grk i
Hetit. Naime, ni u Grkoj ni Hetitskoj dravi ne nalazimo tragova trgovine Hetit i Grk (npr. hetitske
proizvode u grkim gradovima i obrnuto). Osim toga, u grkim ostatcima nema tragova primjerice
prijepiske grkih vladara s hetitskim i sl. za razliku od hetitsko-egipatskih prepisaka, mitanijsko-
egipatskih i sl. Pa ipak, u natpisima na linearu B doista nailazimo na neka hetitska imena u Knosu i
Pilu to moda govori o tome da je hetitskih pisara u Grkoj bilo. Takoder, to nam to prijepiska s
Hetitima nije nadena u Mikeni ne govori nita. Ondje se u ionako nadeni samo dosadni inventari i slini
zapisi nema nikakovih tragova medunarodne diplomacije ili ega slinoga. Oito je da je kraljevska
pismohrana Atrejevic netragom nestala u dubinama prolosti.
Osim u hetitskim tekstovima, neka su grka imena mikenske kulture posvjedoena i u
egipatskim izvorima. Tako je Mikena ondje posvjedoena kao mkn (u egipatskom se ne piu
samoglasi, kao ni u semitskim jezicima s kojima je srodan), Knos kao kns, lij (Troja) moda kao wiry,
otok Kitera kao ktr itd. Cini se da je kao naziv za cijelu Grku posvjedoeno ime tny to bi moglo
odgovarati grkomu plemenskomu imenu Danajci, Advdioi, doim je drugo ime Ahejci, Adioi
posvjedoeno 200 godina poslije toga, kao ihws, kao jedan od narod s mora.
15
U egipatskim se pak izvorima, kao saveznici Hetita u bitci kod Kadea spominje i narod drdny, to slii na
Homrov naziv za Trojance Dardanci, Adpvioi.
16
Neki opisi Ahhiyawe upucuju na to da je rije o prekomorskoj zemlji, a ne o zemlji u Maloj Aziji (iako su Grci i
ondje imali posjed, pogotovu oko Mileta). To bi objasnilo i zato Ahhiyawa ipak ne igra toliku ulogu u hetitskoj
politici, iako je oito mocna drava, to se moe zakljuiti po 22-ma spominjanjima Ahhiyawe u hetitskim
tekstovima jednostavno je bila predaleko, preko mora.
18
,ikenski
Mikenskim nazivamo jezik izmedu 15./14. i 13. st. pr. K. koji je naden u zapisima grkih
gradova Knosa, Pila, Mikene, Tebe i Tirinta. To su najstariji zapisi grkoga jezika. Pisani su linearom
B, pismom koje jako loe odraava glasovni sustav grkoga to nam esto oteava sluenje
mikenskim izvorima. Tako, primjerice, linear B ne razlikuje bezvunih okluziva od zvunih i aspiriranih
(osim t : d) i u naelu se ne biljei zadnji suglasnik u zatvorenom slogu, pa tako ni zavrni suglasnik u
rijei. Na poetku se sloga neke glasovne skupine biljee, a neke ne (vie vidi dalje u tekstu).
Kao to svi istraivai napominju, s obzirom na to u koliko je udaljenih mjesta posvjedoen u
kopnenoj Grkoj i na Kreti, mikenski je zaudujuce jedinstven jezik. To svakako upucuje na to da je
mikenski bio svojevrstan administrativan, nadregionalan jezik, koji je svakako imao osnovicu u ivucim
govorima, ali o govornom jeziku toga doba ne moemo znati gotovo nita, osim ono malo podataka to
nam (moda) pruaju mikenski tekstovi. Odredene dvostrukosti i znakovi dijalekatskih razlika u mik.
postoje, ali one nisu znatne i na osnovi se njih ne mogu uspostavljati posebne varijante mik. u
razliitim gradovima odn. podrujima. Kako je mik. posvjedoen 500 g. prije ostalih dijalekata, logino
je da ce se u njem naci arhainijih elemenata koji su kasnije nestali iz grkoga jezika.
Vano je napomenuti da mikenski, premda je usko srodan s arkadijsko-ciparskim dijalektom
(vidi dalje), odnosno s praoblicima dananjega arkadijsko-ciparskoga, nije predak nijednoga kasnijega
grkoga dijalekta. Takovo je miljenje, osim to je i a priori vjerojatnije, poduprto, osim lingvistikim
(katkada dodue prenaglaenima) i povijesnim podacima.
Mikenski je 1952. deifrirao arithekt (sic!) Michael Ventris, a u zavrnim mu se fazama
deifriranja pridruio i lingvist, klasini filolog John Chadwick. Clanak je u kojem su objavili svoje
otkrice, Evidence for Greek dialect in the Mycenaean archives, iziao 1953. S obzirom na to da je
kretsko-mikenska kultura bila prilino razliita od klasine grke kulture, prije njihova se je otkrica
smatralo da, tada jo nepoznat, jezik lineara B sigurno nije grki. Takovo je otkrice zaprepastilo i
samoga Ventrisa. Ventrisovo je otkrice bilo puno tee od deifriranja hetitskih klinopisnih zapisa
Bedricha Hroznoga i kao takovo nas jednostavno mora fascinirati.
Kao i Hetiti, i Mikenjani su svoje zapise pisali na glinenim ploicama koje su suili na suncu. Ti
zapisi nisu bili predvideni da dugo traju, a ouvali su se pukim sluajem, ispeeni u vatri, kada su
gradovi gdje su se nalazili bili zapaljeni. Nadeno je oko 4 000 glinenih ploica. To su uglavnom
inventari, popisi poreza, nabrajanje zaliha i sl. Osim natpisa na ploicama, postoji jo i oko 150 natpisa
na mikenskom na vazama. Linearom se B vjerojatno pisalo i po drugim, propadljivim, materijalima, ali
oni nisu doli do nas. z nekoga razloga nisu pisali po metalu i kameni, moda zato to je slova lineara
B bilo teko gravirati i uklesavati.
Pismenost u Mikenjana nije, kao u Hetita, bila ograniena samo na usku kastu profesionalnih
pisara u palaama. Ona je bila rairena pojava i postojala je ira klasa obrazovanih, odnosno pismenih
ljudi, za razliku od Bliskoga stoka gdje je pismenost bila kultno znanje profesionalnih pisara. Tako
natpise nalazimo i na raznim peatima, vazama, amforama za ulje i vino i na raznim drugim
predmentima iz svakodnevice, kojih je dodue sluajno jako malo ouvano. Kao to rekosmo, nisu
samo pisari u palaama znali pisati, nego su svi slubenici u palaama bili podjednako pismeni.
Na mikenskim natpisima nema knjievnih tekstova i nije vjerojatno niti da ce se takovi natpisi
naci. zgleda da Grci nisu vjerovali da je takove tekstove potrebno zapisivati jer se knjievnost
prenosila usmenom predajom, a takova je usmenoknjievna tradicija izgleda bila veoma jaka, kao i u
ndiji. U Mikeni je i Tebi nadeno razmjerno malo ploica s obzirom na veliinu pala, kao i u Tirintu, a
na Kreti su ploice nadene samo u Knosu, pa nije nemoguce da se nade jo mikenskih tekstova iako
teko da ce vie biti spektakularnih otkrica.
,ikensko piso kao to rekosmo, mikenski su tekstovi pisani linearom B, slogovnim pismom od 88
znakova. U njihovu nam itanju pomae to to nisu pisani in continuo nego su rijei uvijek jasno
rastavljene (kao u hetitskom). U linearu B takoder, kao i u klinopisu (hetitskom, akadskom...) i linearu
A (vidi dalje u tekstu), postoje ideogrami (vidi u poglavlju o hetitskom za definiciju), ali se oni, za razliku
od tektstova na klinopisu i linearu A, ne mijeaju se sa slogovnim znacima i piu se npr. na kraju retka
i slino (pri transliteraciji se oznauju velikim slovima, a znaenje se ideograma pie na latinskom, npr.
EUUS za konja i sl.).
Linear se B razvio od starijega lineara A, pisma kojim se je pisao jo uvijek neodgonetnut jezik
ili jezici
17
. Sva je prilika da je linear B nastao svjesnom prilagodbom lineara A grkomu jeziku (premda
17
Po jednoj je hipotezi linear A povezan s nedeifriranim pismom vinanske kulture (u koju pripada i vuedolska
kultura u Hrvatskoj) s Natpisa iz Tartarije u Rumunjskoj iz 6. ili 5. tisucljeca pr. K. Postoji odreden broj slinih
znakova iako jo nije posve sigurno jesu li znakovi nadeni na lokalitetima vinanske kulture doista pravo pismo
19
ga nisu ni otprilike dobro prilagodili za pisanje grkoga kao to cemo vidjeti). To se npr. vidi prema
novom znaku u linearu B, za dvoglas /au/, a kojega nije bilo u linearu A on je izveden, oito
naknadno za potrebe pisanje grkoga dvoglasa /au/, od ideograma za bika. Bik se na grkom veli
dupo, u toj se rijei nalazi upravo dvoglas /au/, pa nam je jasno kako je taj znak smiljen.
Na linearu nam je A ouvano puno vie tekstova nego na linearu B. Oni su nadeni po itavoj
Kreti, na nekim grkim otocima, te u kontinentalnim gradovima Teri, Kitari, na Peloponezu itd. Linear
se A prestaje rabiti u Grkoj oko godine 1500 pr. K. (iz toga doba potjeu najmladi tekstovi u Grkoj
njime pisani), a najstariji natpisi na linearu B potjeu iz doba oko 1400. godina pr. K. Nedavno je,
2000. godine, u zraelu naden natpis na linearu A, za koji arheolozi procjenjuju da je je otprilike iz
1150. g. pr. K. to je, razumije se, izazvalo senzaciju u strunim krugovima jer je taj natpis mladi
gotovo 400 godina od svih drugih natpisa na linearu A. U 2. tisucljecu prije Krista pismenost na Kreti,
Cipru i dijelu kontinentalne Grke bijae jako rairena i nadeni su natpisi na vie pisama (npr. na
kretskom ideografskom pismu, na pismu diska iz Festa, na pismu sjekire iz Arkadije itd.) i jezika. Nije
jasno jesu li svi natpisi na linearu A pisani istim jezikom i je li posrijedi neie. jezik. Neki misle da je
njime pisan ak neki anatolijski jezik. Jedino je to se zna o jeziku lineara A to da je posrijedi jezik s
prefiksima i sufiksima te reduplikacijom. Osim toga, jasno je znaenje pojedinih rijei, ali nam sve to ne
pomae previe.
Kako vec spomenusmo, linear je B nastao namjernom prilagodbom lineara A grkoj jezinoj
struktruri. Od 88 znakova, koliko ih ima u linearu B, 70-ak ih je istih kao u linearu A, a ostali su novi.
Neki su znakovi iz lineara A naputeni. Kako rekosmo, uporaba je ideograma u dvama linearima
razliita jer su se u linearu A ideogrami mogli mijeati s tekstom, a u linearu B ne. Takoder, ideogrami
su im prilino razliiti, svega ih je 20 slinih.
Za razliku od hetitskoga, gdje se duljine esto biljee ponavljanjem samoglasa (tzv. scriptio
plena, npr. la-a-ma-an /laman/ ime
18
), u mikenskom se dugi samoglasi dosljedno ne biljee. Postoje
znakovi samo za neke dvoglase primjerice za /au/ (ali se i /au/ esto pie znakom za /a/), a za /oi/
i /ei/ posebna znaka nema, nego se piu znakovima za /o/ i /e/. Pa ipak se dvoglasi sa sastavnicom /u/
esto biljee kao <a-u>, <o-u>, <e-u> i sl. U linearu se B ne razlikuju znakovi za zvune, bezvune i
aspirirane okluzive nego se i /pa/ i /ba/ i /p
h
a/ piu jednako (to transliteriramo kao <pa>)
19
, kao i
/ka/, /k
h
a/ i /ga/ (transliteriramo kao <ka>) te /k
w
a/ i /k
wh
a/ (transliteriramo kao <a>). Kao to vidimo,
pismom su se ipak razlikovali obini od labijaliziranih okluziva. No nelogino, kod dentala ipak opreku
po zvunosti vidimo i u pismu jer se u njih razlikuju znakovi za /ta/ i /t
h
a/ od onoga za /da/. Takoder, u
linearu se B ne razlikuje znakovi za slogove s /r/ od onih za slogove s /l/
20
.
Kako rekosmo, linear je B bio jako slabo prilagoden pisanju grkoga i njime se nisu mogle
pisati suglasnike skupine, ni na poetku ni u sredini rijei pa se pribjegavalo razliitim rjeenjima (kao
i u pisanju hetitskoga klinopisom). Tako se primjerice dp otac pie pa-te, a ime grada Knosa,
voo kao ko-no-so (obino se u lanom slogu koji se rabi za pisanje suglasnikih skupina, kao
ovdje ko-, uzima samoglas, koji se ne ita, iz sljedecega sloga). Rije se ovjek, dv po,
primjerice pie a-to-ro-qo, a kp o djeak kao ko-wo.
7rki dijalekti
Za razliku od hetitskoga, koji je jedinstven, standardan, jezik iz jednoga ureda u Hattui,
vedskoga, koji je takoder jedinstven jezik ili latinskoga koji je u osnovi samo mjesni govor grada
Rima, grki je jezik od samih poetaka skup raznorodnih dijalekata.
Vec smo govorili o prvom posvjedoenom grkom dijalektu mikenskom. Grki se dijalekti
pak u klasino doba obino dijele na:
sjeverozapadne; dorske; pamfilijski; eolski; arkadijsko-ciparski i jonsko-atiki.
Sjeverozapadni se dijalekt dijeli na: fokidski, etolski, lokridski, epirski i enijanijski. Dorski su
govori: lakonski, mesenijski (ili zajedno lakonsko-mesenijski), argolidski (saronski i zapadnoargolidski),
korintski, megarski, kretski, govor Mela, Tere i Kirene, rodski (sa susjednim otocima)
21
i govori dorskih
gradova na Siciliji. Ahejski su i elidski vjerojatno bliski sjeverozapadnim dijalektima. Pamfilijski je slabo
ako jesu, znailo bi to da je to prvi zapisan ljudski jezik, zapisan gotovo 2000 godina prije sumerskoga.
18
Usp. latinski nomen, sanskrt nama-. U hetitskom je dolo do disimilacije n-m > l-m.
19
Slogove sa samoglasom /a/ uzimamo samo kao primjer.
20
Ovo nas vodi do pretpostavke da izvorni (neie.) jezik, koji se je pisao linearom A, od kojega je nastao linear B,
nije razlikovao zvune od bezvunih okluziva (osim moda /t/ : /d/), niti neaspirirane od aspiriranih, kao ni /r/ od /l/.
Takoder, moda je imao samo otvorene slogove (tipa CV-CV-CV).
21
Neki autori svrstavaju govor Mela, Tere i Kirene, zajedno s rodskim u otoni dorski govor.
20
poznat i izdvojen, ali vjerojatno dorske osnove, a ini se mijean jer su se onamo naseljavali govornici
svih grkih dijalekata.
Eolski se dijalekt dijeli na: lezbijski, tesalijski i beotijski. Postojanje je eolske skupine, kako
cemo vidjeti, sasvim uvjetno i vie tradicionalno nego lingvistiki nuno. Lezbijski je po nekim
osobinama blizak junogrkim dijalektima (jonsko-atikomu i arkadijsko-ciparskomu), a i jonski je na nj
dosta utjecao, doim su tesalijski i beotijski (koji su se govorili na kontinentu) puno blii
sjeverozapadnomu grkomu.
Arkadijsko-ciparski se dijeli na arkadijski i ciparski koji su, premda prostorno jako udaljeni,
jezino jako bliski, a jonsko-atiki na jonski u uem smislu, maloazijski jonski, otoni jonski, eubejski i
atiki. Uz arkadijsko-ciparski treba jo po srodnosti pridodati i mikenski, no njega u klasino doba
nema i zbog vremenske udaljenosti svojih potvrda od potvrd ostalih dijalekata ini poseban sluaj.
zuzmemo li neke manje probleme, podjela grkih dijalekata u klasino, alfabetsko doba nije
sporna i nije je teko nainiti. Problemi nastupaju pri uspostavljanju rasporeda grkih dijalekata,
odnosno prethodnik dananjih dijalekata, u predmigracijsko doba u 2. tisucljecu
22
.
Ono u em se svi slau kada je rije o mikenskom jest da je on nedvojbeno u najblioj
srodnosti s arkadijsko-ciparskim. Ono to je pak do danas sporno jest jesu li mikenski i arkadijsko-
ciparski genetski blii jonsko-atikomu ili eolskomu i to je glavno pitanje grke dijalektologije koje se
moe preformulirati i na pitanje dijele li se grki dijalekti na istone i zapadne (tradicionalna teorija)
23
ili
na sjeverne i june (novija teorija iji se nastanak, iako ne potpuno, vie-manje poklapa s otkricem
mikenskoga)
24
. Cini se da je novija teorija koja dijeli grke dijalekte na june i sjeverne ipak ispravna.
Arkadijsko-ciparski s jonsko-atikim ini junogrki koji se odlikuje svojom inovativnocu (nasuprot
konezervativnomu Sjeveru) i znatnim brojem zajednikih izoglosa i karakteristika od kojih su najvanije
njihove zajednike inovacije. Premda se ini da je junogrki bio razmjerno homogen u staro doba,
odredene su razlike ipak postojale. No prave su se dijalekatne razlike izmedu jonsko-atikoga i
arkadijsko-ciparskoga pojavile istom u postmikensko doba. Mikenski je, premda administrativni jezik
kojemu se ne moe tono odrediti ive jezine podloge, svakako imao osobitosti koje ga izdvajaju od
ostalih junogrkih dijalekata. Sto se tie povezivanja mikenskoga s eolskim, svakako je dodira s
eolskim vec u najranije doba bilo, ali se ini da mikenski (i arkadijsko-ciparski) ipak zato ne treba
22
Vidi Kapovic 2003 (2005).
23
Zapadni bi bili sjeverozapadni grki dijalekti i dorski, a istoni eolski, arkadijsko-ciparski i jonsko-atiki.
24
Sjeverni bi bili sjeverozapadni grki, dorski i eolski, a juni arkadijsko-ciparski, jonsko-atiki i prije njih
posvjedoen mikenski.
21
genetski smjetati uz eolski. Dosta se junogrkih osobina moe vidjeti u lezbijskom na koji je po svoj
prilici jako utjecao jonski iako su i raniji doticaji i veze s junogrkim moguci. Eolski je najsumnjivija
skupina u grkoj dijalektologiji s obzirom na niz ranih razlika izmedu lezbijskoga i tesalijsko-beotijskoga
i zapravo slui kao ko za smece za sve grke dijalekte koji nisu arkadijsko-ciparski, jonsko-atiki ili
sjeverozapadni/dorski. U sjevernogrkom su dorski i sjeverozapadni dijalekt usko povezani (s
prijelaznim govorima ahejskim i elidskim), a vjerojatno su srodni i s eolskim (pogotovu tesalijskim i
beotijskim) ije je genetsko jedinstvo, kako rekosmo, sumnjivo.
Juni su dijalekti govori prvoga vala pristiglih Grka, doim su sjeverni dijalekti govori drugoga
vala Grk koji su stigli vjerojatno medu barbarima, narodima s mora koji su zasluni za propast
Mikene i Hetitske drave. Govornici su arkadijskoga opstali u brdovitoj unutarnjosti Peloponeza, a
njihovi su rodaci po dijalektu protjerani sve do Cipra. U klasino se doba i na Kreti, te na junim
otocima Melu, Teri i Rodu govori takoder sjevernogrki dijalekat, dorski.
Podjela grkih dijalekata
sjeverni sjeverozapadni, dorski, eolski (?)
juni mikenski, arkadijsko-ciparski, jonsko-atiki
Podjela se grkih dijalekata na 6 skupina (SZ, dorski, eolski, a-c, j-a i pamfilijski) u kalsino
doba osniva na natpisima kojih ima vie od 100 000. Praktiki je svaki polis u Grkoj imao svoj idiom
na kojem su pisani natpisi, razni dravni zapisi, odluke i sl. Grki su dijalekti zapravo jezik tih natpisa i
ne valja ih mijeati s tradicionalnom podjelom na knjievna narjeja.
Starogrki se tradicionalno dijeli na 4 knjievna narjeja: jonski, atiki, eolski i dorski. To su
idiomi koji su se rabili u knjievnosti i koji su imali podlogu u mjesnim govorima, ali nisu poznati
nijednomu dijalektu poznatomu s natpisa. Donekle je tu iznimka eolski, kod kojega se knjievni jezik
malo razlikuje od organskih idioma. Vec su antiki filolozi dijelili Grke i grki na jonsko-atiki, dorski (
SZ grki) i eolski, odnosno na Jonjane, Dorane i Eoljane. Posebnost arkadijsko-ciparskoga nisu uoili
jer je Cipar bio daleko, a Arkadija im, kao brdovita zabit u sreditu Peloponeza, nije bila pretjerano
zanimljiva.
Jonski je jezik grke epike - na njem pisahu Homer (negdje u 8. st. pr. K.) i Hesod, i jezik
najstarije grke filozofije na njem pisahu Heraklit, Parmenid i Tales. Osim njih, jonski je pisao i
povjesniar Herodot. Jonski je knjievni jezik slian atikomu. Kod njega u knjievnosti nema mjesnih
govora.
Atiki je jezik drame jezik Eshilov, Sofo klov, Eurpidov i Aristofanov. Na njem pisahu i
govorahu dravnik i govornik Demosten, povjesniar Tukidid, te filozofi Platon i Aristotel. Atiki se je
prilino razlikovao od govornoga atikoga jezika, a na osnovi njega poslije nastaje i grka koiv -
opcegrki zajedniki jezik.
Eolski pisahu lirici s Lezba Sapfa i Alkej. Eolski objedinjuje jako razliite mjesne govore, ali se
knjievni eolski kakovim pisahu Sapfa i Alkej jako malo razlikuje od govornoga jezika otoka Lezba.
Dorski je pisana ponajvecma korska lirika, a medu pjesnicima se istie ponajprije Pindar sa
svojim odama.
Pojedini su se knjievna narjeja vec izrana specijalizirala za pojedina knjievna podruja, pa
su tako i Jonjani Bakhilid i Simonid, piuci korsku liriku, pisali dorski, a ne jonski.
Grki dijalekti postoje otprilike od 8. do kraja 3. st. pr. K. kada se s aleksandrijskom kulturom
namece koiv - opcegrki zajedniki jezik, nastao na osnovi atikoga (bez nekih istaknutih aticizama),
koji je istisnuo sve grke dijalekte tako da svi dananji grki dijalekti potjeu od koiv, osim
izumirucega cakonskoga koji potjee od nekoga dorskoga govora u staroj Lakoniji, a govori se
uglavnom u brdima na istonoj obali Peloponeza. Njegovi su govornici do 19. st. bili relativno izolirani
pa su tako uspjeli zadrati svoj izvorni idiom. Dakako, ne moe se tono znati koliko su dugo ostali
izvorni grki dijalekti izdrali u pojedinim dijelovima Grke prije nego to ih je koiv potisnula. Osim
cakonskoga, ini se da bi od nekoineovskoga starogrkoga mogao potjecati i tzv. grekanski (griko)
dijalekat grkoga, prilino razliit od ostalih, koji se govori na jugu talije, u negdanjoj Velikoj Grkoj
(Magna Graecia) u Apuliji (Salentina) i Kalabriji (Bovesia). Jezik koji nastaje u ranom srednjem vijeku
od koiv nazivamo bizantskim grkim ili srednjogrkim doim novogrkim zovemo jezik nakon pada
Bizanta 1453. godine.
22
Diglosija u suvreenoj 7rkoj u Grkoj je u 20. stoljecu postojala sloena diglosijska situacija jer
je postojala otra razlika izmedu jezika puka, narodnoga jezika - qoik [imotik] i jezika
obrazovanih, jezika kulture i knjievnosti po imenu kd dp ouod [ka arvusa] (isti jezik). U
Grkoj t podvojenost jezika ima dugu tradiciju. Klasini se je grki jezik neprestano odravao kao
pismeni jezik, jezik Crkve i inteligencije. Takovo svjesno arhaiziranje jezika ide ukorak s
novogrkom narodnom ideologijom i kolektivnom svijecu u kojoj se Grci uvelike odreduju prema
antikoj Grkoj, smatraju antike grke pisce svojim piscima itd. Kako je kd dp ouod bila
slubeni jezik grke crkve, jo u prvoj polovici 20. st. nije bilo doputeno prevesti Bibliju na
qoik. Jezina se situacija u Grkoj u 20. st. neprestano mijenjala, as u korist jedne, as u
korist druge varijante. Kada bi na vlasti bili desniari, prednost bi imala kd dp ouod, a kada bi
na vlasti bili ljeviari, u prvi bi plan izbio qoik. 1976. je konano qoik postao slubeni
jezik Grke. Do tada su svi slubeni dokumenti, vecina novin i znanstveni tekstovi bili pisani
uglavnom na katharevusi (u vie ili manje istu obliku). Pa ipak, iako je danas qoik
slubeni jezik, u nj su uzeti mnogi elementi iz katharevuse (to se onda zove kd oi/ou vq) .
Takoder, upotrebljavanje vie ili manje elemenata dhimotikija ili katharevuse u govoru ovisi o
govorniku, njegovu poloaju u drutvu, obrazovanju i sugovorniku. Primjerice, isti ovjek moe
razgovarajuci s kumicom na trnici govoriti isti dhimotiki, a razgovarajuci sa sveuilinim
profesorom moe rabiti prilino konzervativan oblik katharevuse. Kako se i moe oekivati,
dhimotiki se rabi u neformalnim situacijama, a vie ili manje ista katharevusa u slubenim
prilikama (u parlamentu, na sudu, na radiju i sl.). Takoder, jo se uvijek svi slubeni dokumenti
piu na katharevusi, a i svi su javni natpisi na njoj. Tako se ribarnica na dhimotokiju veli
dpdiko, ali na natpisima iznad njih uvijek pie i uoo/iov (~ stgr. i riba) na
katharevusi; svakodnevna je rije za trgovinu dkd/iko (posudenica prema turskom bakkal), a
iznad trgovina uvijek pie dvoo/iov. Sto se novina tie, konzervativne novine rabe
katharevusu, novine politikoga centra rabe kathomilumeni (mijeani jezik izmedu dhimotikija i
katharevuse), a radikalno lijeve novine upotrebljavaju dhimotiki, katkada ak i pretjerujuci u tome
pa taj dhimotiki bude i sam umjetan.
Dodatak: ;narodi s ora<
Kako rekosmo, kao i za propast Hetitske drave, ini se da su i za propast mikenske
civilizacije odgovorni bili narodi s mora ili da su bar u njoj sudjelovali. Naziv narodi s mora potjee
izravno od naziva kojim se Egipcani zvali svoje neprijatelje koji su im vie puta opasno zaprijetili. Dva
su najveca napada na Egipat bila oko 1210. i oko 1180. godine pr. K., no Egipcani su ove napadae
poznavali vec otprije jer je Ramzes . jo negdje oko 1290. pr. K. mora odbiti napad s mora u delti
Nila. Cini se da su narodi s mora bili rastuca opasnost na istonom Sredozemlju gotovo jedno
stoljece prije nego to njihovi napadi kulminirali oko 1200. g. pr. K. kada je dolo do propasti Mikene,
Hattue i Ugarita. zgleda da mnogi od tih naroda s mora zapravo jednostavno bili gusari. U
egipatskim se izvorima, medu narodima s mora spominju i ihws ili Aqaiwasa to podsjeca na
Ahejce/Grke. Kao drugi se narodi s mora spominju Tjekeryu (to se moda moe povezati s
Teukrijcima, ukpioi to je jedno od trojanskih imena), Tursa (to se moe povezati s Lidijcima,
poznatima i kao upoqvoi), Pulisati (Filistejci), Lukka (Likijci), Serden (moe se povezati s kasnijim
imenom Sardinija), Sekles (moe se povezati s kasnijim imenom Sicilija) itd. Ako su i Grci bili medu
narodima s mora, zanimljivo je napomenuti da su se Grci doista poslije naseljavali na Sardiniji i
Siciliji. Postoje i neka nagadanja da su masovne seobe u to doba bile povezane i s nepovoljnim
klimatskim uvjetima na tom prostoru.
U palai su u Pilu, u Grkoj, pronadene ploice koje su izgleda pisane upravo pred propast
Pila. Govori se o pripremama za obranu, o strai na obalama, a na zadnjoj se ploici, pisanoj na brzinu
i nedovrenoj, govori o ljudskim rtvama Zeusu i Heri koje je naredio kralj. T se je rtva, ini se,
odigrala neposredno prije pada grada pa ni zapis o njoj, pisan u urbi, nije stigao biti dovren. Na
slian nain, i u Ugaritu je nadena glinena ploica na kojoj se govori o neprijateljima pred gradom
prije nego to je ta ploica stigla biti ispeena, Ugarit je bio spaljen.
23
=. Italski jezici
Premda se obino govori o italskoj jezinoj porodici kao o indoeuropskoj porodici koja bi bila
na istoj razini kao i primjerice keltska ili indoiranska porodica, u sluaju se italskih jezika ipak javlja vie
pitanj. talski su se jezici prije esto svrstavali u iru, italsko-keltsku granu. T se hipoteza zasniva na
nekim izoglosama koje povezuju keltske i italske jezike (kao to je poetno *k
w
, nastalo asimilacijom, u
odrazu ie. broja pet - usp. lat. quinque, stir. cic prema ie. *penk
w
e, usp. skr. panca), no te su
izoglose u najvecem broju ili samo prividne, ili trivijalne, ili ne povezuju samo keltski i italski, nego i
druge grane indoeuropskih jezika
25
. premda neki znanstvenici u novije vrijeme ponovno pokuavaju
oivjeti italsko-keltsku hipotezu, danas ju vecina indoeuropeista s pravom odbacuje.
Drugi je problem jesu li italski jezici doista zasebna ie. jezina grana ili je to vie zasebnih ie.
jezik koji genetski nisu blie povezani, a ije su slinosti posljedica intenzivnih jezinih dodira u taliji
gdje su se svi govorili. Dakle, po toj bi drugoj hipotezi italski jezici inili zapravo samo jezini savez,
dakle skupinu jezika u kojima se pod medusobnim utjecajem, zbog bliskoga zemljopisnoga poloaja,
razvijaju ista ili slina jezina obiljeja
26
. No i u ovom se sluaju ini da zapravo nema pravoga razloga
sumnjati u postojanje zasebne italske grane
27
, iako se je praitalski zacijelo govorio prilino davno, na
dubljoj vremenskoj razini od one koja se recimo uzima kada se rekonstruira npr. prakeltski, pa iz toga
razloga medu italskim jezicima nema tolikoga broja zajednikih izoglosa kao u drugim jezinim
granama italski su jezici medusobno puno razliitiji od istodobnih jezik u drugim ie. jezinim
porodicama (to i jest jedan od razloga za sumnjanje u jedinstvenu italsku granu). Konano, genetsko
jedinstvo italskih jezika nipoto ne znai da oni nisu inili i jezini savez dapae, neke su slinosti
italskih jezika oito proizvod kasnijih jezinih dodira, a ne genetskoga nasljeda. Slian se problem,
premda puno kontroverzniji, javlja i u sluaju baltoslavenskih jezine grane, kao to cemo vidjeti.
Za razliku od Grke, gdje u 1. tisucljecu pr. K. nalazimo samo jedan ie. jezik grki, koji je
dodue jako dijalekatski ralanjen, na Apeninskom je poluotoku u isto doba bilo jako puno jezika
neie. i ie. Od ie. su jezik neki bili italski, a neki nisu (kao npr. venetski na sjeveru ili mesapski na jugu
poluotoka).
talski se jezici dijele u dvije skupine latinsko-faliskiku i oskiko-umbrijsku (ili sabelijsku).
Latinsko-faliskiku skupinu ine samo latinski i faliskiki koji su se govorili na malom podruju oko
rijeke Tiber u sredinjoj taliji. Oskiko-umbrijsku granu ini, osim vecih i bolje posvjedoenih jezika
oskikoga (koji se je govorio na vecem prostoru jugoistono od Rima, odnosno Lacija) i umbrijskoga
(koji se je govorio na vecem prostoru sjeverno od Rima, a jugoistono od neie. etrurskoga, odnosno
dananje Toskane), niz slabo posvjedoenih jezika (koji se esto neopravdano zovu dijalektima) kao
to su pelignijski, marucinski, vestinski, ekvijski, marsijski, volanski i sabinski. Svi sabelijski jezici
ine jedan dijalekatni kontinuum (teko je reci gdje prestaje jedan jezik, a poinje drugi, kao to je i
sluaj s dananjim romanskim ili slavenskim jezicima). Postoji pretpostavka, kao to je sluaj u Grkoj
s junogrkim i sjevernogrkim, da su latinski i faliskiki samo ostatci jezik prvoga vala
ndoeuropljan, govornik italskoga koji se spustie u taliju, koji su nekako, na malom podruju oko
dananjega Rima, uspjeli preivjeti drugi val naseljenik govornik sabelijskih (osiko-umbrijskih)
jezika.
&atinski latinski je jezik isprva bio samo jedan mjesni govor, idiom grada Rima. sto je tako i
faliskiki bio latinskomu blizak govor oblinjega mjesta Falerii Veteres (dananja Civita Castellana).
Upravo zato to je isprva bio samo nevaan mjesni govor, kod latinskoga ima jako malo tragova
dijalekatne raznolikosti. Cudesno je kako je, samo kojih 700-injak godina poslije, latinski od maloga
mjesnoga govora jednoga zabaena mjesta u taliji postao jezikom gotovo cijele civilizirane Europe.
Sirenje je latinskoga jezika vezano u potpunosti uz rast rimske moci i irenje rimske vladavine,
prvo po Apeninskom poluotoku, a poslije i izvan njega. Latinski je prvo istisnuo ostale italske mjesne
idiome iz Lacija te susjedne govore sabinski, ekvijski, marsijski, volanski itd. Poslije, irenjem
rimske drave, latinski potiskuje i umbrijski i etrurski na sjeveru od Lacija, venetski, lepontijski i
25
Vidi Matasovic 1997: 28-30.
26
Usporedi npr. balkanski jezini savez, u koji ulaze razliiti jezici kao grki, albanski, makedonski, bugarski,
rumunjski, dijelom srpski dijalekti. Ovi su jezici srodni samo dubinski, preko ie. prajezika, ali su jezinim
kontaktima razvili niz slinih osobina kao to je gubitak infinitiva, postpozitivni lan itd. Vidi vie u Matasovic 2001:
65-74.
27
Vidi Matasovic 1997: 30-2.
24
cisalpinski galski na sjeveru talije itd. Vec je oko 100. g. pr. K. gotovo itava talija govorila latinski
preivjeli su bili valjda jo samo oskiki, umbrijski i grki na jugu talije, u Velikoj Grkoj ( Magna
Graecia). Latinski je s rimskim osvajanjima takoder doao i do berskoga poluotoka, Galije, lirika,
Afrike itd. Tako se danas romanski jezici, potomci latinskoga, govore od krajnjega zapada Portugala
na berskom poluotoku sve do Crnoga mora, do Rumunjske. Latinski je u gotovo svim tim krajevima
istisnuo domace jezike npr. keltiberski i luzitanski na berskom poluotoku, galski u Galiji, daki u
Rumunjskoj, tzv. ilirske jezike u liriku itd. Jedino je grki, kao prestian jezik stare grke civilizacije
opstao u istonom dijelu Carstva, u Grkoj i Maloj Aziji i ne samo to, nego je poprilino utjecao, kao
jezik kulture i bogate knjievnosti na latinski i na kasnije romanske jezike.
&atinski spoenici na latinskom je sve do 3. st. prije K. jako malo natpis. Najstarijim se latinskim
natpisom dugo smatrala tzv. Fibula Praenestina (Fibula iz Preneste), datirana prije negdje u 7. st. pr.
K., na kojoj pie tipina formula (tko je napravio dotini predmet za koga):
MANOS:MED:FHE:FHAKED:NVMASO Manije me na pravi za Numerija (na klasinom bi lat. ta
reenica glasila: Manius me fecit Numerio ). Premda jezik ovoga spomenika izgleda nedvojbeno
autentian, jer je teko vjerovati da je itko bio u stanju 1887., kada je fibula nadena, tako dobro izmisliti
neto to doista izgleda kao jako arhaian latinski, ini se da je sama fibula krivotvorena. Lako je
moguce da je posrijedi kopija izvorne fibule koja je danas izgubljena.
S obzirom da je Fibule Praenestina ipak najvjerojatnije krivotvorina, najstariji je spomenik
latinskoga ipak Duenosov natpis natpis urezan na posudi za pice iz 7. ili 6. st. pr. K. Taj je pak natpis
jako teak za odgonetanje, jerbo je rije o 125 slova pisanih in continuo, bez razmaka, a kako je
posrijedi vjerojatno blagoslov ili kletva, odnosno magijski tekst, samim ga je time jo tee odgonetnuti
jer takovi su natpisi vec smi po sebi obino pisani pomalo neuobiajeno.
Lapis je Niger iliti Natpis s Foruma tako loe ouvan, da se vidi svega nekoliko rijei. Potjee
iz otprilike 550. g. pr. K. z otprilike godine 500. pr. K. potjee tzv. Natpis iz Lavinija bronana ploica
nadena u Laviniju u Laciju s natpisom CASTORE:PODLOVVEVE VROS Kastoru i Poluksu,
Dioskurima (klas. lat. Castori Pollucique (Dios)curis ).
Takoder je iz 6. st. pr. K. i Lapis Satricanus natpis s temelja hrama u antikom Satricumu (30
km od Rima). Njegovo je otkrice 1970-ih godina izazvalo buru u strunim krugovima jer je na njem
posvjedoen, kao i u faliskikom Kaisiosio, stari indoeuropski gentivi jednine na osio: Popliosio
Valesiosio (klas. lat. Publii Valerii) koji odgovara npr. skr. asya, gr. (Homer) oio i lepontijskomu
oiso. Natpis je iz Tibura (Tivolija) teko itljiv, a potjee iz kasnoga 5. st. pr. K.
Obredne su pjesme Carmen Arvale i Carmina Saliaria takoder stare, iz 5./4. st. pr. K., ali su
iskvarene prepisivanjem. To isto vrijedi i za Zakon 12. ploc (Leges XII tabularum) iz istoga doba.
z kasnijega su doba tu svjesno arhaizirani epitafi porodice Scipion iz 3. st. pr. K., Natpis iz
Spoleta iz 2. polovice 3. st. pr. K. te odluka Senata uklesana u bronanu plou Senatus Consultum
de Bacchanalibus iz 186. godine koja je pisana namjerno arhaiziranim jezikom i u kojoj se zabranjuje
odnosno ograniava kult grkoga boga Bakha (Dioniza). Kao rukopisni su fragmenti, naknadnim
prepisivanjem, do nas doli dijelovi djel najstarijih rimskih pjesnika npr. prijevoda Odiseje na latinski
grkoga oslobodena roba Livija Andronika, najstarijega latinskoga epa Punskoga rata Gneja
Nevija ili Anal Kvinta Enija.
Kao izvor su pukoga jezika iz 2. polovice 3. st. pr. K. bitne komedije Plautove i Terencijeve. S
obzirom da su posrijedi komedije, one su logino bile pisane uglavnom svakodnevnim jezikom jer nije
bilo potrebe za arhaiziranjem to se inae u drugih rimskih pisaca redovno dogadalo.
U>rijski umbrijski se je govorio na podruju sjeverno od Rima. Najveci su njegov spomenik
Tabulae Iguvinae veliki obredni tekst na sedam bronanih tabla, naden u guviju (Iguvium, dananji
Gubbio). Taj nam je tekst i najvaniji izvor umbrijskoga s obzirom da ima vie od 4000 rijei. To je i
najdui italski nelatinski tekst. zgleda da je i umbrijski preivio bar do 2. st. po K. s obzirom da
umbrijski natpisi datiraju iz razdoblja izmedu 400. g. pr. K. i 150. g. po K.
Oskiki oskiki se govorio jugoistono od Rima i na jugu talije (prema Kalabriji). Jezik je ime dobio
prema plemenu Oscima iz Kampanije premda oskiki bijae jezik svih Samnicana
28
. Nadeno je preko
250, uglavnom kracih, oskikih natpisa, iz svih krajeva gdje ivljahu Samnicani iz Kampanije,
Samnija, sjeverne Apulije, Lukanije, Brutija itd. Najvaniji su spomenici oskikoga Cippus Abellanus i
Tabula Bantina. Kako su natpisi na oskikom pronadeni jo u 2. polovici 1. st. po K. u Pompejima, ini
se da on jo tada nije bio izumro (za razliku od vecine ostalih predlatinskih jezika u taliji). Najstariji
oskiki natpisi potjeu jo iz 5. st. pr. K., a najveci ih je broj izmedu 2. st. pr. K. i 1. st. po K.
28
Oita je srodnost naziva Sabelli, Sabini i Samnites (Samn- < *Sabn-).
25
Ostali italski jezici rekosmo da su svi oskiko-umbrijski jezici/dijalekti inili dijalekatski kontinuum.
Po nekima je volanski bio najblii umbrijskomu, marsijski je svojevrstan prijelazni dijalekat izmedu
umbrijskoga i oskikoga, a pelignijski su, vestinski, marucinski i ekvijski blii oskikomu. Pa ipak,
gotovo svi ovi jezici imaju neka obiljeja koja ih veu s umbrijskim, a neka koja ih veu s oskikim
tako npr. volanski, pelignijski i marucinski dijele s oskikim tvorbu perfekta na t-, a s umbrijskim
glasovne promjene *u > i i *-ns > -f. Prije se je ekspanzije Osk u Samniju govorio arhaian italski jezik
koji se obino naziva predsamnicanskim, a posvjedoen je s nekoliko natpisa iz 6. st. Kao sabelijski se
jezici jo obino navode i aurunkanski (vjerojatno blizak volanskomu, po nekim ak i njegov
dijalekat) i herniki.
POKRATE: Nov. Novilara (sjevernopicenski), Picene junopicenski
$eitalski ie. jezici u staroj Italiji u antikoj se je taliji govorilo i vie ie. jezik koji nisu pripadali
italskoj grani. Na sjeveroistoku se je talije, u podruju oko dananje Venecije, govorio venetski jezik.
Venetski ima neke izoglose koje ga vezuju s italskim jezicima (odraz ie. aspiriranih okluziva), ali
26
izgleda da nije italski jezik. Neke ga izoglose veu s germanskim jezicima. Venetski je razmjerno
dobro posvjedoen, a njegovih onomastikih tragova ima ak i u stri gdje nisu nadeni nikakovi
venetski natpisi. Venetski se je piao jednim od sjevernoitalskih pisama, poteklih od grkoga alfabeta, a
ouvano je oko 200, uglavnom kracih natpisa, iz razdoblja izmedu 5. i 1. st. pr. K.
Na sjeveru se talije takoder govorae lepontijski, najstariji posvjedoeni keltski jezik
posvjedoen u 6. st. pr. K. (vidi vie o njem u poglavlju o keltskim jezicima). Jo je jedan keltski jezik
posvjedoen u sjevernoj taliji galski. To je jezik cisalpinskih Gala koji se je govorio oko rijeke Po.
Gali su u sjeverno taliju stigli u 4. st. pr. K. iz Galije.
Onomastiki nam je u Ligurskom zaljevu (kod dananje Genove) posvjedoen ligurski jezik.
Najvjerojatnije je posrijedi ie. jezik.
e. se je, najvjerojatnije neitalski jezik, junopicenski govorio u Picenumu na obali Jadranskoga
mora. Njegovi zapisi potjeu jo iz 7. st. pr. K. Sjevernopicenski je jezik neie. (najvaniji je njegov
spomenik Stela iz Novilare).
U Apuliji se je, na jugu talije, govorio mesapski jezik. Na njem je ouvano oko 300 uglavnom
nejasnih natpisa iz razdoblja izmedu 5. i 1. st. pr. K. Bez previe ga se opravdanja povezuje s
prekomorskim ilirskim i albanskim jezikom. Blizak je italskim jezicima izgleda bio sikulski jezik koji se
je govorio jugu Sicilije
29
. Na Siciliji se, kao i na junom dijelu Apeninskoga poluotoka, u Velikoj Grkoj
(Magna Graecia) govorio grki jezik jer su ondje bile mnoge grke kolonije. zgleda da je grki na jugu
talije opstao sve do danas kao tzv. grekanski grki dijalekat (vidi poglavlje o grkom jeziku).
$eie. jezici u staroj Italiji najvaniji je od neie. jezika antike talije etrurski. On se je govorio na
podruju dananje Toskane (koja je po njem i dobila ime, od latinskoga Tusci Etruani),
sjeverozapadno od Rima. Etrurski je razmjerno dobro posvjedoen, gramatika mu je koliko-toliko
poznata, ali su rijei slabo poznate ili im je znaenje dvojbeno. Najdui se spomenik etrurskoga
uva u Zagrebu tzv. Liber linteus Zagrabiensis, natpis na povojima mumije kceri etrurskoga
trgovca koja je umrla u Egiptu. T je mumija u Zagreb dola posve sluajno u vrijeme su
Austro-Ugarske iz Bea svakomu vecemu gradu slali odredene spomenike i u Zagrebu je tako
zavrio najvrjedniji mumija s najduim etrurskim tekstom. zgleda da su Etrurci u Etruriju doli iz
Male Azije na otoku je Lemnu, kod Male Azije posvjedoen jezik koji izgleda kao arhaian oblik
etrurskoga. Etrurski je neie. jezik, ali je lako moguce da je dubinski srodan s ie. jezicima,
odnosno da su se i ie. prajezik i etrurski razvili od kojega jo starijega prajezika. Kao jednu od
slinosti etrurskoga i ie. usp. etrurski genitiv osobne zamjenice mi ja, koji glasi mini/mina to
neodoljivo podsjeca na ie. *mene.
Od ostalih neie. jezika moemo spomenuti jo i retski na sjeveru talije (izmedu jezera Garda i
Alp), koji neki povezuju s etrurskim, a pisao se je luganskim pismom, kao i keltski jezik lepontijski,
sjevernopicenski koji se je govorio sjeverno od ie. junopicenskoga, elimijski na sjeverozapadu Sicilije,
iznad ie. sikulskoga, protosardski na Sardiniji, poznat samo iz onomastike te semitski punski (feniki)
koji se je, uz elimijski, govorio na sjeverozapadu Sicilije (na jugoistoku se je govorio grki, uz sikulski).
Vulgarni latinski i roanski jezici knjievni, klasini latinski kakovim pisahu Cezar i Ciceron nije
dakako bio jednak govornomu, pukomu latinskomu. Odlike se govornoga jezika vec mogu zamijetiti u
Plauta i Terencija, da bi ih onda nestalo sve dok se ponovno ne javljaju u Petronija. U postklasino se
doba (od 1. i 2. st. po K. nadalje) u latinskim tekstovima javlja sve vie odlika pukoga govora,
odnosno i u tekstovima moemo pratiti neke promjene koje se dogadahu u pukome,
vulgarnolatinskom i koje su na kraju dovele do stvaranja posebnih romanskih jezika. Neki su pisci
vulgarnolatinske elemente unosili namjerno, kao Petronije, a kod nekih je to bilo sluajno, kao kod sv.
Jeronima, jerbo jednostavno nisu znali bolje. Mnogi su se ak postklasini pisci na latinskom ak
ispriavali to ne znaju dobro pravoga latinskoga. U doba je Karla Velikoga obnovljeno znanje
klasinoga latinskoga, pa vie nije bilo toliko prodora vulgarnolatinskih elemenata u klasini latinski.
Otada su tekstovi na klasinom latinskom i tekstovi na pojedinim romanskim jezicima uglavnom
razdvojeni. Rekonstruiramo li od dananjih romanskih jezika prajezik, primjenjujuci istu poredbeno-
povijesnu metodu koji primjenjujemo u rekonstrukciji ie. prajezika, dobit cemo upravo jedan oblik
vulgarnolatinskoga, a ne, dakako, klasini latinski kakovim su pisali Vergilije ili Ciceron. To je stoga to
se rekonstrukcijom prajezika moe uspostaviti samo posljednja faza toga prajezika, neposredno prije
njegova raspada. Takovom rekonstrukcijom onda dolazimo i do nekih obiljeja vulgarnoga latinskoga
koji nam nisu posvjedoeni u zapisanim tekstovima. S obzirom na jako dobru posvjedoenost njihova
jezika-pretka, latinskoga, znaenje je romanskih jezika za poredbenu ie. lingvistiku minimalno. Oni
29
z sikulskoga su u sicilijanski grki posudene neke rijei koje imaju oite usporednice u latinskom, kao npr. sic.
gr. ko ~ lat. campus polje, kpkdpov ~ carcer zatvor itd.
27
nam eventualno mogu pomoci npr. u tome da odredimo je li koji slog u latinskom bio dug ili kratak ako
to vec nije jasno po antikim zapisima i svjedoanstvima.
Romanski jezici ine dijalekatski kontinuum i teko je primjerice odrediti gdje zavrava
talijanski, a poinje francuski ili gdje zavrava panjolski, a poinje portugalski. Romanski su jezici
30
:
portugalski u Portugalu (i Brazilu)
galicijski u Spanjolskoj pokrajini Galiciji, sjeverno od Portugala; slian port., ali je Galicija od 14. st.
pod panjolskom vlacu
panjolski (kastiljski) u Spanjolskoj i velikom dijelu June i Srednje Amerike
sefardski (ladino, judeo-espanol) jezik idov prognanih 1492. iz Spanjolske, bilo ih je posvuda po
Sredozemlju, a i u Hrvatskoj i Bosni
katalonski u Kataloniji, na sjeveroistoku Spanjolske, slubeni jezik Andore
okcitanski (provansalski
31
) juna Francuska, jezik stare trubadurske knjievnosti
francuski u Francuskoj
retoromanski u Svicarskoj, jedan od etiriju slubenih jezika, njemu su bliski u sjevernoj taliji ladinski
(tirolski) i furlanski
sardski (logudorski
32
) na Sardiniji, najarhainiji romanski jezik (izoliran je)
talijanski u taliji (standardni je talijanski nastao na osnovi Danteova jezika Firenze toskanskoga)
istroromanski (istriotski) u zapadnoj stri (npr. Rovinj), autohtoni romanski jezik nasljednik
latinskoga koji se je govorio u stri
dalmatski nekoc u Dalmaciji, danas je izumro njegov je dijalekat na Krku, veljotski izumro istom
1898. godine, u Dubrovniku se do 14. st. govorio njegov dijalekat raguzejski
rumunjski (dakorumunjski) u Rumunjskoj
istrorumunjski odvjetak rumunjskoga koji se danas govori u stri (na icariji i kod Uke)
arumunjski (cincarski) Grka, Albanija, Makedonija
meglenorumunjski Grka, Makedonija
afriki latinski - do 16. se st. u sjevernoj Africi (od Maroka do Libije) govorio jedan romanski jezik, od
njega su ostale posudenice u berberskim jezicima
30
Podjelu treba shvatiti uvjetno jer ih ima vie, a u sluaju je romanskih idioma esto teko reci to je dijalekat, a
to jezik (kao i inae). Moglo bi se nabrojiti i vie i manje romanskih jezika nego to je to uinjeno ovdje.
31
ako se ime provansalski katkada rabi za cijeli jezik, bolje je u tom sluaju govoriti okcitanski jer je provansalski
ime jednoga okcitanskoga dijalekta.
32
Kao i kod okcitanskoga : provansalskoga, iako se ime logudorski katkada rabi za cijeli sardski jezik, logudorski
je zapravo dijalekat sardskoga.
28
?. (eltski jezici
Podjela keltski se jezici dijele, po novijim teorijama, na 3 skupine:
1) keltiberski (koji stoji zasebno i najranije se je odvojio)
2) kontinentalni keltski (keltski jezici na kontinentu galski i lepontijski)
3) otoni keltski (britski velki, bretonski, korniki; goidelski irski, kotski, manski)
Ova se novija podjela, koju zastupa poznati keltist Kim McCone, osniva uglavnom na morfolokim
kriterijima kao to je razvoj glagolskoga sustava. Prema njoj se je od prakeltskoga prvo odvojio
keltiberski, koji ini sm svoju granu, a zatim se ostatak keltskoga rascijepio na kontinentalnu i otonu
skupinu.
Prema starijim se teorijama, koje se oslanjaju ponajprije na fonoloke izoglose, keltski jezici prema
odrazu ie. *k
w
dijele na P-keltske jezike i na -keltske jezike. U P-keltskim se jezicima ie. *k
w
odraava
kao p, doim u -keltskim jezicima ono ostaje k
w
(koje se poslije moe promijeniti u k). Usporedi npr.
prema ie. *-k
w
e i (lat. que, gr. - , skr. ca) u keltskom: keltiberski Kue, staroirski ch, ali
lepontijski Pe, srednjovelki p. -keltski su jezici prema tome: goidelski (irski, kotski, manski) i
keltiberski, a P-keltski su: lepontijski, galski i britski (velki, korniki, bretonski). Ovoj se izoglosi
pridruuju i neke druge, kao npr. odraz ie. slogovnih sonanata *m i *n. Problem je ove teorije to
zbliava primjerice goidelsku i keltibersku granu koje inae nisu toliko slino, a razdvaja blisku
goidelsku i britsku granu, a sve to po vrlo sumnjivoj izoglosi prelaska *k
w
> *p koja je fonetski prilino
banalna (posvjedoena je primjerice neovisno u raznim vremenima u grkom, oskiko-umbrijskim
dijalektima italskoga itd.)
33
. Podjela je keltskih jezika na keltiberski, kontinentalni keltski i otoni keltski
vjerojatno bolja.
ako su danas praktiki svi ivi keltski jezici, osim velkoga, u jako loem poloaju, s nevelikim
brojem govornika, a neki i pred vjerojatno neizbjenim izumiranjem u buducnosti (bretonski), Kelti su
nekoc naseljavali velik dio Europe govorili su se od dananje june Britanije i Portugala sve do
sredinje Male Azije (gdje su bili Galacani). Danas su od keltskih jezika ivi jo samo irski na rubovima
rske, maloga broja izvornih govornika, kotski na samom sjeveru Skotske, takoder s malim brojem
govornika, velki/kimriki u Walesu i bretonski u Bretanji u Francuskoj. Keltska se ekspanzija moe
pratiti po arheolokim kulturama s Keltima se povezuje haltatska kultura ranoga eljeznoga doba
(od 7. st. pr. K.), a pradomovina im se arheoloki smjeta u sredinju Europu, na podruje zapadne
Ceke, Bavarske i Alp. Keltski su jezici posvjedoeni od 6. st. pr. K. lepontijskim natpisima.
(elti>erski keltiberski su govorila keltska plemena koja su se na berski poluotok doselila negdje
oko 7. st. pr. K., no najstariji tekstovi na keltiberskom potjeu istom iz 3. st. pr. K. Ouvano je oko 85
keltiberskih natpisa (uglavnom ugovora, dosta imena itd.), 50-ak natpisa na novicima itd. na podruju
sredinje Spanjolske, a najvaniji su njegovi spomenici tzv. Broncane ploce iz Botorrite. Valja
napomenuti da se stalno otkrivaju novi tekstovi na keltiberskom. Keltiberski se je isprva pisao iberskim
pismom, a poslije i latinicom (20 natpisa). beri su bili neie. narod koji je ivio na istonoj obali
dananje Spanjolske. Antiki su autori (Ptolomej) mislili da su Keltiberi zapravo mijeavina Kelt i
ber pa su im zato i dali to ime. bersko je pismo deifrirano 50-ih godina 20. st. To je bilo slogovno-
alfabetsko pismo. Slogovni su znakovi postojali za slogove koji su u sebi imali okluziv (p, t, k) i
samoglas, doim su ostali znakovi bili alfabetski (za samoglase, polusamoglase /y/ i /w/, nazale,
likvide, sibilante). Keltiberi su od ber preuzeli to pismo, ali ono nije bilo dobro prilagodeni
33
Osim toga, zadravanje *k
w
u goidelskom i keltskom nam ne govori nita o njihovoj srodnosti jer se za
dokazivanje (blie) genetske srodnosti mogu rabiti samo nebanalne inovacije (*k
w
> p jest banalna inovacija), a ne
arhaizmi (zadrano staro stanje tipa *k
w
u keltiberskom i goidelskom). Takoder, o banalnosti nam promjene *k
w
> p
govori i injenica da je opcekeltska promjena ie. *g
w
> prakeltsko *b (dakle ista promjena kao *k
w
> p, samo sa
zvunim parnjacima). Ono to je moglo olakati neovisnu promjenu *k
w
> p u galskom/lepontijskom i britskom je i
injenica da u prakeltskom nije bilo fonema *p (jer je ie. *p > 0, usp. hrv. piti i stir. ibid pije). Dakle, promjena je
*k
w
> p mogla biti uzrokovana tenjom da se popuni rupa u sustavu (t : d, k : g, ali 0 : b u prakeltskom).
29
keltiberskomu jeziku - kao ni klinopis hetitskomu ni linear B mikenskomu i u keltiberskom su pisanju
postojali isti problemi sa zapisom zvunih i bezvunih okluziva, zatvorenih slogova itd. Tako se je
primjerice toponim, latinicom zapisan kao Contrebia, iberskim pismom pisao Ko-n-Te-Pi-a (veliko P, T,
K oznaava u transliteraciji da su se ti znakovi mogli itati i kao /p/, /t/, /k/ i kao /b/, /d/, /g/)
34
. Slogovni
se je znak kao <Ka> mogao itati na 6 naina: /ka/, /ga/, /ka/, /ga/ - nisu se razlikovali slogovi s dugim
od slogova s kratkim samoglasima, te takoder i /k/, /g/ u suglasnikim skupinama koje su se mogle
zapisati samo takovim lanim slogom npr. ime TeiuoreKis /dworks/.
bersko pismo
(ontinentalni keltski jezici
&epontijski lepontijski je najstariji posvjedoeni keltski jezik koji se je govorio u dananjoj
sjeverozapadnoj taliji i junoj Svicarskoj (oko grada Lugana te oko jezer Maggiore, Garda i Como), u
Alpama. Najstariji mu spomenici potjeu iz 6. st. pr. K. (oko 575. g. pr. K.). Lepontijskim se pisalo sve
do 1. st. pr. K. kada ga je potisnuo latinski. Lepontijci su pisali pismom nastalim od etrurskoga (tzv.
luganskim alfabetom), a do danas je pronadeno oko 140, uglavnom kracih, natpisa. Valja napomenuti
da neki lingvisti lepontijski smatraju samo odvjetkom galskoga, a ne posebnim kontinentalnim keltskim
jezikom.
Ni taj sjevernoetrurski alfabet, kao ni ibersko pismo kojim se je pisao keltiberski, nije bio dobro
prilagoden lepontijskomu. Kako etrurski nije imao opreku okluziva po zvunosti, te opreke nema ni u
luganskom pismu kojim se pie lepontijski. Takoder, ovim se pismom ne moe zabiljeiti ni opreka
izmedu kratkih i dugih samoglasa ni obinih i udvojenih suglasa.
7alski galski je posvjedoen na vie podruja i na vie pisama. z june Francuske, rimske
provincije Gallia Narbonensis (oko grke kolonije Mood/id, dananji Marseille), potjeu galski natpisi
na grkom alfabetu (tzv. galogrcki natpisi). To su najstariji galski natpisi, izmedu 300. i 50. g. pr. K.
Na cisalpinskom je galskom (tzv. galoetrurski natpisi) u taliji nadeno samo 8 natpisa izmedu
150. i 1. g. pr. K. Pisani su na luganskom alfabetu preuzetom od Lepontijaca. Ti su natpisi nadeni u
sjeverozapadnoj taliji (rimska provincija Gallia Cisalpina), u dolini rijeke Po neto junije od
lepontijskoga podruja. Zaudo, jedan je natpis naden i u Umbriji.
Nakon Cezarova osvajanja Galije (Bellum Gallicum, 58-51. g. pr. K.), Gali pod rimskom vlacu
piu latinicom (tzv. galolatinski natpisi). Na tom je, transalpinskom galskom, ouvano oko 100 natpisa
nadenih u rimskoj provinciji Gallia Transalpina. Natpisi potjeu iz vremena izmedu 50. g. pr. K. i 200. g.
po K. Jo u 5. st. nailazimo na galske glose u jednom izvoru (Endlicherov glosar).
Osim toga, postoji i nekoliko ne ba jasnih i sumnjivih natpisa na tzv. istonom galskom (uz
zabiljeena imena u latinskim izvorima) iz dananje Austrije i Slovenije (rimska provincija Noricum). U
Maloj je Aziji ivjelo keltsko pleme Galacana od njihova su jezika u 3. i 2. st. pr. K. posvjedoena
imena i glose u grkim izvorima. Na galatskom jeziku nema tekstova.
Najvaniji su galski spomenici 3 veca obredno-magijska teksta - Kalendar iz Colignyja, Natpis
iz Larzaca i Natpis iz Chamalieresa.
Otoni keltski jezici
34
Slogovi se <Ko>, <Te> i <Pi> piu slogovno jednim znakom za slog, a <n> i <a> alfabetski jedan znak za
jedan glas.
30
7oidelski jezici naziv goidelski (gelski) jezici obuhvaca irski u svim njegovim fazama (staroirski,
srednjoirski i novoirski) te jezike koji su od njega nastali kotski (gelski)
1=
i manski (na otoku
Man), kada su se rci onamo doselili iz rske. Naziv goidelski potjee od staroirskoga Godel to je
jedan od naziva za rce (gaeilge irski jezik).
Irski povijest se irskoga moe podijeliti na 3 razdoblja: staroirsko (do 11. st.), srednjoirsko (od 11. do
16. st.) i na novoirsko razdoblje (od 16. st. do danas). Prvi su spomenici arhainoga irskoga pisani
ogamskim pismom u razdoblju izmedu 4. i 6. st. Nadeno je 300-injak ogamskih natpisa (ne samo u
rskoj nego i u Walesu, Cornwallu, otoku Manu), uglavnom kracih i uglavnom s imenima. Grafemi su
toga pisma bili crtice i toke (vorovi, ili ravne crtice s obiju strana) koji su se pisali okomito na na
sredinju (okomitu) crtu (a nju je mogao initi npr. rub kamena). Crtice su mogle biti s lijeve ili desne
strane sredinje crte, ili su mogli biti s obje strane (i onda su bile) kose. Samoglasi su se oznaavali
tokama. Kombiniranjem se od jedne do 5 crtica odnosno toaka dobivaju sva slova.
Ogamski je alfabet bio utemeljen na latinici (kao svojevrsna ifra temeljena na latinskoj
abecedi) negdje oko 4. st. Ogamski je alfabet poslije zamijenjen latinicom kojom se irski pie od 7. st.
do danas. Ogam se i nakon toga nastavio rabiti jo dugo u srednjem vijeku, ali iskljuivo kao tajno
pismo.
ako je na staroirskom ouvana bogata i vrijedna knjievnost, za lingvistiku su najvaniji
spomenici staroirskoga ne knjievna djela, nego glose kratki komentari zapisani obino uz rub
kakova latinskoga teksta. Kako su irski misionari putovali po itavoj Europi, glose na staroirskom
nalazimo praktiki posvuda. Jezik glosa odraava govorni jezik 8. i 9. stoljeca, a znamo da je izvoran
zato to se glose nisu, za razliku od knjievnih djela, poslije prepisivale i prepisivanjem mijenjale,
modernizirale i kvarile. Najvanije su: Wrzburske glose, Milanske glose, Torinske glose,
Sanktgallenske glose itd. pak kada govorimo o
Ogam
govornom irskom jeziku, valja imati na umu da je ak i taj jezik glos bio zapravo standardiziran. U
irskom vec od najranijega doba ne nailazimo na nikakove dijalekatne razlike, a sve se dijalekatne
razlike u novoirskom mogu izvesti iz jedinstvenoga staroirskoga koji nam je posvjedoen u starim
izvorima. Kako svaki jezik ima dijalekte, jasno je da je u rskoj u jednom trenutku (kao i u helenistiko
doba u Grkoj) moralo doci do stvaranja opceirske koiv iako ostaje zagonetkom kako je i zato do
toga dolo. S obzirom da vec od prvih zapisa na stir. ondje nema gotovo nikakovih dijalekatnih razlika,
jasno je da je do toga koineiziranja moralo doci prije toga, jo u doba prije pismenosti. Teko je
zamisliti da se takovo to dogodilo u nepismenoj zemlji, ali je sva prilika da se je to dogodilo pod
utjecajem mocnih klasa lutajucih pjesnika (file), pravnika (brithem) i svecenika (dru) koji nisu bili
vezani za pojedina plemena i koji su irili jedinstveni, knjievni irski. Kada je to bilo, ne moemo znati,
ali je jasno da su govornici irskoga, odnosno predirskoga, u rskoj bili barem od 4. st. pr. K. Aristotel
spominje irsko ime kao pvq (~ stir. riu rska), a poslije se u gr. izvorima u 2. st. (kod Ptolemeja)
spominju i drugi, oito keltski, irski toponimi i etnonimi.
Od najstarijih knjievnih staroirskih tekstova valja spomenuti Amra Coluimb Chille (Cudo
Columba Cille) s kraja 6./poetka 7. st. Od ostalih su stir. tekstova poznati npr. Tin b Cailnge
35
Koji valja razlikovati od engleskoga dijalekta kotskoga (scots).
31
(Krada stoke iz Cailngea), Scl mucci Mic Dath (Pria o Mac Dathovoj svinji), Togail bruidne
Da Derga (Razaranje Da Dergine krme), Airne Fngein (Fngenovo bdijenje), Echtrae Chonnlai
(Connlaeovo putovanje), Compert Con Culand (Zaece C Chulainda), Tochmarc tane
(Snubljenje tain) itd. Prie se grupiraju u cikluse: ulsterski (u koji npr. ulaze i Tin b Cailgne i
Scl mucci Mic Dath), kraljevski, fenianski i mitoloki
36
. rski je jedini jezik rske tijekom itava
srednjega vijeka. Dolazak Viking u 9. i 10. st. i Norman u 11. st. nije ostavio vecega jezinoga traga
na irskome osim odredenoga broja posudenica. No drugaije je bilo s engleskim. Englezi su rsku
brutalno osvojili u 16/17. st. Zavrna se je bitka, koja je Englezima donijela konanu pobjedu, odigrala
1691. kod rijeke Boyne. Englezi zatim planski naseljavaju protestante iz Skotske i Engleske u rsku,
pogotovu u Ulster koji je dotada bio najirskija pokrajina. Kako su katolici u rskoj sve do 1829. lieni
gotovo svih prava, tako se isto postupalo i s irskim jezikom. rska se malo-pomalo anglizirala, ali je taj
proces tekao jako sporo sve do 19. st. Poetkom je toga stoljeca jo vecina rske govorila irski, no brzo
je povlaenje irskoga pred engleskim poelo nakon Velike gladi 1845-1847/8 zbog koje je umrlo pola
stanovnitva rske (dakako, najvie seljak govornik irskoga) i koja je prouzroila prva velika
iseljavanja iz rske, poglavito u SAD. zmedu 1847. i 1854. je iz rske otilo 1 600 000 ljudi. Vie je
razloga to se je engleski poeo naglo iriti umjesto irskoga engleski je, dakako, bio prestian i
povezivan s drutvenim uspjehom i napredovanjem, djeca su u koli bila otro kanjavana ako bi
progovorila ijednu rije na irskom, a osim toga, katolika crkva, oduvijek vaan imbenik u rskoj, nije
pokazivala nikakova zanimanja za ouvanjem irskoga jezika, dapae, poticala je prelazak raca na
engleski. To je dovelo do toga da je vec 1851. irski govorilo samo 25 raca, a 1911. samo 11.
Kada je proglaena neovisna irska drava, 1921., irski je proglaen slubenim jezikom (uz engleski) i
poele su brojne aktivnosti u svrhu oivljavanja irskoga i poboljanja njegova poloaja. Posebna je
pozornost dana gaeltachtima podrujima gdje se jo govorio irski, uglavnom na zapadnoj obali rske,
eda bi se irski ondje uspio odrati. Kako rekosmo, rska ulae velik napor u odranje i irenje irskoga,
ali ini se da je umnogome za to vec prekasno jer se stanje irskoga jezika i u neovisnoj rskoj u 20. st.
pogoravalo, odnosno broj se izvornih govornika sve vie smanjivao. 1926. je bilo oko 540 000
govornika irskoga. Prema popisu je iz 1971. 26,5 raca (odnosno 790 000 ljudi) tvrdilo da govori irski.
Prema popisu iz 1983. to je isto tvrdilo 13 stanovnitva, odnosno 260 000 ljudi. Brojeve s popis
nakon 1926. treba uzeti cum grano salis. Prema dananjim se procjenama broj izvornih govornika
irskoga krece od 10 do 20 000 ljudi. Na popisu je stanovnitva iz 1996. 71 000 ljudi reklo da svaki dan
govore irski
37
. Dakle, samo se je u 20. st., uza svu potporu irske drave, broj govornik irskoga
smanjio s pola milijuna na 10-20 tisuca govornika. Ni u najzabaenijim gaeltachtima praktiki vie
nema jednojezinih govornika irskoga. rski se obavezno ui u kolama, za dobivanje je posla u
dravnoj slubi potrebno znati osnove irskoga, javni su natpisi na ulicama dvojezini, izdaju se novine
na irskom, postoje i radijski i televizijski program na irskom, irski se upotrebljava u sveanim dravnim
prigodama i sl., ali buducnost irskoga kao govornoga, iva jezika nije pretjerano blistava. rski je
dravni aparat zapravo najveca sila koja zatire irski jezik jer ga, iako bi se slubeno trebao o njem
brinuti, marginaliziraju primjerice tako to je radni jezik vlasti gotovo iskljuivo engleski, ak i u
gaeltachtima.
36
Vidi vie o ovome i staroirskoj knjievnosti u Ranko Matasovic, Kamen kraljeva, srednjovjekovne irske sage, Ex
libris, Zagreb 2004.
37
Od toga broja gotovo 21 000 ljudi ivi u gaeltachtima to se poklapa s pretpostavkama o broju izvornih
govornika.
32
33
@kotski i anski kotski su se (gidhlig) i manski razvili iz arhajskoga irskoga. rci su se naselili na
otoku Manu, izmedu rske i Britanije, prije povijesnih dokumenata, a u Skotsku su doli u 5. st. i ondje
osnovali kraljevstvo Dl Rada pokorivi Brite (keltski narod, rodake dananjih Velana) i Pikte
(neindoeuropski narod)
38
. Skotsku je u 9. stoljecu, prilikom normanske najezde, ujedinio kotsko-
piktski kralj Kenneth MacAlpine (Cinaed mac Alpin). Skotska je od samoga poetka bila viejezinom.
Uz kotski se je gelski, jezik irskih doseljenika, ondje govorio i engleski (dananji kotski dijalekat,
scots, koji se moe smatrati i posebnim jezikom) jo od dolaska Germana u Britaniju u 5/6. st. Skotski
je neko vrijeme uivao prestian status u Skotskoj, a sve je do visokoga srednjega vijeka bio
ravnopravan engleskomu. U Skotskoj se je kao knjievni jezik isprva rabio isti irski jezik kao i u rskoj
(prvi su knjievni tekstovi na kotskom iz 15. st.), istom se od 17. st. kotska i irska varijanta poinju
znatnije razlikovati. Skotska je samostalna sve do 17. st. kada namece svoju dinastiju Engleskoj, ali im
se kulturno i jezino podinjava. Engleski je brzo nametnuo svoju prevlast i kotski se brzo povlai.
Englezi su ondje upotrebljavali iste tehnike kao u
38
Ti su neie. pikti ostavili iz razdoblja srednjega vijeka dosada ne deifrirane natpise na ogamskom pismu. Te
neie. Pikte, koji su ostavili natpise u zapadnoj Skotskoj, ne valja brkati s ie., keltskim Piktima iz istone Skotske.
Razdvajanje se ovih dvaju piktskih jezika osniva uglavnom na toponimiji.
34
35
rskoj da bi istrijebili kotski. Dosta se je govornika kotskoga iselilo u britanske kolonije, u Kanadi je
na poluotoku Nova Scotia kotski ak dosta dugo i ouvan (a do danas je ostao jezik katolike crkve).
Prema nekim je procjenama 1900. bilo oko milijun govornika kotskoga. Danas se kotski jo govori
jo samo na krajnjem sjeverozapadu Skotske, pogotovu na otocima, i u jako je looj situaciji. Prema
popisu stanovnitva iz 1971., u Skotskoj je bilo gotovo 89 000 govornika kotskoga, od ega ak 477
jednojezinih govornika no taj je broj jamano prenapuhan. Danas je kotski praktiki pred
izumiranjem, njime jo govori odreden broj ljudi, ali uglavnom starijih doim mladi, ini se, govore
samo engleski. U takovoj je situaciji izumiranje kotskoga gotovo neizbjeno.
Manski je jezik (y Ghailck) izumro 24. 12. 1974. godine kada je umro njegov posljednji izvorni
govornik Edward Ned Madrell. Zbog relativne se je izoliranosti otoka Mana manski uspio odrati
toliko dugo. Danas se ulau napori u oivljavanje manskoga, pa se on ak od 1992. ui i u kolama
kao neobavezan predmet, no od toga je teko puno oekivati osim dodatne sastavnice u iskazivanju
mjesnoga identiteta. Manski je prvi put posvjedoen poetkom 17. st., a pie se neobinim
pravopisom, nalik engleskomu, za razliku od onoga koji se rabi u irskom i kotskom (a koji vue izvore
u staroirskom pisanju).
Svi su goidelski jezici jako bliski, s obzirom da se svi razvie iz arhajskoga staroirskoga. rski,
kotski i manski ine dijalekatski kontinuum nema jasnih snopova izoglosa koje bi dijelile ove jezike.
Tako je danas izumrli irski ulsterski dijalekat sliniji najbliemu zapadnomu kotskomu dijalektu nego
primjerice udaljenomu irskomu dijalektu iz Corka. Takoder, taj je kotski dijalekat blii irskomu nego
udaljenijemu kotskomu dijalektu.
2ritski jezici u britske jezike ubrajamo velki ili kimriki (Cymraeg) u Walesu, izumrli korniki u
Cornwallu i bretonski u Bretanji u Francuskoj. U Britaniji se je prije dolaska Rimljana govorio keltski
britski jezik kojega tragove nalazimo u nekim toponimima po Engleskoj. Postoje i dva sumnjiva natpisa
iz Batha iz 2. st. Neki smatraju britski samo jednim galskim dijalektom (britski i galski dijele izoglosu
*k
w
> p). z britskoga su se razvili poslije velki, korniki i bretonski. Na britskom je ouvano jako malo
natpisa, a u velikoj ga je mjeri u Britaniji bio istisnuo vec latinski za vrijeme duge rimske vlasti nad
Britanijom (od 43. do 410. godine). U britanskim se je gradovima bio govorio vulgarni latinski, a britski
bjee ouvan na selima i na zapadnoj periferiji u Walesu i Cornwallu. Dolaskom je Angl i
Saksonaca oko 450. g. anglosaksonski (staroengleski) zamijenio latinski u Britaniji. Njihov je dolazak,
zajedno s naseljavanjem raca u zapadnoj Britaniji, potisnuo pretke dananjih Bretonaca preko Kanala
u Bretanju u 5. st.
VelAki ili kiriki na velkom je od ranoga srednjega vijeka ouvana golema i vrijedna knjievnost.
Najstariji je velki spomenik pjesma Goddodin koja se pripisuje mitskomu bardu Aneurinu. Ona opisuje
katastrofalan vojni pohod britskoga plemena Goddodin (Uotadini na sjeveru Engleske i junoj Skotskoj
u rimskim izvorima) protiv Anglosaksonaca. ako izvornik pjesme potjee iz 6. st., ona nam je dola u
kasnijem, iskvarenu prijepisu. Nije jasno je li slabo posvjedoeni northumbrijski samostalan britski jezik
ili dijalekat starovelkoga.
U Walesu je situacija umnogome sliila na onu u rskoj i Skotskoj, s tom razlikom da crkva u
Walesu nikada nije odustala od velkoga (za razliku od one u rskoj). To je moda i
36
37
jedan od razloga to je danas velki jedini ivi keltski jezik s perspektivom da ne izumre u sljedecih
stotinjak godina. Prema popisu je stanovnitva iz 1991. velki govorilo neto vie od pola milijuna ljudi
(od gotovo 3 milijuna Velana). Jo je 1971. bilo gotovo 33 000 jednojezinih govornika. Osim toga,
to je najvanije, mladi takoder govore velki, a broj je govornika velkoga razmjerno stabilan (oko
pola milijuna i ne mijenja se). Velki govori 19 Velana, ali ga razumije 33 njih. Velki je slubeni
jezik Walesa, uz Engleski, a na njem postoji i sveuilino obrazovanje. Za razliku od primjerice rske,
gdje dosta ljudi izmilja da zna irski, u Walesu postoji obrnuta situacija da ljudi koji govore velki ne
prijavljuju to na popisu stanovnita 20 njih ne zna uopce pisati i itati velki (iako ga govore),
mnogima je velki jezik samo za domace potrebe pa ne znaju nikakove tehnike termine, a osim toga
u broj govornika velkoga ne ulaze govornici koji slubeno ive s druge strane granice u Engleskoj.
Dakle, situacija je jo i bolja nego to izgleda.
(orniki korniki je (kernewek), koji se je govorio na Cornwallu na jugoistoku Engleske, izumro u
18. st. Tradicionalno se zadnjom govornicom kornikoga smatra Dolly Pentreath koja je umrla 1777.
godine. Korniki nikada nije imao standardizirana pravopisa. Starokorniki (jezik do 12. st.) je
posvjedoen samo glosama i popisima rijei (Vocabularium Cornicum iz 12. st.). Na srednjokornikom
(12-15. st.) ouvano nekoliko crkvenih mirakula i vjerskih knjievnih djela. Danas ga entuzijasti
pokuavaju oivjeti, no takovo je oivljavanje jako umjetno, pogotovu to se ne oivljava posljednja
faza kornikoga pred izumiranje (novokorniki), nego stariji, srednjovjekovni korniki te postoje ak 3
varijante toga novoga kornikoga. No kako god bilo, zanesenjaka ima dosta tako da neki navode ak
1000 do 2000 govornika kornikoga danas! Brojni su teajevi kornikoga, rabi se u crkvi itd.
2retonski govornici su se bretonskoga (Ar Brezhoneg) doselili na kontinent, u Bretanju, u 5. stoljecu
pred pritiskom Angl i Sas pristiglih u Britaniju. Najraniji su zapisi bretonskoga glose u obino
latinskim rukopisima, a prvi je zapis vec iz 8. st. Bretonska knjievnost naalost nije posebno dobra.
Bretonski danas jo govori razmjerno velik broj ljudi oko pola milijuna govornika prema
podatcima iz 1989. koji ga rabe svaki dan, a 1 200 000 onih koji ga ne rabe redovito (drugi podatci
govore o samo 300 000 govornika). Samo je 25 njih pismeno na bretonskom. 1974. je jo bilo nekih
koji su tvrdili da su jednojezini govornici bretonskoga, a i bilo je jo dosta djece i mladih ljudi koji su
ga govorili. Jo je 1930. bilo oko 1 300 000 govornika bretonskoga, a poetkom je 20. st. samo 50
Bretonaca bilo dvojezino.
Danas se naalost ini da sve manje i manje djece govori bretonski, pa se bretonskomu,
unato trenutno razmjerno velikomu broju govornika, u buducnosti crno pie. Kako Francuska, inae
poznata po svojoj faistikoj jezinoj politici, ne priznaje gotovo nikakovih prava bretonskomu
(bretonski je jedini keltski jezik bez slubenoga statusa), bretonski je i s te strane u jako loem
poloaju. Postoji jak pokret za priznanje bretonskoga i Bretonaca te za vecu porabu bretonskoga u
kolama, medijima itd., ali francuske vlade to i dalje odbijaju. Bretonski se na radiju i televiziji javlja
samo u mizernim koliinama, ui se u nekim kolama kao izborni predmet, ali bretonski slubeno
nema nikakova javnoga statusa. Upotreba je bretonskoga u slubenim dokumentima, javnosti, pa ak i
na javnim plakatima zakonom zabranjena!
38
B. 7eranski jezici
Germani se u povijesti javljaju u 2. st. pr. K. u antikim izvorima. Prva su germanska imena
zabiljeena u djelima rimskih autora
39
. Oni isprva bijahu barbarski narod koji obitavae negdje u
dananjoj sjevernoj Njemakoj i Danskoj. Poslije se spustie neto junije u dananju junu
Njemaku i Ceku. Germane je, kao i Kelte, moguce dobro pratiti arheoloki. Krajem 2. stoljecu pr. K.
39
Cezar u svojim djelima razlikuje Germane od Kelt i govori o Germanima kao o ratobornu narodu. Usporedivao
je ukratko i germanska boanstva s rimskima. Detaljniji je opis German dao Tacit u 1. st.
39
dva germanska plemena Cimbri i Teutonci provalie u taliju. U svom poznatu stilu napravie ondje
kaos sve dok ih konano 101. g. pr. K. nije zaustavio rimski vojskovoda Gaj Marije. Germani zapravo
neprestano bijahu najvecom pogibelji koja je prijetila Zapadnomu Rimskomu Carstvu, a na kraju ga
upravo oni i sruie. Rimljani su ih, tijekom cijele svoje povijesti dodira s Germanima, pokuavali
nekako ukrotiti, ili milom, dajuci im zemlju, uzimajuci ih u rimsku vojsku i pokuavajuci ih asimilirati u
Rimsko Carstvo, ili silom, u bezbrojnim sukobima. Razni su se germanski narodi u vie navrata
sputali juno prema Rimskomu Carstvu. Rimljani su poto-poto htjeli zadrati Germane iza Rajne i
Dunava, a pogotovu podalje od Sredozemnoga mora, a u mnogim su sukobima bili u tom manje ili vie
uspjeni.
Kretanje German prema jugu
Goti su isprva ivjeli u dananjoj Svedskoj (usp. ime Gteborg u Svedskoj). Oko 1. su st. doli
u Poljsku (usp. Gdansk u Poljskoj), a poslije su se podijelili na Vizigote (zapadne Gote
40
) koji su otili
na uce Dunava u dananju Rumunjsku i Ostrogote (istocne Gote
41
) koji su otili na sjevernu obalu
Crnoga mora u dananjoj Ukrajini.
U 4. su st. Germane na seobu prema jugu i zapadu natjerali nadolazeci Huni s istoka. Vizigoti
su, pod vodstvom Alarikovim, 410. tako opljakali Rim i prodrli sve do do june talije, a zatim i u Galiju
i Spanjolsku. Osim Vizigot, Rim su bili opljakali i Vandali 455. Oni su brodovima, nauivi ploviti, bili
prvo doli u sjevernu Afriku, iz koje su onda preli u taliju i opljakali sm Rim. Huni su pak uspostavili
veliko carstvo sjeverno od Dunava, a Attila Bi Boji, veliki voda Hun, sredinom 5. st. hara Rimskim
Carstvom. ako je Hunsko Carstvo propalo nakon Attiline smrti 453. godine, Rimsko je Carstvo bilo
preslabo da se obrani od nadolazecih Germana i konaan je kraj Zapadnoga Rimskoga Carstva doao
476. godine kada je ostrogotski voda Odoakar zauzeo Rim i svrgnuo posljednjega rimskoga cara
Romula Augustula.
Germanski narodi u 4. st.
40
Latinski Uisigothi usp. eng. west, njem. West zapad.
41
Latinski Ostrogothi usp. eng. east, njem. Ost istok.
40
'poenici 5 najstariji germanski zapis potjee iz 3. ili 2. stoljeca pr. K. To je zapis na kacigi iz Negove
(kaciga je nadena u mjestu Negovi u Sloveniji
42
). Ovaj je tekst zapravo napisan najvjerojatnije na
pragermanskom, odnosno u samom tekstu ne moemo vidjeti nita to bi upucivalo na koji zaseban
germanski jezik. Svi su kasniji natpisi pisani na pojedinim germanskim jezicima. Natpis je na kacigi iz
Negove pisan nekom vrstom sjevernoitalskoga pisma (slina etrurskomu), a glasi:
HARASTTEVA /harigasti teiva/ bogu Harigastu ( Odinu).
Cini se da su iz jednoga su od sjevernoitalskih pisama poslije nastale i rune najstarije
germansko pismo
43
. Na runskom pismu postoje natpisi od 3. st. pa sve do visokoga srednjega vijeka.
Poslije ga zamjenjuje latinica, ali se u nekim krajevima Norveke runama pisalo navodno sve do 16. st.
Nisu svi stari Germani znali pisati runama, one su imale i magijsko znaenje. Runski su se natpisi
urezivali u bukovu koru (usp. eng. book knjiga i beech bukva, njem. Buch i Buche itd.) i metal.
Cini se da je sm oblik slova jako pogodovao urezivanju u bukovu koru.
Germanske rune (futhark)
42
U drugim se izvorima (npr. Matasovic 1997: 25) moe naici na podatak da je rije o mjestu Negau u Austriji no
tu je posrijedi nesporazum. Negau je samo njemako ime slovenske Negove (danas zapravo mjesto Zenjak u
Sloveniji), a kako je kaciga nadena jo 1811., za Austro-Ugarske monarhije, odatle i podatak da je posrijedi
Austrija, a ne Slovenija.
43
Ovu hipotezu podupire germanski natpis na sjeveroitalskom pismu na kacigi iz Negove. Smatra se da su
Cimbri, jedno germansko pleme, ivjeli u talijanskim Alpama i da su ondje, moda vec u 3. st. pr. K., preuzeli od
njih pismo od kojega poslije nastadoe germanske rune.
41
Od najstarijih je germanskih spomenika jo poznat i tzv. rog iz Gallehusa (Gallehus mjesto u
Danskoj) iz 4. st. Natpis je na zlatnom rogu iz kojega se je pila medovina, a pisan je na jednoj varijanti
staronordijskoga i glasi: ek hlewagastiz holtijaz horna tawido ja Slavogost (Hlewagastiz) (sin) Holtov
rog napravih.
Podjela germanski se jezici dijela na dvije grane: istonu i sjeverozapadnu. Sjeverozapadna se
skupina zatim dijeli na zapadnu i sjevernu (skandinavsku). Pretpostavlja se da se od
pragermanskoga prva odvojila istonogermanska grana.
stonogermanski su jezici gotski (vizigotski
66
i ostrogotski), vandalski i burgundski.
Zapadnogermanski se jezici dijele na anglofrizijsku podskupinu (koju ine staroengleski i starofrizijski,
odnosno moderni engleski i frizijski), na podskupinu koju ine starosaski i staroniskofranaki (odnosno
moderno donjonjemaki ili niskonjemaki na sjeveru Njemake i moderni nizozemski) i na
gornjonjemaki ili visokonjemaki (tj. starovisokonjemaki i njegov potomak suvremeni
gornjonjemaki ili visokonjemaki koji je osnovica standardnoga njemakoga)
6=
. Prema Tacitovoj se
podjeli (1. st.) ove tri zapadnogermanske skupine jo zovu i ingveonska, istveonska i erminonska
skupina. Sjevernogermanski su jezici predstavljeni isprva vie-manje jedinstvenstvenim
staronordijskim (s varijantama: staronorvekim, staroislandskim i starovedskim) iz kojega su se
poslije razvili moderni skandinavski jezici: istoni (danski i vedski) i zapadni (farski/farerski,
norveki/nynorsk, islandski i izumrli nornski). Postoje i podjele germanskih jezika koje se u nekim
pojedinostima razlikuju od navedene.
44
Kada se govori o gotskom, koji je razmjerno dobro posvjedoen, zapravo se misli na vizigotski (zapadni gotski).
45
Valja paziti na to da se gornjonjemaki govori u junoj, a donjonjemaki u sjevernoj Njemakoj, a ne obrnuto.
42
Istonogeranski jezici od istonogermanskih je jezika samo gotski razmjerno dobro posvjedoen.
Vandali su, opljakavi i razorivi Rim, tajanstveno nestali iz povijesti vec u 6. st. Njihovo je ime
postalo sinonim za divljatvo i barbarstvo (vandal, vandalizam itd.). Dolazak je Vandal u
sjevernu Afriku i osnivanje drave ondje znaio poetak propasti Rimskoga Carstva nije vie
bilo penice iz sjeverne Afrike to je unitilo gospodarstvo talije. Burgundi su takoder nestali
razmjerno brzo s povijesne pozornice. Od njih je ostalo ime francuske pokrajine Burgundije.
Danas su svi istonogermanski jezici mrtvi.
7otski gotski je, kako rekosmo, prvi razmjerno dobro posvjedoen germanski jezik i zato je bitan za
rekonstrukciju ie. prajezika. Goti su (preciznije Vizigoti), doavi onamo iz Skandinavije preko Poljske i
podruja oko Visle, bili prihvaceni kao uvari limesa na Dunavu u Rimskom Carstvu tako da su u 4. st.
primili i krcanstvo, dodue herezu arijanizam. Gotski je biskup Wulfila u 4. st. preveo na gotski Novi
zavjet i najveci se dio toga teksta (187 od 330 listova) uva u rukopisu po imenu Codex argenteus (to
je prijepis iz 5. ili 6. st.). To je praktiki jedini veci gotski tekst i jedini izvor iz kojega poznajemo gotski.
Neto je mladi tzv. Skeireins, komentar vanova evandelja na gotskom kojega nije napisao Wulfila, koji
je bitan zato to rije o tekstu izvorno pisanu na gotskom, a ne o prijevodu s grkoga, ali je ouvan u
jako lou stanju (samo 8 listova). Gotski bijae pisan posebnim gotskim pismom, nainjenim vecinom
po uzoru na grki alfabet, s nekim slovima uzetim iz latinice i runskoga pisma.
Goti se prvo asimilirae kulturno i vjerski, a zatim i jeziki. Gotski je izumro i na Balkanu i u
sjevernoj taliji i u Spanjolskoj gdje je do dolaska Arapa trajalo vizigotsko carstvo.
Gotski je potpuno nestao, osim u enklavi na Krimu. Krimski je gotski (ostatak ostrogotskoga)
ondje u 16. st. otkrio flamanski putopisac Busbec koji je zabiljeio 80-ak rijei i neto gramatike. Cini
se da se krimskogotski govorio negdje do 18. st.
*apadnogeranski jezici
Ingveonski jezici
'taroengleski (anglosaksonski) staroengleski je jezik German (Angl, Sas/Saksonaca i Jut) koji
su se u 5. stoljecu naselili u Britaniji, navodno na poziv jednoga britskoga vode. U dananjem je imenu
zemlje i jezika (England i English) prevladalo ime Angl (iako su oni posljednji doli u Britaniju). Angli
su se, Sasi i Juti brzo proirili Britanijom u kaosu nastalu odlaskom rimskih trupa 410. godine. Zauzee
itavu Britaniju osim Walesa, Cornwalla i Skotske. Jutski su govori bili na jugu Engleske, u Kentu, na
otoku Wight i oblinjem priobalju. Saksonski su govori bili u Essexu, Wessexu i Sussexu, a anglijski u
Northumbriji, Mersiji i istonoj Angliji (uz prijelazne anglo-saske govore). Poinju pisati latinicom poslije
43
pokrtenja u 7. st. iz toga doba potjeu i najstariji staroengleski tekstovi: povijesni anali, vjerski
tekstovi, glose, knjievni tekstovi. Staroengleski je jako dobro posvjedoen (etiri su dijalekta u 7. st.
northumbrijski, mersijski, veseki u Wessexu i kentski), a od spomenika mu je najbitniji ep Beowulf iz
7./8. stoljeca. Beowulf je napisan u krcansko doba, ali mu je tema i izvorite pogansko i dogada se
jo u staroj domovini (Danskoj i junoj Svedskoj), a ne u Britaniji. Beowulf je pisan aliteracijskim
stihom, tipinim za germansko pjesnitvo. Staroengleskim se smatra jezik do 11. stoljeca kada su
Britaniju pokorili Normani germanski narod (Vikinzi) koji je stoljece prije (u 10. st.) zauzeo
Normandiju i ondje se poromanio te su dolazeci u Britaniju pod Vilimom Osvajaem vec govorili
starofrancuski
46
. Normanski je francuski strano utjecao na engleski u nj je uao golem broj
romanskih posudenica, a utjecao je i na samu strukuru engleskoga koji se upravo zbog toga danas
tako razlikuje od ostalih germanskih jezika. Osim francuskoga, na engleski su u 9. i 10. stoljecu jako
djelovali i norveki i danski kojima govorahu Vikinzi naseljeni u Engleskoj. Dananji je standardni
engleski jezik temeljen na govoru viih slojeva Londona.
Skotski je engleski (scots) najsjeverniji engleski dijalekat. On je bio slubeni jezik Skotske od
14. do 17. stoljeca no poslije ga potiskuje slubeni engleski. Za to je dosta zasluna injenica da na nj
u doba reformacije nije prevedena Biblija vec je za crkvene potrebe uzet njima razumljiv engleski
prijevod. Scots danas, kao i gelski kotski, sve vie dobiva na znaenju kao obiljeje kotskoga
identiteta.
'taroCrizijski starofrizijski je posvjedoen u dananjoj Nizozemskoj i dijelu Njemake od 9. st.
Najblii je staroengleskomu jeziku, i dan-danas se ta bliskost oituje u mnogim slinosti frizijskoga i
engleskoga leksika primjerice. Starofrizijski je jako arhaian, puno arhainiji od primjerice
staronizozemskoga, to je i razlogom da se starofrizijskim zove jezik razdoblja sve do 16. st. Frizijski
se i danas govori u Nizozemskoj i Njemakoj, a procjene se broja njegovih govornika krecu izmedu
400 i 700 000 pa i vie. Svejedno nije u pretjerano sjajnu poloaju to se opstanka tie. Dijeli se na tri
dijalekta (istoni, sjeverni i zapadni) koji nisu medusobno razumljivi. stoni su i sjeverni dijalekat koji
se govore u Njemakoj praktiki pred izumiranjem. Zapadni se frizijski danas u Nizozemskoj ui u
kolama, a doputeno ga je rabiti i u druge javne svrhe. U gradovima se govori mijeani nizozemsko-
frizijski koji se povlai pred nizozemskim.
Istveonski jezici
'tarosaski govorio se je u sjevernoj Njemakoj. Od njega nastadoe dananji niskonjemaki
(donjonjemaki) dijalekti. Danas ga sve vie potiskuje standardni visokonjemaki, slubeni jezik
Njemake, i svi su govornici dvojezini. Niskonjemaki je jezino blii nizozemskomu nego
visokonjemakomu s obzirom da s nizozemskim (odnosno njegovim pretkom staroniskofranakim
pripada u isto skupinu (istveonsku) zapadnogermanskih jezika. Donjonjemaki je bio slubeni jezik
hanzeatske lige od 13. st., no njegov utjecaj pada s utjecajem lige u 16./17. st. Danas je poloaj
niskonjemakoga otean time to se njegovi govornici etniki osjecaju Nijemcima pa stoga i smatraju
niskonjemaki samo dijalektom njemakoga iako je niskonjemaki genetski i dijalekatski puno blii
nizozemskomu nego visokonjemaku. Dapae, genetsko-dijalekatski gledano niskonjemaki su i
nizozemski zapravo isti jezik. Najstariji je spomenik niskonjemakoga (starosaskoga) ep Heliand
(Spasitelj) iz 9. st.
'taroniskoCranaki staroniskofranakim nazivamo predak dananjega nizozemskoga jezika i
njegove varijante u Belgiji flamanskoga. Flamanci se ne smatraju Nizozemcima, ali pitanje
jezika nije pretjerano istaknuto pa i oni smi katkada vele da govore nizozemski.
Staroniskofranaki je jako blizak starosaskomu, a nizozemski i donjonjemaki i danas jo ine
dijalekatski kontinuum i genetski ih moemo smatrati istim jezikom. Najstariji nizozemski tekstovi
potjeu iz 12. stoljeca. Od jezika je nizozemskih doseljenika u Junoj Africi (Bur) iz 17. st. nastao
dananji poseban jezik afrikaans.
)rinonski jezici
'tarovisokonjeaki starovisokonjemaki je predak dananjega
visokonjemakoga/donjonjemakoga jezika koji je osnovom standardnoga njemakoga. Stvnj. je
posvjedoen od 8. st. glosama (npr. rjenik Glossarium Keronis), prijevodima vjerskih tekstova, ali i
46
Dananji se oblik to normandijskoga, normanskoga francuskoga govori na Kanalskim otocima u La Mancheu.
44
odlomkom iz due Pjesme o Hildebrandu pisane akcenatsko-aliteracijskim stihom. Na
srednjonjemakom je napisana poznata Pjesma o Nibelunzima iz 12. st.
ako je Njemaka vjerski podijeljena tako to su na jugu katolici (otprilike do visine Frankfurta),
a na sjeveru protestanti, Luther je u reformaciji rairio upravo visokonjemaki, dakle jezik june
Njemake. Lutherov je jezik, odnosno jezik Lutherova prijevoda Biblije, prihvacen kao opci njemaki
knjievni jezik. Danas visokonjemaki potiskuje donjonjemake dijalekte.
z stvnj. se razvio i jidi jezik njemakih idova koji su se poslije raselili po itavoj istonoj
Europi. Osnovom su mu njemaki gradski govori iz 12. i 13. st. Jidi je pretrpio velik utjecaj slavenskih
jezika, pie se hebrejskim pismom, a osim puno slavenskih posudenica u njem je i dosta hebrejskih
kulturnih posudenica. Velik je broj njegovih govornika stradao u holokaustu ili su raseljeni. Govornik
jidia sada ima i u zraelu, ali je ondje kao slubeni jezik uzet oivljeni hebrejski jezik ( ivrit).
Paradoksalno, najveci je broj govornika jidia danas u New Yorku. Jo neto govornik ima i u Rusiji
gdje je jidi u autohtonoj idovskoj oblasti na Volgi imao i slubeni status. Jidi se dijeli na 2 prilino
razliita dijalekta, teko medusobno razumljiva istoni (isprva u Rusiji i istonoj Europi, danas je
puno govornika u zraelu) i zapadni (u Njemakoj i drugdje u zapadnoj Europi). Zapadni je jidi danas
pred izumiranjem, a ni istoni nema blistavu buducnost.
Osim jidia, treba spomenuti i austrijsku i vicarsku varijantu njemakoga te luksemburki ili
leceburki jezik u Luksemburgu. Luksemburki je pretrpio veliki utjecaj francuskoga, a od 1984. je
slubeni jezik Luksemburga iako su jo uvijek pravi slubeni i prestini jezici francuski i njemaki.
Govori se osim u Luksemburga i u dijelu Belgije i Francuske.
'jevernogeranski 3skandinavski4 jezici
'taronordijski jedinstvenim se staronordijskim smatra jezik starih runskih natpisa iz 1. tisucljeca -
od 3. st. pa nadalje. Staronordijski se (koji je u naelu gotovo istovjetan staroislandskomu iz 12./13.
st.) uvjetno dijeli na 3 varijante - staroislandski, staronorveki i starovedski. Skandinavski se jezici
poinju dijeliti u vikinko doba, izmedu 9. i 11. st. i to na istonoskandinavski (iz kojega nastaju vedski
i danski) i zapadnoskandinavski (norveki, islandski i farski/farerski). Pa ipak, unato ovoj podjeli, i
danas su primjerice vedski i norveki govori jako bliski (a norveki je zbog konzervativnije fonologije
ak i razumljiviji Svedima od danskoga koji je prilino inovativan).
Istoni sjevernogeranski jezici
Danski najstariji su runski spomenici danskoga s kraja 8. do 12. stoljeca. Latinicom se pie od 14.
st. Dananji je danski jezik dijalekatski prilino ujednaen. Jako je slian ostalim skandinavskim
jezicima, ali govorno razumijevanje oteava izrazita fonoloka inovativnost danskoga.
@vedski najstariji runski zapisi potjeu iz 9. stoljeca. Svedski se pie latinicom od 13. stoljeca. Jedan
se od vedskih dijalekata gotlandski na otoku Gotlandu katkada smatra i posebnim jezikom. Ondje je
najdulje bilo ouvano runsko pismo, sve do 16. st., a dananji je gotlandski (gutnijski) pod velikim
utjecajem vedskoga. Starogotlandski se je pak razlikovao od ostalih skandinavskih jezika, a bio je
blie gotskomu od ostalih (to nije udno s obzirom da se govori na otoku imenom Gotland).
*apadni sjevernogeranski jezici
'taroislandski od staroislandskih je spomenika najbitnija Edda (zbirka mitoloke poezije i proze)
nastala uglavnom u Norvekoj, a ouvana na slandu (sland je naseljen uglavnom iz zapadne
Norveke). Razlikuje se Starija i Mlada Edda. Starija Edda obuhvaca nordijske mitoloke i
junake pjesme nastale izmedu 9. i 13. st., a Mlada je Edda zapravo prozni prirunik nordijske
poetike i mitologije koji je sastavio islandski uenjak Snorri Sturluson oko 1220. Edda je pisana
drevnim aliteracijskim stihom, kao i drugi starogermanski spomenici (Beowulf, Pjesma o
Hildebrandu itd.). Teme su, kako rekosmo, mitoloke i pseudopovijesne, a u Eddi nalazimo i
nordijsku verziju legende o Nibelunzima (usp. srednjovisokonjemaku Pjesmu o Nibelunzima iz
12. st.). Mlada je Edda bitna zato to Snorri Sturluson unutra citira dijelove pjesama starijih
poganskih nordijskih pjesnika koji su inae izgubljeni. Od staroislandskoga je nastao dananji
islandski jezik koji je zbog svoje izoliranosti ostao prilino konzervativan pa je, ouvavi mnoge
drevne osobine, danas najarhainiji ivi germanski jezik. Govornicima ostalih skandinavskih
jezika staroislandski zbog svoje arhainosti zvui otprilike kao nama staroslavenski.
45
Darerski 3CarskiE Cerojski4 jezik Ovjih (Farskih) otoka. Njih su u 9. st., kao i sland, naselili Vikinzi iz
zapadne Norveke. Malo je starijih zapisa na farskom, istom ih od 16. st. ima neto vie.
$ornski 3norn4 nornski je jezik koji se je bio govorio do 18. st. na otocima Shetland i Orkney na
sjeveru Skotske. Nornski bijae jezik vikinkih doseljenika iz Norveke. Na njem je ouvano
nekoliko desetaka runskih natpisa i dokumenata izmedu 11. i 16. stoljeca, a danas su od njega
ostale samo posudenice u tamonjem kotskom engleskom dijalektu te mnogi toponimi.
$orveAki prvi su zapisi na norvekom runski tekstovi iz 11. st. Latinicom se norveki pie vec od 12.
st. Kako je Norveka od 1310. do 1814. bila pod vlacu Danske, to je uzrokovalu dananju poprilino
kompliciranu sociolingvistiku situaciju u Norvekoj.
U Norvekoj od 19. st. postoje dva knjievna jezika i to je stanje odrano do danas. To su:
riksmal ili bokmal (dravni odnosno knjievni jezik) u naelu danski jezik nametnut Norveanima
pod dugotrajnom danskom vlacu koji i danas prevladava u javnoj poravi te landsmal ili nynorsk
(zemaljski/narodni jezik odnosno novonorveki) koji je nastao djelomino umjetno sredinom 19.
st. nastojanjima samouka jezikoslova vara Aasena na osnovi izvornih, seoskih norvekih govora koji
se govore daleko od gradova i na koje nije utjecao danski, kao pokuaj stvaranja pravoga norvekoga
jezika
47
. Oba jezika danas imaju slubeni status. Zapravo danas u Norvekoj postoji vie od sa mo
dviju varijanata jezik Norveani neprestano pokuavaju to vie pribliiti ova dva jezika i na kraju ih
i ujediniti pa tako danas postoje, pojednostavljeno govoreci, bokmal u radikalnoj i ublaenoj varijanti,
nynorsk u radikalnoj i ublaenoj varijanti te prijelazna varijanta izmedu bokmala i nynorska nazvan
samnorsk koji opet ima radikalnu i neto blau varijantu (i ije je uvodenje 1938. izazvalo velike
prosvjede obiju strana). Bokmal kao jezik velikih urbanih sredita i jezik elite prevladava pri pisanju u
javnoj porabi i obrazovanju (odnos je bokmala i nynorska u porabi otprilike 88-90 : 10-12
48
). z
ovih se razloga, govoreci o norvekom kao to se esto ini, mora paziti na to da ne postoji jedinstveni
norveki nego zapravo (bar) dva norveka jezika (tj. dvije pisane norme), no takoder, treba znati i da je
pitanje bokmala i nynorska zapravo vie pitanje pisanoga jezika, razliita naina pisanja, nego samoga
govornoga jezika. U govornom jeziku postoji puno dijalekata - u gradovima se govori jezikom nastalom
na osnovi danskoga, u seoskim krajevima izvornim norvekim jezikom. To ne priinja prevelikih
tekoca iako su neki dijalekti prilino razliiti pa je nekim Norveanima katkada lake razumjeti
primjerice vedski nego koji norveki dijalekat (no to je esto tako i u drugim zemljama).
47
Bokmal i nynorsk su strogo gledajuci zapravo nasljednici riksmala i landsmala iz 19. st., odnosno njihove neto
promijenjene inaice u 20. st.
48
Broj se onih koji rabe nynorsk neprestano smanjuje, ponajprije zbog urbanizacije Norveke tako je 1944.
34,1 djece u osnovnim kolama pisalo na nynorsku, 1955. 25, 1965. oko 20, 1988. 16,9, a danas oko 10-
12.
46
F. #renski jezik
Armenski se jezik, posvjedoen od 4. ili 5. st., govori jo i danas i slubeni je jezik Armenije.
On ini sm za sebe jednu indoeuropsku jezinu granu (premda ga neki povezuju s oskudno
posvjedoenim frigijskim jezikom u Maloj Aziji
49
, a ini se da je blizak i grkomu). U poecima se
indoeuropeistike u 19. st. mislilo da je armenski zapravo jedan od iranskih jezika, a to zato to su
iranski jezici izvrili velik utjecaj na nj i u njem ima jako puno iranizama. No 1870-ih je neovisan poloaj
armenskoga u okviru ie. jezik dokazao njemaki indoeuropeist Hbschmann to se lako moe
dokazati nizom glasovnih podudarnosti tipinih za armenski jezik.
Armenski je, kako rekosmo, posvjedoen od 5. st. (preciznije od 406./407. godine, moda ak
i od 396.), i to dijelovima prijevoda Biblije koji je nainio armenski biskup Mesrop Matoc (ija uloga
medu Armencima odgovara ulozi Wulfilinoj medu Gotima i irilovoj i Metodovoj medu Slavenima). Eda
bi zapisao armenski, Mesrop je Matoc izmislio i posebno armensko pismo koje je ostalo u uporabi
sve do danas. To je pismo nainio na osnovi arakidskoga pahlavijskoga pisma iz sjevernoga rana i
manje na osnovi grkoga alfabeta
50
. Prijevod Biblije, dakako, kao u svih krcanskih naroda, bijae
najvecim uzorom za staroarmensku knjievnost i jezik. Taj se klasini staroarmenski naziva jo i
grabar.
Staroarmenske tekstove ini dosta prijevoda - uglavnom bizantskih grkih i sirskih vjerskih
tekstova
51
(npr. Povijest Fausta Bizantinca, Himne sv. Efrema itd.). Osim prijevoda, postoje i izvorni
armenski tekstovi, no i oni su uglavnom pobonoga sadraja. Poznatiji su staroarmenski pisci npr.
Eznik Kohbaci (Opovrgnuce herez), Mojsije (Movses) Korenski (pisac djela Povijest Armenije),
Kohbacijev uenik Korun (Mastocev zivotopis) itd.
Armenija je u visokom srednjem vijeku bila mocna drava, poznata pod imenom Kapadokijsko
Carstvo
52
. Svoj je vrhunac dostigla u 13. st. no uskoro ju sruie nadolazeci otomanski Turci koji ce se
pokazati armenskom kobi. Armenija je dugo zatim bila turska provincija, no nikada se ondje nije ustalio
islam. Armenci imaju svoju posebnu krcansku crkvu (nisu pravoslavci). Armenci u Otomanskom
Carstvu bijahu brojna i mocna zajednica i veoma umjeni trgovci te drahu poslove i trgovake kolonije
po cijelom Carstvu od Carigrada pa sve do Bosne. No pri raspadu je Turskoga Carstva Armence
zadesila velika nesreca Turci su poinili genocid na njima (kao odgovor na armensku pobunu i
pokuaj uspostavljanja neovisne Armenije uz pomoc Rusije), ega se i danas svi Armenci bolno
sjecaju. Poetkom je 20. st. tako izginulo oko 1 do 1,5 milijuna Armenaca (brojke se razlikuju), a jo ih
se milijun moralo iseliti ponajprije u Francusku i SAD.
Dananji je standardni armenski, slubeni jezik Armenije, nainjen na osnovi istonoga
armenskoga dijalekta (osnovica mu je araratski dijalekat Jerevana, glavnoga grada Armenije, i
dijalekat Araratske doline). Govornici su nekoc brojnoga zapadnoga armenskoga dijalekta u veliku
broju stradali u genocidu 1915. godine i poslije jer se taj dijalekat govorio na prostorima povijesne
Armenije
53
izmedu dananje armensko-turske granice i jezera Van, danas u Turskoj, odakle su
Armenci uglavnom istrijebljeni odnosno protjerani. Zapadnim dijalektom govori i vecina armenskoga
iseljenitva. T su dva dijalekta prilino razliita tako da medu njima nema medusobnoga
razumijevanja iako su njihove razlike prilino mlade. stonim se armenskim jezikom, kao standardom,
osim Armenaca u Armeniji, slui i armenska dijaspora u ranu, Azerbajdanu i ndiji. na osnovici je
zapadnoga armenskoga dijalekta izgraden knjievni jezik koji je takoder jo u upotrebi. Dva knjievna
jezika, umjesto klasinoga staroarmenskoga (grabara) nastaju od 17. stoljeca, a dva su se knjievna
49
Vec u starogrkim izvorima nailazimo na tvrdnje da su Armenci u svoju dananju postojbinu doli iz Frigije.
50
Cini se da je armenski imao pismo i prije ovoga, jo od 2. st. pr. K., ali da je ono nestalo po uvodenju krcanstva
u Armeniju.
51
Sirski bijae semitski jezik kojim govorahu krcani u Siriji.
52
Po Kapadokiji, podruju u dananjoj sredinjoj Turskoj.
53
Povijesna je Armenija oko 1920. razdijeljena izmedu Turske, tadanjega SSSR-a i rana.
47
jezika stabilizirala u 19. st. ako je pravo vrijeme postojanja grabara bilo izmedu 5. i 11. stoljeca, on je,
kao prestian, uen jezik, bio u porabi zapravo sve do 19. st. Jezik se izmedu 11. i 17. stoljeca smatra
srednjoarmenskim, a od 17. naovamo novoarmenskim (u svoje dvije inaice). Osim dvaju knjievnih
jezika, istonoarmenskoga (u Armeniji) i zapadnoarmenskoga (u iseljenitvu), u armenskoj je crkvi jo
u porabi i staroarmenski grabar.

48
Armenaca je u Armeniji oko 3 000 000, a sve skupa ih, s iseljenitvom, ima oko 6 000 000.
Kako su Armenci, kako rekosmo, bili dobri trgovci, tragovi se njihovih trgovakih kolonija nalaze
posvuda. U svakom se od tih mjesta govori donekle drugaiji dijalekat armenskoga, a ti dijalekti
navodno esto medusobno nisu razumljivi. Armenski se tako, medu ostalim zemljama, govori i u:
Turskoj, Libanonu, Azerbajdanu, Gruziji, Cipru, ranu, raku, Siriji, zraelu itd.
G. %oharski jezici
Toharski su jezici otkriveni dosta kasno, istom poetkom 20. st., kao i hetitski. Sm je naziv
Tohari i toharski zapravo najvjerojatnije povijesno netoan. To je zapravo bilo ime jednoga iranskoga
naroda, koje je zabiljeio Herodot, a koje je onda grekom u novije doba dano govornicima jezik koje
49
danas zovemo toharskima
54
. Od 1890-ih su se u podruju Kineskoga Turkestana (Xin Jiang, pokrajina
na sjeverozapadu Kine) vrila arheoloka istraivanja. Njemaka je znanstvena ekspedicija dola u
Kineski Turkestan 1909. godine i ondje su, na putu svile, radili na iskopavanju dotada nepoznate
arheoloke kulture iz ranoga srednjega vijeka. T kultura nije bila ni kineska ni turkijska (u Kineskom
Turkestanu danas ivi turkijski narod Ujguri), po crteima je, ondje nadenima, bilo jasno da govornici
toga jezika nisu bili azijati nego bijelci ride kose i plavih oiju (a i danas se u Kineskom Turkestanu
jo moe naici na ljude koji rasno odskau od prosjenih Turkijaca). Takovo je otkrice u to vrijeme bilo
potpuno neoekivano. Tekstovi su na tom jeziku, odnosno na tim dvama srodnim jezicima, bili pisani
vec spominjanim indijskim pismom brahmi ili nekim drugim srodnim indijskim pismima. Jezik je bio
dotada nepoznat, ali su vec prve povrne analize nedvojbeno dokazale da je rije o indoeuropskom
jeziku. Nijemci su Sieg i Siegeling 1911. dokazali da su dva toharska jezika toharski A i toharski B,
indoeuropski jezici i da ine svoju zasebu toharsku jezinu granu objavivi nadene toharske tekstove.
Toharsku granu ine dva jezika toharski A i toharski B. Oni su nedvojbeno bliskosrodni, ali
su takoder nedvojbeno i dva zasebna jezika. Manje su primjerice slini od dvaju prosjenih slavenskih
jezika i vjerojatno su bili medusobno nerazumljivi. Toharski se A jo naziva i turfanskim (po gradu
Turfanu gdje su, uz grad Karaar, nadeni tekstovi toharskoga A) ili istonim toharskim, a toharski B
kucanskim (po gradu Kua u blizini kojega su nadeni svi tekstovi) ili zapadnim toharskim. Toharski se
je B govorio na manjem podruju od toharskoga A. Prije posvjedoenih tekstova (izmedu 6. i 8. st.),
govornici su toharskoga poetkom nove ere (1.-3. stoljece) vladali mocnim Kuanskim Carstvom.
Toharski su spomenici uglavnom iz razdoblja izmedu 6. i 8. st., ini se da su oba jezika vec
bila izumrla negdje do 1000. godine. Postoji miljenje da su toharski jezici, ili barem jedan od njih, vec
bili mrtvi u doba kada su pisani tekstovi na njima (npr. u budistikim samostanima), odnosno da se
toharski A vie nije govorio (osim kao liturgijski jezik u samostanima), a da se je toharski B jo rabio
kao svakodnevni jezik ne samo medu budistikim redovnicima i nego i izvan samostan
55
. Tohare su,
njihov jezik i kulturu, potisnuli nadolazeci turkijski narodi (ponajprije Ujguri).
Vecinu toharskih tekstova (90 ) ine prijevodi sa sanskrta ili palija - zato je toharski i bilo tako
lako odgonetnuti i otkriti da su posrijedi ie. jezici, rije je bila uglavnom o prijevodima, a pismo je
(brahmi ) vec otprije bilo dobro poznato. Tohari su u ranom srednjem vijeku bili budisti
56
(u tom
podruju do dolaska islama bijae vie vjera krcanstvo,
Kuansko Carstvo oko godine 150.
54
U jednom su staroturkijskom tekstu govornici toharskoga nazvani twghry to je onda, najvjerojatnije krivo,
povezano s narodom Tohara koji se spominju u grkim antikim izvorima kao narod koji ivljae u Baktriji.
55
zgleda da su govornici toharskoga B, kao nositelji razvijene kulture, s obzirom da su bili dalje prema zapadu, i
da su bili zaticeni od Turkijaca pustinjom i planinama, neto due uspijevali odoljeti asimilaciji s turkijskim
narodima od govornik toharskoga A koji su bili dalje prema istoku.
56
Moguce je ak da se je budizam iz ndije u Kinu prenio upravo preko Tohar.
50
budizam, maniheizam itd.). Sto se tie sauvanih spomenika, uglavnom su ouvani samo fragmenti
obino po jedna strana odredenoga rukopisa, a to zato to je bio obiaj da se pri pogrebu mrtvaca
(npr. u pecinama) uza nj ostavi jedna strana iz kojega svetoga teksta. Osim vjerskih tekstova, postoje
i neki gospodarski i medicinski zapisi, pisma jednoga samostana drugomu, propusnice za karavane,
magijski tekstovi itd., a na toharskom je A ouvano i neto izvornoga pjesnitva.
Kineski Turkestan Xin Jiang
51
1H. 2altoslavenski jezici
Jedinstvo >altoslavenskoga
52
Genetsko je jedinstvo baltoslavenskih jezika (odnosno baltijskih i slavenskih jezika) pitanje
koje od samih poetaka poredbenoga jezikoslovlja, pa do danas, izaziva velike rasprave. ako je
slinost baltijskih (litavskoga, latvijskoga i pruskoga) i slavenskih jezika oita i slijepcu, mnogi su bili
skloni, a neki su tomu skloni jo i danas, tumaiti te slinosti ne genetskim srodstvom nego jezinim
dodirima, dijalekatnom bliskocu unutar ie. prajezika itd.
Razni shematski prikazi bsl. jezinih odnosa
Nijemac je August Schleicher u 19. stoljecu predlagao jednostavno rjeenje: iz ie. se je
prajezika razvio baltoslavenski prajezik iz kojega su se onda razvili prabaltijski i praslavenski. Latvijski
je jezikoslov Janis Endzels (Jan Endzelin) smatrao da su sve slinosti baltijskih i slavenskih jezika
nastale intenzivnim jezinim dodirima, odnosno da nisu blie genetski srodni i da nije bilo bsl.
prajezika. Poznati je francuski lingvist Antoine Meillet [anton meje], u reakciji na prepojednostavljenu
Schleicherovu teoriju, iznio tezu da su slinosti baltijskoga i slavenskoga nastale sluajno, neovisnim
usporednim razvojem i da nikada nije bilo bsl. prajezika. Najboljom se od ovih starih teorija ini ona
poljskoga lingvista Rozwadowskoga koji je smatrao da su slinosti baltijskoga i slavenskoga plod ne
samo genetske srodnosti, odnosno injenice da se razvie iz zajednikoga, bsl. prajezika, nego i plod
kasnijih jezinih dodira.
Premda neki jezikoslovi jo ni danas iz nekih udnih razloga ne prihvacaju genetskoga
jedinstva bsl. jezik, zapravo nema sumnje da je bsl. prajezik, iz kojega su se razvili i baltijski i
slavenski jezici i koji se d sasvim lijepo i rekonstruirati, postojao i da bsl. jezici doista jesu genetski
srodni.
Podjela >altoslavenskih jezika
Tradicionalno se baltoslavenski jezici dijele jednostavno na baltijske jezike i na slavenske
jezike. No, postoji i druga, novija podjela koju su 60-ih godina prologa stoljeca predloili ruski lingvisti
Vjaeslav vanov i Vladimir Toporov [taparov] oni su prvi posumnjali ne sa mo u bsl. jedinstvo, nego i
u baltijsko jedinstvo, odnosno smatraju da se bsl. prajezik nije rascijepio na baltijsku i slavensku granu
nego da je podjela odmah bila na zapadnobaltijsku granu, istonobaltijsku granu i na praslavenski.
Pritom praslavenski zapravo smatraju samo jednim perifernim i inovativnim bsl. (ili ak baltijskim!)
jezikom odnosno dijalektom koji je, spletom povijesnih okolnosti, izvrio naglu ekspanziju i prekrio sve
ostale bsl. dijalekte osim onih na rubnim podrujima iz kojih su se razvili litavski, latvijski i staropruski
57
.
Cini se da bi taj model mogao biti i najblii istini. Potvrduju ga ne sa mo novija istraivanja
staropruskoga (kao predstavnika zapadnobaltijske grane), nego i neki arheoloki tragovi i povijesne
indicije. Cini se da su Balte od Slavena odvojili isprva Goti. Prije rascjepa je izgleda postojala neka
vrsta dijalekatnoga kontinuuma, na ijem je rubu bio inovativni dijalekat iz kojega ce poslije nastati
praslavenski.
Nagla je eskpanzija praslavenskoga u 6. i 7. stoljecu (oko 600. se godine jedinstveni
praslavenski jezik govorio od Soluna do Novgoroda u Rusiji
58
) prema nekima povezana s hipotezom
57
Jasno je recimo da se nekoc baltijski govorio sve do Moskve i da ga je ondje naknadno zatro slavenski. Baltijski
su tragovi jasni u hidronimiji (imenima rijek, jezera itd.) toga podruja. Nije jasno koliko je i kako taj baltijski
doista bio razliit od praslavenskoga.
58
Praktiki je itava kontinentalna Grka, osim gradova, bila poslavenjena to je vidljivo po mnogim slavenskim
toponimima ondje (npr. na Peloponezu). stom je poslije to stanovnitvo opet grecizirano pod utjecajem prestina
53
da je praslavenski zapravo bio koin avarske drave, odnosno jezik administracije i vojne uprave
avarskoga kaganata u istonoj Europi. Zna se iz povijesnih izvora da su Slaveni i Avari zajedno
napadali Bizant i opsjedali Carigrad
59
. Avari su prema toj pretpostavci u toj dravi odnosno savezu bili
tanak sloj vojne aristokracije, doim su Slaveni bili zapravo samo vojniki stale ratnici (dakle nisu
bili narod ili etnika skupina u pravom smislu te rijei). Njihov je, slavenski jezik isprva moda samo
jedan mjesni govor, koiniziran postao lingua franca avarske drave. Tako se dobro moe objasniti
injenica da se praslavenski mogao tako brzo rairiti po itavoj istonoj Europi od Baltika do
Peloponeza i od Rusije i Ukrajine do dananje istone Njemake (Hamburga) i Austrije
60
, kao i
injenica da su Avari jako brzo asimilirani ne ostavivi praktiki nikakovih jezinih tragova.
T je nagla ekspanzija praslavenskoga izbrisala vecinu idioma bsl. dijalekatnoga kontinuuma
tako da su nam danas od svih tih jezika ostale samo tri vec spomenute grane istonobaltijska,
zapadnobaltijska i slavenska.
Zapadnobaltijski su jezici danas izumrli staropruski i jatvinki
61
. stonobaltijski jezici su litavski
i latvijski. Slavenski se jezici dijele (zemljopisno) na istone (ruski, bjeloruski i ukrajinski), zapadne
(eki, slovaki, rusinski, gornjoluiki, donjoluiki, poljski, kaupski te izumrli slovjinski, pomeranski i
polapski) i june (slovenski; hrvatski, bonjaki, crnogorski, srpski
62
; makedonski, bugarski). Valja
napomenuti da je podjela slavenskih jezika na same jezike iskljuivo podjela standardnih jezika. Zato
je i opravdano govoriti o hrvatskom, bonjakom, crnogorskom i srpskom standardnom jeziku.
Gledano genetsko-dijalektoloki svi slavenski jezici tvore dijalekatni kontinuum i granice jezika i
dijalekata nisu uopce jasne
63
. Zato se slavenski jezici u naelu uvijek dijele prema standardnim
jezicima orijentiramo li se isto genetsko-dijalektoloko-strukturalnim kriterijima, nemoguce je
smatrati posebnim jezicima ne samo hrvatski i srpski, nego i makedonski i bugarski, eki i slovaki,
ruski, bjeloruski i ukrajinski itd. Dakle, jasno je da je insistiranje na srpskohrvatskom jeziku, jo
uvijek najproirenije medu stranim znanstvenicima, iskljuivo proizvod ignorancije i inertnosti, a ne
kakove znanstvenosti. Po istom bi se znanstvenom kriteriju onda moralo govoriti i o makedonsko-
bugarskom, eko-slovakom
64
itd.
Problemi postoje i pri odredivanju i dijeljenju manjih jedinica unutar slavenskoga. Jedinstvo je
istonoslavenskih jezika jasno, s obzirom da su se praktiki svi razvili iz staroruskoga. sto tako, i
zapadnoslavenski se jezici mogu uzimati kao genetska skupina premda su recimo neki
srednjoslovaki govori mnogim izoglosama povezani s junoslavenskim jezicima (pogotovu hrvatskim
dijalektima). No pitanje je junoslavenske grane jako sporno i ini se da bi ona lako mogla biti
nepostojecom i da su junoslavenski jezici sa mo ostatak - oni slavenski jezici koji nisu ni istoni ni
zapadni. Problem je u tom to je jako malo izoglosa koje bi bile biljeite samo za junoslavenski i koje
bi nam govorile da je doista bilo junoslavenskoga prajezika. Cini se da bi junoslavenska grana
mogla biti samo zemljopisno odredenje jer se rekonstrukcijom prajezika od junoslavenskih jezika
dobiva praslavenski, a ne kakov poseban junoslavenski prajezik.
Osim toga, nije jasno kako valja svrstati te tri grane slavenskih jezika. Postoji vie teorija: neki
dijele slavenske jezike jednostavno na tri grane istonu, zapadnu i junu. Drugi ih dijele na dvije
grkoga jezika kao slubenoga jezika vlasti, osim u pojedinim enklavama (primjerice oko Soluna) gdje se jo
govori slavenski.
59
Kasniji povijesni izvori, kao npr. De administrando imperio Konstantina Porfirogeneta, esto mijeaju Avara i
Slavene ne praveci nakon nekoliko stoljeca vie jasne razlike izmedu njih.
60
Slavenski su se jezici oko godine 800. govorili sve do linije Trst Hamburg na zapadu. Poslije su potisnuti
natrag prema istoku.
61
Valja reci da je sa mo manjina baltijskih jezika ostala, pa makar i oskudno, posvjedoena. Dosta je baltijskih
jezika odnosno dijalekata izgleda nestalo bez traga, ostavivi esto samo svoje ime, a katkada ni to.
62
Dijalekatski gledano akavski, kajkavski, tokavski i torlaki (posebno narjeje june Srbije blisko ne samo
tokavskomu, ijim se dijalektom katkada, ne ba sretno, i smatra, nego i bugarskomu i s dosta osobina
balkanskoga jezinoga saveza).
63
Dijalekatni je kontinuum prekinut u Austriji gdje su se Germani naknadno opet proirili na istok, u Panoniji kamo
su u 9. st. doli Madari, u Rumunjskoj gdje je ipak s vremenom prevladao romanski rumunjski govor, izmedu
Ceke i Poljske gdje je eki na sjevernim granicama i poljski na junim bio istisnuo njemaki (ondje je dananji
dodir ekoga i poljskoga jako mlad plod protjerivanja Nijemaca nakon . svjetskoga rata) i izmedu luikih
jezika i poljskoga i ekoga koji su takoder dugo bili odsjeeni njemakim govornim podrujem.
64
Jedina je razlika t to su spomenuti Makedonci i Slovaci npr. namjerno uzeli za svoje standardne jezike one
dijalekte koji su to razliitiji od bugarskoga i ekoga standardnoga jezika, to nije sluaj s hrvatskim i srpskim
oba su nastala na osnovi tokavskoga, ali svejedno razlika ima dovoljno da se nikako ne moe govoriti o jednom
standardnom jeziku. Genetsko-dijalektoloki gledano, dakako da je sav tokavski jedan sustav, odnosno jedan
jezik.
54
grane zapadnu i jugoistonu, a zatim jugoistonu dijele na istonu i junu
65
. Treca je mogucnost da
se praslavenski prvo podijelio na sjevernu i junu skupinu, da bi zatim iz sjeverne skupine nastala
istona i zapadna
66
. Te tri mogucnosti dodatno remeti injenica da slavenski jezici ine dijalekatni
kontinuum pa neki slovaki dijalekti recimo imaju junoslavenskih osobina, neki slovenski dijalekti
imaju zapadnoslavenskih osobina i sl. Osim toga, kako rekosmo, junoslavenski i nije pravi genetski
vor u podjeli, nego je moda samo ostatak, tako da ako to primijenimo na ove teorije dobijemo
recimo u trecoj to da se jugoistona skupina raspala tako da se odvojie istoni jezici, a da su juni
jezici samo ostatak - oni jugoistoni slavenski jezici koji nisu istoni. Osim toga, postoji i etvrta
teorija (koju zastupa austrijski slavist Georg Holzer) da uopce nema smisla govoriti o posebnim
granama slavenskoga i da nikada nije ni bilo zapadnoslavenskoga ili junoslavenskoga prajezika nego
da su se svi slavenski jezici/dijalekti razvili izravno iz praslavenskoga bez posrednih meduprajezika.
Takoder valja reci da zasebno stoje i tzv. sjeverozapadni slavenski govori (npr. oko Novgoroda na
sjeverozapadu Rusije), danas izumrli, koji recimo nisu proveli jako staru promjenu - 2. palatalizaciju
(psl. *kaina > *cna), koja je provedena u svim ostalim slavenskim jezicima.
2altijski jezici kako rekosmo, nije sigurno je li uopce bilo prabaltijskoga jezika. Cini se da su dvije
posvjedoene, preivjele grane baltijskoga, istona i zapadna, razliite jedna od druge izvorno
kao i svaka posebno od praslavenskoga. Staropruski se bitno razlikuje od litavskoga i latvijskoga.
To nejedinstvo baltijskoga potvrduje i injenica da su Balti od samoga poetka podijeljeni na niz
razliitih plemena.
U zapadnobaltijske jezike, osim staropruskoga i jatvinkoga, ulaze i izumrli i gotovo nikako
posvjedoeni kurski i galindski, a u istonobaltijske zemgalski i selonski.
'taropruski
Staropruski je jedini zapadnobaltijski jezik koji je koliko-toliko posvjedoen. On se je govorio
na podruju negdanje Pruske (danas uglavnom u Poljskoj) oko Knigsberga (Kalinjingrada) u
dananjoj Rusiji, sjevernoj Poljskoj te na podruju dananje jugozapadne Litve.
Prusku je u 13. st. kolonizirala Njemaka. Kolonizaciju je predvodio njemaki viteki red Teutonaca.
Njihova je drava, zbog stalne ekspanzije, bola u sukobu s Litvom, Rusijom i Poljskom. Nijemci su
Pruse nakon ratova uspjeli podiniti, a zatim i pokrstiti. z najranijega doba od jezinih su nam tragova
ostala sa mo imena. Pruski je jezik posvjedoen istom od 14. st. kada je vec poeo pomalo izumirati i
kada su se Prusi vec bili poeli naveliko ponjemivati. Staropruski je po svem sudeci ima vie razliitih
dijalekata, a neto je od te dijalekatne razliitosti ouvano i u staropruskim spomenicima. U pruskom je
katekizmu iz 1545. (vidi dolje), netko rukom oko 1700. godine zapisao: Ovaj je staropruski jezik
danas potpuno nestao. Jedini je starac, koji ivljae na Kurskoj prevlaci
67
i koji jo govorae pruski,
umro 1677. premda jo ima nekih nalik njemu. Dakle, ini se da je 1677. umro posljednji ili jedan od
65
nazivi se mogu od autora do autora razlikovati.
66
Problem je u tome to istonoslavenski jezici dijele neke osobine sa zapadnoslavenskim jezicima, a neke s
junoslavenskima. Odatle i razliita svrstavanja neki genetski veu istonoslav. s junoslav., a neki sa
zapadnoslav.
67
Prevlaka u dananjoj Kalinjingradskoj oblasti i djelomice u Litvi.
55
posljednjih izvornih govornika pruskoga. Moda je jo kratko vrijeme ostalo neto govornika pruskoga
(ak i do poetka 18. stoljeca), ali to ne moemo znati.
ako po svoj prilici vec poetkom 18. stoljeca vie nitko ne govori pruski, Prusi su ipak zadrali
jo neko vrijeme svijest o svojoj posebnosti. Mnoga su dananja njemaka prezimena zapravo
porijeklom pruska, a mnogi su poznati Nijemci zapravo bili Prusi. Tako se je i slavni njemaki kancelar
Bismarck zapravo smatrao Prusom, a i carska je njemaka dinastija Hohenzollern koja se je u 19.
stoljecu nametnula Njemakoj bila zapravo pruska dinastija. Pria kae da je Bismarck jedva
nagovorio Prusa Wilhelma Hohenzollerna da se iz politikih razloga okruni za njemakoga cara
68
.
Prusi su i u Latviji dosta dugo zadrali svoj poseban identitet, no konano ih je potpuno nestalo, i Prusi
su se konano i etniki, kao davno prije jezino, uklopili uglavnom u njemaki narod. Prusi su i Pruska
danas samo povijesni pojam.
'taropruski spoenici staropruski nam je poznat uglavnom iz 5 duih tekstova ouvanih na njem.
Najstariji je tekst Elbinski rjecnik iz 14. st. u kojem su zabiljeene 802 pruske rijei s prijevodom na
njemaki. Taj je rjenik najvjerojatnije nastao negdje na zapadu Pruske, u Pomesaniji, ali izgleda da je
autor rjenika svoj jezini materijal skupljao iz vie staropruskih dijalekata. Ovaj rjenik nije sloen po
abecedi nego po znaenjskim poljima i u naelu je rije samo o popisu rij nema zabiljeenih
reenica.
S poetka 16. st. potjee Rjecnik Simona Grunaua, uklopljen u Prusku kroniku istoga autora.
Ovaj je rjenik puno manji od elbinkoga, ima samo stotinjak rijei i nekoliko fraza, a nije ni pretjerano
pouzdan jer sm autor, Simon Grunau, izgleda uopce nije znao pruskoga. Tako mu se je i dogodilo da
je pogrekom zapisao latvijski Oce nas misleci da je pruski.
Uz ova dva rjenika, postoje jo 3 dulja teksta 3 protestantska katekizma. Kako je jedno od
glavnih naina irenja protestantizma bilo irenje prevodenjem vjerskih tekstova na narodne jezike,
tako su katekizmi iz toga razloga bili prevodeni i na vec izumiruci staropruski. Prvi je katekizam
objavljen 1545. godine nastojanjem pruskoga vojvode Albrechta od Brandenburga (1490-1568) koji je
bio prihvatio protestantizam, to je prijevod Lutherova katekizma. Taj je prijevod bio oajan doslovan i
ropski prijevod njemakoga izvornika. Kako je taj prijevod bio tako lo, vojvoda ga je Albrecht jo iste
godine opet izdao (Drugi katekizam) u novom, toboe popravljenu, izdanju. No ni taj prijevod nije bio
puno bolji. ako je posrijedi isti tekst u obama izdanjima toga katekizma, t se dva katekizma razlikuju
u nekim fonolokim osobinama jer se ini da je autor drugoga izdanja imao razliite informante nego
autor prvoga izdanja. Treci se je, najbolji i najkorisniji, katekizam Enhiridion (prijevod Lutherova
Maloga katekizma) pojavio 1561. To je najveci i najbolje tj. najtonije napisan staropruski tekst.
Prevoditelj bijae Abel Will, njemaki pastor i profesor, koji je bio lingvistiki nadaren pa je ak
pokuavao zapisati i staropruske naglaske. Zato je Enhiridion jako vaan ne samo za staropruski nego
i za baltoslavistiku opcenito. Staropruski su katekizmi pisani na istonom, sambijskom dijalektu
(Sambija, njem. Samland).
Osim ovih 5 kanonskih staropruskih tekstova, nadeno i vie kratkih zapisa na staropruskom.
Najpoznatiji je Bazelski epigram otkriven 1973. koji glasi: Kayle rekyse. thoneaw labonache thewelyse.
Eg. koyte. poyte. nykoyte. pennega doyte. to u prijevodu znai otprilike: Zdravo, gospodine!
Lijenino, dobar si, striko. (Ako) eli piti, a ne dati novaca (postoji vie razliitih prijevoda).
JatvinAki (sudovijski)
69
Jatvinzi bijahu baltijski narod koji ivljae u srednjem vijeku negdje na granici
izmedu dananje Poljske i Bjelorusije (oko rijeke Narew). Jatvinzi su nam do 70-ih godina prologa
stoljeca bili poznati iskljuivo po toponimiji i iz ruskih srednjovjekovnih izvora. No 70-ih je sluajno
pronaden jedini jatvinki spomenik. U Bjelorusiji je mladic po imenu Zinov, koji je u slobodno vrijeme
amaterski skupljao stare stvari, kupio od jednoga svecenka rukopis, imenom Poganskie gwary z
Narewu (Poganski govori iz Narewa), dijelom pisan na poljskom jeziku, a dijelom na nekom
nepoznatom, poganskom jeziku. No, na nesrecu po taj rukopis, Zinov se posvadao s materom koja
je onda u bijesu spalila taj neprocjenjivo vrijedan rukopis. Pa ipak, kao sreca u nesreci, Zinov je uspio
prije toga napraviti biljeke po tom rukopisu koje je naknadno poslao poznatomu baltistu Vladimiru
Toporovu. ako Zinovljeve biljeke sadre puno pogreaka, nedvojbeno je dokazano da je tu uistinu
posrijedi pravi prijepis autentina jatvinkoga teksta. Taj je kratki jatvinko-poljski rjenik (ima 215 rijei
sve skupa), Poganskie gwary z Narewu, izgleda napisao neki poljski svecenik eda bi mogao
propovijedati jatvinkomu puku na njihovu jeziku.
68
Od drugih poznatih Prusa moemo spomenuti i jedan neslavan primjer jedan je od nacistikih voda, zloglasni
Hermann Gring, takoder bio zapravo Prus.
69
Valja napomenuti da se jatvinkim naziva i jo jedan izumrli baltijski jezik, nepovezan s ovim.
56
Ostali zapadno>altijski jezici ovamo ubrajamo slabo posvjedoene kurski i galindski.
(urski (kuronski, kurki) govorio se je na baltikoj obali dananje Litve i Latvije. Kuronce su u 13.
stoljecu, kao i Pruse i Latvijce pokorili Teutonci. Od 15. su stoljeca pod litavskom upravom, a kurski je
nestao negdje u 17. stoljecu. Asimilirao ga je litavski tamonji litavski i latvijski dijalekti jo pokazuju
neke tragove staroga kurskoga. Tragovi se kuronskoga vide i u livskom (uralskom jeziku koji se govori
u Latviji). Kurskim se nikada nije pisalo, od njega su nam ostala samo imena te tragovi u drugim
jezicima i dijalektima.
7alindski govorio se je u junoj Pruskoj. Kao i Sudovijce (Jatvinge), i Galinde spominje Ptolemej u
svojem opisu naroda Europe. zgleda da je galindski izumro negdje u 14. st. Ostavio je jako malo
tragova, nije se pisao, a neki ga smatraju samo pruskim dijalektom.
&itavski
Litavci su, zajedno s Latvijcima, praktiki zadnji pokrten i opismenjen europski narod. danas
je ondje jo uvijek strano jak poganski elemenat iako su slubeno katolici.
Litva je u prolosti bila puno veca nego to je to danas, nekoc je litavsko govorno podruje
obuhvacalo i veliki dio dananje Bjelorusije. Litavski je vladar Gediminas u 13. stoljecu organizirao
Litvu kao dravu i ona je u 13. i 14. stoljecu bila jako mocna. Bijae to posljednje poganska drava u
Europi. Gediminasov je nasljednik vjerski poprilino vrludao prvo je postao pravoslavcem, zatim se
je obratio na katolianstvo, da bi se konano u 14. stoljecu Litva opet vratila poganskoj vjeri. stom je
sredinom 14. stoljeca slubeno prihvaceno katolianstvo. Litavci su do dana dananjega ostali katolici
(gotovo 100), kao i Poljaci, iako je prva knjiga tiskana na litavskom bila protestantski katekizam i iako
su i Litva i Poljska u 16. stoljecu bile na razmedi izmedu katolianstva i protestantizma. Valja
napomenuti da je zapravo obian litavski puk pokrten istom u 19. stoljeca, sve do tada su bili pogani.
U 14. stoljecu i nekoliko stoljeca poslije, krcani su zapravo bili samo plemici (koji su govorili poljski, a
ne litavski, za razliku od puka).
1410. udruene litavsko-poljske snage, pod vodama Vytautasom i Jogailom, nanose konaan
poraz njemakomu teutonskomu redu u bitci kod algirisa (Grunwald-Tanenberg). Litva su i Poljska
zatim ule u personalnu uniju. Na elu je nove drave bila litavska dinastija Jagelovica (prema
osnivau Jogaili polj. Jagielo), ali je prevagu u novoj dravi zbog veliline, u svakom pogldu, imala
Poljska i kulturno i jezino. Litavsko se plemstvo tada posve polonizira i u 16./17. stoljecu vec govori
samo poljski. Litavski je tada bio jo nepismen jezik, slubeni su jezici bili prije svega latinski i neto
malo starobjeloruski. Od 16. stoljeca kao slubeni jezik sve vie prevladava poljski. Litavski je govorio
samo obini siromani i jo nepokrten puk. Litavski su do kraja 19. stoljeca govorili gotovo iskljuivo
seljaci. U to je doba recimo u Vilniusu bilo svega 5-10 Litavaca! Vecinu su stanovnitva inili idovi
(oko 1/3 stanovnitva) i Poljaci (takoder oko 1/3 stanovnitva) te ruska administracija (10 do 15). To
se dobrano odrazilo i na vilniuski litavski. Stanje se za litavski poboljava u 19. stoljecu kada poinje
velik lingvistiki interes za litavski kao nevjerojatno arhaian ie. jezik, a pogotovu u kratkom razdoblju
litavske neovisnosti izmedu dvaju svjetskih ratova (1918-40) kada je postao slubeni jezik Litve. U Litvi
je danas oko 75 Litavaca. Brojna je ruska manjina.
Litavski je kao standardan jezik izgraden istom krajem 19. i poetkom 20. st. kada je
provedena i pravopisna reforma pa se litavski danas pie slino ostalim srednjoeuropskim
(slavenskim) jezicima, medu njima i hrvatskomu. Litavski se dijeli na dva dijalekta (oba jako bitna za
indoeuropeistiku): auktaitski (na osnovi je junih govora zapadnoauktaitskoga dijalekta nastao
litavski standard) i na emaitski. Auktaitski se (gornjolitavski) govori govore na jugoistoku Litve i u
susjedstvu u Poljskoj i Bjelorusiji, doim se emaitski, donjolitavski (koji je arhainiji od auktaitskoga)
govori na sjeverozapadu dananje Litve, oko Klaipde i juno prema danas ruskomu Kalinjingradu
(Knigsbergu).
&itavski spoenici litavski je posvjedoen od poetka 16. stoljeca. Najstarijim se zapisom smatra
litavska molitva iz latinskoga rukopisa Tractatus sacerdotalis iz 1503. z 1515. potjeu Dzukijske
molitve, a poslije poinje tiskanje vjerskih protestantskih i protureformacijskih tekstova. Pruski se,
vec spomenuti, vojvoda Albrecht od Brandenburga brine da se reformacijska djela prevode i na litavski
pa tako sredinom 16. st. izlaze Mavydasova djela (M. Mavydas bijae podanik na njemakom dvoru)
prva je tiskana knjiga na litavskom bila Mavydasov prijevod Katekizma iz 1547. z 1595. potjee
katoliki Katekizam, a iz 1599. Postilla oba djela autora Mikolajusa Dauke. Daukini su tekstovi od
neprocjenljive vanosti za baltoslavistiku ne sa mo zato to su jako arhaini, nego i zato to su
57
akcentuirani i predstavljaju nam dragocjen izvor podataka o starolitavskoj akcentuaciji (koja je bitna ne
samo za bsl. jezike nego i za rekonstrukciju ie.). Prijevod je Biblije Johannesa Bretkea/Bretkunasa
(1579-1590) naalost ostao neobjavljen. 1620. izlazi prvi poljsko-latinsko-litavski rjenik, Dictionarium
trium linguarum Konstantinasa Sirvydasa, a 1653. prva litavska gramatika,Grammatica Lituanica
Daniela Kleina. Na litavskom su isprva sva djela, osim onih gramatikih, bila pobone naravi, nema
lijepe knjievnost sve do 18. st. kada izlazi heksametarski spjev Christiana Donelaitisa Mtai
Godinja doba.
&atvijski 3letonski4 latvijski je, kao i litavski, posvjedoen od 16. st. Latviju su, kao i Prusku, bili
osvojili Teutonci. Riga je postala pod njima veliko trgovako sredite. Zahvaljujuci njemakomu
utjecaju, Latvija je, za razliku od Litve, uglavnom prela na protestantizam. Danas je oko 70
Latvijaca protestantske vjere, a oko 30 katolike.
Kao i litavski, i latvijski se kao standardni jezik razvija istom od kraja 19. st., a procvat
doivljava u razoblju neovisnosti izmedu dvaju svjetskih ratova, kada Latvija, za razliku od ruralne
Litve, zahvaljujuci velikomu trgovakomu sreditu Rigi, doivljava velik gospodarski procvat (no to je
sve upropateno pod SSSR-om). Na latvijski je standard dosta utjecao jezik usmene knjievnosti, a u
procesu je standardizacije veliku ulogu imao i vec spomenuti Endzels.
Latvijski se dijeli na 3 dijalekta: srednjolatvijski (na osnovi kojega je izgraden i latvijski
standard), tamijski (na sjeveru Latvije) i na latgalski ili visokolatvijski (na jugoistoku Latvije). Latgalski ili
latgalijski, jezik Latvijaca katolik s jugoistoka Latvije, neki smatraju i posebnim jezikom, no on je
zadnjih stoljeca pod velikim pritiskom ostalih latvijskih govora pa je djelomino i polatvljen.
Rusi su za vrijeme SSSR-a u svim baltikim dravama (Litvi, Latviji i Estoniji) provodili brutalnu
rusifikaciju, no najgore je prola Latvija. Prema popisu su iz 1989. u Latviji Latvijci inili sa mo 52
stanovnitva, a u Rigi ak ima vie Rusa nego Latvijaca to stvara velike politike probleme. Danas,
kako to obino biva, Latvijci uzvracaju Rusima tako to sada oni njih gnjave, uskracuju im politika i
gradanska prava i slino.
&atvijski spoenici 5 prvi je latvijski spomenik Ocenas iz Uppsale, negdje iz prve polovice 16. st.
Otprilike istodobno, oko 1530., izlaze i Duhovne pjesme Johanna Ecka i Nikolausa Ramma. Prva je
tiskana knjiga na latvijskom, zanimljivo, katoliki katekizam (Catechismus Catholicorum) iz 1585.
(objavljeno u Vilniusu) koji je s njemakoga preveo E. Tolgsdorff. Sa mo godinu dana poslije, 1586.,
izlazi u Knigsbergu i luteranski latvijski katekizam. G. Macelius (1583-1654) pie prvi rjenik i
prirunik latvijskoga, a prva gramatika potjee iz 1644. godine (Manductio ad linguam lettonicam J. G.
Rehehusena). 1685-1694. je objavljen i prijevod Biblije Ernsta Glcka.
ivi i izumrli baltijski jezici
58
Ostali istono>altijski jezici ovamo ubrajamo izumrle emigalski i selonijski (seolonski).
*egalski (emigalski) govorio se je na sjeveru Litve. Njih su takoder u 13. stoljecu pokorili
Teutonci. Zemgalski je dijelio dosta izoglosa s latvijskim i kurskim. Nije nam ostavio nikakovih zapisa
pa se saznanja o njem osnivaju na onomastici.
'elonski (selonijski, selijski) govorio se je na dananjoj granici Litve i Latvije, u sjeveroistonoj Litvi i
jugoistonoj Latviji. U 14. ga je stoljecu nestalo kada su Selonci/Seli asimilirani u Litavskoj dravi.
Nema tragova osim onomastikih, ali je jasno da je dijelio dosta izoglosa s latvijskim.
'lavenski jezici
Ju0noslavenski jezici
'taroslavenski (starocrkvenoslavenski) staroslavenski je najstariji knjievni slavenski jezik i prvi
knjievni jezik gotovo svih slavenskih naroda. Ne smije ga se brkati s praslavenskim, staroslavenski
nije predak svih slavenskih jezika nego samo najstariji posvjedoeni slavenski jezik koji je u prvo doba,
kada su svi slavenski dijalekti/jezici jo bili jako slini i posve razumljivi, sluio kao knjievni jezik za
vie slavenskih naroda. Staroslavenski je jezik nainjen na osnovi narodnoga slavenskoga govora iz
okolice Soluna (dakle jednoga staromakedonskoga govora
70
) iz druge polovice 9. stoljeca. Taj su jezik
kao osnovu za opceslavenski knjievni jezik uzeli braca Konstantin iril i Metod, Grci iz Soluna, kojima
je dat zadatak da odu medu Slavene i uspostave slavenski knjievni jezik kao crkveni to su oni i
uinili uzevi njima najblii slavenski govor govor Slaven iz okolice Soluna. Kako su tada svi
slavenski jezici bili jako bliski, svi su ga lako mogli razumjeti. Staroslavenskomu je dakle osnovica
junoslavenska, makedonska, a nadgradnja je opceslavenska
71
. Konstantin je radi potrebe zapisivanja
70
Neki vie vole reci da je to jedan starobugarski govor, a na njemakom se govornom podruju staroslavenski (u
nas jo zvan i starocrkvenoslavenski ili crkvenoslavenski to pak ne mora biti isto to i staroslavenski jer se
crkvenoslavenskim moe zvati kasniji, nejedinstveni cvrkveni jezik razliitih slavenskih naroda nastao na osnovi
staroslavenskoga jezika s utjecajem pojedinih posebnih slavenskih jezika) katkada i zove starobugarskim.
71
To je i zato to su iril i Metod namjerno htjeli stvoriti opceslavenski knjievni jezik, a i zato to se je stsl.
upotrebljavao irom slavenskoga svijeta pa nije mogao ostati ogranien samo na jezine crte polaznoga
slavenskoga, makedonskoga, idioma na osnovi kojega je nainjen-
59
slavenskih glasova izmislio 863. i posebno pismo glagoljicu, iji su znakovi porijeklom, unato
raznoraznim teorijama, izgleda ipak uglavnom samo stilizirani znakovi grkoga alfabeta. Poslije se je u
Bugarskoj spontano iz grkoga alfabeta razvilo novo slavensko pismo cirilica koja je na istoku
potisnula glagoljicu. Slavenski su jezici na zapadu preuzeli latinicu.
Staroslavenski zapravo nije toliko pravi jezik koliko korpus tekstova. Kanonskim se stsl.
tekstovima smatraju: Kijevski listici (najstariji spomenik, pisan arhainom oblom glagoljicom na
prostoru Blatnoga jezera u Panoniji prije dolaska Madara
72
), Zografsko evandelje, Marijinsko
evandelje, Assemanijev evandelistar, Sinajski psaltir, Sinajski molitvenik, Klocev glagoljas (iz 11. st.,
pisan u Hrvatskoj), Bojanski palimpsest, Makedonski listici pisani glagoljicom te Savina knjiga,
Suprasaljski zbornik, Eninski apostol te fragmenti Listici Undoljskoga, Hilandarski odlomci, Zografski
listici, Listici Iljinskoga, Hilferdingov listic, Psaltir Slucki te po nekima i Ostromirovo evandelje pisani
cirilicom. Kasniji tekstovi na staroslavenskom imaju sve vie lokalnih osobina, sluajno ili namjerno (to
se zovu staroslavenske redakcije, ako su promjene spontane, odnosno recenzije, ako su promjene
namjerne). Mogu se razlikovati tri faze staroslavenskoga: 1) prastaro(crkveno)slavenski (862-885), 2)
staro(crkveno)slavenski 10./11. stoljece (jezik stsl. kanona), 3) crkvenoslavenski jezik redakcijskih
tekstova od 12. st. nadalje.
'lovenski jezik slovenski je danas slubeni jezik Slovenije. Govori se jo i u susjednim dijelovima
talije i Austrije gdje ivi slovenska autohtona manjina (ostatci Slavena koji se ondje naselie jo u 7.
st.). Prije se slovenski ondje jo i ire govorio (Slaveni su nekoc naseljavali itavu istonu Austriju to
je jasno vidljivo po brojnim slavenskim toponimima).
Najstariji su spomenik slovenskoga tzv. Briinski spomenici ili Freisinki listici nadeni u
Freisingu kraj Mnchena. Oni potjeu izmedu 975. i 1025. godine i to je zapravo zapis jednoga danas
izumrloga slavenskoga dijalekta bliskoga slovenskomu (danas se na tom podruju u Austriji gdje je to
pisano vie ne govori slavenski). Oni su pisani latinicom slabo prilagodenom slavenskomu (tim vie to
ih je izgleda pisao Nijemac kojemu je neki Slaven diktirao). Ne valja svrstavati taj spomenik medu stsl.
spomenike.
'rednjoju0noslavenski srednjojunoslavenski je neutralan naziv koji obuhvaca kompleks
hrvatskoga, srpskoga, bonjakoga (bosanskoga) i crnogorskoga standardnoga jezika. Dijalektoloki
gledano on obuhvaca akavsko, kajkavsko, tokavsko i torlako narjeje. Strukturalno gledano, svako
od njih moe biti smatrano i posebnim jezikom iako je teko govoriti primjerice o jedinstvenom
akavskom s obzirom da se primjerice junoakavski govori prilino razlikuju od sjevernoakavskih
govora. Kajkavski, shodno svojemu poloaju, dijeli mnoge osobine ne samo s akavskim i sa
tokavskim nego i sa slovenskim govorima. Jedinstvo je tokavskoga danas samo prividno, ono je
nastalo naknadno raseljavanjem i mijeanjem starih dijalekata nakon provale Turaka na ove
prostore. Prije velikih migracija, postojale su dvije razliite varijante tokavskoga: zapadnotokavski,
sliniji kajkavskomu i akavskomu, s kojima je inio dijalekatni kontinuum i s kojima je dijelio neke
stare izoglose te istonotokavski, sliniji torlakomu. Poslije su seoba izazvanih turskim dolaskom te
razlike uvelike zatrte. Vecina je zapadnih, hrvatskih tokavskih dijalekata danas uglavnom, vie ili
manje, zapadnotokavskoga porijekla.
.rvatski najstariji natpisi na hrvatskom jeziku potjeu iz 11. stoljeca (Plominski natpis, Krcki natpis,
Valunska ploca). Oko godine je 1100. nastala i uvena Bascanska ploca. Hrvati piu na svim svojim
narjejima isprva akavski i tokavski, a zatim neto poslije i kajkavski. U 17. se stoljecu akavski
prestaje rabiti kao knjievni jezik u korist tokavskoga, a u 19. je stoljecu konano uzet tokavski kao
osnovica standardnoga jezika. Danas je hrvatski, unato tomu to mu je osnovica, kao i drugim
srednjojunoslavenskim standardnim jezicima, novotokavska, nesumnjivo zaseban standardni jezik.
'rpski Srbi su sve do 19. stoljeca pisali tzv. slavjanosrpskim jezikom nastalim od
starocrkvenoslavenskoga, s utjecajima narodnoga govora, a poslije i velikim utjecajem ruskoga. stom
od 19. st., s pojavom Vuka Karadica, poinju pisati narodnim jezikom (slubeno je srpski na osnovici
narodnih govora kao knjievni jezik priznat 1868. godine). Od kraja 19. do kraja 20. stoljeca traje
tenja pribliavanja srpskoga i hrvatskoga jezika, ali t ideja nikada nije mogla biti sprovedena do
kraja.
72
Jezik je Kijevskih listica panonski slavenski prijelazan slavenski dijalekat izmedu hrvatskoga i slovakoga koji
je poslije izumro nakon dolaska Madara u Panoniju.
60
2oAnjaki i crnogorski bonjaki
73
su i crnogorski najmladi slavenski standardni jezici koji se
razvijaju istom nakon 1990. godine. Bonjaki vec ima svoju gramatiku, pravopis i rjenik(e), doim je
crnogorski jo u povojima.
2ugarski bugarski i makedonski pripadaju u tzv. istone junoslavenske govore. Genetski-
dijalektoloki gledano, bugarski su i makedonski isti jezik. bugarski su i makedonski pretrpjeli jako
velike promjene pod utjecajem balkanskoga jezinoga saveza i danas su najneslavenskiji slavenski
jezici. U 19. je stoljecu, kada nakon osamostaljivanja istom poinje pravi razvoj bugarskoga standarda,
na standardizaciju bugarskoga dosta djelovao ruski (leksiki, pravopisno itd.).
,akedonski standardni makedonski postoji istom od 1945. godine i istom se otada makedonski
smatra posebnim slavenskim jezikom (prije se o njem govorilo kao o dijelu bugarskoga). Makedonci su
kao osnovu svojega standarda uzeli zapadnomakedonski dijalekat, dakako, da bi bio to razliitiji od
bugarskoga. Pie se cirilicom bliskom srpskoj, za razliku od bugarske cirilice koja je u nekim
pogledima bliska ruskoj. Otac je makedonskoga standarda Blae Koneski.
Istonoslavenski jezici
'taroruski staroruskim zovemo knjievni jezik stare ruske drave, Kijevske Rusije, od 10./11. do 14.
st. kao i govorni jezik toga doba
74
. Od njegovih spomenika moemo spomenuti npr. spjev Slovo o vojni
Igorevoj (kraj 12. st.) i zakonik Pravda (na ove je svjetovne tekstove stsl. malo utjecao
75
). Kada se
raspala jedinstvena ruska drava, pod naletima Mongol i Tatar u 13. stoljecu i jaanjem moci i
irenjem Litve i Poljske, jedinstveni se istonoslavenski jezik, staroruski, poeo razliito razvijati i tako
su od njega nastala 3 suvremena istonoslavenska jezika ruski, bjeloruski i ukrajinski. Valja reci da
je i ova podjela iskljuivo podjela na standardne jezike jer je genetsko-dijalektoloki gledano itav
istonoslavenski teritorij podruje samo jednoga jezika.
'jeverozapadni ruski (novgorodski ruski) sjeverozapadni ruski, stari istonoslavenski dijalekat
odnosno jezik koji se je govorio na sjeverozapadu dananje Rusije, oko Novgoroda (juno od
Petrograda) i koji je danas izumro. Ti su se sjeverozapadni dijalekti razlikovali po nekim osobinama od
svih ostalih slavenskih jezika (npr. neprovodenjem inae opceslavenske 2. palatalizacije ili udnim
nastavkom e u N. jd. o-osnova ega nema nigdje drugdje). z novgorodskoga nam je podruja
ouvano dosta natpisa na tom jeziku pisanih cirilicom na brezovoj kori. Ti natpisi odraavaju isti
narodni jezik iz 12./13. st. (bez utjecaja stsl.). Poslije su te dijalekte potisnuli normalni ruski dijalekti
tako da su danas od starih sjeverozapadnih dijalekata preostali u tamonjim ruskim jezicima samo
neki ostatci.
!uski ruski se razvija kao jedan odvjetak staroruskoga nakon 14. stoljeca. Danas je on slubeni
jezik Rusije, a govori se i u svim drugim dravama bivega SSSR-a. Na ruski je standardni jezik dosta
utjecao staroslavenski, slubeni jezik ruske pravoslavne crkve, vie nego na ijedan drugi slavenski
jezik. Tako danas u ruskom nalazimo dosta stsl. posudenica, usporedno s domacim ruskim rijeima.
Ruski se dijeli na tri dijalekta sjeverni, srednji i juni. Osnova je standardnoga ruskoga
srednjoruski dijalekat Moskve.
2jeloruski kao i ruski i ukrajinski, razvio se je iz staroruskoga. Danas je slubeni jezik u Bjelorusiji
uz ruski (ruski kao standardni jezik pretee). Sliniji je ruskomu od ukrajinskoga, a sociolingvistika je
situacija s uporabom bjeloruskoga i ruskoga jezika u javnosti, kao i u Ukrajini, krajnje sloena. Kao i
ukrajinski, i bjeloruski je u povijesti pretrpio znatan poljski utjecaj.
Bjeloruski je izmedu 14. i 16. stoljeca bio i slubeni jezik Velike Kneevine Litve u sastavu koje
su Bjelorusi ivjeli. 1517-9 je izila Biblija na bjeloruskom. Pisanje su na bjeloruskom prvo krajem 17.
st. zabranili Poljaci, a stoljece poslije i Rusi.
Ukrajinski kao i ruski i bjeloruski, razvija se iz staroruskoga nakon 14. st. Danas je uz ruski slubeni
jezik Ukrajine (kao i u Bjelorusiji, sociolingvistika je situacija ondje jako komplicirana). Ukrajinski se
73
Sami ga Bonjaci/Muslimani nazivaju bosanskim jezikom.
74
Staroruski ne valja mijeati sa staroslavenskim i ruskom redakcijom staroslavenskoga, takoder u upotrebi u
staroj Rusiji.
75
Na stsl. su zapravo pisani, a sa mo s utjecajima strus., odnosno u strus. redakciji, npr. Ostromirovo evandelje iz
1056-7, Arhangelsko evandelje iz 1092, Cudovski psalterij z 12. st. itd.
61
govori na podruju sredita stare Kijevske Rusije pa bi se i staroruski s punim pravom mogao zvati i
staroukrajinski
76
.
Ukrajinski dugo bijae samo jezikom niih slojeva (plemstvo je govorilo poljski ili ruski), a
knjievnost se u pravom smislu javlja istom od 18. st. Ruski je car Petar 1720. zabranio tiskanje
ukrajinskih knjiga. Knjige se na ukrajinskom opet izdaju, a jezik razvija istom od kraja 19. stoljeca.
Ukrajinski se je standard razvio na osnovi jugoistonih dijalekata (pogotovu kijevskoga govora).
Od 14. st. nadalje, govornici su se jednoga ukrajinskoga dijalekta (danas zvan Lemko) pomakli
prema zapadu i ondje su, na granici dananje Slovake i Poljske tako razdvojili poljske od slovakih
dijalekata.
*apadnoslavenski jezici mogu se podijeliti na tri skupine: na lehitske jezike (poljski, kaupski te
izumrli slovjinski, polapski i pomeranski), na luiki (gornjoluiki i donjoluiki) i na eko-slovaku
skupinu.
IeAki najstariji su eki spomenici iz 12./13. stoljeca (Ostrowska pjesma). sprva su pisali, kao i
drugi slavenski narodi, na staroslavenskom (neki stsl. tekstovi pokazuju eke utjecaje). Ceki se
vec u 15. st. razvija kao jezik visoke kulture noen husitskim reformama. Zatim ga potiskuje
njemaki, da bi se od doba prosvjetiteljstva krajem 18. st. ponovno poeo uzidzati. Danas
slubeni jezik Ceke. Cini dijalekatni kontinuum sa slovakim. Veliki su dijelovi Ceke naknadno,
nakon . svjetskoga rata i protjerivanja Nijemaca, naseljeni Cesima. Ondje se govore novi
mijeani dijalekti (Sudeti, podruje na granici s Poljskom itd.). Standardnomu su ekomu osnova
srednjoeki govori, pogotovu govor Praga. Vano je napomenuti da se knjievni eki jezik bitno
razlikuje od sveopcega ekoga govornoga jezika (obecn cestina). Ceki je pravopis, koji
potjee jo iz husitskoga razdoblja, bitno utjecao na pravopise drugih jezika, neposredno ili
posredno (slovaki, hrvatski, slovenski, litavski, latvijski).
'lovaki najstariji su slovaki tekstovi istom iz 15. stoljeca. Od 14. do 18. stoljeca Slovaci kao
knjievni jezik uglavnom rabe eki (za vjerske potrebe) ili latinski. Kako je Slovaka bila stalno pod
Ugarskom, knjievni se slovaki razvija istom od kraja 18. st. Kao osnova je slovakoga standardnoga
jezika u 19. st. uzet srednjoslovaki zato to je najrazliitiji od ekoga (knjievni se je jezik u 18. i 19.
st. bio pokuavao izgraditi i na osnovi zapdnoslovakoga dijalekta, no 1851. je pobijedio knjievni jezik
na osnovi srednjoslovakoga). Zapadni su slovaki govori jako bliski ekomu, a istoni poljskomu i
ukrajinskomu.
!usinski rusinski je jezik Rusina, manjinskoga naroda koji ivi u Slovakoj, Poljskoj, Ukrajini,
Rumunjskoj, Vojvodini, Hrvatskoj itd. Osnova je rusinskoga pojednostavljeno reeno zapravo jedan
slovaki dijalekat koji je naknadno ukrajiniziran jer se Rusini smatraju Ukrajincima. Rusini su
pravoslavci, a jezik im se pie cirilicom.
7ornjolu0iki i donjolu0iki (luikosrpski
77
) slavenski su se jezici nekoc govorili na puno vecem
prostoru, medu ostalim i u dananjoj istonoj Njemakoj. Za razliku od polapskoga koji je u
sjeveroistonoj Njemakoj izumro, slavenski se odrao u sredinjoj istonoj Njemakoj uz rijeku
Sprevu (Spree), oko gradova Budyina (Bautzena) i Chotbuza (Cottbusa). Gornjoluiki su (na jugu) i
donjoluiki (na sjeveru)
78
dva bliskosrodna jezika, ali su ipak odvojeni jezici. Dijele ih i neke jako stare
izoglose. Gornjoluiki je blii ekomu, a inovativniji je donjoluiki blii poljskomu. Prvi su im
spomenici iz 16. stoljeca (Lutherov Katekizam je 1574. preveden na donjoluiki, a 1597. na
gornjoluiki). Neki su stari luiki tekstovi iz 16. st. bili nastali na podrujima istono od dananjega
luikoga podruja gdje je luiki poslije istisnuo njemaki (luiki se prije govorio na puno irem
podruju on je samo ostatak Slavena koji su naseljavali itavo podruje dananje istone Njemake).
Danas im je poloaj u Njemakoj sve bolji i bolji, luiki su jezici zaticeni zakonom, jezici se ue u
kolama i prouavaju na sveuilitima, izdaju se knjige, novine itd. Prema popisu iz 1991.
donjoluikim govori oko 14 000 ljudi, a gornjoluikim oko 55 000 (od ega svakodnevno i kao prvi
jezik oko 15 000 ljudi). Uglavnom ih govore stariji narataji, a svi su dvojezini (osim nekih najmladih
stanovnika). Gornjoluiki je u boljem poloaju zato to njegovi govornici ine katoliku enklavu medu
protestantima pa se nisu mijeali s okolnim protestantima tj. Nijemcima te su tako uspjeli bolje ouvati
76
Osim toga, taj je jezik i jezino zapravo blii dananjemu ukrajinskomu nego ruskomu.
77
Osim istoga imena, Luiki Srbi nemaju veze s Srbima iz Srbije.
78
Donji se i gornji odnosi na tok rijeke Spreve (Spree) koja tee prema sjeveru.
62
svoj jezik. Donjoluiani su pak protestanti, kao i okolni Nijemci, pa su se s njima mijeali to je onda
negativno utjecalo na jezik zbog brojnijih mijeanih brakova.
Polapski polapski je jezik Slavena koji ivljahu u sjeveroistonoj Njemakoj, oko rijeke Labe. Oni su
najzapadniji Slaveni. Polapski je izumro negdje polovicom 18. stoljeca kada ga je potisnuo njemaki.
Polapski se po nekim osobinama znatno razlikovao od drugih slavenskih jezika, blizak je bio
pomoranskomu i kaupskomu, a posvjedoen nam je po nekoliko rukopisnih rjenika i raznih zapisa iz
17. i 18. stoljeca. Poznato je oko 2800 polapskih rijei (ali od tekstova sa mo nekoliko molitava, jedna
svadbena pjesma i nekoliko narodnih pria). Neposredno je pred izumiranje vie ljudi ondje skupljalo
fraze, sastavljalo popise rijei i bavilo se narodnim folklorom, ali od njih svih izgleda sa mo jedan bijae
izvornim govornikom polapskoga
79
. Vaan je spomenik Vocabularium Venedicum (1679-1719)
Christiana Henniga. Njemaki su gradovi Bremen i Brandenburg zapravo izvorno gradovi koje
osnovae polapski Slavene (Bremin i Branibor).
Pooranski pomoranski je danas izumro jezik (zapravo naziv kojim obuhvacamo vie negdanjih
dijalekata) Slaven koji ivljahu izmedu uca Odre i Visle, uz obale Baltika pa prema unutarnjosti
vjerojatno sve do nekakova oblika luikoga (Mecklenburg u dananjoj Njemakoj, podruje oko
gradova Szczecina i Koszalina u dananjoj Poljskoj). Potisnuo ga je njemaki tijekom duge njemake
eskpanzije prema istoku. On nam je poznat sa mo iz onomastike, a s polapskim je na zapadu i
kaupskim odnosno slovjinskim na istoku inio dijalekatni kontinuum. Dananji poljski govori na
podruju stare Pomoranije nemaju veze s pomoranskim, to su novi mijeani dijalekti nastali nakon
protjerivanja Nijemaca i naseljavanja Poljaka iz raznih dijelova Poljske. Jedini su ostatci
pomoranskoga dananji toponimi i zabiljeena osobna i mjesna imena u njemakim dokumentima
izmedu 12. i 14. stoljeca.
Poljski poljski je glosama potvrden od 12. (onomastiki i od 9. st.), a tekstovima istom od 14.
stoljeca (Svetokriske propovijedi). Kako je krcanstvo u 10. st. dolo u Poljsku iz Ceke,
staroeki je u poetku jako utjecao na staropoljski. Od 16. se stoljeca javlja knjievnost na
poljskom, a poljski ne prestaje biti knjievnim jezikom ni za razdoblja neovisnosti. Danas je poljski
slubeni jezik Poljske. Poljski se dijeli na 4 dijalekta: velikopoljski, malopoljski, mazovski
(mazurski) i leski. Nakon brojnih migracija od 1945. godine nadalje, slika se poljskih dijalekata
bitno promijenila i nastali su novi mijeani dijalekti (na podrujima oduzetima Njemakoj).
(aAupski poseban slavenski jezik koji se govori oko grada Gdaska. Poljski ga lingvisti smatraju
poljskim dijalektom iako ga od poljskoga odvajaju neke veoma stare izoglose. Najstariji tekstovi na
kaupskom potjeu iz 16. stoljeca (protestantski prijevodi), a danas ne postoji kaupski knjievni jezik.
Kaubi se etniki smatraju ili Poljacima, ako su katolici, ili Nijemcima, ako su protestanti, (danas vie
ne jer nema ondje vie Nijemaca). To i injenica da kaupski ini vie razliitih dijalekata sprjeava
uspostavljanje jednoga knjievnoga jezika. Kaupski je nerazumljiv govornicima poljskih dijalekata.
'lovjinski (slovinski) slavenski idiom sa sjevera Poljske, oko jezera Gardno i ebsko. Neki ga
smatraju posebnim jezikom, a neki sa mo jednim (sjeverozapadnim) kaupskim dijalektom. Slovjinski je
jako dobro opisan (opsena i detaljna gramatika i rjenik F. Lorentza s poetka 20. st.), a bitan je za
slavistiku zato to je zadrao neke jako arhaine osobine (kao to je slobodan naglasak). zumro je,
odnosno prestao se je govoriti uglavnom negdje u razdoblju prije . svjetskoga rata (neki tvrde i vec
poetkom 20. st.), iako su poljski dijalektolozi jo 1959. nailazili na starije osobe koje su jo znale neke
slovjinske rijei i fraze.
11. #l>anski jezik
79
Taj je pak ostavio samo 13 strana lingvistiki relevantna materijala u svojem rukopisu od 310 strana).
63
Od dobro posvjedoenih primarnih grana ie. jezik, albanski je najkasnije posvjedoen istom
od 14. stoljeca. Kada se injenica to je albanski jako kasno posvjedoen udrui s injenicom da je
albanski jedan od najinovativnijih ie. jezik, odnosno jedan od ie. jezik koji je pretrpio najvie
promjena od ie. prajezika do danas, jasno je da albanski nikako ne moe biti jedan od kljunih jezik
pri rekonstrukciji ie. prajezika. No unato inovativnosti, neke osobine albanskoga svejedno mogu
pridonijeti u rekonstrukciji ie., i to ak u nekim prilino bitnim segmentima. Cini se da albanski postaje
sve vaniji i vaniji za indoeuropeistiku.
me Albanci potjee od imena maloga antikoga plemena u sjevernoj Albaniji Albanoi (ime je
posvjedoeno od Ptolemejeva vremena). Smi Albanci sebe nazivaju shqiptar. Tragovi se
praalbanskoga vide u brojnim toponimima u Epiru u Grkoj. Albanski je potekao od nekoga ie. jezika
koji se je govorio na istonoj obali Jadrana, obino se dovodi u vezu s ilirskim (pa bi albanski bio
jedini ostatak ilirskoga), no t je teza, kao uostalom i jedinstvenost ilirskoga, nedokazana, a ni ne
moe je se pouzdano dokazati s obzirom da nam je od ilirskoga ostalo malo ili nita tragova (neto
glos i onomastiki tragovi).
Prve albanske glose potjeu iz 14. st., 1462. je zabiljeena kratka formula/obrazac za krtenje
na gegijskom, a 1496. je neke albanske glose zabiljeio i njemaki putopisac Arnold von Harff (30-ak
rijei i 8 kratkih reenica). S kraja 15. st. potjee i odlomak Matejeva evandelja na toskijskom. z 16. st.
potjeu prvi vjerski tekstovi 1555. je tiskan Meshari Misal Gjona Buzukua, a 1592. Dottrina
cristiana L. Matrangea. 1635. je u Rimu tiskan latinsko-albanski rjenik, prva je gramatika albanskoga
napisana 1710. no objavljena je istom 1982.
Na albanski je strahovito utjecao latinski jezik, iz njega je u albanski (kao i u velki u Britaniji)
ulo strano puno posudenica
80
(Rimljani su Albaniju osvojili, zajedno s ostatkom lirije, u 2. st. pr. K.).
Osim toga, nakon dolaska Slaven na Balkan, preuzeto je i dosta slavizama, a odreden dio (izgleda
substratnoga) leksika albanski zagonetno dijeli i s rumunjskim. Uz to, ima i prilian broj posudenica iz
turskoga i grkoga takoder. Albanski se otpoetka pie latinicom
81
, no s jako puno varijacija. Dananji
je pravopis dogovoren 1908/10 na kongresu u Bitoli.
Albanski ine dva velika dijalekta toskijski na jugu Albanije i gegijski na sjeveru. Granica je
dvaju dijalekata na rijeci Shkumbin. Oni se prilino razlikuju, a toskijski je neto inovativniji od
gegijskoga. sprva je standardni jezik bio zasnovan na gegijskom, no to je nasilno promijenio albanski
staljinistiki diktator Enver Hoxha kako bijae porijeklom s juga Albanije, on je dakako kao novi
standard odredio upravo svoj dijalekat, toskijski, koji i danas funkcionira kao standardni albanski.
Jug su i sjever Albanije, osim dijalekatski, podijeljeni i vjerski na jugu su preteno muslimani
(70 je Albanaca muslimana), a na sjeveru su katolici (30 je Albanaca katolika). Albanaca, osim u
Albaniji, ima dosta i u susjednim zemljama, na Kosovu gdje su vecina od preko 90, u zapadnoj
Makedoniji, u Grkoj, u taliji (tzv. Arbresi na jugu talije) itd. U Hrvatskoj je poznata njihova kolonija u
Arbanasima danas dijelu Zadra
82
. Cini se da arbanakomu prijeti izumiranje jer ga govori sve manje
djece.
80
za albanski se i za velki pretpostavlja da im je vie od 50 leksika posudeno iz latinskoga. Jo je romanskih
elemenata u albanski ulo poslije iz talijanskoga i arumunjskoga.
81
U 18. se i 19. stoljecu albanski neto malo pisao i dvama pismima nainjenima na osnovi grkoga alfabeta te
arabicom, no to nije ostavilo bitnijega traga.
82
Arbanase poetkom 18. stoljeca osnovae izbjeglice iz Bara.
64
1". 'la>o posvjedoeni jezici
Slabo su odnosno fragmentarno posvjedoenim ie. jezici o n ie. jezici od kojih je, kako im i
samo ime kae, ostalo nedovoljno tragova (malo natpisa ili sa mo imena ili posudenice u kojem drugom
jeziku) eda bismo ih mogli rabiti kao primaran izvor pri rekonstrukciji ie. prajezika. Ovdje cemo nabrojiti
takove fragmentarno posvjedoene ie. jezike koji ne pripadaju nijednoj vecoj jezinoj grani, odnosno
premalo se o njima zna da bi ih se moglo svrstati u koju granu. Neke smo fragmentarno posvjedoene
jezike, o ne na Apeninskom poluotoku - venetski, ligurski, junopicenski i mesapski, vec spominjali (u
5. poglavlju, Italski jezici). Fragmentarno se posvjedoeni jezici jo zovu i reliktnim jezicima.
&uzitanski predrimski jezik dananjega junoga Portugala odnosno Spanjolske (natpisi su nadeni u
portugalskoj pokrajini Alentejo i panjolskoj pokrajini Extremadura), slabo posvjedoen, ali bez ikakove
sumnje ie. jezik. Na njem postoji nekoliko kasnih natpisa (svi iz 1. st. pr. K.), uglavnom na kamenu i
pisanih latinicom. Cesto ga se je povezivalo s keltskim jezicima to nema puno smisla znamo li da je
luzitanski ouvao ie. *p kao p, koje u keltskim jezicima nestaje. neke ga druge izoglose razdvajaju od
keltskoga, ali je teko doci do konanoga zakljuka s obzirom da je poznato manje od 50 luzitanskih
rijei. Luzitanski je ostavio dosta onomastikih tragova.
;'jeverozapadni >lok< 5 jezik je tzv. sjeverozapadnoga bloka neposvjedoen ie. jezik, koji nije
pripadao ni keltskoj ni germanskoj skupini jezika, a koji se je bio govorio na podruju dananjega
Beneluksa, a ostavio je samo onomastike tragove (toponime i slino).
;Ilirski kopleks< 5 u antici se podruje od Rae u stri do Albanije nazivalo lirikom. U 19. st. se svi
jezini tragovi nadeni na podruju staroga lirika automatski pripisuju ilirskomu, no kako se ini, nije
bilo jedinstvenoga ilirskoga jezika. U itavom liriku nema nijednoga predrimskoga zapisa te nam
ilirski uopce nije ostavio pisanoga traga. Radoslav je Katiic ustanovio da na podruju lirika postoji
vie onomastikih zona i vjerojatno vie jezika, a ne sa mo jedan ilirski jezik. Tako je lako moguce da je
bilo zapravo 4 ilirska jezika: histarski, liburnski, delmato-panonski i ilirski u pravom smislu (Illyrii
propriedicti na podruju stare ilirske drave).
Daki i traki ie. jezici staroga istonoga Balkana. Nije posve jasan njihov odnos, a niti to jesu li
uopce postojala upravo dva jezika daki u Daciji (dananjoj Rumunjskoj) i traki u Trakiji (dananjoj
Bugarskoj). Bugarski lingvist V. Georgiev razlikuje na osnovi toponimije daki i traki (slino kao to
Katiic razlikuje 4 ilirska jezika na istoj osnovi). Na dakom nema tekstova, a na trakom postoje
dva nerazumljiva teksta pisana grkim alfabetom, ali bez razmaka te 20-ak kracih natpisa. Najpoznatiji
65
je traki spomenik, jedan od tih dvaju, natpis na zlatnom prstenu iz Ezerova iz 5. st. pr. K. U grkim je
izvorima zabiljeeno i trakih glosa.
,acedonski jezik stare Macedonije (Makedonije). Slabo je poznat, kao i peonski (ie. jezik koji se je
govorio u antici uza srednji tok Vardara). Macedonski nam je poznat sa mo iz glos i onomastike. Na
njem, to je zapravo neobino, nema tekstova vjerojatno zato to je macedonsko plemstvo brzo
prihvatilo grki kao svoj jezik. ako ga neki smatrahu arhainim grkim dijalektom ili ie. jezikom bliskim
grkomu, to je sasvim sigurno netono.
Pelazgijski (pelazgiki) navodni ie. jezik prastanovnika Grke koji nam nije ostavio tragova osim
mogucih toponima i posudenica u grkome. Herodot spominje pelazgijski kao barbarski jezik, dakle
razliit od grkoga, no njegovo je postojanje jako upitno.
Drigijski jezik drave Frigije u Maloj Aziji poznat po legendarnom kralju Midi, iji je dodir navodno
sve pretvarao u zlato. Moguce je da su Frigijci u Malu Aziju dospjeli s narodima s mora. Frigijski
jezik ini sm zasebnu granu ie. jezik (i nije blie povezan ni s anatolijskim jezicima ni s drugim
jezicima s kojima ga povezivahu kao npr. s armenskim). Posvjedoen je razmjerno dobro, s 200-injak
natpisa koji potjeu iz razdoblja izmedu 8. i 4. st. pr. K. (malobrojni starofrigijski natpisi, njih sa mo 27) i
iz 2. i 3. st. po Kr. (kasnofrigijski, uglavnom nadgrobni natpisi kojih ima vie) kada ga je konano
prebrisao grki.
$eindoeuropski jezici stare )urope
#kvitanski slabo posvjedoen neie. jezik koji se je govorio na podruju dananje Spanjolske i
Francuske. Akvitanski je predak dananjega baskijskoga jezika, ali se je govorio na puno vecem
podruju nego baskijski danas (nekoc je itava francuska Gaskonja bila baskijska to se vidi i po
njezinu imenu). Akvitanski natpisi potjeu iz 1. st. pr. K., a pisani su latinicom. Baskijski je posvjedoen
od 10. st. glosama.
Baski su starosjedioci u svojoj domovini, nema nikakovih tragova njihova doseljavanja. Oni su
jedini predie. europski narod koji je uspio ostati neasimiliran sve do danas. Cini se da neto
posudenica iz baskijskoga, ili jezika srodnoga baskijskomu, ima i u staroirskom to bi nam takoder
moglo govoriti o negdanjoj vecoj proirenosti baskijskoga/akvitanskoga, odnosno mogucih njemu
srodnih jezika. Baskijski je izoliran jezik, odnosno nema poznatih srodnih jezika.
I>erski neindoeuropski narod s istone obale dananje Spanjolske od kojega su Keltiberi posudili
slogovno-alfabetsko pismo za svoj jezik. berski je dobro posvjedoen, poznato je vie od 1000
iberskih natpisa, ali nema poznatih srodnika. Najstariji natpisi potjeu iz 5/4. st. pr. K., a izgleda da se
je iberski govorio sve do 4. st. po Kr. berska je dijalekatna raznolikost posvjedoena i u natpisima.
Sve skupa je, ukljuujuci sve toponime, glose i osobna imena, poznato oko 1000 iberskih rijei.
%artesanski slabo poznat jezik, najvjerojatnije neie., iji su natpisi (njih 70-ak) nadeni na jugozapadu
iberskoga poluotoka (otprilike na istom podruju gdje su nadeni i luzitanski natpisi). Pisan je
poluslogovnim pismo, a natpisi su mu iz doba izmedu 7/6. i 4. st. pr. K. Tartesanski katkada zovu i
junoluzitanskim iako nema s njim veze.
Piktski neie. jezik sjeverne Britanije, Skotske i rske u ranom srednjem vijeku. Ostavio je malo
tragova nekoliko natpisa na ogamu, i o njem se jako malo zna.

66