JU UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: Bosanski jezik i književnost

SEMINARSKI RAD

Predmet: Historija b/h/s jezika III

Govor Travnika

MENTOR: STUDENT:
dr.sci.Ljiljana Kolenić, doc. Adisa Zuhrić

1
I UVOD

Bosanski jezik spada u južnoslavenske jezike, kao dio šireg

srednjojužnoslavenskog dijasistema. Južnoslavenski jezici pripadaju užoj porodici
slavenskih jezika, a slavenski jezici su dio velike indoevropske jezičke zajednice.
Indoevropska jezička zajednica, u koju spadaju indoiranski, romanski, germanski,
baltički, slavenski jezici, kao i albanska, grčka i keltska grupa, raspada se negdje oko
2000. godine pr.n.e., kad se formira baltičko-slavenska zajednica. Ta baltičko-slavenska
zajednica također se raspala, poslije se uobličila praslavenska jezička zajednica. Stari
Slaveni su se svojim praslavenskim jezikom služili u dugom vremenskom periodu sve do
III vijeka n.e., kada otpočinju seobe slavenskih plemena. Nakon tih seoba, između III i
VII vijeka, stvaraju se tri veće skupine slavenskih dijalekata: zapadnoslavenska,
istočnoslavenska i južnoslavenska. Iz tih dijalekata razvili su se današnji slavenski jezici:
zapadnoslavenski jezik, istočnoslavenski i južnoslavenski jezik. Južnoslavenski se dijeli
na zapadnu i istočnu grupu.
Južnoslavenski jezici nastaju iz južnoslavenskoga prajezika. Ovim jezikom preci
Južnih Slavena govorili su prije nego što su doselili na Balkan. Taj južnoslavenski
prajezik razdvaja se na zapadni i istočni prajezik. Iz zapadnog južnoslavenskoga
prajezika nastali su slovenski jezik i srednjojužnoslavenski dijasistem, a iz istočnoga su
nastali makedonski, bugarski i staroslavenski jezik.
Bosanski jezik ima 5 dijalekata i 14 poddijalekata. To znači da je podijeljen na 5
širih govornih cjelina i 14 užih govornih cjelina. Dijalekti bosanskoga jezika među
sobom se razlikuju u zamjeni jata. Sandžački bošnjački dijalekt ima sva tri refleksa jata.

2
II SREDNJOJUŽNOSLAVENSKI DIJASISTEM

Idiom1 – osobitost jezika; najčešće označava govor neke oblasti ili označavanje
jezika koji pripada nekoj zajednici. Može označavati i karakterističan govor neke
skupine, a ponekad može označavati i ustaljenu vezu riječi koju nazivamo frazom. Idiomi
mogu biti organski (koji se formiraju prirodnim putem bez svjesnog čovjekovog utjecaja
na taj razvoj) i neorganski (svjesno djelovanje na jezik). Neorganski idiom je standardni
jezik, dok su organski idiomi: mjesni govor, govorna grupa, govorni tip, poddijalekt,
dijalekt, narječje i jezik.
Dijasistem2: mreža sistema / odnosa, zajednički jezički sistem dvaju ili više
dijalekata, dijasistem je, dakle, specifična mreža dvaju ili više dijalekata.
Srednjojužnoslavenski dijasistem3 sadržavao je pet širih dijalekatskih cjelina:
kajkavsku, čakavsku, zapadnoštokavsku, istočnoštokavsku i torlačku.

2.1 ČAKAVSKO NARJEČJE4

Čuvalo je starije govorne osobine: grupu šć; refleks j mjesto đ: meja, rodjak, dojti.
Čakavsko narječje dijeli se na tri dijalekta: 1. sjevernočakavski ekavski dijalekt; 2.
srednjočakavski ikavsko-ekavski dijalekt; 3. južnočakavski ikavski dijalekt. Najtipičniji
čakavski govori su oni koji spadaju u sjevernočakavski ekavski dijalekt. Najtipičnije
1
Idiolekt: cjelokupnost govornih osobina pojedinca koja uključuje sve individualne nijanse, te specifične
teritorijalne, socijalne, generacijske, psihološke, i dr. faktore.
2
Dijalektizam: riječ koja je karakteristična za određeno govorno područje; ove riječi se rijetko javljaju u
književnom jeziku, ali ih ponekad ima i to najčešće zbog AUTOMATIZMA (pojave da se neke urođene
jezičke osobine manifestiraju, tj. zadrže kod nekog govornika iako te riječi ne pripadaju književnom jeziku;
javljaju se u vidu zadržanih akcenata na mjestima gdje nisu uobičajeni.
3
Srednjojužnoslavenski dijasistem više od jednog stoljeća razvijao se u sklopu zajedničkog naziva
srpskohrvatski hrvatskosrpski jezik. Danas se upotrebljava naziv srpski, hrvatski i bosanski jezik,
crnogorski još nije zvanično priznat (GRAMATIKA BOSANSKOGA JEZIKA; Dževad Jahić, Senahid
Halilović, Ismail Palić; Zenica 2000.; str. 21)
4
Nastalo je na prostoru prve srednjovjekovne hrvatske države i pružalo se do rijeka Cetine i Une na istoku,
a Kupe i Save na sjeveru. U govorima čakavskog narječja osjeća se jak romanski utjecaj iz dalmatinskog
jezika (GRAMATIKA BOSANSKOGA JEZIKA; Dževad Jahić, Senahid Halilović, Ismail Palić; Zenica
2000.; str. 26).

3
osobine čakavskog narječja su: upotreba zamjenice ča (prema kaj u kajkavskom i što u
štokavskom), stara akcentuacija, sastoji se iz dva silazna akcenta i jednoga posebnoga
tipa uzlaznog akcenta koji se zove čakavski akut; izgovor sonanta j mjesto suglasnika đ:
meja (međa); čuvanje glasovne grupe čr: črn (crn); izgovor sonanta j umjesto sonanta lj:
judi, jubav; čuvanje grupe šć: gušćer; čuvanje sonanta l na kraju sloga: selce, pepel;
izgovor n mjesto m na kraju riječi: sa ženon; prijelaz staroga vokalnoga r i l u slogove sa
vokalima a i e + r, l: parst, karv, uz čuvanje vokalnoga r i zamjenu vokalnog l sa u;
čuvanje starih padežnih oblika množine: žen (gen. mn.), ženam (dat. mn.), ženam (instr.
mn.) i ženah (lok. mn.).

2.2 KAJKAVSKO NARJEČJE5

Kajkavsko narječje dijeli se na tri dijalekta: 1. kajkavski zagorski dijalekt; 2. kajkavski

prigorski dijalekt; 3. istočnokajkavski dijalekt. Glavne osobine kajkavskog narječja su:
upitna zamjenica kaj, ekavska zamjena jata: dete-deteta; prevladavanje stare akcentuacije
sa dva silazna akcenta i metatonijskim akutom, kao u čakavskom narječju; stari poluglas
je zamijenjen samoglasnikom e: den, steklo (štokavsko: dan, staklo); upotreba suglasnika
č, dž i j umjesto ć i đ, kako je u štokavskom: sveča, medža, meja; očuvanje starog
mehkoga suglasnika r: morje, zorja (more, zora); čuvanje l na kraju sloga: dal, pepel
(dao, pepeo); početna grupa vu prema štokavskom u-: vučitelj; neizvršena sibilarizacija:
mikati (micati); grupa čr mjesto cr kao i u čakavskom: črv; izgovor l i jn mjesto lj i nj:
zemla; obezvučavanje suglasnika na kraju riječi: grat (grad); stari oblici gen. mn. žen;
dat. mn. ljudi; instr. mn. ljudmi; lok. mn. ljudeh; iskazivanje budućeg vremena samo
oblikom futura I: došel bum, ili prezentom svršenih glagola: Tako dojdem. Osjeća se jak
germanski utjecaj6.

5
Prvobitno je nastalo u prekosavskoj Hrvatskoj na prostoru između rijeka Kupe i Save na jugu i Drave na
sjeveru, obuhvatajući veći dio Slavonije. U toku migracija kajkavski je potisnut od štokavskih doseljeničkih
govora sa istoka. Ali on se i sam pomjerao prema jugozapadu, prelazeći preko rijeke Kupe na nekadašnje
čakavsko područje i potiskujući čakavske govore, ili se sa njima mješajući.
6
Kajkavsko narječje, kao i čakavsko, u prošlosti se upotrebljavlo kao književni jezik. Na tom narječju
nema tako starih spomenika kao što ih ima na čakavskom (GRAMATIKA BOSANSKOGA JEZIKA;
Dževad Jahić, Senahid Halilović, Ismail Palić; Zenica 2000.; str. 27).

4
2.3 ŠTOKAVSKO NARJEČJE7

U vremenu do XV vijeka štokavski teren dijeli se na tri predmigraciona dijalekta:

1. zapadnoštokavski, 2. istočnoštokavski i 3. predtorlački.
Negdje od XIII do XV vijeka dolazi do dvije najznačajnije izmjene u samome
srednjoštokavskom dijasistemu. Izvršena je zamjena jata različitim refleksima. Tom
zamjenom bivaju zahvaćeni ne samo štokavski već i čakavski i kajkavski govori. Unutar
štokavskog narječja zapadna grupa govora ima ikavski refleks jata (mliko), srednja grupa
ima ijekavski refleks (mlijeko), a istočni govori imaju ekavski refleks (mleko). Tako se
formiraju zapadni govori (ikavski), južni (ijekavski) i istočni (ekavski). Druga značajna
pojava desila se unutar granica štokavskog narječja, i to samo u hercegovačko-
crnogorskim govorima. To je formiranje dva nova uzlazna akcenta, pored postojeća dva
staroštokavska silazna. Skupa sa tom pojavom u istočnohercegovačkim govorima dolazi
do izjednačavanja dat., instr. i lok. mn. i do formiranja sedmočlanoga padežnog sistema.
Pri tome se gube stari oblici deklinacije očuvani dijelom u zapadnoj štokavštini, a
naročito u čakavskom i kajkavskom narječju.
Štokavsko narječje dijeli se na: 1. ekavske (istočne); 2. ijekavske (južne) i 3.
ikavske (zapadne) govore. Svaka od ovih triju grupa govora dijeli se prema razvoju
akcenata i deklinacije također na po tri dijalekta: stariji, mlađi i najmlađi dijalekt.

7
Zahvata veći dio prostora srednjojužnoslavenskog dijasistema. Njegova zapadna granica je granica prema
čakavskom i kajkavskom narječju (GRAMATIKA BOSANSKOGA JEZIKA; Dževad Jahić, Senahid
Halilović, Ismail Palić; Zenica 2000.; str. 27).
.

5
III DIJALEKTI BOSANSKOG JEZIKA

Teren Bosne i Huma u srednjem vijeku pripada zapadnoštokavskom narječju.

Dolina Drine i teren istočno od Neretve bili su u sastavu istočnoštokavskog narječja, a
dolina Une i krajevi zapadno od nje u sastavu čakavskog narječja. To znači da su na
području srednjovjekovne Bosne i Huma bila zastupljena čak tri od pet
srednjojužnoslavenskih dijalekata. Dominirala je zapadna štokavština kao prvobitna
starodijalekatska osnova bosanskoga jezika. Nakon izvršene izmjene jata, unutar te
zapadne štokavštine, bosansko-humski teren dijeli se na četiri dijalekta: zapadnobosanski
(ikavskošćakavski-tip klišća), istočnobosanski (ijekavskošćakavski-tip kliješća),
zapadnohumski (ikavskoštakavski-tip klišta), istočnohumski (ijekavskoštakavski-tip
kliješta)8.
Bosanski govori starinom su ščakavski, a hercegovački štakavski. Istočni bosanski
i hercegovački govori su ijekavski, a zapadni su ikavski. Šćakavizam / štakavizam
razdvajaju bosanske od hercegovačkih govora; bosanski govori predstavljaju jednu
cjelinu, a hercegovački drugu. Bosanski jezik ima pet dijalekata. Četiri su sa matičnog
bh. prostora, a peti je sandžački. Ti dijalekti bosanskog jezika su: istočnobosanski,
zapadnobosanski, istočnohercegovački, zapadnohercegovački i sandžački.

8
Granicu među ovim dijalektima u vertikalnom smjeru čine rijeka Neretva i Bosna; istočno od njih je
ijekavska zamjena jata, zapadno je ikavska zamjena. Horizontalna linija dijelila je Bosnu od Huma odnosno
Hercegovine; sjeverno od linije bio je ščakavski (bosanski) govor, a južno štakavski (humski) govor.
Islamizirano stanovništvo čuva veze sa naslijeđenim srednjovjekovnim dijalektima. Vremenom na bh.
terenu počinju prevladavati novoštokavski govori. Međutim, srednjovjekovna podjela dijalekata bosanskog
jezika očuvala se do danas, mada se stanje vidno izmijenilo. Rijeke Neretva i Bosna čine širu granicu
između ikavskih i ijekavskih govora. Bosanski govori starinom su ščakavski, a hercegovački štakavski.
Istočni bosanski i hercegovački govori su ijekavski, a zapadni su ikavski (GRAMATIKA BOSANSKOGA
JEZIKA; Dževad Jahić, Senahid Halilović, Ismail Palić; Zenica 2000.; str. 33).
.

6
3.1 ISTOČNOBOSANSKI DIJALEKT

Ima posebnu važnost za bosanski jezik jer se smatra najtipičnijim bosanskim

dijalektom. Njime se govori u istočnoj Bosni, što možemo zaključiti iz samog naziva.
Njemu pripada i stari sarajevski govor. Ima dosta arhaičnih bosanskih osobina. Pored
šćakavizma u njemu se javljaju i sljedeće osobine: ijekavizam posebnog tipa: bijelo,
sijelo, korijesno; kratko jat daje je ali sa svojim posebnostima: srjećom; grupa ne - daje
nje-: njeko; nestabilan vokalizam sa čestim diftongizacijama; grupa ro daje re: greb;
vokalno l u nekim slučajevima daje refleks uo: Postuop; novo jotovanje vrši se samo u
vezi sa sonantima l i n: robje, djaci, netjak; sonant lj ponekad se zamjenjuje sa j: jubav;
grupa –ao daje –o: poso; javljaju se primjeri kao kal, kisel; suglasnik h se čuva dosljedno:
Hasan, halva; afrikatski parovi č, ć, dž, đ nejednako se izgovaraju – sa razlikovanjem:
četiri; ali i nerazlikovanjem: ćetiri; grupe dn, dnj, dm ili se uprošćavaju: glana, omah, ili
se nakon gubljenja suglasnika d sonanti udvajaju: glanna, ili čak daju refleks sa h:
glahna; ostaci stare neprenesene akcentuacije: poso; predakcenatske dužine: Čorić.
Posebna osobina je izostanak duljenja pred sonantima poslije gubljenja poluglasa: sunce,
lovca. Ovaj dijalekt ima i akcenatski tip: greblje, listje; različiti akcenti u oblicima
neodređenog pridjevskog vida u ženskom i srednjem rodu nova: novo; javljaju se još stari
oblici deklinacije: hiljad. Javljaju se i dvije morfološke inovacije. Jedna je u deklinaciji,
nastavak –m kod instrumentala imenica ženskog roda: solim; druga u upotrebi posebnog
glagolskog oblika habituala: on bi reci i sl. Ovaj dijalekt dijeli se na sjeverni i južni
poddijalekt.
Sjeverni obuhvata govore sjeverno od rijeke Krivaje i istočno od rijeke Bosne,
gdje se javljaju neke originalne osobine: zatvorenost vokala: sama; grupe š, s plus
afrikata ili nazal daju h: prohci; umekšani glas s' u grupi šć u oblicima nesvršenih
glagola: pušćena; metatonijski akut i sl.
Južni također ima svojih specifičnosti, a najinteresantnija je izmjena vokalnog l u
uo: žuoč. Novo jotovanje uglavnom se ne vrši. Češći su stari oblici deklinacije nego u
sjevernom poddijalektu.

7
3.2 ZAPADNOBOSANSKI DIJALEKT

Snažno je novoštokaviziran jer su ga migracije s juga i jugoistoka gotovo sasvim

preplavile i zatrle njegove stare zapadnoštokavske šćakavske osobine. Dijeli se na dva
poddijalekta: centralnobosanski i zapadnobosanski.
Centralnobosanski zahvata prostor u međuriječju Bosne i Vrbasa. Ima ostatke
stare akcentuacije, a javljaju se i slabiji ostaci stare deklinacije. Govori u srednjem toku
Vrbasa i u dolini Sane nemaju dosljedan šćakavizam. Ikavizam je također dosljedniji u
gornjem toku Vrbasa. Ti govori imaju refleks je i u primjerima njeko, nješto kao i oblike
ovijem, onijem; grupa ir>ijer: mijer; izrazita je pojava redukcije neakcentiranih vokala:
Zenca, vidla; zatvorenost vokalske boje kod a u dugim slogovima: radi. Promjena muških
imena odvija se po tipu promjene ženskog roda Muje – Muji. Prisvojni pridjevi Mujin,
Mehin; neizmijenjene grupe ke, ge u riječima orijentalnog porijekla: legen; dosljedno
čuvanje suglasnika h: duhan, muha, proha; nerazlikovanje afrikatskih parova; ženska
imena na –e tipa: Hanife i na –o: Dervo; oblici oviju, tiju (dolina Sane): ovija, tija (dolina
Busovače); upotreba bezličnih rečenica: pušćalo ga; upotreba instrumentala društva bez
prijedloga s: šeta momcima. Ovdje imamo i primjer sa izvršenim jekavskim jotovanjem
đeca; zatvoreni dugi vokali a i o; razlikovanje afrikatnih parova čaša. Akcentuacija je
uglavnom novija; metatonijski akut očuvan je u vrlo ograničenom broju; ostaci starih
oblika deklinacije; promjena muških imena po tipu promjene imenica ženskog roda na –
a; ženska imena sa nominativom na –e, i muška također; ženska imena sa nominativom
na –o; upotreba bezličnih konstrukcija.

3.3 ISTOČNOHERCEGOVAČKI DIJALEKT

Teren istočne Hercegovine i jugoistočne Bosne sa susjednim sandžačkim

krajevima. Ima četiri poddijalekta: jugoistočnobosanski, istočnohercegovački,
centralnohercegovački i sjevernohercegovački. Ovaj poddijalekt predstavlja prijelazni
govorni tip između tipičnih istočnobosanskih ijekavskoštokavskih i istočnobosanskih

8
ijekavskošćakavskih govora. Razlikujemo dva govorna tipa na području ovog
poddijalekta: sjeverniji i južniji.
Sjeverni tip ima nerazlikovanje afrikatskih parova; ima dosljednu sonantsku
geminaciju: jenna, glanna; zna za sekundarno h: lihce. Muška imena se mijenjaju po tipu:
Muje, Mehe.
Južniji govori imaju razlikovanje afrikatskih parova; geminacija je nešto slabije
izražena; imaju promjenu Muja, Meha; oblik plurala Švabi. Javljaju se akcenti ličnih
zamjenica mene kao i akcenti lovca, čorba, zatim i enklitički oblici him, hi.
Glavne osobine istočnohercegovačkog poddijalekta su: dosljedan ijekavizam u
dugim slogovima: bijelo, sijeno; različite refleksije za jat u kratkim slogovima sa je:
pjesma; sa e: bregovi; sa i: volio; jekavsko jotovanje: đeca; razlikovanje afrikatskih
parova; dosljedan štakavizam: štap, ištem; čuvanje suglasnika h, promjena muških imena
po hercegovačko-crnogorskom tipu: Mujo-Muja-Muju; nastavci starih tvrdih osnova:
našijem; akcentuacija tipična novoštokavska sa dva silazna i dva uzlazna akcenta: noga,
prenošenje akcenata na proklitike.
Centralnohercegovački poddijalekt javlja se na širem području Mostara, Stoca i
Čapljjine. Njegove glavne osobine su: nedosljedna jekavština u dugim slogovima: sjeno;
ne tako dosljedno jekavsko jotovanje kao u istočnohercegovačkom; tu je pjesma; javljaju
se ikavizmi: nevista; grupa re umjesto ra: rebac; nerazlikovanje afrikatskih parova;
zamjena lj sa j: jubav; čuvanje suglasnika h: mehak; skraćivanje vokalnog r: krv;
obezvučavanje suglasnika na kraju riječi: druk (drug); promjena muških imena po
bosanskom tipu Muje-Muji-Muju; u zamjeničko-pridjevskoj promjeni nastavci starih
mehkih osnova: mojim; gubljenje imperfekta.
Sjevernohercegovački obuhvata sjeverni dio mostarskog područja i područje
Konjica. Osobine su mu: dosljedan ijekavizam te mnogo više ikavizama nego u druga
dva poddijalekta; grupa ra umjesto re: rebac; jekavsko jotovanje je znatno rjeđe;
nerazlikovanje afrikatskih parova; zamjena lj sa j: judi; čuvanje suglasnika h;
šćakavizam: šćene; skraćivanje vokalnog r: krv; promjena muških imena po tipu imenica
ženskog roda na –a: Muje-Muji-Muju; u zamjeničko-pridjevskoj promjeni nastavci starih
mehkih osnova: dobrim; gubljenje imperfekta, rijetke pojave starijih neprenesenih
akcenata.

9
 Ova tri hercegovačka ijekavska poddijalekta, pored dosta zajedničkih osobina,
imaju među sobom i krupnih razlika.

3.4 ZAPADNOHERCEGOVAČKI DIJALEKT

Zahvata manji dio zapadne Hercegovina, područje Ljubuškog, Čapljine i Mostara.

Pored skoro dosljednog ikavizma, ima i dosljedan štakavizam. Sa istočnohercegovačkim
dijalektom vezuju ga četiri akcenta i nove forme deklinacije sa izjednačenošću dativa,
instrumentala i lokativa množine. Njegove osobine su: sažimanje vokalske grupa –ao u
korist prvog samoglasnika došo; samoglasnik o ispred sonanta n prelazi u u; čuvanje se
dosljedno suglasnik h; sonant m na kraju riječi prelazi u n: iden; grupa –re umjesto grupe
–ro: uzresti; zamjena sonanata lj i nj sonantima j i n; nerazlikovanje afrikatskih parova;
dosljedno vršenje novog jotovanja: snoplje; nevršenje palatalizacije u imenicama ženskog
roda: ruki; obezvučavanje suglasnika na kraju riječi: grat (grad); uprošćavanje
suglasničkih grupa st, št (žd): prs; rijetki ostaci starijih oblika deklinacije; specifičan
nastavak –mam, -man: ovcamam, drviman; muška imena se mijenjaju po tipu imenica
ženskog roda na –a; muška imena u nominativu kao i ženska; u vokativu nastavak –e;
kraća množina od imenica muškog roda: noži; pokazne zamjenice; u infinitivu infiks –ni
mjesto –nu: svrniti; objekat u genitivu umjesto akuzativu; česta upotreba partikula: tude;
dosljedna nova akcentuacija sa prenošenjem akcenata na proklitike na ruku i dr.

3.5 SANDŽAČKI DIJALEKT

Širi prostor između Bijelog Polja, Novoga Pazara, Tutina i dublje dolinom Lima.
Odlikuju se uglavnom neprenesenom staroštokavskom akcentuacijom i nekim starijim
oblicima deklinacije. Ovaj dijalekt odlikuju slijedeće osobine: akcentuacija je uglavnom
starija štokavska, sa sačuvanim predakcenatskim dužinama; vokalska grupa –ao daje –a;
izgovaranje glasova s', z' nastalih novim ijekavskim jotovanjem; sonant l ispred velarnih
vokala izgovara se velarizirano; uprošćavanje krajnje konsonantske grupe –st, -zd, -št,
svođenje na –s, -z, -š; aorist i imperfekt su u živoj upotrebi, infinitiv se upotrebljava bez

10
krajnjega i; očuvanje dužine iza akcenata u nastavcima kao –ast, -ama, u infinitivnim
osnovama, brojevima i sl.; u sintaksi poremećen odnos između padeža za obilježavanje
mjesta kao lokacije, orijentacije i cilja. Ovaj dijalekt dijeli se na: sjeveroistočni,
gornjopolimski, srednjopolimski i donjopolimski poddijalekt. Njemu pripada i mrkovićki
poddijalekt, koji nije u Sandžaku, ali govorno mu pripada.
Sjevernoistočni se odlikuje sljedećim osobinama: u dugim slogovima zamjena jata
je sa ije a u kratkim sa e; to je miješani ijekavsko-ekavski poddijalekt, čija osobina
miješanih refleksa jata zahvata i bjelopoljski kraj. Čuva se izgovor konsonanta h;
neutralizirana je opozicija lj: l u položaju ispred vokala e i i; pojave umekšavanja
sonanata l i n; jak utjecaj novoštokavske akcentuacije; pojave ujednačenosti dat., instr. i
lok. mn. nastavkom –ma i sl.
Gornjopolimski poddijalekt bosanskog jezika ima sljedeće tipične odlike: čuvanje
neprestanog akcenta u zatvorenom slogu, dok se silazni akcenti sa otvorenog sloga
prenose za jedan slog ka početku riječi, pa je tu i novoštokavski uzlazni akcent; u dugim
slogovima jat daje refleks i, a u kratkim slogovima je refleks je. To su ikavsko-jekavski
govori. Refleksi starih poluglasa imaju vrijednosti između a i e; čuvanje suglasnika h, ali
sa slabim izgovorom; dosljedno obezvučavanje konsonanata na kraju riječi.
Srednjopolimski ima slijedeće osobine: stara akcentuacija, ali prenošenje
akcenata; karakteristične postakcenatske dužine; jat u kratkim slogovima daje e;
uprošćavanje grupe dn u n; izgovaranje suglasnika h i uglavnom razlikovanje afrikatskih
parova; u jednom dijelu zamjena l sa lj; oblik gen. mn. pridjevsko-zamjeničke promjene;
kraći oblki infinitiva itd.
Donjopolimski ima slijedeće osobine: novoštokavska akcentuacija;
postakcenatske dužine dosljedno se čuvaju; prenošenje akcenata na proklitike; standardni
refleks jata; dosljedno izvršeno jekavsko jotovanje; razlikovanje afrikatskih parova;
čuvanje konsonanta h; nastavci starih tvrdih osnova u zamjeničko-pridjevskoj promjeni;
čuvanje imperfekta.
Mrkovićki ima slijedeće posebnosti: ekavizam u dugim slogovima, jekavizam u
kratkim, to je dakle, ekavsko-jekavski govor s miješanim refleksima jata; neizmijenjena
grupa dv kao u primjeru dvignut; ostaci starog ak. jd. imenica m.r. jednakog nom. kod
imenica koje znače živo biće; izjednačavanje gen., ak. i dat. kod ličnih zamjenica; stariji

11
pluralski oblici na –m. Taj govor ima i svoje originalne inovacije: diftongizaciju o i e;
gen. mn.; izgovaranje afrikate З; trpni pridjev bez jotovanja; potpuno skraćivanje
neakcenatskih dužina itd.

12
IV GOVOR MOGA MJESTA – TRAVNIK

Travnik je grad u centralnoj Bosni i Hercegovini, 90 km zapadno od Sarajeva, te

je ujedno glavni grad Srednjobosanskog kantona, koji se nalazi u općini Travnik. Grad
Travnik trenutno ima oko 27.000 stanovnika, a sa okolnim stanovništvom oko 70.000.
Poznat je po tome, što je bio prijestolnica osmanskih vezira od 1686. do 1850. godine, pa
i njegovo kulturno nasljeđe datira iz tog perioda. Grad Travnik je također veoma
interesantan. Mnoge građevine, koje potiču iz osmanskog perioda, dobro su očuvane, kao
na primjer brojne džamije, orijentalne kuće, sahat kula, te ulične česme. Stari dio grada
datira iz ranog 15. vijeka.

CENTAR TRAVNIKA

13
 Karakteristična je pojava da grupa –ao daje –o: došo, pošo. Suglasnik h se čuva
dosljedno pa često čujemo kahva, što i jeste ispravno u bosanskome jeziku, dok u drugim
gradovima češće čujemo kava ili kafa; afrikatski parovi č, ć, dž, đ se izgovaraju sa
razlikovanjem: četiri; džamija. Akcentuacija je tipična novoštokavska sa dva silazna i
dva uzlazna akcenta: noga, voda; prenošenje akcenata na proklitike; dosljedan ijekavizam
u dugim slogovima: bijelo, sijeno; različite refleksije za jat u kratkim slogovima sa je:
pjesma; sa e: bregovi; sa i: volio. Umjesto jata u dugim slogovima javlja se alternanta ije:
rijeka, svijet, itd.; umjesto jata u kratkim slogovima javlja se alternanta je: pjesma, vjera;
što je ispravno i standardizirano. Također je ispravno i to da se alternanta i javlja umjesto
jata ispred o koje je postalo od l: volio, živio, ima i onih koji govore živjeo, volijo, što nije
ispravno ali se ipak koristi u govoru. Jezik u Travniku nije strogo standardni, većina ljudi
govori nestandardiziranim jezikom tj. svakodnevnim jezikom, jezikom koji se govori u
društvu, na kafi itd. Takav jezik spada u razgovorni stil jedan od pet stilova književnog
jezika. Budući da je u Travniku ostalo dosta tragova iz osmanskog perioda, pored
građevina, i drugih kulturnih znamenitosti, nalazimo i neke riječi koje su ostale iz tog
perioda, npr. sahat tj. sat, imenica muškog roda, nominativ jednine, pendžer – prozor
također imenicu muškog roda u nominativu jednine itd.

Kao i svaki drugi prostor i Travnik ima svoje žargone, koji se koriste i na drugim
mjestima, ali su sastavni dio govora moga mjesta, pa ću neke napomenuti:

Kec (jedinica) – imenica, muški rod, u nominativu jednine; kliker (mozak) – imenica,
muški rod, nominativ jednine; furati (ići) – infinitiv glagola idem, levat (debil, idiot),
uglavnom je pogrdnog značenja, ovo levat može značiti i prevrtljivac, neko ko smišlja
neke pakosti; pečka (petica) – imenica, ženski rod, nominativ jednine; treba – djevojka
nominativ jednine, ženski rod; gajba (soba) – imenica, ženski rod, nominativ jednine itd.

U upotrebi je čest i infinitiv bez i: reć, peć, sjeć. Glagolski oblik koji se tvori od
infinitiva glagola u upotrebi i enklitičkog oblika prezenta pomoćnog glagola htjeti
također se govori bez i: ispravno je reći (ja) ću reći i reći ću, a u Travniku se često govori
(ja) ću reć, reću. Međutim ta greška se više primijeti u pisanju nego u govoru.

14
Glagoli u imperativu se govore bez glasa j: pi (pij); pimo (pijmo); poli (polij); smi se
(smij se) itd. Grupu –em mjenjamo grupom –om pa umjesto maljem, panjem i putem
kažemo maljom, panjom i putom.

15
V ZAKLJUČAK

Bosanski jezik spada u južnoslavenske jezike, kao dio šireg

srednjojužnoslavenskog dijasistema. Srednjojužnoslavenski dijasistem sadržavao je pet
širih dijalekatskih cjelina: kajkavsku, čakavsku, zapadnoštokavsku, istočnoštokavsku i
torlačku. Dijalekti bosanskog jezika su: istočnobosanski, zapadnobosanski,
istočnohercegovački, zapadnohercegovački i sandžački. Bosanski jezik ima 5 dijalekata i
14 poddijalekata. To znači da je podijeljen na 5 širih govornih cjelina i 14 užih govornih
cjelina. Kao što sam prethodno navela, živim u Travniku, gradu u centralnoj Bosni, koji
pripada Srednjobosanskom kantonu. Za moje područje karakterističan je govor kao i u
drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Kako sam prethodno navela u Travniku se
govori prilično nestandardizirano, govor je još pod utjecajem osmanskog carstva iako je
prošlo dosta vremena od kad su osmanlije vladale Bosnom, novija pojava jesu
žargonizmi koji se koriste u omladini. Govor starijih i mlađih na jedan jedinstven način
dolazi u dodir.

16
VI LITERATURA

1. GRAMATIKA BOSANSKOGA JEZIKA; Dževad Jahić, Senahid Halilović,

Ismail Palić; Zenica 2000.
2. GNIJEZDO LIJEPIH RIJEČI; pravilno – nepravilno u bosanskome jeziku;
Senahid Halilović; Sarajevo 1996
3. BOSANSKI JEZIK U PRAKSI I NORMI; Refik Bulić; Tuzla 1999

17
VII SADRŽAJ

UVOD ………………………………………………………………………. 2

Srednjejužnoslavenski dijasistem; čakavsko narječje ………………………. 3

Kajkavsko narječje ………………………………………………………… . 4

Štokavsko narječje ………………………………………………………….. 5

Dijalekti bosanskog jezika ………………………………………………….. 6

Istočnobosanski dijalekt …………………………………………………….. 7

Zapadnobosanski dijalekt, istočnohercegovački dijaleki …………………… 8

Zapadnohercegovčki dijalekt, sandžački dijalekt …………….……………. 10

Govor moga mjesta – Travnik …………………………………...………… 13

Zaključak …………………………………………………………………….16

Literatura ……………………………………………………………………. 17

Sadržaj ………………………………………………………………………..18

18
19