MAK DIZDAR KAMENI SPAVAČ Srednji vijek I njegov diskurs, njegova kultura I jezik, narodni

bosanski jezik su predmet istraživanja I pjesničko nadahnuće M.M.D. njegova ideologija počiva na
osnovama socijalnog humanizma. Kameni spavač je potvrda da lokalno I zavičajno može postojati I
postoji kao univerzalno bez obzira na kulturalne specifičnosti koje ga kao takvog obilježavaju. Zbirka
Kameni spavač sastoji se od četiri ciklusa slovo o nebu, slovo o čovjeku slovo o zemlji slovo o slovu.
Ova drevna pjesnička tema zastupljena je I u bh književnoj tradiciji kako one islamske tako I kršćanske
provenijencije. Pjesnik želi da nam saopći ne samo tu kosmičku zavičajnost čovjeka, nego I njegove
stvarne moći I doeage, pribjegavajući pri tom simbolici bogumilskog apokrifa, čežnji za povratkom
svijetu nebeskom, svijetu kome su pripadali prije nego što ih je Sotona prevario. Pjesnik o slovu u
čovjeku razvija sumornu antropološku viziju čiji ritam određuje dijalektika nesaglasnosti između
zemaljskog I nebeskog principa suočenih u radikalizmu nerješivih napona kao u bogumilskom učenju. Iz
toga razloga su I formalno pjesme-slova u ovom ciklusu asketski redukovani do te mjere da izgleda kako
ih progovara bogumilska estetska askeza koja negira dekorativnost umjetničkog čina. Lapidranost
korespondira ovdje sa duhovnom askezom I tragičnom poetskom antropologijom. U pjesmi Zapis o lovu
strofe su reprezentativne za ono što predstavlja signum forme melodije I ritma. Prvi stih obično je dug
naredni kraći potonji još kraći strofa je silazno stepenasta po pravilu stihovi sadrže izvijesna zbarajanja
asidentonske ili polisidentonske structure,bordure pause koja se javlja na završetku stiha najčešće je
zamka čitanje se odmah mora nastaviti dalje jer se rečenica preliva u naredni stih nema inerpunkcije, u
prvoj strofi već čujemo nagovještaj buduće rime pojavljujju se unutarnje I spoljašnje rime prvi stih je dug
I najčešće raven naredni unosi izvijesnu dinamiku. U dva ciklusa Slovo o čovjeku I Slovo o zem lji Mak
D. je pokušao pjesnički izraziti vlastitu viziju bosanske povijesti , viziju koja je utemeljena na konceptu
klasne nejednakosti, klasnog sukoba kao izvora svih drugih nevolja. Pjesmu gorčin kao I poruke sa
stećaka kojima se pjesnik inspirisao, možemo smatrati jednom vrstom obrnute apostrofe-stilske figure
kojom se govornik obraća nekoj stvari mjestu I ideji, umrloj ili odsutnoj osobi kao da je živa prisutna I
sposobna da razumije. Element nerealnog obraćanja mrtvih talasa našu svijest činjenicom blizine tuđe
smrti I podsjeća nas na našu vlastitu. U Modroj rijeci Rijeka je uzdignuta na razini simbola. U savremenoj
estetici symbol ima značenje ničim fiksiranog neograničenog neiscrpnog označitelja nasuprot preciznoj
pojmovno-predmetnoj odredljivosti alegorije I relativno dokučivom smislu metafore. Modra Rijeka bi
bila utemeljena na muslimanskoj legendi o Sirat-ćupriji kako tematski tako I svojom integralnom
simbolikom. Legenda je prva naracija kojom roditelji dijete počinju uvoditi u islam u smisao dobrote I
pravde. Legenda nije nigdje zapisana I objavljena pa je svako priča na svoj način. Završni stih Dizdareve
pjesme valja nama preko rijeke vrlo često se spominje u muslimanskim porodicama valja nama preko
Sirat- ćuprije. Riječ je o pjesničkoj transformaciji koja potvrđuje autentičnost Dizdareva pjevanja. Mak
Dizdar pjesmom Modra Rijeka ušao je u bit islamskog dualizma jer Sirat-ćuprija je most koji spaja dvije
obale ali ujedno razdvaja Dobro od Zla. Modra Rijeka već u prvim stihovima otkrije pravi predmet o
kojem pjesnik govori ali ni posljednja strofa ne kaže ništa osim da imajedna modra Rijeka koju valja
prijeći. Pjesnik nagovještava kako na drugoj obali postoji nešto vrijedno I važno što će pojedini
interpretatori ispuniti sadržajem koji logički proizilazi iz početne premise. To uzvišeno I teško dostižno
može biti milost božja na području religioznih asocijacija ili bilo šta drugo I različito od običnog I
svakodnevnog što se nalazi s one strane rijeke odakle se javlja uputiti na drugu, Onu stranu. Kameni
spavač sabire I asimilira svekoliko književno iskustvo Maka DIzdara. U njemu se zrcali I zbira čitav
jedan stvaralački put I pjesnička sudbina I ukazuje u raznovrsnosti I bogatstvu preobražaja I mijena, ali
obasjanih novim,drugčijim ozračjem.