Seminarski rad

Umjetnost eseja
Mak Dizdar

Sve je kod Maka Dizdara počelo od čuđenja, tog prastarog izvora pjesničke i
filozofske spoznaje. Jasnost lika ili motiva ostala je dugo njema; i u drevnim knjigama i u
stećcima kao jedinstveno stiliziranim kamenim gromadama vrištali su upitnici, tražeći da
se nemušti govor kamenog spavača prevede na jezik razumljivih znakova i ovovremenog
smisla.
Mak Dizdar je spoznao da prošlost i sadašnjost ne dijele prazni vremenski ponori,
da je ljudsko vrijeme ona duhovna i vitalna konstanta koja omogućuje da povijest
mislimo, doživljavamo i živimo kao zbiljski prostor naših čina i uvjerenja. Stećak je za
Mak Dizdara počeo da znači autentičnu antropološku skicu pređenog ljudskog puta,
nikad dovoljno utrtog, nikad upoznatog i spoznatog. Tako je u Dizdarevoj pjesničkoj
interpretaciji stećak izgubio slijepu tvarnost kamena, progledavši očima ucrtanog,
oživljenog lika. Ostao je na zemlji da posvjedoči mitsku snagu njenog elementa, ali je
svojim likovnim i tekstualnim grafizmom pokazao heraklitovski “put na gore”, ukazao na
onu tanku struju svjetlosti kojom se grijao kameni spavač i koja pokreće i našu ruku.
Kameni spavač je povratnik i metafizičar: bio je tamo gdje mi koji još gledamo
njegovu ruku podignutu k nebu tek treba da stupimo, uspio je da opkorači vrijeme, da
fizičku prisutnost našeg bića posmatra sa metafizičkom prednošću. Zato je njegov govor i
tematski, i motivaciono, i leksički jednostavan, opor i sažet.
S sruge strane, KAMENI SPAVAČ je knjiga sažimanja i u neposrednom
literarno-zanatskom smislu. Ništa u njoj nije otkinuto od osnovnog motivsko –
značenjskog jezgra.
Očito je da je Maka Dizdara Kameni spavač interesirao i kao pjesnički simbol, i
kao historijski raritet (rijetkost). U Kamenom spavaču pjesnik je prepoznao sebe
rječotvorca, izrazitog heretika, i svakog čovjeka – potencijalnog prijestupnika Reda i
Kanona. Dizdar nije interesirala naučna izvijesnost historijskog podatka kao takvog, jer je

1
znao da je ono što se javlja kao historiografski izvijesno još uvijek samo potencijalna
vrijednost za pjesništvo.
I konačno, KAMENI SPAVAČ je knjiga sažimanja u Dizdarevom vlastitom
pjesničkom razvoju. KAMENI SPAVAČ je doživio tri izdanja. Riječ među navodnicima
nije dvosmislena samo zbog toga što je literarno-kolokvijalno. U takvoj ortografskoj
dekoraciji ona nam pomaže da neposredno naglasimo kako drugo i treće izdanje nisu
jednostavno čisti mehanički čin izdavačke industrije. Vremenski period od 1966.-1991.
karakterističan je u pjesničkom djelovanju maka Dizdara ne samo kao neposredno
stvaralački, već kao i preispitujući, duhovno sabiralački. U tom vremenskom rasponu
pojavljuju se dva reprezentativna izbora iz Dizdareve poezije ( OSTRVA, POEZIJA), a
1970. godine izlazi drugo izdanje KAMENOG SPAVAČA. Ono je dopunjeno novim
pjesmama. Treće izdanje Kamenog spavača je skraćeno. Kako svjedoči sam pjesnik, “ iz
njega su izostavljene pjesme LABUD DJEVOJKA, ZAPIS O RIJECI, ONEMUŠTIO i
USPAVANKA, čitav posljednji ciklus SLOVO O SLOVU, kao i dio iz Rječnika koji se
odnosi na neke od ovih pjesama iz ispuštenog ciklusa”.
Ono što je karakteristično za ovu, neporecivo Dizdarevu najbolju pjesničku
knjigu, važi, formalno uzevši, i za njegovo pjesničko djelo u cjelini. Zato smo prethodno i
istakli da KAMENI SPAVAČ ima rang metodičke pretpostavke za razumijevanje
Dizdarevog odnosa prema vlastitoj pjesničkoj riječi.
Mak Dizdar je autor izrazito naglašene pjesničke samosvijesti. On se maksimalno
trudio da svoje djelo sažme do onih tematskih, misaonih i stilskih konstanti koje bi
neposredno manifestirale čistu izvedenost poetskih koordinata rednog osobenog
pjesničkog svijeta. Trud je bio vidljiv, čak nošen strašću, ali u osnovi – uzaludan. I
možda upravo ta uzaludnost da se ono što je raznorodno sabere u jedno i čini tu napetost
pjesničke autorefleksije još više uočljivom.
Sve do KAMENOG SPAVAČA Mak Dizdar piše samo jednu jedinu knjigu.
Istina, rad na njoj nastavlja i kasnije, tako da se MODRA RIJEKA javlja kao njen
konačni ispisani rukopis. Kao pjesnička zbirka, KAMENI SPAVAČ je prozodijski, i
leksički, i motivski toliko nesvodiv da bi svako komponiranje drukčijim stilskim,
tematskim i motivskim sklopovima, nužno izazvalo razbijanje tekstualne cjeline.

2
KAMENI SPAVAČ je također jasna demonstracija autorovog konstantnog duhovnog
nemira, probuđene kritičke svijesti da se prema savršenstvu može samo težiti i da uvijek
ima dovoljno duhovnog prostora da se vlastiti svijet učini više svojim, da se pokuša sažeti
u svom značenjskom produktivizmu do čistog jezgra. Kada pjesnik napiše takvu knjigu,
onda i ono što poetski nije središnje biva tim jezgrom!