HABIBA STOCEVIC-RIZVANBEGOVIC

(1845. - 1890.)

Kad od tvoga ostrog pogleda

Kad od tvoga ostrog pogleda

Ima rana nasred dzigarica,
Ne strijeljaj! Vec je dosta, dragi,
I treptanja gustih trepavica.

Moj dragane, kad ti pogled pjani

Oko drugih djevojaka bludi;

Ko sablja je tvoj otkaz ljubavi
Nanovo mi obranio grudi.

Nerazumnoj, neznanoj, nesjetnoj

Protivnici ti si drug postao,
A meni si otkazao ljubav;
Gdje je rijec sto si je zadao?

Nevjernice, zalud je od tebe

Ocekivat djela milostiva;

Od iskona ne imades vjere,

Nevjernikom svijet te naziva.

O, Habiba, spasiti se tesko

Od ljubavnih - neprebolnih jada;
Kao i ti, mnoga nesrecnica,
Pustoj sreci nikad se ne nada.

S turskog: Safvet-beg Basagic

Habiba Stocevic Rizvanbegovic (Stolac 1845. - Istanbul 1890.).

Ona je jedina pjesnikinja iz Bosne koja je pjevala na turskom jeziku. Nakon pogibije njenog oca Ali-
pase Stocevica, otisla je u progonstvo, najprije u Sarajevo a zatim u Istanbul, gdje je zavrsila
skolovanje. Pisala je, uglavnom, ljubavnu poeziju po uzoru na svoje savremenike u orijentalnim
knjizevnostima. Prema nekim istarazivanjima ostavila je cjelovit Divan. Rodjena je u Stocu 1845.
Umrla u Carigradu 1890. Medju ono malo pjesnikinja mi imademo odlicnu zastupnicu u Habibi kceri
Ali-pase Rizvanbegovica Stocevica... Iza pogibije Ali-pasine, s cijelom obitelji otisla je u progonstvo put
Male Azije. S pocetka su bili u Sarajevu, a kasnije su otisli u Carigrad. Tu je pocela i svrsila nauke. Kao
djevojka pocela je pisati, pa je nastavila pjesnikovanje i kad se udala za jednog viseg cinovnika u
Visokoj Porti. A. Muhtar tvrdi da joj je poslo za rukom sastaviti cijeli divan i tako medju miljenicima
turskih muza zauzeti odlicno mjesto."