.

Oina ti amaneta
i junakog doma sveta
na kormilu brodu stoj!
Mladom silom,
voljom ilom
ti ne kloni, napred goni,
pa e biti u svom svoj!
Ponos-Bosne stara slava
vrh planina i dubrava
k arko e sunce sjat';
sablju takni,
ne uzmakni,
spas se budi, zora rudi,
i Bog e ti pomo dat!..
/U slavu bonjakog velikana Husein-kapetana Gradaevia/
BONJACI NA KOSOVU (Safvet Beg Baagi)
Ili, grmi, il sijeva
Il se nebo prolijeva?
Niti grmi, niti sijeva,
Nit se nebo prolijeva,
Ve zapada stoji jeka,
Od Bosne se kree Zmaju
Na Kosovo ravno Polje,
Reid paa gdje ga eka
Za ponosne Bosne prava,
Da se s njima, krvi, kolje.
Zmaj junaki pred junacim
Na Kosovo ravno stupa,
Jer osveta njega vue,
Da u krvi handar kupa.
Ma da njega to stratite
Na sudbinu Srba sjeti,
Ne poali za ognjite
Milo svoje umrijeti,
Ve ponosno oko
Baci kao soko,
Panaera konja prvi
Ko lav gladan kad nasrne
eljan mesa, eljan krvi.

Stade jeka
Od boje topova,
Stade zveka
Ljutijeh maeva,
Stade njiska
ilije jedeka,
Stade piska
Ranjenih junaka,
Stade vriska
Bijesnih Bonjaka:
stani, stani krvoloe kleti,
Da sin oca, na sinu osveti!
Ranjenici na bojitu
Pomo itu;
Tuno cvile, a tunije jee,
Jer ih konji gnjee.
Nizam vie: Ponesi me drue,
Rane e ti lahko preboljeti!
Bonjak vie: Ne dirajte u me,
Ja ne alim za dom umrijeti.
Nek Zmajeve rijei zaume,
Ja u mrtav na noge skoiti
I u otrov handar umoiti,
Pa poleet kao soko sivi,
Da se cio svijet divi
Kako se vri
Polje krvavo,
Kad se ljuti Bonjak bori
Za slobodu i za pravo.
To izusti,
Pa duu ispusti.
Puhnu vjetar sa sjevera,
Podie se gusta tama;
ta viee?
Tu ne bjee ni jednog Nizama.
A Bonjaka stade vika:
Pobjegoe, Pobjegoe!
Pa uz svoga Slavodobitnika
Pjevajui i pukarajui
Svome domu veselo odoe.
Herceg-zemljo, moje milovanje,
Herceg-zemljo, moje sve uzdanje!
Ti si meni to sokolu krila,
Ti si meni to junaku vila;

S tobom mi je ivjet, umrijeti,

Veselit se, jade podnijeti;
Ponosim se tvojom slavom starom
Ko proljee bijelim beharom;
Ta bez tebe meni nema sree,
S tobom niko rastavit me nee!
BONJAK (Safvet Beg Baagi 1894.g.)
ta je Bonjak? Jedna mala grana
Velikog stabla Slavijana,
Koga ime u proelju pie
Povjesnicu junakih mejdana.
ta je Bonjak? Jedno ime slavno
Koje svijet poznaje odavno,
Koje Be i Budim potresae
I carigrad i Kosovo ravno.
ta je Bonjak? To pleme viteko
Koga vila prostirae krila,
S durmitorom do Karpatskih gora,
Sa Balkana do sinjega mora.
ta je Bonjak? Jedan narod mali,
Koji me dva svijeta stajae,
Koji sile evropskije silah
I kriarske vojne razbijae.
ta je Bonjak? Kume Davorova,
edo Slavne al krvave sree,
Deset puta ne jednom umrijee
Al Bonjatva odrei se nee.

https://hr-hr.facebook.com/bosnjackiromantizam/timeline
Domovino, mila mati!
Ko e tebe tako zvati,
kad mi kucne zadnji as?
Hoe stati,
pa plakati

i za moju duu, mati,

isprositi rajski spas?

Moja jedina domovina zove se Bosna.

Kroz mene tee bosansko srebro i zlato,
Njene soli i njen ugalj, njeno eljezo
I nebrojene druge rude u mome su biu osnova.
Moja jedina domovina je Bosna
I drugaije nemore bit!

Kroz mene tee bosanski potok, bunar, vodica,

Sve bosanske ume i nebo bosansko.
U mome biu osnova je i drugaije nemore bit!
Moja jedina domovina Bosna puna je mezarluka,
Bezistana, turbeta, hamama u toplim ljudskim kuama.
Moja jedina domovina je Bosna I drugaije nemore bit!

Moja domovina Bosna ukraena je pletenicama djevojaka

I amijama na dragim i mudrim glavama nena
Koje, u glavi svojoj, u kui svojoj i van nje,
Nose prefinjenu kulturu ivota, Nene, koje vide daleko, koje nose mudrost
I koje pred oima nemaju koprenu ko neki danas.
Moja jedina domovina zove se Bosna
I drugaije nemore bit!

Moja domovina Bosna puna je naunika koji nose ahmedije,

Puna je naunika koje ne uimo u kolama.
Bosanski naunici ive u sokacima dalekim i nepoznatim.
Moja jedina domovina zove se Bosna
I drugaije nemore bit!

I bosanska mi je svadba i veera

I na njoj japrak sarma, icevap, burek, sirnica, zeljanica,
Tirit pita, hoaf, nieste, paluze, gurabija, hurmaica.
Moji su bosanski sulbeti sa trideset i tri jela.
Moja jedina domovina je Bosna!
To je mihrab u koji se nedira i nedijeli se ono to je cijelo.

Moja jedina domovina je Bosna!

To je potvrdjeno muhtarskim peatom moga djeda i pradjeda.
To je potvrdjeno dimijama mojih tetaka,
amijama i kerama na njima.
Moja jedina domovina je Bosna!

To je sihir. To je sihir na koji e naograjisati svako

Ko joj dobro ne misli!
Moja jedina domovina zove se Bosna

Moja je Bosna i avlija mi je Bosanska i bunar u avliji Bosanski

I tresnja ispred bunara bosanska i ilduz i sekaik i zambak
I zumbul i miloduh, raja, latifica, kadifica, hadjibeg,
Bijela lipa u avliji i cvijet zvani rutavi Suljo.
Sve je to moja Bosna.

I bosanska mi je svadba i veera

I na njoj japrak sarma, icevap, burek, sirnica, zeljanica,
Tirit pita, hoaf, nieste, paluze, gurabija, hurmaica.
Moji su bosanski sulbeti sa trideset i tri jela.
Moja jedina domovina je Bosna!
To je mihrab u koji se nedira i nedijeli se ono to je cijelo.
Moja jedina domovina je Bosna!
To je potvreno muhtarskim peatom moga djeda i pradjeda.
To je potvreno dimijama mojih tetaka,
amijama i kerama na njima.
Moja jedina domovina je Bosna!

To je sihir. To je sihir na koji e naograjisati svako

Ko joj dobro ne misli!

Emir Hadihafizbegovi

Bosna
Ti nisi vie san
Ti si suza iz sna
Bossanium moja
Bossnium moja
Bolna mi ne bila.
Ti privjesak niiji nisi.
Ni est. Ni prija.
Bosna si bila.
Bosna e biti.
Bosna bosanska sva.
Osvajaa tvojih silnih
Tko vie i imena zna?
A ti si i dalje
Bossana moja
Bosna bosanska sva.
Bisseno, Bosseno,
Bosno moja,
Tko te svojatao ne bi
Kad su i voda i ptica
I cvijet
Bivak nali u tebi.
Ginut e za tebe
Bonjak tvoj
Ma bila pod noktima sva
Da nikada vie.
Bolna mi ne bude
Suzo moja iz sna.
( Enes Kievi )

Moja i tvoja domovina

U srcu Balkana,
iskovana od planina,
odjevena umom,
zainjena cvijeem
i mirisom ljiljana i jasmina,

bez ravnica
osim nekoliko kraih polja
i rjenih dolina, usjeklina,
peina i mnotvom potoka
i rijeka koje se na trenutak pojave
iz svojih klisura i dubina,
lei zemlja Bosna i Hercegovina.

Skrnavljena, poruena, pogorena,

hiljade puta prevarena,
vjekovima pljakana, izrabljivana,
krvlju i suzama natopljena,
zemlja naih djedova, Bosna i Hercegovina.
Od Une do Drine, od Save do Neuma
i Jadranskog mora, prostire se domovina moja.
Iz njedara njenih k'o srane ile
teu prema jugu i sjeveru rijeke sinje,
Una sa Uncem i Sanom,
sinom i kerkom svojom,
dijeli Biha i Bosansku Krupu,
tee prema Bosanskom Novom,
da prihvati sestru Sanu,
prema Bosanskoj Dubici obilazi Kozaru,
potomu ravnicom krivuda, uz granicu samu,
i kod Jasenovca sliva se u Savu.
Istono od Une,
tutnji i vileni,
Vrbas sa Ugrom i Vrbanjom,
Pliva ga plijeni.
Tamo malo dalje u centru samom
ovjekovjeena imenom ljepotom i slavom.
Jedno drago ime sa puno ponosa,
kao i kolijevka naa zove se Bosna.
Zenicu i Doboj po sredini djeli
da kod amca i Savu oplemeni.
Juno od Bosne, Neretva klisure sijee,
u mjeseevom luku okolo Prenja na jug skree,
pod Veleom smjeka se Mostaru,
ispod Gabele pogled na tvravu staru.
Malo dalje nastupa u horu
i svoju vodu predaje Jadranskom moru.
Na istoku poznata svima,
kao lopov granicom tutnji, zovu je Drina.
Iskovana od planina, odjevena umom,
mirisom ljiljana i jasmina u srcu Balkana,
moja i tvoja Domovina Bosna i Hercegovina.

Salih avki,

Krinovi
Mak Dizdar

U polju i u gori bijeli krinovi procvali

Po polju i gori krin kao da neto zbori
Po gori i dolu svaki krin
Kao da gori
I kada tiho izmeu procvalih cvjetova
Zamiljen tako
Prolazis
Moda kao i ja pomislis na one koji su
Prije tebe ovuda tiho
Prolazili
Izmeu procvalih bijelih cvjetova
Pitajui se isto tako kao i ti
ta li su ovi bijeli
Krinovi
Da li su to neiji klikovi
Ili
Krikovi
Znaci onih koji su nekada prolazili
I u bespuima ovim
Beznadno
Gazili
U potrazi za bijelim cvijeem

Zapis o titu
Mak Dizdar

Poiskah tit dobri da titi me

Bacih ga potom dobrog jer
Titi me

Jabukov cvijet
Mak Dizdar

Snjegovi postaju sve dublji i crnji kao grijesi

U ivotu koji se blii svom kraju
Hoemo li jo uvijek imati oi
Kada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet

IVIO SAM U JEDNOJ KUI

Jasmin Jusuf Jusufovi

Da rekoe mi prije
koliko puta ovjek
moe umrijeti
moda bih ko onaj na konju
poeo bjeati
Prvo pomrijesmo svi
uzee nam oeve
uzee nam ast i obraz
uzee nam razum i
napravie nas ludim
to smo vjerovali
Umrijeh, onda, kada ukopah prvog
Umrijeh, potom, kada me ne priznaju
umrijeh, opet, kad ukopah treeg
umrijeh, potom, kada mi ne vjeruju
umirah svaki put, dok ne ukopah
trideset treeg

sad jedino elim poivjeti

dovoljno dugo da
ukopam zadnjeg.
ivio sam u jednoj kui
pod krovom na etiri vode
od jutra uvao koze i ovce
trao za starijom braom
da vode me u kole i fakultet
babi se kaio za skute
da me ui popravljati kamione.
Ne ponese krov ni pet estitih snijegova
kad doe nam komija na vrata
i ree da kua vie nije naa
ja bio sam jo uvijek mali
da znam da ovjek sa pukom
ne umije da se ali.
Koze i ovce nenapasane
kole i fakultete nedovrene
kamion nepopravljen
majino pletivo i sofru
nedopleteno i nepojedenu
zabrtvi bezduan ovjek
poloivi pravo na nae zarobljene snove
i stvari koje su mu odreda bile nove.
Znali smo da poslije toga
neemo imati nita svoje
sem pogleda, spletenih prsti i
sklonita u njedrima u kojima
srce trese u strahu
nadi i snivanju i molitvi
da se ne skameni
Babo ubrzo izgubi kosu
majka zaboravi plesti
najstariji brat, to je iao na fakultet,
odlui zlu pokazati prsa,
majka ga molila, ne idi sine,
ubie nekoga,

neu majku puke se latiti,

ve idem rane previjati
idem vodu odnositi,
babo mu pogleda u oi,
zagrize brk, okrenu suzu u mrak,
brat zatvori vrata, majka
apatom poe brojati nas koji smo ostali.
Onda, kao da se brdo srui,
kao da neko ugasi sunce,
pred nama nesta i babe,
i ostale brae
i otad mi vie nikad
juli
ljeto i
utorak
nisu isti.
Majka je prepoznavala komije
oni su je pogledima mrzili.
U tuem svijetu, na prozoru,
majka je stalno apatom
dozivala imena
puhala ih u vjetar
plakala i vehla.
I tako evo ve generaciju.
Hoe da mi poprave kuu.
Ibrete se to e meni i majci velika kua,
a ja ne mogu da objasnim tuincu
da je to bila kua
za sedmero stasitih, gajenih
koji su imali velike snove
koji su stali u etiri sobe
i sad me strah od mojega
hou li umjeti il umrijeti
jer dobrina je nae prokletstvo
ja neu umjeti komiji
kad ponovo doe
zatvoriti vrata

I kroz svu borbu

valja stegnuti prsa
pa majci odnijeti vijesti
da od petorice
njoj evo nose
samo dvije kosti.

JA SAM BOSNJAK!...
(IZDAJICI AVDI S KARABEGOVICU)

Ja sam Bonjak - dican junak:

Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!
Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!...
Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;
Da joj sluim, kosto slui
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!
Na tvoj poziv, evo s`macem
Na mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,

Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!
Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare! - Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!
A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!
Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,
Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!
Sakri lice izdajico,

Nek ne pljuju ljudi na Te,

A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...
Daleko je voljena Bosna...
Setom putnika, tugom mornara,
veceras ti dolecem jastukom svojim,
ja te i dalje volim ceznjom svom,
ali kako dalje, kad ona vise nema snagu sna.
Kako dalje godine da brojim,
pisem tvoje ime, pamtim rane jade,
zar da na nekom severu snivam nova proleca,
bez kumova i starih drumova.
Podmetnute grehove, lazima smo menjali,
za sve drugo nerotkinja,
ova dusa samo za bol bila je plodna.
Ti znas ono, sto i mene brine,
to sto nas dele puste daljine.
Daleko si, voljena moja...
Samo mi je da te vidim i rane zaljecim,
da umirim ovaj ludi duh
i ispricam vazduhu za tu sudbu ludu,
pa da suza padne u oranice plodne,
da mi grom ne ubije stari hrast,
sto od njega odoh, a ipak, nemam srecu.
Tako lijepa, a tako daleka,
starija od tuge, starija od mene,

stara kao dugme prevrnutog kaputa,

znaj, u mom srcu, ja cu za te naci puta,
ognjem i macem, mi smo se rastali,
sada samo cujem vapaj za granama- beharli.

Kad bih drugom stazom da krenem,

i na tren te zaboravom zarobim,
zasto svaki put do tebe vodi,
kazi mi.
Stani na put mojoj tuzi,
ti mozes, ti to znas,
moj je voz na tvojoj pruzi.
Kako zagristi jabuku sevdaha,
nas se biser u tudjini gubi,
kako brate, da ti kazem:
Daleko je Bosna.
Ti su tu gde jesi,
blizu mi Bog, daleko zapad,
neko novo vreme po tvojim ranama baca soli,
ti sanjaj- da ti niko ne zabrani,
ti voli- da ne budes zaboravljen.
Ode nema sadrvana,
ovo zlato na suncu ne sija,
tesko ces ovde taci oblake.
Da mi krila nisu slomljena,
davno bi do tebe dusa doletela.

Cutim, varam zivot bez tebe,

sto mi nisi noci ove, da ozivim svoje snove,
jer, samo se Bosanac smeje i kad mu se place,
jer, samo smo mi jednomu zivotu voleli.
Pusti da vetar nosi travu pokosene mladosti,
ne boli ta laz sto je sama,
boli ta laz sto ne znam sta je istina.
Pusti izvor da poplavi livadu vecnog proleca,
javu da povredi san, noc da ugasi dan,
pusti tugu da bude ono sto je dosad bila.
Gde se dedose sve te zvezdice,
sto su nekad zlatnim koncem
put do tvojih gora tkale.

Kazu da su moja lutanja tragovi i senke

svih mojih cekanja,
da rodjenje biva pod tvojim nebom,
i da je smrt precica do tvojih tvrdjava.
Kakva je to ceznja bez cekanja,
kakav je to izvor
kad ne piju vodu ni jelen ni kosuta.

Ukralo mi te jedno vreme,

a ja sam odsjaju tuge ukrao sjaj i
njime te beskrajno zavoleo,

ova noc ima melodiju tvog sevdaha,

koga skrivas pod jorganom vremena,
i onu staru, tuznu, balkansku i vecno prokletujuznjacku utehu.

Oprosti mi tamo gde drugi lazu, i kad o meni istinu kazu,

na mom licu nisu uvek pravi znaci,
oprosti mesto gde sam trazio nadu,
gde sve moje suze i tvoja tuga u jednu casu staju.
Oprosti, ako ne umem da volim,
ako te silno ljube tvoji sinovi i ako to boli.
Zeljo bolom otrovana,
kako sa sudbinom da te pomirim,
nije to od vina, nit' je rana jesen kriva,
nije to do proleca, boljka od svih najveca,
sto su meni sva svanuca, k'o dvorista bez kuca.

Tvoje je da me ne vidis setnog,

da me pamtis kao dobrog starca,
tvoje je da ne znas sta se sa mnom zbiva
i da znas da ti za to nisi kriva.
Proslosti moja, suze sama pijes,
sladji je tvoj pelin od svake buducnosti,
dolazim, drustvo da ti pravim,
jer kad nisam sa tobom, jabuko sevdaha,
bolje drustvo i ne treba.

Veceras te kradem od ljudi i vremena,

dosta su strepela nadanja,
k'o da ih umornim vodama brodovi nose,
celi svet smo obisli, nigde otisli,
jer, samo jedno mesto na svetu, zove se Bosna.
Tamo gde dusa cergara godine broji,
i neki oblak sutnje sudbine kroji,
zivi se neki novi zivot, sto nam sve fildzane odli.
To je tezi put do raja,
stalno kreces iz pepela,
jer je ova sudba tako htela,
do kraja- bez raja.
Vreme je ucinilo svoje,
stare boljke zive su,
tu i tamo tinjaju,
tek da me na bol podsete.
Za sva vremena: prosla i buduca,
Bosna: jedna, jedina,
Bosna: lepa, gizdava.
Tu su tvoji sinovi, iako ih ne vidis,
gde u ovim vremenima gnezdo da svijaju,
kad su ona prolazna,
a ti im osta jedna, jedina.

Daleko je Bosna, il' mi se to cini?

Samo srce zna da odredi granice,

i postavi nove stanice,
tek, veceras, ti si njemu gost,
za neka nova jutra
sacuvaj mi mesto tu:
gde se ljube Drina i Semerija,
gde Krajina miluje krajnji Zapad,
gde Tuzla i Zenica sire ruke svima
tamo gde je Sarajevo, puno sevdaha.
A, dobro znam, sutra ce mi mnogo toga trebati:
oklop tvoje ljubavi od zivota da me brani,
tamo gde me muci jezik strani,
i gde BOLAN- BA, odzvonjava u usima,
prinzacu sebi- daleko si, voljena moja,
ti, jabuko, prkosna od sna,
Daleko je voljena Bosna...

BOSNO MOJA

Eh, rodena moja! U obzorju ranog sabaha ja vidim beskrajne , daleke

sjene tvoje plemenite i dobrotom ispunjene due.Kao da uz pritajeni um
plahovitih rijeka cujem otkucaje saza , zvuk harmonike i neobicno lijepu
pjesmu cobanina.
Ti jedna i jedina! Ovjencana dovama sa erijetskih vjencanja , probudena
ezanom vjetog mujezina , uspavana ilahijama , kasidama i snanim HU

sa dervikih zikira . Krvare ti rane , Bosno moja. Ali svejedno mlada si i

rumena kao nevjesta ispod duvaka i skriva ljepotu u njedrima . Jer,
svaku ranu ti cjeliva i lijeci ljepotica bosih nogu i rosom umivenih obraza,
odrasla u tvome narucju , zadojena bistrim vrelom iz tvojih njedara ,
stamena kao kamen bosanski. Svaka od njih je pjesnikinja Umihana to
sevdahom svoga srca mami i pritajeno priziva uzdahe zaljubljene
mladosti.
Dumani su te izranili , najroenija , oskrnavili kulturnu batinu staru
stoljecima , unitili ognjita i iz toplih gnijezda rastjerali uplaene ptice.
koji se rasprhutae po cijelom svijetu , ali je tvoje dostojanstvo ostalo
cvrsto kao Ajvaz-Dedina pecina .
Nisu mogli u tebi unititi Safvet-bega Baagica , Ilhamiju, Maka Dizdara,
Musu Cazima Catica, Hasana Kjafiju Prucaka, Gazi Husrev-bega i
mnotvo heroja koji su perom ucinili da bude neunitiva i vjecna .
Ali si i izrodila , odnjihala i bonjakim duhom zadojila sokole koji se
pukom brane.Hrabro gazije , erzeleze, Gradaevie, naucila si da na
svoj toprak dumaninu ni blizu ne daju prici , i da se pored puke brane
tekbirom , dovom i ajetima iz Kur'ana.
Od zvuka "Allahuekber" srce bonjacko zastrepi , pa se cini, domovino
moja, da se uma pokrene , a rijeke zapale cudnom vatrom iz tvojih grudi
i u trenu bude to biti ne moe.
Natopljena si jetimskim suzama , prekrivena ehidskim mezarima ,
napunjena jecajima oalocenih majki , uzdasima hudovica ,ali sa suzama
oroenog jastuka podie glavu i prkosno poziva u borbu protiv katila i
cafira, pa gazijama daje novu snagu.
Poruie ti bezbroj damija , mnogo objekata u kojima je leala

pohranjena tvoja dragocijena prolost ali jo dugo ce se ispod ruevina

Alade damije cuti ezani i dumanima uvlaciti strah u kosti !
Dabogda nikad sna ne imali !
Progonio ih zauvijek nemuti plac maksuma , vriska i suze silovanih ena ,
iscrpljena , avetinjska lica logoraa !
I po danu i po noci im se prividale duge kolone zbjegova , muhaderska
tuga ih do smrti pratila !
Kako su mogli , tebe tako pitomu , krhku i njenu raniti u duu iz koje je
uvijek zracio merhamet , ljubav i toplina , kako su mogli onako prljavi
dotaci nevine grudi pune ivota i mladosti ?
Jer nigdje kao iznad tvojih obronaka Sunce nije imalo tako zlatnoutu boju
, nigdje kao u snijenim nanosima Jahorine i Bjelanice snijeg nije imao
toliko bjeline i cistote .
Zar igdje na svijetu behar tako raskono prosipa miris kao po irokoj avliji
bosanskoj?
Zar su igdje ljeta toplija , a jeseni rodnije ?
Zato te volim, rodena moja !
Ja i ti smo jedno , jer u mome bicu kuca tvoj damar, a da bi te neko volio
mora taj damar osjetiti .
Tvoj sevdah protice mojim venama !
Kada te zovnem , a eho moga glasa probudi polja, planine i rijeke, ti me
privine na grudi i cvrsto stisne, pa mi tvoj zagrljaj dode kao mehlem na
otvorenu ranu .
Ja volim tvoje sabahe i sumrake , kad sa oblinjih brda zaoru tekbiri i
salavati kao u noci Leilei-kadr, a moje srce nemirno i usplahireno hoce iz
grudi iskociti da ti kae da ljubav prema tebi nikada nece presuiti .

Djedovi moji su trcali po tvojim mirisnim livadama , rasli i saburom iz

tvoje utrobe celicili bonjaci duh.
Babovina si moja , pa danas kada pohodim kabure svojih predaka iznad
mezarja lebdi isti onaj duh bonjatva i uliva mi snagu vecu od mene
samog.Volim tvoje bace i avlije okicene Ramazanskim sehurima i
iftarima , Bajramima , kurbanima i Hidretskim godinama kad uz otkucaje
saza starog sazlije tijelo obuzme dert, pa se ini da dua na trenutak
otputuje do oblaka.
Zato u akame kad ezani jedan iza drugog ponu pozivati na namaz u
svojoj ili kucavici osjetim isti onaj treptaj koji kae:

"Ovo je Bosna, a ja sam Bonjak!"

Najrodenija moja!

Dizdar, Mehmedalija Mak

PORUKA
Doi e jednog dana na elu oklopnika sa sjevera I sruiti do
temelja moj grad Blaen u sebi Velei Uniten je on sad I unitena
je Nevjerna Njegova Vjera
I udit e se potom kad uje kako Ponovno koraam Tih po gradu
Opet te elei Pa tajno e kao vjet uhoda sa zapada Moje ilite
saei Do samog dna I pada
I rei e onda svoje tamne rijei
Sada je ovo gnijezdo ve gotovo Crknut e taj pas psei Od samih
Jada
A ja u zaudo jo na zemlji prisutan sniti Pa kao mudar badac sa
istoka to drugom brani da bdije i snije Sasut e Otrov U moj
studenac Iz koga mi je Piti

I smijat e se vas opijen Kako me vie nee Biti

(Ti nita ne zna o gradu u kome ja ivim Ti nema pojma o kui u
kojoj ja jedem Ti ne zna nita O hladnom zdencu Iz koga ja Pijem)
Sa juga lukav robac preruen kao trgovac Vinograd e moj do ile
sasjei Pod nogama ubogim da Bude manje hlada I ponor Vei I
vie glada da ima U stanitima
A ja u ti ovako iz daljine Svoju prastaru I pravu Istinu Izrei
(Ti ne zna nita o znacima vinograda Niti vinogradara Njegovog
Ti ne zna vrijednost takvoga dara) Da tavorenje moje na tvrdoj
zemlji Veoma je kratko Ali opako
Nitei njegove prave pojave Utvruje ti Upravo tako Njegove Jave I
Njegove Sne
Orunik si najzad najstroi I istranik boiji Krvav do oiju Do oaja
Bijesan Od borbe Za ive I mrtve Robe
Zapalit e me znam na kraju prie
Zapalit e me znam Na tvojoj presvetoj I svijetloj Lomai Koja U
Tebi Eto Ve Nie
A ja se na tome tvome strasnom I stranome Stratitu Neu Niti PoMa i
I bit u vjeruj kao stanac kamen Dok posao svoj ne svri I ne svri
Posao Tvoj Plamen
Taj kraj takav slavit e Tvoj trikrati Amen
Amen
Amen
Na mome mjestu Leati e pepeo Za kojim e se otimati ene - - - - -

---Al ostat e zato poslije mene Na prvoj kamenoj gromai Iz nekih

dobrih I bolnih ruka Procvala Cvjetna Poruka
Kada uini ti se da cilj tvoja je Svrhi tvojoj najblia - Znaj da jest I
tijelo to Njegovo Bilo Samo astita Njegova Hia
Ti tijelo njegovo tek uze A tijelo to bijahu za njega - Zatvor njegov I
njegove Suze
(Ne rekoh li ti ve jednom Da o meni zaista ne zna nita - Da ne
zna nita o mome luku i strijeli Da nita ne zna o mome titu i
mau Da nema pojma o tim Ljutim orujima Da ne zna nita o
mome bijednom tijelu Niti kakav on arki plamen U sebi Ima)
ekam te Jer te znam Doi e opet jednog dana
(Zakleo si se vrsto na to Na kaleu na kriu na otrici maa Pijan od
pojanja prokletstva i dima tamjana)
Pa Doi Navikao sam davno na tvoje pohode Kao na neke velike
bolesti to stiu iz daleka Kao na goleme ledene i strane vode to
donosi ih sve jaa Ova nona rijeka Tmaa
Dervi Pali
Bonjaka nena
Bore na licu
Godine patnje i prkosa
Godine Bosne
Urezane
Uoku
Taze mezar
Evlad
Suhe suze u Kevser rijeku teku
Pod pazuhom neispriane prie

ekaju
Unue
Da mu ljepotom
U srcu
Kur'an otvore
Hanifa Osmanovi
Ustani Bonjo
Fisnue strijele
s istoka i zapada.
Potee krv po Bosni.
Zemlji u kojoj najljepu
muziku sviraju ubori vrela
uz apat uma,
s pjesmom slavuja
k'o u denetu.
Ustani Bonjo,
od zla se brani
obraz sauvaj.
Nek' zauti danfezli odjea
zazveku halhale, zaklepu nanule
po avlijskoj kaldrmi.
Odjeknu ezani i zvone zvona.
Nek pjevaju Jovanka i Marija.
irokoj bonjakoj dui
sem zla nita ne smeta.
Nedad Ibriimovi
Bosna
Bosna, to je jedna dobra zemlja. Kad plae klobuaju kiseljaci. Sagni
se i pij, niko se ne ljuti. U Bosni ima jedna tiina. U tiini jedna njiva.
U toj njivi obeharalo stablo. Zimi Bosna po svu no srebrom zvoni.
Bosna ima Bosanca. Kad Bosanac lijee na poinak on polako glavu
spusta na zemlju Da zemlju ne povrijedi. Bosna ima majku. Majka se
popne na brdo iznad pruge pa mahne mainovoi. Majka mahne
mainovoi, a lokomotiva vrisne. Bosna ima kuu. U kui ivi starica

Njen smjeh je ajet o denetu. Skloni obuu kad prelazi Koranu

Glinu,Savu i Drinu. Operi noge u rijekama Bosna je ilimom zastrta.
Hanifa Osmanovi
Oprosti sine vidu materin
uborom ape talasima miluje.
Kia e, sijeno nepokupljeno,
snoplje neuklonjeno.
Drina te svojim urocima omaijala.
Prije od mene majke
tvoje ljubavne jade saznala.
Mutna te Drina odnijela.
Oprosti vidu materin to sam
u huji zbog tvog nestaluka
te rijei ikada izgovorila.
Nadnese mi te mutna ve krvava.
Traiu te od Viegrada
do ua u Savu i tu stati.
U tuini ne elje rasti ni stasati.
Kazuj Drino drinava rijeko krvava:
Gdje su mu kosti?
Da ih naem pa da svoje smirim.
Nepokopani
Pogodi granata jabuku Bjeluniku.
Ostade raskomadana na meraji
a drvo umire uspravno.
Mnogi Srebrenani
poput jabuke Bjelunike
ostae nepokopani
a ljudi se vraaju zemlji.
Hanifa Osmanovi
Bez oprosta

Pretke mi u mezarju
uzbihuzurili,
sestru i u njoj dijete ubili.
Od sudbine rasudbinili
sve sem asti i razuma ukrali.
Pomirenje moda ,oprotaj nikad.
Kad bi
Kad bi stabla u jesen plakala
to im umire lie
butum svijeta bilo bi more.
Oi majke Srebrenice
kada bi zaplakale u jednom danu
cijelom Bosnom
bi tekla Drina.
Neka Drine kolika jeste
njoj emo se ponovo vratiti.
Sueno da ti se vraamo
Drino drinava
rijeko krvava.
Podjednako si prala
i sojkovie i ugursuzovie.
Nama sueno da te poslije
svakog bola
vie volimo
i tebi vraamo.
Kemal Hamuli
Sjeanja
Nisu me pitali kad sam ii morao,
A nisam nita ni rekao.
Samo su mi suze
Niz obraze tekle
Dok se u daljini gubio

Vrh stare munare.

Zato uspomene toliko bole?
Da li se sjeam boli,
Ili me bole sjeanja?
Kemal Hamuli
Vjeiti bijeg
Strast za neim ega vie nema,
I pouda za neim ega nee bit'.
Zato nisam tamo gdje hou da budem?
Zar se moram uvjek od dumana krit'?
Drvo
Crn oblak nad ognjitem bdije,
Dok grana svaka u kronji drhti.
Nadam se da drvo ne plai se smrti,
I da barem ono ovdje ivjet smije.
Enes Kievi
Bosna
Ti nisi vie san.Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium
moja.Bolna mi ne bila.Ti privjesak niiji nisi.Ni est. Ni prija. Bosna
si bila.Bosna e biti.Bosna bosanska sva. Osvajaa tvojih silnih tko
vie i imena zna? A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva.
Bisseno, Bosseno,Bosno moja. Tko te svojatao ne bi kad su i voda i
ptica i cvijet bivak nali u tebi. Ginut e za tebe Bonjak tvoj ma bila
pod noktima sva. Da nikada vie.Bolna mi ne bude Suzo moja iz
sna.
Dervi Pali
Protiv zaborava rat
Da nam svetita
Stratita
Opet ne budu
Mezarja
bez Fatihe
Siroe

za hamala
Invalid
za prosjaka
Zemlja
bez straara
eka nas, Bonjaci moji
Rat protiv zaborava
Mak Dizdar
Zapis o zemlji
Pitao tako jednom jednog
vrli pitac neki:
A kto je ta ta je ta da prosti
Gdje li je ta,Odakle je ta
Kuda je Ta Bosna Rekti.
A zapitani odgovor njemu
hitan tad dade:
Bosna da prosti
jedna zemlja imade
I posna I bosa da prosti
I hladna i gladna
I k tomu jo Da prosti
Prkosna Od Sna.
Bajro Perva
Zulija
Sanjala sam te, noas, keri moja Zulijo. Kao, sjedi na minderluku,
u bijelom katu, od svile bursanske, sa slaherom keranim, pa
derdanima bisernim, pa prstenjem zlatnim. Na vratu ti labuem ogra
od utih dukata... Velim ti babi: Ragibe, tek je juli, a, naa jabuka
senabija, gotovo sazrela...
A, babo ko babo, krt na rijei, samo me pogleda, a niz lice mu
kliznu suza... Kao da je juer bilo, keri moja Zulijo, rodila se ti
nama, a babo kurban zakl'o, pa sedmog ti dana ivota uz ezan na
desno i ikamet na lijevo uho ime naeno... Bilo je to sedamdeset

sedmog proljea Gospodnjeg kad su naim Podrinjem mirisale

nabujale trave a zmije se jo uvijek skrivale u osinjacima...
Tvoje prve pletenice uporeivala sam s klasjem jema sa strnita
podrinjskih. Kako sam se tek radovala tvojim peticama u koli, i
utnjama prvih simpatija, i iuavala tvojim nevjericama da su sve
ljubavi prve... A, onda, na tvoj sedamnaesti roendan, na nae selo
navalie anamoni, sa isukanim kamama, da vratove ljudske,
poreu...
Babu su ti odveli, u Bezdan i Nepovrat, ispod Kamoreza... Nas dvije,
ko dvije sirotice, bez karte i u jednom pravcu, krenusmo... Kad sam
dola sebi, rekli su mi da si i ti otila, tamo gdje Vjenost je
Allahovom pravdom posuta. U zadnjem si hropcu, kau, lijepi
ehadet uila, i mene za ruku stezala... Tjei me sabur islamski, i
tvoje rijei jednom kazane: I smrt je bolja, majko, od ruke
dumanske kad na obraz udari... Juli je mjesec, kceri moja Zulijo, a
senabije jo ne zriju...
Sabahudin Hadiali
Bosnia, Anno Domini 1998
Kronja drvea povija se pod navalom suludog ritma nadolazee
oluje.
Ta oluja kao neoekivani odraz sujete svijeta u kojem ivimo ostaje
samo nedoreeni pokuaj nepoznate snage da uniti i ono malo
dobroga u zemlji Dobrih Bonjana.
Larisa, Dijana, Sandra, Fenisa, Benjamin i Sabahudin samo su odraz
onoga to ovu zemlju ini lijepom... u sumraku razuma...
Misliti drugaije.Voljeti Bosnu... onako kako to samo oni znaju...Bez
lane skromnosti... Zbog nje...
Beskrajna pustolovina htijenja ne prestaje u trenutku stvaranja i
nestanka...Ubijaju nam zemlju, ili barem pokuavaju...

No...Oni e nastaviti...U nekom drugom okruenju...Sa nekim drugim

ljudima... Znajui da oni ne mogu promijeniti svijet.... Ali Mogu utkati
dio svog promiljanja u nove temelje zemlje koju vole. Zemlje koju
nikada i nisu napustili...
I Bez lamentiranja nad vlastitom sudbinom oni se bore na jedan
samo njima znani nain.Znajui da snaga nije samo u borbi. Snaga
je u ideji, a njihova ideja... Ostae kao bljesak nade u prii bez
kraja...u prii koja Bosnom die.
Jednog dana... Da... Jednog dana...Dobie bitku...
Zilhad Kljuanin
Bog i suze
Ocu Ademu
U logor su odveli oca mog.
Plakao bih, da nije govorio:
Ne plai, sine, suzu je Bog
samo za radost stvorio.
Moj otac je na Manjai.
Taj mrvu nije zgazio.
Suzu je Bog, sine, ne plai
smo za radost stvorio.
Nad njim sad bdije mjeseev rog.
Zvijezdom se istonom pokrio.
Ne plai, sine, suzu je Bog
samo za radost stvorio.
I dobih cedulju od oca svog,
u njoj je pogled sakrio.
Al' ne plai, sine, jer suzu je Bog
samo za radost stvorio.

Nikad mu ne vidjeh zjenu rosnu,

on suzan svijet je prezreo.
Ne plai, oe, cijelu je Bosnu
Bog u suzu pretvorio.
(25. 7. 1992.)
Musa azim ati
Bosna ubori
Bosna ubori; nad pitomim krajem
Andeo mira iri laka krila I lahor pirka, ko da sitnom cvijeu
Mistine prie ape veer mila.
Bosna ubori i - ko rujne usne
Cvjetne tiho obalice ljubi,
Pa tamo negdje, poput moje misli,
Kraj tvog se dvora u daljini gubi.
Bosna ubori, a s baricom mojom
Nestano sitni igraju se vali;
- Ah, ini mi se, moj anele, tako
Da ljubav tvoja srcem mi se ali.
Rizo Dafi
Ranjena zemlja
Hoce li moi oprostiti onima
to su kovali planove lude
Da srue sve mostove
Prolosti
to su spajali
Narode i ljude?
Mogu li tvoji potoci bistri
Oprati njihovo crno lice,
Moe li ivjeti sabur-dua
Pored krvnika
Izdajice?

Ranjena zemljo, mrnju ti pleli

Duu ti derali kiom metaka
I sunce nad tobom bolno jecalo
Spleteno crnom mreom mraka.
Hoce li ikad zaboraviti
Vrisak rtve i odsjaj noa?
Moe li se zalijeiti
Na tvojoj dui
Ranjena koa?
Je li historija zapisala
ta nam uradie sa bogomoljama
uje li u utrobi glas ehida
Koji te nose
Na usnama?
Ranjena zemljo, jesi li znala
Da e krv tei niz tvoje lice
I da si na grudima svojim njihala
Krvnike - i izdajice.
ta e kazati robovi prolosti
to su njegovali osvetu kao in?
Ko im je pomraio umove
I zato su gurnuti
U zloin?
Hoce li Vinji sve to znati
Il' e i njega prevarati?
Ranjena zemljo, sve si im dala,
Ljubav, slobodu, hranu i pie,
A oni - robovi svojih predaka
Htjedoe Savu i Nemanjie!
Jesi li znala, ranjena zemljo,
Da si takvog imala sina

Koji je htio da ne postoji

I da mu ne bude
Domovina?
Ranjena zemljo, danas ti kujemo
Budunost od zlatne, beskrajne niti,
uje li nove pjesme i zvuke
U mladom jutru to e ljubav biti!
Musa azim ati
Ja sam Bonjak
Ja sam Bonjak - dian junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!
Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bonjak lava boji!...
Majka me je Bonjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za ast ove asne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;
Da joj sluim, koto slui
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dumanskih
Bojnih koplja i handara!
Na tvoj poziv, evo s`maem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem

Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - to j`rodio
Izdajicu prokletoga!
Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
to se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine stare!
Al ` to rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bonjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!
A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mrano bjei,
Izdajico roda svoga!
Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca plau zrake,
Plae jasna mjeseina
I treptanje zvjezde svake,
Plae svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klie:
Izdajica, nak propane!
Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...

Hamdo amo
Kolika je Bosna
Pitaju me:
Gdje je Ta Bosna?
Zato takva je?
I kolika je?
I kakva je?
Ljudi vole da
Pitaju
itaju:
I opet
Pitaju
Ljudi to vole
Time se bave
I samo to odu Zaborave
Zato im velim
Sa srcem cijelim:
Tisuu godina
Bosna da padne
elja je svima
Takva je Bosna
Toliko je ima
Hamdo amo Nije pala
Kad sad nije pala
Pasti nikad nee

A padala je
Ne ba esto
Kao dijete
to ui
Da hoda
Da bilo bi
Vee
Hamdo amo
Historija moje Domovine
Historija
Moje domovine
Bosne i Hercegovine
Golema je
Da ivim i
Dva ivota
Puno ivota
Malo bi mi bilo
Da je svu i proitam
Neka mi oproste svi oni
ijom se historijom
Ne bavim vie
Neka mi oproste
Ali ja trebam
Kako Bog to zapovijedi
Da nauim
Historiju
Prvo svoju Da izuim i
Spoznam sebe
Dobro Radi sebe i
Radi Tebe

Muharem Obradovi
Bosna ivi
Sunce u avlijskim vratima
zemlje moje
davno je zastrla tama snena.
Djeca na podu bez nogu lee,
svijet je prekrila koprena lijena.
Kreem se tiho, mezare gledam
kome su oni krivi
Ugledah lice, majka me tjei
"To, sine, Bosna ivi..."
Nedib Alijagi
Komadi Bosne prose
U dui mojoj,
iz dubine mene
bezbroj ruku
komadi Bosne prose.
Kucaju
na kapije srca
bolom sa raspea,
istinom Bosne.
A psi straari
bude pradjedove,
iz mita hajduije.
Sanela Sinikovi-Hodi
Bosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
rime moje da te veliaju
i da kaem da si lijepa
da si divna, jedna i jedina
Mogla bih ti napisati pjesmu

slavoluke, oreole da ti izgradim

i da kaem da si san u najljepoj noi
da si mata iz djeijih glava
to o srei snuju
Mogla bih ti napisati pjesmu
a ne mogu
Jer stvarna si kao ova bol u dui
i nikad stvarnija i nisi bila
i nikad vie ljubljena i voljena
I rumena si kao nebo na zalazu sunca
I stvarne su kie to padaju na te
a ja nemam snagu vjetra
da od tebe odagnam kiu...
Mogla bih ti napisati pjesmu
mogla bih rijeima naslikati
tvoju najljepu sliku
I potok bi u tebi prouborio
i mogao bi se osjetiti miris snjenoga behara
i mogli bi uti apat ita
to se na vjetru njie - i to bi bila
najljepa sevdalinka
Mogla bih ti napisati pjesmu
al' od suza sva bi bila rosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
al' i bez nje si dovoljno ponosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
al' i bez nje si dovoljno prkosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
no dovoljno je da napiem: BOSNA!
Velid Bajramovi Zemljo
Zemljo Bonjana dobrih
Zemljo jezera modrih
to starija, to bolja
Kao vino

Zemljo predaka
Zapisu vremena davnih
Izrasla zemljo
Hrabrih ratnika
Djedovino ozbiljne djece
Kolijevko
Seljaka vrijednih
Osmijeha ednih
Zemljo
Prkosnih majki
Predivnih
Bajki

Krvava Zemlja
Nisam zadnji
Niti prvi
Koji Bosni
Dade krvi

Ne diraj nam Bosnu

Ne diraj nam Bosnu
Jer, uz molitvu Bogu
Bit e protiv tebe oni
Koji bez Bosne ne mogu.
Ljubav prema Domovini
Ne cijeni se
Ljubav prema domovini
Po onome
ta pria

Ne cijeni se
Ljubav prema domovini
Po onome
ta vidi
Ne cijeni se
Ljubav prema domovini
Po onome
ta uje
Ljubav prema domovini
Se cijeni
Po onome
ta ini

Bosna
Sa smru sam
Na ti
A...
I sa ivotom

Zemlji koja traje

Kad nestane
Bosne
Nestat e i
Dunjaluka
Suada Kovaevi
Ne diraj
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu
I ne pomiljaj!
To je moj zaviaj,

I moram ga ostaviti
U amanet,
Svojoj kerki
I svome sinu!
Ne diraj,
Moje brodove na Savi,
Vrbas, Sanu i Unu,
Ni u snu,
A kamoli na javi!
Ne muti mi,
Bosnu rijeku,
Neretvu, Krivaju i Drinu!
U srcu mome one teku,
I moram ih ostaviti
U amanet,
Svojoj kerki,
I svome sinu!
Ne dotii,
Grmea, ni Kozare,
Maglia, Prenja i Zelengore!
Ne magli mi,
Igman, Vlai i Jahorinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kerki,
I svome sinu!
I ne gazi ,
Korakom tekim,
Moje njive i ravnice,
Moju plodinu!
Moram ih ostaviti
U amanet,

Svojoj kerki,
I svome sinu!
Ne rui mi,
Stare mostove,
Moje kule i gradove,
Moju batinu!
Moram ih ostaviti,
U amanet,
Svojoj kerki,
I svome sinu!
I zato,
Ne diraj, ni u snu,
Moju Bosnu!
A na Hercegovinu,
I ne pomiljaj!
To je moj zaviaj,
I moram,
Moram ga ostaviti,
U amanet,
Svojoj kerki,
I svome sinu!
Zna

Safvet-beg Baagi
Zna, Bonjae, nije davno bilo,

Sveg mi svijeta, nema petnest ljeta,

Kad u naoj Bosni ponosnoj
I junakoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do brodskih vrata
Nije bilo Srba ni Hrvata,
A danas se kroz svoje hire

Oba stranca ko u svome ire.

Oba su nas gosta saletila
Da nam otmu najsvjetlije blago,
Nae ime ponosno i drago.
Bosno, esto se sjetim

Sarajli, Biserka
esto se sjetim Bosne moje mladosti
kada smo bezbrina djeca bili
svoje radosti i tajne dijelili
i samo se boljem ivotu nadali
ivotu punom ostvarenih ljubavi
skrivenih u batama behara mirisnih.
esto se sjetim Bosne moje mladosti
kada su sokaci zvekom
djevojakih nanula zvonili
ljudi pred kapijama sjedili i eglenisali
svi se znali i u miru ivjeli.
Sjeam se kao da je jue bilo
kad bi mamina kona Rabija
preko bate vikala
hajde dilberka, evo sam kahvu ispekla.
esto se sjetim te Bosne drage i daleke
a opet bliske kao da je jue bilo
a tako se mnogo otada zbilo.
Bosno moja, ul-bato mirisna
nevjerna ruka ti rue i behar pokida
Bosno moja, nisko bisera
duman ti biser sa grudi potrga.
Bosno moja, majko sirota,
koliko djece svoje prerano ukopa?
Pa opet ostade uspravna, puna merhameta
bez mrnje u srcu i nije ti do osveta
ni do tuih polja i avlija, jer ti si
mudra i strpljiva i zna da e vrag

po svoje doi i da niija nije dovijeka gorila.

Bosno naa, demirli kapijo
mnoge si ti bure prebrodila i opet
uspravno stojei ostala i nisi svoje
ime ukaljala i nisi svoju djecu osramotila
i uvijek si sabur pokazala.
I dalje ivi ponosna i postojana
kao zar ptica to se iz pepela die
i nastavlja da pobjede nie
pobjede potenja nad zlom
pobjede ljubavi nad mrnjom
pobjede svjetla nad mrakom
ti ivi u nama, u dobrom srcu svakom
ti, majko naa to napokon okove
nevjerstva raskida jer si se davno
svetom vjerom Islamom zaklela
da e samo putem dobra ii
do dana onoga kad e uzvienu pravdu
svaka smrtna dua da ugleda.
Neka je selam i spas na tebe
na tvoje hrabre ehite pale
i iako smo svukuda rasuti po svijetu
znaj, tvoja te djeca potuju i vole.
Bosna

Sinikovi-Hodi, Sanela
Mogla bih ti napisati pjesmu
rime moje da te veliaju
i da kaem da si lijepa
da si divna, jedna i jedina
Mogla bih ti napisati pjesmu
slavoluke, oreole da ti izgradim
i da kaem da si san u najljepoj noi
da si mata iz djeijih glava
to o srei snuju
Mogla bih ti napisati pjesmu

a ne mogu
Jer stvarna si kao ova bol u dui
i nikad stvarnija i nisi bila
i nikad vie ljubljena i voljena
I rumena si kao nebo na zalazu sunca
I stvarne su kie to padaju na te
a ja nemam snagu vjetra
da od tebe odagnam kiu...
Mogla bih ti napisati pjesmu
mogla bih rijeima naslikati
tvoju najljepu sliku
I potok bi u tebi prouborio
i mogao bi se osjetiti miris snjenoga behara
i mogli bi uti apat ita
to se na vjetru njie - i to bi bila
najljepa sevdalinka
Mogla bih ti napisati pjesmu
al' od suza sva bi bila rosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
al' i bez nje si dovoljno ponosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
al' i bez nje si dovoljno prkosna
Mogla bih ti napisati pjesmu
no dovoljno je da napiem: BOSNA!

(1993.)
Bosanski ehidi

Alijagi, Nedib
U oblaku saburskome,
na kaburu denetskome:
Grijene due
Allahu se mole.
Meu njima svjetlost
suha zlata,

pred kojom se otvorie

sva
denetska vrata.
Iz deneta pohrlie
da ih vide denetlije.
Da ih dvore
denetske hurije.
Spremaju ih
da ih Allah vidi.
To su, sine,
nai
bosanski ehidi.
Sve su rijei
u Ellham se slile.
ehidima vjeni smiraj
Allahrahmetile...
Bonjaci

Plivac, Zijad
Stasaju mlade breze
Rasutog li polena
Boe,
Negdje daleko...
Nikada li nee prepoznati miris
Mahovine svojih uma
Miris lia
Kad zavitla nad selom i gradom
Niti toplotu i sjaj bijelih stijena
Na mirisnom julskom suncu
Njihovom
Ispod mjeseevih mijena.

(1995)

Bosno moja

Osmanovi, Hanifa
Bosno moja
u bolu boljeti
u pjesmi pjevati
udom uditi.
Mirisom mirisati
u tebi i sa tobom
Bosno moja.
Ne udi se, Bosno

Alijagi, Nedib
Ne udi se, Bosno,
to me tebi nejma.
Tvoje ime,
u meni kuca.
ujem, majko,
Ezane.
Snijeg je skrio
sve mezare
i zatrp'o nae
obiaje...
Raselio muslimane
na sve
meridijane.
Ali nije Allahove
ugasio vatre,
U srcima zapaljene.
One griju raseljene.
I kad za to
vrijeme doe,
iz srca e
krenut plamen
Bosni, majko,
svome pragu,

na svoj kamen.
Prag Bosne

Ali, Demaludin
U naoj hii oduvijek bje kruha i vode,
vatre i smole,
i Otca i Sina i svetago Duha.
I kad bude gorjela ta Bosnina hia
od nje e ar potei daleko
i paliti dalje i vie.
Kad zvona uzbune se
i ne bude vremena za ime,
ne tugujte, na urite ka osveti
i ne alite.
Prag je od kremena samog
a iz tog kremena povremeno iskra izleti
i obasja edo u beici
i enu u proplanku preplanulu od borbe.
Ne, nisu to varke,
niti su se i sedma nebesa udaljila.
Niko nikad do naeg praga doao nije
kao nezvan gost
a da od njeg pobjegao nije
pobijeen i posramljen.
Jer u naoj spaljenoj hii
jo pogae ima
i jo jedna beika i jo jedno dijete
i jo jedan proplanak iza kue je
u kom ena raa.
A to dijete ve vidi i ide dalje
i zna ta mu je init
im ugleda spaljenu hiu
i pred njom od kremena prag.
Ne ekajte pogrom, ne urite u zimu,
ve mirno poite s ovog kamenog praga

u jo vei vjetar, u vie smetove

otkud se bolje vidi
sjajna zvijezda Danica
i pogledi otaca.
Tu ete zatei i dida
koji se prije ove strane dobi
sklonio u daljinu
i naao hlada u sjeni zvjezdane vatre
koja je spepelila nau hiu
ispred koje svijetli od kremena prag.
Zato ne gubite trag
ve gledajte u kosti otaca
iz kojih fosfor daje svjetlo
na kom ito zri i melje mlinski kamen
u vjenom potoku
ije je vrelo poteklo prije vremena.
S tog je vrela od kremena kamen
to na pragu Bosne sija.
Bonjaki did

Pali, Dervi
Rat mu rod
Uzeo
Godina hod
Bonjaki did
Na puini vremena
Sam
Na seddi
Ramazan u Bosni 1992.

Danbegovi, Medina
urke i patke redovno viam.
Drvoredi su mudriji
nego to mislimo.
Morat emo odgovarati za barbarstvo!
presuda e glasiti:

Otkrivanje nepoznatog u jednaini bez smisla

Iskuenja su incidenti.
Nisam uspjela konano rei: Zbogom
Obeani ivot dobie drugi jo na ovom svijetu.
Nabacano vrijeme bez ikakvog reda
Sve vie lii na more
Koje se pretvara u kopno.
Sua e nas napraviti pijeskom
I mi emo naprosto biti
Supstance jedne beskonane pustinje.
Dugi hodnici vode u tunel
I ko zna koliko je dug.
Idem u gnijezdo sartrovskih aba
to se boje lovca.
Bonjakinja

Osmanovi, Hanifa
Posjekoe moju jabuku Sarajku
pod beharom devedesetdruge
a behar tek zamirio.
Potrgae voe zeleno
da ne bi stasalo
i svoje sokove osokolilo.
Iz panja e izrasti dvije
koje e cvjetati
i plodove dati iz inata.
Bonjakinjo, utroba tvoja
je poput dobre zemlje
ako zatreba raae svake godine.
Samo s tobom, Bosno

Alijagi, Nedib
Ti si
u zjenici oka.
U suzi
alost odvojena.

Sudbina
na dlanu,
urezana.
Srce
Tebe dobro zna.
Samo s Tobom, Bosno,
postojim i ja.
Bosna je jedna

Sarajli, Biserka
Bosna je jedna zemlja posebna
vie ko bogda, nego velika
u srcu naem enja golema
za njenim mirisom, avlijama, sokacima
za alejama kestenova i bijelim beharima
za poznatim okovima i kaldrmli baama
malim duanima i u njima poznatim licima...
Bosna je jedna zemlja posebna
nekad gurava, nekad surova
nekad dobra mehka beika
nekad posna al prkosna
nekad ko led ledena
nekad topla gurabija medena
nekad samo gorka kopica
a opet slaa od eera
birilad naim srcima.
Hej Bosno, Bosnice, duo i srce
majko, sestrice, mila jaranice.
Kakva si da si, naa si, draga si
nee nikad niija biti
samo svoja posebna sopstvena
samo naa jedina roena
nas tvojih bosanaca i bosanica
koje ti rodi i slatkim mlijekom zadoji.
Tvoja ti djeca vazda odana bila
o tebi pjevala, o tebi sanjala

kad je trebalo za tebe ivot davala

a ljubav ih tvoja grijala na kojoj
god strani bili svijeta bijeloga.
Svata su ti kauri radili
palili, robili, muili, ubijali
sa tvog te istjerivali, tebe svojatali
svu snagu svoju upregli da te unite
da te iz nae due izgule, da nas iz tebe
prognaju i da nam se vratiti ne daju.
ejtan prokletnik sa njima spletkario, rovario
palikue, ubice, lopove pomagao
pa posustao, od njih ruke digao
pa im na kraju dohakao.
E neka ba!
Euzu billahi daleko od nas prokletnik bio.
A ti si se kako si znala branila
saburom i tekbirom hranila
od bola se previjala
a samo Allahu seddu inila.
Maallah!
Nema te snage koja e tvoje sjeme zatrti
i ljubav nau iz srca iupati.
Bosno, Bosnice, bakamli ruice
stara kuice, vjerna ahbabice
na svijetu bogdice, ne da ti nikom
svoje belenzuke, nit svoje bejaz anterije
nit mjeseca, nit njegove zvijezde.
Bie zauvijek esmer uzel djevojka
mada ti je kosa posijedila
od jada i muke svakakve
i to te vazda nepravda tlaila.
Ali inallah, bie dereda visoka
kad se osaburi i dan se svoj sauva.
Hej Bosno, Bosnice, uzel kadunice
iva i zdrava nam u rahatluku vazda bila

i srea te dovijeka pratila.

Valah!
Zaviaj

Dafi, Rizo
Kad pljusne zaviaj poput ribe snene
tuina kad zaboli
kao rana ljuta,
prolost kad vrisne u dui ranjenoj,
milujem pogledom
- kartu preko puta.
Vidim na njoj niane stare
i svjee mezare
hrabrih sanjalica,
plove stare vrbe niz obale Une
mau mi draga
- i poznata lica.
Vidim i svoju kuu zapaljenu
sluam u tiini
uzdahe sazova,
ujem staru priu o Alibabi
i njegovoj borbi
- protiv lopova.
Kada u dui sjeanje vrisne
i uplovi
u san moj meki,
pogledam staru kartu preko puta
i vidim Bosnu
- zaviaj daleki.
Znam da e mi ona u samoi
u pohode opet doi
i u snu mi milovati lice
da izbrie tugu
izbjeglice.
Zato kad tuga zaiskri u dui
i uplovi

u san moj meki,

kad ujem glasove iz daljine
to zove Bosna
zaviaj daleki!
Roeni da Bosnu vole

Osmanovi, Hanifa
ehidu se ne sklapaju oi.
Prolazim rukom po njegovoj kosi
ko mati dok uspavljuje edo.
Ne umirem.
Odlazim, ree.
Oko bez suza, na usni smijeh.
Na rukama mojim umirali su pjevajui
a ja sam plakala za njima
i to ne bijah ehid.
ivim sa eljama koje mi
u amanet ostavie.
Allahu pomozi
ostvarimo onu najveu
da bude Bosne i nas u njoj,
jer Bonjak je roen da Bosnu voli.
Bosno, Domovino draga moja!

Hajder, Ibrahim
Ko ti je prvi pjesmu ispjevao, o, Domovino, voljena!
Tako prostu, tako jednostavnu kao bijeli to je dan?
Tako milu i nezaboravnu za vremena sva
Prepoznatljivu kao Sunce. Mirisnu kao proljee
Nevinu kao sloboda
Bistru kao planinska voda
Poput vodopada bunu
Poput imena vjenu!
O, Zemljo, o Voljena!
O, veliki komadu moga otkinutog tkiva!
O, moja rano do groba nezarasla!

O, da li e ostati iva?
Priroda te meni dala a sudbina oduzela
I lani i zimus, i ljetos i noas,
opet me tuga za tobom obuzela
Raa se ponovo iako davno roena si
ispod Neba, to na suzu lii
Ukrasti ga i pomraiti htjedoe
opasne face u zlim vremenima
I strasno se pokajae
Pobie svoje sjene i nestae
u paklu plamenom. I svoje oi popie
I kamen postae
Kamen na kamen kule nastae
od njihovih glava, glava zla
U rukama maevi mau
nedoivljenoj im istoriji.
Tebe je divno imati, o, Domovino voljena!
I u srcu i u uspomeni, i slatkoj i gorkoj
I u pjesmi i u suzi vreloj
I u snovima tekim kad me savjest davi:
to te nemam i na javi!
Tebe je divno osjeati, o, Domovino voljena!
I u koraku i u zraku
I u svom djetetu, i u svom roaku
I u glasu, i u rijei to mi duu davi
I po danu i po mraku
ta mi vrijedi osjeanje prazno
kad te nemam i na javi!
I ime tvoje premilo
I pjesma spjevana o tebi
I osjeanje prema tebi
I sjeanje na tebe
I planine tvoje i tvoja voda,
Sve uzalud je kad ti je pokradena sloboda!

Povijest moje otadbine

ati, Musa azim

Evo te gledam zanesenim okom,
Pov'jest draga domovine moje;
Srce mi strepi, a desnica dre,
Stranice svete prevrui tvoje I dua mi se, puna potovanja
Pobono svakoj tvojoj rjeci klanja...
Na javor-guslam' u najslaem zboru
Tebe su vile moga roda vile.
I svaki spomen prolosti nam slavne
K'o svet amanet u Te su nam slile,
Da svojim arom sred naije' grudi
Stari nam ponos i vitetvo budi.
O knjigo slave! Ja u Tebi vidim
Junakog Tvrtka i sve svoje pree,
S handarom otrim u desnici snanoj
Ponosnoj Bosni kako brane mee I poput smijelih divova i lava
Prsima tite svoja stara prava.
Ja vidim na tvom uzvienom listu
Sva ona davna neumrla djela,
to ih Sokoli, Pijele i Tire
Stvorie, kad su uzdignuta ela
Najveem carstvu na kormilu bili
I krv dumansku potocima lili.
Ja vidim kako vrh kreva naih
Sunace zlatne slobodice sije,
Junaka seka kako bratu svome
Niz jedra plea turu-perin vije,
A dina mati svog jedinca hrani,
Da Herceg-Bosni ast i ponos brani.
Ja vidim evo sve krvave vojne
I bojna polja i britke handare
I alaj-bajrak, to se nebu vije

I Toke, to se na sunacu are

I bijesne ate, to ko vihor lete
Ah, vidim svega iz prolosti svete.
U tvome krilu! Tobom zaneseno
U grudima dre mlado srce moje
ivijem arom cjelivat bi htjelo
Tvoj svaki redak, svako slovce tvoje;
Na tvoje listove dua mi je pala,
O sveto nebo mojih ideala!
O nae slave ogledalo vjerno!
Daj rodu mome putovoa budi;
Svoje mu vatre ulivaj u duu,
Svojijem dahom nadahni mu grudi,
Pa sv'jestan tebe neka smjelo brodi
Svojemu spasu i svojoj slobodi!
Zahro handar dok o klinu visi
i svoju prolost pokopanu sniva,
Moj narod neka laganijem perom
Budunost ljepu na tebi osniva,
U tebi glede' ideale svoje,
Pov'jest drage otadbine moje!
Bosanska rua

Kljuanin, Zilhad
Iza prolaska zvijezde repatice,
poto su djeca pokupila dukate
ostale iza njenog repa
Iza bukanja bijelih lasica u rijeno aje,
gdje vodena je granica, kao u zlatno
pravedno doba, izmeu dobra i zla
Iza pda jabuka senabija
po svjeim humkama, iji romor
ut e se jedino u dennetu
Iza urlika posljednjeg gorskog risa,
jedinog bosanskog lava, poslije kojega
nee biti znaka za tit, ni za grb

Iza vriska sestre iz bijelog grla

u bijelo jutro, kad u vrisku raste
vrijesak to nosi bratovo ime
Iza samoubilakog skoka bosanskog
konja, pretovarenog granatama, iza
tutnja u provaliji
Iza bajti od najlona na cijelcu,
gdje kripi korak poput smrznutih
eljusti, poput starih baglama
Iza seoba medvjed prema zapadu,
njihovih staza kroz minska polja, kad
otpadaju ape, klupka dlake, sluz
Iza istoka, odbaenog davno
od istoka, iza zapada, neprihvaenog
nikad od zapada
Iza sedam gora, iza sedam
mora, iza zzora,
iza zuda nie jedna rua.
Njen miris je Resulova pot,
a latice krv ehid.
Bosna Bosona

Ali, Demaludin
Kto e ih saekati?
Koje vrijeme
i koji zemljin krug?
Idu a ne znaju puta,
govore a jezik zagubili.
I zemlju im, umalo,
ispod nogu ne otee.
Al sjeti se jedan
da se Boson nekad zvao.
I povika:
"Bosna Bosona!"

"Nije to naa zemlja,

niti nae ime!"
"A kto vam to ree?"
"Oni iza Drine!"
I sjetie se da oni ve
dugo, predugo,
njihovim tragom idu
i sve zatiru.
Miris Bosne

Alijagi, Nedib
ekati.
U loncu bosanskom
vatru,
ni istonu ni zapadnu.
ekati.
Svjetlost ugaenu
majke,
to mrtve oplakuje.
Pamtiti.
Haveti sa planina bosanskih
u mukama,
ni istonim ni zapadnim.
ekati.
U suhim granama babovine
behar
pa da
ni istonim ni zapadnim
mirisom Bosne
zamirie...
Bosna se pokorit' ne moe

Sarajli, Biserka
Da l' ujete brao i sestrice
Da l' ujete kako Bosna cvili?
Posjekoe njene jablanove

Vite jele i mlade borove

Popalie sela i gradove
Poruie njene bogomolje
Zamutie rijeke i izvore
Opustie kue domainske
Ucvilie i staro i mlado.
Jei Bosna jadna i ranjena
Izgaena i osramoena
Ojaena i zaprepatena.
ta se desi nama iznenada
Je su l' ovo ti isti stvorovi
to su istom ulicom hodili
to su isti vazduh udisali
to se naim komijama zvali?
Ne znadosmo brao i sestrice
Da su ovo dugo pripremali
Svoju djecu mrnji su uili
Vjerovali da e preko noi
Cijelu Bosnu lako porobiti.
Nisu znali da je posna Bosna
Porodila sebi sinove i keri
to su spremni sa golim rukama
Bosnu branit' od mahnitih zvijeri.
Skupite se brao i sestrice
Oko Bosne sastavimo ruke
vrstu halku hajmo napraviti
Bosnu nau slono opasati
Neka vide kad se braa sloe
Da se Bosna pokorit' ne moe.
Da l' ujete brao i sestrice
Da l' ujete kako Bosna pjeva
Otjerasmo dumane proklete
Nie novo iz pepela cvijee
Mladost naa nije zalud pala
Majka Bosna svjetlost ugledala.

Tvrda suzo oka bosanskoga

Alijagi, Nedib
Tvrda suzo
oka bosanskoga,
mog naroda muko.
U tebi su
elje presjeene,
rijei neizgovorene,
djevojice
bolom zateene,
uzdasi majke
neutjeene...
Padaj
i poteci!
Kai naoj
merhametli djeci
svoje ispovijesti...
Na ivot - to je Bosna

Danbegovi, Medina
I.

Ja pjevam za budui svoj izmiljeni lik

i zrelost od koje tjenje mi biva
Prvo se pomolim, pa onda piem
o zori bez obrisa,
o smrznutim ruama bez postelje,
o mome repu bez sunca
o mjeseevoj rijeci koju u jednom umjeti da preem!
Ja pjevam o jednom bratu
kojeg elim da vidim
kao svaki petak i novu subotu.
Tu misao teko gutam kao slinu usred prehlade sa kiselinom.
Pjevam o jednoj mami

i jednom ocu dok u daljini vojnici dorukuju smrt.

Nestaju grubo kao predmeti
na crteu u svai vodenih bojica,
U daljini nazirem dugu
Raa se novi dan
I ja pjevam

II.
Moj otac svako jutro ustaje prije pet.
Vjetar mu otvara plua
i on se umiva na avlijskoj pumpi
i mirie na zemlju i kukuruz.
Moja se mama uprskala mlijekom
i brie lice blijedom keceljom.
Moja mama mijesi hljeb
i niko ne pjeva na njenim nekad cvjetnim prozorima!
Skriva suze uzimajui abdest,
pokriva se i klanja sa ocem.
Ujutro se moj brat raduje rosi.
Bratovo dijete se budi
crteom smijeha istkano.
Moja se mama zaboravi,
pa hoe da izae na cestu
da me eka.
Moj otac traga za zanesenim pogledom sluaja,
kao i moj brat,
mamu utjei
pa ode na dumu.

III.

Pjevam i sanjam!
Ja vidim brda: Sikolu, Ove i Borik, kue i ljude,
Misurie, ojluk i Zoljevo,
svog brata koji nita puno ne pita
nego samo brie vlastite tragove
Moj brat je veliki ovjek!
Ruke se pruaju kao munara.
Moj otac hvata rijetku pticu.
Mama se nasmijala u plau
Pa na namazu cvjetnim kljuem postojanja
moli smrt da ostane sita
i brani ono malo hljeba na dlanu.
Ustani Bonjo

Osmanovi, Hanifa
Fisnue strijele
s istoka i zapada.
Potee krv po Bosni.
Zemlji u kojoj najljepu
muziku sviraju ubori vrela
uz apat uma,
s pjesmom slavuja
k'o u denetu.
Ustani Bonjo,
od zla se brani
obraz sauvaj.
Nek' zauti danfezli odjea
zazveku halhale, zaklepu nanule
po avlijskoj kaldrmi.
Odjeknu ezani i zvone zvona.
Nek pjevaju Jovanka i Marija.
irokoj bonjakoj dui
sem zla nita ne smeta.

Na izvoru Bosne

Alijagi, Nedib
Na izvoru Bosne
edan stojim.
ekam delate.
Izgubljeno brojim.
A iz Bosne
studen bije,
hoe
sina ednog
da napoji...
Obiaji Bosne

Alijagi, Nedib
Pronai u sebi
obiaje Bosne,
bez noa i kame.
Nai e u njima
i moje,
bonjako rame...
Moja zemlja

Dafi, Rizo
Moja je zemlja sabur-majka
to samo sinove
heroje raa
na njenom licu stoljea piu
o onom to nam se
dogaa.
Moja je zemlja junak iz bajke
to nam kroz patnje
slobodu raa
na prsima njenim historija pie
o onom to nam se
dogaa.

Moja je zemlja djevojka snena

u ijem se oku
ljubav raa
a njena patnja svima govori
o onom to nam se
dogaa.
Moja je zemlja cvijet kameni
na kom se novo
sunce raa,
na njoj i humke govore nijemo
o onom to nam se
dogaa.
Herceg Bosni

ati, Musa azim

Herceg-Bosno, majko moja mila,
Sliko raja, slavo srca moga!
Ponizno se moja klanja vila
Pred podnojem velianstvu Tvoga.
I u aru beskrajne ljubavi
Pjesmom svaki cjelivam Ti kraj;
Tvome polju, kru i dubravi
Nuajui topli zagrljaj.
O, Tvoje je ponosito stijenje:
U njemu se ivi krije plam.
Ono nae sveto je znamenje,
Ono nae ljubavi je hram!
Na njemu nam slavna prolost sniva:
Cilik puke i handara zvek;
Al' vilinsko jo se kolo vije
Uz narodne nae pjesme jek.
S Tvoje grude svaka mila travka
Pria Tvoga velianstva sjaj;
Krvlju svojih junakih sinova
Ti si svaki natopila kraj.
Sveta mi je povjesnica Tvoja,

K'o i Tvoga plavog neba krug;

O, ljubim Te, domovino moja,
Ljubim Tvoju livadu i lug!
Ljubi mi Te svaki kucaj srca
I due mi svaki topli dah,
I pod hladnim ljubit e Te grobom
Moj mrtvaki pepeo i prah!
Bosna

Dafi, Rizo
Krvava si, Bosno, sva si uzorana
i u nama ivi
- kao bolna
rana
Preli smo hrabro sve mutne vode
da ti donesemo
- dane slobode,
pa danas tamo gdje su te stavljali
u lance i okove
gradimo od sunca
- mostove.
Toi u venama svojih heroja
najdraa moja
najdraa moja!
Bosanska rua

Kljuanin, Zilhad
Iza prolaska zvijezde repatice,
poto su djeca pokupila dukate
ostale iza njenog repa
Iza bukanja bijelih lasica u rijeno aje,
gdje vodena je granica, kao u zlatno
pravedno doba, izmeu dobra i zla
Iza pda jabuka senabija
po svjeim humkama, iji romor

ut e se jedino u dennetu
Iza urlika posljednjeg gorskog risa,
jedinog bosanskog lava, poslije kojega
nee biti znaka za tit, ni za grb
Iza vriska sestre iz bijelog grla
u bijelo jutro, kad u vrisku raste
vrijesak to nosi bratovo ime
Iza samoubilakog skoka bosanskog
konja, pretovarenog granatama, iza
tutnja u provaliji
Iza bajti od najlona na cijelcu,
gdje kripi korak poput smrznutih
eljusti, poput starih baglama
Iza seoba medvjed prema zapadu,
njihovih staza kroz minska polja, kad
otpadaju ape, klupka dlake, sluz
Iza istoka, odbaenog davno
od istoka, iza zapada, neprihvaenog
nikad od zapada
Iza sedam gora, iza sedam
mora, iza zzora,
iza zuda nie jedna rua.
Njen miris je Resulova pot,
a latice krv ehid.

KAD BI BOSNA
Kad bi Bosna bila pjesma,
Ja bih sa njom zapjevala.
Pjevala bih svakog dana,
Al do kraja nikad ne bi,
Bosna bila opjevana!
Kad bi Bosna esma bila,
Ja bih vodu stalno pila.
I kad edna ne bih bila,

Opet bih je natoila!

Kad bi Bosna bila rosa,
Ja bih po njoj vazda bosa.
Rosom bih joj lice mila,
Svoju Bosnu podmladila!
Kad bi Bosna biser bila,
Kako bih se nakitila!
Biser erdan bih nosila,
Dumanima prkosila.
Kad bi Bosna ptica bila,
Bosno moja, Bosno mila,
Sa tobom bih i bez krila,
Majko, Bosno, poletila!
Kad bi Bosna rua bila,
Ja bih ruu posadila,
Na srcu bi mome cvala,
Pa bih Bosnu mirisala!
Kad bi Bosna eer bila,
Studen vodu bih dolila,
Slatki erbet napravila,
Sa Bosnom se zasladila!
Kad bi Bosna mehlem bila,
Na rane bih nju privila,
Ljute rane da izvidam,
I sihire da poskidam!
Kad bi Bosna emer bila,
Ja bih opet okusila,
Bosanska bi moja dua,
I njen emer da okua!
Kad bi Bosna otrov bila,
I otrov bih taj popila,
Ja bih Bosnu iskapila,
Makar sevap smrti bila!
Al Bosna je sve pomalo.
Sve je to u Bosnu stalo.
A najljepe to to ima,
Nalazi se u ljudima!
Moja Bosno, moja vilo,

Kad bi tebi neto bilo,

Je bez tebe ne bih mogla,
Al ipak bih snage smogla,
Ja bih tebi dojezdila,
Bosna bi mi mezar bila!
Na mezaru, zelen trava,
uva te od zaborava.
Na mezaru ljiljan cvjeta,
Bie Bosne dok i svijeta!

Ponedjeljak, 26 Januar 2009 14:13

Veliko ti hvala Bosno

Jednom davno ivjela je,
a i danas Bosna ivi,
Ko karanfil, rua, lala
ona cvjeta tu u nama.
Ponekad sam tuna,
ali u mislima Bosnu gledam.
Moji prijatelji i ja u njoj ivimo.
Za sve to BOSNO, HVALA TI!

RAMI ELMA IV b-9

Sve je to moja Bosna

Bosna je mjesec, Bosna je zvijezda,
Bosna je naa najglasnija pjesma,
Bosna je cvijet koji cvijeta danju i nou,
Bosna je ljubav o kojoj sanjam nou.
Bosna je ljubav majke prema djetetu,
Bosna je uitelj malome prvaku,
Bosna je miris behara u zraku,
Bosna je kia na svijetu najtia.
Bosna je sunce na nebu usred dana,
Bosna je drvo rairenih grana,
Bosna je labud bijelih krila,
Bosna je draga ba svima.

BALI ELZEDINA IVa

Srcem pjesmu aljem BiH

Srcem pjesmu aljem ja.
Srcem muziku piem ja.
Svojoj lijepoj i mirnoj
Domovini Bosni i Hercegovini.
Mali gradovi, lijepa sela,
duboke rijeke i visoke planine,
tihe gore
Bosne i Hercegovine.
Ovdje su ljudi dobri.
Ima ih mnogo.
Svima je najljepa
jedna zemlja
Bosna i Hercegovina.

JUSI AJLA IVb

Domovino moja
U vrtu mirnom,
gdje dijete raste,
pele zuje i lete laste,
tu je moja domovina.
Iznad je mjeseina puna.
Blista kao najljepa zlatna kruna.
Bosna je lijepa kao i nae majke.
O njoj se piu najljepe bajke.
Umiva svoje lice rosom,
ko djevojica sa dugom kosom.
I predivna dva oka sa bijelog lica,
domovina naa ljepotica.

RAMI ELMA IVb

Domovina BiH
Kako da napiem pjesmu za tebe?
Mislim, mislim pa sjetim se
da ti ima rijei etiri:
Domovina Bosna i Hercegovina.
Sanjam, sanjam samo tebe.
Gdje god ja, tamo ti.
Gdje god ti, ondje ja,
Domovina Bosna i hercegovina.
San mi oi ne moe sklopiti.
Uvijek si mi pred oima ti,
jedna i jedina,
Domovina Bosna i Hercegovina.
Gdje god zaspim
budim se sa imenom tvojim.
Pa ak u mojim snovima si ti,
moja ljubavi.
Dolo je vrijeme
da ti ime otkrijem.
Ti si moja
Domovina Bosna i Hercegovina.

HAJDAREVI DENITA IV b 9

Domovina
Najljepe cvijee posadiu,
tulipan bijeli, uti i plavi.
To zastava bie tvoja,
Domovino moja.
Izgradiu najljepu kulu,
u pijesku, nek te krasi,
ponosno i hrabro,
Domovino moja.
Najljepu pjesmu napisau,
od srca da je pjevaju.
Poinje sa dvije rijei,
Domovino moja.

MEHI NEJRA III c

Doek Bajrama
No je bila tiha
kao i uvijek...
Kandilji se upalie,
ezani sa munara,
jo jedan Bajram najavie.
Na dan Bajrama,
sveano sam se spremio.
I s ponosom,
u damiju krenuo.
Tamo me doekae
vesela lica,
a na lipi staroj,
zapjeva slavuj ptica.
Bajrame, najljepi blagdane!
Ti srce svoje otvori svima.
Ti blagdanske ari ima!
Dobrom duom ljepotu skriva.
ENIS DAKULI IIIb
NEVZET RAMI IIIa

Bosna je moja zemlja

Bosna je moja zemlja.
U njoj se rodih ja,
moja mama, moj tata
i moja dva brata.

Za nju su se borili
mnogi za nju duu su dali.
Jedina je i za mene najljepa,
slobodna kao ptica u letu.
Bosna je moja zemlja.
Srce to kuca u meni.
Poj slavuja to nas tiho takne,
kad no se polahko primakne.
Ime se njeno srcem izgovara
i onda kad usne zanijeme.
Bosna je pogled prepun ara
i ljubav u svakom ovjeku stvara.

KANURI HAJRA IV b 9
Kako bolan nema Bosne, a Neretva huci, kako bolan nema Bosne a Miljacka tece, kako bolan nema Bosne a Sana ide.
Ti mislis da ona ne ide, ali sagni se hajvanu, pogledaj, ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Vrbas, ide Bosna, ide
Ukrina, ide Lasva.
Svi oni i one idu, a ti dje ces? Nemas kud.
Ide bolan Ugar, u njega utice Lonska, tu riba ima.
Tu si treb'o ribe fatat, a ne moju kucu rusit. Ti si treb'o otic na onu Unu, zasjest s komsijama i zapjevati "Ah meraka
u veceri rane", a ne se fatat granata i djecu po gradovima ubijati. Sram te bilo!
Da imas imalo duse kosto je nemas ti bi znao dok god te rijeke teku, Bosne ima...
Joj kad te nako jal' za mali jal' za veliki nozni prst svezem kanafom pa te pustim niz Vrbas... Joj kad nako bosonog
krenem kroz seher a sve me probada po tabanima...popnem se na sehitluke i kazem: Ama nije bolan samo tvoja i
moja je, nije bolan samo vasa i nasa je i bice ako Bog da.