Oskar Vajd - Odani prijatelj Jednoga je jutra stari voluhar (voluhar, vrst glodavca, vodeni takor) promolio glavu

iz rupe. Imao je sjajne biserne oi i krute sijede brke a rep mu je bio kao dugaak komad crna kauuka. Male su patkice plivale po ribnjaku ba kao jato utih kanarinaca a majka njihova, koja je bila sva bijela sa sasvim crvenim nogama, trudila se da ih naui kako e u vodi stajati na glavi. Nikada neete pristajati u otmjeno drutvo ako ne budete znali stajati na glavi govorila im je neprestano i sve im je pokazivala kako se to radi. Ali male patkice nisu pazile na nju. Bile su tako mlade da nisu znale kolika je korist pristajati u drutvo. Kako su to neposluna djeca! zavie stari voluhar zaista zasluuju da budu potopljena. Nipoto odgovori patka svatko mora jednom poeti, a roditelji treba da budu nadasve strpljivi. Ah, ja ne znam roditeljske osjeaje ree voluhar ja nemam obitelji. Nisam se nikada enio, a i ne kanim se eniti. Ljubav moda i valja na svoj nain, ali prijateljstvo je mnogo uzvienije. Ne znam zaista nita na svijetu to bi plemenitije i rjee bilo nego odano prijateljstvo. A to sudi ti, molim te, o dunostima odana prijatelja? zapita konopljarka koja je u blizini sjedila na vrbi i ula taj razgovor. Da, to bih i ja voljela znati, ree patka te otpliva na kraj ribnjaka i stane na glavu da svojoj djeci pokae dobar primjer. To je glupo pitanje! zavie voluhar. Odan prijatelj treba vazda da mi bude odan, razumije se. A to bi ti da uzvraa? zapita mala ptiica te se uzvije na srebrnu granicu i zalepra krilacima. Ja te ne razumijem odgovori voluhar. Ispripovijedat u vam o tom jednu zgodu ree konopljarka. Je li ta zgoda o meni? zapita voluhar. Ako jest, sluat u jer ja silno ginem za priama. Moe se odnositi na tebe odgovori konopljarka te sleti, spusti se na obalu i uze pripovijedati pripovijest o odanom prijatelju. Bio vam je nekada ree konopljarka valjan momak po imenu Hans. Je li bio jako ugledan? zapita voluhar. Nije odogovori konopljarka ne bih rekla da je ikako bio ugledan, osim po svojem blagom srcu i po neobino okruglom, dobroudnom licu. ivio je sam samcat u siromanom kuerku i radio svaki dan u svojem vrtu. U svem kraju nije bilo vrta koji bi bio lijep kao njegov. Tu su rasli klinii i ljubiice i rusomae i zlatice. Tu su bile damastne rue i ute rue, mrazove sestrice, i zlatne, grimizne i bijele mauhice. Pakujac i reuha, mauranka i bosiljak, jaglac i perunika, sunovrat i vrtni klini cvali su i cvjetali redom, kako kojemu bude mjesec, jedan je cvijet dolazio za drugim, tako da je uvijek bilo divota da ih gleda i ugodnih miris da ih mirie. Mali je Hans imao svu silu prijatelja, ali najodaniji mu je prijatelj bio veliki Hugh mlinar. I zaista je bogati mlinar toliko bio odan malomu Hansu te se svaki put kad mu je prolazio kraj vrta naginjao preko zida da natrga kitu cvijea ili aku mirisavih biljaka ili da natrpa depove ljivama i trenjama ako je doba vou. 'Pravim prijateljima sve treba da je zajedniko', obiavao je govoriti mlinar, a mali je Hans klimao glavom i smjekao se i jako se ponosio to ima prijatelja tako plemenitih misli. Gdjekada su dodue susjedi sudili da je udno to bogati mlinar nita ne uzvraa

malomu Hansu, premda ima na tavanu u svojem mlinu sto vrea brana i est krava muzara, i veliko stado vunatih ovaca; ali Hans nije razbijao o tom glavu i nije mu bilo vee slasti, nego sluati divne rijei to ih je mlinar znao govoriti o nesebinosti pravoga prijateljstva. Tako je mali Hans radio te radio u svojem vrtu. Za proljea, ljeta i jeseni bio je sav sretan, ali kad bi nastala zima i on nije imao voa ili cvijea da ih nosi na trg, morila ga je estito i zima i glad i esto je lijegao bez veere, samo s nekoliko suhih kruaka ili neto tvrdih oraha. Zimi je i bio sam samcat jer mlinar mu nije nikada dolazio u posjet. 'Ne valja da odlazim k malomu Hansu dok je snijeg', znao je mlinar govoriti svojoj eni, 'jer kad je tko u nevolji, treba da ga ostavi sama i da mu ne dodijava posjetama. Tako barem ja sudim o prijateljstvu, a znam pouzdano da pravo sudim. Poekat u dakle dok ne svane proljee, a onda u ga pohoditi i on e mi moi dati veliku koaru punu jaglaca i to e ga razblaiti.' 'Ti se zaista jako brine za druge', odgovori mu ena, a sjedila je u svojem udobnom naslonjau uz toplu vatru od borovine, 'jako se brine zaista. Prava je slast sluati te kad govori o prijateljstvu. Uvjerena sam da ni sam pop ne bi znao kazivati ovakvih krasnih stvari kao ti, iako on stanuje u trokatnoj kui i ima na malom prstu zlatan prsten.' 'Ali zar mi ne bismo mogli pozvati maloga Hansa?', ree najmlai sin mlinarov. 'Ako je mali Hans u nevolji, ja u mu dati polovicu svoje juhe i pokazat u mu svoje bijele kunie.' 'to si ti glup djeak!', zavie mlinar, 'zaista ne znam kakva je korist to te aljem u kolu. ini mi se da nita ne ui. No da mali Hans doe ovamo te vidi nau toplu vatru i nau dobru veeru i nae veliko bure crvena vina, uzeo bi zavidjeti, a zavist je najstranija stvar i kvari svaiju narav. Ja ni za to ne doputam da se Hansu pokvari narav. Ja sam njegov najbolji prijatelj, pa u uvijek paziti na njega i nastojati da on ne zapadne ni u kakvu napast. Osim toga, kad bi Hans doao ovamo, moda bi mi zaiskao togod brana na zajam, a ja to ne bih mogao uiniti. Brano je jedno, a prijateljstvo drugo i to ne treba mijeati. Te se rijei razliito sriu i znae razliite stvari. Svatko to vidi.' 'Kako ti valjano govori!', ree mlinarova ena i natoi si veliku au toploga piva, 'ja sam zaista pospana. Ba je kao u crkvi.' 'Mnogi ljudi rade valjano', odgovori mlinar, 'ali jako malo ljudi govori valjano, a to dokazuje da je mnogo tee govoriti, a i mnogo je odlinije' i on pogleda otro preko stola maloga svojega sinia koji se tako zastidio te je oborio glavu, sav se zacrvenio i stao plakati u aj. Ali bio je tako mlad da mu morate oprostiti. Je li to konac pripovijesti? zapita voluhar. Nipoto odgovori konopljarka to je poetak. Onda si ti sasvim zaostala za vremenom ree voluhar. Svaki valjani pripovjeda zapoinje danas od svretka, onda se laa poetka i zavrava sredinom. To je nova metoda. Sve sam to uo onomad od nekoga kritiara koji se je s jednim mladiem etao oko ribnjaka. Govorio je o tom potanko, a ja sam uvjeren da je pravo govorio jer je imao modre naoare i elavu glavu, a svaki put kad bi mu mladi rekao togod, odgovarao je: 'Kojeta!' Ali, molim te, nastavi svoju pripovijest. Ja silno volim toga mlinara. U mene samoga ima sva sila krasnih uvstava pa je meu nama velika simpatija. Dobro dakle ree konopljarka, poskakujui sad na jednu nogu, sad na drugu im je minula zima i jaglaci stali rastvarati svoje blijede ute zvijezde, ree mlinar eni da e sii i pohoditi maloga Hansa. 'to si ti dobra srca!' klikne njegova ena, 'ti uvijek misli na druge. I nemoj zaboraviti ponijeti veliku koaricu za cvijee.' Mlinar dakle svezao krila na vjetrenjai jakim eljeznim lancem i siao niz brdo s koaricom u ruci.

 'Dobro jutro, mali Hans', ree mlinar. 'Dobro jutro', odvrati Hans, podupre se svojom lopatom i sav se raskesi. 'A kako si proveo svu zimu?' zapita mlinar. 'Lijepo je zaista', klikne Hans, 'to me pita, zaista jako lijepo. Na alost prilino mi je ljuta nevolja bila, ali sada je svanulo proljee i ja sam sav sretan i sve mi cvijee lijepo uspijeva!' 'esto smo zimus govorili o tebi, Hans', ree mlinar, 'i bili smo radoznali kako ti je.' 'To je divno od vas', ree Hans; 'skoro sam mislio da ste me zaboravili.' 'Ja se, Hans, udim tebi', ree mlinar, 'prijateljstvo se ne zaboravlja nikada. To je najljepe u prijateljstvu, ali meni se ini da ti ne razumije poeziju ivota. Kako su ti zaista lijepi jaglaci.' 'I jesu zbilja jako lijepi', ree Hans, 'i ja sam sav sretan to ih imam ovoliko. Odnijet u ih na trg i prodat u ih naelnikovoj keri pa u za te novce iskupiti svoje take.' 'Iskupit e svoje take? Valjda ih nisi prodao? Bila bi ludost da si to uinio!' 'Ta ja sam to morao uiniti', ree Hans. 'Eto vidi, zima je bila jako loa i ja zaista nisam imao novaca da kupim kruha. Tako sam najprije prodao srebrna dugmeta s blagdanjega kaputa, zatim sam prodao srebrni lanac i potom dugaku lulu, a naposljetku sam prodao take. Ali sve u sada ponovo iskupiti.' 'Hans', ree mlinar, 'ja u ti dati svoje take. Nisu dodue u osobito dobru stanju, jedna im je strana pokvarena, a i paoci im neto ne valjaju; ali unato tom, ja u ti ih dati. Znam da je to jako plemenito od mene i mnogi e me smatrati ludim to ti ih dajem, ali ja nisam kao drugi svijet. Mislim da je plementina jezgra prijateljstvu, a osim toga nabavio sam ja sebi nove take. Da, umiri se, dat u ti ja svoje take.' 'To je zaista plemenito od tebe', ree mali Hans i smijeno mu se okruglo lice sasvim zasja od radosti. 'Lako u ih opraviti jer imam kod kue dasku.' 'Dasku!', ree mlinar, 'pa to ja ba i trebam za krov na mojoj sui. Na krovu je prilina rupa i sve e mi se ito prokvasiti ako je ne zatvorim. U sretan si as spomenuo to! Zbilja je divota kako dobro djelo uvijek raa drugo dobro djelo. Ja sam tebi dao svoje take, a sada e ti meni dati svoju dasku. Razumije se, take su mnogo vrednije nego daska, ali pravo prijateljstvo ne pazi nikada na to. Molim te donesi je i ja u jo danas popraviti svoju suu.' 'Svakako', klikne mali Hans, otri u suu i dovue dasku. 'Nije jako velika daska', ree mlinar, 'pa mi se ini dok pokrpim krov na sui, nee tebi nita preostati da pokrpi take; ali ja tome dabome nisam kriv. A sada kad sam ti dao svoje take, znam zacijelo da e mi za uzvrat dati neto cvijea. Evo koarica i gledaj da je svu napuni.' 'Svu?', ree mali Hans prilino u brizi jer je bila zaista velika koara i on je znao, ako je napuni, da mu nee preostati cvijea za trnicu, a jako je elio dobiti nazad svoja srebrna dugmeta. 'Zaista', odgovori mlinar, 'kad sam ti dao svoje take, mislim da nije previe to ti item malo cvijea. Moda krivo sudim, ali sam mislio da u prijateljstvu, u pravom prijateljstvu, nema nikakve sebinosti.' 'Dragi moj prijatelju, predobri moj prijatelju', klikne mali Hans, 'na milu ti volju bilo sve cvijee u mojem vrtu. Vie je meni do tvojega dobroga suda, nego do mojih srebrnih dugmeta', pa on otrao i potrgao sve svoje lijepe jaglace i napunio mlinarovu koaru. 'Zbogom, mali Hans', ree mlinar kad je krenuo uzbrdo, s daskom na ramenu i s velikom koarom u ruci. 'Zbogom', ree mali Hans i zapoe kopati ivo, toliko se radovao takama. Sutradan je privrivao na trijemu kozju krv, kad zauje mlinarov glas kako ga zove

s ceste. Skoi s ljestava, potri u vrt i pogleda preko zida. Bio je mlinar s velikom vreom brana na ramenu. 'Dragi mali Hans', ree mlinar, 'bi li mi ti odnio ovu vreu brana na trg?' 'Oh, tako mi je ao', ree Hans, 'ali ja sam danas zaista u poslu. Moram privrstiti sve svoje povijue i politi sve svoje cvijee i povaljati svu svoju travu.' 'Bogme', ree mlinar, 'kad pomislim da ja tebi dajem svoje take, sudim da je prilino neprijazno to me odbija.' 'Oh, nemoj to govoriti', klikne mali Hans, 'ni za to na svijetu ne bih da budem neprijazan!', i on otri u kuu po kapu i odulja se s velikom vreom na ramenu. Bio je jako vru dan, cesta je bila strahovito prana te jo nije bio Hans doao ni do estoga miljokaza, a toliko se umorio da je sjeo i otpoinuo. Ali ipak je svojski koraao i naposljetku stigao na trg. Poekao je tamo neko vrijeme, prodao vreu brana za jako dobru cijenu i onda se odmah vratio kui jer se bojao, ako se predugo zadri, mogao bi putem sresti kakve lupee. 'To je bio zaista teak dan', ree mali Hans sam sebi kad je lijegao u krevet, 'ali se veselim to nisam odbio mlinara jer on mi je najbolji prijatelj, a osim toga daje mi svoje take.' Sutradan u rano jutro doao mlinar po svoje novce za vreu brana, ali mali Hans bio se toliko umorio da je jo leao u krevetu. 'Vjere mi', ree mlinar, 'ti si jako lijen. Kad pomislim da ti ja dajem svoje take, sudim zaista da bi ti trebao jae prionuti. Besposlica je velik grijeh, a ja ne volim da mi ikoji prijatelj bude besposliar ili lijenina. Nemoj mi zamjeriti to ti ovako otvoreno govorim. Razumije se, ne bi mi ni na kraj pameti bilo da ti ovako govorim kad ti ne bih bio prijatelj. Ali to ti vrijedi prijateljstvo ako ne smije iskreno kazati to misli? Svatko zna kazivati milote i truditi se da ugodi i da polaska, ali pravi prijatelj govori uvijek to je nemilo i ne haje hoe li prijatelja raaliti. I zaista, ako je zbiljski prijatelj, on to vie voli jer zna da time ini dobro.' 'ao mi je', ree mali Hans tarui oi i skidajui nonu kapicu, 'ali ja sam se toliko umorio te sam smislio da jo malo proljekarim u krevetu i da posluam kako pjevaju ptice. Zna, svagda ja bolje radim kad se nasluam kako ptice pjevaju.' 'Tome se veselim', ree mlinar i potapa maloga Hansa po leima, 'jer ja te trebam da mi doe u mlin im se obue i da mi pokrpi krov na sui.' Siromah mali Hans silno je elio otii u vrt i raditi, jer dva dana nije polijevao cvijee, ali nije volio da odbije mlinaru kad mu je tako dobar prijatelj. 'to misli, bi li bilo neprijazno kad bih rekao da sam u poslu?', zapita on plahim i straljivim glasom. 'Zaista', odgovori mlinar 'ja sudim da ne iziskujem previe od tebe jer ja tebi dajem svoje take; ali ako odbije, ja u dakako otii i uraditi sam.' 'Oh, nipoto', zavikne mali Hans te skoi iz kreveta, obue se i ode k sui. Radio je sav bogovetni dan dok nije Sunce zapalo a kad je zapalo Sunce, doao mu mlinar da vidi kako posao. 'Jesi li ve popravio rupu na krovu, mali Hans?', dovikne mu mlinar veselim glasom. 'Sasvim sam popravio', odgovori mali Hans i sie s ljestava. 'Ah!', ree mlinar, 'nikakav rad nije tako sladak kao kad radi drugima.' 'Zaista je velika ast sluati te kako govori', odgovori mali Hans sjedajui i briui elo, 'jako velika ast. Ali meni se ini da neu nikada imati tako krasnih misli kao ti.' 'Ah, javit e ti se one', ree mlinar, 'ali se mora jae potruditi. Danas ti zna samo praksu prijateljstva; za neko e vrijeme dokuiti i teoriju.'

 'Zar zbilja misli da hou?', zapita mali Hans. 'I ne sumnjam u to', odgovori mlinar, 'ali sada, kad si mi pokrpao krov, bolje je da ode kui i da otpoine jer ja bih da mi sutra otjera ovce u planinu.' Siromah mali Hans pobojao se da odvrati ita, a sutradan u rano jutro dotjerao mlinar svoje ovce k njegovoj kuici i Hans krenuo s ovcama u planinu. Potratio je cio dan dok je stigao onamo i natrag; a kad se vratio, bio je tako umoran da je zaspao na stolici i nije se probudio dok nije svanuo bijeli dan. 'Bit e mi divota u vrtu', ree i krene odmah na posao. Ali nikako nije stizao da se zabavi svojim cvijeem jer prijatelj je mlinar neprestano dolazio i slao ga da odlazi daleko ili ga zvao da mu pomae u mlinu. Mali je Hans zapadao u ljute muke jer se bojao, cvijee e mu pomisliti da ga je zaboravio, ali se tjeio milju da mu je mlinar najbolji prijatelj. 'Osim toga', obiavao je govoriti, 'on mi daje svoje take, a to je pravo plemenito djelo.' Tako je mali Hans radio svejednako mlinaru, a mlinar je govorio svakojake krasote o prijateljstvu koje je Hans zapisivao u biljenicu i itao po noi jer je bio jako dobar uenik. Onda se desilo da je jedne veeri mali Hans sjedio kraj ognjita, a na vratima mu zaorila glasna lupa. Bila je jako burna no, a vjetar je puhao i rikao oko kue tako strano te je Hans u prvi mah pomislio da je to samo bura. Ali ono lupilo po drugi put, a zatim po trei put, sve glasnije te glasnije. 'Bit e kakav siromah putnik', ree u sebi mali Hans i potri k vratima. Tamo je stajao mlinar s fenjerom u jednoj ruci, a debelim tapom u drugoj. 'Dragi mali Hans', dovikne mu mlinar, 'u velikoj sam nevolji. Moj je sini pao s ljestava i ozlijedio se pa ja idem po doktora, ali do njega je tako daleko i tako je runa no te sam se ba sjetio, bit e mnogo bolje ako ti ode umjesto mene. Ti zna da ja tebi dajem svoje take, pa se pristoji da i ti meni uzvrati ime.' 'Dakako', klikne mali Hans, 'ja smatram i au to si doao po mene te u odmah krenuti. Ali mora mi posuditi svoj fenjer jer tako je mrana no te se bojim da se ne bih svalio u jarak.' 'Jako mi je ao', odgovori mlinar, 'ali to mi je nov fenjer i velika bi mi teta bila da mu se to desi.' 'Svejedno dakle, onda u i bez njega', ree mali Hans te dohvati veliku bundu i toplu skrletnu kapu, omota rubac oko vrata i krene. Bila je strahovita oluja! No se tako crnjela da je mali Hans jedva vidio, a vjetar je bio tako ljut da je on jedva stajao. Ali bio je odvaan pa je koraao otprilike tri sata, stigao doktorovoj kui i pokucao na vrata. 'Tko je?', zavie doktor i promoli glavu kroz prozor spavae sobe. 'Mali Hans, doktore.' 'to bi ti, mali Hans?' 'Mlinarov je sin pao s ljestava i ozlijedio se i mlinar eli da odmah doete.' 'Dobro je!', ree doktor, naredi da mu se spremi konj, visoke izme i fenjer te sie i odjae k mlinarovoj kui, a mali Hans otpjeai za njim. Ali oluja je bjenjela sve ljue i ljue, kia udarala pljuskom, a mali Hans niti je vidio kamo ide niti je stizao za konjem. Naposljetku zabasao i zaao u movaru, na opasno mjesto puno dubokih jama i tu se mali Hans siromah udavio. Sutradan su mu kozari nali tijelo gdje pliva po velikoj bari i donijeli ga kui. Svi su doli malomu Hansu na sahranu, toliko je bio omiljen, a mlinar je bio glavni alobnik. 'Bio sam mu najbolji prijatelj', ree mlinar, 'pa je pravo da mi bude prvo mjesto', stupao je dakle na elu povorke u dugu crnu kaputu pa je pogdjekada brisao oi velikim

depnim rupcem. 'Svakomu je zacijelo velika teta to je umro mali Hans', ree kova kad su pokopali Hansa i svi udobno sjedili u gostionici, pili slasno vino i jeli slatke kolae. 'Velika je teta meni svakako', odgovori mlinar, 'jer sam mu skoro ve poklonio moje take, a sada zaista ne znam to bih s njima. Kod kue mi smetaju, a u takvu su stanju te ne bih nita dobio da ih prodam. Pazit u bogme da nita vie ne dajem. Svagda ti je na nezgodu ako si dareljiv.' to je dakle? ree voluhar nakon duge stanke. Pa to je konac ree konopljarka. Ali to je s mlinarom? zapita voluhar. Oh, ne znam zaista odgovori konopljarka a i ne hajem. Onda je sasvim jasno da ti u sebi nema milosra ree voluhar. ini mi se da ti nikako ne razumije moral te zgode primijeti konopljarka. to to? zavriti voluhar. Moral. Veli li ti da ta zgoda ima moral? Zacijelo odgovori konopljarka. Zaista ree voluhar jako srdito mislim da si mi to trebala rei prije nego to si zapoela. Da si mi rekla, ne bih te zacijelo sluao; rekao bih zbilja: 'Kojeta', kao onaj kritiar. Ali mogu rei sada i on cikne iza glasa: Kojeta pljesne repom i odjuri u svoju rupu. A kako ti se mili voluhar? zapita patka, koja je nekoliko asaka brkala. Ima on mnogo dobrih svojstava, ali to se mene tie, u mene su materinska uvstva, pa kad vidim tvrdoglava neenju, moraju mi iskoiti suze na oi. A meni se ini da sam mu dosadila odgovori konopljarka. I zaista sam mu ispripovijedala moralnu priu. Ah, uvijek je opasno kad to ini ree patka. A ja se sasvim slaem s njom.