POVELJA KULINA BANA

Povelja Kulina bana je najstarija bosanska isprava sa naega tla, pisana bosanskim knjievnim
jezikom. Pisana je irilicom, sa elementima bosanice. To je dvojezian dokument, pisan
latinski i bosanski: bosanski dokument pisan bosanskim knjievnim jezikom je slobodno
prepriana sadrina latinskoga teksta.1 Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronaeni
ouvani bosanski dravni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji
dravni dokument kod svih junoslovenskih naroda i drava.

Amira Turbi-Hadagi, Bosanski knjievni jezik (prvi razvojni period od 9. do 15. stoljea), - u Bosanki

jezik, asopis za kulturu bosankoga knjievnog jezika br. 4, Tuzla, 2005.

2.1. Transkripcija povelje

U ime oca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha.
Ja, ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju teb knee Kr'vau i v'sm' graam' Dubrov'am'
pravi prijatelj'biti vam'od'sel i do vka i pravi goj dr'ati s'vami pravu veu dokol
s'm' iv.
V'si Dubrov'ane kire hode po mojemu vladanju tr'gujue, gd si kto hoe krvati
god si kto mine pravov' vrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'ati je bez'v'sakoje z'ledi
raz'v' to mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im'ne bude od'moih'est'nikov sile I
do kol u mene budu dati im's'vt'i pomo' jajire i seb kolikore moge bez' v'sega
z'loga i primis'la.
Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'elie.
Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov' banov' od' rodstva H(risto)va hiljada i
s'to i os'm'deset i devet' It', mseca av'gusta u d'vedesete i deveti d'n', usenie
glave Jovana Kr'stitelja.

2.2. Prijevod povelje na standardni bosanski jezik

Povelja Kulina bana iz 1189, mlai prepis:
U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obeavam Tebi knee Krvau i
svim graanima Dubrovanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I
pravicu drati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem iv.
Svi Dubrovani koji hode kuda ja vladam, trgujui, gdje god se ele kretati, gdje god
koji hoe, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a ta mi ko da
svojom voljom kao poklon. Nee im biti od mojih asnika sile, i dokle u mene budu,
davat u im pomo kao i sebi, koliko se moe, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od roenja Kristova tisuu i
sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan)
odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Kulinovu povelju, kao to se to vidi u transkripciji, uz mali napor moemo i danas razumjeti
iako je od njenog nastanka prolo vie od 800 godina. Taj kontinuitet narodnog jezika rijetko
gdje je zadran kao u bosanskom jeziku.

3. BOSANSKO DUBROVAKI ODNOSI

Malo je poznato o poecima dubrovake trgovine u Bosni. S obzirom da je Bosna u to
vrijeme agrarna zemlja, moe se pretpostavljati da se trgovalo voskom, koama i ponekim
poljoprivrednim proizvodom, a vjerovatno i robljem. U pogledu uvoza gotovo je sigurno da se
nabavljala so.
Povelja Kulina bana predstavlja kamen temeljac bosannsko-dubrovakih privrednih odnosa,
koji e se vremenom sve vie i uspjenije razvijati. Ova vrsta privredna povezanost bitno je
doprinijela njihovom privrednom, kao i opem razvoju i napretku. U tom svjetlu Povelja
Kulina bana, kojom zapoinju ovi odnosi, dobija jo vie na znaaju.
Tokom 12 stoljea nastaju politike i drutvene promjene u unutranjosti Balkana koje e u
svom daljem toku uveliko podstai razvoj dubrovake trgovine na ovom prostoru. Poslije
smrti vizantijskog cara Manojla Komnena (1180.) prestaje dugogodinji pritisak Vizantije na
Bosnu. Dodue, Kulin je bio prisiljen da prizna vrhovnu vlast Ugarske, ali, i pored toga,
Bosna je unutar granica sauvala svoju samostalnost.
U cilju daljeg konsolidovanja unutranjih prilika srpski i bosanski vladari nastoje da poveaju
trgovaki promet i privuku strane trgovce, u prvom redu Dubrovane. Tako su srpski upan
Stevan Nemanja (1186), a zatim bosanski ban Kulin (1189) izdali povelje Dubrovnianima o
slobodi kretanja i trgovine na njihovom podruju. Pri tome, treba podvui znaaj Kulinove
odluke jer, za razliku od srpske drave, koja je drala primorsku oblast od Neretve do Bojane,
a u zaleu Dubrovnika Humsku zemlju (najvei dio dananje Hercegovine), Bosna nije imala
neposredan dodir sa Dubrovnikom. I pored toga, potreba nerazvijene Bosne za posrednitvom
stranih trgovaca nala je svoje najbolje rjeenje u trgovakim vezama sa Dubrovanima, koji
su, pored drugih povoljnih okolnosti, raspolagali novanim sredstvima i iskustvom za
organizaciju trgovakih poslova. Prirodom svoga poloaja, Dubrovnik je od davnine bio
upuen na trgovinsku razmjenu, iji je razvoj uveliko podstakao polet trgovine na Mediteranu
poslije krstakih ratova. Uslijed mletake dominacije, od poetka 13. vijeka, Dubrovnik se sve
vie okree zaleu i otuda crpi svoju privrednu snagu. Napredak Dubrovnika bio je i ostao
uvijek uslovljen jainom njegove povezanosti sa bliim i daljim balkanskim zaleem. Prema
tome, uspostavljanje trgovakih veza odgovaralo je interesima i Bosne i Dubrovnika. U
dubrovakoj kancelariji napisan je prvo latinski tekst ugovora, koji je zatim poslan u Bosnu,
gdje je ispod njega bosanski pisar, koji ga nije sasvim razumio, dopisao bosanskom irilicom

priblian prevod na narodnom jeziku. Na kraju se potpisao i dodao taan datum.2 Na taj nain
je od strane Bosne izvrena ujedno i ratifikacija ovoga ugovora. 3 Vano je istai da se i Matej
Ninoslav u svojoj prvoj povelji Dubrovanima poziva na Kulina bana i da im potvruje
privilegije koje su od njega dobili. On naglaava da se Vlasi (Dubrovani) kreu slobodno sa
svojim imanjem tako kako su u bana Kulina hodili. To bi upuivalo na zakljuak da su
Dubrovani u doba bana Kulina stvarno trgovali u Bosni i da su bili zadovoljni sigurnou i
nainom na koji su primani.4
Granice bosanske drave za vrijeme vladavine ovog bana prostirale su se od Drine do Grmea
obuhvatajui oblasti: centralnu Bosnu, Usoru, Soli i Donje krajeve oko rijeke Sane. Jedan
savremenik je zabiljeio da je "Kulinova Bosna prostrana, velika deset i vie dana hoda."
Imajui u vidu geografski i politiki poloaj veze sa Dubrovnikom kao nezavisnim gradom
republike za Bosnu su bile od velikog znaaja. To je prvi uoio i ocijenio Kulin ban, koji je u
razvoju trgovine i sobraaja sa ovim gradom dravom vidio put brzog razvoja drave u
svakom pogledu. Zbog toga je punu panju posvetio unapreenju ekonomske saradnje sa
Dubrovnikom. Zahvaljujui tome u Bosni su se razvila tri vea trga sa utvrdama- Vrhbosna,
Visoko i Drijeva. U tom smislu Kulin ban je izdao Povelju 29.avgusta 1189.godine, kojom je
dao sveanu izjavu da e saradnja sa Dubrovnikom biti podravana od strane bosanske
drave. Ova zakletva iz 1189.godine, kojom je poeo niz ugovora izmeu Bosne i
Dubrovnika, predstavlja za ovo doba jo sasvim usamljeno svjedoanstvo o privrednim
vezama Bosne sa Primorjem. http://www.camo.ch/Images/Povelja.jpg

3.1. OD KULINA BANA I DOBRIJEH DANA

Ako posmatramo jezik Povelje, vidimo da se pisar skoro potpuno oslobodio tradicionalnih
crkvenoslavenskih izraza. Oni su naravno prisutni u invokaciji, (,,U ime Otca i Sina i svetago
Duha.'') kojom poinju sve povelje iz tog doba. Ti izrazi prisutni su jo u zakletvi povelje: (,,
Tako mi , Boe, pomagaj, i sije sveto jevanelje.'') To je povelja u kojoj se pazilo na stil i iz
koje saznajemo mnogo injenica.

M. Kos, Dubrovako-srpski ugovori, str. 43-46.

Isto, str. 46. Stevan Nemanja i Miroslav su 1186. i 1190. godine svojom zakletvom i potpisom dali izjavu
slaganja s latinskim tekstom i time ga potvrdili. Isto je to uinio u neto proirenom obliku Kulin ban 1189.
godine.
4
D. Kovaevi-Koji, Kulinova povelja i bosansko-dubrovaki odnosi, Osamsto godina Povelje bosanskog bana
Kulina, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989., str.41.
2
3

Iz Povelje moemo zakljuiti da je Bosna dravna zajednica koja ima svog bana, (,,Ja, ban
bos'nski Kulin, prisezaju tebje , knee Krvau, i vsjem graam dubrov'am.'') koji garantuje,
ne samo dubrovakom knezu Krvau, ve i svim Dubrovanima bezbijedno kretanje i
trgovinu po njegovom vladaniju.(,, Vsi Dubrovane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujue
godje si kto hoe krjevati, godje si kto mine.''). Iz ovoga proizlazi zainteresovanost
Dubrovana za trgovanje s Bosnom, kao i pretpostavka da su ve u to vrijeme postojali
prohodni putevi na ovom podruju. Takoer iz ovog proizlazi pretpostavka da je bilo i robe
koju je Bosna mogla izvoziti i koja je za Dubrovnik bila interesantna, a naroita injenica je,
da je postojalo trite na koje se mogla plasirati dubrovaka roba. Vano je napomenuti i da je
ta trgovina bila slobodna da Kulin ban nije traio porez niti da e ita uzimati od Dubrovana,
izuzev ako mu neko neto svojom voljom pokloni. (,,Vsi Dubrovane, kire hode po mojemu
vladaniju, trgujue godje si kto hoe krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim
srdcem drati je, bez vsakoje zledi razvje to mi kto da svojev voljov poklon.'') Ovo nam
govori da je Kulin ban izuzetno potovao ljude, da se korektno ophodio prema njima, da nita
na silu nee uzeti, a da e svakoga, ko odlui svratiti na banov dvor srdano doekati. Iz ove
povelje itamo da je Kulin ban elio mir i blagostanje. On poziva Dubrovane na prijateljstvo
i na mir. Takoer, govori Dubrovanima da mogu ispoljavati svoju vjeru. (,,Pravi prijatelj biti
vam od sele i dovjeka. I prav goj drati s vami i pravu vjeru dokle s'm iv.) Ovo se ne odnosi
samo na Kulin bana, ve i na sve stanovnike Bosne. Dakle, ako ban to ne ispuni, to ne bi bila
samo njegova greka, ve i greka naroda. On dakle govori u ime naroda a sve kasnije povelje
govore u ime drave. Iz Povelje Kulin bana takoer itamo i da je Bosna posjedovala vojsku,
koja je bila u nadlenosti Kulin bana, te da su ti vojnici asni i moralni, da nee napadati
trgovake karavane. (,,I da im ne bude od mojih 'stnikov sile.'')Sve nam ovo nam govori o
pravnoj sigurnosti i organiziranosti upravnog aparata. Dokle god Dubrovani budu kod njega
tj. u Bosni, dobit e pomo i savjet bez ikakve zle misli. (,,I dokle u mne budu dati im s'vjet i
pomo, kakore i sebje, kolikore moe, bez v'sega zloga primisla.'') To nam ukazuje na
principe etinosti. O Kulin banu moemo zakljuiti da je bio prilino prizeman i razuman
ovjek svjestan svog djelovanja i svjestan da postoji neko i iznad njega. (,,Tako mi , Boe,
pomagaj, i sije sveto jevanelje.'')