Nakon ovog opširnijeg razmatranja nastanka i značenja naziva Potur moguće je sada objasniti i to otkud naziv

Potur-Šahidija u naslovu bosansko-turskog rječnika Muhameda Hevaije iz 1631. god. Takav naslov, ka što je
već istaknuto, nije rječniku dao njegov autor nego je to uradio neko od kasnijih prepisivača rječnika. Pošto su
osmanskom riječju Potur, kao što je naprijed objašnjeno, označeni Bošnjani kao bosanski starosjedeličaki
nemuslimanski narod onda je jasno da je i sam naziv Potur-Šahidija imao značenje Bošnjanski, Bosanski,
Bošnjački Šahidija ili, još kraće narodni Šahidija. Međutim, sam Hevaija u svojem rječniku objašnjavajući
tursku riječ köjlü=seljak navodi da je to köjlü dendi=ista stvar kao i bosanska riječ potur.

Iako je riječ potur, kako je naprijed objašnjeno, turska riječ ona je dosta brzo, već od prve plovine XVI vijeka u
Bosni, u narodu prihvaćena kao domaća, kao bosanska riječ. Zbog toga je i Hevaija, u vrijeme kad je on živio u
okolini Tuzle a to je prva polovina XVII vijeka, u svojem govornom vokabularu imao riječ potur kao bosansku
riječ. Tom riječju u vrijeme Muhameda Hevaije označavano je seosko stanovništvo jer riječ seljak, kao riječ
srpskog jezika, nije tada bila prisutna niti poznata u jeziku bosanskom.
Zbog ovog su neki autori naslov Hevaijinog rječnika Potur-Šahidija prevodili kao seljački Šahidija, navodeći da
među svim bosanskim riječima koje se nalaze u Hevaijinom rječniku preovladavaju riječi seljačko-
poljoprivrednog života dok su, prema ovim autorima, apstraktni pojmovi zastupljeni u manjoj mjeri. 1 Ovakva
tvrdnja se nikako ne bi mogla prihvatiti zbog toga što je sam Mehamed Hevaija, autor rječnika, dajući naslov
svojeme rječniku kao Maqbūli ’arif, što znači: Ono što se sviđa učenu čovjeku, jasno stavio do znanja da je to
rječnik za učene a ne za seljake. Uz to u stihovima Hevajinog rječnika ima mnogo aluzija i asocijacija, odnosno
znakova i migova kako to Hevaija navodi, naglašavajući da će to prosvijetljen čovjek razumjeti i shvatiti. Sve
ovo ukazuje na to da Hevaija svoj rječnik ni u kom slučaju nije namijenio seljačkom sloju stanovništva već
učenim, prosvijetljenim osobama.

Pri kraju predgovora, u 93. I 94. stihu Hevaija navodi:

Upućivanjem molbe na visoko obrazovane ljude, da mu oproste sitne griješke u rječniku, ukazuje se na to da
riječnik nije namijenjen seljacima nego visoko obrazovanim osobama.
Sve ovo predstavlja još jednu potvrdu toga da naslov Potur-Šahidija, koji je Hevaijinom rječniku dao neko od
prepisivača njegovog dijela, ima značenje Bošnjanski=Poturski Šahidija, Šahidija na bošnjanski=na poturski,
na narodni način. Sa ovim se istovremeno ukazivalo na to da se u ovom rječniku nalaze riječi bošnjačkog
narodnog govora a ne riječi onih kojima su arapski, perzijski ili turski jezik bili svakodnevni, govorni jezici
(književnici, pjesnici, kadije, ulema, osmanska administracija...)

1
Grupa autora, citir. dijelo, str. 123