SAFVET BEG BASAGIC

Da kako to nije prijalo ponosnim bezima, koji su od vajkada smatrali svoju

domovinu drzavom u drzavi, vladali na svoju ruku i davali turskoj pomodi, koliko
su odredili u vijedu. Kad se raznio glas, da je sultan ved poceo ovdje-ondje
provagjati svoje osnove, odmah su se bosanski ajani zabrinuli, ako danas-sutra
dogje red i na njihovu grudu, kakovo stanoviste, da zauzmu prama tome nasilju.
Zadnji sastanak zemaljskoga vijeda u Travniku urodi slogom izvan ode-kivanja. Tu
bude odregjeno: ako Turska na lijep nadin pokusa u Bosni uv^sti nove odiake, da
joj se pokusi jednoglasno osujete, ako bi pako pokusala silu upotrijebiti, da joj se
silom stane na put. U tu svrhu, da mora svaki dusu i tijelo, cast i imanje stavi-ti
na kocku. Da mognu lake stvar kraju privesti pozovu u svoje kolo i Mustaj pasu
Skodru, koji, nakon duga premetanja pismima, opremi u Travnik nekakova Dervis
bega, koji sklopi ugovor s bo-sanskim ajanom, da i skadarski vilajet ustane proti
reformama gjaur-sultana, kako su onda javno nazivali sultan Mahmuta II. Na to
Husejin kapetan4 Gradasdevid po zelji vedine postane predsjed-nikom cijeloga
ajana, sto odmah urodi neslogom. Smajil aga Cengid, ajan gatacki i AH aga
Rizvanbegovid, ajan stolacki radi starih zagjevica i osobne mrznje prama Husejin
kapetanu istupe iz kola ajana s izjavom, da ne pristaju ni na jedan zakljucak
vije<5a. Malo za tijem ova dvojica dobiju na svoju stranu Lutfi bega Redzepasida, ajana pivsko nevesinjskoga, Hasan bega Resulbegovida, ajana
trebinjskoga i Osman kapetana Musovida, ajana niksidkoga. Tako veci dio
Hercegovine odmetne se od Husejin kapetana i njegovih pristasa.
Namik pasa ponugjen, da stupi u savez s vedinom, ne samo da je odbio odlucno,
ved jos pozva u pomod Sulejmanpaside Mustaj pasu i Osman bega, da sa
Skopljacima osujeti odluke bosanskoga vijeda.
Megju tijem Sarajlije pokupe na brzu ruku vojsku, koja bjeSe odregjena, da ide s
vezirom u novi Pazar i svedu je u Travnik. Valjda u zdogovoru sa Husejin
kapetanom. Kod Pirota tude se Skopljaci 3a Sarajlijama. Skopljaci budu porazeni.
Sulejmanpasidi pobjegnu u Duvno. Sarajlije sagju u Skoplje i popale im odzak, pa
pogju za njima u potjeru.. Kad u Duvnu saznadu, 'da su po-bjegli u Ostrovicu i
nasli sigurno utociste, vrate se natrag u Travnik.
141
Sada Namik pasa u stisci pristane hoie-nede uz vijede i njegove osnove. Megju
tijem puce vijest: ReSid paSa se sprema na Bosnu, da je oruzanom rukom dovede
u red. Bosanski ajani odmah po ugovoru pocmu se spremati za otpor. Namik pasa
bude izabran za vogju cijele vojske a Sjenica za sastanak. Koncem aprila recene
godine krene valija s nekoliko druga u Sarajevo, bajagi da uregjuje i sprema
vojsku.
Po nagovoru Mehmed alajbega MalkoSa i Mustajbega Duv-njaka u Busova&
omrkne, a u Hercegovini osvane, gdje nagje zaklona kod Ali age Rizvanhegovica
u Stocu. Er<5an, koji bjese posao s valijom, dogje u Sarajevo, da se sprema na
vojsku. Nekoliko stotina Sarajlija na brzu ruku pokupe i opreme na Kosovo kap
predstrazu. U to se zbuba sva vojska i pod vodstvom Husejin kapetana krene na
Kosovo. Najprije udari Husejin na Ipek, koji bjese izjavio, da ne ce dignuti oruzje
na cara, pa ga osvoji i porusi. Za tijem krenu preko Pristine na Kosovo i kod Sazlije

se srazi s vojskom velikog vezira polovicom jula recene godine, gdje Husejin
kapetan s Bosnjacima izvojsti sjajnu pobjedu. Veliki vezir i ostale vogje ostave svu
municiju i ratne sprave, pa pobje-gnu glavom bez obzira u Skoplje (Usdup). Megju
ostalim stvarima nagje Husejin kapetan kajimu velikog vezira, kojom Namik paSu
dize s Bosne, i opremi je valinu zastupniku. Ahmed begu Vilicu u Travnik po
zasuznjenome ciehajabegu i haznadaru Ahmed pase, namjesnika solunskoga. S
tijem joS opremio je i bujruntiju novoga vezira Ibrahim paSe Vidinlije, koju posla iz
Skoplja u PriStinu na bosanski er<5an. U toj bujruntiji poziva vas bosanski eran i
ajan, da se pokore sultanu, a progju se Mustaj pase Skodre, koji ih je bajagi zaveo
laskavim rijecima, da ih izrabi u svoju korist.
Bosanski ajani iz Pristine opreme izaslanstvo od deset ljudi s Hadzi Kadi begom
Petrovackim, da se izvijesti o nakanama i mnijenju velikog vezira. Resid paa im
razjasni cijelu stvar i odmah ponudi izaslanicima, da obuku nizamsko odijelo. Kad
dobi odgovor: bolje je, da ih on posijec'e, ye<i da ih narod na sabljama raznese,
dozvoli im, da idu natrag u Pristinu u starom odijelu.
Husejin kapetan od naravi ponosit i zadrt s pobjedom na Kosovu uzdize se dotle,
da je postao' bivati i nepristojan prama svojim drugovima. Njegovo ponasanje na
vezirsku prekoraci svaku granicu. To uvrijedi ponos ostalih ajana i kapetana.
Razocarani Husejin kapetanovim postupkom pocnu se malo po malo razasi-pati iz
Pristine. Vide6i Husejin kapetan, da 6e se sve razici, digue
142
se i on, pa preko Prijepolja i Taslidze, gdje se pokaza u pravoj slici, kad posijece
nekolika clana iz modne porodice Selmanovida, da pokaze ostalim bezima svoju
mo6 i silu. Nu s tijem se jako poreza. I najzesce njegove pristsse sada uvidjese,
kuda Husejin smjera, ali sve to bijase prekasno, jer s pobjedom na Kosovu Husejin
stece u narodu ugled i ime Zmaja od Bosne.
Jos iz Pristine on opremi zapovijed Ahmed begu, valinu namjesniku u Travnik, da
sakupi vojsku i Namik pasu na svaki nacin protjera iz Bosne, sto ovaj odmah i
poduze, da to izvede oruzanom rukom i ujedno pokori protivnike opcega pokreta.
Jednu vojsku odredi, da se sakupi u Ledi&ma i krene na Nevesinje pod njegovim
zapovjednistvom, druga pod zapovjednistvom kliskoga muselima Ahmed bega,
da preko Duvna sagje do Stoca, a tredu posavsku vojsku opremi preko Podrinja,
da uzme Focane i sjavi na Gacko.
Ovaj se put Sarajlije vrate kratkih rukava s Nevesinja. Posavljake i Focane doceka
Smajil aga u borackoj nahiji na Bircu i potuce ih do nogu. Mnozina ih pade u agino
suzanjstvo megju ostalima i stari Fejzalaj beg Cengi6, ajan focanski, koga aga
dade u razjarerosti pogubiti, a to mu nanese veliku ljagu na znacaj, koju mu nigda
nijesu oprostili pametni ljudi. Vojska, koja je dosla pod Stolac ne nagje Namik
pase, jer ga Ali aga ved prije bjeSe proturio po Majkovu preko Drobnjaka, dok
neki hoce preko Dubrovnika u Tursku, a sam se utvrdio i spremio na obranu.
Ahmed beg sa serhatlijama provrti se neko vrijeme oka Stoca i napokon povrati u
Hlivno ne opraviv nista.
Vratimo se sada na Husejin kapetana. Kako je on na jednom dosao do tolikoga
ugleda kao mlad covjek megju bosanskim aja-nima? To je pitanje, na koje se
lahko i sigurno ne moze odgo-voriti, jer nam svi savremeni pisci o tome ne daju
nikakvih poda-taka. Da nije bio osobito pametan, to je nepobitna istina, jer je

onda megju bosanskim ajanom i erdanom bilo dosta mnogo pametnijih, iskusnijih
i uglednijih begova. Dakle u cemu imamo traziti uzroke, da je na jednom ko iz
rukavice izbio na povrsinu i postao predsjednik zemaljskoga vijeia? Ni u cemu
drugome, nego u bogastvu. Pitanje je: okle to bogastvo i u cemu se sasto-jalo ?
Hiljadu kmeta, koje je iza oca naslijedio, imali su, mnogi u Bosni i vise kao Ali
pasa Fidahii, Tuzla kapetan, Gradascevid i dr. a svi skupa bosanski ajani i bezi, da
su sastavili zlato na jedno mjesto, opet je u Husejina bilo tn puta vise u
neizcrpivoj
143
hazni. Da ga je iza oca naslijedio nevjerujemo, posto znamo, da su Murat
kapetanovi nasljednici morali prodavati zemlju, da namire Dzelalu 20.000 grosa,
kojom su svotom iskupili ostavstinu.
Po pouzdanoj predaji postanak neizcrpive hazne Husejinove osniva se na
patvorenju austrijskih banknota.1) Drukcije se ne da rastuma&ti okle onaj
ogTomni novae, to ga je prosuo, dok je cijelu vojsku podigo i, kako 6e mo odmah
uti, uredio vezirski dvor u potpunom sjaju i raskosi.
Novog vezira Ibrahim pasu zabace bosanski velikaSi i ve6inom glasova izaberu
Husejin kapetana bosanskim vezirom u Sarajevu dzemazul evela 1247. (u oktobru
1831.) i podijele mu naslov pasa. On s mjesta uredi dvor na vezirsku. Cehaja
begom imenuje Hasan alajbega Sijercida, a ostale dvorske casti podijeli bezima i
agama,
Posto je sebi prisvajao vlast i nad Hercegovinom, odmah imenuje nove ajane za
Nevesinje i Gacko i to Hasan bega Manova u Nevesinje a Mehmed bega Turhaniju
u Gacko. Basaga Redze-pasid u to vrijenie nalazio se u Stocu kod Ali age, za to se
Manov bez otpora ogradio u Nevesinju, dok je Smajil aga Cengid iz Gacka
protjerao Turhaniju i Husejinove cete.
Iza kratkoga boravka u Sarajevu Husejin paSa imenuje muselimom Mujagu
Zlatarevida-Neretljaka, a sam se preseli sa cijelom svitom u Travnik, staro
pristaniste vezira.
Husejin pasa dobro je znao, da narodno riaimenovanje puno ne vrijedi, ako
sultanu pane u nemilost, pa ga ne potvrdi, za to se vise puta obraiao na velikog
vezira i molio za potvrgjenje. Teda-negda 7. ramazana recene godine odgovori
mu Resid pasa kajimom, u kojoj mu daje vezirski naslov. Tu se na prvome mjestu
istice staro junastvo Bosnjaka, njihova vjernost i odanost prama dinastiji
Alosmanovida, za tijem prelazi na mahzare i predloge u' kojim Bosnjaci izrazuju
svoju vjernost prama dinastiji i mole za oprost i potvrgjenje izabranoga vezira.
Resid pasa nejma nista proti tome, jer je ved prestao zakon i obiSaj, da se veziri
rekru-tiraju iz dvorskih kandidata. Nu posto pregji Husejinovi imadu
*) Stari ljudi, koji su Culi od yjerodostojnih osoba iz Husejin kapetanova vre-mena
tvrde, da je nekakav Svabo preko Save umako s aparatima za vjerno patvorenje
banknota austrijskih i sklonio se kod Husejin kapetana. Patv6rene banke Husejin
je preko svojih ljudi na veoma oprezan nadin prijeko pretvarao u zlato. Kad je
vidio, da mu je dosta, pogubio je vaba i tako zabasurio izvor svoga bogatstva,
kojim je malo po malo dobio na svoju ruku vezire i sve ajane i popeo se na
vrhunac slave u narodu.

 144
zasluga za drzavu i dinastiju, moze biti pod uvjetom, da se pokori sultanovoj
naredbi i odmah ne pazedi na prigovore nekih prostaka pokupi bosanske mladide,
obuce im nizamsko odijelo i pocne ih. vjezbati po propisima, inae da mu se
vezaret ne priznaje i da pada u nemilost sultanovu.
Ta kajima izazove veliko nezadovoljstvo megju bosanskim velikasima, a u
Husejinu unisti i zadnji tracak nade, da <5e se moci izmiriti s CarigTadom, jer
njegov prirodjeni ponos i prkos recene uvjete smatrao je ponizenjem.
Po obicaju na ramazanski bajram sakupljeni ajani vedinom glasova odrede, da se
spremaju za otpor, ako bi sultan pokusao oruzanom rukom provesti svoje reforme
u Bosni. U to ime 13. se-vala redene godine Husejin pasa 7azasalje bujruntije na
sve strane, da se sakuplja vojska, i to od svakoga kajda (zapiska) po jedan vojnik.
Kad se dulo u Carigradu za to odregjenje ajana, na Bosnu bude imenovan vezirom
Trhala Mahmud i Hamdi pasa, (poznat u narodu pod imenom Kara Mahmud
pasa) koji krenu na Bosnu sa brojnom vojskom.1)
Zmaj od Bosne i ajan dobro je znao, da 6e Kara Mahmudu i Hercegovci pritedi u
pomod, posto su ved neki kao Ali aga, Basaga i Hasanbeg obukli za inad Zmaju i
fesove na g;lavu. Za to je trebalo na brzu ruku urecliti avye vojske. Sada Zmaj i
njegoye pristase upnu sve sile, da cim vise dignu na oruzje.
Alajbeg Todorovic, Krupa kapetan Mehmedbeg i Novin kapetan Husejin beg s
jednim odjelom vojske odu put Novog Pa-zara, da se utabore na Banjskoj, dok su
se Zmajev haznadar Hadzi Mujaga i Osinan beg Dzenetic* s drugim odjelom
utvrdili u Hisardziku (kod Prijepolja).
Zmajev dehaja Hasan alajbeg Sijercid s dovoljno vojske utabori se na Drini, da
preprijeci prelaz Kara Mahmud pasi, a Mujaga Zlatarevic dize vojsku na
Hercegovinu, da pokori Zmajeve protivnike.
U to Kara Mahmud pasa provali s vojskom niz novopazarski sandzak. Na
Banjskome doceka ga Alajbeg Todorovid, ali sili ne moze odoljeti, sam pane u
suzanjstyo, a od cijele druzine samo 17 druga spasi se bijegom, ostalo ili izginu ili
se predade. Odavde dize se, pa mjesto preko klanca Hisardzik, gdje se bjehu
BoSnjaci utvrdili, udari na domak Prijepolja putem prama 6upriji na Limu,
*) Po tradiciji doveo je na Bosnu 60.000 to redovite to neredovite vojske.
145
da uzapti dupriju, kojom otvara Slobodan put u Bosnu i presijeca s legja bosansku
vojsku u Hisardziku. BoSnjaci dosjetivsi se jadu polete iz Hisardzika, da mu
poremete osnove. Na cupriji zametne se odajna bitka, koja Ijudskom kryi oboji
Lim, ali i ovdje Bosnjaci ostadose kratkih rukava. Neki se spas&e bijegom preko
duprije, neki se podusise u Limu, a neki se s vogjama predadose Kara Mahmud
pasi. Tako se otvori put turskoj vojsci ravno do Sarajeva. Hasan alajbeg Sijercid,
koji je imao duvati prelaz preko Drine videdi, da ne moze sili na put stati, pusti
pasu bez zapreke preko Drine.
To sve Zmaja i njegove pristase ne razocara, ved odlude ponovno ogledati se s
Mahmud pasom, pa kud puklo da puklo.

Dok su se ti prizori odigTavali u Bosni, Mujaga Zlatarevid sa svojom vojskom sagje

na polje Nevesinjsko i na Gjurgjev dan pobi se s Basagom i Nevesinjcima u Kifinu
selu, gdje iza krvave bitke napokon razbije Nevesinjce. Ti su se okrsaji jos dva
puta ponovili na Zalom Palanci i kod Ljubovida odzaka, ali sve u zalud.
Preteznoj sili nije se dalo na put stati. Tom prigodom Bosnjaci popale i porobe sve,
sto se Redzepasida zvalo, da pace i dzamiju u Zalom-Palanci nijesu postedili, ved
je sprzili u neobuzdanom bijesu fanatizma, dok su u Bratacima zazdili Basaginu
kulu vise glave iena i djece, koje su g'olog'lave i bosonog^e iz vatre skakale. S
polja Nevesinjskoga Zlatarevi6 opremi jedan dio vojske u Gacko na Smajil-ajpi
Cengida, a sam krenu put Stoca, g-dje se bjese sklonio i Basaga sa svojom
druzinom uz Ali agu Rizvanbegovida. Kod Dabra dodeka ga Ali aga sa Stocanima,
ali videdi, da ne moze sili odoljeti, poteze se natrag u stolacku tvrgjavu, koju
uprav na kurban bajram obsjednu Bosnjaci sa svih strana.
Tome zadnjemu zaklonistu Zmajevih protivnika Bosnjaci uza vas napor nijesu
mogli ni pera odbiti. Tu stignu Zlatarevidu vijesti od zmaja i poruka, da odmah leti
u pomod, sto ovaj bez oklije-vanja i ucini. Sada Zmajevi protivnici na brzu ruku
sakupe vojsku i krenu put Sarajeva, da priteku Kara Mahmud pasi u pomoc. Megju
tijem Mahmud pasa u Palima bio se sa Zmajevom vojskom. uvsi, da su
Hercegovci u Crnoj Rijeci porazili Bosnjake i da idu ravno u Sarajevo, upne sve
sile, pa razbije Bosnjake na Palima i krenu put Sarajeva.
Zmaj i Zlatarevid odlude jos jednom pokusati sile, pa se utabore na Zlom Stupu.
Kara Mahmud od jednom prospe veliku vatru na Bosnjake i rastjera ih na cetiri
strane. Posto je bilo kasno
_ 146
zano& tude, dok su Hercegovci isti dan s Ali CSgom, Small agom i ostalima sjavili
u Sarajevo. Po no6i preko Bakija pobjegne Zmaj sa nekim pristasama put
Hrvatske.
Zvornicki kapetan Mahmud beg- i Tuzla kapetan Mahmud beg bojedi se Zmajeve
osvete bjehu poveli bajagi pomoine cete, ali od jednoga konaka graded tri stignu
na Glasinac, gdje doznaju za Zmajev poraz i odmah se povrate svome zavicaju
Sutri dan 6. muharema 1248. (25. maja 1832.) po nagovoru Smajil Age tengica
iza Bakija provede Kara Mahmud vojsku u Sarajevsko polje, da sacuva grad od
Arnauta, koji su ga namje-ravali oplijeniti.. On odmah imenuje sarajevskim
muselinom iz svoje svite Musa agu, a na mjesto mule postavi privremeno
zastupnika nekibul-esrafaa Fadil efendiju, dok naimenovanje stigne iz Carigrada.
Fadil efendija misledi, da je Kara Mahmud, kao Dzelal i Rahman, odmah se pozuri
s velikim tefterom koga treba sjedi i progoniti, ali se ljuto prevari, jer plemeniti
vezir s mjesta podera popis i baci ga pod noge nekibu s rijecima: Ja nijesam
Ijudski kasap (mesar)." Ta recenica dosta nam je, da znamo: s kijem je Bosna
imala posla. Jedino Zmaja Husejin kapetana, Mujage Zlatare-vica i Emin bega
Dzenetica zaplijeni ostavstinu u ime drzave i prodade na javnoj drazbi, a ostalim
ustasama nije se ni razumio.
Posto je Sarajevo od Travnika mnogo prikladnije i narucnije za stolicu vezira
predlozi u Carigrad, da se nacine vezirski dvori i jedna kasarna u gradu, gdje de
uvijek biti 1000 vojnika. Resid pasa to odobri i opremi graditelja Halil agu, koji

odmah zapoce gradnju i dovrsi Pasa-saraje na Gorici s velikim kamenitim zidom

za tri mjeseca.
.fosredovanjem Kara Mahmud pase u ime sultanovo opremi veliki vezir 3. rebiul
evela opde pomilovanje u Bosnu, u kome se oprastaju ustasama svi proli grijesi s
prijetnjom, da 6e se u buduce svaki prestupak najstrozije kazniti.
Malo za tijem stigne naredba, da se svi bosanski i hercegovacki zajimi i spahije sa
alajbezima moraju nadi na polju Usdupskome, s prijetnjom: ko god se usprotivi,
ne samo, da mu se uzme timar, nego, da se protjera iz zemlje sa cijelom
porodicom. Koncem recenoga mjeseca sva cetiri alajbega sa svima timarlijama
krenula su na odregjeno mjesto. Za njima opremi Kara Mahmud 3189. muhafiza iz
pogranicnih palanaka i vise hiljada basibozuka na drzavne troskove. Ta sva
vojska sastala se u Filipopolju, odakle
147
je preko Galipolja krenula put Konje. Nu prije nego su stigH Bosnjaci na ttee
mjesta, veliki vezir zametnu bitku s Ibrahim pasom Misirlijom 21. decembra 1832.
i izgubi je, panuvSi sam u suzanjstvo sa vise pasa.
Kasno u jesen porta raspusti svu vojsku; tako se i Bosnjaci vrate svome zavicaju.
Na putu kroz Carigrad za zasluge izkazane Morali Namik paSi, Kara Mahmud pasi i
napokon osobito pozr-tvovanje u bitci na Konji, sultan i porta odrede nagraditi
herce-govacke velikaSe. AH aga Rizvanbegovid, kao najsposobniji iz-megju njih,
bude imenovan vezirom1) na Hercegovini s potpu-nom nezavisnqpti od bosanskih
vezira; Smajil aga dobi pocasni naslov carskogf kapidzi-baSe (nadkomornik). Isto
tako ostali su nagragjeni po zaslugama, neko poasnim naslovom, a neko hilatom (odorom).
Megju tijem Husejin kapetan bivSi Zmaj od Bosne s AH pasom Fidahi<5n i joS
nekim pristaSama boravio je u Osijeku, gdje ih je goaloljubivo primila hrvatska
vlada. Tude okruzen strazom od sto. vojnika sa cijelom svitoni, kako veli Asboth
pasovao je jos neko vrijeme, dok mu napokon ne dosadi. Da bude cim blize
turskoj granici, preseli u Zemun, gdje je u prisustvu cijeloga kora austrijskih
Sasnika, u krugu sjajne pratnje, naslonjen na rame AH pae Fidah&a sasluSao
carski ferman, u kome se lisava svih 6asti i imanja i prognava iz domovine u Malu
Aziju. U nadi, e 6e se sultan smilGvati na njega, ostavi austrijsko tlo i krenu preko
Biograda u dfofitvu s AH pasom Fidahicem, Mehmed kapetanom od Krupe i
Atiyagom Zlatarevidem put Carigrada.
Kad vise puta ponugjeni, da obuku nizamsko odijelo, odbiju odlucno, sultan
opremi AH pasu, Krupa kapetana i Zlatarevida u progonstvo u Malu Aziju, gdje za
kratko vrijeme zatece smrt od jada, ili, kako neki hoe, od otrova Zlatareviia i
Krupu kape*) Kao vezir \izeo je jo ime Galib (pobjeditelj), dakle zvao se potpuno Ali Galib
paa Rizvanbegovid, kasnije u narodu prozvan Stodevid. Pod njegovu upravu
spadala je u cijelosti Hercegovina i to slijededi gradovi: Mostar, Trebinje,
Nevesinje, Taslidfa,'Prijepolje, Cajnid, Foda, Konjic, Stolac, NikSid, LjubuSki,
Gabela, Poditelj, Blagaj, Ljubinje, Gacko, Duvno i Glamod; za tijem nahije
Grahovo, Piva, Drobnjak i Imocko. Ali pasa je odabrao za sjed&te Mostar. U
podetku njegova vezirovanja stajali su uza nj kao najvjemiji savjetnici i prijatelji
Smajil aga Cengid, Basaga Red2epaic i Hasan beg Resulbegovid. Erdani su mu

bili s podetka: Murad beg Cengid muhurdar (pedatnik) Haki beg Resulbegovid
haznadar (blagajnik) Morali Ahmed efendija dehaja i Mehmed efendija Pivodid
datib (pisar), dok su ostale dvorske dasti zauzimali izklju-divo Hercegovci.
148
tana. Ali pasa je poslije pomilovan i dozvoljen mu je povratak u Bosnu.
Ne pojmimo: kako Husejin kapetan ostane u CarigTadu, gdje i njega brzo zatece
smrt1) (valjda ista sudbina kao i spomenutu dvojicu)2). Eto tako zavrsi Husejin
kapetan Gradascevid, koga narod prozva Zmajem od Bosne*). Mi se ovdje ne
demo upustati u potanje prosugjivanje njegove dvogodisnje vlade u Bosni, nego
demo samo uzgred napomenuti, da je sam sebe upropastio, i to s razloga: I. sto
se ovjencan slavom na Kosovu dotle ponio, kao da ju je sam zasluzio ignorirajudi
sve ostale velikase, koji su mu dali mod u sake, II. sto se kao pobjednik ponio
prama pobije-gjenim ajanima Taslidze i Prijepolja upravo okrutno, da su ostali
protivnici izgubili svaku Badu na pomirenje i III. sto je u pretje-ranom fanatizmu
prekoracivao granice pristojnosti prama sultanu i visokoj porti i tako otugjio od
sebe sve pametne prvake, a qkupio jenjicarske zanesenjake.
Dok se to dogagjalo, Kara Mahmud pasa je na lijep nacin uregjivao Bosnu i
provodio malo po malo reforme.
Cini se, da g*a je providnost izabrala i opremila u nase kra-jeve u ovim burnim
danovima, da postedi uvijek progonjeni narod od prijasnjih vezira.
Ne znamo iz koga razloga godine 1833. polovicom juna Kara Mahmud pasa bude
dignut s Bosne, a na njegovo mjesto imenqvan Davud pasa. Ovoga je zastupao,
dok je u septembru stigao u Sarajevo njegov kapu dehaja Sadik pasa.
U njegovo vrijeme u derventskome kotaru nekakav pop Jovica digne ustanak i
odmetne se u Vucijak, odakle je uznemi*) Zakopan je na Ejjubu u Carigradu.
') Husejin kapetanovi potomci izumrli su u muSkoj lozi u dmgom koljenu.
8) Po Muvekitu njegovo rodoslovje glasi:

Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine -Husein-kapetanGradaScevic

183
Reforme sultana Selima III nasilno su prekinute, usljed otopra ne samo u
provincijama vec i u samom Carigradu. Bune u pojedinim pokrajinama i napad
Napoleona na Egipat prisilili su ga da odustane od reformi. U Bosanskom ejaletu
one nisu imale uticaja. Srpski ustanak pao je na pleca dobrim dijelom na
bosanske Muslimane, te je bilo neuputno za centralne vlasti da insistiraju na
reformama. Medutim, nakon 1815. godine kada je Knezevina Srbija dobila
autonomiju i nizom ustupaka do 1830. dobila zakonsku mogucnost da gotovo
potisne vlast carigradske Porte, u Bosni se sve vise defi-nise otpor prema
centralnoj vlasti. Nosioci te borbe bili su ajani i kapetani, kao najizrazitije
bosanske institucije stvorene tokom prethodnog stoljeca.

Nakon visegodisnjih pracenja problema reformisanja u Carevini, sultan Mahmud II

(1808-1839) odlucio se na brzo i efikasno razracunavanje sa janjicarima. On je
sredinom juna 1826, iskoristivsi pobunu janjicara u Carigradu, odlucio ukinuti
janjicarski odzak u Carigradu i cijeloj Osmanskoj carevini. Za vrlo kratko vrijeme
na Atmejdanu je, uz pomoc artiljerije, lik-vidirano nekoliko hiljada janjicara. Za
razliku od drugih provincija Carstva, u Bosanskom ejaletu janjicari su se usprotivili
ovoj odluci sultana. Centar pobune bilo je Sarajevo. Nakon Citanja fermana na
Musali, oni se sastanu i odluce suprotstaviti se sultanovoj odluci. Njima se
pridruzuju i janjicari iz drugih krajeva, a posebno Travnika i Banje Luke. Svoje
odbijanje ukidanja reda oni su tumacili cinjenicom da je Bosanski ejalet "sa svih
strana opasan neprijateljima". Ovaj pokret je dobio opcebosanske dimenzije jer
mu se prikljucuje najveci broj plemstva, osim Zvornika, Novog Pazara i Sjenice.
Pokusaji Porte sa slanjem delegacije koja bi uvjerila pobunjenike, nisu dali
rezultate. Zato je sultan smijenio bosanskog vezira Mustafa-pasu Beleniju i
krajem 1826. imenovao beogradskog muhafiza Abdulrahim-pasu, koji, snabdjeven sirokim ovlastenjima, vojnom silom i uz pomoc zvornickog kapetana
Alibega Fidahica, uspijeva prvo u Zvornik odvesti najistaknutije Sarajlije i
184
likvidirati ih pocetkom 1827. godine, zajedno sa vodom bosanskih janjicara
Aliagom Ruscuklijom. Do sredine februara 1827. uz pomoc vojske janjicarska
buna je bila slomljena, a u toku mjeseca ramazana i fizicki je likvidiran znatan
broj najuglednijih janjicarskih prvaka, ali i potpuno nevinih ljudi u Sarajevo. Time
je prestao postojati janjicarski red u Bosni.
Nasilnim ukidanjem janjicara osmanska vlast nije ni izdaleka rijesila prob-leme u
Bosanskom ejaletu. Vec u junu 1828. doslo je do pobune u Sarajevo vezano za
prikupljanje vojske za odlazak u rat protiv Rusije. U Sarajevo je stigla jedna
jedinica iz Visokog, a pobunjenici su opkolili vezirsku rezidenciju. Na celu ini je
bio, kako tradicija kaze, Hasan-bajraktar Zubovic. Valija je na kraju morao priznati
poraz i povuci se u Zovik, na imanje Husein-kapetana GradasCevica. Priznavanje
poraza kostalo je Abdulrahima vezirskog polozaja, jer ga je ubrzo sultan smijenio.
U narodu je on ostao u uspomeni po svojoj okrutnosti. Umjesto njega dosao je
umjereniji vezir Morali AH Namik-pasa, koji je za razliku od svog prethodnika, bio
blag i nastojao pridobiti Bosnjake uvjeravanjem i taktom. Uspio je prikupiti nesto
vojske i poslati prema ruskom ratistu, a na vijest da su ruske trupe prodrle do
jedrena vezir je i sam na Celu sljedeceg kontingenta krenuo prema Bugarskoj.
Medutim, u meduvremenu potpisan je mirovni ugovor u Jedrenu, te se bosanska
vojska vratila u Bosnu do kraja 1829. Bez obzira na svu svoju takticnost, Namikpasa je izazivao nepovjerenje bosanskog plemstva, a njegovu postupnost su
tumacili slaboscu. Poseban gnjev bosanskih prvaka vezir je izazivao time sto se
pojavio u evropskoj nosnji, bez tradicionalnog kauka i sa fesom na glavi. Poucen
ranijim iskustvom, ali i vjernoscu Bosnjaka koji su to pokazali spremnoscu na
ratovanje protiv Rusije, sultan Mahmud II je nastojao mirnim putem uvesti
reforme u Bosni. Zato je umjesto vojne sile pokusao bosansko vise plemstvo
pridobiti pozivom na raspravu u samom Carigradu. Medutim, ovaj skup je prosao
bez rezultata. Bosnjaci su odbijali reforme kao djelo koje je doslo do hriscana.
Samog suverena su zvali djaur-sultanom jer, po njihovom uvjerenju, svojim
postupcima dovodi u opasnost islamsku vjeru, narusava vec odavno ustaljene
privilegije plemenstva, a u reorganizaciji vojske vidjeli su ukidanje tradicionalnih
formi organizacije u Bosni u kojoj su vodecu ulogu imali upravo predstavnici

ajana, kapetana, spahija i si. Provodenje reformi u drugim provincijama

Carstvajasno je ukazivalo bosanskom plemstvu da ce uskoro doci red i na njih. Uz
sve to ni samo plemstvo nije bilo jedinstveno medu sobom. Pored lokalnog
partikularizma, postojao je i rivalitet izmedu pojedinih porodica ili, pak, pojedinih
kategorija plemstva; S druge strane, odnosi sa Austrijom tokom cijelog rata, kao i
sa Rusijom bili su vrlo zaostreni zbog pogranicnih nesporazuma i sukoba. Austrija
je 1829. zahtijevala uklanjanje Hasan-age Peckoginekihdritgih
185
prvaka koji su ucestvovali u narusavnaju mira na granici, zatim nadoknadu State i
izrucenje dezertera. Posto nije uspjelo formiranje zajednicke komisije, Austrija je
bila spremna napasti Bosnu. Za to su vec bile pripremane snage. Medutim, na
bosanske prvake nisu uticale austrijske zalbe, koliko saznanje da se priprema
vojska u susjednoj Hrvatskoj. Zato su vecinom stali u odbranu Hasan-age Peckog.
U maju mjesecu 1830. Husein-beg GradasCevic, koji je inace bio u dobrim
odnosima sa Austrijom, izjavio je povjerljivom austrijskom covjeku da je
raspolozenje medu bosanskim kapetanima takvo da su oni spremni za rat "da
podu na onog ko bi prvi stupio na njihovu zemlju". Otuda se Porta nasla u teskoj
situaciji, izmedu svojih podanika i zahtjeva susjedne monarhije. Situacija se nije
mnogo poboljsala ni nakon pocetka rada komisije i dobijanja austrijskih zahtjeva,
posredstvom austrijskog internun-cija u Carigradu, Porta je pocetkom januara
1831. izdala ferman i hatiserif kojim je samo de jure priznata granica prema
Austriji. Provodenje u praksu ovih akata postal ce moguce tek nakon ugusenja
pokreta bosanskih kapetana.
Na zblizavanje bosanskih kapetana pocetkom cetvrte decenije XIX stoljeca,
uticalo je vise faktora, medu najvaznijim je bio protivljenje reformama iz
Carigrada i nastojanje Austirje da, ako treba, silom uredi odnose sa kapetanima
na granici.
Kapetanima je tesko padalo i uvodenje prakse imenovanja kapetana mimo
nasljedne funkcije. Izgradnja autonomije srpske knezevine i njeno nastojanje da
zauzme nahije s desne strane Drine samo je pojacavalo njihovu zabrinutost za
buducnost. Situacija je postala ozbiljna kada je trebalo provesti u djelo odredbe
Jedrenskog mira, po kojem se Osmanska carevina obavezala da ce vratiti ove
nahije Srbiji, iako ih je ona izgubila 1813. godine. U torn smislu u martu 1830
formirana je mjesovita komisija za razgranicenje, koja je u Bosni docekana sa
velikim negodovanjem i kojoj je u Zvorniku jasno dato do znanja da ce se
bosanski Muslimani suprotstaviti odlukama sultana, Rusije i Srbije. U formiranju
jedinica nizam-i dzedida i zahtjeva u promjeni oblacenja bosanski Muslimani su
vidjeli nastojanje sulatana da im dovede u pitanje vjeru, polozaj i privilegije.
Iako do tada razjedinjeni kapetani su shvatili da im prijeti zajednicka opas-nost te
su se poceli zblizavati prvo korespondencijom, a onda i posebnim kanalima i
poslanstvima. Prve takve veze uspostavlja najbogatiji medu bosanskim
feudalcima Husein-beg GradasCevic (oko 1802-1833), kapetan GradaCaCke
kapetanije. NasHjedi%'Si na torn polozaju svoga oca Murar-bega, kojeg je pogubio
Dzelal-pasa u Travniku 1821. Iako je ovom kapetanijom upravljala preko 100
godina, ova porodica se nije smatrala narocito starom lozom. Njemu su pripadala
znacajna imanja i oko 1.300 kmetova. Smatrala se

186
dobro uredenonr, sa vrlo dobrim ponasanjem prema kmetovima. Husein-beg je
obrazovan u samom Gradaccu, a arapsku kaiigrafiju ucio je kod Cuvenog MulaMestvice (Divovica) iz Sarajeva. Iako je na polozaj dosao kao mladic uspostavio je
dobre odnose sa' franjevcima, a posebno sa fra flijom Starcevicem, te je vec
1823. u Tolisi otvorio prvu katolicku skolu u Bosni, zatim veliku crkvu i zupski
dvor. Godine 1826. izgradio je uz gradska vrata jednu od najljepsih i
najprostranijih dzamija u Bosni, poznatu u narodu kao Huseinija. U selu Cardak
imao je veleljepni dvorac na vjestackom otoku. Posto je jedno vrijeme proveo sa
Abdurahimom, dobro je upoznao sta se iz Carigrada priprema Bosni, a primjer
ponasanja valija u odnosu na kapetane i sam je vido u zbacivanju AH-paSe
Fidahica i dovodenju Mahmud-pase, nje-govog - bratica. Mozda bag zato je on Alipasu cijelo vrijeme drzao kao initmnogprijatelja.
StupivSi u vezu sa vecim brojem nezadovoljnih kapetana, posebno sa Hasanagom Peckim, sazvan je skup kapetana u Tuzli, koji je zasjedao dvije sedmice (od
20 . I do 5. II 1831). Na torn skupu donesene su vrlo znacajne odluke: da Porta
opozove privilegije knezevini Srbiji, obustavi uvodenje autonomne vlasti, a da se
na njeno celo postavi covjek iz domace sredine, da se Bosna prema Porti postavi
kao autonomna sa godisnjim tributom od 4. 000 kesa. Za vodu pokreta izabran je
upravo Husein-beg Gradascevic, ocito kao najmocniji, najbogatiji, kao covjek koji
nije imao sukoba sa Portom i veziri-ma, ali sigurno i kao vrlo sposoban mlad
covjek. Za njegov izbor su bili upravo krajiski kapetani, a protivili su se
SulejmanpaSici te hercegovacki ajani A. Rizvanbegovic i S. Cengic. Na skupu je
bilo zakljuceno da se uspostavi veza sa pokretom za autonomiju na celu sa
Mustafa-pasom Skadarskim.
Pokret kapetana poceo je nakon ramazana, u martu 1831. kada su oni sa znatnim
snagama posli na Travnik i Namik-pasi saopcili svoje zahtjeve, koje je on odbio i
zatvorio se u travnicki grad. Njegove pristalice, medu kojima i braca
SulejmanpaSici, bili su porazeni nedaleko od Travnika. Nakon krace opsade
Travnika, Namik-paSa se predao pristavsi, toboze, uz pobunjenike, spalivsi
nizamsku uniformu i obukavsi tradicionalnu vezirk-su odjecu. Kasnije, medutim,
on je uspio pobjeci i preko Dalmacije skloniti se u Stolac kod Aliage
Rizvanbegovica. Bijegom vaiije, Husein-beg je prakticno preuzeo vlast u svoje
ruke, a ostali kapetani i ajani su mu pruzali podrsku, jer je, kako se govorilo, bio
bogat, dobar musliman i hrabar vojnik. Medu vodama pokreta ocito je preovladalo
misljenje da bi trebalo poduzeti vojnu akciju radi pruzanja podrske pokretu
Mustafa-paSe Skadarskog. Zato su bosanske snage od 25.000 ljudi, nakon
opseznih priprema, krenule prema Sandzaku. U meduvremenu, obavjestenaozbi187
vanjima u Bosni, Porta je odlucila da sve svoje snage, na celu s velikim vezirom,
ukljuci u borbu i, prije svega, sprijeci spajanje Bosanaca i Albanaca. Iako je imao
oko 40.000 boraca Mustafa-pasa je dozivio poraz kod Prilepa, nakon cega se ovaj
povukao u Skadar. U meduvremenu bosarska vojska je stigla na Kosovo i kod
Lipljana, prvo porazila prethodnicu osmanske vojske, a zatim kod Stirnja, 18. jula
1831, do nogu potukla glavninu snaga pod vodstvom velikog vezira Mehmed
Resid-pase. Sam vezir je pobjegao u Skoplje, ostavivsi artiljeriju, pa i licni prtljag i
arhivu, U meduvremenu Ali -pasa Fidahic je skrsio odbrana Peci i usao u grad.

Umjesto da eksploatise ovu pobjedu, Husein-beg se odlucio ponovo uputiti

deputaciju velikom veziru, koji ovog puta primi poslanike, a njihove zahtjeve za
autonomiju i zadrzavanje starih prava prihvati kao realitet. U meduvremenu vezir
se posluzio lukavstvom u razjedmjavanju Husein-begovih snaga. Tome je
doprinijelo i samo njegovo oholo ponasanje poslije pobjede. Sebe je vidio kao
vezira pa se tako i ponasao: izdvojio se od ostalih prvaka, uveo vojnu muziku i
ceremonijal. Sve to je izazvalo nezado-voljstvo, odlazak pojedinih kapetana i
osipanje vojske. Na kraju se i on sam povukao i dosao u Sarajevo, gdje je u prvoj
polovini oktobra 1831. proglasen za vezira. Medutim, jos nisu bile rijesene dvije
stvari: za vezirsr-vo nije bilo fermana, a otpor hercegovackih ajana bio je snazan.
Smail-aga Cengic je Cak uspio poraziti bosanske snage, a opsada Stoca nije
davala rezultata. Proces razjedinjavanja bosanskih kapetana je tekao uporedo sa
konstituisanjem nove vezirske vlasti. Resid-pasa je potajno kontaktirao sa
pojedincima. Mahmud-begu, tuzlanskom kapetanu, veliki vezir je porucivao da
nema nista protiv trazenja Bosanaca da imaju svoga vezira, ali da to nije za
Huseina kao mladog i neprakticnog Covjeka. U Sarajevu je novi vezir imao snaznu
podrsku na celu sa Mujagom Zlatarevicem, koji je naredbom novog vezira
imenovan za sarajevskog muselima. Iz Sarajeva je svecano ispracen za Travnik,
gdje je formirao divan, imenovao niz fonkcionera po Bosni. U pismu austrijskom
caru Gradascevic je naglasavao daje izabran "po zelji cijelog bosanskog naroda".
U narodu je prozvan Zmaj od Bosne, a sam se potpisivao kao Husein-pasa ili Vitez
od Bosne. Vremenom razdor medu kapetanima postaje sve veci, a nedolazak
fermana o imenovanju stvarao je napetost. Uz sve to, obracanje GradaSCevica
Austriji ostalo je bez rezultata. Becki dvor nije podrzavao pobunu u Bosni, tim
prije Sto se u redovima pobunjenika nalazio Hasan-aga Pecki. Austrija je radila na
ugusivanju pokreta i preko svoje internun-cijature u Stambolu insistirala na
uredenju pogranicnih odnosa. Stavise, obliznjim namjesnicima je naredila da kod
adresiranja poste za Travnik ne upotrebljavaju ime vezira, a same relacije sa
pobunjenicima da drze u
188
tajnosti od Porte. Vezir je, medutim, vjerovao da ce mu Austrija pomoci, bar
onoliko koliko je to svojevremeno Rusija pomagala Srbiji, naravno, ne znajuci
zazvanicnestavoveMonarhije.
Pokret bosanskih kapetana protiv Porte budno je pracen u knezevini Srbiji, koja je
upravo tada bila u fazi regulisanja odnosa sa Portom, a na osnovama Akermanske
konvencije iz 1826. i Jedrenskog mirovnog ugovora. Medu tim aktima nalazio se i
onaj o pripajanju knezevini spornih sest nahija u Podrinju i jugozapadnoj Srbiji.
Medu njima najvise spora izazvalo je oduzimanje nahija Jadar i Radjevina od
Zvornickog sandzaka. Zato je Milos Obrenovic bio vrlo oprezan i prema Porti, ali i
prema Husein-begu Gradascevicu i cijelom pokretu. U pocetku je izrazavao
solidarnost sa tim pokretom. U vrijeme boravka Husein-bega na Kosovu i njegovih
sjajnih pobj'eda, srpski knez mu je cak poslao na dar znatnu sumu novca,
obecavajuci poslati jos kada zauzme Skoplje. Medutim, kada je Porta
Gradascevica proglasila za buntovnika, on je uskratio placanje danka za Jadar i
Radjevinu ustvrdivsi da je on to platio upravo novcem koji je poslao
Gradascevicu. To je izazvalo ostru prepisku medu njima, gdje je Milos nastupao
kao sultanov zastitinik i miljenik. Slijedile su ostre i uvredljive
rijeci,isjedneisdrugestrane.

Uvidjevsi da je prevaren od velikog vezira, Husein-beg Gradascevic je pokusao

isposlovati ferman o postavljenju na vezirski polozaj u samom Stam-bolu. Prema
austrijskim izvorima on je ujesen 1831. trazio od sultana da Bosna i Hercegovina
postane nasljedna knezevina kao cto je to postala Srbija pod Milosem
Obrenovicem. U decembru iste godine uputio je dva svoja covjeka sa arzuhalom
(predstavkom) velikom veziru. Medutim, prije nego su oni stigli u Stambol, voda
bosanskog pokreta je na Porti proglasen za buntovnika. Veliki vezir je zato odlucio
da ga, vjerovatno, posljednji put pozove na predaju. U kajimi upucenoj po istim
ljudima 9.II 1832, on Gradascevica timlise bosanskim vezirom, hvali junastvo
Bosnjaka, ali ga poziva na bezuvjetnu predaju i pokoravanje sultanovim
naredbama i nalaze, da pokupi regrute, oformi nizam i obuce nizamsku uniformu.
U protivnom, krenut ce na Bosnu i samkaznitibuntovnike.
U proljece 1832. Porta je preduzela obiman vojni pohod protiv Bosne.
Novonaimenovani bosanski vezir Mahmud Hamid-pasa krenuo je sa preko 30.000
vojnika (18.000 Albanaca i 12.000 regularne vojske). S ciljem organi-zacije
odbrane dignuta je opsada Stoca i poslan odred sarajevske vojske od 1.800 ljudi
da sprijeci Hamld-paSine snage da prodru u Bosnu. Medutim, ovaj odred je
porazen kod Banjske. Pokusaji hadzi Mujage i Hasan-bega SijerCica da sprijece
prelazak ovih snaga s Lima i Drine nije urodio plodom. Zato je
189
Husein-beg odlucio organizovati odbranu na Vitezu kod Sarajeva. Tu je priku-pio
oko 20.000 ljudi, medu kojima su bili i hriscani kmetovi sa njegovih ima-nja u
Posavini. Vjerovatno znajuci to, kao i za dobre odnose sa franjevcima, MahmudpaSa je jos 11. maja 1832. u Sjenici sacinio bujuruldiju i uputio provincijalu Bosne
srebrene u kojoj tvrdi da je posao protiv Gradascevica da uspostavi red u Bosni i
da je neophodno savjetovati narod i svestenike da ostanu, kao i do sada, vjerni
sultanu. Neki uticajni prvaci su okrenuli leda GradaScevicu, a medu njima i
Hasan-aga Pecki i Mahmud-beg Tuzlic.
U ocekivanju izaslanika fra flije Starcevica iz Beca. Husein-beg se zadrzao duze u
Sarajevu. Neki tvrde da je vec tada osjecao poraz, ali na odlucno drzanje Sarajlije
stupio je u borbu sa svega 3.000 ljudi 29. maja 1832. na Pala-ma. Iako su se
hrabro drzali, Husein-beg i Ali-pasa Fidahic izgubili su ovu bitku. Posljednja bitka
pod Husein-begom Gradasce3'icem3Todenaje 4.jnna 1832. na Zlom Stupu kod
Sarajeva. Pored Fidahica ovdje je uz Gradascevica stajao Mujaga Zlatarevic i
njima vjerni ljudi. Bitka je dugo trajala, uz nevidenu licnu hrabrost Zmaja od
Bosne. Snage Mahmud-pase vec su bile spremne na odstupanje, kada su u borbu
stupili Hercegovci pod vodstvom Aliage Rizvanbegovica i Smail-age Cengica. Po
nekima, njihove snage su napale Bosnjake s boka i odlucile ishod bitke. Odmah
zatim Husein-beg Gradascevic je sa svojim pristalicama pobjegao u Posavinu. Ne
zna se kada je dobio poruku od cara Franje da izrazi pokornost sultanu, ali se on
nakon kratkog boravka u GradaCcu, gdje je zapalio svoj dvor na adi u Cardaku,
upravo uputio u Austriju. S njim je 16. juna 1832. rijeku Saw preslo 212 lica medu
kojima je bilo mnogo zena, djece i slugu. Medu izbjeglicama u Austriji nasli su se i
drugi ucesnici pokreta. Medu njima bili su: Mehmed-beg Gradascevic, Ali-pasa
Fidahic, Ahmed-beg Karafejzic, Musta-jbeg Tuzlic, Mahmud-beg - derventski
kapetan, Emin-beg - maglajski kapetan, Sinan - dobojski kapetan, Hasan-beg
Resulbegovic iz Trebinja i dr. Mnogi od njih su bili sa porodicama i sa
dragocjenostima. Vecina ih se vratila u Bosnu nakon proglasenja amnestije.

Nakon sloma Gradascevica Mahmud Hamid-pasa je zauzeo Sarajevo, zatim

Travnik, te Banju Luku. Otpor je pruzen jedino u Banjoj Luci. Time je organizovan i
kontinuiran otpor sultanovim snagama bio okoncan. Medutim, zahvaljujuci
dojavama iz susjedne Austrije vezir je saznao da su se pristalice pokreta bile
okupile na Bilajskom polju, pod komandom Ibrahirn-bega Rustanbegovica, kojem
je u pomoc poslao svoj odred i Hasan-aga Pecki. Nakon pobjede nad ovim
odredom valijine snage su jos oko mjesec dana radile na hvatanju Hasan-age
Peckog, koji se na kraju predao 5. augusta 1832. godine. Taj datum bi se mogao
uzeti kao kraj pokreta bosanskih kapetana.
190
Austrijske vlasti su primile Husein-bega, ali su njegov boravak u Austriji iskoristili
na taj nacin sto su se zeljeli konacno obracunati sa krajiskim kapetanima. Iako je
bio u dobrim odnosima sa Austrijom Gradascevic je tu ostao bez prenesene
imovine, ali je Austrija diplomatskim kanalima i nepo-srednim angazovanjem cara
uspjela isposlovati njegovo pomilovanje kod sultana. On se mogao vratiti na
teritoriju Osmanskog carstva, ali ne u Bosnu. Nakon dugog dvoumljenja Huseinbeg se iz Osijeka nasao u Zemunu, a odatle je otisao u Carigrad, gdje je i umro.
Njegovi saborci i prijatelji Ali-pasa Fidahic i Mujaga Zlatarevic su se vratili nakon
izvjesnog vremena u Bosnu.
UguSivanjem pokreta Husein-beg kapetana Gradascevica nije prestao
antitanzimatski (tanzimat-reforma) pokret u Bosni i Hercegovini. Naprotiv,
Gradascevicev pokusaj Porte da s ciljem centralizacije ukine postojece ili uvede
nove institucije, u Bosni je nailazio na odlucan otpor. Na tim osnovama pocivat ce
pokreti bosanskih begova naredne dvije decenije. Ubrzo nakon ugusenja ovog
pokreta Porta je 1834/35. pristupila ukidanju kapetanija. Upravni poslovi
kapetana povjeravani su muteselimima (valijin zastupnik) doduse, regrutovanim
uglavnom iz kapetanskih porodica. Iako je silom oruzja uspostavila red u Bosni,
Porta se tesko odlucivala silom provoditi te reforme. Zato je trebalo proci desetak
godina da se ova pitanja ponovo stave na dnevni red.

ENVER IMAMOVIC
Izbor Huscin-bega Gradascevica za vodu Bosne
Neprestani prilisak Turske da se sprovedu reforme koje su u Bosni nailazile na
zeslok otpor. macehinski odnos prema njenim problemima i popustanje Srbiji u
njenim zahtjevima da joj se prikljuce dijelovi Bosne, te otimanje imovine
muslimana i njihovo protjerivanja s njihovih posjeda u pogranicnim srpskim
oblastima. primorali su Bosance da stvar uzmu u svoje ruke. Nekolicina
najistaknulijih prvaka medu kojima su bili Husein-beg GradaScevic" iz Gradacca,
Mahmud-paSa Fidahic iz Zvornika, Mahmud-beg Tuzlic iz TuzJe. Memis-beg
Bajramovic. muteselim Srebrenice. I.min-beg Dzenetic i Mujaga Zlatar (Zlalarevic)
iz Sarajeva te jos njih nekolicina, sastali su se koncem decemhra 1830. godine u
konacima Husein-bega Gradascevica u Garadaccu da razmotre tesko stanje u
kojem se nalazi Bosna te da se pokusa iznaci neko rjesenje. Zakljucili su da su
neophodne hilne mjere koje. meduiim. moze donijeti sarno sabor bosanskih
prvaka. Odmah im je upueen poziv da dodu na vijecanje u Tuzlu.
135
Historijski skup u Tuzli odr/an je od 20. januara do 5. lebruara 1831. godine hez
nazocnosti sultanovog namjesmka. valije Namik-paSe. buduci je skup bio uperen
protiv turske \ lasii i sultana. Prisustvovali su mu svi bosanski kapetani. brojne
pae. begovi, age. ulema i drugi koji su nesto znacili u Bosni. Izvjesiaji govore da
je skupu prisustvovao i izaslanik Skodra-paSe iz Albanije koji je bio u slicnom
polozaju naspram Turske kao i Bosna.

Od poznaujih bosanskih prvaka vijedanju su prisustvovali: zvorniCki kapeian

Mahmud-pasa Fidahic. tuzlanski kapeian Mahmud-beg Tuzlic, krupski kapetan
Mehmed-beg Krupa Bievic\ livanjski kapeian Ibrahim-beg Firdus. derventski
kapetan Mehmed-beg Begzadic\ Sulejman-beg Kapetanovic iz Ljubuskog, Ali-paSa
Fidahic iz Zvornika, Hasan-beg Sijerdic" i Kasim Alaj-beg Sijercic iz Gorazda.
Mustafa Alaj-beg Babic iz Sarajeva, Mehmed Memis-beg Bajramovic" ajan i
muteselim Srebrenice, Ahmed-beg HasanpaSid (Ljubunfiic). muteselim Livna.
Mehmed-beg Turhanija iz KljuCa, Ali-pa5a Rizvanbegovic, ajan stoladki. Mahmud
Alaj-beg GradaScevid iz Gradadca, Ali-beg Karafejzic, Osman-beg Manov iz
Mosiara, Hasim-beg PYijepoljac, Had2i Mustafa-beg Prijepoljac, Ahmed-beg Vilic iz
Travnika. Emin-beg Dzenetic i Mujaga Zlatar iz Sarajeva. Hasan-aga Pedki iz
Krajine i dr.81
Od uleme skupu su prisustvovali Hifzi efendija DzumiSic" iz Banje Luke te
sarajevske mulle Abdulkerim Jusufkadic efendija i Sulejman efendija Isovic. dok je
prusadki kadija Ibrahim Hasib efendija Muftic bio protiv pokreta. On je u svom
obradanju javnosti svoje zemljake proglasio Cak izdajnicima a Bosnu
neprijateljskom zemljom. Porudivao im je da su Em moliive koje obavljaju petkom
i na Bajram nisiavne te tako prijetio svim i svacim. ali ga nije niko slusan
Na vijecanju u Tuzli zauzet je stav da Bosnu mogu spasiti samo Bosanci i u tu
svrhu treba mobilizirati sve raspolozive snage za rat koji je nei/bjezan. Upuden je
poziv svim Bosancima da
81 G. Sljivo. o. c. p. 123 i d: A. AliBc. 0. c. p. 200 i d.. posebo 246 - 249
136
usianu u odbnmii svoje /emlje i da slijede instrukcije koje de dobiti od svojih
prvaka. Na kraju su definirali stavove u obliku zakljucaka su poslani u Carigrad.
Svodili su se na slijedecc: Bosna ne prihvaca rcforme i uvodenje nove vojske. Tra/i
se ukinuci-namjesnistva (vezirstva) u Bosni. da se Bosni dade autonomija. da and
sami biraju svog vodu te da se ubuduce Porta ne mijeSa u poslove Bosne.
Zauzvrai su ponudili da Bosna placa Carigradu godisnji danak u iznosu 4000 kesa
(2.000.000 grosa).82 Namik--paSa je tim povodom u svom izvjeStaju Porti naveo
da Bosnjaci bode "oicjepljenje i samostalnost kao Srbi u Srbiji".
Husein-hcg GndaSfci it' Zmaj od Bosne
Na skupu je donesena joS jedna vazna odluka. Za vodu pokreia izabran je
najmocniji i najugledniji medu njima. gradacacki kapetan Husein-beg
GradaScevic\ Na kraju se
!2D. M. Paving.,. [ . ,, | H. Kre&vljakovit, o. c. p. 113: G. Sljivo, o. L26- 127; \ .
UKK
202 i d.
137
dogovore da se za malu vremena ponovo okiipe u Travniku gdje ce nastaviti
vijecanje.
Ovaj izbor. medutim. nije proSao bez problema jer je unio razdor medu hosanske
prvake. lzboru Husein-bega GradaSCevic'a bili su proiivni hercegovacki velikasi,
medu kojima i oni najugledniji kao slo su bili Ali-pasa Rizvanbegovic, ajan
stoladki, Sulejman-beg Kapetanovic, ajan ljubuski, Smail-aga Cengic\ ajan gatatki.

Hasan-beg Resulbegovic, ajan trebinjski i BaSaga Redzepasic, muselim

nevesinjski. Osiali su nepoznati razlozi njihovog protivljenja izboru Husein-bega
GradaScevica. Izgleda da su u pozadini bili motivi staleskog presliza. Smatrali su.
naime. da dvadesetosmogodiSnjem gradacJackom kapetanu ne moze pripasti fast
da bude na celu sve Bosne, prvo Slo je odvec mlad a drugo slo mu rod ne pripada
starim korijenima. U tome je i -uhito bio nepomirljiv Ali-pasa Rizvanbegovic koji
je. ustvari, bio uvrijeden Slo njemu nije dodijeljena la Cast, smatrajuci sebe
najugledriijim bosanskim prvakom.81 Dakako. tu su bili i drugi motivi, prije svega
onog politifikog karaktera. To rivalstvo je u su akom slucaju Bosnu razjedinilo
basu trenudcu kadaje trebala bili najsloznija. Posljedice toga bile su vise nego
zalosne.
" Bosnjaci otpadnici islamske vjere"
Kad je za dogadaje u Bosni cuo earigradski sejhul islam. a na ostiovi izvjeStaja
koji mu je poalao prusaCki kadija, izdao je fetvu kojom je Bosnjake zbog pobune
protiv sultana proglasin "olpadnirima islamske vjere". To je znacilo da se sluvljaju
van zaSiiie serijata i kanuna. Sejhulislam je uputio naredbu bosanskoj ulemi da se
odvoje od "odmetnika". prijetecl im da ce u suprotnom svi izgubiti svoje
polozaje.*4 To. medutim. nije
83 S. B&sagjc. o. c,p. 14D; H. KreScvljakovic. o. C, p. 113; A. AliMi, o. c.
p. 212.
4 A, Alia*, o.c, p. 2J7
nimalo utjecalo na opredjeljenje bosanske uleme. Oni su s oslalim prvacima usli s
nujveeim zarom u borbu za samostalnosl Bosne.
Slicno je reagirao i zvaniCni Carigrad. Porta je zahtjeve bosanskog plemstva
docekala na noz, Odlueila je da se njihowm autonomnim teznjama suprotstavi
svim si lama i na Bosnu je uputila vojsku.
^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^Sablje na nisaninia hosanskih junaka (Svatovsko greblje kod Ghunoca)
Ral izmedu Bosne i Turske
138
nimalo utjecalo na opredjeljenje bosanske uleme. Oni su s oslalim prvacima usli s
nujveeim zarom u borbu za samostalnosl Bosne.
Slicno je reagirao i zvaniCni Carigrad. Porta je zahtjeve bosanskog plemstva
docekala na noz, Odlueila je da se njihowm autonomnim teznjama suprotstavi
svim si lama i na Bosnu je uputila vojsku.
Turski namjesnik u Bosni Namik-pasa budno je praiio Ma podu/.imaju Bosanci ali
je bio nemocan da im se sopFOtStavi Nakun odr/anog skupa uTu/.li izgubio je
svaku moc i utjecaj kao predslavnik carske vlasti. Preko svojih uhoda budno je
pratio
139

adaje i dobra je Wo obavijesten o pripremaina za oru/ain otpor. O svemu tome

revnosnoje izvjeStavaO viasti U Carigradu.
Bosanci su zapoceli oruzanu akciju pohodom na Travnik simbol tudinske viasti,
posto je u njemu bilo sjediste vezira. Namik-pasa se pokusao cxiuprijeti aJi su niu
snage bile brzo rasprsene nakon cega se zatvorio u ivrdavu. Jedini od bosanskih
pr\uka koji su stali uz njega i pokusali mu pomoci. bila su braca Ibrahim-beg.
Osman--beg i Muhamed-beg Sulejmanpasici iz Bugojna. Oni su s vojskom. koja je
brojala nekih 3(K)0 vojniku, posli u pravcu Travnika. Na tu -i pode im u susrei dio
bosanske vojske pod zapovjednistvom Memis-bega, muteselima Srebrenice (7.
aprila 1831. g.). Kad su Be vojske susrele (blizu Pirota u travnickom kadiliku). ovaj
se obraii suproinoj strani i objasni interes Bosne. na sto Sulejmanpasiee\ i vojnici
odbiju da se bore protiv svoje brade. Ostavljeni od svojih ika Sulejmanpasici su se
morali spasavati bijegom. Preko Livna, a onda zaobilazno preko austrijske oblasli
pobjegnu u Beograd kod lamoSnjeg muhafiza Husein-pase.
Bosanci su po slarinskom obiCaju zasluzno kaznili izdajice svog naroda. PoruSili su
im dvore i kule a imovinu razvukli tako da im je satrven svaki trag. Ne zna se
kako su poslupili sa clanovima njihove porodice. Ovakav oStar obrachin trebalo je
da bude opomena drugima ako bi se sluCajno usudili raditi protiv interesa
vlastitog naroda i domovine.85
U meduvremenu bosanska vojska je u cijelosti ovladala Travnikom. Najveci dio
Namik-pasine oruzane pratnje predao se pa je ovaj bio je doveden u bcznadezan
polozaj. Nakon Sto je ispaljeno nekoliko topo\ skill luiaea na tvidavtl bilo mu je
jasno da je za njega kao predstavnika lurske viasti u Bosni sve izgubljeno. Na
nagovor nekih uglednih Travnicana pasa se bez borbe predao. Tako su Bosanci i
formalno preuzeli \ last u svojqj zemlji.
PritijeSnjen ovakvim razvojem dogadaja. a da bi sp. /i\oi. Namik-paa zvamciio i/|
a\ i da podrzava z.ahtjeve Bosanaca. Da bi ih u to uvjerio. u/ klicanje svjetine
svuee i javno spall svoju
5 G. Sljiw.. 0 C, p. 127: A. WliiL 0. c, p
1Bovu ni/amsku (vojnu) unit'ormu koja je bila po uzoru na
'psku, a koju Bosanci nisu mogli oCima vidjeti. Potom obuCe
staru vezirsku koja je bila po njihovoj volji. Nakon toga bosanski
prvaci na elu s Husein-kapetanom uz muziku krenu u Namikpasine dvore (konak) i tu mu saopce svoje namjere. pa i to da de
upmtsta\ ui ako carska vojska krene na Bosnu.
I.ikoje sultanov oamjesnik iskuzao lojalnost i obecaodace
podr/aii bosanske zahtjeve na Porti. ovi mu nisu vjerovali. Diiali
su ga na oku da ne bi pokusao Sto organizirati protiv njih. Za
svaki slucaj prebace ga u Busovacu gdje je bilo manje
mogucnosti za lakve pokusaje. lim vise sto je Busovaca bila

odredena /a zborno mjesto ukupne bosanske vojske odakle je

trebala poci u susrei carskoj.
Unato svim mjerama predostroznosti Namik-pasa je Bosancima ipak uspio
pobjeci. Iskoristio je nesmotrenost domacina. i to tako sto je zamolio da namaz bajram klanja u Trawiiku. Ovi mu dozvole. i noc uoi Bajrama (23. maja 1831. g.)
krene s pratnjom. ali ne u Travnik. Na putu promijeni sinier. zaobide Travnik i
uputi se preko planina u zapadnu Bosnu. Jahao je cijelu noc bez odmora kako bi
izbjegao potjeru. U Duvno je stigao u sabah na prvi dan Bajrama, a odatle nakon
kraceg odmora proslijedi dalje. Usmjeri prema Imotskom u Hrvatskoj. na austrijski
teritori j. jer nije smio preko Hercegovine. znajuci da bi tamo bio uhvaden. Iz
Duvna je javio svom pouzdaniku Ah paSi Ri/vanbego\ icu u Stolac da je u bijegu i
da mu pripremi i potrebnu pomoc. Kad je tamo stigao obojica pocnu /dusno raditi
protiv onoga Sto su podu/imali bosanski prvai
Namik-pasa je iza sebe u Travniku ostavio svu svoju porodicu. Bosanci, meduum.
nisu to zloupotrijebili nego su se krajnje ljudski ponijeli prema njoj. Sam Huseinkapeian je naredio da se casno postupi s njenim clanovima Pripremio im je
odlazak iz Bosne na nacm kako dolikuje porodici carskog namjesiuka. ime su
Bosanci m pokazali svoje visoke moraine i IjudskB \rijedm
86 (i. Sljivo, o c. p. i.sii- l3i;A.AU6,o. cp.219id
144(1
Vec je na skupu u Tuzli bilo dogovoreno, a u Travniku detaljno razraden plan
politickog i vojnog djelovanja pokrela. Kapetan Husein-beg GradaScevic" je
postavljen za vrhovnog zapovjednika bosanske vojske i u loj funkciji je izdao
naredbu da se okupi sva bosanska vojska koja ce se suprotstaviti carskoj koju je
sullan vec uputiv> na Bosnu,
Dizanje vojske je teklo na nadin kako se to uvijek radilo u Hnsni Svi koji su imali
timare i zijamete (krupne posjede) bili su duzni odazvati se i sobom povesli
onoliko vojnika koliko im je bilo odredeno ranijim propisom. Pored ovih obveznika,
koji su sadinjavali redovnu bosansku vojsku. objavljenaje i opca mobili/acija kojom
je bilo obuttvafeoo grad.sko i seosko stanovnistvo. Bilo je puno i dobrovoijaca od
kojih su formirani posebni odredi.
142
Bosnu nikada ti proslosti nije napuStala sva njena vqjska bra obzira kud se islo u
pohod i na koga. Bio je obidaj da tijene dvijc tredine moraju ostaii u zemlji za
slucaj da u njenoj odsutnosli zemlja bude napadnuta od susjeda jer je sa svih
strana bila okruzena oninia koji su koristili svaku priliku da je pokurc ill opljadkaju.
Vodeci o tome raduna, Husein-kapeian je zaduzio Krajisnike i njihovog zapcn
jednika Hasan-agu Pedkog da pazi na austrijske granice. a za one prema Srbima
zaduzio je zvomidkog kapetana Mahmud-pa$u Fidahica. Hasan-aga je umjesto
sebe u pohod poslao svoga sina, da sa ostaiom bosanskom bradom pode braniti
Bosnu.87
Carska vojska krece na Bosnu
Carska vojska upucena na Bosnu brojala je vise od 40.000 vojnika. U njenom
sastavu bilo je raznih rodova. medu kojima i zloglasni basibozuci (neregularne

snage, pladenidki odredi), ali su glavninu cinile regularne snage. Na delu joj je bio
vrhovni komandant oruzanih snaga Turskog Carstva. veliki vezir Mehrned ReSidpasa. Cim je u Bosnu stigla ta vijest. Husein-kapctan naredi pokret bosanske
vojske koja je okupljena u Busovaci dekala tu naredbu. Pravac joj je bio Kosovo
koje je dinilo krajnju granicu Bosne na jugoistoku, a tuda je prolazio i carski drum
pa je bilo jasno da de upravo tu dodi do sukoba sa earskom vojskom. Bosanci su
svakako hljeli docekali neprijatelja i/\an svoje zemlje.
Bosanska vojska je bez priduve brojala oko 20.000 vojnika. Njena prethodnica je
vec bila upucena u pravcu Kosova. Pokusaj da se akcije Bosne povezu sa
akcijama Skodra-pase koji se sa svojim Arnautima u Albaniji takoder digao protiv
sultana, nije uspio. Veliki vezir mu je razbio vojsku nakon eega se paSa zatvori u
skadarsku tvrdavu i bio je bespomocan. Bez obzira na
A. Aticic, a c. P. 226.
143
to bosanska komanda nije mijenjala zaertani plan, u/.dajuc; dokazano junaStVO
svoje vojske iuko je broj&ino bila upola manja od sultanove. Straha nije bilo jer su
to bili prekaljeni borci, a k tome. posh su braniti rodnu grudu.
Taktika Bosanaca je bila da prvi zauzmu polozaje i ovladaju kosovskim poljem
kako bi prisilili neprijateljsku vojsku da se 5 njima bori na terenu koji je manje
pogodan sultanovim tromim trupama. Da bi u tome uspjeli morali su po svaku
cijenu osvojiti PriStinu koja je predsiavljala kapiju Kosova. U toj namjeri usmjere
vojsku u torn pravcu i vec su takoreci bili ispod grada, ali na opce iznenadenje
proth niekc strane neoiekivano se okrenu i pocnu se povla&ti. Neprijatelj je
stekao uvjerenje da se Bosanci ne usuduju udariti na grad. To je, medutim. bio
manevar kako bi se proiivnik naveo da upravo tako zakljuci. A Bosanci su radili
smisljeno i onako kako je bilo zacrtano. Od Pristine usmjere vojsku na Pec" koja im
je ostala iza leda i u silnom naletu pregaze i grad i njegove branioce. Posto su
tako osigurali zalede ponovo krenu na Pristinu. ali ovaj pui s dfjefom vojske. To je
bilo dovoljno da zauzmu i ovaj grad. U njemu postave svoj glavni logor jer je i/ tog
mjesta bilo najpogodnije voditi operacije.
Bosanci pobjeduju carsku vojsku
Bosanska komanda je bila dobro obavijeSlena o kretanju caste vojske. Namjera
Bosanaca je bila da sami odaberu mjesu 6e se s njom sukobiti i da joj nameinu
svoju taktiku. Boj se desio 18. juna. a po nekima jula 1831. godine kod mjesta
Stimja nedaleko od Lipljana na Kosovu polju. Bosanci su po svqui obicaju ulazili u
okrSaj svom zestinom i tako siloviio da su u vecini slucajeva u prvom naletu
probijali bojne redove neprijatelja i nisu popustali dok ga ne bi potpuno razbili.
Veliki vezir je poznavao svojstva bosanske vojske. i da se ne bi a njim tako desilo,
pojacao je svoje prcdnjc redove kako bi odoljeli prvom udaru Bosanaca Veliki
\czir, medutim. ofito aye znaoda ovi za svaku priliku primjenjuju odgovarajucu
laktiku.
144
Kail su se vojske srazile. nije se dogodilo ODD sto je I ivao veliki \e/ir. Prednji
bosanski redovi su zapoceli lahko carkanje nasiojeci da neprijatelj dobije utisak da
se sa strahom upu^taju u boj sa carskOE
<m. koja je inace bila hrojnija od

nske. Pod jakim pritiskom. bosanski redovi pcx^nu uzmicati. DaSto neprijatelj
na\ali jo jace time je poremetio svoj bojni poredak. a to je bosanski vojskovoda
upravo cekao. Kad je (Kijenio da je doao pravi tren. dadne znak na koji je cekala
sva bosanska vqjska. Na dobro uvjezban nacin krene nazad i udari kaoorkan na
carsku vojsku. Srazje bio tako silovii da je "skr. catska vojska bila potpuno
razbijena i pregazena.
PuSce kremco
i kialka sisana; 18. i 19. Stolj
Pokusaj velikog veszira da nesto ucini sa konjicom takoder je
ZaviSio katasiiolalno. Bosanci su je navukli u Sumoviti teren gdje je
bila potpuno parali/irana. Na slican nacin ucinili su neetikasnom i
nicku artUjedju. Nastalaje takva situacija da zamalo nije bio
ibljen i veliki vezir Spado se u posljednjj tren bijegom sa
bojnog polja, i to toUkom btzfaiom daje iza sebe ostavio cak Stapski
arhiv. osobne si van i dr. Pohjegao je u pravcu Skoplja a za njim se
njegova razbijena vojska. Medu brojnim poginulim na
carskoj sirani bio jt- i Car Ibrahim-pasa. a medu ranjenim
145