Dr.

Pejo Cokov it:

BOSANSKO-UGARSKI ODNOSI U IREM

KONTEKSTU POLITIKIH GIBANJA
U X STOLJEU
Prosee stvaranja bosanske teritorijalno-politike posebnosti tekao je
osjetno sporije nego u drugim "Sklavinijama" 2 3 poznatim na irem
junoslavenskom prostoru, usljed ega je kao zemljopisni pojam u znaenju
"zemlje" s velikim zakanjenjem u upotrebu ulo bosansko ime za jedno
sasvim odreeno podruje. Na sporost izdvajanja Bosne kao posebne
teritorijalno- politike zajednice najizravnije je utjecala injenica da se to
podruje do polovice X st. najee kulturno-politiki razvijalo u sastavu
monijih susjednih drava, Hrvatske i Srbije. Prvi spomen Bosne kao
zemlje, dodue, skromne prostornosti nalazi se u uvenom djelu De
administrando imperio, bizantskog cara i pisca Konstantina VII
Porfirogenita (913-959), u hrvatskoj povijesnoj literaturi poznatom kao spis
O upravljanju ('arstvom, a u srpskoj kao spis O narodima. Openito se
uzima daje pisano izmeu 948. i 958. godine4, ali neki istraivai za

l Tim izrazom bizantski pisci, povjesniari i kroniari poput Teoflaka Simokrate,

Teofana, sastavljaa Miracula S. Demetrii i dr., nazivali su podruja na Balkanskom
poluotoku naseljene Slavenima. Isti izraz u vezi s junoslavenskim podrujima spiminje
i Konstantin VII Porfirogenet. Ferjani, Constantine Porphyrogentts, Dc administrando
iniperio. Conunentiny, Jugoslavenski istorijski asopis, Beograd, 1964, br. 2, str.
12-1 13 (dalje: Ferjani, Constantine Porphyrogenitus).
B. Ferjani, Vizantijskiizsori za i storiju naroda Jugoslavije II, Beograd. 1959, 2-3
(dalje: Ferjani, Vizantijski izvori //); Isti, Constantine Porphyrogenitus, 1 14; usp. R.
Novakovi, O granicama Srbije i srpske drave u X veku, Zbornik Filozofskog fakulteta
VIII/1, Beograd, 1964, 160-161, bilj. 24 (dalje: Novakovi, O granicama). irkovi,
Srbija izmeu Vizantijskog Carstva i Bugarske,u: Istorija srpskog naroda l, Beograd,
1981, 160 bilj. 12 (dalje: irkovi, Srbija), istie da su 949. redigirana poglavlja u De
administrando imperio o Junim Slavenima.
 pojedina poglavlja zanimljiva za nau povijest doputaju
mogunost da su nastala i nakon navedenih kronolokih odred-
nica5. Za upoznavanje i bolje razumijevanje najranije bosanske
povijesti, pa sukladno tome i zbivanja polovicom X st., istraivai
su, osim na spomenuto Porfirogenitovo djelo6, upueni i na spis
anonimnog barskog sveenika iz XII st., u povijesnoj literaturi
poznatom kao pop Dukljanin, iza koga se najvjerojatnije krije
identitet barskog biskupa Grgura7. Uz sve nedostatke zbog
oskudnih, uopenih, nepreciznih i kronoloki neodreenih navoda,
njihova djela i nadalje ostaju najvanijim izvorima za najranije
poznato razdoblje bosanske prolosti.
U situaciji kada se o Bosni openito malo zna, jasno je da ni o
pojedinim uim pitanjima iz tog razdoblja njezine povijesti danas
takoer nismo nita bolje obavijeteni, pa u tom smislu nikakvu
pozitivnu iznimku ne predstavlja ni nae poznavanje tadanjih
bosansko-ugarskih odnosa. Ne treba posebice naglaavati kako
Bosna prije stjecanja dravno-politike samostalnosti objektivno
nije ni mogla uspostavljati odgovarajue kulturne, gospodarske,
trgovinske, politike i druge veze s Mi/,im i udaljenijim
susjedstvom. Za utnju o Bosni kao posebnom teritorijalno-
politikom prostoru u najranijoj fazi povijesnog razvitka nakon
doseobe poetkom VII st., odgovor prua bizantski car-pisac, kad

5 Pregled tih miljenja vidi R. Novakovi, Jo o nekim pitanjima teritorijalnog

prostransfra Srbije i H/vatske sredinom X stoljea, Historijski zbornik XIX-
XX, Zagreb, 1968-1967,271 -272,278-280,286 (dalje: Novakovi, Jo o
nekim pitanjima); Isti, Jo neka razmiljanja o obimu Srbije IX i X veka,
Zbornik Filozofskog fakulteta X/1, Beograd, 1968, 151,154, 156 (dalje:
Novakovi, Jo neka razmiljanja).
6 C. Porphyrogenitus, De Administrando Imperio, ed. Gy. Moravcsik, Budapest
1949; Dumberton Oaks 1967 (dalje: DAI); Ferjani, Vizantijski izvori II; K.
Porfrogenet, O upravljanju Carstvom, prir. iM. Svab, prev. N. Tomai,
Zagreb, 1995 (daljePorfrogenet, O upravljanju Carstvom).
7 Postoji vie izdanja tog spisa, a najpoznatija su priredili F. ii, Letopis
popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, 1928, (dalje: ii, Letopis) i V.
Moin, Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb, 1950 (dalje: Moin, Ljetopis).
U novije vrijeme tom problematikom pozabavio se E. Perii, Sclavorumt
regnum Grgura Barskog. Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb, 1991 (dalje:
Perii, Sclavorum regnum).

1
2
 govori kako su Avari pokorili rimsku provinciju Dalmaciju,
"odnosno sada zvanu Hrvatsku i Srbiju"8. Treu dravno-politiku
zajednicu na tim prostorima Por- firogenetov izvor ne spominje,
to daje dovoljno vrstu podlogu za pouzdan zakljuak da Bosne u
tom smislu jo nema.9 Sukladno tome, s pravom se moe ustvrditi
da najranije razdoblje povijesti prvobitne Bosne neposredno nakon
slavenske doseobe pripada veim dijelom povijesti ranosrednjovje-
kovne hrvatske, te manjim, tadanje srpske drave. Pitanju dravne
i etnike pripadnosti ranosrednjovjekovne Bosne poklanjana je
velika pozornost u hrvatskoj i srpskoj povijesnoj znanosti, pa je o
tome nastala opsena struna literatura u kojoj se za prva stoljea
njezina sveukupnog razvitka uglavnom dokazivala i branila teza o
njezinu hrvatstvu, odnosno srpstvu te se o prostoru prvobitne
"zemljice" Bosne najee govorilo kao o podruju u sastavu
Hrvatske, odnosno Srbije10. U nejasnom kontekstu u okviru
poglavlja u kome govori o Srbima i zemlji koju su u njegovo
8 DAI, 31, 14-15 ; Ferjani, Vizantijski izvori II, 39; usp. Novakovi, Jo neka
razmiljanja, 154; Isti, Neka zapaanja o 29. i 30. glavi De administrando
imperio, Istorijski asopis XIX, Beograd, 1972, 23 (dalje: Novakovi, Neka
zapaanja)', Isti, Gde se nalazila Srbija do TU do XII veka (Istorijsko-
geografska razmatranja). Problemi i znanja, Beograd, 1981,48 (dalje:
Novakovi, Gde se nalazila Srbija).
9 N. Klai, Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosanskih vladara do
Tvrtkove kninidbc (1377.), Zagreb 1989, 5-14 (dalje: Klai, Srednjovjekovna
Bosna), brani tezu o ranoj dravotvornosti Bosne koju bi toboe imala jo za
Avara, a potom i u prvim stoljeima nakon doseobe Slavena, ali za takvu
tvrdnju, kojoj se priklanja i I. Goldstein, Hnmtski rani srednji vijek, Zagreb,
1995, 309 (dalje: Goldstein, Srednji vijek), nije mogue nai uporita u
oskudnoj izvornoj grai. Urotnika utnja o Bosni do polovice X st., bilo da
na nju gledamo kao na zemljopisni pojam ili kao na posebnu dravnu cjelinu,
izravno se protivi takvom zakljuivanju, budui da isti izvorni materijal kroz
to vrijeme prua odreene obavijesti o drugim "Sklavinijama, odnosno
"arhontijama".
10Za ilustraciju historiografskih gledanja na najraniju povijest prvobitne
Bosne usp. F. Sii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara,
Zagreb,1925, 463 (dalje: ii, Povijest Hrvata)4, S. irkovi, storija
srednjo- vekovne bosanske drave, Beograd, 1964, 39 (dalje:
irkovi, /storija Bosne)4, Isti, Srbija, 162 i bilj. 15. U novije vrijeme
kritiki osvrt na znanstvene interpretacije najranije bosanske povijesti
najistaknutijih predstavnika hrvatske i srpske historiografije, ne bez
vlastitih zabluda, dala je Klai, Srednjovjekovna Bosna, 5-34.

1
3
 vrijeme nastanjivali, Porfirogenet ju je jedan jedini, ali prvi put,
spomenuo kao "zemljicu" Bosnu i njezina dva poimenice poznata
grada Kateru i Desnik11 - za koje jo nisu sa sigurnou odreeni
lokaliteti na kojima su se nalazili - aludirajui pri tom na odreenu
poblie neutvrenu povijesnu situaciju koju danas takoer nije lako
pouzdanije prepoznati i kronoloki odrediti.

DRAVNO-POLITIKI POLOAJ BOSNE

U PRVOJ POLOVICI X STOLJA

S obzirom na to da ta problematika izlazi iz okvira naslo-

vljenog rada, njome se ovdje neemo posebice baviti, ali, smatrali
smo potrebnim upozoriti na stanje pitanja najranije bosanske
povijesti u povijesnoj znanosti, jer postojea shvaanja i
historiografska objanjenja tih pitanja nose u sebi ne samo razliite
nego i potpuno oprene pristupe i objanjenja onih stanja i procesa
koji se tiu, ako zanemarimo hosansko- hrvatsko i bosansko-srpsko
dravno zajednitvo, jednog od najvanijeg problema vanjsko-
politike povijesti ranosrednjo- vjekovne bosanske drave,
odnosno tadanjih bosansko-ugar- skih dodira i odnosa. Da bismo
ta pitanja potpunije sagledali neophodno ih je to tanije smjestiti u
iri politiki kontekt na ovim naim prostorima i kronoloki ih
odrediti. Prvo pitanje koje se istraivaima namee u vezi s
naslovljenom problema- likom odnosi se na utvrivanje politikog
statusa podruja prvobitne Bosne, koje je sastavlja 32. poglavlja
Dc admini- strondo imperio nazvao "zemljicom"12, uoi pohoda

11 DAI, 32, 151; Porfirogenet, O upravljanju Carsh'om, 92; Ferjani,

Vizantijski iz\>ori II, 58-59 i bilj. 202-204. U vezi s tim navodom kod t
Poifirogeneta, Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 270, 274, ga smatra jednim
od teko shvatljivih mjesta te daje zasad teko uoiti odreeni smisao
navoenja Bosne i njezina dva grada u poglavlju o Srbiji.
12 Ovaj izraz razliito je prevoen i tumaen, u novije vrijeme obino izrazima
"oblast" kojim je prvobitnoj Bosni polovicom X st. trebalo oduzeti
kvalifikativ "zemlje", odnosno drave. Znaenju spomenutog izraza poklonio
je pozornost A. Babi, O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske
drave. Radovi Naunog drutva Bosne i Hercegovine, III, Odjeljenje
istorijsko-filololokih nauka, 2. Sarajevo, 1955, 61-62, bilj. 17 (dalje: Babi.
O pitanju formiranja), koji istie da nema osnove tadanji opseg Bosne
suavati na "granice jednog polja, upe ili kraja". ini se da nema potrebe

1
4
 ugarskog velikaa Kia. S tim u vezi valja krenuti od
historiografski neosporavane injenice da Bosna u prvoj polovici X
st. jo nije bila stvorila vlastitu politiku organizaciju, nego je,
prema jednima bila u sastavu hrvatske, a prema drugima srpske
drave. ii istie da se podruje prvobitne Bosne od polovice IX
st. do vremena kralja Miroslava (945-949) razvijalo u okviru
tadanje hrvatske drave13. Tu njegovu tvrdnju za vei dio prve
polovice X st. uvjerljivo potvruju neki navodi u Porfirogenetovu
djelu, koji su bili previani pod pogrenim uvjerenjem slubene
historiografije da se mona hrvatska drava uskoro nakon smrti
kralja Tomislava (o. 928) teritorijalno svela samo na podruje
Dalmatinske Hrvatske, iako sastavlja 31. glave izriito tvrdi kako
"Veliku takovu mo i mnoinu naroda imae Hrvatska do arhonta
Krasimera (Kreimira). Poto ovaj umre, a sin njegov Miroslav
vladavi 4 godine, od ruke bana Pribunje pogibe, i u zemlji nasta
raskol i razdor veliki, umanji se broj i konjanitva i pjeadije i
sagena i kondura, to ih imahu Hrvati. Danas imade sagena 30,
male i velike kondure, i konjanitvo i pjeadije" 14. Potpuno
komplementarni toj tvrdnji su i, kod nas gotovo potpuno
nezamijeeni i nekoriteni podaci koji se navode u 13. i 40. glavi
istog djela, kada se spominju ugarski susjedi te primjerice na

za intervencijom u tom smislu, jer Poifirogenet ovdje ne govori o granicama

prvobitne "zemlje" Bosne nego njezino podruje stavlja u odnos prema
"krtenoj Srbiji". Ako bismo pak razmiljali poput Babica, tada bismo morali
voditi rauna i o injenici da prvi poznati spomen Bosne aludira i na najranije
stanje kojim je naa "zemljica" Bosna najblia vremenu svog teritorijalnog
oblikovanja i izdvajanja iz dravne zajednice u kojoj se dotada nalazila.
Babieva objanjenja spomenutog izraza ponovio je kasnije bez novih
argumenata. VI. Hadijalh, Tihomu- iz Kronike popa Di/janina - historijska
linost?, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XVII (1966-
1967), Sarajevo, 1969, 410 (dalje: Hadijahi, Tihomir).
13 1 I ii, Povijest Hn-ata, 463. usp. to o dravnoj pripadnosti tadanje Bosne
kae G. Feher, Ungarns Gebietsgrenzen in der Mittc des 10. Jahrhundcrts.
L'ngarische Jahrbucher II, Berlin-Leipzig. 1922, 59 (dalje: Feher, Ungarns
Gebietsgrenzen).
14 DAI, 31, 75-82; Porfirogenet, O upravljanju Carstvom, 87; Ferjani,
Vizantijski izvori II, 45 i bilj. 138-140; usp. ii, Povijest Hrvata, 413. 434-
436; Novakovi, Jo neka razmiljanja, 1 52-158.

1
5
 jednom mjestu kae: "Hrvati su pako prema gorama susjedni
Turcima", a drugi put se veli da su "prema jugu Hrvati"15 .
Danas prevladava miljenje da se u tom navodu odraava stanje
u vrijeme ugarskog kneza Vala (o. 947- o. 952) koga Porfirogenet
naziva Phalitzis (Fajsz) i bio je jo iv u vrijeme sastavljanja
izvjetaja16 17. Na isto stanje odnosi se, po svemu sudei, i
kronoloki poblie neodreeni podatak iz glave 30. kojim
sezaZahumlje i Srbiju izriito kae da se "prema gorama na sjeveru
primie Hrvatima"Na neposredno susjedstvo Hrvata i Hrvatske s
"krtenom" Srbijom, koju Porfirogenet
M'.no razlikuje od prvobitne "zemljice" Bosne, upuuju i neke - li
upe injenice, npr. hrvatsko-bugarski sukob nakon Simeono- i
zauzimanja Srbije 924. godine18, za koji se, prema iiu, bu no
uzima da se pod Alogoboturovim zapovjednitvom imao zbiti

15 DAI, 13, 7-8; 40-44; usp. Porifirogenet, O upravljanju Carstvom, 39, 105. U
vezi s ovim navodima treba naglasitit da su u jugoslavenskoj historigorafiji, s
iznikom Novakovia, Jo o nekim pitanjima, 273; Isti, Jo neka razmiljanja,
152, gotovo potpuno ignorirani te nisu uvrteni u izdanje onih dijelova
Porfirogenetova djela, koje je priredio Ferjani, Vizantijski izvori II: Isti,
Constantineporphvrogenitus, 1 12. iako govori o sadraju 13. glave, ali
podatak o Hrvatima kao ugarskim susjedima ne spominje. Veu teinu tim
podacima davali su predstavnici ugarske historiografije, pa s tim u vezi usp.
Feher, Ungarns Gebietsgrenzen, 38. bilj. *, 40-43, 46, bilj.*, 47, bilj. 28, 51-
52, 54-56, 61,67.
16 DAI, 40, 58, 61; Porfirogenet, O upravljanju Carskom, 106; usp. Novakovi,
Jo o nekim pitanjima, 271, 275, 279; Isto, Jo neka razmiljanja, 151, bilj.
21.
17 DAI, 30, 100, 104, 118; Porfirogenet, 6/ upravljanju Carst\>om, 83;
Ferjani, Vizantijski iz\>ori II, 34; usp. ii, Povijest Hn-ata, 452-453;
Novakovi, O nekim pitanjima granica, 157, 162-163, 170, 177; Isti, Jo*
o nekim pitanjima, 266. 269-273, 279; Isti, Jo neka razmiljanja, 152,
159.

18 Ostrogorski, Porfirogfenitova kronika srpskih vladara i njeni kronoloki

podaci, Istorijski asopis, Beograd. 1 (1948) 1/2, st. 27-28 (dalje:
Ostrogorski, Porfirogenitova kronika)-, Isti, /storija Vizantije, Beograd
(fototipsko izdanje) 1969, 258 (dalje: Ostrogorski, /storija Vizantije);
Cirkovi, Srbija, 159; Novakovi, Jo neka razmiljanja, 147, 178, taj
dogaaj stavlja u 924/25, a V. orovi, Kada je aslav doao na vlast, Prilozi
za knjievnost, jezik istoriju i folklor, Beograd 1934, 14(1934) 1/2, str. 14, u
923/24 (dalje: orovi, Kada je aslav).

1
6
 najvjerojatnije u toku 926. godine 19. U tom smislu govore i navodi
o bjeanju Srba i njihovih prvaka u susjednu Hrvatsku ne samo za
spomenutog bugarskog osvanja srpske drave nego i prije i poslije
tog dogaaja, obino u vrijeme unutarnjih borbi za vlast, poput
Petra Gojnikovia i Mutimiro- vih sinova, Pribislava i Brana
potkraj IX st. te Pribislavova sina Zaharija 924. godine 20. Sve to
upuuje na zakljuak da je neposredno hrvatsko-srpsko susjedstvo
trajalo kroz due vrijeme, to je potpuno u skladu s drugim
izvornim svjedoanstvima o tadanjoj Hrvatskoj kao vrlo monoj
dravi koja je unutar svojih granica obuhvaala i podruje
prvobitne "zemljice" Bosne seui do u podruje Drine, gdje se
kao drava graniila s "krtenom" Srbijom 21. Navedeni podaci
takoer sugeriraju zakljuak da Hrvatska nije Bosnu zauzela tek
nakon bugarskog zaposjedanja Srbije 924. okoristivi se
novonastalom situacijom u svom susjedstvu, kako to misli
Novakovi19 22, jer su u Srbiji dolaskom na vlast Pava Branovia
(917) i Zaharije (920) - kako istie Ostrogorski - u zemlji borbe
oko prijestolja dostigle svoj vrhunac 23. Sukladno tome, razlonom
se namee pomisao daje podruje prvobitne "zemljice" Bosne
teritorijalno ve formirano, tada neko vrijeme ve bilo u sastavu
Hrvatske, te tom prilikom nitko nije postavljao "bosansko pitanje".
19 Sii, Povijest Hrvata, 422; usp. Ostrogorski, Porfirogenitova kronika, 27,
29; Ferjani, Vizantijski iz\>ori II, 44 i bilj. 127, 56-57 i bilj. 191 ;
Novakovi, Jo neka razmiljanja, 154; N. Klai, Povijest Hrvata u ranom
srednjem vijeku I, Zagreb 1975, 283 (dalje: Klai, Povijest Hrvata l). U vezi s
tim sukobom Cirkovi, Srbija, 159, samo kae daje do njega dolo "posle
osvajanja Srbije" i daje zavrio "neuspeno po bugarsku vojsku". O povodima
koji su doveli do ovog rata pogled ranijih miljenja usp. Goldstein, Srednji
vijek, 289-290, a osvrt na stanje pitanja u starijoj literaturi donosi Corovi,
Kada je aslav, 6, 9, 12, 14-15.
20 Usp. DAI, 32, 65-73, 119-120, 125-128; Porfirogenet, O upravljanju
Carstvom, 90-91; Feijani, Vizantijski iz\>ori II, 52-53, 56; usp ii,
Povijest Hrvata, 397-398, 412-413; orovi, Kada je aslav, 10, 14;
Ostrogorski, Porfirogenitova kronika, 25-27; Klai, Povijest Hrvata I, 238.
Govorei o Simeonovu zauzimanju Srbije 924, irkovi, Srbija, 159, kae:
"deo ivlja pobegao je u Hrvatsku".
21 Usp. Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 266, 277.
22 Novakovi, Jo neka razmiljanja, 148.
23 G. Ostrogorski, La\> Ravduh i Lav Hirosfakt, Zbornik radova Vizan-
tolokog instituta III, Beograd 1955, 33 (dalje: Ostrogorski, Lav Ravduh).

1
7
 Vano jes tim u vezi takoer spomenuti daje mona hrvatska
vojska bez potekoa svladala bugarsku vojsku, koja je prije toga
potpuno unitila susjednu srpsku dravu, a njezino stanovnitvo
koje nije izbjeglo, raselila. Gledano u tom kontekstu nema mjesto
pitanje bosanske sudbine ogrtati velom i neizvjesnosti, kao to to
primjerice ini Novakovi, kad kae da "nismo jo sigurni to je
tada bilo s Bosnom"24 25, jer ona tada ne samo da nije bila u
dravnoj zajednici sa Srbijom nego nije ni dijelila njezinu kob.
Neto drukiju politiku situaciju ima u vidu sastavlja 30.
glave uvenog spisa De administrando imperio kad opisuje
Hrvatsku te veli "od Cetine pako rijeke zapoimlje zemlja
Hrvatska i protee se primorjem do medja istarskih to jest do grada
Labina. U gorama poneto presee temat istarski; primie se pako
kod Cetine i Hlijevna zemlji Srpskoj, jer zemlja srpska suelice je
sa svijem ostalim zemljama, a na sjeveru primie se Hrvatskoj, na
jugu Bugarskoj"2'. U historiografiji, prvenstveno srpskoj,
prevladava miljenje daje rije o trajnom f.inju i teritorijalnoj
rasprostranjenosti rane srednjovjekovne hrvatske drave, kojim je
toboe odreena hrvatsko-srpska konstelacija snaga ne samo u
dravno-politikom nego i u Inikom smislu. Na isto razdoblje
aludirao je i sastavlja 32. plave istog spisa kada je na kraju,
govorei o gradovima "krstene" Srbije, spomenuo kao posebno
podruje "zemljicu" Bosnu i njezina dva grada 26. S tim u vezi
Novakovi je napisao da "niko ne moe ni pomisliti daje zbog
takvog spomena Bosna isto to i Srbija" 27 28. Danas je, meutim,
sve vie onih koji s i a/,logom srpsko posjedovanje Bosne ne
smatraju trajnim stanjem nego ga vezuju uz sasvim odreeno
razdoblje, obino uz vrijeme vladavine kneza Petra Gojnikovia
(892-917). U tom smislu S. Rurciman je iznio miljenje da

24 Novakovi, Gde se nalazila Srbija, 59.

25 3 DAI, 30, 113-119; Porfirogenet, O upravljanju Carstvom, 83; Ferjani,
Vizantijski iz\>ori II, 35-36 i bilj. 112-113; usp. ii, Povijest Hrvata, 446.
26 Usp. bilj. 9.
27 Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 274.
28 S. Runciman, The Emperor Romanus Lacapenus and Iris Reign, Cambridge
1929, 205; usp. Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 281; Isti. Jo neka
razmiljanja, 151.

1
8
 razdoblje srpske vlasti nad Bosnom treba dovesti u vezu s
vladavinom kneza Petra Gojnikovia, koji je 915. ovladao
podrujem prvobitne "zemljice" Bosne20, a pod njegovom vlau,
pouzdano se zna, nalo se i podruje Paganije, odnosno
Neretvanske kneevine29. Navedeno mjesto sugerira istraivau
zakljuak da stanje koje je tu prikazano pripada nekom drugom
vremenu, svakako, prije sastavljanja 30. glave uvenog
Porfirogenetova djela te daje u meuvremenu dolo do krupnih
politikih promjena na ovim prostorima usljed kojih se Paganija
otrgla od vlasti srpskog kneza, i to najvjerojatnije prilikom nasilne
promjene vladara 917, kada je knez Petar na prijevaru bio uhvaen
i odveden u Bugarsku, gdje je u tamonjem zatvoru i umro 30. Ako
se na isto vrijeme odnosi i podatak o Bosni i njezina dva poimenice
spomenuta naseljena grada, tada se s razlogom moe pretpostaviti
da ni to podruje nije ostalo u vlasti Petrova nasljednika, kneza
Pavla Branovia (917-920)31 32. Dovoenje u vezu "zemljice"
Bosne i njezina dva grada uz vrijeme vladavine kneza Petra,
odnosno uz 915. kao godinu zaposjedanja, koju istie S.
Runciman, predstavljalo bi vrstu kronoloku odrednicu (ter-
29 DAI, 32, 84-85; Porfirogent, O upravljanju Carst\>om, 90; Ferjani,
Vizantijski izvori II, 54 i bilj. 178. F. Dvornik je, komentirajui dotino mjesto
ustvrdio nedovoljno argumentirajui svoj zakljuak, da je knez Petar osvojio
Paganiju izmeu 896 i 910, usp. C. Porphyrogenitus, Dc Administrando
Imperio II. Commentary, by F. Dvornik, R. J. Jenkins. B. Lewis, Gy.
Moravcsik, D. Obolensky, S. Runciman, London, 1962, 135 (dalje:
Commentaiy); Ferjani, Constantine Porphyrogenitus, 117; Novakovi, Jo
neka razmiljanja, 146. Gojnikovi se negdje na obali izmeu Neretve i
Cetine 917. sastao s strategom drake teme Lavom Rabduhom, a o
Rabduhovoj diplomatskoj misiji usp. Ostrogorski, Lav Ravduh, 29-35; ii,
PovijestHrvta, 408-409; Cirkovi, Srbija, 157, bilj 5.
30 O tim prilikama i kronologiji usp. Ostrogorski, Lav Ravduk, 29-36; usp. Isti,
Porgirogenitova kronika, 26; Ferjani, Constantine Porphyroge- nitus, 117;
Cirokovi, Srbija, 157.
31 Usp. Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 281, 285, koji kae da bi se podatak
o gradovima u Srbiji i Bosni mogao odnositi na to vrijeme. Isti, Jo neka
razmiljanja, 151, bilj. 24, kae: "U stvari, kad se detaljno razmotre mesta na
kojima se spominje Bosna moe se zapaziti da nema nikakve pouzdane
osnove ni za pretpostavku daje i na poetku X veka bila u sastavu Srbije".
32 Klai, Srednjovjekovna Bosna, 13, istie da je Bosna ve u prvim stoljeima
nakon slavenske doseobe uspjela izgraditi vlastitu politiku organizaciju, to
prihvaa i Goldstein, Srednji vijek, 309.

1
9
 minus ante quem) prije koje bi ve bio dovren proces formiranja
Bosne kao teritorijalne jedinice te da je suvremenicima bila dobro
poznata i kao geografski pojam"0.
Na temelju iznijetih svjedoanstava moe se s punim pravom
ustvrditi da bi pogreno bilo na podruju "zemljice" Bosne do
polovice X st. gledati iskljuivo kao na prostor rezerviran za srpski
politiki utjecaj. Takoer se na prvobitnu "zemljicu" Bosnu ne
moe gledati kao na podruje koje se trajno nalazilo u sastavu
ranosrednjovjekovne hrvatske drave, jer je i ona tijekom tog
razdoblja takoer bila podlona teritorijalnim promjenama ne samo
stjeui nego i gubei pojedine svoje krajeve. Oskudne i naizgled
proturjene vijesti cara-pisca kako ih je zabiljeio mnogo vie
odraavaju promjenjivost povijesnih procesa i nestalnost politikih
stanja i dravnih tvorevina n i mhovima dvaju srednjovjekovnih
batinika Rimskog Car- .! ,i, Bizanta i Franake nego to
zbunjuju nepoznavanjem i- .nnih prilika na terenu. Na
povjesniarima je stoga obveza da n Porfirogenetovim
obavijestima prepoznaju konkretnu l\ arnost i vremenski je to
priblinije odrede.

BOSANSKO OSAMOSTALJIVANJE
I UGARSKA OPASNOST

Pretpostavimo li da se spomen Bosne i njezina dva grada u

Porfirogenetovu djelu odnosi na vrijeme prije 924, najvjerojatnije
na posljednje godine vladavine srpskog kneza Petra Goj- nikovia,
koji je - vidjeli smo- u toku drugog desetljea X st. takoer vladao
i Paganijom33, namee nam se kao vaan zakljuak da bi u tom
sluaju i proces formiranja bosanske teritorijalne posebnosti dotada
morao isto tako biti okonan, uz napomenu da tadanja Bosna jo
nije mogla raunati na puno politiko osamostaljivanje nego je od
vremena kralja Tomislava (o. 919-928) do pogibije kralja
Miroslava (949) bila u sastavu mone hrvatske drave. Da
podruje prvobitne Bosne dotada jo nije bilo steklo politiku i
dravnu samostalnost poput drugih "Sklavinija" na svoj nain

33 Usp. bilj. 26 i 27

2
0
 govori i injenica da se ime njezina vladara ne spominje u
naredbama bizantskih careva Konstantina VII i Romana II (959-
963), koje su izmeu 949-959. upuivali arhontima Hrvatske, Srba,
Zahumljana, Konavljana, Travunjana, Duklje i Moravije 34. U
povijesnoj znanosti prevladavalo je miljenje daje prvobitna Bosna
polovicom X st. pripala srpskoj dravi kneza aslava, to podrob-
nija analiza Porfirogenetovih i drugih raspoloivih izvornih
svjedoanstava ne potvruje, budui da njihovi iskazi nakon
pogibije hrvatskog kralja Miroslava (949) i rasula njegove drave
vide Bosnu kao samostalnu dravno-politiku jedinicu, na onom
prostoru na kome su dotada spominjali Hrvatsku"13.
Polovicom X st. Bosna se spominje kao samostalna "Skla-
vinija" na elu s vlastitim banom. Spominjanje bana u Bosni
upozorava ne samo na avarsku podlogu u izgradnji njezine
dravnosti35 36 nego i mnogo vie na svjeiju i dugotrajniju dravnu
povezanost podruja prvobitne Bosne s hrvatskom dravom u
okviru koje je bila politiki organizirana i u tom poloaju se
nalazila u toku prve polovice X st., tonije do 949. Priliku za
dravno-politiko osamljivanje od Hrvatske morala je Bosna ekati
do vremena kralja Miroslava, budui da sastavlja 31. glave

34 Ferjani, Vizantijski izvori II, 78; usp. Novakovi, Jo o nekim pitanjima,

278; Isti, Gdese nalazila Srbija, 77. Ako bizantski carevi piu svim poznatim
junoslavenskim arhontima, osim bosanskom, tada se iz toga ne moe
zakljuivati da Bosna u to vrijeme nije bila pod politikim utjecajem Bizanta,
kako to ini Hadijahi, Ti/iomir, 416, nego se nespominjanje bosanskog
vladara treba prvenstveno shvatiti u smislu da Bosna tada nije bila
samostalna.
35 Usp. Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 272. Kritiki osvrt na tvrdnju u
starijoj historiografskoj literaturi da je knez Caslav ovladao Bosnom nakon
Miroslavove smrti dao je Novakovi, O nekim pitanjima, 165-175; Isti, O
granicama, 156, 162; usp. takoer, Feher, Ungarns Gebietsgrenzen, 59-60;
(F. Dvornik), Commentary>, 99-100, 135; Feriani, Cqnstantine
Porphyrogenitus, 1 14.
36 Dok se za Cirkovia, Istorija Bosne, 40 pojava banskog naslova u
Hrvatskoj i Bosni moe "pripisati slovensko-avarskim vezama u vreme
seobe i, jo vie u moda, ostacima Avara meu Junim Slovenima", dotle
je Klai, Srednjovjekovna Bosna, 14, u toj pojavi slona vidjeti dokaz daje
"Bosna bila banovina jo od Avara", za to nema uporita ut raspoloivoj
izvnoj grai.

2
1
 Porfirogenetova djela De administrando imperio izriito tvrdi kako
je mo hrvatske drave ostala neokrnjena do kralja Kreimira I
(o.935-945). Po istom izvoru prilike u zemlji naglo su se pogorale
za etverogodinje vladavine Kreimirova sina i nasljednika, kralja
Miroslava, koja je 949. zavrila njegovom smru, nakon ega je u
zemlji nastao veliki raskol kojije za posljedicu imao drastino
opadanje vojne moi Hrvatske37. S obzirom na to da su navedene
obavijesti o hrvatskoj moi u prvoj polovici X st. i naglo rasulo
drave u Porfirogenetovo djelo unijete u posljednji as,
najvjerojatnije
I H i likom njegove redakcij e za koju irkovi38 tvrdi daje obav-
111 'n:i 949, moe se razumjeti zato izlaganje novonastalog i inja
posljednjih godina Miroslavove vladavine nije moglo I'i 11
sveobuhvatnije. Gledano u tom smislu, moe se shvatiti /.rio car-
pisac nita ne govori o moguim teritorijalnim prom-
i ' nama do kojih je u takvim okolnostima moralo doi na tetu
ii hori jalno prostrane hrvatske drave Miroslavovih pretasni-
I.a To to zbog kratkoe vremena sastavlja 31. glave objektivno
nije mogao saznati sve to se tada dogaalo u Hrvatskoj ili se pak
uskoro nakon redakcije djela dogodilo, zabiljeio Je n drugoj
polovici XII st. pop Dukljanin u svom Ljetopisu 39. I Jnato svim
manjkavostima naih izvora, u njima se ipak moe prepoznati
konkretna stvarnost, koju, svaki na svoj nain prikazuju. Tako je
primjerice dogaajima suvremeni Porfirogenet zabiljeio panje
vrijedan podatak prema kome je u nemirima u Hrvatskoj
posljednjih godina Miroslavove vladavine, kralja ubio ban Pribuna
(Pribina)40. ini se da se na te burne dogaaje odnosi
pripovijedanje popa Dukljanina kad pripovijeda da se za vladavine
Tolimirova sina Pribislava koji je "poinio mnoga zlodjela", veli

37 DAI, 31, 75-82; usp. bilj. 12.

38 irkovi, Srbija, 160, bilj. 12.
39 ii, Letopis, 105; usp. K. Jireek, Istorija Srba I, Beograd 1978, 130-131;
Novakovi, Jo neka razmiljanja, 170; irkovi, Srbija, 166, bilj. 20;
Perii, Sclavorum regnum, 141. Moin, Ljetopis 27, tvrdi daje djelo
sastavljeno 1149; usp. Babi, O pitanju formiranja, 66.
40 DAI, 31, 77-78: Ferjani, Vizantijski izvori' II, 45 i bilj. 139; Porfirogenet, O
upravljanju Carstvom, 87; usp. ii, Povijest Hr\>ata, 434-436.

2
2
 autor, "u neko vrijeme pobunie bosanski velikai s nekim drugima
i ubie kralja, a tijelo mu bace u rijeku" 41. Komentirajui dotino
mjesto Moin se poziva na iia, koji je s tim u vezi iznio
zbunjujue miljenje po kome je u Duklja- ninovu Pribislavu
prepoznao istoimenog srpskog kneza, sina
Mutimirova, koji je na pristolju ostao samo godinu dana 891 - 892,
a u Pribislavovu sinu Kreimiru vidi hrvatskog kneza Trpimira (o.
835-964)42 43 44. Umjesto da se u traganju za povijesnom istinom
povodimo za rijetkim slinostima imena Duklja- novih izmiljenih
vladara iskonstruirane junoslavenske dinastije tobonjeg
Dukljaninova Kraljevstva Slavena (Sclavo- rum regnum) , koja
ionako ne funkcioniraju, mnogo bi svrsi- shodnije, opravadanije i
korisnije bilo tragati za prepoznatljivim dijelovima izbljedjele
konkretne povijesne stvarnosti kojoj bismo potom pokuali utvrditi
kronoloke okvire i odrediti stvarne aktere. Na temelju onoga to o
politikim prilikama pie polovicom X st. blii i dobro obavijeteni
suvremenik, bizantski car i pisac Konstantin VII Porfirogenet, te
onoga to znamo iz drugih izvornih svjedoanstava, mislimo da
Dukljaninova pria o pobuni bosanskih velikaa, za koje irkovi
misli da su "verovatno rodovski prvaci i istaknuti lanovi nove
druine, najstariji aristokratski sloj u razvitku drutva kod Junih
Slovena"4 , najbolje odgovara tome vremenu, utoliko prije to je
nerealna kronologija spomenutih linosti od kojih se za neke
pouzdano zna da su suvremenici, a u Ljetopisu su odvojene ak i
nekolikim generacijama vladara. Ako ak i ne prihvatimo takvo
tumaenje Dukljaninovih navoda o povijesti Bosne polovicom X
st., ostaju nam kao polazite za nae razmatranje Porfirogenetovi
podaci o graanskom ratu u Hrvatskoj, pogibiji kralja i rasulu
drave i gotovo ope prihvaeno miljenje u povijesnoj znanosti da
je kralj Miroslav tijekom itave svoje vladavine (945-949)

41 "Quodam itaque insurrexerunt magnates Bosnae cum aliantis er interfecerunt

regem corpusque eius in flumen proiecerunt", ii, Letopis, 312; Moin,
Ljetopis, 60. O tom navodu usp. Novakovi, Jo neka razmiljanja, 173-174;
Isti, Gdje se nalazila Srbija, 111; Babi, O pitanju formiranja, 6 8.
42 ii, Letopis, 434-435; Moin, Ljetopis, 60, bilj. 94 i 96.
43 irkovi, Srbija, 167, bilj. 20.
44 irkovi, storija Bosne, 40-41.

2
3
 posjedovao i podruje prvobitne Bosne za koju ak i pristae
miljenja daje za vrijeme Caslava ulazila u sastav njegove srpske
dave, istiu da do toga nije moglo doi prije 949. godine45. -
i 1 svakom sluaju istraivaima se u vezi s tadanjim |H-
n.i:.;mjcm Bosne i njezina stanovnitva namee vie pitanja, ii
leno od njih tie se motiva zbog kojih su stali nastranu
i Hiljovih protivnika. S tim u vezi iije primijetio daje u tom ni
obu budui kralj Mihajlo Kreimir II (949-969) na svojoj ii.mi
imao "monoga bana" (potens banus) Pribunu (Pribina) i kojega
se pouzdano zna daje tada bio vojniki zapovjednik
u sjevernoj Hrvatskoj, u upanijama Lici, Krbavi i Gackoj 46,
ii i nita ne govori o dranju Bosanaca. S obzirom na oskudno i inje
izvorne grae ostaje nam da danas o tom problemu manje
ii i vie razlono pretpostavljamo temeljei svoja zapaanja na
poznatim injenicama i rijetkim izvornim obavjetenjima. Svakako
je vrlo intrigantna naa radoznalost da proniknemo u klivenu tajnu
bosanskog pristajanja uz stranu kraljevih protivnika, pa
razmiljajui o tome pomiljamo na politiku i etniku pozadinu
bosanskog nezadovoljstva. O razlozima kovinskog
"nezadovoljstva" i pristajanja uz stranu kraljevih poli! ikih
protivnika danas je, zbog oskudice izvorne grae, mogue tek
nagaati i s manje ili vie osnova razlono pretpostavljati. Kad se o
tome razmilja pada na um pomisao da bi razloge tomu trebalo
prvenstveno potraiti u ve formiranoj "bosanskoj posebnosti" koja
je do polovice X st. bila teritorijalno odreena i poznata kao
zemljopisni pojam pod nazivom "zemljice Bosne" sa svoja dva
grada. Razloge za takav tijek stvari valja stoga potraiti ne samo u
geografskom poloaju i stjecanju dravotvornih uvjeta potrebnih
za stvaranje teritori- jalno-politike organizacije nego, ini se, i u
etnikom sastavu tamonjeg stanovnitva meu koje je, zbog
udaljenosti dravnih sredita, sporije prodiralo hrvatsko, odnosno
srpsko ime za vrijeme ukljuivanja podruja prvobitne Bosne u
sastav ranofeudalne hrvatske, odnosno srpske drave. 47 Ovakvo

45 Usp. Novakovi, Jo neka razmiljanja, 148, bilj. 18.

46 ii, Povijest Hrvata, 435-436.
47 Usp. Novakovi, Gde se nalazila Srbija, 138.

2
4
 razmiljanje temelji se na injenici da Profirogenet nigdje izriito
ne kae da su Bosnu naselili Srbi, odnosno Hrvati, ali istie da su
se, osim njih, na Balkanski poluotok doselila i neka druga
slavenska plemena sa ireg podruja srednje i istone Evrope, kao
to je primjerice rod Litciki iz porjeja Visle kome je pipadao i
zahumski knez Mihajlo Vievi40. To je nedvojbeno jedan od onih
dragocjenih podataka u kojima car-pisac podrobnije oslikava stanje
nakon prve slavenske doseobe na irem junoslavenskom prostoru
koncem Vi i poetkom VII st. te o tome valja voditi rauna kao i o
primjedbi o posljedicama avarsko-hrvatskog sraza, u vezi s kojim
se tvrdi da Hrvati "jedne od Avara pokolju, a ostale prisile da im se
pokore. Od toga doba obladae tom zemljom Hrvati. A ima jo
jednako u Hrvatskoj potomaka Avara i pozna im se da su Avari" 48
49
. S tim u vezi valja takoer naglasiti da stanje koje je
uspostavljeno po doseobi nije ostalo trajno nego se do polovice X
st. osjetno promijenilo i oito su ga ueni ljudi jasno razlikovali,
kao to to primjerice ini i sastavlja 30. poglavlja De
administrando imperio kad, govorei o rimskoj provinciji
Dalmaciji za nju kae "odnosno sada zvanu Hrvatsku i Srbiju" 50.
U graanskom ratu u Hrvatskoj, u kome su na strani pobun-
jenog kraljeva brata Mihajla Kreimira, tragom jedne Duklja-
ninove vijesti, po svemu sudei, sudjelovali i bosanski velikai,
dolo je pogibijom kralja Miroslava 949. do promjene na
prijestolju, ali i naglog osipanja dravne moi i gubitka teritorija,
jer pobjednik u borbi za prijestolje po preuzimanju vlasti oito nije
bio u stanju suzbiti sva nastojanja "nezadovoljnika" za
samostalnou, to je pouzdano se moe tvrditi, iskoristila i Bosna.
Dosadanja historiografija tvrdila je uglavnom da se graanskim
ratom u Hrvatskoj i slabljenjem hrvatske drave okoristio srpski
knez Caslav te daje zaposjeo podruje prvobitne Bosne, kojoj se
dodue pripisuje razliit opseg, to ne ..iino da nema potvrde u

48 DAI, 33, 16-18; Ferjani, Vizantijski iz\'ori II, 60; Porfirogenet, O

upravljanju Carstvom, 93; usp. Novakovi, Gde se nalazila Srbija, 70.
49 DAI, 30, 67-71; Ferjani, Vizantijski iz\>ori II, 30-31: Porfirogenet, O *
upravljanju Carstvom, 80.
50 Usp. bilj. 6.

2
5
 raspoloivoj izvornoj grai nego se s \vlikom vjerojatnou moe
zakljuiti da se Bosna tada uspjela politiki osamostaliti kao
posebna teritorijalno-politika cjelina s obiljejima ranofeudalne
drave.51 52 53
Unutarnjom krizom i slabljenjem hrvatske drave koja je u
prvoj polovici X st., tonije do smrti kralja Miroslava 949. bila
juni susjed Ugarske, pokuali su se okoristiti Ugri, koji su jo 930.
stupili u istono SlovinjeM), ali su tek nakon dogaaja u Hrvatskoj
polovicom X st. stali pokazivati vee zanimanje za podruje
izmeu Save, Vrbasa Drine. Kada su Ugri provalili u podruje
prvobitne Bosne teko je odreenije odgovoriti, ali se s razlogom
moe tvrditi daje do toga dolo izmeu bosanskog
osamostaljivanja 949. i pogibije srpskog kneza aslava do koje je,
prema novijim historiografskim rezultatima dolo oko 950, a ne
desetak godina ranije. Budui da se pouzdano zna daje do
teritorijalnog opadanja hrvatske drave dolo nakon kraljeve
pogibije 949, prihvaanjem pak Caslavove smrti u vrijeme oko
950. odredili bismo priblino i vrijeme ugarskog pohoda na Bosnu,
koji bi se morao takoer datirati oko te godine, odnosno blie
vremenu Caslavove smrti nego trenutku bosanskog osa-
mostaljenja'1. Provalu ugarske vojske pod zapovjednitvom
velikaa Kia (Kys, Chys) ne treba nuno dovoditi u vezu s
ugarskim provalama na podruje Bizantskog Carstva, kakve su,
prema Siiu54, zabiljeene u toku 934., 943., 959., 961., te izmeu
963. i 969., jer ne samo to je tu rije o razliitim pravcima kojima

51 Babi, O pitanju formiranja, 77, istie da se vlast u prvobitnoj Bosni

polovicom X st. oslanjala na novu drutvenu klasu odnosno "rodovsko
plemstvo". Usp. to o tome pie Cirkovi, /storija Bosne, 4o-41. Klai,
Srednjovjekovna Bosna, 15-16, plemizira s Babievim stavovima o
rodovskom plemstvu.
52K. Bosendorfer, Istona granica Tornislavove, Kreimirove
iZvonimirove Hrvatske u savsko-dravskom interarmiju, Rad JAZU 286,
Zagreb, 1952, 168 (dalje: Bosendorfer, Istona granica); Usp.
Novakovi, Jo neka razmiljanja, 179.

53 Usp. to o tome pie Novakovic, Jo neka razmiljanja, 150, bilj. 21.

54 ii, Letopis, 440; Moin, Ljetopis, 65, bilj. 122; usp. Novakovic, Jo neka
razmiljanja, 174, bilj. 65.

2
6
 su se ugarske vojske kretale nego i o podrujima razliitih
politikih vlasti od kojih je svaka od njih imala svoje uspone i
krize prema kojima su Ugri planirah svoje pljakake i osvajake
upade u nedovoljno zatieno susjedstvo. Ba takve krupne
promjene nastupile su nakon 949. u vezi s tadanjom monom
hrvatskom dravom, koja je uskoro izgubila dio svog dravnog
teritorija i prestala biti junim ugarskim susjedom. Nee, meutim,
biti tona Hadijahieva tvrdnja daje sav prostor izmeu Save,
Vrbasa i Drine koji je tada izgubila hrvatska dava, pripao
osamostaljenoj Bosni, koja bi se prema autoru imala s Ugarskom
graniiti "negdje u bosanskoj Posavini (s obzirom da su Maari
drali i prostor juno od Save)" 55. Autor sam sebi proturjei kad
razloge podizanja ahbeskog grada, ijim osnivaem i prvim
gospodarom smatra Dukljaninova Tihomila, koga naziva
Tihomirom, vidi u ugarskoj opasnosti, to bi, i kao pretpostavka,
imalo smisla jedino ako se spomenuta utvrda nalazila u
prograninom dijelu bosanskog dravnog teritorija, koji je po
svojoj namjeni imala braniti od vanjske, u konkretnom sluaju
ugarske, opasnosti^56, to u smislu njegova prvog objanjenja o
bosansko-ugarskoj granici u bosanskoj Posavini ne bi bio sluaj.
Dukljaninovo pripovijedanje o pljakakom upadu ugarske
vojske pod zapovjednitvom velikaa Kia, mnogo je vrednije kao
svjedoanstvo o historinosti samog dogaaja nego to nam prua
samih pojedinosti neophodnih za njegovo bolje i svestranije
poznavanje. U prilog povijesne jezgre tog dogaaja ide okolnost da
je srpski knez aslav doista ivio u doba ugarskih prodora u
susjedne zemlje te da se u kasnijim izvorima javlja ugarsko
plemstvo Ki (de genere Chys) 57. Sam prikazani dogaaj zbio se u
vrijeme kada je Bosna postojala kao samostalna "Sklavinija",
odnosno nakon to se izdvojila iz sastava lu vatske drave i,
svakako, prije nego stoje eventualno mogla I i i pasti tadanjoj
srpskoj dravi, kako je bilo uvrijeeno miljenje u postojeoj

55 Hadijahi, Tihonnr, 410.

56 Badijahi, Tihomir, 410.
57 55Cirkovi, Srbija, 167, bilj. 20; usp. Novakovi, Jo o nekim pitanjima,
286.

2
7
 historiografiji50. Stjee se dojam da I Jukljanin nije ni namjeravao
podrobnije govoriti o stradanju I tosne nego o ugarsko-srpskom
sukobu, budui da s tim u vezi ukratko kae da za vladavine
srpskog kneza aslava "ugarski velika Ki doe sa svojom
vojskom u Bosnu, pa opustoi i opljaka ovu oblast"' 7. Iako
ljetopisac nita odreenije ne govori o tome kako je dolo do
ugarskog upada u Bosnu, kronoloki okvir prikazanih zbivanja
sugerira u tom smislu na pomisao da je do toga dolo usljed rasula
mone hrvatske drave, koja ne samo da vie nije mogla odrati
nego ni efikasno tititi cjelokupni dravni teritorij kakav je imala
prvih godina vladavine ugarskog kneza Vala (o. 947 - o. 952), kada
su Hrvati spominjani kao juni susjedi Ugarske, to je i razumljivo,
budui daje u vrijeme sastavljanja Porfirogenetova djela ve bila
pala na 30 sagena te imala male i velike kondure, konjanitvo i
pjeadijii o ijoj se kopnenoj snazi, meutim, ne daju tako precizni
podaci.
ini se razlonim pretpostaviti da je ugarska vojska bez veeg
otpora prokrstarila podrujem prvobitne Bosne pljakajui
nezatienu zemlju. teta to ljetopisac ne donosi nikakve druge
pojedinosti o tom pohodu i dranju samog bosanskog stanovnitva.
Razmiljajui o toj epizodi iz rane bosanske povijesti namee se
pitanje uloge bosanskog plemstva koje je odigralo zapaenu ulogu
za nedavnog graanskog rata u Hrvatskoj i politikog
osamostaljenja "zemljice Bosne", ali neugodno iznenauje
spoznaja daje potpuno zakazalo kad je trebalo zatititi zemlju od
ugarskih pljakakih odreda veli- 58 59 60 kaa Kia. Neemo o tome
nita vie doznati ni ako pretpostavimo da su jednostavno bili
zateeni ugarskim upadom, bez prave prilike da organiziraju
obranu, kao to je to primjerice uinio srpski knez aslav koji je
skupio vojsku i poao u susret Ugrima s kojima se sukobio kod
58 To miljenjepobijaojeNovakovi, Joonekimpitanjima, 278-279, 288.
59 "Kys princeps Ungarinorum, cum suo exercitu venit Bosnam et devastabat
atque depraedabatur eandem provinciam", Moin, Ljetopis, 64-65; Sii,
Letopis, 316, 440; usp. Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 287; isti, Gdese
nalazila Srbija, 66, 112-114.
60 DAI, 31, 80-83; Ferjani, Vizantijski izvori II, 45; Poifirogenet, O
upravljanju Carst\>om, 87.

2
8
grada Cvilina kod Ustikoline u foanskom kraju, odnosno u
Dukljaninovoj Drinskoj upaniji, porazivi ugarsku vojsku u boju
u kome je poginuo i njezin zapovjednik69. injenica da Caslav tada
nije branio Bosnu od upada ugarske vojske navela je Novakovia
da ustvrdi kako on tada nije bio gospodar Bosne niti je ona ulazila
u sastav njegove drave, te s pravom primjeuje da Ki ne upada u
Srbiju, odnosno srpsku dravu nego u Bosnu, pa sukladno tome
Caslav i ne intervenira zbog pustoenja Bosne nego se Ugrima
suprotstavlja na granici svoje drave, kada je i njoj zaprijetila ista
opasnost60. Na strani srpskog vladara istaknuo se, prema Du-
kljaninu, malo poznati mladi Tihomil koji je u boju ubio velikaa
Kia te mu je za iskazano junatvo aslav darovao na upravu
Drinsku upaniju i kerku rakog bana61. itava pria o Tihomilu
na ovom mjestu vrijedi spomena jedino stoga to je Hadijahi u
tom prebjegu iz "ugarskih strana" neosnovano vidio podanika
bosanskog bana62, iako je Ijetcpisac izriit u svom pripovijedanju
te zgode kad kae da u strahu za vlastiti ivot "pobjegne i doe k
aslavu, koji ga smjsta primi"63.
Ugarska provala u Bosnu polovicom X st. nije ostavila dubljih
poljedica niti je utjecala na promjenu politikog poloaja prvobitne
Bosne. Nakon poraza ugarske vojske kod Ustikoline u foanskom
kraju, odnosno kod Cvilina u Dukljaninovoj Drinskoj upaniji,
srpski knez aslav nastavio je pro-

59 ii ,Letopis, 316, 44; Moin, Ljetopis, 65; Babi, O pitanju formiranja,

69; Hadijahi, Tihomir. 413; Novakovi. Gde se nalazila Srbija, 108.
112, 122.
60 Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 288.
61 Sisi,Letopis, 316; Moin, Ljetopis, 65.
62 Hadijahi, Tihomir, 405, 408-409.
63 *fugam petiit et venit ad Ciaslavum, a quo statim suspectus est", ii,
Letopis, 315; Moin. Ljetopis, 64.
ini i neprijatelja za kojim je stigao ii Srijem, gdje je uskoro i
pnpimio01. Ovakav razvoj dogaaja upuuje na zakljuak da I
u .i. ugarskog velikaa Kia u Drinskoj upaniji te pogibija
I IH . a ( aslava negdje kod Save u Srijemu daju nam za pravo . .ikl
juiti da ni Ugarska ni Srbija nisu tada stigle pod svoju vlast

2
9
 podvrgnuti podnije prvobitne Bosne, koje je ugarska vojska,
dodue, opustoila, a srpska nije imala prigodu realizirati izvo- l'
vaim pobjedu na Ugrima, jer je bila zauzeta progonjenjem
poraenog neprijatelja, tako da je stjecajem takvih prilika Bo-
n.i uspjela sauvati neovisan dravno-politiki status.
Koliko je potrajalo razdoblje tadanje bosanske samostalnosti
teko je pouzdanije utvrditi, jer izvorne vijesti koje o tome
svjedoe ne pruaju vre uporite za datiranje samog dogaaja.
Ipak moemo biti sigurni da do vraanja Bosne u sastav hrvatske
drave nije dolo prije upada ugarske vojske pod zapovjednitvom
velikaa Kia i skore Caslavove pogibije.
II historiografiji je taj dogaaj najee dovoen u vezu s
('aslavovom smru i raspadom njegove drave, to je najee
datirano vremenom oko 960 godine(>\ jer takve situacije u sebi
objektivno nose najjednostavnije, logino objanjenje. Ovdje valja,
meutim, upozoriti da promjenu politikog poloaja Bosne ne
treba promatrati u tom odnosu, budui da dogaaji u vezi s tim
nisu u izravnoj uzajamno-posljedinoj vezi, pa ih kao takve ne bi
trebalo ni promatrati. Povijesna je injenica da je podruje
prvobitne Bosne otpalo od hrvatske drave nakon smrti kralja
Miroslava 949. zbog unutarnjih sukoba i krize kraljevske vlasti, to
je za posljedicu imalo naglo opadanje dravne moi i teritorija.
Bosna je nakon osamostaljivanja zahvaljujui vie spletu povoljnih
okolnosti nego vlastitim snagama - porazu ugarske vojske u
Drinskoj upaniji i pogibiji kneza aslava negdje u Srijemu -
uspjela sauvati steenu 61 62 samostalnost. Dalji tijek dogaaja nije,
meutim, bio sklon Bosni i njezinoj samostalnosti. Rasulo srpske
drave kneza aslava te brz oporavak hrvatske drave za Mihajla
Kreimira II (949-969), pruili su hrvatskom vladaru povoljnu
priliku da pokua povratiti krajeve koji su poetkom njegove
vladavine otpali od Hrvatske.

61 O aslavovoj smrti usp. to kae pop Dukljanin, ii. Ljetopis, 316-317.

441; Moin, Ljetopis, 65-66; Perii, Sclavorum regnum, 192, bilj. 272.
62 Usp. Babi, O pitanju forminu ja, 70-71; Novakovi, Jo o nekim pitanjima,
279.

3
0
 U priu o pohodu kralja Mihajla Kreimira II protiv bosanskog
bana63 ljetopisac uplie izmiljenog Tiemira, vladara svog
iskonstruiranog Kraljevstva Slavena (Sclavorum re- gnum) te kae
"Kad su djeaci porasli, Tiemir poalje svoga sina tastu svome,
koji je vladao u Bijeloj Hrvatskoj, i naredi mu da pribere vojsku i
poe na bosanskog bana"64. Iz stilizacije ove obavijesti dalo bi se
pretpostaviti kako je do vraanja Bosne u sastav hrvatske drave
proteklo puno vremena, barem jedan vladarski vijek te da je Bosna
izgubljena za vrijeme Tiemirove kralj ice-majke. Taj privid gubi
na snazi ima li se u vidu poznati tijek hrvatske povijesti polovicom
X st. Znamo li da je Bosna otpala od hrvatske drave nakon
pogibije kralja Miroslava 949. te da je njega naslijedio mlai brat
Mihajlo Kreimir II, tada Dukljaninova kronoloka odrednica "kad
su djeaci porasli" dobiva sasvim drugo znaenje koje neprijepor-
no sugerira skorost poduzete radnje, te takvu stilizaciju moemo
shvatiti kao daje ljetopisac htio naglasiti kako je do pohoda novog
hrvatskog kralja protiv poimenice nepoznatog bosanskog bana
dolo nedugo nakon Kreimirova dolaska i uvrenja na vlasti.
Takvom datiranju spomenutog dogaaja ne protivi se ni razvoj
vanjskopolitikih prilika, o emu je ve bilo rijei. U nastojanju da
poblie odredimo vrijeme Kreimi- M* .1 pohoda protiv Bosne i
njezina bana, ini se da nam mogu i " m o r i neki dobro poznati
izvorni podaci, od kojih se najzan i m l j i v i j i tie Porfirogenetova
navoda o rasulu hrvatske drave polovicom X st. to upuuje na
pretpostavku da je novom IH niskom vladam bilo potrebno barem
nekoliko godina da I m i .olidira svoju vlast, uvrsti poloaj prije
nego pristupi i - i i l o i ijalnom irenju dravnih granica u krajeve
koji su joj donedavno pripadali.
11 vrijeme Kreimirova upada u gornje Povrbasje zanimljiv i
spomen poimenice nepoznatog bosanskog bana koji nastupa Kao
63 ii, Letopis, 448, misli da se Dukljaninovo pripovijedanje o Kreimiru
odnosi na hrvatskog kralja Mihajla Kreimira Ii, te daje njegov pohod protiv
bosanskog bana povijesno ispravan; usp. Perii, Sclavorum regnum, 1 80,
bilj. 205 v
64 Moin, Ljetopis, 73; Sii, Letopis, 323, 448; Novakovi, Jo neka
Razmiljanja, 177; Isti, Gdje se nalazila Srbija. 188; Perii, Sclavorum
regnum, 150. bilj. 53.

3
1
 protivnik hrvatskog kralja. udno je, meutim, to se bosanski ban
ne spominje i u vezi s epizodom o ugarskom pustoenju zemlje, pa
ostaje neizvjesna uloga koju je u tim hm nim dogaajima imao kao
i kakva ga je sudbina zadesila. U I )ukljaninovu pripovijedanju o
dogaajima u vezi s pobunom bosanskih velikaa i suradnji
bosanskog bana koji je pomogao I i a Iju, koga Dukljanin naziva
Krepimirom, da pohvata buntovni l.e('s, krije se podloga za
pretpostavku o promjeni bosanskog prvaka. Iako je promjena u
njihovim odnosima mogla nastati bog oprenih gledita o daljoj
sudbini "zemljice" Bosne u vezi s kojom je ban zagovarao njezinu
politiku i dravnu neovi- siiost, a ojaali hrvatski kralj imao ju je
namjeru vratiti u sastav svoje drave. Upadljivo je da Dukljanin
govori kako su se protiv hrvatskog kralja pobunili bosanski
velikai (magnates Bosnae, li primi baroni di Bosna), a ne i ban
koji je, kao kraljev inovnik, pomogao kralju pohvatati
pobunjenike. Prihvatimo li da se ljetopievo izlaganje skrivene
bosanske povijesti odnosi na dogaaje iz polovice X st. skloni smo
pomisliti kako bosanskim banom nakon stjecanja samostalnosti
nije mogla ostati ista osoba koja se s tim naslovom spominje u
tijeku pobune. Sukladno tome, novim banom postao je, po svemu
sudei, jedan od istaknutih pripadnika pobunjenih bosanskih
velikaa koji je ostao u neprijateljstvu prema hrvatskom kralju 65 i
njegovim planovima teritorijalne obnove drave u granicama iz
vremena njegovih predasnika iz polovice X st.
S obzirom na to da sva ta razmiljanja danas vie nije mogue
izvorima provjeriti i potvrditi, zadrat emo se na onim izvornim
obavijestima koje nam donosi pop Dukljanin, koji za kralja
Kreimira kae da je "ratujui s ujakom" opustoio Uskoplje, luku i
Plivu66, a kada je bosanski ban vidio da se ne moe s njime mjeriti,
pobjegao je ugarskom kralju67, nakon ega je hrvatski kralj ovladao

65 <>K ii, Letopis, 312; Moin, Ljetopis, 60.

66 ii, Letopis, 324; Moin, Ljetopis, 73; usp. Babi, O pitanju formiranja, 68-
70; Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 289; Isti, Jo neka razmiljanja, 177;
Isti, Gdje se nalazila Srbija, 113. 1 19, 136; Perii, Sclavorum rcgnum, 150,
bilj. 53.
67 Usp. Novakovi, Jo neka razmiljanja, 144, 177.

3
2
 itavom Bosnom68. Dukljanino- vo svjedoenje viestruko je
zanimljivo i vano za nae razmatranje najranije bosanske
povijesti, jer, ne samo da potvruje djelotvornu provedbu
teritorijalne obnove hrvatske drave u granicama kakve je imala do
kralja Miroslava ponovnim ukljuivanjem u svoj sastav i podruja
prvobitne Bosne nego isto tako ono vjerno oslikava novu
konstelaciju snaga u hrvatskom susjedstvu, pri emu je upadljivo
da je Srbija zbog unutarnjih trvenja prestala biti faktor stabilnosti i
ravnotee snaga, pa i sigurno utoite politikim protivnicima iz
susjednih zemalja, to mjesto zauzela je sada Ugarska. U takvim
okolnostima ne treba uditi to bosanski ban u bezizlaznoj situaciji
utoite trai u Ugarskoj, a da mu pri tom ne smeta injenica d a j e
ne tako davno ba ugarska vojska poharala i opustoila tek
osamostaljenu Bosnu. Koliko je izbjegli bosanski ban ostao u
Ugarskoj i kakav je tretman tamo imao, na izvor nita ne kae.
Moemo, meutim, biti potpuno sigurni da na skori povratak nije
mogao raunati, ako ga je uope ikad doivio, jer na drugom
mjestu Dukljanin izriito tvrdi da je i
Kreimirov sin Stjepan Drislav (969-997) vladao Hrvatskom i
Bosnom69.
Na kraju bismo mogli zakljuiti da bosanko-ugarski odnosi i
veze u X st. makar imali i epizodnu vanost za najraniju bosansku
povijest, ipak dovljno jasno ukazuju na promjene u postojeoj
konstelaciji snaga na irem junoslavenskom prostom. U prvom
poznatom bosansko-ugarskom dodiru, odraava se kriza
donedavno mone hrvatske drave i junog susjeda Ugarske, koja

68 ii, Letopis, 324; Moin, Ljetopis, 73; usp. Novakovi, Jo o nekim

pitanjima, 289: Isti, Jo neka razmiljanja, 174, bilj. 65; Isti, Gde se nalazila
Srbija, 120, 137.
69 "Crescimiro autom fratri eius natus est fillius, cui Stephanus nomen
imposuit. Iste post mortem patris rex it Croatian! Albam et Bosnam, et post
eum semper regnaverunt in Croatia", ii, Letopis, 327. i 151; Moin,
Ljetopis, 76; usp. Babi, O pitanju formiranja, 71-72. Nee biti tono
miljenje Novakovia, Gde se nalazila Srbija, 121, da je Bosna nakon
Kreimirove vladavine ponovno postala samostalna. ii, Povijest Hrvata,
468, 481, misli daje Hrvatska ponovno izgubila Bosnu za vrijeme Samuilova
pohoda kada je stigao do Zadra, a dogaaj stavlja u razdoblje izmeu 986. i
990.

3
3
zbog graanskog rata nije bila u stanju ouvati neokrnjenim svoj
dravni teritorij i zatiti ga od provala neprijateljski raspoloenih
susjeda koji se takoer ele okoristiti novonastalim stanjem,stoga
se Hrvatska nala u raskoraku izmeu svojih obveza i stvarnih
potreba da nastupi kao zatitnik u trenucima vanjske opasnosti i
oite nemogunosti gotovo iskopnjele kraljevske vlasti da svojim
autoritetom mobilizira sve snage kraljevstva u ouvanju dravnog
teritorija. Ne zauuje stoga to je cijenu svog osamostaljivanja
prva platila Bosna, koja je ula u planove kretanja ugarske vojske
koja ju je poharala i opustoila, ali, sreom bez gubitka tek steene
neovisnosti.
Drugi spomen bosansko-ugarskih veza nosi u sebi individualno
iskustvo vladara koji je, po svemu sudei, nepovratno izgubio vlast
u sukobu s ojaalim hrvatskim kraljem koji je smogao snage da
povrati pod svoju vlast krajeve koji su se u vrijeme unutarnjih
sukoba izdvojili i osamostalili od njegove vlasti. Ishod sukoba
pokazao je da je hrvatski vladar bio u
velikoj prednosti, stoje, nakon pustoenja Povrbasja, shvatio i
bosanski ban te je napustio Bosnu i sklonio se u Ugarsku, gdje je
ostao najvjerojatnije do smrti, s obzirom na to da je Bosna ostala u
vlasti Mihajla Kreimira U i njegova sina Stjepana Drislava.
Sklanjanje bosanskog bana u Ugarsku nije, koliko se zna,
optereivalo hrvatsko-ugarske odnose u drugoj polovici X st. niti
ima vijesti da je on tamo poduzimao kakve akcije u namjeri da
povrati izgubljeno prijestolje i uspostavi politiku samostalnost
bosanske drave.
Razumijevanje bosansko-ugarskih odnosa oko polovice X st.
nije mogue bez poznavanja ireg politikog konteksta u kome je
do njih dolazilo, stoga je bilo potrebno upozoriti na neke odrednice
politikog razvitka podruja prvobitne Bosne u tom razdoblju, jer
oko toga u historiografiji ima puno vie razilaenja u miljenjima i
objanjenjima nego usuglaenih tumaenja odreenih pitanja.
Upoznavanju najranije povijesti Bosne treba pristupiti kao procesu
nesvrena trajanja, koji se na ovim prostorima odvija od slavenske
doseobe koncem VI i poetkom VII st. u znaku povijesne

3
4
promjenljivosti i s tim predznakom traje do naih dana. Zadatak
dananjeg istraivaa je da promatra i uoava ve oblikovane
promjene i stavlja ih u prepoznatljivi kontekst provjerljive
povijesne zbilje, koju e potom i drugi provjerom moi prepoznati.
U tom pogledu Bosna nije nikakav izuzetak, ali nije ni onakva
kakvom bismo je eljeli trajno vidjeti, niti je neeljeno drukija, da
bismo zbog toga trebali biti nesretni.

3
5
 BOSNIA-HUNGARIAN RELATIONSHIPS IN
THE WIDER CONTEXT OF POLITICAL HAPPENINGS
OF THEXth CENTURY

SUMMARY

The Bosnian-Hungarian relationsliips and connections in the Xth cen-

luiy, even if tlney have just an episodic importance for the earliest Bosnian
history, they clearly enough point out the changes in the existing constella-
tion of powers in the wider South Slavic area. In the first known Bosnian-
llungarian contact is reflected the crisis of the up to recently powerful
('roatian state and the south neighbor Hungary, which resulted in becoming
independent of Bosnia. The other commemoration of Bosnian-Hungarian
connections has in itself the individual experience of the ruler, who. judging
by all, completely lost his power in a conflict with the Croatian king, who
had become stronger and obtained the power to get back under his control all
the areas, which became independent during the internal conflicts. The
author observes these relationships from the middle of the Xth century in a
wider political context they appear in, and analyzes thoroughly the earliest
history of Bosnia, which he takes up as a lasting process.