VIII.

ML08.indd 253

5/22/2009 5:52:13 PM

ML08.indd 254

5/22/2009 5:52:15 PM

KULTURNE ZBIRKE
U SAMOSTANU NA GORICI

jerski i prosvjetni rad bila je i ostala glavna misija franjevaca u Bosni i u livanjskom
kraju. Oni su svojim ivotom i rijeju bili
svjedoci za Krista i vjerouitelji svoga
puka.1 U iri kontekst njihove misije spada i kulturna djelatnost koja, svakako, doprinosi izgradnji bogolikog ovjeka. Tragovi kulturne
djelatnosti franjevaca u livanjskom kraju nalaze
se u samostanskim zbirkama. Tu su, prije svega,
knjinica i arhiv, zatim muzej sa sakralnom, arheolokom, etnografskom i zbirkom starog oruja.
Tragovi franjevakog kulturnog djelovanja nalaze se i u zbirkama likovnih umjetnina.

1. Knjinica Franjevakog
samostana na Gorici
U stoljee i pol starom Franjevakom samostanu na Gorici nalazi se bogata knjinica. Tonu godinu njezina nastanka teko je utvrditi. Fra Miroslav Daja2 alje 6. sijenja 1960.3 statistiko izvijee Zavodu za statistiku NR Bosne i Hercegovine
za 1959. godinu u kojemu se kao godina osnivanja
knjinice navodi 1853. Sljedee godine, tonije 20.
sijenja 1961. fra Aneo Kai,4 popunjava i alje
Obrazac Bib-1 istom zavodu u kojem se ponavlja
ista godina osnivanja knjinice.5 Odakle su oni
preuzeli taj podatak nije nam poznato, no i jedan
i drugi bili su marni knjiniari i revni kroniari, a u
isto vrijeme su vodili brigu o samostanskom arhivu. U arhivskoj grai koja se odnosi na samostan-

sku knjinicu najstariji je Zapisnik samostanske

knjinice otacah franjevacah na Gorici kod Livna od
godine 1876. (stara oznaka LXXXVII).6 Potom je tu
Knjiga posudbe od 1894. 1916. (st. oz. LXXIX)7 i
Troak za knjinicu samostana Ss. AA. Petra i Pavla
u Livnu od 1895. 1897. (st. oz. XXV).8 Knjinina
je graa stara pojedine knjige su starije i etiri
stoljea od samoga samostana.
O starosti Knjinice mogu posvjedoiti rukom
pisane biljeke na nemalom broju knjiga. Biljeke se najee nalaze na naslovnoj stranici ili pak
prvom listu i njihovoj poleini. Neke knjige imaju
jednu, a neke dvije i vie biljeaka, te se moe
vidjeti komu su knjige prije pripadale. Iz navedena primjera ispod autorova imena vidljiva je
biljeka: Biblioth.(eca) Con(ven)tus. S. Petri Gorica Livno 1854.9 Na istoj stranici iznad impresuma
drugom rukom je napisano: Ex libris Fratris Petri
Bani a Livno 1845.10
Biljeke na knjigama svjedoe o tome da su
neke od knjiga nekad pripadale i drugim samostanima, npr. fojnikom, sutjekom, kreevskom. Kao primjer posluit e nam djelo pod
nazivom Pomerium sermonum na kojem se
biljeka nalazi desetak listova iza naslovne stranice vjerojatno je knjiga kasnije uvezana a
biljeka glasi: Pertinet ad Bibliothecham S(anc)ti
Joannis Bap(tiste) Sutischae11. Nama e biti zanimljivija sljedea knjiga na kojoj se biljeka nalazi
na sporednoj naslovnoj stranici iznad naslova
jednom rukom je zapisano: P(atris) Nicolai Glavoevich de Tisshilo, a ispod naslova drugom
255

ML08.indd 255

5/22/2009 5:52:20 PM

rukom: Biblioth(eca) Con(ven)tus s(ancti) Petri

Goricae Livno 1854.12
Pretpostavlja se da su ova i mnoga druga djela koja su neko pripadala jednom, a danas pripadaju drugom samostanu, odnosno njihovim
knjinicama, kao duplikati poslani, ovom znatno
mlaem, samostanu za njegovu knjinicu. To je
ujedno i jedan od naina na koji su fratri dolazili
do knjiga. Druge su opet kupovali u inozemstvu
gdje su bili poslani na studije, tako da Knjinica
obiluje knjigama na stranim jezicima, npr. latinskom, talijanskom, maarskom, njemakom,
francuskom to se tie stare knjinice u njezinu fundusu prevladavaju knjige na latinskom,
a u suvremenoj knjinici veina knjiga je na hrvatskom jeziku. Isto se moe konstatirati za periodiku, odnosno veina asopisa i periodinih
publikacija je na hrvatskom jeziku.
O bogatstvu knjinog fonda ove knjinice
svjedoit e brojna djela iz teologije koja je i
najzastupljenija, potom su tu djela iz lozoje i
medicine, te enciklopedije, rjenici, razliiti ud-

benici i periodine publikacije. Da je rije o doista

bogatoj knjinici, zorno svjedoi i injenica da je
zajedno s Franjevakim samostanom i crkvom,
te arhivskom graom, arheolokom i numizmatikom zbirkom i zbirkom umjetnikih slika proglaena spomenikom kulture jo 1953. godine.13
Naravno inicijativa je krenula iz Franjevakog samostana na Gorici. Tadanji gvardijan fra Lovro
Sui, naime, uputio je 28. oujka 1953. godine
dopis Sreskom NO u Livnu sa zamolbom da se crkva sv. Apostola Petra i Pavla na Gorici kod Livna
proglasi kulturnim spomenikom.
U samostanskoj kronici fra Mirko Daja ovako
je to zabiljeio:
Dne 28. oujka 1953. Uprava je samostana uputila prestavku GNO-u u Livno, da se crkva proglasi
kulturnim spomenikom i da zajedno sa samostanom podpane pod dravnu zatitu. Navodi, kako
e dne 2. IV. ove godine biti ravno sto godina da
je vezir Hurid Mehmedpaa izdao bujruntiju livanjskom mundiru Raid-begu, kojom dozvoljava
gradnju crkve, a temelj joj je udaren 1854. GNO

256

ML08.indd 256

5/22/2009 5:52:20 PM

je akt uputio Zemaljskom zavodu za zatitu spomenika u Sarajevo, koji je odgovorom od 30. VI.
crkvu i samostan s knjinicom doista stavio pod
dravnu zatitu.14
Nakon Rjeenja direktor Zemaljskog zavoda
za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH ek Belagi upuuje dvolanu komisiju kojoj e se u Livnu, kako kae u dopisu, pridruiti jo jedan lan iz Livna.15 Zadatak komisije
jest upoznati se sa sadrajem Knjinice i vanijim
predmetima iz navedenih zbirka kako bi se stavili pod zatitu drave. Sljedee godine iz istog
zavoda stie odgovor kako je nakon komisijskog
pregleda utvreno da samostanska knjinica raspolae vanim fondom starih izdanja, te u cjelini
predstavlja kulturno-povijesnu vrijednost. Stoga
Zavod odluuje staviti Knjinicu pod zatitu drave, a Samostanu je dostavljen popis u kojem

se pod zatitu drave stavlja 67 djela i periodinih publikacija.16

Od prvog Rjeenja (1953.) do konanog upisa
u Registar protei e gotovo deset godina. Naime, Zavod za zatitu spomenika kulture NR BiH,
br. 02-768-3 od 18. IV. 1962. godine donosi Rjeenje da se spomenik kulture Franjevaki samostan
Gorica u Livnu zajedno sa crkvom, vlasnitvo reda
sv. Franje, k..br.400/1 i 403, z.k.ul.85, 86, 153 koji
je rjeenjem Zavoda broj 651/53 od 31. VII 1953.
stavljen pod zatitu drave, upiu u Registar nepokretnih spomenika kulture.17
Kroz desetljea svoga postojanja Knjinica
gotovo da nije mijenjala mjesto unutar samostana. Uglavnom je bila smjetena u zapadnom
krilu samostana, gdje se i danas nalazi. Po svjedoenju dr. fra Bone Vrdoljaka18 i fra Bogdana
Jolia19 ak ni za vrijeme Drugog svjetskog rata

257

ML08.indd 257

5/22/2009 5:52:24 PM

kad se u Livnu esto smjenjivala vlast, knjinica

nije premjetana iz prostorija u kojima se nalazila. Zbog este smjene vlasti i bombardiranja
devastirani su javni objekti, a samostan je postajao mjesto u kojem su se smjetale sve vojske.
U tom periodu samostan je bio vojarna, bolnica,
skladite ita, tekstila i na kraju cementa.20 Zna
se da su fratri bili prisiljeni naputati samostan u
dva maha 1943. godine. Prvi put su iz samostana
izili svi fratri osim fra Ignacija Mamia nepoznatog datuma 1943., a drugi put 26. kolovoza 1943.
fratri se iz samostana sele u upni stan u Livnu,
jer su partizani dan prije osvojili Bugojno i krenuli
na Livno.21 O Knjinici iz tog perioda imamo vrlo
malo podataka. Moe se samo rei da je uzgred
spomenuta, a pretpostavlja se da je knjinica
kao i samostan devastirana tijekom rata.22
Poetkom devedesetih godina prolog stoljea zapoeli su radovi na rekonstrukciji zapadnog dijela samostana.23 Tada se Knjinica prvi
put, u povijesti samostana, privremeno preseljava u prizemlje istonog dijela samostana
(dananju uionicu za novake). Nedugo poslije
toga poeo je Domovinski rat. Zbog sigurnosnih
razloga stara je knjinica zajedno s arhivskom
graom i drugim muzejskim vrijednostima seljena u Split.24 Zbog ratnih zbivanja adaptacija
zapadnog dijela samostana zavrena je tek pod
kraj 1995. godine, a u proljee sljedee godine
Knjinica je preseljena u prostor u kojemu se i
danas nalazi.
Knjinica Franjevakog samostana na Gorici podijeljena je na staru i novu ili suvremenu
knjinicu, te na odio s periodikom te e nastavku biti govora o svakoj od njih posebno. Prije
toga potrebno je istaknuti da je knjinica danas
katalogizirana i automatizirana. Katalogizacija
ove knjinice zapoeta je davno. Naime, vrijedni
fratri su znali da nije vano samo posjedovanje
knjige, nego je vano i znati to se sve u knjinici
nalazi. Tako je Knjinica posjedovala popis knjiga
u knjigama inventara,25 potom katalog na listiima i prije Drugog svjetskog rata. Po rijeima fra
Bone Vrdoljaka, katalog je nainio knjiniar dr.
fra Alojzije ubeli (1885. - 1946.).26 Dolaskom dr.
fra Anela Kaia za knjiniara na Goricu, ezdesetih godina prolog stoljea, na katalogizaciji
su radili livanjski franjevaki bogoslovi za vrijeme ljetnih praznika.27

Na proces automatizacije Knjinica je ekala sve do pred kraj devedesetih godina prolog
stoljea kada su fratri-knjiniari u Bosni, zahvaljujui fra Velimiru Valjanu,28 dobili jednu od verzija Crolista29 iz Nacionalne i sveuiline knjinice
u Zagrebu. Zajedno s programom Knjinica je
dobila i literaturu koja e uputiti i olakati rad
djelatnika Knjinice u navedenom programu.
Sva knjinina graa ove knjinice smjetena
je po suvremenim knjininim standardima. Za
staru knjinicu u prizemlju odabrane su prikladne, u gornjem dijelu, ostakljene police, a za suvremenu knjinicu i periodiku metalne. U Knjinici se primjenjuje formatni sustav (visina hrpta
knjige) smjetaja knjinog gradiva. Znai da je
graa razmjetena po signaturi i to tako da vei
primjerci zauzimaju mjesta pri dnu polica, a manji su odloeni u gornje ili vie redove. Brojani
niz (signatura) takoer tee od dna police prema vrhu pa se s vrha jedne police nastavlja na
dnu sljedee. Za svaku od knjininih cjelina vode
se odvojene knjige inventara. Inventar je tekui
i neprekinut. Tako je stara knjinica upisana u
jednu knjigu inventara (odvojenu), a suvremena
knjinica do danas ima sedam knjiga inventara.
Periodika jo uvijek nije upisana u knjigu inventara jer e biti nuna revizija periodine grae.
a) Stara knjinica
Ve u uvodu je reeno da je stara knjinica kao
kulturno dobro zajedno sa samostanom pod zatitom drave. Pri smjetanju u nove prostorije
vodilo se rauna o tomu, te je knjinica smjetena u prizemlje. U tu svrhu posebno su izraene
vitrine u staklu. Fundus ove bogate i stare knjinice ine djela od 1500. 1850. godine. Prema
knjizi inventara taj fond ini 2.389 knjiga. Osim
toga to je fundus popisan u raunalnu bazu podataka, za potrebe Povjerenstava za zatitu spomenika kulture, nainjen je popis u Word-u.30 Na
temelju tog popisa utvren je toan broj naslova stare knjinice: 1689 naslova. Najvei dio tog
fundusa ine knjige iz teologije, lozoje, medicine, enciklopedije i dr. Ne umanjujui vrijednost
tog ne malog broja naslova navest emo, za nas,
najvanija djela.
Knjinica posjeduje dvije inkunabule kojima,
naalost, nedostaju naslovne stranice i nisu pa-

258

ML08.indd 258

5/22/2009 5:52:26 PM

ginirane. Prva je knjiga Nicolaus-a Dorbellus-a

Commentarius in IV sententiarum libros.31 Druga
je knjiga moda inkunabula naslovljena Pomerium sermonum.32 Naslov je preuzet s naslovne stranice drugog dijela. Sljedee najstarije
djelo gorike knjinice je Laktancijev Divinarum
institutionum.33 Djelo je tiskano u Veneciji 1502., a
u Knjinici je registrirano pod signaturom S III-9.
Potom je tu Tertulijanova Apologeticus adversus
gentes.34 Tiskana je u Veneciji, 1515. U Knjinicu je
uvedena pod S IX-382. U Knjinici se nalazi trei (3.) svezak trojezine Biblije, pod naslovom:
Sacrorum bibliorum, 3 sv.: Ketubim ; Agiografoi
; Sancti libri, a tiskana je 1572. u Antwerpenu,35
a signirana je S I-35/3. Za nas je vano i djelo sv.
Jeronima pod nazivom Opera, 1 - 9.36 Djela su tiskana 1578. - 1579. u Parizu, a na koricama je zlatotiskom utisnuta 1580. godina. Tu se jo nalaze:
Ambrozijeva Sabrana djela tiskana u Basileae-i
1527,37djela Ivana Zlatoustog38 iz 1558.; Euzebijeva39 Euaggelikes progaraskeuses iz 1544.; djela
irila Aleksandrijskog40 izdana su u Parizu 1573.;
Agaciusov41 Gotski rat iz 1516.; Augustinova42 djela tiskana u Veneciji 1542. i 1550. 1552.; djela Dionizija Aeropagita iz 1571. godine. Knjinica po-

sjeduje najmanje dvadeset i devet djela tiskanih

u 16 stoljeu.
Osim ovih latinskih i grkih originala u Knjinici se nalazi nekoliko vrijednih foto-tipskih (rukopisnih!) izdanja: Kaieva Biblija43 iz 1625., a
pisana je na hrvatskom jeziku. Splitski Evangelistar44 na latinskom jeziku. Knjinica, takoer,
posjeduje fototipska izdanja Hvalova zbornika45
iz 1404. i Hrvojeva misala, vjerojatno iz 1404.46
Hvalov zbornik pisan je bosanicom. Original se
nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji pod
signaturom MSS No 3575 B. Hrvojev misal je
pisan glagoljicom, original se uva u Topkapi
Saray Muezesi u Carigradu. Osim navedenih reprint izdanja ostaje nam spomenuti i posljednje:
Pitole i Evanelja Ivana Bandulavia, bosanskog
franjevca,47 koji je svoja djela tiskao hrvatskim jezikom latinskim pismom.
U stalnom postavu sakralne zbirke Franjevakog muzeja i galerije Gorica Livno nalazi se rimski glagoljski misal iz 1631.48 godine. U knjinici se
nalazi jo jedan rimski misal49 pisan glagoljicom
iz 1741. godine. Pripadao je posljednjem popu
glagoljau iz livanjskog kraja don Jozi Ivkoviu.50
Od originala tu je i glagoljski brevijar51 iz 1791.
259

ML08.indd 259

5/22/2009 5:52:26 PM

Od knjiga pisanih bosanicom svakako je vano

spomenuti Nauk karstijanski za narod slovinski fra Matije Divkovia (takozvani Veliki nauk)
tiskana u Veneciji 1611.52 Osim velikog Nauka
Knjinica je vlasnica i drugih Divkovievih izdanja: Besiede svarhu evangelia nediljnieh priko svega godita tiskanih u Senju 1704., potom Nauka
karstijanskog smnoziemi stvari-ma duhovniemi, i
vele bogolubniemi (takozvani Mali nauk) iz 1669.
(obnovljen u Splitu, 2006.), 1698. (obnovljen u
HDA u Zagrebu, 2003., a jedan primjerak ovog
izdanja nalazi se u stalnom sakralnom postavu),
te jedan primjerak iz 1707. godine.53 Osim ovih
Divkovievih djela u Knjinici se nalazi i Sto udesa oliti zlamenia Blaene, i zlavne Bogorodice,
divice Marie. Djelo je tiskano 1611. u Veneciji, a za
razliku od Besieda i Nauka pisano je hrvatskim
jezikom, latininim pismom.
Fra Pavao Posilovi je jo jedan fratar-pisac
ija su djela tiskana bosanicom i obogauju ovu

knjinicu u kojoj se uvaju, na alost, dva nepotpuna primjerka Naslaenja duhovnog, onog iz
1639. i 1682. godine.54
Ispovied karstijanska je djelo bosanskog franjevca fra Stipana Margitia i pisano je bosanicom.
Napisao ga je prema djelima panjolskog isusovca
Kristofora Vege i starijih bosanskih franjevaca.55 Od
triju knjininih primjeraka Ispovidi iz 1707. potpun
je samo jedan i to onaj pod sig. S X-202.56
Vlasnitvo knjinice Franjevakog samostana
na Gorici su i dva primjerka Habdelieva Dikcionara,57 oba iz 1670. godine. Jedan od njih je obnovljen u HDA-u Zagrebu 2003., jer je bio oteen.
Iza 26. str. (rjenici nisu paginirani), obnovljenog
primjerka, dodane su etiri stranice, rukom pisane, koje su nedostajale. Vjerojatno je to prepisao
neki od vlasnika knjige, a prilikom uvezivanja iste
su uvezane s knjigom.
Meu vanija tiskana djela spada i Anieva
Svitlost karstijanska, i slast duhovna, a tiskana je u

260

ML08.indd 260

5/22/2009 5:52:34 PM

Yakinu 1679. godine.58 Knjiga je pisana hrvatskim

jezikom latinskim pismom. Osim navedenog djela od Ivana Ania u Knjinici imamo i Ogledalo
misniko iz 1681., takoer na hrvatskom jeziku, a
tu je i jedno djelo na latinskom jeziku.59
Za fra Tomu Babia kau da spada meu najznamenitije hrvatske pisce 18. stoljea, a njegov
Cvyt razlika mirisa duhovnoga iz 1736.60 puku je
poznat i kao Babua. To je djelo Babi namijenio
obinom puku, a tiskano je u vie mahova. Knjinica posjeduje i Czvyt razlika mirisa duhovnoga iz
1759. Oba djela pisana su na hrvatskom jeziku,
latininim pismom.
Na hrvatskom jeziku napisao je fra Marko Dobreti Kratko skupgliegne chiudoredne iliti morale bogoslovicze61 i tiskao ga u Ankoni 1782. godine. Fra Augustin Mileti je u Splitu, 1815. tiskao
Poetak slovstva,62 a jedan primjerak se nalazi i
u naoj knjinici. U Knjinici se uvaju i dva primjerka Miletieva Istomacegne-a stvari potrebiti
261

ML08.indd 261

5/22/2009 5:52:37 PM

nauka Karstijanskoga: za uvixbagne dicze, i cegliadi priprostite u darxavi Bosanskoj,63 oba iz 1828.
godine. Iz ostavtine fra Mihovila Suia64 izdvajamo Anatomski atlas i njegov komentar.65 Atlas
je tiskan u Bruxelles-u, 1838., a komentar etiri
godine kasnije, 1842. godine. Osim Atlasa tu je i
dvadeset svezaka Medicinskog rjenika (Dizionario compendiato delle scienze mediche) tiskana u
Veneciji od 1827. 1832. Temeljit popis Suieve
ostavtine i medicinskih knjiga, koje se nalaze u
staroj knjinici, nainio je fra Aneo Kai. Iz popisa se vidi da su najstarije medicinske knjige, a
nalaze se u Knjinici, tiskane 1571.66
262

ML08.indd 262

5/22/2009 5:52:43 PM

b) Suvremena knjinica
Suvremena knjinica se nalazi na prvom i dobrim dijelom drugom katu. I ovaj knjinini fond
je u potpunosti obraen. Do danas je zabiljeeno 26.900 knjiga (bibliografskih jedinica) u knjizi inventara. Sve knjige su unesene u raunalnu
bazu podataka, a Knjinica posjeduje abecedni
i struni katalog. Katalog stare knjinice se, na
alost, zbog nedostatka prostora nalazi u kartonskim kutijama. Knjinina graa ove knjinice je raznovrsna, no i ovdje dominiraju djela iz
teologije i lozoje, te brojna djela iz povijesti,
zemljopisa, psihologije, prirodnih znanosti. Tu
su razliiti udbenici i sveuilini prirunici, diplomski radovi i, iako u malom broju, doktorske
disertacije, uglavnom livanjskih fratara i dr.
Kako se popunjava ovaj knjinini fond zorno
e posvjedoiti injenica da je poetkom ezde-

setih godina prolog stoljea67 Knjinica imala

cca. 7.500 svezaka. Osim to je popunjavao periodiku, fra Aneo Kai se brinuo i o strunom
ureenju knjinice. U arhivu je pronaen dio
strunog kataloga koji je fra Aneo preko svojih poznanstava pribavio za goriku knjinicu,68
a iz izvjea, poslana fra Rastku Drljiu, vidljivo
je da mu je poznato struno ureenje Knjinice.
Knjinica se popunjavala sukladno materijalnim
mogunostima, a posljednjih decenija znatnije je
uvean knjinini fond. Jedna od vanijih donacija
Knjinici je poklon fra Sreka Peria koji je dostavio knjinici 1967. iz emigracije, kako kae fra
Miroslav Daja u samostanskoj kronici.69 Naime,
fra Sreko je za samostan i Franjevaku teologiju
u Sarajevu uplatio u Rimu do tad sve objavljene
sveske (ukupno 32 sv.) Wadingovih Anala. Anali
su jo iste godine pristigli u samostan na Gorici.70 Knjina ostavtina fra Lovre Suia (1990.)

U 
  
  
   

263

ML08.indd 263

5/22/2009 5:52:49 PM

  
. I K
  P 

ML08.indd 264

5/22/2009 5:52:52 PM

ML08.indd 265

5/22/2009 5:52:53 PM

osjetno je poveala broj knjininog fonda sa

suvremenom teolokom literaturom. U zadnje
vrijeme knjinini fond su obogatile ostavtine
fra Alojzija Ituka - osobito su vrijedne knjige iz
povijesti, povijesni udbenici i drugo fra Joze
Mihaljevia, fra Leonarda Barbe,71 fra Lovre Rimca,72 fra Joze Vrdoljaka i drugih fratara koji su u
nekoliko mahova slali knjige za nau knjinicu.
Zahvaljujui fra Jakovu Kupreaninu73 i njegovoj nancijskoj pomoi dovrena je izgradnja zapadnog dijela samostana u kojem je smjetena
Knjinica. Nakon njegove smrti Knjinica se obogatila vrijednim knjigama iz teologije, povijesti
umjetnosti, botanike, gljivarstva, enciklopedija
i dr. Fra Bono Vrdoljak, dosadanji knjiniar,
je svoja vrijedna djela iz crkvene povijesti, kranske arheologije, te brojna teoloka djela na

francuskom jeziku dopremio u Knjinicu tijekom

katalogizacije.
ovjek koji je zasluan za (strunu) klasikaciju itave knjinice, te za popis stare knjinice i
periodike je fra Miro Vrgo.74
c) Periodika
Za periodiku je predvien drugi kat Knjinice.
Ali, zbog nedostatka prostora, dio suvremene
knjinice smjeten je, takoer, na taj kat. Nadamo se ne zadugo. Nuno je proirenje knjinikog prostora, jer ve danas dobar dio netom
prispjelih knjiga suvremene knjinice, popisan i
signiran, odlae se po stubitima.
Ve je reeno da je i odjel s periodikom katalogiziran i upisan u bazu podataka,75 ali za razli-

266

ML08.indd 266

5/22/2009 5:52:54 PM

ku od stare i suvremene knjinice ovaj fond nije

upisan u knjigu inventara. Knjinica posjeduje
popis (jo iz 1999.) periodinih publikacija kako
bi zadovoljila potrebe korisnika za traenim
gradivom. Zajedno sa starom knjinicom pod
zatitom drave nalazi se trideset i sedam (37)
periodikih publikacija.76 Najstarije meu njima
su zagrebake Narodne novine iz 1843., a tu su
i zadarski Narodni list, Zora Dalmatinska, Kolo,
zagrebaki Katoliki list i dr. U Knjinici ce nalazi
i, stavljen je pod zatitu drave, livanjski humoristiki list iz 1922. pod nazivom Ohoho tri razliita broja.
Starije periodine publikacije, poglavito novine, nepotpune su. A kako i ne bi bile. Ne samo
da su u 19. st. fratri ostajali bez novina, nego su
zbog njih i kanjavani. Naime, godine 1873. za
gvardijanstva fra Anela uria (1873. 1878.)
izbio je sukob s livanjskim kajmakanom. Sarajevska vlada je zabranila unositi u Bosnu sve novine,
a osobito politike. U to su vrijeme samostanska
zajednica (obina, kako veli kroniar fra Aneo
uri) i pojedina braa pojedinano primali neke
novine. Meu njima su bili zadarski Narodni list i
zagrebaki Obzor, i evo to bi se dogaalo s njihovim novinama:
Kako je dola zabrana novine se nisu vie
dobivale, nego doav do Bieloga Briega potar bi
nosio dalje a kajmakam bi od njega primao novine
sa adresom, te kad je dosta nakupio poslao bi je u
Sarajevo kao uhvaene kriomarenjem. Vlada se
tomu povjeruje te sve do jednog pozove na odgovornost u Travnik 77
Danas samostanska knjinica redovito prima
pedeset i tri periodine publikacije. Za etrdesetak asopisa, tjednika i revija plaa se pretplata, ostali se dobiju gratis (osam), a nekolicina
razmjenom. Od vjerskih tjednika, mjesenika,
revija i asopisa tu su, meu inim: Glas Koncila,
Katoliki tjednik, Svjetlo rijei, Naa ognjita (nekad Sveta batina), Crkva na kamenu, Kana, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Glas mira (nekad Glasnik mira), Bosna franciscana, Bosna Srebrena,
Bogoslovska smotra, Acta ordinis fratrum minorum i dr. Navedena periodina izdanja izlaze u
R Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, osim Acta ordinis koja izlaze u Rimu, uglavnom su potpuna.
Znamenitije znanstveno-kulturne i knjievne
publikacije Knjinice franjevakog samostana

su: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu78

nedostaje po koji primjerak, Juki, Maruli, Hrvatska misao, Kolo, Prilozi-Instituta za istoriju u
Sarajevu, Prilozi-Orijentalni institut u Sarajevu,
Starohrvatska prosvjeta, Diadora, Radovi, Kai,
Mostariensia i mnoge druge.
Periodino gradivo je, kako je ve reeno,
popisano i smjeteno na police. U sljedeem
periodu vie pozornosti poklonit e se zatiti
starih i rijetkih novina, asopisa i revija, te kompletiranju svih periodinih publikacija do kojih
se mogne doi.
d) Knjiniari Franjevakog
samostana na Gorici79
Pouzdano se zna da su do danas imenovana
barem dvadeset i dva knjiniara u ovoj knjinici.
Prvi je bio fra Grgo Lozi, imenovan je 1864,80 a
nakon njega knjiniari su bili: fra Jerko Mihaljevi (1877. i 1887.), fra Franjo Grabovac (1895.),
fra Ivan Juri (1903., 1904. i 1906.), fra Bernardin
Sari (1907.), fra Franjo uri (1909.), fra Ignacije Mami (1911.), fra Eugen Mati (1912.), fra Bonifacije Vidovi (1914.), fra Anto Franji (1916.),
fra Bonifacije Vidovi (1922.), fra Filip Paali
(1924.), fra Alojzije ubeli (1931. i 1939.), fra Aneo Kai je (1934., 1961., 1964., 1967. i 1970.), fra
Bogdan Vrdoljak (1937.). Tko je bio knjiniar u
poratnim godinama iza smrti fra Alojzija ubelia pa do 1948. kad je imenovan fra Anto Perkovi, nije nam poznato. Fra Anto je za knjiniara
imenovan i sljedee 1949. godine, a nakon njega
su imenovani: fra Ljudevit Franjievi (1950.),
fra Lovro Sui (1952. i 1975.), fra Miroslav Daja
(1955. 1961.), fra Bogdan Joli (1982.), fra Vlado
Tiinovi (1985.), fra Bono Vrdoljak (1991.) i fra
Miro Vrgo (2006.).
Danas samostanska knjinica ima dva knjiniara. Fra Miro je knjiniar kojeg je imenovala
franjevaka provincija, a Ruica Barii je knjiniarka i djelatnica FMGG-a. Prve zapise u raunalnu bazu podataka81 samostanske knjinice na
Gorici nainila je Ruica Barii82 1998. godine,
uz pomo i poduku fra Velimira Valjana (katalogizacija) i fra Mire Vrgoa (ostruavanje). Sama
je katalogizirala sve do oujka 2007. godine, kad
se na rad u knjininoj bazi podataka izravno
ukljuio i fra Miro Vrgo.83
267

ML08.indd 267

5/22/2009 5:52:57 PM

2. Arhiv Franjevakog samostana na Gorici

Franjevci su na Gorici uvijek brino uvali arhivsku grau. Na to ih je poticala provincijska
uprava svojim naredbama i uputama to i kako
se mora uvati. Upute i naredbe odnosile su se
kako na samostansku tako i na upnu arhivu te
voenje i uvanje samostanskih i upnih kronika.84 Sve do poetka ovog stoljea Arhiv Franjevakog samostana na Gorici bio je smjeten u
Knjinici. Danas je ziki odvojen od Knjinice i
smjeten u posebno napravljenu prostoriju u
junom crkvenom tornju.
Nakon povratka iz Splita, gdje je arhivska graa bila izmjetena u vrijeme Domovinskog rata,
ponovno je ona smjetena u Knjinicu i tu je
ostala sve do rujna 2002. godine.85
Arhivsku grau ureivao je dr. Stjepan Razum,
djelatnik Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu,
prvi put od 24. rujna do 2. listopada 2002.86 Tada
je graa prepoznata i razdvojena po cjelinama,
te su naznaene krajnje godine na uvezima i koricama spisa. Knjiniarka FMGG-a Ruica Barii
istodobno je popisala sve uveze. Nakon prvog
sreivanja razvrstano i oznaeno gradivo pohranjeno je u sto pedeset i jednu (151) arhivsku
kutiju. U sljedeem periodu (2002. 2005.) knjiniarka je obiljeila preostale popisane uveze i
stavila ih u kutije, te je popisala zasebne zbirke:
svjetlopisa, razglednica, zemljovida, plakata,
svetih sliica i tiskovina.87 Nakon vie uzastopnih
poziva, Stjepan Razum dolazi ponovno u samostan kako bi zavrio zapoeti posao.88 Ureene
su preostale ostavtine: fra Mirka Daje, fra Miroljuba Pervana, te novopridola fra Alojzija Ituka, potom dio pisane grae fra Mire Vrgoa i fra
Bone Vrdoljaka, te steevina Alde Kezia. Dopunjena je zbirka razglednica i popisana zajednika
ostavtina franjevaca.
Sva je graa stavljena u kutije, a kutije su sada
oznaene tekuim brojanim nizom. Izmeu
pojedinih skupina ostavljeni su slobodni brojevi za budue popunjavanje tih skupina. Nakon
drugog sreivanja gradivo je smjeteno u trista
etrdeset i jednoj (341) arhivskoj kutiji. Meutim
preostalo je popisati dio zbirke zemljovida, cijelu
latelistiku zbirku, zbirku video i audiozapisa,
te zbirku lmova i dijapozitiva. Takoer, potrebno je popisati i preostali dio grae FMGG-a.
268

ML08.indd 268

5/22/2009 5:52:57 PM

Od tada do danas, tijekom 2006., 2007. i 2008.

popisane su i smjetene u kutije novoprispjele
ostavtine i steevine. Zavren je popis zbirke
zemljovida, kolskih rukopisnih knjiga, ljekarua i rijetkosti. Zbog nedostatka prostora, ove je
godine revidiran manji dio arhivske grae, a sva
je graa pohranjena u etiri stotine dvadeset i
devet (429) kutija.
Cjelokupna graa sastoji se od samostanske arhive, franjevakih ostavtina, steevina,
arhive Franjevakog muzeja, od arhive dekanatskog ureda Livno, te od arhivske grae pojedinih upa ovisnih o livanjskom samostanu
(ukli, Glamo, Grahovo, Livno, Ljubuni,
Podhum, Rastievo, Suho Polje i Vidoi), kao i
od nekih manjih cjelina.89
a) Vanija arhivska graa
Samostan sv. Petra i Pavla na Gorici izgraen
je pod kraj pedesetih godina 19. stoljea. To znai da najstarija graa samostanskog arhiva potjee iz tog vremena. U arhivu se nalazi i pokoji
stariji spis. Oni uglavnom potjeu iz okolnih upa
ili pojedinanih ostavtina starijih fratara. Osim
pojedinanih spisa iz XVII.90 i XVIII. stoljea u
samostanskom arhivu se uva uglavnom graa
XIX. i XX. stoljea. Meu znamenitiju grau spadaju: matine knjige krtenih, krizmanih, vjenanih, umrlih i stanje dua starijih livanjskih upa.
Mnogi uvezi su obnovljeni krajem prolog i poetkom ovog stoljea, i mikrolmovani u Sredinjem laboratoriju za restauraciju i konzervaciju
Hrvatskog dravnog arhiva.91 Najstarije matine
knjige koje danas imamo u arhivu su Matica krtenih za Donje polje iz 1771.92, te matice krtenih, vjenanih i umrlih iste upe iz 1797.93godine.
Potom slijede matine knjige krtenih i vjenanih
iz 1802.94, te matica umrlih iz 1803.95 a pripadaju
vidokoj upi. Iz istih godina i iste upe je knjiga
misnih nakana, a pisana je obostrano. S jedne
strane su misne nakane za narod, a s druge Knjiga misnih nakana na biskupovu nakanu.96
Osobito su vane knjige stanja dua iz devetnaestog i dvadesetog stoljea i to s demografskog stanovita. Naime u njima e se nai prezimena kojih danas u livanjskom kraju uope vie
nema. Kod nekih obitelji (misli se na obiteljska
prezimena) zabiljeeno je kamo i kad su odselili,
269

ML08.indd 269

5/22/2009 5:52:58 PM

no za veinu se ne zna taj podatak.97 Dio arhivske grae ine knjige ljetopisa i ljekarue, no o
njima e biti rijei u zasebnim poglavljima.
U arhivu se nalazi dobar dio orijentalnih rukopisa. Fra Aneo Kai je tako zabiljeio da se
meu njima nalazi erijatski zakonik iz 1473.98, a
zapravo se radi o prijepisu Zakonika nainjenog
u XVIII. stoljeu, koji je pisan arapskim pismom
na turskom jeziku. Najstariji spis/isprava orijentalne zbirke potjee iz 1577. godine.99 Tu su i
drugi vrijedni dokumenti i spisi kao npr.: Bujuruldija Hurid Mehmed Pae o gradnji crkve na
Gorici prije dobivanja carskog Fermana izdana 2.
oujka 1853.100 i Kopija Fermana Abdul medida
s kojim sve Fermane potvruje sviuh Carah god.
1853., Hedire 1269.101, i mnogi drugi vrijedni uvezi
i spisi. U arhivu Franjevakog samostana, meu
rijetkostima, uva se izvornik Ljetopisa fra Nikole Lavanina iz 1726. godine.102

Kronika je pisana gotovo krasopisom i to bosanicom. Fra Aneo Kai je izradio kopiju fojnikog grbovnika iz 1340. za samostan na Gorici
1964. godine 103 koji se, takoer, uva u Arhivu.
U Arhivu se uva i bogata zbirka svjetlopisa/fotograja104 koju je zapoeo prikupljati fra
Miroslav Daja. Tomu su dodani svjetlopisi iz
ostavtine fra Anela Kaia i fra Lovre Suia.
Takoer, svjetlopise nalazimo i u pojedinanim
ostavtinama subrae. Fra Miroslav je esto pisao biljeke uz svjetlopise, no detaljniji popis albuma nainio je fra Vlado Tiinovi, poetkom
ovog stoljea.
Meu ostavtinama nalazi se i ostavtina
renomiranog livanjskog slikara Gabriela Jurkia i supruge mu tefe Jurki,105 a meu steevinama nalaze se osobne isprave dr. Kerubina
egvia i bogati glazbeni zapisi skladatelja
Alde Kezia.106

270

ML08.indd 270

5/22/2009 5:53:01 PM

b) Ljetopisi
Franjevci samostana na Gorici pridravali
su se navedenih naredaba i naputaka o voenju samostanskih arhiva i ljetopisa. Da je tomu
tako govori nam injenica da se u arhivu uva
pet uveza Ljetopisa/Kronika, a zapoeta je i
esta knjiga. Najstarija i najznamenitija je prva
knjiga kronike (1833. 1962.). Tu kroniku pisalo
je trinaest kroniara,107 a pisana je jednim dijelom retroaktivno. U njoj je obraen period od
sto ezdeset godina. Prvi pisac kronike jest fra
Jeronim Vladi108 a posljednji fra Miroslav Daja.
I jedan i drugi su imali teak zadatak. Naime,
fra Jeronim je pokuao prikazati prilike u kojima su se nali franjevci onog doba, te povijest
upa Donjeg i Gornjeg livanjskog polja, povijest
kupnje zemljita na kojem je kasnije izgraen
samostan Na prvih etrnaest stranica samostanske kronike obradio je razdoblje od 1802.
1852. godine. U to pola stoljea zbili su se
mnogi dogaaji, a vjerujemo da je dobar dio
njih ovdje zabiljeen.
Kronika je manje-vie uredno voena sve od
1942. godine. Fra Mirko Daja nastavlja s pisanjem samostanske kronike 1955., a u razdoblju
od 1942. do 1955. kronika nije voena.109 Ni fra
Mirko nije imao lak posao pri popunjavanju te
praznine. Trebalo je zapisati ratna i poratna zbivanja, a sam fra Mirko je zabiljeio na 388. stranici ove kronike sljedee:
Sreom je iza pok. Dida mnogopotov. i
marljivoga fr. Bonifacija Vidovia, ostalo dosta biljeaka, na koje se uglavnom i oslanjam do 1948.
Njih sam popunjao podacima iz kunog (samostanskog) arhiva, kronikama oblinjih upa i slinim izvorima.
Kroniar s najduim staem bio je fra Aneo
uri: knjigu kronike vodio je pune dvadeset i etiri godine (1892. 1917.).
Druga knjiga kronike nije se redovito vodila.
Od 29. studenog 1972. do 1. veljae 1975., i 22. sijenja 1977. pa sve do svibnja 1979. godine nitko
nije vodio kroniku. Drugi svezak kronike pisalo je
osam kroniara. Trei i etvrti svezak samostanske kronike pisao se redovito, a pisala su ih po
etiri kroniara. Peti svezak kronike pisao je jedan kroniar, fra Anelko Barun. Isti pisac zapoeo je pisati i esti svezak samostanske kronike.
271

ML08.indd 271

5/22/2009 5:53:05 PM

Kronoloki prikaz kroniara samostana na Gorici

Red.
br.

Ime i
prezime

Godina
kad je poeo

Obraeno
razdoblje

Svezak
i stranice

1.

Fra Jeronim Vladi

17. V. 1876.

1802. 1852.

I., 1. 14.

2.

Fra Aneo uri

1892.

1852. 1917.

I., 15. 193.

3.

Fra Bonifacije Vidovi

1917.

1917. 1919.

I., 193. 204.

4.

Fra Bernardin Sari

1919.

1919. 1920.

I., 204. 212.

5.

Fra Franjo uri

15. X. 1921.

1920. 1923.

I., 212. 243.

6.

Fra Bonifacije Vidovi

1. XII. 1923.

1924. 1928.

I., 244. 293.

7.

Fra Ljubomir Gali

30. X. 1928.

1928. 1931.

I., 294. 308.

8.

Fra Alojzije ubeli

1. VI. 1931.

1931. 1934.

I., 309. 312.

9.

Fra Aneo Kai

11. II. 1934.

1934. 1937.

I., 313. 331.

10.

Fra Bogdan Vrdoljak

1937.

1937. 1940.

I., 332. 350.

11.

Fra Juro Vuleti

1940.

1940. 1941.

I., 350. 367.

12.

Fra Bonifacije Vidovi

26. VI. 1941.

1941. 1942.

I., 367. 387.

13.

Fra Miroslav Daja

10. X. 1955.

1942. 1962.

I., 387. 570.

II., 1. 146.

14.

Nitko nije pisao kroniku

29. XI. 1972. 1. II. 1975.

II., 147. 165.

Prazne stranice!

15.

Fra Lovro Sui

2. II. 1975. 22. I. 1977.

II., 166. 265.

16.

Nitko nije pisao kroniku

22. I. 1977. V. 1979.

II., 266. 275.

Prazne stranice!

17.

Fra Bogdan Joli

1979.

V. 1979. XII. 1979.

II., 276 290.

18.

Fra Bono Vrdoljak

I. 1980.

I. 1980. 29. V. 1981.

II., 291. 313.

19.

Fra Bogdan Joli

Nadopuna na pisanje
kroniara

1980. 29. V. 1981.

II., 315. 338.

20.

Fra Leonard Barba

VI. 1981.

VI. 1981. XII. 1983.

II., 338. 402.

III., 1. 4.

21.

Fra Stjepan Vrgo

VI. 1984.

VI. 1984. 29.VI.1991.

III., 7. 117.

22.

Fra Bono Vrdoljak

VI. 1991.

29.VI.1991. 7.X.1994.

III., 118. 269.

23.

Fra Vlado Tiinovi

X. 1994.

X. 1994. XI. 1997.

III., 270. 395.

IV., 1. 101.

24.

Fra Tihomir Salapi

XI. 1997.

XI. 1997. 11.VI.1998.

IV., 102. 148.

25.

Fra Tomo Maganji

VII. 1998.

VII. 1998. IX. 1998.

IV., 149. 158.

26.

Fra Miroslav Vrgo

X. 1998.

X. 1998. 28. III. 2002.

IV., 158. 493.

27.

Fra Anelko Barun

4. V. 2002.

29. III. 2002.

V., 1. 520.
VI., 1.

VII. 1975.

272

ML08.indd 272

5/22/2009 5:53:09 PM

c) Ljekarue110
Kako se jedan dio gorikih fratra iz devetnaestog stoljea bavio lijeenjem prirodnim lijekovima, poglavito ljekovitim biljem, pisali su
ili pribavljali ljekarue pa se tako u arhivu nale
trideset i tri ljekarue.111 Pisane su latinicom ili bosanicom na latinskom, hrvatskom, talijanskom
i maarskom jeziku. Neke od njih pisalo je vie
osoba, neke su pisane na vie jezika i pisama, a
nekima nedostaje izvjestan broj stranica. Neke
su ljekarue uvezane i pisane su obostrano, a
uvezi su osjetno oteeni. Neke su, opet, nainjene od sveia razliita formata.
Najstarija ljekarua gorikog arhiva potjee iz
1670.112 godine, a poinje ovako: Drago znanom
stiozu. Gliubexniui pozdravu i opomena. Na naslovnoj stranici rukom je zapisano: Libro di Nicolo 1670. Stipanovi, C. R primo Tenete Venezia
29 Settembre.113 Ljekarua je pisana bosanicom,
dok je naslovna strana pisana latininim pismom
hrvatskim jezikom. Prva tri retka teksta napisana
su talijanskim jezikom, a potom slijedi tekst na
hrvatskom jeziku pisan irilicom/bosanicom. Na
unutarnjim stranicama ljekarue moe se zapaziti pokoji redak zapisan talijanskim jezikom. Jo

je jedna ljekarua pisana jednim dijelom bosanicom, a poinje: Chi non puo orinare114 Druga
opet ljekarua poinje rijeima: Sekreti od likariah na slubu fra Garghe Kotoromanovicha. Iznad
teksta olovkom je napisano: 1785. 1864..115
Takoer, zanimljiva je i sljedea ljekarua jer
je biljenica pisana obostrano. S druge je strane
prognoza vremena horoskop, a ima i dodatak:
Descriptum Anno Domini 1791. Samo je naslov
pisan latinskim jezikom, a tekst ljekarue je na
hrvatskom jeziku.116
Iz 1832. godine je ljekarua: Likarie protiva koleri117. Pisana je latinicom, hrvatskim jezikom na
dvolistu papira i vidno je oteena na uglovima.
Da je jedna ljekarua pripadala fra Lovri Vuciu,118
svjedoi natpis na prvom listu iza korica gdje
je rukom zapisano R. P. Laurentii Vuci a Livno,
1846.119 Knjiga je pisana jednom rukom do 135.
str., a od 136. 139 drugom.
Posljednja ljekarua koju emo navesti pripadala je fra Mihovilu Suiu, a zavedena je u arhivu pod nazivom Botanica applicata alla medicina. Na dnu naslovne stranice je napisano: Padre
Michele Sucich da Livno, Min.O.ft.,120 a potjee iz
1846. godine.
***
Zahvaljujui marnim fratrima, koji su znali prepoznati vrijednost pisane rijei i sve to uvati kroz
stoljea, Livno i Livnjaci imaju danas bogatu knjinicu i arhiv. Sustavno prikupljano gradivo nikad
nije sebino uvano iza zatvorenih vrata i zakljuanih vitrina. Naprotiv, u starijim inventarnim knjigama pronaeni su zapisi posuivaa danas bi
rekli knjininih korisnika knjiga iz knjinice. Doista, najei korisnici knjinice bili su fratri ovog
samostana, no knjige su posuivane i civilima.121
Danas je potpuno drukije. Knjinica je otvorena
za javnost, a veinu korisnika ine civili. Najei
korisnici knjinice su studenti ne samo nae upanije nego i ire, potom su tu livanjski srednjokolci (uglavnom gimnazijalci), znanstveni djelatnici i
mnogi drugi. Iako je otvorena za javnost i ureena
po suvremenim knjininim standardima, Knjinica ne posjeduje lanske iskaznice i ne naplauje
lanarinu. Od 1996. godine uredno se vode knjige
posudbe, i moe se rei da se iz godine u godinu
poveava broj korisnika.
273

ML08.indd 273

5/22/2009 5:53:09 PM

N       S 



274

ML08.indd 274

5/22/2009 5:53:11 PM

275

ML08.indd 275

5/22/2009 5:53:15 PM

3. Franjevaki muzej i galerija Gorica Livno

Livanjski su se franjevci, jo od fra Lovre Karaule pa do najnovijih vremena uza sve pastoralne
i druge obveze, skrbili za kulturnu batinu livanjskog kraja. Uz sakupljanje, uvanje i prezentiranje livanjskog kulturnog blaga, vodili su brigu i
oko registriranja arheolokih lokaliteta.122 Svaki
pronaeni predmet koji su drali arheoloki vrijednim donosili su u samostan. Na taj su nain
poveavali samostansku arheoloku zbirku i
gajili nadu da e jednoga dana formirati muzej.
Poetak formiranja muzeja moemo smjestiti
u 1896. godinu kada je goriki gvardijan fra Antun Brei dao izraditi vitrinu za numizmatiku
samostansku zbirku i obratio se Zemaljskoj vladi
u Sarajevo traei doputenje za javno izlaganje
zbirke otomanskog oruja.123 Od tad pa sve do
danas, franjevci konstantno rade na sakupljanju
kulturnog blaga, posebice iz prolosti livanjskog
kraja, i trae rjeenja kako ga na najbolji nain

izloiti i uiniti dostupnim oima javnosti. Vrijedna donacija i kolekcija slika i crtea Gabriela Jurkia, svakako, trebala je biti dostupna oima javnosti. Franjevci su to uinili postavljanjem stalne
izlobe i otvaranjem galerije Gabriela Jurkia.
Nakon Domovinskog rata stvoreni su uvjeti da
se ujedini gradski i franjevaki muzej na jednom
mjestu u jednu zajedniku instituciju. eljom franjevaca i opinskih vlasti dolo je do formiranja
jedinstvenog muzeja kao pravnog subjekta. Rjeenjem Vieg suda u Mostaru 15. travnja 1996.
godine osnovan je Franjevaki muzej i galerija
Gorica Livno (FMGG).124 Budui da je Muzej od
opeg interesa za cijeli kraj, briga o njegovu proirivanju, funkcioniranju i nanciranju spada ne
samo na samostan nego i na livanjsku opinu i
upaniju.
Najvanije informacije o gradnji i namjeni
muzejskih prostorija te o pojedinim muzejskim
zbirkama i njihovom prezentiranju donijet emo
ukratko u sljedeim podnaslovima.

S

 
 
   G     
     
276

ML08.indd 276

5/22/2009 5:53:18 PM

P      

a) Gradnja i namjena muzejskih prostorija

Svjesni injenice da prikupljeno kulturno blago zavreuje posebno ureen i prilagoen prostor unutar samostana, franjevci su se jo 1975.
godine obratili Privrednoj banci u Livnu, traei
zajam za ureenje samostanskog muzeja, Jurkieve galerije i knjinice.125 Banka im je obeala
zajam uz uvjet da Opina Livno dadne garanciju.
Opina je za uvanje i prezentiranje kulturne batina imala sluha.
Za gvardijanstva fra Bogdana Jolia ozbiljnije se poelo planirati i ostvarivati zamisao o samostanskim muzejskim prostorijama. Koncem
1979. godine angairane su strune osobe da
naprave popis postojeih eksponata i dadnu prijedlog gdje i kako ih izloiti.126 Nakon uvida u koliinu muzejskih eksponata konstatirano je da ih
se sve ne moe smjestiti u postojee samostanske prostorije. Nuno je, dakle, bilo graditi nove

prostorije. Kada je konano, nakon viekratnih

rasprava i svestrane analize odlueno da samostanska zajednica ustupi postojee stambene
prostorije za muzej, a za stanovanje napravi
novo krilo samostana, krenulo se u realizaciju. U
Republikom zavodu za zatitu spomenika u Sarajevu dogovoreno je 24. oujka 1980. da projekte za muzej, galeriju, knjinicu i nove stambene
prostore izradi arhitekt Zlatko Ugljen.127 Novogradnja za stambeni prostor zavrena je i fratri
su u nju uselili 1985. Tada se tek moglo krenuti
u izgradnju muzejskih prostorija. Godine 1987.
zapoela je obnova zapadnog krila samostana
namijenjena za muzej. Izvana su fugirani zidovi,
promijenjen je krov i svi limarski dijelovi uraeni
su bakrenim limom.
Dolaskom fra Tome Maganjia 1991. godine
za gvardijana zapoeli su radovi na unutarnjem
preureenju biveg stambenog dijela samostana u muzejske prostorije. Odustalo se od nacrta
277

ML08.indd 277

5/22/2009 5:53:19 PM

Zlatka Ugljena; odluilo se za projekt arhitekta iz

Splita Zorana Jeramaza. Radove je izvodilo Matkovi d. o. o. Livno. Ve je 29. 10. 1991. salivena je
betonska ploa u prizemlju. Zbog ratnog stanja
radovi su jedno vrijeme prekinuti da bi 3. veljae
1994. ponovno bili nastavljeni i toliko napredovali da je 18. 10. 1995. prireeno otvaranje Galerije Gabriela Jurkia na katu. Graevinski radovi
na ureenju muzejskih prostorija intenzivno su
nastavljeni i potkraj 1995. godine i okonani..
Preureenje samostanskih prostora u muzejsko-galerijske prostore nancirali su: Samostan, fra
Jakov Kupreanin, Opinsko vijee Livno, SIZ za
kulturu BiH i livanjske upe.128
Od samostanskih zbirki do galerijskih
i muzejskih postavki
Prije izgradnje prikladnih muzejskih prostorija, vrijedni eksponati bili su uglavnom smjetani
u suhe, ali nepristupane prostorije; uvani su
od propadanja, a samo neto najvrednije bilo je
izlagano i zainteresiranim posjetiteljima pokazivano. Nakon Gabrielove smrti dobivale su njegove slike sve vie na cijeni te su bivali sve brojniji
posjetitelji koji su ih eljeli vidjeti. Prikupljene i
uvane samostanske arheoloke, etnografske,
numizmatike i zbirke starog oruja kao i bogata
sakralna zbirka te i zavidno velik broj umjetnikih slika i crtea od Gabriela i drugih umjetnika
nisu vie mogli ostati u skrivenim i nepristupanim prostorima. To je razlog da se, jednostavno,
moralo pristupiti izgradnji i otvaranju muzeja.
Izgradnjom odgovarajuih prostorija stvorena je
mogunost plodne muzejske djelatnosti.
Dugogodinja nastojanja livanjskih franjevaca
da se muzej registrira kao samostalna ustanova
i da se otvori iroj javnosti konano su urodila
plodom i svoj pravni okvir poela su dobivati 2.
listopada 1995. godine potpisivanjem Ugovora o osnivanju ustanove Franjevakog muzeja i
galerije Gorica Livno. Ugovor su potpisali u ime
samostana fra Tomo Maganji, gvardijan i Mirko
Bakovi, predsjednik Opinskog vijea Livna.129
Zbog sve veeg zanimanja za akademskog
slikara Gabriela Jurkia, prioritet je bio izgradnja
prostorije za memorijalni postav njegovih slika.
Na tome se uurbano radilo, te su svi radovi zavreni i 18. studenog 1995. godine uprilieno je
Otvaranje stalnog postava slika Gabriela Jurkia.

Tada je novoutemeljena ustanova FMGG otvorila svoja vrata javnosti i posjetiteljima. Slijedilo
je postupno ureenje i otvaranje arheoloke,
sakralne i drugih zbirki. Time su Muzej i Galerija
poprimali oblik sve organiziranije kulturne ustanove i tako su se sve vie armirali.
Vizija dananjeg muzeja kao kompleksne ustanove dugo se vremena stvarala i postupno sazrijevala. Za nastajanje FMGG-a kao zasebnog pravnog
subjekta i stvaranje vizije o kompleksnoj muzejskogalerijskoj ustanovi posebno veliku ulogu odigrao
je fra Bono Mate Vrdoljak. On je i dugo vremena
bio predsjednik Upravnog vijea FMGG-a, a jedno
vrijeme i vritelj dunosti ravnatelja. Ustanova se
s vremenom popunjavala sa strunim osobljem. U
vremenu svoga nastajanja i postavljanja pojedinih
zbirka, zbog nedovoljnog broja strunog osoblja,

278

ML08.indd 278

5/22/2009 5:53:20 PM

Muzej je u postavljanju zbirka traio savjete i pomo strunih osoba iz drugih muzeja, kulturnih
institucija i ustanova. Posebno je dobru suradnju
imao s Muzejom hrvatskih arheolokih spomenika
iz Splita, koji je struno i praktino podupirao aktivnosti FMGG-a, posebice kada je govor o nastajanju
arheolokog postava.
Samom postavljanju arheoloke zbirke u preureene prostore u suterenu i dijelu prizemlja
samostanskog prostora, prethodilo je izdavanje monograje Arheoloka zbirka franjevakog
muzeja u Livnu i izlobe dijela arheoloke grae
FMGG-a u Arheolokom muzeju u Zagrebu i Konzervatorskom odjelu u Splitu.130 Projekt vitrina i
trokovnik za arheoloki postav u prosincu 1999.
godine uradio je arhitekt Zoran Jeramaz iz poduzea Gradal ininjeringa d. o. o. Split.131 U lipnju

O    S 


2000. godine, uz nancijsku pomo J. P. Hercegbosanske ume,132 nabavljene su vitrine za arheoloku zbirku, a potom su uslijedili graevinski
radovi u izlobenom prostoru (rekonstrukcija
apside, oltarne pregrade iz starohrvatske crkve
u Rapovinama, gotikog luka i radovi na ureenju vitrine za predmete iz tumula s Pustopolja).133
Na postavljanju arheoloke zbirke radili su Mate
Zekan, autor postava iz MHAS-a i Marija Mari,
via kustosica arheologinja iz FMGG-a. Radovi
na postavu zbirke su zavreni pred kraj 2001. godine. Budui da se u suterenu pojavila kapilarna
vlaga, a radovi na izgradnji novoga muzeja bili
su u tijeku, lanovi Upravnog vijea na prijedlog
ravnatelja su zakljuili da e se budui stalni arheoloki postav postaviti u novome muzeju.
Kako je Samostan raspolagao bogatom sakralnom zbirkom, zahvaljujui izmeu ostalih franjevaca posebice fra Anelu Kaiu, na jednoj od sjednica Upravnog vijea FMGG-a zakljueno je da se
u slobodnom prostoru prizemlja Muzeja postavi
sakralna zbirka. Poetkom 2001. FMGG se obratio
Upravi za zatitu kulturne batine Ministarstva
kulture RH s molbom da mu ustupe strune osobe poradi odabira predmeta za postav sakralne
zbirke i pomo i u postavljanju zbirke. Uprava za
zatitu kulturne batine preporuila je Lukreciju
Pavii-Domjan iz Konzervatorskog odjela Zadar
i Zoraidu Demori-Stanii iz Konzervatorskog
odjela iz Splita.134 Uz njihovu strunu pomo krajem 2001. godine napravljen je izbor predmeta
za restauraciju i za stalni postav, a tijekom 2002.
godine postavljen je stalni postav sakralne zbirke.
Tako su izlobeni prostori FMGG-a postali bogatiji
za jo jednu vrijednu zbirku.
Nakon postavljenja stalnog postava slika Gabriela Jurkia, arheoloke i sakralne zbirke, u
prizemlju Muzeja ostao je jedan manji slobodan
prostor u kojem su tijekom 2002. godine, na molbu FMGG-a, Dinka eldum iz Konzervatorskog
odjela iz Splita i kustosica etnologinja iz FMGG-a
Jela Vrdoljak napravile izbor i izloile dio predmeta iz etnografske zbirke. Tom izlobom samo
se djelomino moglo nazreti bogatstvo etnografske zbirke s kojom raspolae FMGG. Postavi navedenih zbirka, kojima su popunjene sve
postojee prostorije koje danas nazivamo stari
muzej, ve su ukazivale na injenicu da je FMGG
prerastao u moderno ureeni muzej i galeriju.
279

ML08.indd 279

5/22/2009 5:53:21 PM

R

   


     2004.  . F S V ,  A" B ()
  B  J #

  T 
  P  M
  P#. S: I  S D

Od otvorenja Galerije konstantno se radilo na

poboljanju tehnikih uvjeta, pa je tijekom 2005.
godine u starom muzeju instaliran vatrodojavni
i protuprovalni sustav,135 a u 2007. godini u stalnom memorijalnom postavu slika Gabriela Jurkia ugraena je suvremena galerijska rasvjeta.136
Gradnja nove muzejske zgrade
Ubrzo se pokazalo da stari muzej, tj. cijelo
zapadno krilo samostana preureeno za muzej, nije dostatan za sve muzejske zbirke kojima
FMGG raspolae. Livanjski franjevac fra Jakov
Kupreanin, koji je cijeli radni vijek proveo u Njemakoj kao duhovni pomonik na njemakim
upama, a potom kao dugogodinji voditelj Hrvatske katolike misije u Bocholtu, jo dok su bili
u tijeku radovi na preureenju zapadnog krila
samostana u muzejske prostore, potaknut razgovorom s fra Bonom Vrdoljakom, gvardijanom

fra Tomom Maganjiem i drugim franjevcima,

izrazio je spremnost da e on i njegova majka
Kaja pomoi nancirati izgradnju nove zgrade
Muzeja. Samostan se pokazao spremnim ustupiti lokaciju gdje se nalaze gospodarski objekti za
izgradnju te zgrade. Sve je to utjecalo na odluku
da se ide u izgradnju nove zgrade. Projektni zadatak dan je arhitektu Zoranu Jeramazu.
U razgovoru s projektantom dolo se do
zakljuka da nova muzejska zgrada treba biti
usklaena s obzirom na brda i doline livanjskog
kraja, a ne neka klasina zgrada. To e se postii
izbjegavanjem monotonije zidova i unoenjem
nemira u cjelokupni vanjski izgled.137 Arhitekt
Jeramaz koji je ve izradio projekt preureenja
zapadnog krila samostana i projekt vitrina za
arheoloki postav, dobio je zadatak da napravi
idejno rjeenje. Na samostanskom kapitulu 26.
svibnja 1999. godine razmotren je i prihvaen

280

ML08.indd 280

5/22/2009 5:53:21 PM

idejni projekt uz male korekcije.138 Samostan je

dao doputenje za ruenje gospodarskih objekata, ustupio graevinsku parcelu, a Opina Livno,
kao suosniva Muzeja i galerije, dala je lokacijsku
i graevinsku dozvolu bez naplate.
U oujku 2000. godine zavrena je projektna
dokumentacija i istovremeno su krenuli radovi
na ruenju gospodarskih objekata. Opina se pobrinula i za iskop podrumskih prostorija.139 Odlukom Upravnog vijea FMGG-a radovi izgradnje
novoga muzeja povjereni su u lipnju iste godine
graevinskom poduzeu andrk d. o. o. iz Livna.140 Kamen temeljac poloen je 13. srpnja 2000.
godine. Tom prigodom uz ravnatelja Muzeja, nazonim se obratio glavni donator fra Jakov Kupreanin, koji je izmeu ostalog rekao:
Snovi ipak postaju ponekad stvarnost. Prije ne tako dugog vremena, san o jednoj zgradi,

S        



pod iji e se krov smjestiti vrijedne stvari nae

prolosti i sadanjosti, je bio san preteno na suhom papiru. I evo izgleda da e taj na san postati stvarnost Mi danas zapoinjemo s neim
to e nam posluiti da ne zaboravimo onu davnu prolost, a isto tako i onu neposrednu kao i
sadanjost. U tu tvorevinu bit e stavljene one
stvari koje se nas tiu, naih predaka, nae starine, nae prolosti. Stvari koje su itekako vane
za jedan kraj, na kraj, za zajednicu i to ne samo
nau fratarsku, nego i graansku141
Tijekom 2000-te godine poduzee andrk
d.o.o. Livno izvelo je grube graevinske radove.
U 2001. godini poduzee Poljari d. o. o. Livno
ugradilo je aluminijsku stolariju i zatvorilo otvore na Muzeju. Muzej je izvana obukan, postavljene su klupice na otvorima, izvreni su armiranobetonski radovi u trijemu, izliven je potporni
zid u potoku Brini i asfaltiran je prostor izmeu
Muzeja i potoka Brine. S june strane Muzeja poloene su kanalizacijske cijevi, a u dvorinu dijelu
postavljen je sabirni aht za krovne vode.142 Ve
krajem 2001. godine dalo se nazrijeti da e FMGG
sa svojom novom zgradom postati jedna od ozbiljnijih muzejsko-galerijskih ustanova na razini
Bosne i Hercegovine.
Nova muzejska zgrada zacijelo je bio jedan od
znamenitijih i zahtjevnijih objekata ove djelatnosti na podruju cijele drave, stoga se FMGG
20. svibnja 2002. godine prijavio i na natjeaj za
sredstva Dravnog prorauna Republike Hrvatske za programe iz podruja kulture namijenjena Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Natjeaj je
raspisalo Ministarstvo vanjskih poslova RH, Odjel
za kulturu, znanost i prosvjetu. Vlada RH na sjednici odranoj 1. kolovoza 2002. donijela je Odluku o raspodjeli sredstava za nanciranje znanstvenih, obrazovnih, kulturnih i zdravstvenih
programa Hrvata u Bosni i Hercegovini kojom je
potpomogla projekt izgradnje nove zgrade Muzeja u Livnu.143 Ministarstvo kulture RH na elu s
ministrom Boom Bikupiem, jo od vremena
otvorenja stalnog memorijalnog postava slika
Gabriela Jurkia,144 potpomagalo je viziju, nastajanje i razvoj FMGG-a. Vlada RH od 2002. godine
pa do danas prati gradnju novoga muzeja i redovito podupire projekte FMGG-a.
Federalno ministarstvo kulture i porta u manjoj
je mjeri podralo samu gradnju muzejske zgrade,
281

ML08.indd 281

5/22/2009 5:53:24 PM

S 
        

282

ML08.indd 282

5/22/2009 5:53:26 PM

no, u posljednjih nekoliko godina redovito nancijski podupire muzejske projekte. U 2002. godini
izveden je veliki dio elektroinstalacijskih radova,
a radove je izvodilo poduzee Inter-Etis d. o. o.
Livno. Poduzee Tolming d. o. o. Livno izvodilo je
radove na vodovodnoj instalaciji i kanalizaciji unutar Muzeja i poloilo je cijevi za centralno grijanje.
Do kraja 2002. godine zavreni su, takoer, radovi na unutarnjoj buci i estrihu.145
Istim intenzitetom nastavljeni su radovi i u
2003. godini. Izvedena je glavnina elektroinstalacijskih radova, zatim su uraeni bravarski i
stolarski radovi i dio klesarskih radova. Poduzee Interijer-gips d. o. o. iz Livna izvrilo je radove
sputanja stropa, dok je poduzee IMC d. o. o. iz
Livna tijekom 2003. i 2004. izvodilo radove u kotlovnici i na centralnom grijanju.146 U 2003. godini
poduzee Tolming ugradilo je kanale za zrano
grijanje i odsisnu ventilaciju (radovi na instalaciji
zranog grijanja jo nisu zavreni) i uradilo je dio
radova na protupoarnom sustavu.
U 2005. godini poduzee Ipon d. o. o. iz Mostara ugradilo je protuprovalni i vatrodojavni sustav.147 Radovi na instaliranju protupoarnog sustava zavreni su krajem 2005. godine. Klesarski
radovi u novom muzeju zavreni su u 2006. godini poploavanjem trijema i postavljenjem sokla
oko zgrade novoga muzeja. Radove je izvodilo
poduzee Silit d. o. o. Sturba-Livno.148 U 2006.
godini u trijemu nove muzejske zgrade postavljen je lapidarij arheoloke zbirke, koji obuhvaa
predmete od I. do IV. stoljea, u suradnji s Miranom Palokom i Markom Rogoiem iz MHAS-a
iz Splita, autorima postava.
Graevinski radovi na svim potrebnim uredskim prostorima u novoj zgradi zavreni su i uredskim namjetajem opremljeni u 2007. godini.149
Restauracija stare kole
Stara fratarska kua u kojoj su fratri, osim stanovanja u vrijeme izgradnje samostana, drali
povremeno i kolu, prema prvim fotograjama
imala je izgled stare bosanske kue. Nju smo eljeli sauvati i za potrebe Muzeja iskoristiti. Kod
projektiranja nove muzejske zgrade ilo se za
tim da se ona uklopi u novi kompleks muzejskih
prostora. Postojala je jasna vizija da za nju treba
izraditi poseban projekt po kojem e biti restaurirana i dobiti prvobitan izgled kakav je imala
283

ML08.indd 283

5/22/2009 5:53:31 PM

polovinom XIX. stoljea kada je graena. Odmah

se pomiljalo da u nju treba smjestiti etnografsku
zbirku. Ona je, stoga, poteena ruenja prigodom ienja lokacije za novu muzejsku zgradu
i ekala povoljne uvjete za restauraciju. Davno
je nestalo Karauline pojate, tj crkvice u kojoj su
fratri drali puku misu i kolu za djecu te Kule
u kojoj su fratri stanovali pri dolasku na Goricu.
Ova sauvana stara zgrada na kat, vie puta preureivana, ne samo da je najstarija sauvana fratarska kua na Gorici nego je i najstarija sauvana zgrada u kojoj su fratri barem povremeno drali i nastavu za djecu. To je razlog da se nazvala

stara kola. Pod tim se imenom traila dozvola i

novana sredstava za njezinu restauraciju. Zbog
njezina povijesnog znaenja projektantu dan je
zadatak da prigodom izrade projekta vodi rauna kako inkorporirati staru kolu s novom muzejskom zgradom u jedinstvenu cjelinu.
Goriki gvardijan fra Anelko Barun u ime
samostana i fra Bono Vrdoljak u ime FMGG-a
podnijeli su 28. listopada 2003. godine zahtjev
Povjerenstvu za ouvanje nacionalnih spomenika
BiH da se staru kolu proglasi nacionalnim spomenikom.150 Povjerenstvo za ouvanje nacionalnih spomenika uinilo je to svojim rjeenjem od

J    
   
284

ML08.indd 284

5/22/2009 5:53:35 PM

25. oujka 2005. godine.151 Nakon njezina proglaenja nacionalnim spomenikom, Zavod za zatitu
spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i
porta u rujnu 2006. godine izradio je izvedbeni projekt restauracije, a Federalno ministarstvo
prostornog ureenja izdalo je odobrenje za graenje.152 Radovi na restauraciji zapoeti su krajem 2006. godine i u potpunosti zavreni u 2007.
godini. Radove je izvodilo poduzee VH gradnja
d. o. o. iz Fojnice, a u potpunosti ih je nanciralo
Federalno ministarstvo kulture.
Graevinski radovi na novoj muzejskoj zgradi i
restauraciji stare kole uglavnom su zavreni. Ono
to sad slijedi jest tehniki prijam ovih dvaju objekata i samo postavljanje zbirka u za to namijenjene i pripremljene prostore. Slijedi konani postav
pojedinih zbirka na za njih predvieno mjesto.
Namjena muzejskih prostorija
i konani smjetaj postojeih zbirka
FMGG sada ima tri odvojene cjeline, zapravo
tri zasebne zgrade u kojima izlae eksponate,
ima i urede u kojima obavlja svoju djelatnost.
Te cjeline su: sjeverozapadno krilo samostana
koje obiavamo zvati stari muzej, novoizgraena zgrada novi muzej i restaurirana stara kola.
Svaki od njih u konanom ureenju ima svoju namjenu s odgovarajuim sadrajima.
U samostanskom dijelu ostat e stalni memorijalni postav slika Gabriela Jurkia, sakralna
zbirka i knjinica. Kad se preseli sadanji stalni
arheoloki postav u novi muzej, u dijelu prizemlja
starog muzeja irit e se Knjinica i ujedno e se
morati napraviti preinake u sakralnom postavu.
U suterenu, zbog pojavljivanja vlage, bit e nuno napraviti sanaciju i, ukoliko se prostor pokae
uvjetan, odredit e se njegova namjena. Ostaje
mogunost da se prostor suterena koristi za povremene izlobe ili za izlobe zbirka koje se jo
uvijek nalaze pohranjene u muzejskom depou.
Ostali sadraji smjestit e se u novu muzejsku
zgradu i staru kolu. U prizemlju nove muzejske
zgrade izgraena je polivalentna dvorana predviena za povremene izlobe, okrugle stolove i
simpozije. U njoj je poduzee Mach d. o. o. Livno
ugradilo suvremenu galerijsku rasvjetu i tako su,
uz ranije instaliranu sigurnosnu zatitu, u novom
muzeju stvoreni preduvjeti za organiziranje ozbiljnijih izloaba. Takoer se u prizemlju nalazi

dio uredskih prostorija i prostorija predvienih

za Arhiv Franjevakog muzeja i galerije.
Na katu su u tijeku radovi na novom stalnom
postavu arheoloke zbirke. Interijer izlobenog
prostora je obojen. Vitrine su nabavljene, smjetene u prostor i obojen je vanjski dio vitrina.
Sukladno izlobenom materijalu i zahtjevima likovnog postava odreena je vrsta rasvjete i radovi na elektrikaciji vitrina zavreni su koncem
2008. godine. U 2009. predvien je zavretak radova na arheolokom postavu. Jedino to nee
biti do kraja postavljeno, zbog dodatne konzervacije predmeta, jesu predmeti iz tumula s Pustopolja. Uz stalni arheoloki postav na katu novoga muzeja svoje mjesto e nai zbirka starog
oruja i numizmatika zbirka. Na katu se takoer
nalaze dvije prostorije koje e se, s prijamom novih djelatnika, koristiti kao uredski prostori. U
podrumskim prostorima smjetena je kotlovnica za zagrijavanje zgrade i predvieni su prostori
za restauratorsku radionicu.
U staroj koli sve prostorije posluit e za
postavljanje stalnog etnografskog postava.
Napravljen je koncept postava zbirke i tijekom
2009. godine slijedi odabir predmeta i restauracija dijela etnografske grae.
FMGG ima, dakle, svoje radne prostore i zbirke u trima zgradama. Sve je to jedan jedinstveni
i samostanski i opinski muzej, vlasnitvo ostaje
svakome to je tko uloio. Suradnja izmeu osnivaa i suvlasnika, tj. Samostana i Opine dosada
je na zavidnoj visini. vrsto smo uvjereni da e
tako, a vjerojatno i jo bolje, biti u bliskoj i daljnjoj budunosti. Radi se o opem dobru ne samo
livanjskog kraja nego i mnogo ire. Nadamo se
da e i livanjska upanija koja odvaja novana
sredstva za funkcioniranje Muzeja pokazati jo
vie interesa, te da e FMGG jednoga dana postati i upanijski muzej.
Na koncu sa zadovoljstvom moemo konstatirati da su pokuaji i nastojanja livanjskih fratara i
mjerodavnih institucija glede formiranja Muzeja i
galerije kao samostalne ustanove i ureenje prostorija u tu svrhu postala stvarnost. Kulturno blago
s podruja livanjske opine i cijele Hercegbosanske
upanije, koje su franjevci desetljeima i stoljeima
skupljali i uvali konano e biti ne samo struno
obraeno i zatieno, nego e i prikladno biti izloeno i pogledu javnosti pristupano.
285

ML08.indd 285

5/22/2009 5:53:42 PM

b) Sakralna zbirka

K$, V, XVII./XVIII.

.
 K$,  # , 1819.  .

K$,  # , 1883.  .

Sakralna zbirka muzeja na Gorici trei je dio

cjeline Franjevakog muzeja Gorica koja se nakon Arheoloke zbirke i Galerije Gabriela Jurkia
otvara na Gorici u privremenom postavu. Ove
tri objedinjene zbirke, uz etnografsku, svoje e
pravo bogatstvo moi pokazati javnosti tek po
dovrenju nove zgrade muzeja.
Povijesno bronano zvono, ukraeno reljefnim medaljonima koji prikazuju Raspee i
Navjetenje, iz 1479. godine s neke od srednjevjekovnih livanjskih crkava jedno je od najranijih
poznatih nam zvona. Ono simboliki oznaava
sakralnu zbirku kao reliquia reliquiarum nekadanjeg vanog srednjovjekovnog grada, ali i kao
najstariji muzejski eksponat koji je u samostanu
jo od 1879. godine.

O $, F , 1840.  .

286

ML08.indd 286

5/22/2009 5:53:43 PM

P , V ,     XIX.

.

Predmeti sakralne zbirke obuhvaaju slike,

skulpture, liturgijsko posue i crkveno ruho koji
su se jo donedavna upotrebljavali ili ukraavali
crkvu i samostan na Gorici. No ovdje su utoite
nale i umjetnine iz okolnih livanjskih upa koje su
fratri dugo i brino uvali od propadanja i raznih
opasnosti. Jednostavni natpisi na podnoju kalea ili relikvijara iz XVIII. i XIX. stoljea nose imena
upa Ljubunia, Vidoa, Priluke, uvajui tako
rani spomen ovih mjesta. Predani fratri koji su
skromnu imovinu davali za izradu i nabavu slika,
kalea, svijenjaka ili misnog ruha, elei ukrasiti
svoje crkve, takoer su ostavili zavjetne zapise pa
emo u ovoj svojevrsnoj trodimenzionalnoj kronici, proitati imena ovjekovjeena u srebru ili na
brokatu. Fra Matija Marijanovi Frani 1805. daje
izraditi kalee, muenik fra Lovro Karaula, jedan

R ,  # , 1643.  .

C ,  # , XIX.

.
287

ML08.indd 287

5/22/2009 5:53:48 PM

od glavnih sakupljaa starina i utemeljitelj muzeja, 1840. godine kao svoj ex voto oznaava oltarni
kri, fra Ante uri 1883. prikaza kale apostolima
Petru i Pavlu, fra Ivo Vidoevi daje uiniti relikvijar 1843., fra Ivo Mihaljevi 1889. za livanjsku crkvu
naruuje cijeli komplet velikih oltarnih srebrnih
svijenjaka, sve do fra Ante Subaia koji je 1895.
godine iz Bea dobavio raskonu pokaznicu i fra
Mije Dujia koji daruje ciborij upi u Ljubuniu,
dok fra Franjo Grabovac 1895. godine u radionici
Fellinger & Hasinger u Beu nabavlja cijeli komplet
misnog ruha.
U muzejskim vitrinama izloen je niz kalea,
pokaznica, ciborija, monika, oltarskih krieva i
pektorala, patena, jangua te posuda i kutija za
sveto ulje i hostije, posudica za apotropejske
zapise, viseih i oltarnih svijenjaka raenih od
srebra i zlata starim tehnikama zlatarskog zanata: lijevanjem, iskucavanjem, graviranjem, cizeliranjem te tijetenjem. Razaznaju se meu njima
kalei mletakih zlatarskih radionica XVII. i XVIII. stoljea oznaeni igovima tamonjih zlatara
koji su u livanjski kraj dolazili bilo iz Primorja ili
direktno iz grada na lagunama. No daleko je vei
broj predmeta iz domaih bosanskih radionica,
najee iz fojnike, kreevske i iz Kraljeve Sutjeske, prepoznatljivih po karakteristinim ukrasima od ligranske ice. Radionice metala djeluju
kroz cijelo razdoblje turske okupacije Bosne, a
u XIX. stoljeu biskup Augustin Mileti, inae sin
zlatara, iji se mladoliki portret nastao u Atelieru Weisenstein u Pragu uva u zbirci, daje im
novi poticaj mnogim narudbama. U predmetima izraenim po njegovim zamislima uoljiv je
eklekticizam i stilska retardacija poznata kao
Miletiev stil, uz koritenje ligranskih mrea geometrijskih oblika i vitiastih spirala, granica,
cvjetia i uz apliciranje pozlaenih kuglica, koralja i bruena stakla. U XIX. i XX. stoljeu nabavljaju se kalei i pokaznice iz austrijskih najee
bekih i talijanskih zlatarskih radionica. No zbirka sadri i predmete koji nisu iskljuivo sakralne
namjene, a koji su oporuivani Samostanu. Iz
ovih predmeta u svakodnevnoj upotrebi posebno je vrijedna srebrna kutija za nakit domae
radionice ukraena nizom guralnih scena lova
iji je umjetnik motive crpio iz srednjovjekovne
ornamentike steaka. Izmeu brojnih kutijica za
zapise i medaljona-relikvijara pronaena je i po-

tvrda loretskog svetita o autentinosti crnog

vela kojim se pokriva Gospin kip, izdana nekom
bosanskom fratru-hodoasniku jo davne 1796.
godine. Za zbirku je zbog povijesne istine i svjedoenja vjere posebno vrijedan kale u obliku
obine staklene ae koja je u olovnim vremenima tajno koritena u Euharistiji usred zatvora u
Zenici od livanjskog fratra-uznika.
No zatitni je znak ovog muzeja, raritet sauvan samo u Livnu, prenosivi oltar koji se iz jednostavnog, neuglednog sanduka malih dimenzija
moe pretvoriti u raskoni oltar s oslikanim triptihom s likovima svetaca i tekstovima kanonskih
ploa kao retablom, sa svijenjacima za votanice, dok mu je drvena unutranjost podijeljena
na odjeljke obloena mekom crvenom koom i
oslikana u imitaciji mramora s biblijskim tekstovima. Takoer se otvara i prava oltarna menza
s otvorom za moi. Ovaj upravo ingeniozni koncept preobrazbe od obinog do uzvienog moe
se razumjeti iskljuivo u kontekstu bosanske
povijesti. Dovoljno je zamisliti bosanskog ujaka
koji hoda uz konjia kojeg je uprtio neuglednim
sandukom koji ne izaziva niiju panju, da bi ga
na sigurnom, u okrilju vjernika, a esto i sub divo
irom rastvorio, a iz njega se prosula rasko Bojeg blagoslova.
Natpis otkriven na gornjem poklopcu-vratnicama tijekom restauratorskog zahvata ispod zateenog s drugaijim smjerom slova, daje oltaru
povijesnu dimenziju: ALTARE. HOC./EX. DECR.
S. CONGREG. DE. PROPAG. FIDE/POSITVM PHILIPPVS BOSCNAICOVICH DE. MOSTAR. .M.O./
PROFESSOR. MERITVS IN COENOBIO. PATAVIN/
CHRISANTHO. LAVRENTIO. MARCO/FRATRIBVS. DULCISSIMIS. POST. EORVM./DONO. DEDIT/M.DCCCIV. Povezuju ga uz lik i djelo fra Filipa
Bonjakovia iz Mostara. Ovaj bosanski franjevac
bio je profesor teologije i savjetnik padovanskog
biskupa te zastupnik bosanske franjevake provincije kod Kongregacije za promicanje vjere.
Umro je 1814. ili 1815. godine u Padovi. Po zamolbi
trojice franjevake brae koji su na natpisu navedeni svojim imenima (Krisant, Lovre i Marko) od
Kongregacije je zatraio, a potom i dobio odobrenje za ovaj oltar 1804. godine. Kada i kako je oltar stigao u livanjsku upu i gdje je bio smjeten,
nije poznato. Posredno ga se moe povezati i uz
djelovanje biskupa Miletia koji je u livanjskoj upi

288

ML08.indd 288

5/22/2009 5:53:55 PM

vrio krizmu 1804. i 1812. godine. Promjena natpisa i poloaja vratnica je neobina no nije nam
poznato kada je i zato izvrena. Moe se pretpostaviti da bi to bilo oko 1905. kada se podiu oltari
u franjevakoj crkvi na Gorici.
Najvei broj slika i kipova u zbirci potjee iz
franjevake crkve na Gorici prije njezina preureenja poetkom XX. stoljea. Stare slike i oltari
Sv. Petra i Pavla, Sv. Obitelji sa sv. Antom, Jurom
i Josipom te Gospe alosne zamijenjeni su novima. Slika Gospe alosne iz XVIII. stoljea svojom
patetinom izraajnou odaje jake utjecaje austrijskog baroknog slikarstva XVIII. stoljea koji
se sputao i do Furlanije i Veneta, dok su ostale
nastale u XIX. stoljeu imitirajui oblike renesanse. Niz slika Bogorodice u shemi tovanih predloaka potjee iz XVII. i XVIII. stoljea. Posebno
je zanimljiv prikaz sv. Ivana Trogirskog pred modelom grada Trogira to upuuje na bliske veze
s Dalmacijom. Kako inae objasniti tovanje jed-

nog lokalnog sveca s obale duboko u unutranjosti? Meu drvenom skulpturom prevladavaju
kipovi Bogorodice i svetaca, nevjeta, gotovo
naivna, izraza koji su kroz XIX. stoljee izraivani
u lokalnim drvodjeljskim radionicama. Meu kipovima koji su se tovali na oltarima kvalitetom
se osobito istie netom restaurirani barokni kip
sv. Jeronima, izraene dinamike pokreta, rad
kvalitetna mletakog majstora XVIII. stoljea
dok maleni kipi sv. Franje ispod ijeg je habita
restauratorski zahvat otkrio zlatne draperije pripada nekom od izgubljenih zlatnih oltara iz vremena baroka.
No sakralna zbirka samostana na Gorici krije
jo jedno iznenaenje, dosad nepoznatu skulpturu sv. Jurja na konju koji ubija adaju. Obrada
najnijeg kararskog mramora, izraajna kompozicija i vrhunska modelacija ine ovu kiparsku minijaturu jednim od najdojmljivijih djela renesansne skulpture.
289

ML08.indd 289

5/22/2009 5:53:56 PM

ML08.indd 290

5/22/2009 5:54:00 PM

ML08.indd 291

5/22/2009 5:54:15 PM

c) Arheoloka zbirka
Iako je suvremena arheoloka zbirka Franjevakog muzeja i galerije Gorica Livno slubeno
utemeljena 1995. godine, zajedno s Muzejom,
poetci ove zbirke seu mnogo ranije, gotovo
do sredine XIX. st., kada je sagraen i osnovan
samostan sv. Petra i Pavla na Gorici.
Nastajanje zbirke
Sakupljakom aktivnou franjevaca oformljena je Franjevaka zbirka samostana na Gorici u koju je pohranjivano kulturno blago livanjskog kraja, izmeu ostalog i arheoloka graa.
Uglavnom su to bili sluajni nalazi, a nerijetko
bi se radilo o spaavanju kulturne batine od

trajnog propadanja. Ova zbirka kao i druge samostanske zbirke nastala je kao rezultat nastojanja franjevaca da se sauva kulturno nasljee,
te njihovog interesa za starine to je rezultiralo
postupnim popunjavanjem samostanske zbirke.
Podatci o tome sauvani su u samostanskim kronikama,153 a ponajbolje nam svjedoi sama arheoloka graa.
O vanoj ulozi koju su franjevci odigrali u uvanju spomenike batine govori i injenica da
se arheologija kao znanstvena disciplina tijekom
XIX. st. u veini zemalja tek formirala. Vaan poticaj starinarstvu, kao pretei arheologije kao
znanstvene discipline, davale su i onodobne politike i drutvene prilike, naime, prouavanjem
starina teilo se dokazati pripadnost jednom

R
 
  #
    R 
   
292

ML08.indd 292

5/22/2009 5:54:17 PM

narodu koji je imao svoju povijest, to je vrijeme

intenzivnijeg zanimanja za nacionalnu batinu,
istrauju se i objavljuju hrvatske starine,154 to je
istodobno imalo velik odjek i u ovim krajevima,
ne zanemarujui pri tom sva povijesna razdoblja
i narode koji su formirali kulturnu sliku livanjskog
podruja. Vano je i tadanje stajalite u puku,
koje se znakovito zadralo i do danas, kako su
sveenici jedini dovoljno obrazovani da shvate
vrijednost nekog spomenika, pa se upravo njih
obavjetavalo kada bi se u svakodnevnim radovima nailo na neto vrijedno ili u najmanju ruku
nerazumljivo.
Prikupljanje i uvanje arheoloke grae
Ve je fra Lovro Karaula upozoravao na brojne arheoloke lokalitete u livanjskom kraju, gdje
su ak esdeset i dve razvaline cerkvah keranskih i bogomoljnicah u ovoj krajini, izmeu
ostalih samostan sv. Ive na obali Bistrice i crkva
sv. Petra u Rapovinama.155
Fra Grgo Lozi je takoer, uz predanost pastoralnom radu, vodio brigu o arheolokim i etnografskim starinama, o emu je ostavio zabiljeke u Adnotationes variae R. P. Gregorii Lozi a
Kupres (rukopis se uva u samostanu u Kreevu).
Pratio je kada bi se nailo na kakve starine, te
bi ih nastojao dopremiti u samostan. Iz Litana
je 1855. godine prenio u samostan rimske nadgrobne ploe, koje su otkopali Firdusovi kmetovi, iz Vaarovina nastoji dobiti rimski reljefni
spomenik, u Kabliima 1864. prati otkopavanje
ploa s latinskim natpisom, obilazi Gradinu iznad
Podgradine, i brojne druge arheoloke lokalitete
s livanjskog, kuprekog i glamokog podruja.156
Sakupljanjem i otkupljivanjem starina nastojao
je oformiti zbirku kako se kulturno blago ne bi
rasipalo po stranim muzejima, to svjedoi o njegovoj izvanrednoj kulturnoj osvijetenosti, jer
svaki predmet vie ili manje vrednovan, najveu
vrijednost ima upravo ondje gdje je i ponikao.
Ljuti se i zbog unitavanja starina, to se kako
onda tako i danas dogaalo to zbog nemara i
neznanja, to zbog nakane da se okoriste.157
Livanjskim starinama bavio se i fra Anto Brei; on je kao samostanski vikar na Gorici, s groblja u Rapovinama donio arhitravnu gredu s natpisom (naknadno upotrijebljena kao oblonica
groba) i dva ulomka pluteja koji su pripadali sta-

rohrvatskoj oltarnoj pregradi,158 a kao gvardijan

samostana 1896. godine, od Visoke zemaljske
vlade u Sarajevu traio je dozvolu za dranje starina, te je dao izraditi ormar za pohranu numizmatike zbirke.159
Poseban interes pokazao je i fra Stipo Krei
(1850. 1938.), on je 1889. godine u suradnji s
fra Lujom Marunom proveo probna iskopavanja
na dva lokaliteta u Lipi to saznajemo iz njegovih dopisivanja s Marunom.160 Tom prigodom su
otkriveni ostatci rimske zgrade i ranokranske
bazilike s presvoenom grobnicom.
Fra Lujo Marun (1857. 1939.),161 sa svrhom
dokazivanja hrvatskog identiteta i samosvojnosti
hrvatskog arheolokog blaga, razvio je iznimnu
terensku djelatnost, te je s ciljem utvrivanja crkvenih ostataka pregledao i izvrio manja iskopavanja u Lipi i Litanima na Livanjskom polju.162
Fra Vladimir Doli bavio se prosvjetnim i kulturnim radom; poznato je da je kao upnik u
Otinovcima na Kupresu 1886. godine pronaao
ostatke ranokranske i kasnosrednjovjekovne crkve, na ijim temeljima je podigao novu
crkvu.163 Kasnije je kao upnik u Vidoima 1896.
1899. godine, pronaao temelje srednjovjekovne crkve na Reetarici, odakle je iz ruevina u Vidoe prenio kamenicu za blagoslovljenu vodu
(danas se nalazi u samostanu na Gorici).164
Fra Branko Krili kao metar novaka u samostanu na Gorici 1938. 39. godine, skupa s novacima napravio je iskop na Crkvini u Potoanima. Tom su prigodom otkriveni ulomci ranokranske oltarne pregrade i doneseni u zbirku samostana na Gorici. Vjerojatno u istom razdoblju
je izveo i probno iskopavanje na gradini Kasalov
gradac u Livnu.165
Fra Aneo Kai, poznat kao ljubitelj starina
i slikar, izmeu ostalog prikupljao je i arheoloke eksponate, mnoge vrijednosti sauvane
su upravo njegovom zaslugom. Prilikom raiavanja ruevina damije Perkue, 50-ih godina
XX. st. pronaao je zabat oltarne pregrade iz
starohrvatske crkve. Takoer, ulomke pluteja
ukraena troprutim pleterom koji su naeni odbaeni uz cestu iznad groblja na Gorici, dopremio je u samostan.
U najnovije vrijeme fra Bono Vrdoljak (1930. -),
kao doktor povijesti Crkve i veliki zaljubljenik u
arheologiju, uvelike je pridonio popunjavanju, te
293

ML08.indd 293

5/22/2009 5:54:19 PM

slubenom osnivanju arheoloke zbirke i samog

FMGG-a. Na njegov poticaj provedena su arheoloka iskopavanja na Reetarici i na groblju sv. Ive
u Livnu, u kojima je i sam sudjelovao, te objavljivao rezultate iskopavanja.166 Napravio je probna,
sondana iskopavanja na Crkvini u Potoanima, u
Suhai i u Prispu. Zasluan je za brojne sluajne
nalaze koji su nabavljeni za zbirku, bilo otkupom
ili kao poklon, izmeu ostalih zasluan je za nabavu Dijane iz Halapia, Libera iz Vaarovina i stele
iz Isakovaca.
Osim franjevaca i brojni svjetovnjaci su zasluni za popunjavanje arheoloke zbirke, ne
nabrajajui sve koji su pridonijeli prikupljanjem
starina, potrebno je izdvojiti livanjskog trgovca
Antu Tadia (1865. 1939.), koji je osim Samostanu velik broj predmeta poklonio Zemaljskom
muzeju u Sarajevu, i Matu Vetrania avia
(1857. 1941.), velikog zanesenjaka i kolekcionara, koji je osim zbirke starog oruja posjedovao i bogatu numizmatiku zbirku u kojoj su
se nalazili kako antiki tako i novci bosanskih
vladara. Svoju zbirku je poklonio Franjevakom
samostanu u Livnu.167
Arheoloka zbirka posebno je obogaena u
posljednjih dvadesetak godina, tomu su pored
sluajnih nalaza iz Vaarovina i Prispa,168 pridonijela arheoloka iskopavanja na Reetarici i na
groblju sv. Ive u Livnu. Iskopavanja na Reetarici
provedena su u tri kampanje izmeu 1989. i 1991.
godine, a rezultirala su otkriem ranokranske
bazilike i starohrvatskog groblja.169 Iskopavanja
na groblju sv. Ive u Livnu takoer su provedena
u vie kampanja, 1991., 1993./94. pri emu su otkriveni ostatci rimske nekropole, starokranske
crkve s nekropolom, starohrvatsko groblje i franjevaki samostan iz XIV. st.170
Zbog ratnih zbivanja arheoloki predmeti iz Franjevake zbirke samostana na Gorici
preneseni su u Muzej hrvatskih spomenika u
Splitu, gdje su bili pohranjeni izmeu 11. travnja 1992. i 16. lipnja 1994. godine, kada su vraeni u livanjski samostan.171 Takoer, iz Zaviajnog muzeja Hasan Brki evakuirani su ostatci
iz prapovijesnog groba s Kuprekog polja,
dijelom su smjeteni u samostanski podrum,
a dijelom u HE Orlovac u Podgradini.172 Konano, okonavanjem ratnih zbivanja, u listopadu
1995. godine stvoreni su uvjeti za formiranje

U   
 ,
L , 9. 10.
.

suvremenog Franjevakog muzeja i galerije

Gorica Livno, u sklopu kojeg se uva i zbirka
arheolokih spomenika, privremeno izloena
u muzejskim prostorijama u sklopu samostana. U nastojanju popunjavanja FMGG-a strunim kadrom, u ljeto 1998. godine, arheoloka
zbirka je dobila kustosa arheologa s ciljem
skupljanja, uvanja, zatite i znanstvene obrade svih eksponata u zbirci.173 Daljnja aktivnost
odnosila se na inventarizaciju, strunu obradu
i objavljivanje u strunoj literaturi, terenski
rad, prikupljanje i dokumentiranje,174 te rad na
zatiti eksponata, to ukljuuje konzervaciju,
restauraciju i deponiranje.
Djelatnost FMGG-a na podruju arheologije
uvelike je obiljeila suradnja s drugim muzej-

294

ML08.indd 294

5/22/2009 5:54:20 PM

P    
   , V ,
 D$, 6. 4.
. . K.

C$
    
   ,
P
  , K  

skim i kulturno-znanstvenim institucijama, posebno s Muzejom hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu. Ta suradnja see od kraja 80-ih
godina XX. st. u vrijeme arheolokih iskopavanja na Reetarici, nastavila se organizacijom
znanstvenog skupa Livanjski kraj u povijesti,
1992. godine, i tiskanjem istoimenog zbornika 1994. godine.175 Sljedeih godina djelatnici
MHAS-a pomau u muzejskoj obradi fundusa
arheoloke zbirke i pripremi privremenog postava,176 te konzervaciji i dokumentaciji eksponata,177 to je rezultiralo izdavakom i izlobenom aktivnou. Godine 1999. izdan je katalog
Arheoloka zbirka Franjevakog muzeja u Livnu,178 a 2000. godine u suradnji dvaju muzeja
prireena je izloba Oekujui arheoloku zbirku Franjevakog muzeja u Livnu, kada je tiskan i
istoimeni vodi.179 Suradnja s MHAS-om nastavlja se i dalje, ponajprije vezano uz arheoloka
iskopavanja, a kao rezultat sline suradnje u
295

ML08.indd 295

5/22/2009 5:54:21 PM

FMGG-u je 1999. godine prireena izloba Rimsko staklo Argyruntuma u organizaciji Arheolokog muzeja u Zadru.180

Z
  L, V , 2.
.

S 
 , 9. 11.
., L, P  

Arheoloka iskopavanja
u organizaciji FMGG-a
Arheoloka iskopavanja u organizaciji FMGGa provedena su u Litanima na lokalitetu Podvornica i u Lipi, takoer na lokalitetu Podvornica.
Iskopavanja u Litanima kroz pet kampanja izmeu 2001. i 2006. godine rezultirala su otkriem
rimske nekropole, ranokranskog kompleksa i
srednjovjekovnog groblja. Rezultati iskopavanja
objavljeni su u vie znanstvenih publikacija,181 a
prezentirana su i ilustrativnom izlobom u sklopu projekta Tekua arheoloka istraivanja u Hrvatskoj 2008. godine, u organizaciji Ministarstva
kulture RH i Arheolokog muzeja u Zagrebu.
Iskopavanjima u Lipi kroz dvije kampanje
2007. i 2008. godine otkriveni su ostatci antike
ville rustice, stambeno-gospodarskog objekta na
gospodarskom imanju iz IV. st., na to upozorava preliminarna analiza veine nalaza. Objekt je
podijeljen u vie prostorija, koje su bile povezane natkrivenim trijemom, s elementima koji ukazuju na podno grijanje i krov od opeke. Obrada
materijala je u tijeku.182 Ipak, glavna djelatnost
vezana uz arheoloku zbirku u zadnjih nekoliko
godina odnosi se na stalni postav arheoloke
zbirke u novosagraenoj zgradi Muzeja.183 Cilj
postava je ne samo struna prezentacija, nego
i edukativno zabavni pristup, razumljiv i privlaan iroj populaciji, a ipak struno vrednovan.
U postavu se eksponatima arheoloke zbirke
prezentira kulturnopovijesni kontinuitet na podruju Livanjskog polja, ali i susjednih polja, od
prapovijesnih razdoblja do kasnog srednjeg vijeka, nastavljajui se s turskim razdobljem, te numizmatikom i zbirkom starog oruja.
Vaniji eksponati u arheolokoj zbirci
Iz fundusa arheoloke zbirke izdvojit emo
tek dio eksponata kako bismo napravili presjek
ivota na Livanjskom polju, te ukazali na povezanost livanjskog kraja sa susjednim podrujima. Najstariji eksponati su kamene sjekire-ekii
s kraja bakrenog doba (dralovac, Kasalov gradac), ali vrijednou i atraktivnou u irim europskim okvirima istiu se nalazi iz prapovijesnog

296

ML08.indd 296

5/22/2009 5:54:24 PM

P 
  M , L , G 
. I , 1.  . 14.
. P
  (L , R ), 13. 15.
.

groba s Pustopolja na Kuprekom polju, gdje su

uz ostatke pokojnika sauvani drveni sanduk sa
saonikom drvenih saonica i tekstilni plat, utvrene starosti oko 3600 godina (+/- 120), koji su
pripadali nomadima stepskog podrijetla.
O ivotu na gradinama rasporeenim uz rub
polja najbolje svjedoe keramiki ulomci posuda,
utega i prljenova. Nadalje, tu je delmatski nakit,
te oruje iz razdoblja kasnog bronanog i eljeznog doba, kada je Livanjsko polje zajedno sa
susjednim poljima JZ Bosne i Dalmacije predstavljalo matino delmatsko podruje. Izdvajaju se
srp iz Korita, ma iz Prispa, spona tipa Golinjevo,
ratnika ostava iz Prispa, nakit delmatskih ena iz
Vaarovina i Suhae, te grobni prilozi iz grobnice
u Vaarovinama (nakit, oruje i posude).
Nakon to Rimljani u gotovo dva stoljea sukoba pokoravaju Delmate, poetkom I. st. zapoinje proces romanizacije, ali uz stalno nazoan

sinkretizam autohtone delmatske i novopridole rimske kulture. Brojni eksponati svjedoe o

rimskim naseljima na podruju Livanjskog, ali
i Glamokog polja. Tu su nadgrobni i posvetni
spomenici iz Livna, Litana, Vaarovina, Suhae,
Potoana i Halapia. Sudei prema njima posebno se tovao kult Dijane, Silvana i Libera, ali i kult
Atisa i Magna Mater. O svakodnevnom ivotu
svjedoe nalazi motika, sjekira, nakita (spone,
prstenje i geme), te ulomci staklenih i keramikih posuda iz Livna, Lipe i Litana.
Razdoblje kasne antike obiljeeno je pojavom
kranstva i ostatcima ranokranskih crkava u
Livnu (groblje sv. Ive), Reetarici, Litanima,
Potoanima i Suhai. Izdvajaju se reljefno ukraeni ulomci crkvenog namjetaja, keramike i
staklene posude i svjetiljke. U bogatoj srednjovjekovnoj zbirci s nalazima iz starohrvatskih i
kasnosrednjovjekovnih grobova, posebno se
297

ML08.indd 297

5/22/2009 5:54:28 PM

izdvaja oprema ratnika i ostali grobni prilozi s

Reetarice, nakit (naunice i prstenje) iz grobova u Litanima i Livnu, u kojima su naeni i brojni
eljezni noevi. U Muzeju se uvaju i keramike
posude iz starohrvatskih grobova, te reljefni
ulomci crkvenog namjetaja iz starohrvatskih crkava u Rapovinama, Potoanima, Prispu i Livnu.
Nalazi iz franjevakog samostana iz XIV. stoljea
u Livnu (groblje sv. Ive) obogauju kulturno-povijesnu sliku ivota u kasnosrednjovjekovnom
Livnu, a ploe s natpisima pisanim glagoljicom i
hrvatskom irilicom iz Litana i Livna svjedoe o
razvijenoj pismenosti.

S 
 
,
G 
. I , P
, R, 8./9.
.

P
   

,
L , G 
. I , 14. 15.
.

Lapidarij
Arheoloka zbirka je takoer nadopunjena lapidarijem zbirkom na otvorenom s izloenim
kamenim spomenicima. Obuhvaeni su spomenici s podruja Livanjskog i Glamokog polja, iz
razdoblja rimske antike od I. do IV. st. Miljokazi iz
Strupnia i Halapia potvruju jedan od glavnih
prometnih smjerova Salona Servitium, koji je
prolazio preko Livanjskog i Glamokog polja. Arhitektonski ulomci upozoravaju na vee objekte
rimske arhitekture, samim tim i na rimska naselja (Suhaa, Strupni, Litani, Halapi, Glavice).
O pogrebnim i kultnim obiajima svjedoe nadgrobni spomenici (cipusi, stele, urne i ossuariji,
u koje su se pohranjivali spaljeni ostatci ili kosti
pokojnika), zavjetni spomenici i rtvenici.184
Numizmatika zbirka
Kao poseban dio arheoloke zbirke izdvaja se
numizmatika zbirka s primjercima kovanica iz
predrimskog i rimskog vremena, s posebno velikim brojem primjeraka iz vremena rimske republike i rimskog carstva. Srednjovjekovni novac
zastupljen je bizantskim i novcem bosanskih vladara (Stjepana Kotromania, Tvrtka II., Tomaa
Ostojia i Stjepana II. Tomaevia). Tu je i novac
slavonskih banova, ugarski, akvilejski, dubrovaki i venecijanski novac.
Osim arheolokog dijela numizmatika zbirka
sadri i novac (papirnati i kovani) iz kasnijih razdoblja, od turskog, ugarskog i austrougarskog,
do jugoslavenskog, hrvatskog i novca iz mnogih
drugih zemalja do najnovijeg doba.
Sakupljaka aktivnost i formiranje numizmatike zbirke takoer see u XIX. st., naime 1896.

298

ML08.indd 298

5/22/2009 5:54:29 PM

godine zbirka je svojom vrijednou potakla fra

Antu Breia, gvardijna samostana na Gorici, da
narui iz Splita numizmatike ormare po uzoru
na one iz bekog muzeja,185 to samo po sebi govori o bogatstvu numizmatike zbirke, te razvijenoj svijesti franjevaca o potrebi da se i ovaj dio
kulturno-povijesne batine vrednuje i zatiti.
Istraivai i pisci arheologije
s livanjskog podruja
Na kraju, arheologijom na podruju Livanjskog polja bavili su se i o njoj pisali: Gza Alfldy,
Vukosava Atanackovi-Sali, Phillipp Ballif, uro

Basler, Alojz Benac, ek Belagi, Ivo Bojanovski, Borivoj ovi, Irma remonik, Vejsil uri,
Vedrana Delonga, Tihomir Glava, Vedrana Gotovac, Blagoje Govedarica, Gojko Kraljevi, Jan
Krmar, don ime Ljubi, Mihovil Mandi, Marija
Mari, Boko Marijan, Davor Marijan, Ivan Marovi, Duan Niki, Julijan Medini, Nada Mileti,
Ante Miloevi, Veljko Pakvalin, Esad Paali,
Karl Patsch, Darko Peria, Maja Petrinec, Jozo
Petrovi, Vaclav Radimsky, Duje Rendi-Mioevi, Tomislav eparovi, Dimitrije Sergejevski,
Ante kegro, fra Bono Vrdoljak, Marin Zaninovi, Mate Zekan, Anelko Zelenika.186
299

ML08.indd 299

5/22/2009 5:54:33 PM

d) Etnografska zbirka
Prvo ime koje se vee sa etnografskom zbirkom, odnosno sabiranjem etnografskog materijala, odnosi se na Livnjaka franjevca Anela
Kaia. Navodi se za njega da popunjava periodiku, skuplja arheoloke spomenike i posebnu
pozornost posveuje sakralnoj i etnografskoj
zbirci.187 Budui da je u vie mahova boravio u
Livnu, a konano je u samostanu na Gorici od
1958. godine,188 moemo tako utvrditi poetak
njegova sakupljakog rada koji je istodoban s
prekretnicom u kulturi livanjskog puka.
Njegovim stopama sabiranja predmeta krenuli su i drugi franjevci, a rezultat toga rada je
danas neprocjenjivo etnografsko bogatstvo koje
u svom fundusu ima oko 2500 artefakata. Sauvani predmeti svjedoanstvo su o korijenima
vlastitog postojanja i kulture koncem 19. i prve
polovine XX. stoljea, na kojoj se mogu vidjeti
zemljopisni, politiki i ekonomski utjecaji. Livanjski se kraj tako nalazi u srcu dinarskog areala ije
su osnovne grane gospodarstva (stoarstvo i
ratarstvo) ostavile tragove u svim segmentima
ljudskog ivota.
U ovom radu u obraditi samo neke predmete i
njihovo znaenje u ivotu jedne etnike skupine.
Zbirka tekstila
U zbirci tekstila najvie predmeta pripada seoskoj enskoj nonji. Openito gledajui, nonja
livanjskog kraja pripada skupini dinarskih nonja
ija se osobitost vidi u kroju osnovnih dijelova,
boji, skladu te u obilju ornamentike izraene u
vezu, tkanju i pletenju. Predmeti kao to su nae
koulje, krojene iz jednog komada platna, po
svom obliku odgovaraju tunici dalmatici koje su
poznate i prije dolaska Hrvata na ova podruja.
Livanjska se nonja izdvaja od ostalih iz skupine
dinarskih nonja po ornamentici, bojama i kompoziciji motiva.189
Najvanija sirovina za izradu dijelova je svakako vuna. ensku odjeu od ovog materijala ini:
erma ili sadak to je ljetna nonja crne boje bez
rukava; modrina, odnosno zimski kaput, tamnoplave boje, ukraena ojom na prsima i vezom
na kapcima; djevojke za razliku od udanih ena
nosile su bijelu aljinu, odnosno biljau. Opasivale
su se pojasom - pasom crne boje ornamentiranim
300

ML08.indd 300

5/22/2009 5:54:35 PM

301

ML08.indd 301

5/22/2009 5:54:38 PM

okomitim prugicama, a sveaniji i srmom. Pregaa se vezala preko pojasa, a u Muzeju se uva nekoliko razliitih tipova vunenih pregaa. Najstarija je ujedno najdeblja i najdua, tkana vunom vinjeve boje, ornamentirana pri dnu vodoravnim
prugama, zatim sveana srmana, nazvana tako
budui da je cijela od srme, dok je novija ujedno
i kraa te sloena u faltne, ornamentirana vodoravnim prugama sa srmom. Preko pregaa se u
novije vrijeme zakvae udari francuzi. Na nogama su se nosili terluci i povrani orapi.
Muki sauvani dijelovi od vune su hlae akire, tamnoplave boje s crvenim vezom oko depova - gajtanom, te novije po uzoru na gradsku
nonju rajtozne. Zimski kaput zvani koparan, pas,
terluci i kliani orapi te al, ine ostatak nonje
izraen od vune.
Od lanena materijala domae proizvodnje izraivale su se enske koulje irokih rukava vezene
biljnim i geometrijskim motivima na rukavima, prsima i uskim jakiima oko vrata, pamunim koncem crvene boje. Vei broj koulja sauvanih u
Muzeju su novijeg tipa, uskih rukava, bijelog veza
i od tvornikog materijala. Preko koulje oblaila
se anterija od domaeg lanena platna bez rukava
duine do struka. Od mukih koulja Muzej posjeduje neke novijeg stila s uskim rukavima i bogatim
vezom na prsima koji se u puku naziva kroanje.
Gae ine ljetnu muku nonju s vezom i resama
na nogavicama koje se suavaju. Izraene su od
domaeg platna, a kasnije i tvornikog.
ensko oglavlje razlikovalo se ovisno o tome
radi li se o djevojci, nevjesti (mladi), mlaoj ili starijoj eni. Djevojka se prepoznavala po crvenoj
kapici s prekinutim nizom cvancika. U Muzeju je
pohranjeno, osim ostalih oblika oglavlja, 12 dragocjenih kapa poelica (privezaa) koje se prvi
put stavljaju na dan vjenanja i nose kratko vrijeme iza udaje. To je najstariji tip enskog oglavlja sauvana u zbirci koji je u sjeanju livanjskog
puka potpuno iezao.
Za poelice se moe sa sigurnou rei da imaju
svoje korijene jo iz predturskog vremena, inei
tako svojevrsni stilski odsijev europske mode kasnogotikog razdoblja. Dolaskom Turaka na ova
podruja livanjski kraj ostaje odsjeen od Dalmacije pa tako i od ostatka Europe to je omoguilo da
se poelica sauva sve do poetka XX. stoljea.190
Poelice predstavljaju proizvod domaeg tkanja
302

ML08.indd 302

5/22/2009 5:54:40 PM

od lana i veza svilom najvie crvene i crne boje s

cvjetnim ili geometriziranim cvjetnim motivima.
Ispod poelice nosio se kovrljak ispleten od
loze i obloen platnom, te je tako poelica stajala visoko nad elom. Preko poelice nosila se
boa izraena od lana i bogato navezena razliitim motivima bijele boje s kitama na krajevima.
To je stariji tip boe koji je poetkom XX. stoljea zamijenjen s kupovnim platnom i oskudnijim
vezom. Na dan vjenanja i u sveanim prilikama,
ene nose visoku perjanicu od paunova perja
zvanu perla.
Kada doe vrijeme da ena skine poelicu,
oblai crljeni udar i preko njega bou to obiljeava udanu i stariju enu.
Od kupovnog materijala oje je demadan,
muki gornji odjevni predmet u obliku prsluka,
okruglog izreza i veza crne boje preko kojeg se
oblaila erma takoer vezena, tako da se vidi
vez na demadanu i na koulji.
Do promjena u nainu odijevanja dolazi najvie u razdoblju izmeu dvaju svjetskih ratova,
kada se upotrebljavaju i drugi materijali, ali se
istodobno mijenja i kroj pojedinih dijelova nonje. U upotrebu ulaze i neki novi dijelovi kao to
je enska modra nastala po uzoru na dalmatinsku nonju.191 Izmeu ostalih initelja i rekvizicija
vune po zavretku rata dovela je u pitanje daljnje noenje vunenih predmeta.192
Seoska nonja Livanjskog polja ima velikih
slinosti s nonjama susjednog dalmatinskog
stanovnitva s jedne strane, te s druge strane s
nonjama kuprekog i duvanjskog podruja.
Gradska nonja sastoji se od koulje, salte, kuteljke i crnih dimija. Turski zakoni su strogo zabranjivali izjednaavanje katolikog i islamskog
stanovnitva, te su postojale odredbe kojima se
katolikom stanovnitvu doputalo nositi odjeu
ljubiaste, crne i modre boje dok su zelena, bijela,
uta i crvena boje muslimansko-janjiarske. Ako bi
se dogodilo da netko prekri zapovijedi i propise,
mogao se staviti pred sud i kazniti. Nakon povoljnijeg razdoblja za krane graani su i imuniji ljudi
imitirali u odijevanju vladajuu kastu muslimana.193
Osim hrvatske nonje livanjskog stanovnitva, u Muzeju se uvaju i dijelovi srpske nonje
Livanjskog polja, dvije begovske anterije, dijelovi kupreke nonje te mnogi drugi tekstilni predmeti za koje nije utvreno mjesto pripadnosti.
303

ML08.indd 303

5/22/2009 5:54:42 PM

S  

Zbirka drveta
Muzej predstavlja i svojevrsnu riznicu drvenih
predmeta od kojih emo spomenuti samo neke.
Drveni predmeti proizvod su domaih majstora koji su preko skromna alata izraavali svoju
osobnost i prenosili tradicionalne vjetine.
Uz pomo pribora koji je sadran u zbirci: od
perala i prakljae za pranje vune, gargaa i grebena, ekrka, kolovrata, prele ili kudilje s vrtenom,
te tkalakog stana moe se vidjeti proces obrade
vune i nastajanje odjevnih predmeta. Taj posao
su obavljale iskljuivo ene, najee tijekom dugih zimskih noi ili poneto idui za blagom. Stupa za lan je primjer obrade i uzgoja lana u nekim
dijelovima livanjskog polja.
Kako je ratarstvo jedna od glavnih grana poljogospodarstva, tako su i predmeti za njezinu
obradu, kao to je plug, prvobitno izraeni od
drvenog materijala. Njegova upotreba prestaje
poetkom XX. stoljea, dok se u donjim sjeverozapadnim selima Livanjskog polja zadrao i u
neto kasnijem vremenu.194

Od transportnih sredstava u Muzeju se uvaju dijelovi drvenih kola i kompletne saonice.

Livanjsko polje bi tijekom kinih mjeseci bivalo
poplavljeno, a zimi i zaleeno kada se umjesto
kola koriste saonice.
Mlijeko i mlijeni proizvodi bili su jedna od glavnih prehrambenih namirnica u prehrani livanjskog
stanovnitva. U tu svrhu upotrebljavale su se razliite drvene posude kao to je diva za munju,
stap s meajom za metenje masla, bukarica, kaca i
kaia te tvorilo za pravljenje sira itd.
ivot u selima organizirao se u obiteljskim
mnogolanim zajednicama kojima je upravljao
stareina. U takvim okolnostima obavljanje poslova bilo je rasporeeno po lanovima obitelji
koji se na kraju dana sakupljaju u sredinjoj prostoriji u kojoj je smjeteno ognjite i po kojoj je
cijela prostorija dobila ime ognjie ili vatrie. U
Muzeju se uva dosta primjeraka tronoaca s naslonjaem, lijepo obraenih i ornamentiranih na,
kojem je imao ast sjediti samo stareina kue. Niski stoii, sinija za odrasle i one najmanje, fuija,

304

ML08.indd 304

5/22/2009 5:54:45 PM

D   



  #


P    


P    


buca ili bardak za vodu, razliite bukarice, ploske i

anjci predstavljaju skromni kuhinjski inventar. Uz
ognjite je uvijek bila i barem jedna beika i stalak
za najmanje lanove zajednice.
Od drvenog materijala pravili su se kovezi i
baule koji su sluili za prevoenje mladinih sejsena odnosno robe na dan svadbe. Ono najee
predstavlja enin jedini osobni imetak u velikoj
zajednici s kojim ona moe raspolagati. Kovezi
se razlikuju od baule po tome to su ravna poklopca i najee izvana rezbareni razliitim motivima dok je unutranjost poklopca oslikana razliitim bojama s ogledalcem u sredini. Baule su
novije proizvodnje, zaobljena poklopca, bojene
u zelenu i smeu boju i bez rezbarenja.
Razliiti muziki instrumenti kao to su gusle,
diple ili dvojnice nainjeni su djelomino ili potpuno od drveta. Sluili su kod razliitih veselja
prilikom crkvenih svetkovina derneka ili svadbi
to se nazivalo kolom.

S 

B 

 

305

ML08.indd 305

5/22/2009 5:54:47 PM

Zbirka metala
Ovoj zbirci pripadaju proizvodi kovakog, kujundijskog i drugih zanata. U Muzeju se uva
nekoliko kompletnih pribora za kovanje poznatih livanjskih kovaa. Njihov zanat poeo je izumirati razvojem industrije i modernizacijom ivota na selu.
U ovu skupinu predmeta ubraja se pribor uz
ognjite i loenje vatre: komotre, sa, sadak, priklad, mae, maice, lopatica za ar, bronzin, itd.
Potom je tu inventar gradskih kua s ezvama i ldanima, mlinom za kavu, prnjem, dimirlijama, sahanima, saharama, ibricima, ugumima
itd. U samim nazivima vidljiv je jak orijentalni
utjecaj koji je rezultat dugogodinje osmanlijske
vladavine na ovim podrujima.
Od plemenita materijala najvie se upotrebljavalo srebro za izradu nakita. Poznato je od davnina da je mukarcu ponos njegovo oruje a eni
njezin nakit. U popisu etnografskog materijala
iz 1981. stoji da ima dosta, ak mnogo, srebrena
gradskog nakita s kompletnim popisom ostavtine odnosno alala bogate gradske obitelji.195
Nakit se svakako nosio u sveanim prilikama i
predstavljao je mali imetak skupa s nonjom, na
kojeg se gledalo prilikom odabira djevojke.
Najvie se koristio stari austrijski novac koji se
koristio za prsni nakit: podbrnjik i endar, iako se


    

G
    

306

ML08.indd 306

5/22/2009 5:54:53 PM


   

negdje spominje i struka kao ogrlica koju je skupa

s jangoom nosila siromanija djevojka.196 Zatim,
postoji veliki broj krieva, pafti, belenzuka koji su
izraeni u tehnici ligrana, te kutijica sa zapisom
(jangoa), pozlaenih cvancika, pioda itd.
erma je u mukoj odjei uz oruje najdragocjeniji odjevni predmet, te se po njoj ocjenjuje mo
i poloaj onoga koji je nosi. Sveane su i rijetke
imale na prsima privren kov sastavljen od niza
polukuglastih elemenata zvanih toke,197 iji se dijelovi nalaze u zbirci nakita Franjevakog muzeja.
Uz svoju veliku materijalnu vrijednost erma
s tokama predstavlja i vaan kulturno povijesni
dokument, iji se tragovi mogu pronai nekoliko
tisua godina unatrag.
Uz svaki sveani izlazak bogatiji mukarci su sa
sobom nosili po dvije kubure esto okovane srebrom i optoene nim ligranskim ukrasom, jatagan, a ponekad i sablju. Odjevnu sliku ovakve nonje moemo danas vidjeti jo uvijek na vitekim
igrama Alke, na alkarskom pratiocu momku, koji
dri konja i koplje alkaru to se u igri natjee.198
Po mnogim elementima kulture, govoru i
pukim obiajima, hrvatsko stanovnitvo Livanjskog polja pripada jednoj iroj grupi hrvatskog
ikavskog stanovnitva u jugozapadnoj Bosni i susjednim dijelovima Dalmacije. Znakovite su veze
s ikavskim stanovnitvom Dalmacije jer su mnogi stanovnici u XVII. st. preli iz Livanjskog polja u
Dalmaciju. Ovakve veze su pojaane kasnijim doseljavanjem stanovnitva Dalmacije u Livanjsko
polje, pogotovo u prvoj polovini XIX. stoljea.199
Rezultat svekolikih zbivanja na politikoj,
ekonomskoj i povijesnoj sceni su predmeti koji
su franjevci otkinuli od zaborava i koji imaju svoju kulturnopovijesnu vrijednost. Etnografska
zbirka se konstantno popunjava i obogauje zahvaljujui povjerenju koje je puk stekao kod franjevaca, uvara i ljubitelja kulture.


    


S
 
 

      ,

    
307

ML08.indd 307

5/22/2009 5:54:57 PM

ML08.indd 308

5/22/2009 5:55:00 PM

ML08.indd 309

5/22/2009 5:55:01 PM

e) Zbirka starog oruja

Zbirka oruja i vojne opreme samostana Franjevakog muzeja u Livnu vrlo je raznovrsna,
kako po vrstama tako i po vremenskom rasponu od tristotine godina u kojem je nastala, tj. od
kraja XVII. stoljea do Domovinskog rata. To je
vremenski okvir koji obuhvaa grau iz vremena
osmanlijske vladavine i dominacije ovim prostorima, preko bitaka za osloboenje, svjetskih ratova do obrane Livna od velikosrpske agresije u
vremenu od 1991. do 1995. godine. Zastupljene
su tu mnoge vrste oruja, a graa se openito
moe podijeliti na hladno i vatreno oruje, te na
vojnu opremu.
Zbirka hladnog oruja sastoji se od: oruja na
kraem drku: buzdovana, topuza i nadaka; s
rukohvatom: maeva, sablja, jatagana, noeva
i bodea; vatrenog oruja: puaka, pitolja, revolvera, automata i opreme vatrenog oruja.
Unutar ovih podjela postoje skupine vojnog, lovakog, streljakog, paradnog, redarstvenog i
drugog oruja.
Znatan broj predmeta prikupljen je od osnutka Muzeja pa do kraja drugog svjetskog rata, a
dio je grae pribavljen u drugoj polovini XX. stoljea. Znatan broj predmeta Muzeju su darovali
hrvatski borci ime je sauvana uspomena na
borbe koje su se vodile u ovom podruju.
Cijela zbirka oruja ima ukupno osamdeset tri
primjerka, od kojih je etrdeset est primjeraka
vatrenog oruja ili njegova pribora i dijelova, trideset tri komada hladnog oruja i etiri komada
vojne opreme.
Zbirka uva najvei broj primjeraka oruja orijentalnog podrijetla ili nastalog pod orijentalnim
utjecajem. Taj podatak ne zauuje ako znamo
da je Hercegovina 400 godina bila u sastavu
Osmanlijskog Carstva. Proizvodnja oruja, kao
najvanijeg proizvoda u ovom podruju toga
vremena, bliskoistona i europska kultura svojim su mijeanjem dale nove oblike i naine ukraavanja koje je poznato kao balkansko oruje.
Oruje s drkom
Meu najvrjednije i najljepe primjerke u zbirci oruja svakako pripadaju jatagani koji su ujedno i najbolje sauvani, stoga e se nekima od njih
ovom prigodom i posvetiti najvea panja.

T
 $ 

Jatagan je bio neodvojiv dio folklora gotovo

svakog uniformirana ali i neuniformirana mukarca na podruju to ga je zauzimalo Tursko Carstvo.
Izlaganjem jatagana pogledima eljela se naglasiti hrabrost i drutvena vanost njegova vlasnika
i iskazivanje staleke razlike od ostalih. Istodobno su mu pripisivana i iscjeliteljska i apotropejska
svojstva. Janjiari su jatagane kao dio svoje opreme i naoruanja pronosili diljem Osmanlijskog
Carstva, u krajeve u kojima su sluili.
To je osobita vrsta duga noa u veini sluajeva lagano zakrivljena sjeiva s blago naglaenim S oblikom, to jest konveksnokonkavnom
zakrivljenou. Razlika u funkciji od sablje bila je
to se jatagan pri udaru vukao od vrha ka drku,
a sablja od drka ka vrhu. Koriten je za obranu i
napad, za bod i sjeu, a sam ravasti drak mogao
je sluiti i za oslanjanje puke prigodom gaanja.
Vjerojatno su izraivani u poetku u turskim
vojnim radionicama, a od druge polovine XVI.
stoljea pretpostaviti je da su se njihovom izradom bavili i janjiari.

310

ML08.indd 310

5/22/2009 5:55:03 PM

Najpoznatiji centri za izradu jatagana u Bosni bili su Sarajevo i svakako Foa, za koju se
u onovremenim spisima navodi da se takmiila
i sa samim Istanbulom. Tamo je sredinom XIX.
stoljea bilo sedamdeset noarskih radnih mjesta. Osim ovih centara noarski zanat spominje
se i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine.
Tako je i u manjim mjestima rano bio razvijen
noarski zanat, pa se tako i u Livnu ve 1528.
godine spominje sabljar. Iz povijesnih izvora
doznajemo da su franjevci na podruju Bosne
i Hercegovine omoguavali kolovanje i obuku puka i odigrali ulogu uvara nacionalnosti i
narodne tradicije. To se osobito odnosi na majstore zlatare koji su za samostane izraivali vrhunska majstorska djela, a koji su esto radili
zavrne radove na drcima i koricama jatagana
dajui im onako velianstven izgled.
Iako je funkcionalnost jatagana bila ono primarno na to se obraala pozornost, majstori su
ipak ovisno o materijalnim mogunostima svojih

naruitelja i na ogranienim povrinama nali dovoljno prostora za svoje umjetniko izraavanje.

Veina sjeiva ukraena je ornamentikom i
natpisima koji se ponekad javljaju samostalno,
ali esto se i isprepleu. Tauirani su srebrom ili
zlatom, a ponekad cizelirani ili gravirani. Natpisi
su obino sadravali ime vlasnika i majstora koji
je jatagan izradio i godinu proizvodnje. Osim ovih
javljaju se vie ili manje opirni natpisi s molitvama iz Kurana. esto su ti natpisi imali namjenu
da magijskim putem poveaju ubojitost oruja.
Ornamentalni motivi uzimani su iz biljnog svijeta
najee orijentalnog repertoara. Pored ovih esti su i geometrijski i linearni ornamenti. Kao piktogram esto je koritena estokraka zvijezda
- Suleymanov peat, tauirana u srebru ili zlatu
s druge strane glavnog natpisa na sjeivu. Osim
sjeiva korice su bile osobito vaan objekt ureavanja posebice zato jer su bile uvijek vidljive.
Sama povrina korica davala je majstorima velike mogunosti da ostvare svoje kreativne ideje.

H $
 :  

311

ML08.indd 311

5/22/2009 5:55:04 PM

Vrh korica jatagana srebrna drka najee je

ureen dupinovom glavom, od koje se krljuti
ire na gore.
Jatagani iz Livna tipoloki pripadaju grupi
onih najraskonije ureenih: zaobljenih uiju
drka ureenih vitiastim ornamentom u srebru. Ovaj tip jatagana neki su autori pripisivali
sarajevskim oruarskim radionicama, dok su ih
drugi smatrali radovima mostarskih kujundija.
Prema raskonosti i prenjenosti ukrasa sigurno
je da su izraivani u jednom od veih oruarskih
i zlatarskih centara. Prema do sada objavljenim
primjercima ovog tipa sauvanim u Splitu i Sinju,
za vrijeme njihove izrade moe se okvirno uzeti
prva etvrtina XIX. stoljea.
Sjeivo najljepih livanjskih jatagana zakrivljeno je i ukraeno srebrnom ili zlatnom tauiranom
icom u formi vitica s objema stranama. Oni stariji jatagani iz zbirke samostana u Livnu datirani su
u prvu desetinu XIX. stoljea (1802./3., 1807./8.,
i 1809./10. godine) i imaju natpis tauiran srebrnom icom, dok oni neto raskoniji iz druge
etvrtine 19. stoljea (1827./8. , 1850./1. godine)
imaju natpis izveden zlatnom icom.
Jatagan datiran 1827./8. godinom na jednoj
strani ima ugraviran natpis nepreciznim latinskim pismom: Abdul erim, a s druge Zade Ahmed
Beg. Pretpostaviti je da je taj natpis naknadno
ugravirao drugi vlasnik jatagana jer pored imena
ima i ugraviranu godinu 1841. a to je trinaest godina nakon njegove proizvodnje. ig majstorske
radionice na obodu, koji je u obliku tulipana, vrlo
rijetko se pojavljuje, tako da ga na pregledanim
jataganima u splitskim i sinjskim muzejskim i privatnim zbirkama uope ne nalazimo.
Natpis tauiran zlatnom icom arapskim pismom s godinom proizvodnje i imenom majstora Ahmeda nalazi se na neuobiajenom
mjestu, na hrptu sjeiva uz listoliki nastavak.
Jo jedan veliki arapski natpis nalazi se s jedne
strane sjeiva.
Jatagan datiran 1850./1. godinom s objema
stranama sjeiva ima u zlatu tauiran vitiasti ornament i izuzetno bogati natpis arapskim pismom
i imenom majstora i vlasnika uokviren linearnim
ukrasom. Karakteristino mu je da listoliki nastavak ne postoji, ve njegova imitacija tauirana
zlatnom icom na sjeivu s vrlo bogatim biljnim
ukrasom cvjetova na zavrecima. Korice su boga-

to okovane srebrnim limom koji je izuzetno lijepo

ureen iskucanim ornamentima vitica i cvjetova, a
zavrava ribljom glavom s krljuti.
Trei jatagan iz Zbirke koji nosi upisanu godinu
1807./8. ima arapski natpis tauiran u srebru u pravokutnom okviru, a s druge strane tauiranu godinu proizvodnje s imenom majstora Mehmeda.
etvrti, najstariji jatagan datiran godinom
1802./3. ima jednostavan natpis tauiran srebrnom icom koji nam odaje ime majstora jatagana Ibrahima i vlasnika Saliha. I na ovom jataganu
do arapskog natpisa latininim pismom grubim
slovima ugravirano je ime Hasan Paa.
Peti jatagan s jedne strane ima srebrom tauiran arapski natpis koji nam odaje 1809./10. godinu
proizvodnje, majstora Ibrahima i vlasnika jatagana uz uobiajen ajet iz Kurana. S druge strane sjeiva je linearni natpis sa Suleymanovim peatom.
Sauvane korice navedenih jatagana su drvene, presvuene tamnosmeom koom i okovane pri ustima i vrku srebrnim limom. Lim je
ukraen vitiastim ornamentom s cvjetiima, zavrene ribljom glavom s krljutima, ili ligranski
ukraene upletenim icama i krugovima s malim
pravokutnim oblicima meu njima.
Prodorom Turaka na Zapad nastupaju bitne
izmjene u naoruanju i dolazi do prihvaanja turskih tipova oruja ili se pod turskim utjecajem
stvaraju novi oblici. Osmanlije donose veliki broj
dotada nepoznata oruja, a osobito se izdvajaju
turske sablje kao najvanije oruje njihova borbena repertoara i simbol turske vojne moi.
Na ugarskom podruju nakon 1550. godine,
ili u Poljskoj koja je pod neprestanim turskim,
kozakim i tatarskim prijetnjama, pred dotadanjom dominacijom maa poinje prevladavati sablja. Balak sablji postaje jednostavan i
sastoji se od drvenog ili rjee kotanog rukohvata brazdanog u obliku riblje kosti sa zavretkom stilizirane ptije glave. Ovaj je tip sablja
zvanih karabela u Poljskoj i Maarskoj jako proiren i tamo ih se dri nacionalno autohtonima
za XVII. i XVIII. stoljee.
Karabele u Livnu imaju uobiajen drak ukraen nizom redova urezanih linija u obliku riblje
kosti, spojen sa zakovicama, a gornji dio drka zavrava u obliku stilizirane ptije glave. Krinica je
eljezna s dvokrakim uskim jezikom i uskim ravno
pruenim kracima s kugliastim zavretkom.

312

ML08.indd 312

5/22/2009 5:55:08 PM

Jednoj od triju karabela naknadno je zamijenjen drak koji je prilagoen krinici i oponaa
oblik glave rukohvata turskih sablja. Na alost od
prekrasne turske sablje sauvano je samo sjeivo
tipa amir i korice bez konatih obloga. Usko,
jako zakrivljeno, pri vrhu dvobrido sjeivo s jedne strane ima u zlatu tauiran natpis arapskim
pismom u osmolatinom okruenju. Korice su
drvene sa sauvanim srebrnim dijelovima okova
lijepo ukraenim iskucavanjem biljnim ornamentom, dok srednji iroki okov ima Suleymanov peat u ijoj je sredini zeleno stakleno oko.
U zbirci se nalazi i jedan primjerak sablje austrijskih husara M 1768 s tipinim ugraviranim
dvoglavim orlom s krunom na sjeivu. Sablja je
na alost dosta oteena. U Zbirci se, takoer,
nalaze dvije sablje asnika austrijske pjeadije
M-1837 koju je upotrebljavala beka Nacionalna
garda 1848. godine.
U muzejskoj Zbirci vrlo je zanimljiv i rijedak tip
maa paloa iz druge polovine XVII. stoljea. Rukohvat maa tipski odgovara rukohvatima sablja

tipa karabela s motivom riblje kosti, jedino krinica pokazuje izvjesne posebnosti. Turski paloi
ponekad mogu imati krinice ovakva oblika koje
zavravaju listom, stiliziranim glavama zmajeva
ili rozetama. Teko je i nesigurno zakljuiti gdje
je izraena oprema maa, ali sa sigurnou se
moe tvrditi da je to bilo unutar granica Turskog
Carstva; ak to vie, moe se rei da su se sablje
turskog tipolokog podrijetla s rukohvatom tipa
karabele proizvodile i u nekim dijelovima Bosne
i Hercegovine.
Sjeivo maa ima tauiran u zlatu motiv vuka
to bi navodilo na kovnicu u Passau. Vuk u trku
je iskonski passauski znak koji je kasnije preuzet od solingenkih kovaa da bi ga tijekom
XVI. i XVII. stoljea oponaali irom Europe.
Sasvim je sigurno da su dio takvih sjeiva kao
svjesno oponaanje zapadnjakog izgleda izraivali i unutar Turskog Carstva pri emu posebice u krajevima uz njegovu zapadnu granicu,
Bosnu i Hercegovinu. Neki od sauvanih maeva osim znaka vuka ili nazubljenih lukova imaju

V $:    

313

ML08.indd 313

5/22/2009 5:55:08 PM

i utisnut ig sa esterokrakom zvijezdom koji je

u osmanlijskoj kulturi imao magino znaenje i
esto se javlja na oruju.
Na livanjskom mau drak je drven, ureen
motivom riblje kosti tipino za sablje karabele,
a glavica je u obliku stilizirane ptije glave. Krinica je mjedena s dvokrakim jezikom balaka, a
njezini povijeni krakovi zavravaju u formi lista.
Sjeivo maa je iroko, ravno, dvobrido s plitkim
lijebom po sredini.
U zbirci se nalazi jo jedan ma palo, ali ovaj
je zapadnjakog tipa kojemu se rukobran spaja
pod pravim kutom s krinicom ravno pruenih
krakova. Ovaj tip drka slian je sabljama i maevima za probijanje pancira s konca XVII. i poetka
XVIII. stoljea a moe se datirati u prvu polovinu
XVIII. stoljea.
Maevi za probijanje pancira razvili su se u
XVI. stoljeu, a odigrali su vanu ulogu u doba
noenja pancira. Sjeiva su im stanjena, uska,
duga, dvobrida, trobrida i etverobrida. Sluili
su za nanoenje ozljeda prodorom sjeiva u dijelove tijela koji nisu bili zatieni pancirom, ili
pak tako da je tanki vrak maa prodirao kroz
kolutie pancir koulje. Nosili su ga laki konjanici tako da su ga uvrstili na sedlo ispod lijevog
stegna. Vrsta ovakva maa, zvanog i, nosio
se u oblim drvenim koricama, a bilo je i kratkih
ieva kojima se bolo poput bodea. i je bio
oruje dervia, kojim su se boli za vrijeme vjerskih obreda.
Ovaj muzejski bode ima drveni rukohvat vretenasta oblika i sjeivo dugako i tanko, pri vrhu
zailjeno. Po sredini sjeiva su dva jako duboka
lijeba.
U XVII. i XVIII. stoljeu poznat je dugi lovaki
no hirschfanger koji je lovcu bio ovjeen o lijevom boku, a njime se sluio u izravnoj borbi sa
ivotinjom. Upotrebljavao se u lovu na visoku,
plemenitu divlja, ali i u lovu na divlje svinje.
U Zbirci Muzeja u Livnu nalazi se jedan od tipova lovakog noa kojemu je drak od jelenjeg
roga s glavicom okovanom plitkom mjedenom
kapom sa zakovicom na tjemenu. No bi po svojim oblicima pripadao XIX. stoljeu.
U vremenu Drugog svjetskog rata od 1941. do
1945. godine u opremi vojske Nezavisne drave
Hrvatske bio je bode iz Zbirke Franjevakog muzeja u Livnu.

Oruje na kraem drku

Svi sauvani primjerci oruja na kraem drku
u Muzeju turskog su tipa i predstavljaju izuzetno lijepe primjerke tog tradicionalnog turskog
oruja. Dolaskom Turaka u ove krajeve proirila
se upotreba topuza i buzdovana u ratne svrhe.
Pjeaci su ga nosili u desnoj ruci, a konjanici su
ga vjeali s desne strane o sedlo. Upotrebljavali
su ga za udaranje, ali i bacanjem tako da su mogli pogoditi neprijatelja na veoj udaljenosti. U
XVIII. stoljeu vie se ne upotrebljavaju u bitkama, nego slue za oznaku asnikog ina.
Dobro je sauvan konjaniki bojni buzdovan
koji se upotrebljavao u XVI. stoljeu.
U vojnikoj opremi turske vojske od XIV.
stoljea nadalje upotrebljava se posebna vrsta oruja na kraem drku zvana nadak. To
je oruje s kljunom kojim se moglo prodrijeti
u teke oklope i hrptom poput ekia s kojim
se zadavao jaki udarac. U poetku su ga upotrebljavali pjeaci, a od XVI. stoljea i konjanici
koji su ga vjeali o sedlo ili zaticali o pojas. Turski nadaci su u pravilu bogato ornamentirani
s glavicama ureenim tauiranom srebrnom ili
zlatnom icom.
Vrlo rijetke i lijepe predmete predstavljaju dva
sauvana turska nadaka s kraja XVII. ili poetka
XVIII. stoljea. Tijelo nadaka po svim slobodnim
povrinama ukraeno je vitiastim ukrasom ukucanim srebrnom icom.
Osim buzdovana turski ratnici sluili su se i
topuzom. Osnovna razlika izmeu buzdovana i
topuza je u glavici toga oruja jer je kod topuza
glavica puna za razliku od buzdovana koji ima
glavu podijeljenu na pera.
Topuz eljezne glave brazdane u izduenom
kupolastom obliku vrijedan je primjerak turskog
oruja koje se koristilo u razdoblju od XVI. do
XVIII. stoljea. Brazde dijele glavicu na esnaest
plitkih renjeva koji su ureeni tauiranom icom
na riblju kost. Vrat je dugaak osmerobrid, u gornjoj polovini svakog brida u potpunosti ispisan
bogatim arapskim natpisom izvedenim tauiranjem srebrne ice.
Sjeivo eljezne sjekire - balte je lepezasta
oblika ureeno prepletenim baroknim viticama
izvedenim tauiranjem srebrnom icom. Hrbat
je proiren u pravokutnu ploicu takoer ukraenu tauiranim srebrnim ornamentom. Po obliku i

314

ML08.indd 314

5/22/2009 5:55:09 PM

H $  #  :

 -, $ ,     

nainu ureavanja sjekira pripada turskoj ratnoj

opremi XVII. i XVIII. stoljea.
Vatreno oruje
U zbirci u Livnu nalazi se i jedna puka tipa
ope poznatog kao dalmatinska puka. To je
ustvari lovaka puka koja je koritena i kao vojnika irom Vojne krajine. Kod ovih puaka su
pomijeane karakteristike nekoliko puaka tanica i zapadnoeuropskih lovakih puaka.
Na nizu crtea i graka koji prikazuju stanovnike Dalmacije s prve polovine XIX. stoljea
mogu se razaznati ove puke koje su smatrane
najvrjednijim pokretninama siromanih stanovnika dalmatinskog zalea, koje talijanski izvori
nazivaju Morlacima. Puke su vrlo vjerojatno nastale na nekom od terena Dalmatinske zagore,
Like ili Imotske krajine.
Osnovnu karakteristiku ini nain ureavanja
kundaka iji su okovi bogato, ali grubo iskucava-

ni, gravirani i s probojima ponekad ispunjenim

pastom u boji. Uobiajeni uresi na kundaku su
inkrustacije sedefnih ploica geometrijskih oblika krugova ili trokutia, ili cvijeta s laticama ili stilizirana ribljeg mjehura. Kratke puke tromblone
s cijevima na ustima proirenima poput trube
nosili su konjanici u trku ili u borbama na blizinu. Punili su ih manjim olovnim zrnima koja bi se
prigodom opaljivanja rasprila. U zbirci se nalazi
jedna puka ovog tipa jednostavnije izrade.
Pitolji ledenica pripadaju meu najpoznatije vrste pitolja na kremen na prostoru Balkanskog poluotoka. ee se od ostalih tipova
spominje u narodnim pjesmama, a naziv joj je
zapamen u nekoliko inaica: ledenica, ledenjaa, ledenjak, a dijelom i srebrenjaa, srmalija,
celina ili salina.
Rukohvati ovih pitolja kao i usadnici cijevi
u potpunostii su obloeni lijevanim srebrnim
limom ureenim u visokom reljefu metodom
315

ML08.indd 315

5/22/2009 5:55:09 PM

V $: 
  

lijevanja u kalupu, a dijelom graviranjem i iskucavanjem. Ledenice su izraivane u nekoliko radionikih sredina od kojih su najpoznatije one u
Boki kotorskoj, Skadru i Prizrenu.
Cijev ledenica iz Livna u donjem, neto irem
dijelu, ima reljefnu dekoraciju s naoruanim jahaem na propetom konju, a ispod mjeseevo
lice s krunom.
Vrlo lijepe primjerke predstavlja nekoliko pitolja na kremen koji se mogu datirati u poetak XIX. stoljea. Lijepo ureena cijev pitolja
ima utisnute igove: ig s likom konja, i ig s
krunom ispod koje je ime ljevaa cijevi: FER/
NAN/DEZ. lanovi obitelji Fernandez poznati
su proizvoai cijevi vatrenog oruja iz Madrida, djelovali su od 1690. godine do 1800. godine. Vjerojatno se radi o Pedru Fernandezu koji
je djelovao u drugoj polovini XVIII. stoljea do
1800. godine.
Pitolj na kremen iz prve polovine XIX. stoljea
privlai skladnim proporcijama s lijepo ureenom
cijevi na kojoj je reljefni prikaz konjanika i sa irokim dvokrakim branikom okidaa s bogatim uresom trofejnog oruja koje se takoer nalazi i na
ploici s druge strane. Povijena drka rukohvata
zavrena je veom srebrom okovanom jabukom
ureenom istim motivom trofejnog oruja.

Dvocijevni pitolj na kremen ima skladno i lijepo ureenu glavu rukohvata i branik okidaa s
motivom trofejnog oruja. Na vrhu glave u medaljonu glava turskog ratnika. Zanimljivo je da
svaka od dviju cijevi ima zasebni mehanizam za
opaljivanje isto kao i zasebni obara.
Pribor vatrenog oruja
Potreban pribor svakog strijelca vatrenim orujem posude su za spremanje i mjerice za odreivanje potrebna baruta. Pribor orijentalne provenijencije po obliku i nainu ureavanja bitno se razlikuje
od pribora zapadnoeuropskog podrijetla posebice
jer su izrada i ukrasi neukraenih dijelova prilino
grubi. Razvidno je da su primjerke iz ove zbirke radili domai majstori pod turskim utjecajem.
Najjednostavniji nain za mjerenje potrebne
koliine baruta potrebna za eljenu snagu udarca, odnosno domet zrna, posudice su s malim
spremnikom za barut. Jedna od takvih sprava iz
19. stoljea nalazi se u zbirci. Posude za spremanje baruta mogle su biti od razliitih materijala:
drva, metala, roine, kosti i slino.
Tri barutnice krukolika oblika izraene od roine u obliku ae. Dri se da su ovakve posude
raene za puke inke teinke, a izraivane su
u XVII. stoljeu.

316

ML08.indd 316

5/22/2009 5:55:11 PM

Posude za spremanje nauljene tkanine za podmazivanje oruja, u puku zvane masnjae ili uljanice nosile su se privjeene na remenu oko pojasa da bi bile nadohvat ruke.
Posuda iz zbirke je izraena od mjedi i uobiajena je polubavasta oblika s tri izboena prstena, poklopcem, dok je stranja strana ravna.
Ovaj tip posudica izraivan je na podruju zapadnog dijela Turskog Carstva.
Nabojnjae ili pripojasnice zamijenile su barutnice kad je u drugoj polovini XVII. st. punjenje
puane cijevi postalo jednostavnije. Radi lakeg
i breg rukovanja barut se u odreenim mjerama
umatao u papir ili tkaninu iji je promjer odgovarao kalibru cijevi. Ti pripremljeni naboji spremani su u posebne kutije za naboje nabojnjae ili
pripojasnice koje su bile neizostavan dio pribora strijelca.
Pripojasnice su izraivane na Balkanu u
svim veim centrima, a nastale su iz lakterija
i enamluka. Nosile su se pri pojasu, zakvaene
o njega ili sputene lancem od samog pojasa.
Niz od triju kutija za naboj povezane o remen iz
muzejske zbirke izraene su od pozlaena srebra, u obliku tita, s poklopcem na arnir. Ovaj
komplet nabojnjaa po svom uresu vjerojatno
je nastao u kojoj od zapadnjakih muslimanskih
radionica u koje je ve prodro element barokiziranih vitica.

Konjanika oprema
Razvitkom konjanitva i njegove uloge u ratnoj
strategiji razvijala se i oprema za konje s ciljem da
to potpunije zatiti konja od oruja i da se to lake
upravlja i vlada konjem. Stremen slui za lake uzjahivanje i sjahivanje s konja, a u borbi i kao oslonac pri
jahanju. Muzejska zbirka ima dva primjerka jednostavnijih stremena iz XVII. stoljea i jedne potkove.
***
Zbirka oruja Franjevakog muzeja u Livnu ne
toliko brojem ali svakako kvalitetom izrade pojedinih komada i rijetkih tipova oruja zasluuje posebnu pozornost. Istraivanjem njihove provenijencije
i analogijom s drugim obraenim zbirkama na ovim
podrujima uinit e se veliki korak u otkrivanju
oruarskih centara u ovim krajevima koji su preko
400 godina ivjeli pod osmanlijskom vlau.
U stalnom muzejskom postavu nije bilo mogue, ali nije niti trebalo izloiti sve predmete
koje Muzej posjeduje, kako zbog koncepcije
postava, zbog ograniena prostora tako i zbog
stupnja oteenosti predmeta. Izloeni su oni
koji svojim tipolokim osobinama mogu prezentirati viestoljetno naoruanje u ovim krajevima,
i oni za koje se po nainu izrade moe pretpostaviti da su izraivani u nekim od oruarskih centara u ovim dijelovima Osmanlijskog Carstva.

B

317

ML08.indd 317

5/22/2009 5:55:11 PM

4. Galerija likovnih umjetnina

Umjetnost je fenomen koji je od postanka
ovjeka duboko nazoan i ugraen u njegovu
svijest. U ovjeku je uroena potreba za otkrivanjem tajne koja je duboko usaena u njemu,
a odraava se kroz sva polja i u raznim oblicima
ovjekova ivota. ovjek-umjetnik konano je
uvijek u traenju skrivenoga smisla stvari, njegova je muka pokuaj izricanja svijeta neizrecivoga.200 Plodovi njegove fascinantne potrebe
za otkrivanjem, a ujedno i stvaranjem su mnoga
prola, dananja i budua ostvarenja koja ine
svijet umjetnosti.
Usporedo s povijeu kao njezin nedjeljiv dio
mijenjala se i umjetnost koja je bila odraz opeg
politikog, drutvenog i socijalnog ivota, a time
i religijskog stanja jednog drutva. Kako je religija vaan segment u ovjekovu ivotu, tako se
i shvaanje umjetnosti i njezine uloge u svim religijama s vremenom mijenjalo i preoblikovalo.
Uloga umjetnosti i njezina bit tako se mijenjala i
kroz povijest kranstva i povijest Crkve.
Tomislav Zdenko Tenek pie da su tri velika
koraka uinjena u kranskom shvaanju likovne
umjetnosti od njezine pojave u Crkvi do ikonoklastikog spora i Drugoga nicejskoga sabora
koji je teoloki i kristoloki ozakonio tovanje
svetih slika u Crkvi i nekako odredio mjesto i kriterije likovne umjetnosti u Crkvi.201
Kroz povijest kranstva likovna umjetnost
pojavljuje se od njegovih najranijih poetaka.
Najprije se javlja kroz jednostavne i svakodnevne likovne forme iz antikog ivota kao to su
riba, sidro ili pastir koji su nositelji i simboli kranskih sadraja, tj. Krista, a kasnije kroz scenska prikazivanja iz Starog i Novog zavjeta, te iz
ivota muenika i svetaca i kao takva uglavnom
su sluila onima to ne znaju itati. Takav likovni
oblik nazvan je pripovijedanje.202
U istonoj kranskoj Crkvi tovanje ikona je
i danas vaan dio liturgije, a u zapadno-rimskoj
tradiciji, sakralne slike poprimile su razne oblike,
ukljuujui reljefne rezbarije, rukopisne iluminacije, slike na zidovima, mozaike, arhitektonske reljefne rezbarije, kipove, panelne slike i vitraje.203
Kranska likovna umjetnost razvijana je
kroz povijest sukladno odrednicama odreenog
umjetnikog stila. Ona je ivjela i mijenjala se
318

ML08.indd 318

5/22/2009 5:55:13 PM

S 
  $
  G J # 
  

319

ML08.indd 319

5/22/2009 5:55:14 PM

kroz razliite medije, ali uglavnom nije bila toliko zaokupljena likovnom formom i izvedbom
koliko temeljnim sadrajem slika ili bolje reeno
sadraj slike nalagao je uvjete likovnoj formi i
izvedbi.204
Ovaj kratak uvod o pojavi umjetnosti i njezinoj ulozi u kranstvu i Crkvi potreban je da bi se
bar malo osvijetlili njezini poetci pojavljivanja,
postojanje i smisao same umjetnosti pa i njezini poetci u crkvama Bosne i Hercegovine. To je
tema koja je bila jako lijepo rasvijetljena i obraena u sijenju 2004. godine na XLIV. Teoloko
pastoralnom tjednu u Zagrebu pod nazivom Crkva i likovna umjetnost.
Prouavajui povijest umjetnosti moe se zakljuiti da se veina umjetnika kroz svoje stvaralatvo, stvarajui bilo u duhu renesanse, romantizma, baroka ili duhu moderne umjetnosti, pribliava Bogu. Dijalog s umjetnou je bio uvijek
voen i upravljan politikim, drutvenim i socijalnim prilikama te odreen otvorenou duha i
senzibilitetom pojedinaca i samog drutva.
Aleksej Jewlenski kae: Shvatio sam da
umjetnik svojom umjetnou mora formama
i bojama kazati ono to je u njemu boansko.
Zato je umjetniko djelo vidljivi Bog a umjetnost
enja za Bogom.205
Odlukom za tovanje slika na sinodi u Niceji
787. godine crkva je umjetnosti otvorila svoja
vrata i umjetnost je kroz njih ula.206 Ivan Pavao II. u svom pismu umjetnicima iz 1999. godine
kae da Crkva treba umjetnost kako bi prenosila
poruku koja joj je povjerena od Krista, jer umjetnost treba uiniti shvatljivim i koliko je mogue
zadivljujuim svijet duha.207
I dok ulogu velikog naruitelja i mecene
umjetnosti koju je Crkva kroz stoljea imala u 20.
stoljeu na zapadu konano preuzimaju civilni
muzeji i galerije, u BiH u tom periodu predstavnici Crkve i vjerskih zajednica sami poinju graditi
muzeje i galerije. Prema rijeima fra Marka Karamatia u drugoj polovini XX. stoljea Bosnu i
Hercegovinu je zapljusnuo umjetniki val. Bosna
Srebrena kao da se nala u prigodi da nadoknadi
ono to joj je uniteno ili joj je onemogueno da
stvori u viestoljetnoj povijesti ispunjenoj nevoljama i borbom za goli opstanak.208
Ovaj osvrt posveen je Umjetnosti Umjetnosti koja je djelovala u livanjskom kraju, u sa-

mostanu Gorica i meu franjevcima. Sauvala

se! ivi i dalje! Djeluje jo uvijek!
a) Memorijalna galerija Gabriela Jurkia
Gabriel Jurki ime je koje je tako snano odjekivalo u prvoj polovini XX. stoljea meu umjetnikim krugovima, a i sada na poetku XXI. stoljea ono opet odjekuje. Na svom slikarskom
startu doekan je kao prorok, kao nositelj novih
i svjeih europskih ideja,209 da bi u vrijeme svog
slikarskog zenita bio gotovo zaboravljen. No,
njegova djela univerzalnih vrijednosti nadivjela
su svoje vrijeme210 i danas su prepoznata.
Tko je bio Gabriel Jurki?
U bosanskohercegovakom kao i u sloenom dijagramu suvremene hrvatske umjetnosti
djelo Gabriela Jurkia zauzima izdvojeno mjesto
svojim ranim pionirskim ulogom modernosti,
svojom osobnou a nadasve svojim kontinuitetom.211 U iroj javnosti uglavnom je poznat kao
majstor bosanskog pejzaa, a za ljude koji su ga
bolje poznavali on je prije svega bio produhovljen, svestran ovjek s istananim osjetom za
lijepo i veliki umjetnik koji je teio savrenstvu
teio je nedostinom.
Mirko Jurki, brat blizanac o njemu govori:
Neto sam opazio u Gabriela, to mi se uinilo bitnom znaajkom talentirana umjetnika. To
je neobina ustrajnost u istraivanju Energija u traenju ljepote Energija je to u traenju
lijepih zgoda, koje nam sakri prolost a sauva
pisana knjiga ili kazivana rije: kad umjetnikova
mata iz oskudne predaje za as iz djela oivi lik,
kretnju, prizor.212
Roena s izrazitim senzibilitetom i osjeajem za lijepo ve kao mladia privukao ga je
fenomen i ljepota prirode. Od svojih najranijih
dana promatrao je sve to ga je okruivalo:
boje, oblike, zoru i suton, mrak i mjeseinu, staze i klance, zelenilo, sunani dan u polju, brda
u ljetu ili zimi, potoke i vrela, ivot i rad seljaka,
ivotinje i sve s ime se susreo u prirodi. U elji
da uhvati taj trenutak prolazne ljepote risao je i
risao i onda kad nije nailazio na razumijevanje.
Kroz susrete sa ikoem i Crniem, utjecaj
zagrebake kole i beke secesije, kroz srodnost
i dodir sa Segantinijevim slikarstvom te kroz sli-

320

ML08.indd 320

5/22/2009 5:55:15 PM

jeenje vlastitog umjetnikog creda polako se

oblikovao izriaj Gabriela Jurkia. To je izriaj
kojim se on danas ubraja meu najosebujnije
predstavnike simbolizma i secesije u bosanskohercegovakom i hrvatskom slikarstvu.
Dio tog izriaja danas uva i predstavlja memorijalna Galerija Gabriela Jurkia u Franjevakom muzeju i galeriji Gorica Livno. Zahvaljujui
publici koja posjeuje Muzej, umjetnost koja je
tako tiho, ali snano djelovala iza samostanskih
zidina danas ivi i prenosi sliku svijeta Gabriela
Jurkia.
Jurkieva bliska i snana povezanost s franjevcima iskazala se kad su franjevci pritekli u
pomo njemu i njegovoj supruzi u vrijeme kad
im je to bilo najpotrebnije kad su izgubili dom i

atelijer u Sarajevu. U znak zahvalnosti Gabriel je

franjevcima ostavio dio svoje umjetnike ostavtine. Vjerujui u njihovu ljubav prema batini,
Jurki, kako je jednom zgodom rekao, umire sretan to e barem jedan dio njegovih slika ostat
sauvan na Gorici.213
Franjevci su opravdali njegovo povjerenje i
kao pravi kustosi sauvali njegov plodan umjetniki rad i dio njega predstavili u Memorijalnoj
galeriji Gabriela Jurkia koja je danas na ponos
cijeloga livanjskog kraja. A radovi izloeni u samostanu Gorica u Livnu paljivom promatrau
mnogo toga otkrivaju o ovom samozatajnom
livanjskom stvaratelju.
Gabriel Jurki samostanu Gorica nije u ostavtinu ostavio samo bogat opus umjetnikih slika,

G J #, A



321

ML08.indd 321

5/22/2009 5:55:16 PM

svojih fotograja, dokumenata i biljeaka nego i

stotine crtea, studija i krokija meu kojima su
pojedini bili idejne skice i pripreme za njegova
zavrna djela. Mnogi umjetnici svoje skice i zabiljeke unite, a Jurki je izgleda uvao sve, pa
i najmanji papiri. Koliko je poznato Jurki je s
time jedan od rijetkih umjetnika s naih prostora kod kojega su se uspjele sauvati takve zabiljeke jer one nam ujedno pruaju mogunost
detaljna uvida u jedan proces umjetnikog rada.
One nam pruaju uvid u Jurkiev umjetniki credo i njegov stvarateljski proces. Zabiljeke nam
pokazuju poetak raanja njegove ideje, paljivo studiranje njezine izvedbe pa sve do njezine
konane realizacije, makar se radilo o maloj ilustraciji. Njegove svakodnevne biljeke od kojih
pojedine imaju manji a poneke izniman umjetniko estetski domet, osnova su djelima kojima
se danas divimo.
Jesu li djela pravo mjerilo nas? - preispituje
se Jurki. to je vee: ovjek ili djelo? ovjek, da.
Jer djelo ostaje uvijek isto, ne usavrava se. A ovjek stalno misli o tome kako da dokui savrenstvo. On ima potrebu da tei nedostinom.214
Jurki je kroz svoje 60-godinje stvaralatvo
neumorno istraivao, stvarao, teio i pokuavao kazati neizrecivo i kao to on kae oduivao se malim poklonima za veliki dar to mu je
darovan.215
Mali pokloni kojima se oduivao danas su
razasuti po cijeloj BiH i Hrvatskoj pa i ire. Iako je
posljednjih godina prireeno nekoliko njegovih
retrospektivnih izloaba, ispostavlja se da je Jurki ostavio opus koji ni dan danas nije sagledan u
potpunosti. U memorijalnoj galeriji na Gorici u Livnu izabrani su njegovi ponajbolji radovi iz zbirke
s Gorice koji predstavljaju jedan rezime njegova
rada presjek njegova stvarateljskog opusa od
njegovih najranijih poetaka pa sve do vremena
kad Jurki zbog loijeg vida prestaje slikati.
Iako se raspon njegova likovna rukopisa kretao od secesije do postimpresionizma, uvijek s
notom simbolike, u Galeriji su najzastupljenija djela u duhu njemu svojstvene realistine impresije.
Meu ranijim radovima u Galeriji predstavljeni su uglavnom portreti njemu bliskih osoba
u kombiniranoj tehnici ugljena, olovke, tua i
drvenih bojica. Saditelj cvijea, 1908., Moja majka, 1913., Fra Eugen, 1915., Portret dr. Tugomira

Alaupovia, 1915., tena majka, s. a., itd. To su

radovi koji su uglavnom nastali od 1913. do 1915.,
u vremenu nakon povratka sa studija.
Jurkiev najraniji rad u Galeriji vodi u poetke
njegova slikarstva, kad je kao samouk danima i
noima promatrao ivot i prirodu te ih studirao
i biljeio. Njegovu poetnu tamnu fazu s naglaenim kontrastom tame i svjetla predstavlja
Boino vee iz 1905. godine. Igrom svjetla postigao je djelo prepuno jednostavne simbolike,216
prikazujui pohod vjernika na ponoku.
Djela iz Jurkieva secesijskog perioda na alost nisu zastupljena u Galeriji osim nekoliko
crtea u zbirci koji su bili pripreme za njegova
velika ostvarenja iz tog perioda. Studiozan crte
umske margarite u zbirci temeljan je fragment
upravo Jurkieva remek-djela Visoravan u cvatu.

G J #, D

   


322

ML08.indd 322

5/22/2009 5:55:18 PM

Crte Runolist koji je proet secesionistikom

simbolikom u kombiniranoj tehnici, pastela olovke i akvarela prikazuje lice djevojke kao dio zemlje u cvijeu s pogledom na daleke planine.
Jurkiev crtaki opus iz fundusa FMGG-a koji
je predstavljen na izlobi 2007. godine dao nam
je uvida u nekoliko Jurkievih slikarskih ciklusa
od kojih se pojedini nisu uspjeli ostvariti i sauvati, a ostale su njihove idejne pripreme.
Na poetku 20-ih godina prolog stoljea dolo je do promjena u Jurkievoj slikarskoj percepciji. U galeriji djela poput mnogih impresija njegove
supruge tefe, Dvije sestre u suncu, 1921., Masline
na Lapadu, 1920., Marina I., 1920., i Marina II., 1920.,
nagovjetavaju jedan drugaiji pristup u Jurkievu rukopisu. Paleta postaje svjetlija, kolorit svje
i topao, a namazi boje gui. To je i period kada
nastaje njegov ciklus Zima. I sam Jurki kae za taj
period: To je moje novo doba i poetak novog
rada, jer sam se dotakao u istinu novog svijeta
koji nema granica.217 Zima je Gabriela Jurkia dovela, kako je sam pisao, do dragocjenih spoznaja
o samim isto slikarskim problemima, jer nizovi
varijacija zime nose u sebi odgonetku svih, ma i
najkombiniranijih problema boja, a napose sviju
problema triju drugih doba.218
O tomu svjedoe djela U snijegu - Impresija
iz 1921., Stari most iz 1922. te njegovo osebujno
djelo koje ga nesumnjivo svrstava u istaknute
predstavnike moderne njegova hladna, a opet
toplo tinjajua Snjena idila iz 1920. godine. Djelo
ispunjeno hladno-toplim kontrastom jo vie naglaava snanu simboliku predstavljene teme.
Iz ciklusa zime nezaobilazno je spomenuti i djelo Inje dodue iz 1944. godine za koje je Jurki
osobno smatrao, kao to je naveo u jednom intervjuu, da je to njegovo najbolje ostvarenje.
U stalnom postavu izloene su i dvije iznimne
guralne kompozicije: jedna u svjetlijem ljetnom
timungu iz 1926. naslikana u Dubrovniku Djevojica na vratima balkona i druga Moja majka naslikana u tamnijoj gami 1927. godine.
Od polovine 30-ih godina prolog stoljea slikar se povlai s umjetnike scene u svoj svijet,
izoliran od tadanjih suvremenih zbivanja. U tom
periodu, koji ga prati sve do kraja njegova stvaranja, tematska zaokupljenost njegova slikarstva
postaje bosanski pejza na temu etiri godinja
doba. To je vrijeme u kojem slikanje fenomena

prirode postaje kao Jurkieva svakodnevna molitva. S dakom romantine nostalgije na svoj zaviaj i na prolaznu ljepotu koja ga je okruivala
Jurki, da bi zadrao ljepotu svjetlosnog titraja,
stvara realistine impresije poput Ljetne praine
iz 1940., Suton., 1941., etva, 1944., Sunani dan,
1944., Zimska veer, 1944., Magle, 1949. itd.
Nakon povratka u rodni kraj 1956. godine,
gdje se nastanjuje u samostanu Gorica Livno,
Jurki nastavlja s biljeenjem prirodnih ljepota
svoga kraja. Nastaju: Pogled na Livno, 1955., Na
gornjem izvoru abljaka, 1958., Vedrina zimskog
dana, 1959., U proljee, 1960., Suneve zrake nad
Livanjskim poljem, 1960., i Proplanci Bosne za
koju se smatra da je nedovrena. Godinja doba
su tako posljednja ea tema koju je obraivao
ispunjavajui i uestale elje skromnih kupaca i
to po cijeni izraenoj na originalan nain nadnica kosca i material.219
U izloenom Autoportretu, 1947., za kojeg je
godinu nastanka malo tee dokuiti, sadran je
sav Jurkiev umjetniki svjetonazor. Umjetnik
je sebe naslikao u svom atelijeru gdje stanovito
mjesto na slici zauzima raspelo kao vodilja i tenja njegova slikarstva.
Spomenuta izloena djela samo su jedan
manji dio njegove slikarske batine iz fundusa
FMGG-a. Ostala djela uvaju se u depou ili su izloena u prostorijama samostana.
Vaan segment Jurkieva stvaralatva je i
njegov opus sakralne tematike. Niz djela s prikazom Gospe i malog Isusa, prikazi svetaca kao
to je sv. Nikola Taveli, sv. Barbara, sv. Tereza danas su dio sakralnog inventara mnogih sakralnih
prostora livanjskog kraja i cijele Bosne Srebrene.
Jurkiev sakralni opus, izuzevi nekoliko ostvarenja kao to je npr. njegovo Raspee iz 1933. 1934. koje je izloeno u sakralnoj zbirci FMGG-a,
nije dosegnuo visinu estetskog dojma ostvarena
u pejzanim ciklusima.
Njegovu zaokupljenost sakralnim motivima
sam je najvjernije istumaio: Istina je da se kod
mene susreu esto puta vjerski motivi. Zapravo cijelo moje stvaranje imade tu notu. Vjera mi
je davala inspiraciju. Ja se prosto nisam mogao
oteti dojmu Boje ljubavi, koja mi se stalno nametala kao aksiom, kao neodoljivi imperativ
Svuda sam gledao Stvoriteljske prste, svuda vidio harmoniju i nju prenosio na platno.220
323

ML08.indd 323

5/22/2009 5:55:20 PM

G
J #,
S
  
L 



Imajui to u vidu shvaamo i njegovu umjetniku preokupaciju i tenju koja se oituje u svim
poljima njegova stvaralatva i koja je uvijek podreena slavi Bojoj.
Svojom sakralnom tematikom Jurki je dao
doprinos i u izdavakoj djelatnosti ilustrirajui
mnoge katolike asopise, kataloge, kalendare i
knjige njemu bliskih osoba. Ilustratorstvo je tako
jo jedan segment njegova rada. Vaan dio njegovih ilustracija predstavio je Franjo Mari u knjizi Gabriel Jurki u Hrvatskim kalendarima 1926.
1945.221 Sve navedeno Jurkievo djelovanje kao
i injenica da je i sam objavljivao svoje poglede
o umjetnosti, te da je bio i predava povijesti
umjetnosti na Franjevakoj bogosloviji u Sarajevu govori o Jurkievu iznimno irokom rasponu
umjetnikog djelovanja.
irok raspon njegove tematske slikarske zaokupljenosti prikazuje i njegov crtai opus na Gorici gdje je sauvano otprilike 6.000 zabiljeaka.
Jurkieve studije i skice podijeljene su u nekoliko

cjelina: portretne studije, studije za njegov tzv.

Historijski ciklus, skice i studije sakralne tematike i interijera, skice bosanskog i mediteranskog
pejzaa, skice ruku, ivotinja, skice za njegove
ilustracije i anr scene.
Pojedini crtei svojom dovrenou imaju vanost gotovih umjetnikih djela raenih u raznim
crtakim tehnikama, dok su pojedine skice raene u atelijeru ili pleneru - trenutana impresija za
vee kompozicije ili pomno izraena skica detalja kasnije ukomponirana u veu kompoziciju.
Raznorodna tematika izraeno se nametnula
na prvoj samostalnoj izlobi to ju je priredio odmah nakon povratka iz Bea 1911. godine, najprije u Sarajevu, a potom u Umjetnikom paviljonu
u Zagrebu. Izloio je opsean opus od 353 djela u
raznim tehnikama podijeljenim u nekoliko ciklusa: Osnove za ciklus bosanske povijesti, Portreti,
Studije, Ideje, simboli, problemi, prezentacije, Iz
brda iz zapadne Bosne, Beki spomenici, S mora,
Iz dubrovake okoline i crtei.222 Pregledajui

324

ML08.indd 324

5/22/2009 5:55:20 PM

Jurkiev crtai opus na Gorici pretpostavljamo

da je dio tih radova to ih je izloio 1911. godine
sauvan upravo ovdje.
Na tim ve pomalo poutjelim krhkim listinama nalaze se fascinantni potezi olovke, tua i pastela gdje umjetnik potez, kompoziciju, tehniku
i ideju uklapa u jednu harmoniju. To su sada vjerni dokumenti jednog vremena, jednog procesa,
jednog stvaralatva. Ti crtei svjedoe o Jurkievoj predanosti, o strpljivosti prouavanja, ljubavi i neiscrpnoj elji da se uhvati jedan trenutak
i zabiljei jedna Ideja. Ideja povijesti, stvarnosti,
prirode, intime, alegorije ili portreta.
Spomenut emo samo nekoliko skica iz crtaeg opusa na Gorici. Prema Jurkievim signaturama u opusu su sauvani radovi od otprilike
1906. do 1960. godine. Najraniji rad je skica oka,
iz 1906. godine kada je upisao Privatnu umjetniku kolu u Zagrebu. Iz tog perioda sauvan je niz
mukih guralnih studija. Iz bekog perioda sauvani su njegovi studentski radovi akta.
U portretnim studijama razvidno je njegovo
umijee portretista, kako je u portretnom anru
uspijevao pastelnom tehnikom ili olovkom jednakom vjernou kao i u ulju uhvatiti i prenijeti
duhovni prol svog modela. Meu studijama za
povijesni tzv. Historijski ciklus, dojmljivi su portreti gortaka iz zapadne Bosne za ratnika lica.
To su bile studije za njegov dugogodinji san
detaljno prikazati ciklus bosanske i hrvatske narodne povijesti. Bio je to ciklus kojega Jurki na
alost nije uspio realizirati. Od velikih kompozicija u ulju uspio je zavriti samo dvije Davor moje
gusle Javorove i Vila naroda moga (1911.).223
Studiozan crte umske margarite u naravnoj
veliini iz 20. srpnja 1914. godine, skica je fragmenta, koji ine mozaik slike Visoravan u cvatu,
kapitalno djelo G. Jurkia s kojom se zapisao u
povijest bosanskog i hrvatskog slikarstva.
Zanimljive su skice i studije detalja za sliku Bosanski sabor, koju je naruila tadanja Zemaljska
vlada BiH. No ta slika nije nikada bila zavrena,
jer kada je Jurki 1915. godine zamolio za produenje roka za izradu slike, bio je kategoriki odbijen. U tom se ciklusu upoznajemo s Jurkiem
kao dokumentaristom. On nam predstavlja unutranjost saborske dvorane, portrete onodobnih
zastupnika kulturnog, javnog i politikog ivota
u BiH i doarava atmosferu u BiH saboru.

Drugi i trei plan skice nazvanom Slika jeseni

iz 1915. godine na Kupresu identian je pejzau
Malovana - slici Pastirica, iz 1918. godine to nagovjetava da je Jurki izraivao i po nekoliko
skica prije no to bi ostvario zavrno djelo.
Crtei dvaju fratara gdje su oni skicirani naglavake, jedan s kamenom oko vrata, bili su idejni
predloci - skice za triptih Smaknue fratara u Konjicu 1524. godine, koji se nalazi u Provincijalatu
hercegovake franjevake provincije.
Meu skicama gradskih veduta, izdvaja se ona
za sliku Jajce, zadanih dimenzija (134 x 98). Ona
bi mogla biti ishodite dviju danas jo sauvanih
slika na temu Jajce. Jednu je radio po narudbi
za novu secesijsku zgradu Sveuiline knjinice
u Zagrebu, a drugu, koja se uva u zbirci Franjevakog samostana u Visokom, radio je u duhu
simbolizma.
Stotine krokija krajolika s mnogim zabiljekama svjetlosti, boje i oblika sugeriraju na Jurkievo
pomno studiranje likovnog problema gdje nita
nije preputao sluaju nego je pomno i sustavno
izgraivao sliku vjerujui u misao da velika djela
nisu isuta iz rukava odjedno.224
Mnoge skice i studije bile su osnova za veliki
historijski ciklus bosansko-hrvatske povijesti i njegove tenje da unese u nju novo svjetlo: individualnu umjetniku spoznaju historijske istine.225
Jurkievo neiscrpno, pomno, studiozno istraivanje fenomena prirode, povijesti, ovjeka i ivota uope, dugo je bilo pohranjeno u mapama, a
2007. godine dio tog crtaeg opusa predstavljen
je na izlobi Umjetnik crta posveenje u Livnu.
ivot Gabriela Jurkia, njegovo posveenje
umjetnosti i njegov stvaralaki duh nemogue je predstaviti u nekoliko rijei. Njegova djela
sama odiu i prenose poeziju slavljenja lijepoga
i udesnoga. Otvaranjem memorijalne galerije
livanjski franjevci su zajedno sa svjetovnom vlau odali jo jednom poast i zahvalu ovjeku koji
je svojim kistom ovjekovjeio ivot i ljepotu ne
samo livanjskog kraja nego je i povijesti Bosne i
Hercegovine i Hrvatske ostavio svoj umjetniki
memento.
ivotopis Gabriela Jurkia
Gabriel je roen 1886. godine u Livnu, gdje je
zavrio puku i trgovaku kolu. U Sarajevu od
1902. do 1905. polazi graevinski odjel Srednje
325

ML08.indd 325

5/22/2009 5:55:21 PM

ML08.indd 326

5/22/2009 5:55:21 PM

ML08.indd 327

5/22/2009 5:55:23 PM

tehnike kole koju naputa s nakanom da se posveti slikarstvu. Od 1906. ak je slikarske kole B.
ikoa Sesije i M. C. Crnia, a ve 1907. s Napretkovom potporom upisuje Privremenu viu kolu
za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Godine
1908. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti
u Beu, gdje je primljen u 4. godite slikarskog
odjela. U specijalnoj koli K. Pochwalskoga, od
1909. do 1911. na ALU u Beu, posvetio se studiju umjetnosti bosanske historije.
Gabrielova slika Bukova uma izloena je na
proljetnoj izlobi beke secesije 1911. Te godine
stalno se nastanio u Sarajevu i ve u jesen priredio veliku samostalnu izlobu u Sarajevu i Zagrebu. Spomenutom izlobom mladi umjetnik
stekao je ugled priznatog slikara i dobio dvije
osobite narudbe: Grad Jajce za novu Sveuilinu knjinicu u Zagrebu i Prvo otvorenje Bosansko-hercegovakog sabora za glavnu dvoranu
nove Saborske palae u Sarajevu. God. 1922. u
Salonu Ulrich izloio je ciklus Zima s namjerom
da pokae koje je bogatstvo boja i koliko je
varijacija u naoko jednostavnoj bjelini zimskoj.
Drugi svoj opsean ciklus, ciklus Veeri na kojem
je dugo radio, predstavio je u Ulrichovu salonu
1934. godine. Poslije te izlobe koju kritika tada
nije najbolje ocijenila, Jurki se je polako povlaio iz javnosti i ivio samozatajno, radei na svojoj omiljenoj temi bosanskog pejzaa etiriju
godinjih doba. U svom dugogodinjem umjetnikom radu, izlagao je na nekoliko samostalnih
i skupnih izlobi, pisao o umjetnosti, pomalo se
bavio restauracijom i radio na ilustracijama za
knjige i asopise, uglavnom religiozna sadraja.
Godine 1956. sa suprugom tefom preselio
se u Franjevaki samostan Gorica u Livnu, gdje
su proveli posljednje godine ivota. Zbog slaba
vida prestao je slikati oko 1966. godine. God.
1970. nagraen je Zlatnom plaketom Udruenja
likovnih umjetnika BiH, kao jedan od petorice
doajena bosanskohercegovakih umjetnika.
Njegova slika Visoravan u cvatu iz 1914. uvrtena je u stalni postav Umjetnike galerije Bosne
i Hercegovine (Umjetnost BiH od kraja XIX. stoljea do 1941.) a 1973. izloena na izlobi Poeci jugoslovenskog modernoga slikarstva 1900.
1920. u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu. Gabriel je umro 1974. godine u Franjevakom samostanu Gorica u Livnu.

G J #   A" K#

b) Fra Aneo Kai slikar i uvar

livanjske prolosti
Franjevci su, osim sveenikih dunosti kontinuirano djelovali i na razvijanju svijesti, o potrebi identiteta, o potrebi senzibilna odnosa prema
svijetu stvari i svijetu ljudi.226 Moe se rei da
je Red manje brae uvar Bosne i Hercegovine
i njezine kulture. Franjevci stoljeima svojim primjerom nastoje njegovati samosvijest, potrebu
ouvanja i potovanje prema korijenima, tradiciji, tj. povijesno kulturnom naslijeu, koje bi nestalo s lica zemlje da Svevinji nije providio vizionare kroz odreena vremenska razdoblja.
Tako danas gotovo svi samostani u Bosni i
Hercegovini imaju svoje zavidno bogate i vrijed-

328

ML08.indd 328

5/22/2009 5:55:25 PM

ne knjinice i povijesne, etnografske i umjetnike zbirke sa svjedoanstvima postojanja naroda

koji su se izmjenjivali na ovom tlu. Sve te zbirke
zorno odraavaju kreativnu svijest ovih prostora
u prolosti. I samo zahvaljujui vizionarima svojih
krajeva koji su tu svijest i ljubav prema onome to
im je predano predavali kao kljueve sv. Petra iz
generacije u generaciju, danas imamo sliku i duh
povijesti, te povijesti umjetnosti koju moemo
osjetiti u samostanima u Fojnici, Kreevu, Kraljevoj Sutjesci, irokom Brijegu, samostanu Gorica u
Livnu i mnogim drugim kuama tih uvara.
U samostanu Gorica u Livnu franjevci su usko
vezani za nastanak ne samo umjetnike zbirke
nego i sveukupnog kulturnopovijesnog nasljea
koje su godinama skupljali i uvali, a 1995. godine predali na uvanje Franjevakom muzeju i galeriji Gorica Livno. Time su oni ujedno i utemelji-

telji tog muzeja i kao to kae fra Bono Vrdoljak:

Nemogue je nekim ljudskim mjerilima mjeriti
i obuhvatiti kulturno prosvjetni rad samostana
Gorica kroz 150 godina otkad samostan postoji i
u njemu ivi franjevaka zajednica.227
Jedan od vizionara livanjskog kraja u XX. stoljeu bio je fra Aneo Kai. Iz usmene predaje, ali
i iz njegovih djela moemo iitati da je fra Aneo
bio istinski sljedbenik sv. Franje, volio je prirodu i
ljude, otkrivao je, skupljao i uvao starine.
Kao strastveni sakuplja starina pronalazio je
i sakupljao arheoloke spomenike. Kao ljubitelj
narodne tradicije posebnu pozornost posveivao je sakralnoj i etnografskoj zbirci. A svojim
likovnim zapisima dao je doprinos i umjetnikoj
zbirci to ga svrstava u rijetke fratre umjetnike.
Bio je ovjek s izrazitim senzibilitetom koji
nije mogao ostati ravnodunim prema lijepome.

 A" K#, G

329

ML08.indd 329

5/22/2009 5:55:27 PM

Iskazivao je neizmjernu ljubav za svoj kraj i njegovu povijest, batinu, a ta ljubav bila je i preduvjet svih njegovih djela i ostvarenja.
Ve je u Visokom s ostalom braom profesorima ureivao profesorsku knjinicu, numizmatiku, muzejske zbirke te kolekciju crtea. Uz nastavniki rad bio je primjer kreposti mladim generacijama svojom odlunou i beskompromisnou karaktera.228 Svoju ljubav prema prirodi pokazivao je kao uvar Perivoja pred gimnazijom u
Visokom sadei ljiljane i boure, a u samostanu
Gorici dok je jo bio u ivotnoj snazi, kuao je
zasaditi voem i drveem cijeli fratarski okrajak,
prostor izmeu crkve i samostanskog groblja.
U samostanu Gorici sjeaju ga se i po njegovoj
ljubavi prema ivotinjama jer je uvijek hranio pse
i make te se brinuo za ptice u fratarskom gaju. I
upravo se za ivotinje moe rei da su pored slikanja veduta starog Livna i sakralnih motiva bile
trea omiljena tema njegova slikarstva.
Fra Anelovo slikarstvo
Meu ljudima fra Aneo je bio poznat po svojoj uoljivoj pojavi koja se odraavala u njegovu
vrstom vojnikom hodu a jo vie u britkim potezima pera kod pisanja.229 U slikarstvu takoer
njegova linija kao i kompozicija uvijek su vrste,
jasne i iste. Kao i on. Odluan i odrijeit, zbog
ega se ponekad doimao kao opor i tvrd prema sebi i prema drugima,230 a opet svestran u
svom ivotnom djelovanju i kao izraziti poklonik
lijepoga i ljepote postojanja koju je svugdje primjeivao, da bi je sauvao od zaborava, utjelovio je kroz svoje slikarstvo prenosei nam tako
senzibilitet svoga duha.
Ubrzo po dolasku u Visoko prepoznat je njegov osjeaj za lijepo, pa ne udi injenica da je
ve kao mlad profesor latinskog i njemakog poduavao u Visokom i krasopis i crtanje.
Svoj talent i ljubav prema umjetnosti nastojao
je njegovati i usavravati u Beu na umjetnikoj
koli i nekoliko mjeseci u privatnoj koli slikanja
kod Jiraseka, a ivei od 1958. godine u samostanu Gorici dobio je mogunost uiti i od velikog
umjetnika Gabriela Jurkia. Moe se rei da je fra
Aneo pokuao zastupati svoj uzor i njegovati
svoj likovni rukopis te sklonost prema lijepome
sve do svojih kasnih godina kad ga u tomu spreava bolest.

 A" K#, I

Zbog njegove predanosti svakome radu, fra

Bono apina iz fojnikog samostana zamolio
ga je da kopira - preslika jedinstveni Fojniki grbovnik231 s ciljem da se u samostanskom muzeju
pokazuje kopija grbovnika, a da se original uva.
U pismu fra Anelu fra Bono apina pie: Najljepe se zahvaljujem na ovom velikom radu i
trudu. To ste mogli napraviti samo Vi sa svojom
ustrpljivou i upornou. Jedna kopija ovog
grbovnika danas se uva u fojnikom, a druga u
samostanu na Gorici.
Fra Anelova strpljivost, preciznost i pedantnost, ali prije svega ljubav prema ouvanju batine, iskazuje se i u preslikavanju detalja s liturgijskog posua po svim upama livanjskog kraja
i provincije Bosne Srebrene. Kao likovni dokumentarist pokuao je na papiru sauvati samu
obradu i tematiku liturgijskog posua i posvete
zapisane na kaleima, monicima, posudama za

330

ML08.indd 330

5/22/2009 5:55:30 PM

sveto ulje i hostije koje su odraz umjetnike forme u povijesnom i liturgijskom kontekstu.
Kroz svoje slikarstvo Kai nije toliko tragao koliko se trudio za pronalaenjem boljih likovnih suodnosa. No Kaievo pronalaenje likovnih odnosa
kroz njemu svojstvenu tematiku grada nije toliko
naivno jer u batinu nam ostavlja bogatu kolekciju svojih biljeaka, kolekciju akvarela, crtea i ulja
s kojih bi se mogla napraviti rekonstrukcija grada
Livna iz pedesetih godina XX. stoljea.
Promatra fra Anelovih slika moe se zaputiti u etnju kroz jedno staro Livno, njegova arhitektonska zdanja i sokake koji vie ne postoje,
ali nisu izgubljeni jer i danas ive kroz intuitivni
naturalizam fra Anela Kaia.

 A" K#, D

 F  
 

Zbog mnogih sveenikih i provincijskih dunosti fra Aneo se mogao vie posvetiti svojoj
zatomljenoj ljubavi - slikanju tek nakon dolaska
u samostan Goricu u Livnu. Ipak, treba istaknuti
dva njegova akvarela iz Dubrovnika iz 1932. godine koji se nalaze u zbirci na Gorici. Ta dva ranija
rada ve nagovjetavaju njegovu bitnu slikarsku
preokupaciju podreenosti osnovnim likovnim
zakonima i problemima s naglaenom geometrijom i perspektivom. Kai je s mediteranskim koloritom i motivom crkve i samostana u Dubrovniku, gdje se jasno oituje usklaenost proporcija, postigao jedan drugaiji ugoaj u odnosu na
njegov livanjski ciklus.
Njegov livanjski stvarateljski period, kako bi
ga mogli nazvati, od kasnih pedesetih do sredine sedamdesetih godina XX. stoljea, kada se
fra Aneo mogao vie posveivati slikarstvu, bio
je i najplodniji. Kroz njegovu omiljenu tematiku
grada Livna i okolice te sakralnu tematiku pratimo svojevrsni rast i sazrijevanje njegova umjetnikog rukopisa. Odmah po dolasku u samostan
Goricu, osnovni su motivi njegovih akvarela, koji
su ujedno i njegov najbolji likovni izriaj, pejzai
iz njemu bliske samostanske okolice, temeljeni
na oslikavanju stvarnosti putem pikturalnih vrijednosti. Zorni primjeri su Goriko groblje, 1958.,
Borovi u samostanskoj bai, 1959., Tvornica cementa, 1959., Samostan Gorica pogled s istoka,
1963., danas izloeni u gostinjskoj sobi u samostanu na Gorici gdje su franjevci fra Anelu priredili stalni postav njegovih radova.
Od 60-ih godina prolog stoljea, motiv narodne arhitekture s folklornim elementima, podredio je problemima kompozicije i materijalizacije volumena, stupnjevanju arhitektonskih
oblika u kojima se detalji podreuju dominantnom ritmu ploha i arhitektonskih masa.232 To su
ujedno i najbolja ostvarenja njegova slikarskog
opusa i u jednu ruku vrijedni dokumenti nestalog Livna. Mnogi od tih radova danas se nalaze u
zbirkama Bosne Srebrene i privatnim zbirkama,
a u zbirci na Gorici iz tog perioda svjedoe djela
Gornji grad detalj, iz 1964., s naznakom da su to
eremetove kue, itarnica iz 1967., i Staro Livno
detalj iz 1966. godine. Stipo Maneralo npr. u
svojoj knjizi Gospodari kamena pie kako se ljepota Bajina rada rada najpoznatijih livanjskih klesara koji su ostavili svoj impozantan stvaralaki
331

ML08.indd 331

5/22/2009 5:55:33 PM

 A" K#,
B

 


 

duh na mnogim javnim i privatnim objektima u

Livnu u 19. stoljeu uspjela sauvati i na slici fra
Anela Kaia. Fra Anelova slika oznaena kao
Kua Ante Bilia danas novom fasadom sakriva
umjetniki rad nekadanjih klesara, koji je upravo ovjekovjeen na spomenutoj slici.
Fra Aneo je bio izraziti ljubitelj klasine umjetnosti i kao takav se usavravao i kroz preslikavanje djela starih majstora, posebice sakralnih motiva. U muzeju na Gorici danas se uva nekoliko
njegovih kopija na temu Isusa kao to je ona kopirana prema slici u franjevakom samostanu u
Sutjesci 1943. godine. Posebno ostvarenje predstavlja i njegov niz djela na temu Bogorodice.
Kopije Madone znao je poklanjati prijateljima pa
se te slike danas moe nai u mnogim kuama
livanjskog puka.
Umjetniko djelo ne moe se razumjeti izvan
njegova povijesna konteksta i spoznaja o prilikama u kojima je umjetnik djelovao, a smisao je
fra Anelova slikarstva da je sauvana slika nekadanjeg Livna. Izgleda da je fra Anelu to bila
i primarna ideja koja je sa svakom novom slikom
ili crteom dobivala i viu umjetniko-estetsku
vrijednost. Kao to je rekao Courbet: Drim da
je umjetnost do kraja osobna, a da je dar svakog

umjetnika tek rezultat njegova vlastita nadahnua i njegova prouavanja tradicije.233

Slikarstvo je fra Anela Kaia posebno, jer
svjedoi i podsjea okolinu da ono to nam je
predano treba i dalje uvati! I kao to kae dr.
Karamehmedovi: Kaievo slikarstvo svjedoi o jednoj objektivnoj i osobnoj istini, koja bi
u slobodnijem pristupu mogla biti ostvarena u
daleko veem opsegu kao svojevrsna poetska
slika ivota.234
ivotni rad fra Anela Kaia, a time i slikarstvo, proet je posveenou Bojim djelima i
njihovu ouvanju. Kao fratar svjedoio je tu ljubav prema svijetu svojim svakodnevnim djelima,
a kao mnogi umjetnici ono neizrecivo pokuao
je izraziti putem svog slikarstva.
Fra Aneo Kai, fra Ignacije Gavran, fra Mirko
osi, fra Petar Vidi, fra Anto Lei i drugi primjeri su franjevaca i mnogih umjetnika ija djela
pozivaju na poniranje u duboke istine vjere, to
je oduvijek bila uloga sakralne umjetnosti.235
U liturgiji svaki vjernik postaje umjetnikom
koji je pozvan da od svojega ivota uini neto lijepo i dadne svjedoanstvo.236 U duhu franjevake ljubavi i dobrote pa i otrine kada treba,237 fra
Aneo Kai dao je svoje svjedoanstvo.

332

ML08.indd 332

5/22/2009 5:55:37 PM

c) Moderna zbirka
U katolikoj povijesti BiH umjetnika je djelatnost bila preteno zastupljena kroz graditeljstvo
i klesarstvo. Pisarska umijea pomalo su se oitovala u srednjem vijeku u liturgijskim knjigama
kao i tzv. zlatarska umjetnost koja se predstavlja
kroz liturgijsko posue. No s odlaskom franjevaca na kolovanje u Europu umjetnost je sve
vie uzimala maha da bi u XX. stoljeu dolo do
njezina procvata. Mladi bosansko-hercegovaki
fratri koji su se kolovali diljem Europe, putovali svijetom ili slubovali izvan svoje domovine,
ogrijali bi se umjetnikim blagom samostanskih
i katedralnih crkava i riznica,238 stekli su svijest
o lijepome te skupljali umjetnika djela i donosili
u rodni kraj. Tako su se stvarale ne samo pinakoteke nego i sakralne zbirke, knjinice i arhivi te
druge zbirke.

Sve zbirke pa tako i zbirke moderne umjetnosti u franjevakim samostanima nastajale su usporedo s likovnim ureenjem sakralnih prostora.
One su na poseban nain plod entuzijazma pojedinaca, koji su kroz poznanstva i prijateljstva s
umjetnicima pribavljali vrijedna djela s nakanom
da jednom budu izloena u nekoj samostanskoj
galeriji. Moe se rei da je odnos franjevaca prema likovnoj umjetnosti usko povezan s njihovim
navjestiteljskim radom, a oslanja se i na injenicu
da je utemeljitelj Reda sv. Franjo iz Asiza svojom
jedinstvenom osobnou dao snane poticaje
upravo tom obliku stvaralatva.239
Kao to je reeno za cjelokupnu aktivnost
na estetskom ureenju sakralnih prostora i angairanju velikog broja umjetnika u BiH, treba
zahvaliti konkretnim pojedincima franjevcima
koji su se ukljuivali u te nove tokove i bili spremni prihvatiti takve izazove i onda kada u svojoj

A R#, P

333

ML08.indd 333

5/22/2009 5:55:39 PM

V
 J
 J , ???

okolini nisu mogli raunati na osobito razumijevanje,240 u okolini koja je bila navikla na jedan
tipski proizvod umjetnikog obrta241 realistinog nadahnua.
Sakralna umjetnost u BiH dugo je bila gotovo
podudarna u crkvama i domovima katolika s dominantnim simbolima nade i spasenja, djelomino
i zbog njezine povijesne nesigurnosti. Kao u Starom zavjetu slike i kipovi imali su mnogostruko
znaenje i zahvalu i potporu i pouku. Vjernika se
pred takvom umjetninom ponajprije usmjeravalo
na spas vlastite due, a manje je prolirana estetska dimenzija umjetnikog djela.242
Prodor modernih ideja u likovno stvaralatvo
BiH bio je spor i ograniena spektra,243 a to je jo
izraenije bilo za prodor modernizma u sakralne
prostore i sakralnu umjetnost.
Kulminaciju umjetniko-franjevake suradnje
u BiH predstavlja otvorenje Akademije likovnih
umjetnosti u irokom Brijegu 1996. godine na
kojoj je 2003. godine otvoren i poslijediplomski
studij iz sakralne umjetnosti s ciljem njegovanja
i produbljenja dijaloga crkve i umjetnosti. Na taj

I  , I  
 P 


nain i crkva i umjetnost zajedno mogu i dalje vriti svoj oplemenjujui utjecaj.
Moderna zbirka Franjevakog samostana na
Gorici, za koju se brine FMGG, obuhvaa uglavnom umjetnika djela iz ostavtina fratara, a
pojedina djela su poklonjena od strane samih
umjetnika. U modernoj zbirci koja je jo uvijek u
nastajanju uglavnom su zastupljena djela bosansko-hercegovakih i hrvatskih umjetnika. Ona
je plod koji je nastao kao rezultat individualnih
prijateljstava franjevaca i umjetnika pa se tako
i presjek zbirke protee od amaterskih radova
do vanih umjetnikih ostvarenja. Podupirui likovnost, franjevci su uvali sve to im je bilo poklonjeno. Autori ija se djela nalaze u ovoj zbirci
uglavnom su umjetnici koji su svojim ivotom i
svjetonazorom vezani uz franjevce ili potjeu
iz livanjskog kraja. Od bosansko-hercegovakih umjetnika to su upravo oni umjetnici koji se
ubrajaju u pionire modernog slikarstva u BiH i

334

ML08.indd 334

5/22/2009 5:55:42 PM

one koji su svojim umjetnikim djelovanjem bili

prvi organizatori likovnog ivota u BiH.
Zastupljenost umjetnika iz livanjskog
kraja u modernoj zbirci
Livnjaci Gabriel Jurki i Vlado Marjanovi spadaju u tu tzv. stariju generaciju slikara BiH, koji
su povezali domae stvaralatvo s iskustvima
europske umjetnosti. A Jurki je bio prvi domai
slikar-student koji je poetkom XX. stoljea pri-

I L #, A   C


redio samostalnu izlobu u BiH. To su sve vane injenice s obzirom da su poetci modernog
slikarstva u BiH vezani za period austrougarske
uprave, a prvi slikari bili kuferai, asnici i inovnici koji su provodili zakone Carevine.244
Trei umjetnik koji pripada istaknutim bosanskohercegovakim umjetnicima i koji potjeu iz
livanjskog kraja je Ivo eremet. Uz Ismeta Mujezinovia, Micu Todorovi, Voju Dimitrijevia
i druge on pripada generaciji slikara roenih u
prvoj polovini XX. stoljea koji su, kolujui se
po brojnim europskim metropolama i umjetnikim akademijama, umjetnika kretanja u Europi
sagledali svaki iz svog kuta, razvili svoj autentian individualni stil i otvorili put razvoju likovnih
umjetnosti u BiH.245 Udaljeni odjek europskih
likovnih pokreta naim je umjetnicima otvorio
putove moderne i kao to kae Azra Begi: Zahvaljujui svojoj relativnoj zakanjelosti pojava
domae umjetnosti koincidira u nas s pojavom
moderne.246
Po zavretku Drugog svjetskog rata to su ve
zreli stvaratelji koji rade na sustavnom organiziranju likovnog ivota u Sarajevu i u BiH. To je
generacija koja je svojim djelom i drutvenim
angamanom te pedagokom djelatnou pripremila teren za nove generacije bosanskohercegovakih slikara.247 Ivo eremet nije bio samo
izuzetan slikar ve i pedagog, akademik, utemeljitelj Umjetnike kolonije Poitelj i Umjetnike
galerije BiH.
Likovno stvaralatvo u livanjskom kraju kontinuirano je, a djela u zbirci na Gorici dokaz su
mnogih stvaralakih osobnosti koje su podrijetlom iz ovog kraja. Ona svjedoe o vanom likovnom potencijalu koje svako vrijeme donosi.
Mnogi umjetnici podrijetlom iz Livna uivaju danas meunarodni ugled. Ivica iko, Ivica Propadalo, Vatroslav Kuli, Jakov Brdar samo su neki
od tih velikih umjetnika dananjice.
Kao to je reeno, u zbirci na Gorici uvaju se
djela akademski obrazovanih livanjskih stvaratelja
ili pak onih potajnih stvaratelja koji svoj senzibilitet za lijepo i stvaralaki poriv izraavaju kroz svoj
slikarski rukopis ili neki drugi medij. Lokalni umjetnici, s izuzetkom pojedinaca, stvaraju u svom ve
utvrenom slikarskom izrazu bez veih stilskih i
tematskih raspona. Radovi koje su poklonili samostanu uglavnom su odraz njihove trenutane
335

ML08.indd 335

5/22/2009 5:55:49 PM

S , I

V B$ #, P
 

slikarske preokupacije, vjerni tradicionalnom i u

realistinom izrazu. Omiljena je tema njihova slikarstva livanjski pejza, ponekad s elementima
pukih elemenata ili pak kristoloka tematika. Pojedini od njih ostali su na istom stupnju slikarskog
izraaja, dok se drugi ipak uputaju u nova istraivanja tematskih i stilskih elemenata.
Franjevci podupirui slobodu umjetnosti koja
oito moe biti samo na strani ljudskosti,
na strani ovjekove slobode, na strani onih ideja i tokova koji ispunjavaju nau ljudsku misiju i
objanjavaju nau ljudsku egzistenciju,248 podupiru likovno stvaralatvo svoga kraja i uvaju djela livanjskih stvaratelja. Iako jo nisu zastupljeni
svi livanjski umjetnici u zbirci se nalaze djela fra
Anela Kaia, Ivice Vlaia, Zdravka Ania, eljka
Karaule, Boe Drmia, Stipe Zoroje, Momira Rosia, Nike Vrdoljaka, Ante Pervana, Milana Mihaljevia, Age Pivia, Josipa Konte, Jure Semrena,
Stipe Strinia i drugih.
No iz moderne zbirke svakako treba izdvojiti
niz djela Ivice ike kao i graku mapu Oi istine
Ivice Propadala. Ivica iko nasljednik je secesijske batine iz livanjskog kraja i predstavnik neosecesije u Hrvatskom slikarstvu koji je slijedio
diktat svoje darovitosti i svog temperamenta i

bez uvjeta prihvatio povijesnu lekciju secesije sa

svim njezinim implikacijama.249 Zbog njegove
bliske povezanosti s franjevcima danas se u modernoj zbirci nalaze djela iz gotovo svih njegovih
grakih mapa i ciklusa kao to su ciklusi Plavi
poskok i Rajski vrt koji predstavljaju jedan neumoran stvaralaki duh.
Iako je raznolikost likovnog creda livanjskih
stvaratelja koji ive u livanjskom kraju te onih
koji ive u inozemstvu oigledna, ona predstavlja
bogat kreativni duh stvarateljske batine livanjskog kraja. Svakako treba spomenuti i ostale livanjske umjetnike ija djela jo nisu zastupljena
u zbirci na Gorici a koji nedvojbeno ine bogat
korpus livanjske likovne umjetnike batine. To
su Luka eremet, Vatroslav Kuli, Jakov Brdar i
mnogi drugi livanjski umjetnici koji ive i djeluju
u inozemstvu, te ostali livanjski likovnjaci udrueni danas u umjetniku udrugu ULULI.
Drugi umjetnici u modernoj zbirci
U modernoj zbirci na Gorici zastupljena su i
djela Nade Pivac, Ljube Laha, Aana Ramia i
Mersada Berbera koji pripadaju tzv. srednjoj
generaciji slikara, poslijeratnoj generaciji bosanskog slikarstva, roenih u 30-im i 40-im godina-

336

ML08.indd 336

5/22/2009 5:55:53 PM

M
 B, ???

ma XX. stoljea. To su umjetnici koji su se nali na

raskriju tradicije i novih likovnih smjerova modernizma, a svojim su likovnim izrazom i drugaijim pristupom likovnom djelu potvrdili ulazak
moderne umjetnosti u nae krajeve.
Nada Pivac zastupljena je sa Portretom fra Bonifaca Badrova iz 1969. koji je nacrtan u njezinu
prepoznatljivu stilu konstruktivizma i kubizma,
a Ljubo Lah sa svojim poetsko intimnim portretima u gami smeih tonova. Pejza Aana Ramia
potvruje njegovu vjernost predmetnom svijetu
i njegovoj arheolokoj strukturi slike, gdje igrom
svijetlih tonova doarava atmosferu junog neba i
kamenjara.250 Mala guralna kompozicija Mersada
Berbera predouje nam umjetnikovu prepoznatljivu stvaralaku preokupaciju. Berber, oslanjajui se na folklorne motive i ornamentalne detalje,
istovremeno podsjeajui na prolaznost i tradiciju,
gradi jedan imaginarni svijet proet duhovnou.
Neki od najaktivnijih umjetnika koji su radili
na ureenju sakralnih prostora BiH i zastupljenih
u zbirci na Gorici su i Slavko ohaj i Vlatko Blaanovi. Blaanovi je zastupljen u zbirci s nekoliko
radova sa njemu bliskom biblijskom tematikom.
U grakoj mapi Samo tebe volim, Oj Kroacijo,
zastupljena su neka od najveih imena hrvatskog

M
 , ???

slikarstva druge polovine XX. stoljea: Josip Biffel, Ferdinand Kulmer, Vasilije Josip Jordan, Miroslav utej, Ivica iko, Dimitrije Popovi, Stipe
Sikirica, Hrvoje ercar, ime Vulas, Dubravka Babi, eljko Lapuh, Ivan Lesjak i drugi. Na taj nain
su u zbirci predstavljeni i predstavnici hrvatske
postmoderne umjetnosti.
U zbirci se nalazi i nekoliko djela Ivana Lackovia Croate koji je uz Ivu Dulia, Kuzmu Kovaia, Josipa Botterija Dinija potvrdio duboku
privrenost umjetnika prema biblijskoj tematici
u Hrvatskoj umjetnosti.
***
Galerija franjevakog muzeja na Gorici u Livnu
i njezina pinakoteka s novootvorenim galerijskim
prostorom tek trebaju istinski proraditi. Nadati
se da e mnogi livanjski kao i drugi umjetnici pridonijeti svojim stvaralakim duhom i izlagakom
djelatnou da Galerija bude edukativni i inspirativni poticaj za budue talente livanjskog kraja kao
i mjesto za ljubitelje umjetnosti gdje se razvija i
njeguje senzibilan osjeaj za lijepo, za kreativnost
i za batinu, jer dijalog s umjetnou ne smije stati
i mora se nastaviti i kroz vremena koja dolaze.
337

ML08.indd 337

5/22/2009 5:55:58 PM

BILJEKE
1

Otuda i naslov knjige fra Anelka Baruna, Svjedoci i uitelji : povijest franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo Zagreb, 3003.,
599 stranica.
2
Fra Miroslav je prvi put imenovan za samostanskog knjiniara 1955., a drugi put 1958. godine.
3 AFSG, Sam.Knji.20 (kutija 73, a kratica Sam.Knji. odnosi se na arhivsko gradivo pod nazivom Samostanska knjinica,
pismohrana i muzej - uvezi i spisi - (kut. 70. 74 ).
4 Fra Aneo Kai za samostanskog knjiniara prvi put imenovan je 1934., potom 1961., 1964., 1967., i 1970. godine.
5 AFSG, Sam.Knj.20 (kut. 73).
6 AFSG, Sam.Knji.4 (kut. 71).
7
AFSG, Sam.Knji.11 (kut. 72).
8 AFSG, Sam.Knji.14 (kut. 73).
9 Djelo je upisano u Staru knjinicu pod sig. S VIII-137, autor je Ciprianus Soarius. Sve biljeke u tekstu s latinskog preveo je
fra Miro Vrgo. Prijevod biljeaka: Biblioteka samostana sv. Petra Gorica Livno 1854.
10 Iz knjiga brata Petra Bania iz Livna 1845.
11 Djelo je upisano u Staru knjinicu pod signaturom S IX-368/ S(sanctorum)-Te(tempore), autor je Pomerius (Pomey). Prijevod biljeke: Pripada Knjinici sv. Ivana Krstitelja Sutjeska.
12 Djelo je upisano u Staru knjinicu pod signaturom S VIII-98/1, autor je Englmayr, A. Prijevod biljeaka: Oca Nikole Glavoevia iz Tiila, i Biblioteka samostana sv. Petra na Gorici Livno 1854.
13 Ondanji Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH iz Sarajeva pod brojem 651/53 od 30.
VII. 1953. dostavilo je u prilogu akta rjeenje o stavljanju pod zatitu drave Franjevakog samostana i navedenih zbirki.
Rjeenje je datirano 31. jula 1953. g. - AFSG, Sam.Sp.21 (kut. 93), a kratica Sam.Sp. odnosi se na arhivsku grau pod nazivom
Samostanski spisi vremenskim slijedom (kut. 90. 99.).
14 AFSG, Kronika, I., 1833. - 1962., 454. (Ljet.1, kut. 40).
15 AFSG, Sam.Sp.21 (kut. 93), dopis je upuen dana 18. VII. 1953., pod brojem 607.
16 AFSG, Sam.Sp.22 (kut. 94), dopis je upuen dana 9. VII. 1954., pod brojem 849 zajedno s popisom svih 67 djela koja su
stavljena pod zatitu drave.
17 AFSG, Sam.Sp.27 (kut. 95).
18 Dr. fra Bono Vrdoljak za vrijeme II. svjetskog. rata bio je sjemenitarac. Zbog ratnih neprilika povremeno je boravio u Franjevakom samostanu, a kasnije je bio knjiniar i samostanski kroniar. Po njegovim rijeima Knjinica je bila smjetena u
sobe 21, 22 i 23 u prizemlju samostana. Potrebno je dodati da su se u Knjinici tada nalazili etnografski predmeti, numizmatika zbirka i zbirka starog oruja. Da se muzejska graa nalazila u Knjinici s knjigama i arhivskom graom posvjedoit e
popis etnografske zbirke nainjen etrdeset godina kasnije, tonije 14. svibnja 1982. Popis su nainili dr Vlajko Palavestra i
Velibor Stojakovi. Usp. AFSG, Ostavtina fra Anela Kaia (An.Kai 26, kut. 470 A).
19 Fra Bogdan Joli kao sjemenitarac povremeno je boravio u samostanu u to doba.
20 Najvjerodostojnije podatke o ratnim zbivanjima u Livnu, a poglavito Franjevakom samostanu na Gorici za vrijeme Drugog svjetskog rata zabiljeio je rukom fra Bonifacije Vidovi u notesu dimenzija 15x8 cm. Fra Bonifacije je poput revnog kroniara zabiljeio vanija zbivanja od 1942. - 1948. godine. Prijepis notesa strojopisom
nainio je fra Miro Vrgo od 29. - 31. sijenja 2007. Usp. AFSG, Kronika, I., 388. 439. (Ljet. 1, kut. 40). Kroniku
tog perioda pisao je fra Miroslav Daja. Fra Miroslav je zapisao u Kronici na 388. str. da se uglavnom oslanja
na biljeke vrijednog fra Bonifacija ili Dida kako su ga ostala braa tada zvala. to se tie ratnih razaranja javnih zgrada (vojarnu, bolnicu, gospodarsku stanicu i kolu) zapalili su ih partizani pri ulasku ili odlasku iz Livna.
AFSG, Kronika, I., 390.
21 AFSG, Ostavtina fra Bonifacija Vidovia (Bo.Vid. 2, 45, kut. 432). I o naputanju samostana priali su mi fra Bono i fra Bogdan. Obojica tvrde da samostan nije nikad u potpunosti ostavljen bez nadzora fratara. Po njihovim rijeima fratri su samo
noi provodili u upnom dvoru u Livnu, a preko dana su se vraali i boravili u samostanu.
338

ML08.indd 338

5/22/2009 5:56:03 PM

22

Fra Bonifacije Vidovi pie: Zavreno je dovlaenje ita u samostan. Raunaju, da ga ima oko 200 vagona, poam od drvarnice sve do biblioteke, u donjem i gornjem spratu. AFSG, Bo.Vid.2, 38 (kut. 432). Usporedi: AFSG, Kronika, I., 416., 436. i 438.

23

M. PETRINEC, T. EPAROVI, B. M. VRDOLJAK, Arheoloka zbirka franjevakog muzeja u Livnu, Split, 1999., 9. Usp.biljeku 2.

24 11. i 13. travnja 1992. godine odvezene su vrijednosti iz samostana u Split. Jedan dio smjeten je u Muzej Hrvatskih arheolokih spomenika, a drugi u Franjevaki samostan na Poljudu. Kulturno blago gorikog samostana povraeno je 16. lipnja
1994. godine. Usp. Kronika, III., 139., 140. i 255. (Ljet.3, kut. 41); M. PETRINEC, T. EPAROVI, B. M. VRDOLJAK, nav. dj., 11.
25

AFSG, Sam.Knj. 1-10 (kut. 70. 72.). Meu njima je gore navedeni Zapisnik samostanske knjinice iz 1876. (Sam.Knji.4), a
ispisano je samo sedam stranica na poetku knjige. Podatci, biljeeni u rukom nainjenu tablicu, su sljedei: pisac, naslov,
koliko komada i svezaka, broj i izdanje te ormar i polica. Knjiga je pisana perom i tuem, ne ba lijepim rukopisom. Stranice
nisu paginirane. Na dvije sljedee stranice zapisivani su posuivai knjiga od 1917. - 1919. godine. U starijim knjigama inventara knjina graa je popisana tematski i to ovim redom (npr. Sam.Knji.1-2): crkveno pravo, crkvena povijest, liturgika,
dogmatika, propovjednici, Sveti oci, Sveto pismo, lijenitvo, lozoja, klasici, zika, matematika, razno, Matica hrvatska,
knjige drutva sv. Jeronima, jezikoslovlje i Jugoslavenska akademija. Brojevi su u svim zastupljenim tematskim jedinicama
prepravljani drugom rukom. Knjige nisu paginirane, a u njih se biljeilo: ime i prezime autora, izdanje, koliko svezaka knjinica posjeduje i broj komada koji se nalaze u knjinici. Neke su knjige imale slovano-brojanu oznaku. Slovana oznaka
koristila se za smjetaj (oznaka ormara/police), a brojana oznaka govorila nam je redni broj unutar tematske cjeline.
Naime, svaka je tematska cjelina poinjala od broja jedan. Knjiga pod oznakom Sam.Knji.3 razlikuje se u potpunosti od
prethodnih: nema tematskih cjelina, a inventar je tekui. Osim inventara u knjigu su biljeeni: autor, djelo, svezak, mjesto
i godina izdanja, signatura i opaska. Knjiga je vrlo slina naim dananjim knjigama inventara. Pri popisu krenulo se od
signature (slovano-brojane oznake) A/1-233, B/1-187 a zavrena je s oznakom H/1-622. Prvo su popisane one starije
knjige koje se danas nalaze u staroj knjinici, a potom one novije.

26 O fra A. ubeli(u) i njegovoj revnosti u samostanskoj kronici fra Miroslav je zabiljeio sljedee: Iza toga je doao na
Goricu i tu ostao do smrti. Tu je imao velikoga truda, dok je samostansku knjinicu razvrstao, sredio i popisao. Nek je trajna
uspomena meu braom tome plemenitom ovjeku i redovniku. Kronika, I., 418.
27

AFSG, Sam.Knji.17 (kut. 73). I prije nego to je imenovan knjiniarom na Gorici, fra Aneo je pribavljao strunu literaturu
za katalogiziranje.

28 Fra Velimir Valjan, ro. u Paklarevu kod Travnika 1942. godine, dobar je poznavatelj raunarstva, a znanje o tomu stekao je
u Zagrebu za vrijeme izbjeglitva 1992. - 1997. Rad u navedenom programu savladao je u NSK.
29 Crolist je hrvatski knjinini informacijski sustav, a ta integrirana knjinina aplikacija izraena je za Nacionalnu i sveuilinu knjinicu u Zagrebu. S testiranjem se zapoelo 1988. u NSK-i, a aplikacija dobiva ovaj naziv tek 1992. godine. Crolist je
kratica izvedena iz engleskog naziva Croatian Library Information System.
30 2004. godine Povjerenstvo za zatitu spomenika kulture poslalo je izaslanstvo u Franjevaki samostan na Goricu da utvrdi
u kakvu se stanju nalazi samostan i sve zbirke pod zatitom drave. Tom prigodom traili su od djelatnika knjinice popis
knjiga stare knjinice. Kako je upis bio u tijeku, stvarno stanje nije se znalo, te je dogovoreno da se naini privremeni popis
knjiga stare knjinice i poalje Povjerenstvu, a kad se zavri s katalogizacijom potpun popis se mora dostaviti Povjerenstvu
to je ovom prilikom i uinjeno.
31

Nicolaus dOrbellis (Dorbellus) umro 1472./75., a zna se da je 1465. zavrio (komentar) Commentarius in IV sententiarum
libros Petra Lombardskog (Petrus Lombardus). Prvo izdanje tiskano je oko 1471. godine. Prijevod djela bi glasio: Komentar
na etiri knjige sentencija. Na marginama nekih stranica nalaze se i rukom pisane biljeke.

32

Naslov za ovo djelo preuzet je s naslovne stranice drugog dijela iz kojeg se vidi da je rije o Pomerijevim propovijedima.
Zbog nedostatka stvarne naslovne stranice godina se ne moe utvrditi, no po rijeima fra Bone Vrdoljaka rije je o inkunabuli. Ista je bila vlasnitvo samostana u Kraljevoj Sutjesci.

33

Pravo ime autora je L. Coelius Lactantius Firmianus (Lucije Cecilije Laktancije Firmijan), prijevod djela: Boanskih ustanova

34 Pravo ime autora je Q. Septimus Florens Tertullianus (Kvint Septimije Florencije Tertulijan), prijevod djela: Obrana protiv
pogana. Knjiga je uvezana zajedno s Laktancijevom Divinarum libri septem, a obnovljena je u Dravnom arhivu u Splitu,
2008. godine.
35

Biblija sadri: hebrejski original, Jeronimov prijevod na latinski, grki prijevod Sedamdesetorice i latinski prijevod grkog prijevoda Sedamdesetorice. Knjiga je, takoer, restaurirana, konzervirana i uvezana u Dravnom arhivu u Splitu,
2007./2008. godine.

36 Hieronymus Stridoniensis (pravo ime mu je Sofronije Euzebije Jeronim, a rodio se izmeu 340. i 350. godine u Stridonu na
granici Dalmacije i Panonije). Sveti Jeronim je crkveni nauitelj, patrolog. Djela se sastoje od Poslanica i Komentara.
37

Djelo je zavedeno pod sig. S I-1/1-4.

38 Ioannes CHRYSOSTOMUS, Opera omnia, 1-4, a signirano je S I-13/1-5.

39 Eusebius PAMPHILIUS, pod sig. S I-19.
339

ML08.indd 339

5/22/2009 5:56:03 PM

40 Cyrillus ALEXANDRINUS, Opera omnia, 1-2, sig. S I-24/1-2.

41

AGATHYUS, De bello Gotthorum, sig. S III-28.

42 Aurelius AUGUSTINUS, Meditationum liber unus i Omnia opera, 1-11.

43 Biblia sacra: versio illyrica selecta, seu Bartholomei Caccij...1625. <kroatisch Bibel des Bartol Kai>, Paderborn, 1-2, 1999.
2000. 1-2. Prvi svezak je izvornik, a drugi komentar, dio faksimila rukopisa i rjenik Bartola Kaia.
44 Evangeliarium Spalatense: faksimilno izdanje izraeno prema izvorniku iz Arhiva splitske prvostolnice, Split, 2004. Najstariji je evanelistar, pisan poluinicijalom i karolinom u VIII. st. (dopunjen u X. i XI. St.).
45 The Codex of Hval Krstjanin, Sarajevo, 1986,12.
46 Missale Hervoiae Ducis Spalatensis Croatico-glagoliticum, Zagreb, 1973.
47 Pisctole i evangelya: das Perikopenbuch des Ivan Bandulavi von 1613., Koeln, 1997. Prijevod djela: Poslanice i evanelja:
knjige perikopa Ivana Bandulavia. Pretpostavlja se da je Bandulavi roen najkasnije 1591. godine, a umro je prije 1638.
Ovaj njegov lekcionar izdan je za njegova ivota barem dva puta (1613. i 1626.), a zbog iroke liturgijske uporabe s preradbama tiskan je oko dvadeset puta. Bandulavi je najvie doprinio uvoenju tokavske ijekavice u standardni hrvatski jezik.
Usp. A. S. KOVAI, Biobibliograja franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo, 1991., 51-52.
48 Naslov je samovoljno transkribiran: Rimski misal glagoljski iz 1631. godine. Knjiga je paginirana glagoljskim znakovima, a
restaurirana je u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu, 1994.
49 Missale romanum
50 Usp. Stipo MANERALO, Livanjska ljekarua, 165, u: Livanjski kraj u povijesti, Split -Livno, 1994.
51

Breviarium romanum... idiomate Slavonico. Knjizi nedostaju naslovna i prve dvije stranice, a naslov je preuzet s tree stranice.

52

Matija Divkovi ivio je od 1563. do 1631. godine. Ovaj mu je nauk tiskan samo jedanput; original se nalazi u stalnom sakralnom postavu FMGG-a. Opirnije o Matiji Divkoviu i literaturi o njemu vidi u: A. S. KOVAI, nav. dj., 103. 108.

53

Sva navedena djela Matije Divkovia, upisana i signirana, nalaze se u knjinici Franjevakog samostana.

54 Obje knjige su konzervirane, restaurirane i uvezane u Dravnom arhivu u Splitu. Knjiga je bila vrlo oteena, a dobar joj dio
stranica nedostaje.
55

Stipan Margiti rodio se sredinom 17. stoljea, umro 1730. Opirnije o fra Stipanu i literaturu o njemu vidi u: A. S. KOVAI,
nav. dj., 220. 222.

56 Dva primjerka su konzervirana i restaurirana u Hrvatskoj. Jedan u Zagrebu 2003., a drugi u Splitu.
57

Juraj Habdeli roen je 1609., umro 1678. Naziv djela je: Dictionar ili rechi Szlovenszke zvexega ukup zebrane, u red posztaulyene, i Diachkemi zlahkotene, Graz, 1670. To je zapravo (prvi kajkavski) hrvatsko-latinski rjenik iz 17 st. Navedeni primjerak
je obnovljen u HDA u Zagrebu 2003. Usp. Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 2002., 356. 357.

58 Ivan ANI, Lux christiana et dulcedo animae, 1-2. Konzervirana i uvezana u Hrvatskoj, u Zagrebu, 2003?. Pisac je ivio od
1624. do 1685. Usp. A. S. KOVAI, nav. dj., 30. 32.
59 Ivan ANI (Ioanne Ancio), Thesaurus perpeuus indulgentiarum seraphici ordinis sancti patris nostri Francisci, Venecija,
1662.
60 Toma Babi roen je oko 1680., umro 1750. Naslov djela glasi: Cvyt razlika mirisa dzuhovnoga (u dva dijela), Venecija, 1736.,
konzervirana u Dravnom arhivu u Splitu, a nedostaje joj naslovna strana i sve do 22. Naslov je odreen po nasl. drugog
dijela koji se nalazi iza 232. str. Knjiga je signirana S VI-153 . Usp. A. S. KOVAI, nav. dj., 41. 44.
61

Marko Dobreti roen je 1706., umro 1784. Toan naslov djela glasi: Kratko skupgliegne chudoredne, iliti morale bogoslovicze svarhu sedam katolicanske czarkve sakramentah iz Svetoga pisma, Ankona, 1782. Usp.: A. S. KOVAI, nav. dj., 113.
114.

62 Augustin Mileti ivio je od 1763. do 1831. Zasluan je za unapreenje kolstva. Prvi u BiH uvodi teajeve i na taj nain opismenjavao je iroke narodne mase. Navedeno djelo je konzervirano i uvezano u HDA u Zagrebu, 2003. Opirnije o Miletiu
i literaturi o njemu vidi: A. S. KOVAI, nav. dj. 255. 257.
63 Sam naslov ovog djela govori koliko se Mileti brinuo za opismenjavanje, osobito mlaih narataja u Bosni. Jednoj knjizi
nedostaje naslovna strana pa sve do 65. Izmeu prednje korice i teksta ove knjige uvezan je 21 list ispisan latinicom, a 3
str. bosanicom. Na 16. str. tog rukopisa napisano je i: Ja dom Jozo Ivkovich od Livna kapelan oliti pomochnik u sellu
Vidossi. Upravo zbog ovog zapisa ovu knjigu smo smjestili, iako je nepotpuna, u staru knjinicu.
64 Dobar dio medicinskih knjiga stare knjinice pripadao je fra Mihovilu Suiu. U FMGG-u uva se kirurki i stomatoloki
pribor fra Mihovila Suia.
65 BOURGERY, Anatomie elementaire: en vingt planches, format Grand Colombier, (Osnovna anatomija na 20 tabli u bojama), Bruxelles, 1838., 90x59 cm, 20 str. s ilustracijama u bojama. Komentar nosi naslov: Anatomie elementaire: explication
des planches, Bruxelles, 1842., 26x18 cm, ima 168 str. bez ilustracija. Ilustracije u Atlasu su zapravo rukom nainjeni crtei.
340

ML08.indd 340

5/22/2009 5:56:03 PM

66 Djelu nedostaje naslovna stranica i nekoliko prvih listova, naslov glasi: De conservanda bona valetudine (O uvanju dobrog
zdravlja). Uz ovu knjigu uvezan je i adligat (privez) pod naslovom: De tuenda bona valetudine (O zatiti dobrog zdravlja).
Autor ovog djela je Eobanus Hessus. Fra Aneo ga u popisu navodi i kao autora De conservanda.
67 U uvodnom dijelu reeno je da su fra Miroslav Daja 1960. i fra Aneo Kai 1961. dostavljali Izvjea Zavodu za statistiku
NR BiH kolikim knjininim fondom raspolae knjinica: 7.200 7.250; fra Aneo 12. svibnja 1961. dostavlja izvjee dr.
fra Rastku Drljiu (direktoru i provincijskom knjiniaru) u Visoko i u njemu navodi da knjinica ima oko 7.500 svezaka,
od toga dvije inkunabule, a dosta rariteta Godinja prinova knjinice iznosi do 50 knjiga i 12 asopisa. AFSG, Sam.
Knji.20 (kut.73).
68 Radilo se o jednom srpskom izdanju (UDK), a u arhivu se nalazilo samo nekoliko listova skraena izdanja. Vjerojatno mu je
to poslao Bojko Papi, knjiniar, iz Banje Luke. AFSG, Sam.Knji.17 (kut. 73).
69 Fra Sreko Peri pobjegao je u jesen 1944. iz BiH i trajno se nastanio u Venezueli 1949. do smrti.
70 AFSG, Kronika, II., 86. (Ljet.2, kut. 40).
71 Fra Leonard Barba (1934. 2006.), samostanski kroniar, obogatio je Knjinicu udbenicima stranih jezika, vrijednim enciklopedijama i rjenicima. Opirnije o njemu vidi: M. VRGO, nav. dj., 24. 25.
72 Fra Lovro Rimac (1939. 2008.) bio je dugogodinji djelatnik upe u Dsseldorfu. Opirnije o njemu vidi: M. VRGO,
nav. dj., 244.
73 Fra Jakov Kupreanin (1935. 2008.) gotovo je cijeli svoj ivot proveo u Njemakoj gdje se bavio pastoralnim radom.
74 Knjinica danas gotovo da i ne posjeduje duplikate. Zbog neposjedovanja adekvatnih prostora za njihov smjetaj, duplikati su odlagani na tavan, no ne zadugo. Koncem devedesetih godina prolog stoljea veliki dio knjininih multiplikata poklonjen je: Gradskoj knjinici u Livnu, franjevakom novicijatu na Gorici, samostanu kolskih sestara franjevaka na Gorici,
knjinici Osnovne kole fra Lovre Karaule u Ljubuniu, Franjevakom samostanu na Petrievcu u Banjoj Luci, Franjevakoj
teologiji u Sarajevu, novoosnovanom Institutu za povijest Bosne Srebrene u Sarajevu i knjinici Franjevakog samostana
u Tomislavgradu. Iz duplikata stare knjinice poklonjen je znatan broj duplikata Filozofskom fakultetu u Zadru, te franjevakim samostanima u Guoj Gori, Rami i Tomislavgradu.
75 Katalogizacija periodinih publikacija zavrena je 1. listopada 2008. godine. Evidentirana su 953 naslova periodinih publikacija. Mnogi od njih prestali su izlaziti, a od nekih imamo samo nekoliko brojeva.
76 AFSG, Sam.Sp.22 (kut. 94).
77 AFSG, Kronika, I., 24 (Ljet. 1, kut. 40).
78 Pregledavajui arhivsko gradivo pronala sam zanimljiv podatak (dopis) vezan uz GZM. Dopis je datiran 15. studenog
1960., a upuen je iz Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu. Tadanji se direktor Muzeja (dr. Alojz Benac) obraa samostanskoj
upravi sa zamolbom za razmjenu duplikata prvih godita (1889., 1890., 1891. i 1892.) GZM koje je knjinica tada posjedovala. Iz dopisa i sadanjeg stanja u Knjinici moe se ustvrditi da je razmjena obavljena. Usp. AFSG, Sam.Knji.17 (kut.73).
79 Franjevake/samostanske knjinice Provincije Bosne Srebrene nisu imale struno obrazovane knjiniare, nego su za te
poslove birali fratre koji su taj posao rado obavljali, i u rijetkim sluajevima ih slali na teaj bibliotekarstva, bolje reeno
katalogizacije.
80 Schematismus almae missionariae Provinciae Bosnae Argentianae pro anno 1864., 63. Usp. M. VRGO, nav. dj., 182.
- 183. Fra Bono Vrdoljak navodi da je odluka Provincijskog kongresa u Guoj Gori o imenovanju knjiniara u samostanskim knjnicama donesena 24. rujna 1868. Usp. M. PETRINIEC, T. EPAROVI, B. M. VRDOLJAK, nav. dj., 10 i bljeku 12
na istoj stranici.
81 Prvo raunalo za FMGG-e kupljeno je posredovanjem Opine Livna u srpnju 1997., a ve u kolovozu iste godine instalirana
je Crolistova baza podataka/knjinini program u Nacionalnoj knjinici u Zagrebu (posredovanjem fra Velimira Valjana). Uz
program Knjinica je dobila i literaturu koja e uputiti i olakati rad djelatnika Knjinice u tom programu, a to su: Pravilnik
i prirunik za izradu abecednih kataloga, 1 - 2, izdan u Zagrebu, 1983. 1986., autorice Eve Verona i Prirunik za UNIMARC
kojega je za Hrvatsku priredila Mirna Willer i Struni katalog Izvod iz univerzalne decimalne klasikacije Janka ivkovia iz
1968. Prirunike Univerzalne decimalna klasikacija, 1 - 2, Zagreb, 2005. 2007. nabavili smo zadnjih godina.
82 Ruica Barii je prva djelatnica FMGG-a, i radi u Muzeju od 1. travnja 1996. godine, kao referent za ope i zajednike poslove, knjiniar i arhivist sve do konca 2007., kad je imenovana za muzejskog bibliotekara, jer je u meuvremena diplomirala
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo na Odsjeku za komparativnu knjievnost
i bibliotekarstvo.
83 Usp. Dnevnik rada 2 Knjinice Franjevakog samostana na Gorici u Livnu od 24. 1. 2004. 10. 5. 2007.
84 Usp. Bosna Srebrena, 1942., br. 3., 4. 5.
85 U ime FMGG-a, tadanji v. d. ravnatelja, dr. fra Bono Vrdoljak uputio je molbu Hrvatskom dravnom arhivu 12. travnja 2002.
i zatraio pomo za sreivanje samostanskog arhiva. Usp. Arhivu FMGG-a, Dopisi 2002. primljeni i poslani, D-31/2002., od
12. travnja 2002.
341

ML08.indd 341

5/22/2009 5:56:03 PM

86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99

100
101
102

103
104
105
106
107
108
109
110

111
112
113
114
115
116
117
118
119
120

Stjepan RAZUM, Pismohrana Franjevakog samostana sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu, Prethodna napomena, 1.
Isto.
Boravio je u samostanu od 16. do 21. srpnja 2005.
Usp. S. RAZUM, nav. dj., 1.
Meu spisima najstariji je datiran 1639., a koliko se moe vidjeti rije je o prijepisu starijeg spisa. Vidi: AFSG, Sam.Sp.1 (kut. 90).
U HDA-u su uglavnom stavljali peat s godinom restauracije. Zna se da su prve knjige Franjevakog samostana obnovljene
1998. godine. No i danas se jedan dio naih matinih knjiga obrauje u Dravnom arhivu u Splitu.
Ova matina knjiga spada na upu Ljubuni, pisana je bosanicom, pisana je od 1771. 1781., a obnovljena je u HDA
1998./1999. AFSG, upni arhiv Ljubuni, Mat.Kr.1 (kut. 840).
AFSG, Mat.Kr.2 (kut. 840), Mat.Vje.1 (kut. 842) i Mat.Umr.1 (kut. 843, upni arhiv Ljubuni).
AFSG, Mat.Kr.1 (kut. 870), Mat.Vje.1 (kut. 871b, upni arhiv Vidoi).
AFSG, Mat.Umr.1 (kut. 873a, upni arhiv Vidoi).
AFSG, Mis.1 (kut. 877b, upni arhiv Vidoi).
AFSG, Mat.Obi.1-10 (kut. 874-875a-c, upni arhiv Vidoi). U Dravni arhiv u Split poslane su na konzervaciju i restauraciju
Matice obitelji/Stanje dua Livanjske upe. Vidi: Arhivu FMGG-a, D-308/2007., od 17. listopada 2007.
AFSG, An.Kai 26 (kut.470A). U popisu Tursko-arapske zbirke (Turcike) u AFSG stoji da se pod oznakom Tur.17 nalazi erijatski zakonik iz 1480. Izvorni prijepis s poetka 18. stoljea, na arapskom jeziku.
AFSG, Tur.37 (kut. 113), a kratica Tur. odnosi se na arh.grad. pod nazivom Tursko-arapske knjige i isprave (kut. 110-113). Na
poleini ovog dokumenta rukom je napisano da je rije o tubi na Metropolite kako s dvanaest konjanika po selim zulum su
inili. Pisano turske godine 983. miseca abana. Stara ozn. 3.
AFSG, Tur.38 (kut. 113, st. ozn. 244). Opis dokumenta nalazi se na njegovoj poleini. Bujuruldija je pisana arapskim pismom
na turskom jezikom.
AFSG, Tur.40 (kut. 113). U arhivu se nalazi tekst na latinskom i hrvatskom jeziku, a potpisao ga je provincijal fra Andrija
Kujundi, Deravnik (kako stoji u dokumentu) Bosne Srebrene.
AFSG, Rijet.1 (kut. 400), a kratica Rijet. odnosi se na arh.grad. pod nazivom Ostavtine zajednike razne subrae (kut. 400420). Knjiga je obnovljena i uvezana u Restauratorsko-konzervatorskom odjelu HDA u Zagrebu, 1982. Uz knjigu je priloen
dopis o prvotnom stanju i o restauratorsko-konzervatorskim zahvatima na knjizi.
AFSG, Rijet.9 (kut. 400). Uz grbovnik je priloen dopis fra Bone apine upuenog fra Anelu Kaiu iz kojega saznajemo da
je fra Aneo nainio jo jednu kopiju grbovnika i poklonio ga samostanu u Fojnici. Dopis je datiran 23. svibnja 1965.
AFSG, Svjet.1-63 (kut. 180-203, a kratica Svjet. odnosi se na arhivsku grau pod nazivom Zbirka svjetlopisa). Najstariji svjetlopisi su iz 1888. godine, a dobar dio njih nalazi se u koricama.
Gabriel i tefa Jurki ivjeli su u Franjevakom samostanu na Gorici od 1956. godine pa sve do smrti (tefa je preminula
1971., a Gabriel 1974. godine).
Aldo Kezi je roen 1959. u Livnu. Dar franjevakom samostanu na Gorici. Usp.: S. RAZUM, nav. dj., 1.
Kronoloki prikaz ovih, ali i svih kroniara Franjevakog samostana na Gorici bit e prikazan u tablici iza ovog teksta
Fra Jeronim Vladi (1848. 1923.) poeo je pisati kroniku 1876. Usp. Kronika, I., 1. 14.
Vjerojatno je Drugi svjetski rat utjecao na pisanje kronike, no to nije zabiljeeno!
Po Vladimiru Aniu ljekarue su puke knjige s popisom i opisom lijekova, no nae ljekarue su sadravale i upute za koritenje tih lijekova i vrijeme koritenja istih, te ponekad se u njima mogu nai i recepti za lijeenje stoke. Vidi: Vladimir ANI,
Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000., 556.
AFSG, Ljek.1-33 (kut. 420-421), a kratica se odnosi na grau pod nazivom Ljekarue i medicina (kut. 420. 421.).
AFSG, Ljek.15 (kut. 420).
Prijevod: Knjiga Nikole Stipanovia
AFSG, Ljek.13 (kutl 420).
AFSG, Ljek.27 (kut. 420).
AFSG, Ljek.26 (kut. 420), prijevod: Napisano godine Gospodnje 1791.
AFSG, Ljek.30 (kut. 420).
Fra Lovro Vuci (1812. 1868.).
AFSG, Ljek.24 (kut. 421).
AFSG, Ljek.22 (kut. 421). Prijevod: Botanika primijenjena u medicini. Otac Mihovil Sui iz Livna, Reda manje brae.

342

ML08.indd 342

5/22/2009 5:56:03 PM

121 AFSG, Sam.Knji.4 (kut. 71)

122 Usp. Bono Mato VRDOLJAK, Franjevaki muzej i galerija Gorica u Livnu, Arheoloka zbirka Franjevakog muzeja u Livnu, str.
11. 14. Do sredine 20. st. vanu ulogu u brizi za kulturnu batinu livanjskog kraja imali su fra Lovro Karaula, fra Grgo Lozi,
fra Bono Juri-Drenjak, fra Anto Brei i fra Vladimir Doli.
123 Isto, 15. 16.
124 Rjeenje da se u sudski registar registriranog suda upie utemeljenje ustanove pod nazivom: Franjevaki muzej i galerija
Gorica Livno, U/s-16/96. Opi akti (AFMGG)
125 Kronika, II., 174. 175. (AFSG, Ljet.2, kut. 40). U zgradi Opine Livna, s ciljem ouvanja i obnove kulturne batine livanjskog
kraja i s ciljem rjeenja statusa samostanskog muzeja, odran je sastanak 10. srpnja 1975. Na sastanku su bili nazoni u ime
samostana: fra Vlado Tiinovi, gvardijan, fra Bono Vrdoljak, upnik u Livnu i dekan, te fra Lovro Sui, knjiniar, a u ime
Opine bili su nazoni Mirko Vrgo, direktor pote i predsjednik komisije za vjerska pitanja pri Opini Livna, Izet Balagi,
predsjednik Izvrnog vijea Opine Livna, Ago Pivi i Duan Niki, kustos novoosnovanog Zaviajnog muzeja u Livnu
126 Usp. Osobni dnevnik fra Bogdana Jolia, sv. I., str. 64.
127 Na snimanju postojeeg stanja muzejskih eksponata, na temelju kojih je trebalo napraviti projekt za muzej, radila je posebna ekipa strunjaka i svoje prijedloge dostavila arhitektu u Sarajevo.
128 Usp. Kronika, III., 343. (AFSG, Ljet.3., kut. 41). Dana 4. 2. 1992. gvardijan zahvaljuje Republikom zavodu za kulturu u Sarajevu za poslanu i primljenu novanu pomo u iznosu od 4,000.000 din. za izgradnju muzejskih prostorija i preporuuje se za
daljnju potporu. Opinsko vijee Livno 3. 8. 1994. dodjeljuje 54.000 DM za gradnju muzejsko-galerijskog prostora.
129 Ugovor o osnivanju ustanove Franjevakog muzeja i galerije Gorice Livna vidi AFMGG, D11/1995. i 01 023-684/95.
130 Izvjee od rujna 1999. do rujna 2000. AFMGG-a, D-16/2001.
131 Franjevaki muzej i galerija Gorica-Livno arheoloka postava, AFMGG, D-59/99.
132 Odluka J. P. Hercegbosanske ume o dodjeli pomoi, AFMGG, D-30/2000.
133 Izvjee o radu od rujna 1999. do rujna 2000. AFMGG-a, D-16/2001 i Izvijee o radu u 2001. godini, D-15/2002.
134 Izvijee o radu u 2002. godini, AFMGG, D-28/2003.
135 Zavrno izvjee o utroku sredstava potpore Ministarstva kulture HR za 2005. godinu, AFMGG, D-208/2006.
136 Izvijee o radu u 2007. godini, AFMGG, D-78/2008.
137 Izjava o spremnosti nanciranja gradnje novoga muzeja, AFMGG, D-9/1999.
138 Usp. Kronika, IV., 224. AFSG, Ljet.4 (kut. 45).
139 U ruenju i odvozu materijala sudjelovala su poduzea Livno putovi, J. P. Komunalno Livno i Rudnici ugljena Tunica d. o.
o Livno, a radove na iskopu podrumskih prostora i odvozu materijala izvrilo je poduzee Rudnici ugljena Tunica d. o. o
Livno. Usp. Kronika IV., 300. (AFSG, Ljet 4, kut. 45).
140 Odluka Upravnog vijea FMGG-a Livno o dodjeli radova za izgradnju objekta kulturnog centra, AFMGG, D-59/2000.
141 Govor fra Jakova Kupreanina prigodom polaganja temeljnog kamena, AFMGG, D-67B/2000.
142 Izvjee o radu u 2001. godini, AFMGG, D-28/2003
143 Ugovor o koritenju sredstava Dravnog prorauna Republike Hrvatske za programe iz podruja kulture, AFMGG-a, D80/2002.
144 Ministar Boo Bikupi i Ivica iko, akademski slikar i profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu napravili su odabir slika
Gabriela Jurkia koje su izloene u stalnom memorijalnom postavu u prostorijama FMGG-a. Usp. Kronika, III., 343. (AFSG,
Ljet. 3., kut. 41).
145 Izvjee o radu u 2002. godini, AFMGG, D-28/2003.
146 Izvjee o radu u 2003. godini, AFMGG, D-84/2004.
147 Izvjee o radu u 2005. godini, AFMGG, D-41/02/2006.
148 Izvjee o radu u 2006. godini, AFMGG-a,D-73/2007.
149 Izvjee o radu u 2007. godini, AFMGG-a, D-78/2008.
150 Zahtjev za obnovu proglaenja stare kolenepokretnog dobra nacionalnim spomenikom, AFMGG, D-232/2003.
151 Rjeenje o proglaenju samostanskog kompleksa na Gorici nacionalnim spomenicima BiH izdano je pod brojem 08-3580/05-18, Sarajevo, 25. mart 2005. godine.
152 Rjeenje (odobrenje) za graenje stare kole, AFMGG, D-261/2008. Ovim odobrenjem predvieno je zadravanje postojeih gabarita i konstrukcijskog stropa, preziivanje konstrukcijskih nestabilnih elemenata upotrebljavajui iste materijale i tehnike, zamjenu dotrajalih elemenata, dotrajalog crijepa, elemenata krovne konstrukcije, podne obloge, ponovno otvaranje zazidanih otvora, uklanjanje betonske dogradnje u prizemlju, zamjenu postojee dotrajale stolarije.
343

ML08.indd 343

5/22/2009 5:56:03 PM

Uklanjanje postojee betonske podloge ispred objekta i njezino ponovno izvoenje na odgovarajuoj koti, preziivanje
oteenih zidova uz dersovanje kompletne fasade vapnenom bukom i poploavanje platoa ispred objekta lokalnim
kamenom silit.
153 Kronika samostana na Gorici obuhvaa razdoblje od 1833. godine do danas u est svezaka.
154 U drugoj polovini XIX. st. izlaze prvi hrvatski struni asopisi, splitski Bullettin i Viestnik Hrvatskog arkeologikog drutva, u
kojima su se mogle nai i vijesti o starinama s livanjskog podruja.
155 Fra Lovro KARAULA, Slovo cerkveno: propovijed prigodom blagoslova crkve u Vidoima, Zagrebaki Katoliki list, br. 18,
Teaj VIII., 1857., 138.
156 Usp. MANERALO, Loziev ilirski san, Split Livno, 1992., 26. 55. 78.
157 Isto, 29. 53.
158 O tome pie u Kronici, I, za 1885. godinu. Ulomci su zatim ustupljeni Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
159 Usp. Kronika, I., 86.
160 Usp. Mate ZEKAN, Vizionarova misija: fra Aloysius (Lujo) Marun (1857. 1939.) utemeljitelj hrvatske nacionalne arheologije, Split, 2008., 21.
161 Osniva i predsjednik Hrvatskog starinarskog drutva i Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, 1893., te pokreta Starohrvatske prosvjete, 1895.
162 Usp. M. ZEKAN, nav. dj., 21.
163 Ova crkva je poruena u vrijeme srpske okupacije 1994. godine, nova revizijska iskopavanja 1999. vodio je arheolog
Ljubomir Gudelj. Usp. Lj. GUDELJ, Ranokranski kompleks u Otinovcima na Kuprekoj visoravni, SHP, ser. III., sv. 27.,
Split, 2000., 95. 113.
164 Svi su podatci preuzeti iz ivotopisa fra V. Dolia, Curriculum vitae P. Vladimir Doli, Decani Provinciae Bosnae Argentinae,
Jajce, 8. lipnja 1936., kojeg je sam pisao. Nalazi se u AFSG, Vl.Dol.1 (kut. 432).
165 Podatci prikupljeni na osnovi predaje i sjeanja fra Bone Vrdoljaka. Usp. Darko PERIA, Livno u prethistorijsko doba, Livanjski kraj u povijesti, Split Livno, 1994., 21.
166 Usp. Bono M. VRDOLJAK, Starokranska bazilika i ranosrednjovjekovna nekropola na Reetarici kod Livna, Starohrvatska
prosvjeta (dalje: SHP), ser. III., sv. 18., Split, 1988. (1990.), 119. 194.; Isti, Franjevaki samostan sv. Ive u Livnu tijekom 14. i
15. st., Livanjski kraj u povijesti, Split Livno, 1994., 115. 126.
167 Mato avka je bio podrijetlom iz Sinja, u Livno je doao 1878. g. s austrijskom vojskom. Zavolio je Livno i livanjske starine,
posljednje godine ivota proveo je u svojoj kui u Livnu gdje je i umro 10. studenog 1941. O Mati avki (avi-Vetrani)
vidi: Jozo PETROVI, Mato avka, Napredkov kalendar, sv. 17., Sarajevo, 1928., 87. 90.
168 Usp. Boko MARIJAN, Zajednika grobnica eljeznog doba iz Vaarovina, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (dalje:
GZM), n. s., 40 41/1985., Sarajevo, 1986., 23. 38.; Isti, Ostava ratnike opreme na Grepcima u Livanjskom polju, Opuscula
archaeologica, 19, Zagreb, 1995., 51. 68.
169 Usp. B. M. VRDOLJAK, Starokranska bazilika, 119. 194.
170 Usp. B. M. VRDOLJAK, Franjevaki samostan, 115. 126.; Boko MARIJAN, Bistriki samostan na Groblju sv. Ive u Livnu,
(ili: Starokranski i srednjovjekovni nalazi na groblju Sv. Ive u Livnu), Kalendar sv. Ante 1995., Livno, 120. 126.; Tihomir
GLAVA, Samostan sv. Ivana Krstitelja u Livnu, najstariji franjevaki samostan u Bosni i Hercegovini, Napredak 1995., Sarajevo, 1994., 333. 345.
171 Usp. Kronika, III., 140., 255.
172 Odlukom Opinskog vijea Livno 1992. godine, arheoloki eksponati koji su se zatekli u Zaviajnom muzeju H. Brki, preneseni su u zbirku Franjevakog samostana na Gorici u Livnu.
173 Djelatnost kustosa arheoloke zbirke obavlja diplomirana arheologinja i povjesniarka umjetnosti Marija Mari, a od 2007.
godine unaprijeena je u zvanje vieg kustosa.
174 Na terenskoj dokumentaciji i crtanju muzejskih eksponata radila je eljka Markov, kustosica umjetnike galerije FMGG-a.
175 Livanjski kraj u povijesti, Split Livno, 1994.
176 Na tim poslovima 1998. godine intenzivno su radili Maja Petrinec, Tomislav eparovi, Maja Fabjanac i Mate Zekan.
177 Marko Rogoi kontinuirano radi na konzervaciji i restauraciji metalnih, keramikih i staklenih predmeta, Miran Palok
sudjeluje u izradi terenske dokumentacije, a Zoran Alajbeg je autor fotograja arheolokih eksponata.
178 Maja PETRINEC, Tomislav EPAROVI, Bono Mato VRDOLJAK, Arheoloka zbirka franjevakog muzeja u Livnu, Split, 1999.
179 Ante MILOEVI, Oekujui arheoloku zbirku Franjevakog muzeja u Livnu, Split, 2000.
180 Ivo FADI, Rimsko staklo Argyruntuma, Zadar, 1997.
344

ML08.indd 344

5/22/2009 5:56:04 PM

181 Marija MARI, Ranosrednjovjekovne ostruge iz Litana kod Livna, SHP. Ser. III., sv. 30., Split, 2003.; Ista, Rezultati arheolokih iskopavanja u Litanima kraj Livna, lokalitet Podvornice (Bosna i Hercegovina), Obavijesti HAD-a, br. 1, god. XXXVII/2005.,
Zagreb, 2005., 74. 84.; Ista, Nastavak sustavnog arheolokog iskopavanja na lokalitetu Podvornica u Litanima kraj Livna, Obavijesti HAD-a, br. 3, god. XXXVII/2005., Zagreb, 2005., 113. - 120.; Ista, Rimska Pelva u svjetlu dosadanjih rezultata
arheolokog iskopavanja u Litanima kraj Livna, Hrvatska misao, n. s., 39-40/28, Sarajevo, 2006., 92. 104.; Ista, Pregled
dosadanjih rezultata arheolokog iskopavanja u Litanima kraj Livna, Hercegovina, br. 20, Mostar, 2006., 25. 40.; Ista,
Kasnoantika svjetiljka s lokaliteta Podvornica u Litanima pokraj Livna, Hercegovina, br. 21, Mostar, 2007., 49. 58.; Marija
MARI, Marinka IMI, Ante KEGRO, Pop Tjehodrag i njegov natpis, Povijesni prilozi, god. 26/2007, Zagreb, 2007., 9. 32.;
Tekst pred objavu: A. KEGRO, M. MARI, Epigraphica nova pelvensia antiki sepulkralni spomenici sa Podvornica (Litani)
kod Livna, Vjesnik arheolokog muzeja u Zagrebu.
182 Iskopavanja u organizaciji FMGG-a vodila je Marija Mari, uz prosjeno 7 radnika na iskopu.
183 Autori postava su kustosica arheoloke zbirke Marija Mari, te Miran Palok i Marko Rogoi kao autori likovno-idejnog
projekta postava.
184 Lapidarij je u sklopu nove zgrade Muzeja postavljen i otvoren za javnost 2006. godine: Autori postava su Marko Rogoi,
Miran Palok i Marija Mari.
185 Usp. M. PETRINEC, T. EPAROVI, B. M. VRDOLJAK, nav. dj., 15.
186 Arheolozi koji se ne navode u popisu, ali su sudjelovali u iskopavanjima na Livanjskom polju, te im kao arheolozima, kolegama i suradnicima dugujem zahvalnost: Angela Tabak (Babi), Ljubomir Gudelj, Ante Jurevi, Branka Miloevi i Hrvoje
Vuleti.
187 Bono M. VRDOLJAK, Plodovi ljubavi i rtve: prinosi iz povijesti, kulture i arheologije, Livno, 2005., 174.
188 Usp. Miro VRGO, Leksikon franjevaca Bosne Srebrene iz livanjskog kraja, Sarajevo, Zagreb, Livno, 2003., 151.
189 Usp. Zorislava ULI, Narodne nonje u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1965., 7.
190 Usp. Marijana GUI, Tuma izloene grae, 1955., 180. 181.
191 Usp. Zorislava ULI, Narodna nonja, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, NS, XV. XVI., Sarajevo, 1961., 167.
192 Usp. Miroslav DAJA, Stari zanati u Livnu i neki obiaji u vezi s njima, Sarajevo, 1962., 12.
193 Isto, 11.
194 Usp. Cvetko POPOVI, Privreda, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, NS, XV-XVI, Sarajevo, 1961., 120.
195 AFSG, An. Kai 26, (kut. 470).
196 Usp. Z. ULI, Narodna nonja, 163.
197 Usp. Jelka RADAU-RIBARI, Narodne nonje Hrvatske, Zagreb, 1975., str. <28.>.
198 Isto.
199 Usp. piro KULII, Etnoloka i folkloristika ispitivanja u livanjskom polju: uvod, GZM, Sarajevo, 1961., 5.
200 Josip BALOBAN, Pozdravni govor na otvaranju Teoloko-pastoralnog tjedna (27. sijenja 2004.), Bogoslovska smotra,
LXXIV./2004., 4., 1008.
201 Usp. Tomislav Zdenko TENEK, Teologija slike, Bogoslovska smotra, LXXIV./2004., 4., 1045.
202 Isto.
203 Usp. Marchita B. MAUCK, Umjetnost, Kranska, Suvremena katolika enciklopedija, Split, 1998., 999.
204 T. Z. TENEK, nav. dj., 1062.
205 M. JOZI, Crkva i umjetnost, Bogoslovska smotra, LXXIV./2004., 4., 1020.
206 Usp. Isto, 1013.
207 Josip kardinal BOZANI, Pozdravi na otvaranju XLIV. Teoloko-pastoralnoga tjedna (27. sijenja 2004. godine), Bogoslovska
smotra, LXXIV./2004., 4., 996.
208 Fra Marko KARAMATI, Sakralna umjetnost Bosne Srebrene u drugoj polovici XX. stoljea. Pogled u Bosnu, Zagreb, 2003., 10.
209 Josip DEPOLO, O slikarstvu Gabriela Jurkia, Livno, 2008., 7.
210 Ivanka REBERSKI, Gabriel Jurki: Od secesije do impresije, Zagreb, 2005., 79.
211 Josip DEPOLO, nav. dj., 7.
212 Mirko JURKI, Katalog kolektivne izlobe slika Gabriela Jurkia, Sarajevo - Zagreb - Be , 1911. 1912., 7.
213 Usp. Ferdo VLAI, Boris BARUN, Na razgovor s Gabrielom Jurkiem, Naa ognjita, II., 5. (11.), Duvno, rujan listopad,
1972., 5.
214 Vitomir LUKI, Livno, Bosna franciscana, III./1995., 4., 205.
345

ML08.indd 345

5/22/2009 5:56:04 PM

215
216
217
218
219
220
221
222
223
224
225
226
227
228
229
230
231
232
233
234
235
236
237
238
239
240
241
242
243
244
245
246
247
248
249
250

Isto, 206.
Ivanka REBERSKI, nav. dj., 10.
Citirano prema Milou RADIU, Gabriel Jurki, Predgovor u katalogu retrospektivne izlobe, Sarajevo, 1978.
Isto.
Isto.
Ferdo VLAI, Boris BARUN, Na razgovor s Gabrielom Jurkiem, Naa ognjita, II., 5. (11.), Duvno, rujan listopad, 1972., 5.
Knjiga je tiskana u izdanju Biblioteka Hrvatska kulturna batina, Knjiga 1., Nakladnik je Ekoloki glasnik Donja Lomnica, 2003.
Ivanka REBERSKI, nav. dj., 22.
Usp. Ivanka REBERSKI, nav. dj., 28.
Bonifac BADROV, Narcis Jenko Gabriel Jurki: Korespodencija, Sabrana djela, III., Livno Sarajevo, 1997., 287.
Mirko JURKI, nav. dj., 14.
Tomislav OLA, Livnjaci Livnu, Livno, 1984., Predgovor.
Fra Bono VRDOLJAK, Plodovi ljubavi i rtve: prinosi iz povijesti, kulture i arheologije, Livno, 2005., 14.
Usp. Fra Celestin VLAJI, Uz 70-godinjicu ivota, Bosna franciscana, XV./1964., 4., 65.
Fra Mladen BRI, U spomen fra Anelu Kaiu, Sveta batina, III./1984., 1. (17.), 15.
Fra Mladen BRI, nav. dj., 15.
Fojniki grbovnik tako je nazvan jer se od davnina uva u Franjevakom samostanu u Fojnici i jedini je i najstariji zbornik
grbova koji je sauvan na teritoriju Bosne i Hercegovine
Usp. Muhamed KARAMEHMEDOVI, Fra Aneo Kai, Retrospektiva, Livno, 1986.
H. W. JANSON, Anthony F. JANSON, Povijest umjetnosti: Gustave Courbet, Iz pisma skupini studenata, Varadin, 2005., 938.
Muhamed KARAMEHMEDOVI, nav. dj., Predgovor.
Usp. Marchita B. MAUCK, Umjetnost, kranska, Suvremena katolika enciklopedija, Split, 1998., 1001.
Usp. Ivan AKO, Liturgijsko ruho i posue: znaenje za oblikovanje crkvene likovne svijesti, Bogoslovska smotra,
LXXIV./2004., 4., 1141.
Usp. Fra Celestin VLAJI, nav. dj. 66.
Fra Vendelin KARAI, Fra Mirko osi, iroki Brijeg Mostar, 2004., 5.
Fra M. KARAMATI, nav. dj., 9.
Isto, 26.
Isto, 15.
Usp. Anto DUGONJI, Slike vremena. Pogled u Bosnu, Zagreb, 2003., 140.
Usp. Nikola KOVA, Slikarstvo u Bosni i Hercegovini 1945. 1990., Sarajevo, 2003., 15.
N. KOVA, nav. dj., 9.
Usp. Isto, 13.
Citirano prema N. KOVA, nav. dj., 11.
Usp. N. KOVA, nav. dj., 14. 15.
J. DEPOLO, Figuracije u hrvatskom slikarstvu, Zagreb, 1997., 44.
Isto, 464.
Isto, 24.

346

ML08.indd 346

5/22/2009 5:56:04 PM