Cleuna 1, 2014.

138

Radoslav Dodig

Kult boga Libera na podruju Ljubukoga

139

Radoslav Dodig

Kult boga Libera na podruju

Ljubukoga

Cleuna 1, 2014.

KULT BOGA LIBERA NA PODRUJU

LJUBUKOGA
Radoslav Dodig
Kr. Zvonimira 13
20350 Metkovi
rdodig@gmail.com

140

UDK: 904:292](497.6 Ljubuki)652

Pregledni rad
Primljeno: 31. 5. 2011.
Prihvaeno: 22. 3. 2013.

U radu se opisuje tovanje boga Libera u dolini Neretve, posebice na podruju Ljubukoga. U
Naroni je zabiljeeno est spomenika Liberova kulta, a u Ljubukome tri. Od ljubukih spomenika
dva govore o popravku Liberova hrama. Najee su osloboenici i vojnici bili tovatelji boga
Libera. Na podruju Ljubukoga njegov kult bio je iskljuivo rimske provenijencije, ali u unutranjosti Dalmacije (Livno, upanjac i Glamo) najvjerojatnije je bio interpretatio Romana nekoga
epihorskoga boanstva.
Kljune rijei: Liber, Narona, Ljubuki, kult, hram, inerpretatio Romana

og Liber staro je italsko boanstvo

plodnosti, klijanja i vegetacije te openito raanja i umiranja prirode ((Bruhl,
1953, 30; Dumzil, 1987, 382-383). Vrlo rano
dolo je do njegove asimilacije s bogom Dionisom-Bakhom (KP, 3, 320-321; Simon, 1990,
126-134). tovanje boga Libera bilo je vrlo
popularno u provinciji Dalmaciji, o emu svjedoe brojni nalazi epigrafikih spomenika, bilo
da je Liber samostalan ili u zajednici s Liberom, Silvanom i Izidom i Serapisom (Matijai,
Tassaux, 2000, 66).1 U Dalmaciji najvie je
natpisa pronaeno u Saloni (13) i u Naroni (6),
u Hercegovini 3 u Ljubukome (Dodig, 2006a,
11), a u Bosni 4 na podruju Bihaa (Imamovi, 1977, 394-396). ini se da je ishodite

irenja Liberova kulta u Hercegovini i u jugozapadnoj Bosni (Livno, Tomislavgrad i Glamo) bila Narona (Marin, 1980, 207-210; Pakvalin, 1986, 66-67). U Naroni natpisi u
Liberovu ast javljaju se u republikansko doba:
1. P(ublius) Annaeus Q(uinti) l(ibertus) / Epicadus / aedem Leiberi / Patrus faciund(am)
/ coir(avit) lub(ens) mer(ito).2
2. L(ucius) [L]aetili[us ---] / Liber(o) P[atri ] /
eisdem [probavit].3
Ostali natpisi pripadaju II. III. st. po. Kr.:
3. M(arci) Lusi Se/veri c(larissimi) v(iri) /
Modestus / Lib(ero) templum / ex voto
res/tituit.4

Matijai i Tassaux (2000, 92-96) evidentirali su samo

na Jadranu i u zaleu 48 Liberovih natpisa. Nakon nalaza
jo jednoga natpisa u Ljubukome 2005. (Dodig, 2006a,
7-12), taj se broj popeo na 49.

CIL III, 1784.

CIL III, 1785.
4
CIL III, 1786.
3

Kult boga Libera na podruju Ljubukoga

Radoslav Dodig

Slika 1: Natpis o obnovi hrama Libera i Libere (Arhiv FSH-a)

4. L(ibero) A(ugusto) s(acrum) / Lusius /

Felicio / L(uci) Lusi Se/verini / libert(us)
p(osuit).5
5. L(ibero) A(ugusto)/ M(arcus) Lusius/ Trofimus/ S(camni) lib(ertus).6
6. Libero Pat[ri] / sacrum / M(arcus) Sextius /
Epaphroditus.7
Iz navedenih natpisa vidljivo je da je u Naroni Liberov hram podigao Publije Anej Epikad, sudei po arhainosti natpisa, vjerojatno u
republikansko doba (Patsch 1907, 21; Patsch,
1908, 88), to jedni dre u II. st. pr. Kr. (Bruhl,
1953, 221; Oluji, 1990, 21), a drugi pak u I. st.
pr. Kr. (Zaninovi,1996, 341) ili, jo konkretnije, u doba graanskoga rata izmeu Cezara i
Pompeja 49. 45. pr. Kr. (Wilkes, 1969, 247;
Marin, 1980, 208). Vjerojatno je isti hram u II.
st. po. Kr. obnovio osloboenik Modest (CIL
III, 1786).
U ljubukim natpisima govori se o obnovi
hrama, na prvome spomeniku bogu Liberu, a na
drugome kultnoj zajednici Liberu i Liberi.
1. Poasna tabula ansata 94 x 48 x 15 cm,
od mekoga vapnenaca, s prilino oteenim
5

CIL III, 1787.

CIL III, 1788.
7
CIL III, 8430.
6

natpisom u osam redaka (sl. 1.), ija veliina

slova varira, od 5 cm u prvome retku, u ostalima 3-4 cm, a u zadnjemu retku 1,5 cm. Najvjerojatnije je pronaen na desnoj obali Trebiata,
na iremu potezu Smokovice u Hardomilju, kod
Vukievih kua (Glavini, 1878, XCIII;
Patsch, 1907, 61-62; Bakula, 1970, 159; Bojanovski, 1985, 68, bilj. 11). Natpis se nalazi u
Arheolokoj zbirci FSH-a. Datiranje: 173. po.
Kr.
Templum Liberi/ Patris et Liberae vetus/tate
dilabsum restituit/coh(ors)
Belg(arum) adiectis por/ticibus curam agente/
Fl(avio) Victore (centurione)
leg(ionis) I Ad(iutricis) P(iae) [F(idelis)]/ Severo et Pompeiano/ II co(n)s(ulibus).
Literatura: CIL III, 1790 = 6362 = 8484;
ILS 3381, CINar I, 142-144, br. 11b; Blau,
1870, 626; Hoernes 1880, 39; Patsch,1895b,
13; Patsch, 1907, 70, sl. 33; (=Patsch, 1996, 72,
sl. 33); Patsch, 1914, 165, sl. 28; Betz, 1938,
70, br. 175; Alfldy,1962, 292, br. 7/16; Imamovi, 1977, 400, br. 157; Bojanovski, 1978a,
184, sl. 7; Atanackovi-Sali, 1981, 267-268,
sl. 7; kegro, 1997, 87, br. 11.
Lekcije: 9. redak it(erum), Bojanovski,
1978; Atanackovi-Sali, 1981.

141

Cleuna 1, 2014.

142

Slika 2: Natpis o popravku Liberova hrama

(Foto . Rai)

Slika 3: Ulomak rtvenika posveen Liberu

(Foto R. Dodig)

2. Poasni titul pravokutna oblika, 58 x 42

x 16 cm, naen takoer na podruju Hardomilja
kao i prethodni spomenik (sl. 2.). U jednostruko
profiliranu okviru nalazi se natpis od 6 redaka,
ija slova variraju, od 3,5 cm u prvome retku, 3
u ostalima i 2 cm u zadnjemu retku. Sada u
arheolokoj zbirci FSH. Datiranje: I. st. po. Kr.

3. Ulomak s natpisom nepravilna je etvrtasta oblika, s priblinim dimenzijama 33

cm, v 20 cm i d 26 cm (sl. 3). Pravilno urezana i dobro vidljiva slova, na prednjoj, glatko
obraenoj povrini, u prvome retku iznose 5,5
cm, a u drugom 4 cm. Spomenik je u posjedu
V. Nuia u M. Vratima kod Ljubukoga. Datiranje: I. II. st. po. Kr. Natpis glasi:

Q(uintus) Piseni{i}us Se/verinus (centurio)

leg(ionis) XI Cl(audiae)/
templum Lib(eri) Pat(ris)/ vetustate corrup/tum
porticib(us) adiect(is)/ restituit.
Literatura: CIL III, 8485; CINar I, 151152, br.14b; Blau, 1870, 625; Hoernes, 1880,
39; Imamovi, 1977, 398; Atanackovi-Sali,
1981, 266-267, sl. 6; kegro, 1997, 86, br. 5.
Lekcije: 1. redak Pisentius, Pavan 1958;
CINar I.
Trei spomenik u ast boga Libera pronaen je u srpnju 2005. na lokalitetu Drini, iri
predio Podjurjevice u Mostarskim Vratima kod
Ljubukoga. istei gomilu kamenja u dvoritu
iza kue, mjetanin Vinko Nui sluajno je
otkrio tri dobro obraena kamena ulomka. Bilo
je jasno da je rije o rimskim spomenicima, od
kojih su dva bili rtvenici s natpisima, dok je
trei ulomak bio anepigrafski. Svi su spomenici
klesani od vrlo kvalitetna kamena, vjerojatno iz
jadranskih kamenoloma, jer se domai vapnenac iz Ljubukoga pokazao nekvalitetnim za
epigrafske spomenike.

Sacru(m)/ Libero Patr(i).

Literatura: Dodig, 2006a, 7-12.
Drugi ulomak, sline kamene strukture,
pravokutna je oblika s priblinim dimenzijama
v 25 cm, d 22 cm i 18 cm. U natpisnome
polju vidljivi su u zadnjemu redu tragovi dvaju
slova. Prvo ima samo pri dnu urezanu okomitu
crtu sa serifom, a od drugoga se vidi dio okomite crte i haste okrenute udesno. Vjerojatno je
rije o obrednoj kratici, moda P L, odnosno
P(osuit) L(ibens), (Dodig, 2006a, 8, sl. 2.).
Trei anepigrafski ulomak zaobljeni je dio
neke kamene posude ija priblina visina iznosi
20 cm, debljina 5 cm, a dubina 15 cm (Dodig,
2006a, 8, sl. 3.).
Prva dva spomenika svjedoe da je u Ljubukome bio hram boga Libera, odnosno Libera i Libere, koji je bio obnavljan u dvama navratima, u prvome i drugome stoljeu. Pitanje je

Kult boga Libera na podruju Ljubukoga

Radoslav Dodig

gdje se nalazio spomenuti hram. I. Bojanovski

pretpostavlja da se nalazio s desne obale Trebiata jer su spomenici pronaeni ondje, nizvodno od Franjevakoga samostana na Humcu
(Bojanovski, 1985, 68, bilj. 11). Ipak, bez obzira na mjesto nalaza spomenika, treba pretpostaviti da se Liberov hram mogao nalaziti i na
lijevoj obali Trebiata, ili blizu Franjevakoga
samostana na Humcu ili u blioj okolici rimskoga kompleksa na Grainama.8 Na desnoj
obali Trebiata, ali zapadno od Graina, na
lokalitetu Blinja (Teskera), sluajno su pronaeni ostatci nekoga rimskog objekta koji je
imao podno grijanje, kao i dva nadgrobna natpisa konjanika kohorte I. Bracaraugustanorum
(Dodig, 1985, 102-113). Moda je rije o kakvu imanju ili o taborskoj canabae. Oko 1990.
godine na Grainama, koje su na lijevoj obali
Trebiata, sluajno je pronaen dobro obraen
akroterij, to bi moglo asocirati na kakav sakralan objekt.9 Na breuljku Humac, gdje se danas
nalazi franjevaki samostan, pronaen je glagoljsko-irilini natpis, vjerojatno iz XII. st.,
uvena Humaka ploa, koji je pripadao crkvi
sv. Mihovila (Vego, 1956, 41-61). Na predjelu
Veliki Humac, sjeverozapadno od samostana,
opaaju se ostatci zidova graenih bukom
(Rupi, 1985, 142-152). Sve to govori o kultnome kontinuitetu glavice Humac koja se nalazi nedaleko od Graina.
Novi nalaz natpisa posveena Liberu u
Mostarskim Vratima nije vojne nego civilne
provenijencije. Lokalitet Podjurjevica na Mostarskim Vratima nije nepoznat u arheolokoj
literaturi. Nedaleko od kue V. Nuia jo potkraj XIX. st. naeni su spomenici veterana VII.
legije: Lucija Herenija (CIL III, 6364 = 8488) i
8

Fra Petar Bakula (1970, 159) govori o obilju obraena

kamenja, pregradnih zidova, nasipa, crijepa i opeke na
lokalitetu Gradine, blizu samostana. Upravo je ondje I.
Bojanovski vodio arheoloka iskapanja vjerujui da je
otkrio rimski augzilijarni tabor (Bojanovski, 1988, 366367). Ipak, vjerojatnije je da je rije o aneksu (balneum i
casa) rimskoga vojnoga kompleksa (Dodig, 2006b, 5568).
9
Akroterij se nalazi u Arheolokoj zbirci FSH-a.

Marka Sosija (CIL III, 8493),10 dok se u litici

ispod ceste Ljubuki apljina i danas nalazi
uklesan natpis veterana iste legije Lucija i Gaja
Domicija (CIL III, 8487).11 Nedaleko od Podjurjevice, na lokalitetu Zorbinovac, u jednome
kasnoantikom grobu pronaena je uvena Ara
Augusta, koju su Augustu i Tiberiju postavili
veterani pagi Scunastici (ILIug, 113-114; Abrami, 1950, 235-237). Predio Podjurjevice,
zvan Filovaa, s obiljem graevinskoga materijala u iskrenim zidovima i gomilama, vjerojatno je bio rimska villa rustica ili manje veteransko naselje (AL BiH III, 323). U razdoblju
kada Mostarska Vrata nisu bila odve urbanizirana kao danas arheolozi su na njivama Podjurjevici nailazili na kamene kvadere i ulomke
rimske cigle. Naen je i jedan novi cara Proba, dok se in situ i danas nalazi, pored jednoga
vrlo starog bunara, kasnoantiki poklopac sarkofaga (Bojanovski, 1977, 138, bilj. 107). Na
oblinjemu brdu Jurjevici, na vrhu Gradina,
nalazi se markantna pretpovijesna gradina iz
bronanoga i eljeznoga doba (AL BiH III,
326). Nije iskljueno da se upravo na iremu
predjelu Podjurjevice u Mostarskim Vratima i
istonome dijelu Ljubukoga protezalo rimsko
naselje pagus Scunasticus.
U Naroni eminentni nositelji Liberova kulta jesu osloboenici. Njegovi su epiteti Pater
(triput) i Augustus (dvaput). U Ljubukome svi
natpisi imaju epitet Pater. To govori da su helenizirani osloboenici i vojnici u Naroni i Ljubukome bili promicatelji rimskoga kulta Oca
Libera. Nije bez osnove miljenje da je Liber
bio popularan u osloboenika zbog homonimije
Liber (bog) i liber (slobodan) pa se mogao tovati i kao bog slobode (Medini, 1980, 201).
Osim toga podruje donje Neretve vinarski je
kraj pa su tovanje Libera rado podrali trgovci
vinom, gradska elita i vlasnici velikih imanja
na kojima se uzgajala vinova loza. Gradnju
Liberovih hramova zacijelo je podravala orga10
11

Patsch, 1908, 111 (= Patsch, 1997, 41).

Dodig, 2006b, 209.

143

Cleuna 1, 2014.

144

nizirana zajednica Liberovih vjernika, ali ljudi

skromnijega drutvena statusa jer im je kult
boanstva s veselim obredima olakavao teret
ivota (Gabrievi, 1987, 152). Pojedini istraivai smatraju da je vino u pretpovijesno doba
bilo prihvaeno u Ardijejaca i Daorsa, ali ne i
Delmata (Dzino, 2006, 74-75).
Liberov kult bio je proiren i u unutranjosti provincije Dalmacije te i u drugim provincijama, osobito u Podunavlju. Postavlja se
pitanje je li katkad rije o interpretatio Romana, odnosno krije li se pod Liberovim imenom
kakvo epihorsko boanstvo. R. Mari odluno
je nijekao takvu mogunost (Mari, 1933, 86),
kao i kasnije E. Imamovi (Imamovi, 1977,
162). Kada je pronaen ulomak reljefne ploe s
prikazom Libera u upanjcu (Tomislavgrad),
C. Patsch ustvrdio je da je rije o Liberu epihorskoga podrijetla (Patsch, 1897, 230-231).

Piui o nalazima reljefa boga Libera iz jugozapadne Bosne, meu kojima je jedan s natpisom iz Vaarovina (Priluka kod Livna), a drugi
iz umnjaka kod Glamoa, V. Pakvalin istie
da je rije o interpretatio Romana, tovie i o
sinkretizmu Libera s Eskulapom (Pakvalin,
1986, 68-69). To bi znailo da je Liberov kult
bio prihvaen u Delmata te da se moe govoriti
o njihovim svetitima (hramovima) u Livnu,
Delminiju i u Glamou (Pakvalin, 1986, 69).
Kako je na reljefima u Vaarovinama i u umnjacima prikazan dionizijski Liber, pa ak i
eskulapovski (interpretatio Graeca?), to se
nazire i na ulomku reljefa iz upanjca na kojemu se jasno istie vinova loza i groe, moe
se utvrditi da je kult vina prodro i u Delmata u
II. III. st. kada je romanizacija doprla i do
majstorskih radionica u provincijalnoj sredini.

Kratice
AEM Archologisch-epigraphische Mittheilungen aus sterreich-Ungarn, Wien
AL BiH Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, sv. 3, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo 1988
ANUBiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo
CBI Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo
CIL Corpus inscriptionum Latinarum, Consilio et auctoritate Accademiae Litterarum Regiae
Borussicae editum, Berolini, 1873-.
CINar Corpus inscriptionum Naronitanarum I, Ereova kula Vid, Arheoloki muzej Split, Macerata Split 1999
FSH Franjevaki samostan na Humcu, Ljubuki
GZM Glasnik Zemaljskoga muzeja, Sarajevo
HAD Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb
ILIug Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMXL et MCMLX repertae et editae sunt, A. Et J. ael.
ILS H. Dessau, Inscriptiones Latinae Selectae, I-V, Berolini, apud Weidmannos, 1892-1916.
KP Der Kleine Pauly, Deutscher Taschenbuch Verlag, Mnchen, I-V, 1979.
SIZ Samoupravna interesna zajednica
VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split
VAPD - Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, Split
ZMS Zemaljski muzej Sarajevo

Radoslav Dodig

Kult boga Libera na podruju Ljubukoga

Literatura
Abrami 1950
M. Abrami, Dva historijska natpisa iz antikne
Dalmacije, Sbornik Gavril Kacarov Serta
Kazaroviana, Sofija 1950, 235-240
Alfldy 1962
G. Alfldy, Die Auxiliartruppen der Provinz
Dalmatien, Acta Archaeologica Academiae
Scientiarum Hungaricae, 14, Budapest 1962,
259-296
Atanackovi-Sali 1981
V. Atanackovi-Sali, Kameni spomenici u
Arheolokoj zbirci na Humcu, Nae starine,
XIV-XV, Sarajevo 1981, 257-284
Bakula 1970
P. Bakula, Hercegovina prije sto godina ili
Topografsko-historijski ematizam Franjevake
kustodije i apostolskog vikarijata u Hercegovini, za godinu Gospodnju 1867. (ematizam fra
Petra Bakule), prijevod Vencel Kosir, Hercegovaki franjevci, Mostar 1970
Betz 1938
A. Betz, Untersuchungen zur Militrgeschichte
der rmischen Provinz Dalmatien, Rudolf M.
Rohrer, Wien 1938
Blau 1870
O. Blau, Dritter Bericht ber rmische
Alterthmer in Bosnien, Monatsberichte der k.
Preussichen Akademie der Wissenschaften zu
Berlin, Berlin 1870, 619-629
Bojanovski 1977
I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i
predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj
provinciji Dalmaciji. Prethistorijska i antika
komunikacija Salona Narona i njena topografija u svjetlu arheolokih i historijskih izvora,

ANUBiH, Godinjak XV, CBI, k. 13, Sarajevo

1977, 83-152
Bojanovski 1978
I. Bojanovski, Stanje i problemi antikih istraivanja u Hercegovini, Tribunia 4, Trebinje
1978, 161-188
Bojanovski 1985
I. Bojanovski, Epigrafski i topografski nalazi
sa podruja antike Bigeste (pagus Scunasticus), 100 godina Muzeja na Humcu, SIZ opine
Ljubuki, Ljubuki 1985, 65-94
Bojanovski 1988
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko
doba, ANUBiH, Djela, k. LXVI, CBI, k. 6,
Sarajevo 1988
Bruhl 1953
A. Bruhl, Liber Pater: Origine et Expansion du
Culte dionysiaque Rome et dans le Monde
romain, Boccard, Paris 1953
Dodig 1985
R. Dodig, De Lubussa disputationes archaelogicae et epigraphicae, 100 godina Muzeja na
Humcu, SIZ kulture opine Ljubuki, Ljubuki
1985, 95-118
Dodig 2006a
R. Dodig, Nalaz rimskih spomenika u Mostarskim Vratima kod Ljubukog, Hercegovina 20,
Mostar 2006, 7-12
Dodig 2006b
R. Dodig, Rimski kompleks na Grainama kod
Ljubukog. Post scriptum istraivanja dr. Ive
Bojanovskoga, Hrvatska misao, 39-40, Sarajevo 2006, 55-68

145

Cleuna 1, 2014.

Dumzil 1987
G. Dumzil, La religion romaine archaque.
Avec un appendice sur la religion trusque. 2.
d. revue et corrige, P. Payot, Paris 1987,
382-383
Dzino 2006
D. Dzino, Delmati, vino i formiranje etnikog
identiteta u predrimskom Iliriku, VAPD 99,
Split 2006, 71-80

146

Gabrievi 1987
B. Gabrievi, Bog Laetus (Veseli bog). Studije
i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta, Knjievni krug, Split 1987, 151-159
Glavini 1878
M. Glavini, Aus einem Reiseberichte des k. k.
Conservator M. Glavinich, Mittheilungen Zenral Commission zur Erforschung und Erhaktung der Baudenkmale, Wien 1878, XCI-XCIV
Hoernes 1880
M. Hoernes, Rmische Alterhmer in Bosnien
und der Hercegovina, AEM 4, Wien 1880, 3247
Imamovi 1997
E. Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici
na podruju Bosne i Hercegovine, V. Maslea,
Sarajevo 1977
Mari 1933
R. Mari, Antiki kultovi u naoj zemlji, Beograd 1933, pretisak igoja tampa, Beograd
2003
Marin 1980
E. Marin, O antikim kultovima u Naroni, .
Rapani, Dolina rijeke Neretve od prethistorije
do ranog srednjeg vijeka, HAD, sv. 5, Split
1980, 207-212

Matijai, Tassaux 2000

R. Matijai et F. Tassaux, Liber et Silvanus,
Les cultes polythistes dans l'Adriatique Romaine, Ausonius, Bordeaux 2000, 65-117
Medini 1980
J. Medini, Uloga osloboenika u ivotu Narone, . Rapani, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Znanstveni
skup HAD-a, Metkovi, 4.-7. X. 1977, HAD,
sv. 5, Split 1980, 195-206
Oluji 1990
B. Oluji, Liberov kult na podruju rimske
provincije Dalmacije, Latina et Graeca 35,
Zagreb 1990, 3-30
Pakvalin 1986
V. Pakvalin, Dva reljefa s prikazom boga Libera iz jugozapadne Bosne, GZM, sv. 40/41,
Sarajevo 1986, 61-70
Patsch 1895
K. Patsch, Rimske pomone ete (alae et cohortes auxiliares) u provinciji Dalmaciji, Deseti
izvjetaj Velike gimnazije u Sarajevu, Zemaljska tamparija, Sarajevo 1895, 5-26
Patsch 1896
C. Patsch, Archologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der rmischen Provinz Dalmatien, Erster Theil, Kutac bei Ljubuki, WMBH, 4, Wien.
Patsch 1897
C. Patsch, Novi spomenici iz upanjac Delminiuma, GZM IX, Sarajevo 1897, 227-243
Patsch 1907
C. Patsch, Zur Geschichte und Topographie
von Narona, Schriften der Balkankommission,
Antiquarische Abteilung V, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, Wien 1907
Patsch 1908

Radoslav Dodig

C. Patsch, Kleinere Untersuchungen in und um

Narona, Jahrbuch fr Altertumskunde, II Band,
H. 2-3, Wien 1908, 87-117
Patsch 1914
C. Patsch, Zbirke grkih i rimskih starina u
bos.-herc. zemaljskom muzeju, GZM 26, Sarajevo 1914, 141-219
Patsch 1996
C. Patsch, Povijest i topografija Narone, Matica hrvatska, Ogranak u Metkoviu, Metkovi
1996
Patsch 1997
C. Patsch, Manja istraivanja u Naroni i oko
nje, Matica hrvatska, Ogranak u Metkoviu,
Metkovi 1997
Pavan 1958
M. Pavan, Ricerche sulla provincia romana di
Dalmazia, memorie, Classe di scienze morali e
lettere, vol. XXXII, Istituto Veneto, Venezia
1958
Rupi 1985
B. Rupi, Humaka ploa, 100 godina Muzeja
na Humcu, SIZ kulture opine Ljubuki, Ljubuki 1985, 141-157

Kult boga Libera na podruju Ljubukoga

Simon 1990
E. Simon, Die Gtter der Rmer, Hirmer Verlag, Mnchen 1990
kegro 1997
A. kegro, Inscriptiones Latinae et Graecae
Bosniae et Hercegovinae, Opuscula Archaeologica 21, Zagreb 1997, 85-116
Vego 1956
M. Vego, Humaka ploa (najstariji pisani
spomenik u Bosni i Hercegovini), GZM, sv. XI,
Sarajevo 1956, 41-61
Wilkes 1969
J. J. Wilkes, Dalmatia, Harvard University
Press, Cambridge, Massachusets 1969
Zaninovi 1996
M. Zaninovi, tovanje Libera na istonom
Jadranu, Od Helena do Hrvata, kolska knjiga,
Zagreb 1996, 338-343

147

Cleuna 1, 2014.

The cult of the god Liber in the Ljubuki area

Key words: Liber, Narona, Ljubuki, cult, temple, interpretatio Romana

148

The god Liber, the old Italic divinity of

fertility, germination and vegetation, and of the
natural cycle of birth and death, was assimilated with the god Dionysius-Bacchus at a very
early date. Worship of the god Liber was very
popular in the province of Dalmatia, as attested
by the many finds of epigraphic monuments,
most of which were found in Salona (13) and
Narona (six), with three in Ljubuki, Herzegovina, and four in the Biha region of Bosnia.
Narona seems to have been the point from
which the cult of Liber spread into Herzegovina
and south-western Bosnia (Livno, Tomislavgrad and Glamo). The Ljubuki inscriptions
refer to the restoration of a temple, the first
monument of the god Liber, and to another cult
community to Liber and Libera (CIL III, 8484
and 8485), while the third is part of a sacrificial
altar.
1. Templum Liberi/ Patris et Liberae vetus/tate
dilabsum restituit/coh(ors)
Belg(arum) adiectis por/ticibus curam agente/
Fl(avio) Victore (centurione)
leg(ionis) I Ad(iutricis) P(iae) [f(idelis)]/
Severo et Pompeiano/ II co(n)s(ulibus).
2. Q(uintus) Piseni{i}us Se/verinus (centurio)
leg(ionis) XI Cl(audiae)/
templum Lib(eri) Pat(ris)/ vetustate corrup/tum
porticib(us) adiect(is)/ restituit.
3. Sacru(m)/ Libero Patr(i).
Though the monuments were found at
Hardomilje, the temple to Liber could also have
been on the left bank of the Trebiat, or near
the Franciscan Monastery at Humac, or yet
again near the Roman complex at Graine. A
newly-discovered inscription to Liber in Mo-

starska Vrata is of civilian rather than military

provenance. It is not impossible that the Roman settlement of pagus Scunasticus lay in the
wider Podjurjevica area in Mostarska Vrata and
the eastern part of Ljubuki.
The leading proponents of the cult of Liber
in Narona were freedmen; here the inscriptions
bear the epithets Pater (three times) and Augustus (twice). All the inscriptions in Ljubuki
have the epithet Pater. All the indications are
that the Hellenized freedmen and soldiers in
Narona and Ljubuki followed the Roman cult
of Pater Liber. It is quite possible that Liber
was popular among freedmen on account of the
homonymy Liber (god) and liber (free), and
that he may therefore have been worshipped as
the god of liberty. In addition, the lower
Neretva region is a wine-producing area, where
wine merchants, the urban elite and big landowners with their own vineyards readily embraced the cult of Liber. The erection and restoration of temples to Liber was doubtless
welcomed by the organized community of
those who worshipped Liber as well as by those
of humbler social status. It was a purely Roman cult in Narona and Ljubuki, which was
not the case in the hinterland of the province of
Dalmatia. The cult of Liber was adopted by the
Delmatae, and there were sanctuaries dedicated
to him in Livno, Delminium and Glamo.
Reliefs at Vaarovine and umnjaci depict a
Dionysian or even Aesculapian Liber (interpretatio Graeca?), with grapes and vines, as can
also be made out on a relief fragment from
upanjac, showing that by the 2nd to 3rd century
the cult of the vine had reached Delmatae territory.