Cleuna 1, 2014.

28

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

29

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

Konzervatorsko-restauratorski radovi
i rezultati najnovijih analiza na
tekstilnome platu iz prapovijesnoga
zemljanog tumula br. 16, Pustopolje,
Kupres

Cleuna 1, 2014.

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI
RADOVI I REZULTATI NAJNOVIJIH ANALIZA
NA TEKSTILNOME PLATU IZ
PRAPOVIJESNOGA ZEMLJANOG TUMULA
BR. 16, PUSTOPOLJE, KUPRES

30

Marija Mari Bakovi

Franjevaki muzej i galerija Gorica Livno
Gorika cesta b. b.
Livno, BiH
m.maric.bakovic@fmgg-livno.com

Gordana Car
Hrvatski restauratorski zavod
Odjel za tekstil
Ilica 44, Zagreb, RH
gcar@h-r-z.hr
UDK:
903-307.3(497.6 Kupres, Pustopolje)6373]7.025
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 28. 2. 2013.
Prihvaeno: 22. 3. 2013.

...unutra pjevae ona Krasno i uza stan tkae drei zlaani unak.
(Homer, Odiseja, 5. pjevanje, Spilja Kalipsina, amac Odisejev, 43-147)

Tekst donosi pregled konzervatorsko-restauratorskih radova na tekstilnome platu iz bronanodobnoga tumula br. 16, na Pustopolju (Kupreko polje), smjetenome u FMGG-u u Livnu. Dan
je osvrt na okolnosti nalaza i na dosadanje rezultate analiza vezanih za tekstil ukljuujui i radiokarbonsku analizu. U sreditu zemljanoga tumula podignuta je drvena grobna konstrukcija u koju
je poloen pokojnik umotan u tekstilni plata veliine 300 x 170 cm. Plat tkan od vunenih vlakana,
dobivenih od balkanskoga muflona ili divlje ovce, sauvao se zbog anaerobnih uvjeta unutar tumula. Tijekom iskopavanja zbog nagle promjene mikroklimatskih uvjeta, inae itav, plat se raspao
na 596 fragmenata razliitih dimenzija. Mikroklimatski procesi u tumulu i proces raspadanja pokojnikova tijela doveli su do velikih oteenja platna. Pripremajui radove na stalnome arheolokom postavu, uoeno je kako fragmenti plata zahtijevaju nov postupak konzervacije i restauracije
te nov nain prezentacije, nakon ega se pristupilo cjelovitu konzervatorsko-restauratorskomu
zahvatu u organizaciji Hrvatskoga restauratorskog zavodu u suradnji s Tekstilno-tehnolokim fakultetom u Zagrebu. Nakon zavrenih radova pogrebni je plat izloen u arheolokome postavu
FMGG-a u Livnu.
Kljune rijei: prapovijesni plat, Pustopolje, vunena vlakna, konzervatorsko-restauratorski
radovi, rekonstrukcija tkanja, okomiti tkalaki stan

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

a Kuprekome polju1 registriran je 51

zemljani tumul. Do sada je njih sedam
istraivano. Pokazalo se da je samo
tumul 16 na Pustopolju podignut iznad groba,
dok su ostali vjerojatno podignuti kao kenotaf
ili poasni, ritualni tumul bez groba. U lipnju i
srpnju 1983. i 1984. godine izvedeno je sustavno arheoloko iskopavanje velikoga tumula br.
16 na Pustopolju u organizaciji Centra za balkanoloka ispitivanja ANUBiH, pod vodstvom
arheologa Alojza Benca (Benac, 1986, 53).
Tumul br. 16 kruni je humak izraen od
zemlje u kombinaciji s mahovinom, podignut
iznad drvene grobne konstrukcije.2 Pokojnik je
bio poloen u drveni lijes u zgrenu poloaju
ruku podignutih do glave, bez odjee i nakita,
umotan u tekstilni plat. Prema arheolokim
nalazima i nainu ukopa smatralo se kako grobna konstrukcija pripada kulturi ranoga bronanog doba.3 Na osnovi dobivenih rezultata
iskopavanja i provedenih analiza dobrim se
dijelom moe rekonstruirati ivot bronanodobnoga kuprekog ovjeka.
Prema rezultatima antropoloke analize u
grob je ukopan mukarac visine 1,70 cm, dob u
trenutku smrti procijenjena je na oko 60 godina
(Benac, 1986, 65, 85). Vjerojatno je za ivota
bio jedan od plemenskih ili rodovskih prvaka,
na elu dobro organizirane i blisko povezane
stoarske zajednice koja je obitavala na Kuprekome polju. Drvena grobna konstrukcija i
pogrebni obred pokazuju da su pogreb obavili
nomadski stoari stepskoga podrijetla, koji su
prihvatili odreene kulturne elemente autohtonoga stanovnitva zato to u ovome sluaju nije
1

Krka visoravan, na nadmorskoj visini 1117 do 1150 m,

povrine 93 km, najvea duina polja iznosi 24 km, a
prosjena je irina polja 10 km.
2
Na gornjoj povrini tumula otkriveno je 16 naknadno
ukopanih kasnosrednjovjekovnih grobova (Benac, 1986,
96).
3
Prvotna starost ostataka odreena je C14 analizom raenoj na uzorku drveta iz grobne konstrukcije. Prema objavljenim rezultatima analize, koja je nakon iskopavanja
nainjena u Institutu Ruer Bokovi u Zagrebu, dobivena je konvencionalna starost od 3660 120 godina prije
sadanjosti (Benac, 1986, 66, 93).

rije o pokapanju u jamu, nego polaganju drvene konstrukcije na povrinu zemlje (Benac,
1986, 74-76, 80).4 Pripadali su posljednjemu
valu velike indoeuropske seobe, zakanjelomu
selidbenom pokretu stepskih nomada u kojem
bi Kupreko polje bilo najzapadnije podruje
do kojega su doprli (Benac, 1986, 79).
Stanovnici Kuprekoga polja bili su vjeti
obraivai drveta. Daske od kojih je nainjen
lijes usjecima su meusobno dobro uglavljene
pa je lijes bio gotovo hermetiki zatvoren (sl.
1.). Drvo od kojega je izraena konstrukcija
jedna je vrsta brijesta Ulmus leavis, Pall. (Benac, 1986, 58, 92). Predmeti od drveta rijetko
su sauvani pa je ovaj lijes rijetka potvrda izrazito razvijene kulture obradbe drveta. Kao jedna od preaka za uvrivanje grobne konstrukcije uporabljena je drvena plaznica saonica
(sl. 2.). Budui da su i donji rubovi uzdunih
dasaka lijesa bili zaobljeni i prilagoeni za
vuu, oito je da su pripadnici ove grupe na
Kuprekome polju bili naviknuti na uporabu
saonica i duge zime s mnogo snijega.
O razvijenoj kulturi obradbe drveta na Kuprekome polju svjedoe i drveni predmeti iz tumula na Dokanovoj glavici (Benac, 1986, 33).
Rije je o oruu ili predmetima simboline
namjene, u svakome sluaju rijetko sauvanim
drvenim izraevinama iz bronanoga doba.
Biljni materijal kojim je bila obloena grobna
konstrukcija pripada vrsti Camelina sativa (L.)
Crantz ili, po domau, lanik (Benac, 1986, 88).
Ovo je jedan od najstarijih nalaza te biljke koja
i danas uspijeva. Listovi lanika toksini su, ali
sjemenke sadre ulje koje se moe rabiti za
osvjetljavanje i izradbu sapuna, a utvrene su i
njegove nutritivne vrijednosti. Moemo pretpostaviti da su stanovnici Kuprekoga polja
poznavali navedena svojstva ove biljke, moda
su se njome sluili radi odreenoga konzerviranja grobnice.
4

Autohtonim elementima bronanodobnoga stanovnitva

na Kuprekome polju pripadaju i ulomci keramikih
posuda na Dokanovoj glavici i Poganoj glavici.

31

Cleuna 1, 2014.

32

Slika 1: Rekonstrukcija drvenoga sanduka

(crte: Sead erkez)

Slika 2: Drvena grobna konstrukcija

(crte: Sead erkez)

Zahvaljujui prapovijesnomu grobu jo je

jedna biljna vrsta identificirana na Kuprekome
polju. Naime pri gradnji tumula sluili su se
mahovinom koja je svojom kompaktnou mogla posluiti za uvrivanje zemljanoga plata
(Benac, 1986, 73, 75).5 Kao nomadi, ondanji
su se stanovnici bavili stoarstvom i bili su
vjeti obraivai koe. U unutranjosti lijesa
podnica je bila prekrivena tankom ivotinjskom
koom koja je identificirana kao koa nekoga
sisavca. Na Kuprekome polju nisu otkrivena
prava naselja iz toga doba, to se moe objasniti pretpostavkom o nomadskome nainu ivota
i mijenjanju stanita. Jedini lokalitet koji upozorava na njihovo trajnije zadravanje jest Pogana glavica u sjevernome dijelu Polja, na kojoj su uz tragove naseljavanja naeni ulomci
keramikih posuda iz ranoga i srednjega bronanog doba (Benac, 1986, 80, T. 12, sl. 6-10) te
bronani predmeti iz kasnoga bronanog doba,
meu kojima je sjekira tipa kelt i igla.6 Noviji
nalazi bronanih predmeta vaan su pokazatelj
kontinuiteta ivota na jednome lokalitetu na
Kuprekome polju tijekom ranoga do kasnoga
bronanog doba. Posve je sigurno da je kunomu inventaru pripadao tkalaki stan te da su s

obzirom na sauvani tekstilni plat ondanji

stanovnici bili vjeti pri obradbi vune i poznavali su tehniku tkanja.

I druge biljne vrste, zahvaljujui botanikim analizama

uzoraka s Dokanove glavice, identificirane su na Kuprekome polju (Benac, 1986, 34).
6
Predmete je Muzeju ustupio Jure Pavi iz Podhuma.
Rije je o sluajnim nalazima tijekom stacioniranja hrvatske vojske na Poganoj glavici za vrijeme rata 1990-ih.

Tekstilni grobni plat iz zemljanoga tumula br. 16 na Pustopolju (inv. br.

FMGG 6974)
Pokojnik poloen u drveni lijes u sreditu
zemljanoga tumula bio je umotan u tekstilni
plat, dim. cca 300 x 170 cm, tako to je preklopljeni plat prekrivao gotovo cijelu povrinu
lijesa (sl. 3.). Plat u koji je bio umotan pokojnik sauvao se zbog anaerobnih uvjeta unutar
tumula. Lijes je bio ispunjen vodom pa su pokojnik, tekstil i koa stalno leali u vodi. Iznad
i oko lijesa formirale su se tvrde kore tvorei
zatvoreno zvono koje je odravalo konstantnu
vlagu oko drvene konstrukcije. Feroidne estice
na drvenoj konstrukciji i u lijesu, kao i trava
Camelina sativa vjerojatno su pridonijeli konzervaciji. Slino djelovanje vjerojatno su imali i
slojevi mahovine (Benac, 1986, 77). Posljedica
djelovanja navedenih elemenata bila je odravanje cijele konstrukcije i njezine unutranjosti
u prvotnome stanju, a dolo je i do djelomine
mumifikacije pokojnika, pri emu su osim kosturnih dijelova sauvani i ostatci mekih tkiva
(Benac, 1986, 61).

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

nije u najboljemu stanju: mikroorganizmi su

unitili vlakna te su sklona stezanju i lomljenju.
Bronanodobna vuna rijetko je ouvana, najblie usporedbe s vunom iz Pustopolja nalaze se u
muflonskim vlaknima sa Sardinije te nalazima
iz Lenk-Schnidejocha u vicarskoj, gdje je
vuna iz ranobronanodobnoga tekstila slina
nalazu iz Pustopolja (Rast-Eicher, 2012). Analiza bojenja tekstila pokazala je na tekstilu iz
Pustopolja ute i crvene komponente koje se
zasad ne mogu poblie odrediti.9 Pripada najranijim poznatim primjerima bojenoga tekstila u
Europi.
Slika 3: Unutranjost drvenoga sanduka
(crte: Sead erkez)

Tijekom iskopavanja zbog nagle promjene

mikroklimatskih uvjeta, inae itav, plat se
raspao na 596 fragmenata raznih dimenzija.
Iako fragmentiran, rubovi su se uglavnom ouvali na osnovi ega su utvrene dimenzije plata. Izraen je od vunenih vlakana dobivenih od
pripitomljenoga balkanskog muflona ili divlje
ovce, na to upuuju niti vlakana razliite debljine i duine. Tekstilni plat nije izvorno raen
za pogreb. Pretpostavlja se da je ve rabljen
prije nego je upotrijebljen za pogrebni ritual
plemenskoga voe kao dio pogrebne opreme.
Veliina i oblik upuuju na to da je najvjerojatnije rije o prekrivau ili ogrtau, bez naznaka
krojenja i ivanja. Mjerenjem vunenih vlakana i
analizom kvalitete vune7 utvreno je kako je
rije o tipinoj bronanodobnoj vuni, pri emu
su vrlo fina vlakna kombinirana s grubim te su
vrlo vjerojatno neznatno pigmentirana.8 Vuna

Tkanje vunenoga plata

Utvrene su etiri razliite tehnike tkanja
kojima je izveden osnovni dio tkanine (1,1),
veliki obrub (4,1), pletenica izmeu obruba i
osnovnoga dijela tkanine (2,2) te ui obrub
(2,1) (sl. 4.). Prije tkanja predenjem su se izraivale niti izvlaenjem i upredanjem vlakana.
Predenje se izvodilo pomou vretena optereena keramikim prljenom. Iako se moglo presti
i bez vretena sukanjem vlakana meu dlanovima, ili pomou vretena bez prljena vrtei ga u
rukama ili valjajui na butinama, s obzirom na
nalaze keramikih prljena na iremu susjednom podruju najvjerojatnije se prelo pomou
vretena optereena keramikim prljenom.
Prea potke promjera je 0,7 0,9 mm te osnove
0,9 1,3 mm (Jrgensen, Grrmer, Mari Bakovi, 2012). Tkanje se izvodilo na vertikalnome tkalakom stanu osnove oteane keramikim utezima (sl. 5.) (Ciszuk, Hammarlund,

U okviru projekta CinBA 2010-2013, u kolovozu 2011.

godine, Muzej su posjetile Lise Bender Jrgensen (Odjel
za arheologiju i religijske studije Norvekoga sveuilita
za znanost i tehnologiju Trondheim) i Karina Grmer
(Odjel za prapovijest, Nacionalno povijesni muzej u Beu), pritom su za potrebe radiokarbonske i drugih analiza
uzeti uzorci vlakana prapovijesnoga tekstila, iji su rezultati ukljueni u ovaj rad.
8
Mjerenje i analiza vunenih vlakana na osnovi uzorka niti
osnove i potke provedeno je u okviru CinBA projekta

(Antoinette
Rast-Eicher,
ArcheoTex,
Ennenda,
Switzerland).
9
Analiza provedena u okviru CinBA projekta (M. van
Bomell, R. Hoffmann-de Keizer, Cultural Heritage
Agency of the Netherlands, Amsterdam).

33

Cleuna 1, 2014.

34
Slika 4: Detalj tkanja tekstilnoga plata
(crte: Sead erkez)

njega livanjskoga i duvanjskoga podruja (Petrinec, eparovi, Vrdoljak, 1999, 52-53). Takoer, iako manje vjerojatno, nije iskljueno
tkanje na vertikalnome tkalakom stanu zadanih dimenzija s dvije poprene ipke koje su se
mogle napinjati te su se pri snovanju oko njih
obavijale niti osnove tako da bi se odmah dobilo dva iva ruba. Druga dva ruba nastala su
utkivanjem potk.10 irina tkanja moe upuivati na potrebu sudjelovanja vie od jedne osobe u postupku tkanja, to je bilo uobiajeno
tijekom bronanoga doba. Tekstil iz Pustopolja
dobro se uklapa u kontekst suvremenoga bronanodobnog tekstila. Tehnologijom izradbe
(tkanje na tkalakome stanu osnove oteane
utezima) te sama vuna moe se najbolje usporediti s tekstilom iz srednje Europe (Jrgensen,
Grrmer, Mari Bakovi, 2012).

Povijest tkanja

Slika 5: Rekonstrukcija tkalakoga stana

u Arheolokome postavu FMGG-a

2008, 122), na to ukazuju i nalazi keramikih

piramidalnih utega iz istoga razdoblja s obli-

Umjetnost tkanja pojavila se u jugozapadnoj Aziji poetkom neolitika odakle se rairila

u Europu. Najstariji tekstil datira iz sedmoga
tisuljea prije Krista. Svi sauvani ostatci tekstila iz neolitikoga razdoblja biljnoga su podrijetla, uglavnom izraivani od lana (Jrgensen,
1992, 114). Lan te ostala biljna vlakna kao
materijal za izradbu tkanina prethodili su vuni.
Smatra se da se vuna na podruju jugozapadne
Azije poela rabiti neovisno o koi i mesu ivotinje poetkom neolitika (Barber, 1991, 25).
Zooloki podatci upuuju na uzgoj ovaca tijekom osmoga tisuljea prije Krista. Ipak, ovce
s vunom pojavljuju se nekoliko tisuljea poslije. Uzorci vunenoga tekstila naeni u spilji
Nahal Mishmar (Palestina) smjetaju se u etvrto tisuljee prije Krista ili u razdoblje eneolitika (Jrgensen, 1992, 114).

10

Na pomoi oko rekonstrukcije tkanja zahvaljujemo dr.

sc. Stani Kovaevi, izv. prof. (Zavod za projektiranje i
menadment tekstila, TTF).

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

Najstariji tekstil na podruju Europe potjee iz etvrtoga tisuljea prije Krista i pripada
kulturi Funnel Beaker (uzorci iz vicarske,
Francuske i Moravske), izraivan je iskljuivo
od biljnih vlakana hrasta, lipe, vrbe i lana. Dijelovi tekstila na podruju Srednje i Sjeverne
Europe, koji uz biljna dijelom sadre i vunena
vlakna, datiraju od 2900. do 2400. godina prije
Krista (Jrgensen, 1992, 114-116) i prvi je
vuneni tekstil na europskome podruju. Najstariji nalazi tekstila na podruju Europe u cijelosti tkani od vune datiraju u rano bronano doba.
Vuna je uz kou i krzno imala glavnu ulogu u
hladnijim krajevima tijekom bronanodobnih
razdoblja. Odlikovala se mekoom, toplinom,
dobrom izolacijom i vodonepropusnou, za
razliku od lana koji je krut i hladan. Prirodna
rastezljivost vunenih vlakana omoguivala je
iznimnu elastinost vunene pree. U najranijim
razdobljima vuna se dobivala od divlje ovce ili
muflona iji je uzgoj zapoeo na podruju jugozapadne Azije odakle se proirio Sredozemljem i u unutranjost. Ranobronanodobne ovce
odlikovale su se dlakavou, po emu se nisu
znatno razlikovale od europskoga muflona.
Vremenom su vunena vlakna u ovaca postala
zastupljenija (Broudy, 1979, 24-25, 29, sl. 1.6,
1.7). to se tie tehnika tkanja, najraniji likovni
prikazi iz razdoblja neolitika odnose se na horizontalni tkalaki stan s osnovom napetom izmeu dviju greda koje dre etiri klina
(Broudy, 1979, 14-15, sl. 1-8). Tijekom neolitika zapoelo je i tkanje na vertikalnome tkalakom stanu osnove oteane keramikim utezima
(Broudy, 1979, 16-19). Tijekom bronanodobnih razdoblja novina su poprjene ipke kojima
su se irile niti osnove (Broudy, 1979, 23-25).

Datiranje vunenoga plata iz Pustopolja

Nakon prvotnoga datiranja grobne konstrukcije na osnovi uzorka drvenoga lijesa u
meuvremenu je postalo mogue radiokarbon-

sko datiranje na malome uzorku tekstilnih vlakana. Datiranje pogrebnoga plata analizom
radiokarbonskim ugljikom provedeno je na
Kraljevskome institutu umjetnike batine (IRPA) u Bruxellesu, Belgija.11 Na osnovi kalibriranih datuma tekstil se datira u razdoblje izmeu 1495. i 1435. godina prije Krista (3195 +/30, konvencionalna C14 starost izraena u godinama prije sadanjosti). Rezultati ranijega
datiranja na uzorku drveta lijesa objavljeni su i
donose konvencionalnu starost od 3660 +/-120
godina prije sadanjosti (Benac, 1986, 66, 93).
Lako je uoiti odstupanja u konvencionalnoj
starosti dvaju uzoraka unutar jedne grobne
cjeline. To nas je potaklo na dodatna istraivanja.12 Naravno, time se otvara mnogo dvojb,
na to smo se osvrnuli u zakljunim razmatranjima.

Rekonstrukcija tkanja vunenoga plata

Detaljnom tehnikom analizom fragmenata
vunenoga plata utvrene su tri vrste ivih rubova bez tragova meusobnoga spajanja na
osnovi ega se pretpostavlja da plat nije sastavljen od vie tkanih dijelova nego je otkan u
jednome dijelu. Snovanje i tkanje izvedeno je u
neprekinutu nizu. Na osnovi navedenih zakljuaka u suradnji s Odjelom za tekstil kole primijenjene umjetnosti i dizajna te Zavodom za
projektiranje i menadment tekstila u Zagrebu
otkan je uzorak vunene tkanine neprekinutoga
snovanja i tkanja u vezovima otkrivenim na
prapovijesnome platu.13 Snovanje vunene
11

Radiokarbonsko datiranje metodom AMS proveo je

Mark Van Strydonck, Kraljevski institut za umjetniku
batinu (IRPA), Bruxelles, Belgija. Za kalibraciju je
rabljen program OxCal v3.10 Bronk Ramsey.
12
Zahvaljujemo dr. sc. Ines Krajcar Broni, znanstvenoj
savjetnici na Institutu Ruer Bokovi u Zagrebu na
pomoi i zanimljivoj diskusiji koja nam je donijela nove
spoznaje, a kojima emo se vie posvetiti u novome radu.
13
Vesna Plee, prof. etnologije i Ljiljana Hajdarovi, dipl.
ing. tekstilne tehnologije (kola primjenjene umjetnosti i
dizajna) te dr. sc. Stana Kovaevi, izv. prof. (Zavod za
projektiranje i menadment tekstila). Upravo je prof.

35

Cleuna 1, 2014.

pree izvreno je na prirunome okviru izmeu

dviju metalnih ipaka.14 Proces tkanja tekao je
istom niti od donje ipke prema gornjoj utvrenim redoslijedom (sl. 6.):
1.
2.
3.
4.

rips
ukrasna pletenica
platno
rips

36

Slika 6: Rekonstrukcija tkanja prapovijesnog

plata (foto: HRZ)

Otkani uzorak skinut je sa ipaka nakon to

je nit poetka i nit zavretka uvuena u tkaninu.
Uzorak gotovoga tkanja namoen je u vodu
kako bi se tkanje zgusnulo, a rubovi ojaali.
Izloen je gotovi posueni uzorak tkanja.

restauracija fragmenata plata u Sarajevu obuhvatila je konsolidiranje fragmenata polivinilacetatom (PVA)15 te njihovo smjetanje u dvije
ploe (dim. 143 x 107 x 1 cm) unutar sendvia
staklenih ploha rubno silikoniziranih. Prapovijesni plat bio je izloen u Hotelu Adria ski u
Kupresu, nakon ega je pohranjen u Zaviajni
muzej Hasan Brki u Livnu. Poetkom rata
1990-ih plat i ostali dijelovi iz prapovijesnoga
tumula br. 16 sklonjeni su i zatieni da bi najposlije bili pohranjeni u Franjevaki muzej i
galeriju Gorica Livno.
Pripremajui radove na stalnome arheolokome postavu, uoeno je kako ranije primijenjeni postupak nije prihvatljiv kako s obzirom
na ouvanje, tako i s obzirom na prezentaciju
plata te kako zahtijeva novi konzervatorskorestauratorski postupak i nov nain prezentacije.16 Novomu postupku konzervatorskorestauratorskih radova prethodili su istrani
radovi na referentnim uzorcima fragmenata koji
su izvaeni izmeu staklenih ploha (Car,
2008).17 Rezultati istranih i poetnih konzervatorsko-restauratorskih radova potvrdili su da
je rije o vunenim vlaknima. Fragmenti tkanine
blago su deformirani kompresijom, izrazito su
kruti i nefleksibilni zbog PVA konsolidanta.
Vidljivo je osipanje vlakana te mjestimino
uinak valjane tkanine (neprepoznatljive strukture tkanja). Na osnovi dobivenih rezultata
pristupilo se cjelovitom konzervatorsko-

Zateeno stanje i istrani radovi

15

Razliiti mikroklimatski procesi u tumulu i

proces raspadanja pokojnikova tijela koje je
bilo omotano platem doveli su do slabljenja
strukture vlakana, promjene boje i nastanka
mrlja na tekstilnome platu. Takoer promjenom mikroklimatskih uvjeta u drvenome lijesu
tijekom iskopavanja dolo je do raspadanja
tkanine na dijelove. Nakon iskapanja prvotna
Kovaevi uoila da je snovanje i tkanje izvedeno u neprekinutu nizu.
14
Otkani uzorak nije ni u kakvome omjeru prema platu.

Dodatne laboratorijske analize potvrdile su da je tekstil

impregniran poliamidnom sintetskom smolom, Prirodoslovni laboratorij HRZ, analiziranje FT-IR spektroskopijom, lab. izvj. br. 13510, 07. listopada 2009.
16
Izlaganje u dvije ploe unutar staklenih ploha pokazalo
se neprikladnim rjeenjem ponajprije stoga to je rije o
jedinstvenoj cjelini plata. Nadalje fragmenti nisu slagani
logikom rubova ili prema slinosti, nego tako da se ispune
staklene povrine koje su ionako krhke fragmente dodatno
optereivale.
17
Provedeno je mikrobioloko istraivanje u Zavodu za
industrijsku ekologiju Fakulteta kemijskoga inenjerstva i
tehnologije; laboratorijsko analiziranje u Zavodu za materijale, vlakna i ispitivanje tekstila Tekstilno-tehnolokoga
fakulteta; uklanjanje PVA konsolidanta i silikonskoga
ljepila; relaksiranje oienih fragmenata te mjerenje pH
vrijednosti neekstrahiranih i ekstrahiranih uzoraka.

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

restauratorskom zahvatu u organizaciji Hrvatskoga restauratorskog zavodu u Zagrebu (voditeljica radova Gordana Car, konzervator restaurator), u suradnji s Tekstilno-tehnolokim
fakultetom u Zagrebu (dr. Edita Vujasinovi,
dipl. ing. Marina Martek, Zavod za materijale,
vlakna i ispitivanje tekstila).18 Konzervatorskorestauratorski radovi provedeni su 2009. i 2010.
godine.

Konzervatorsko-restauratorski radovi
ienje fragmenata grobnoga plata

Relaksiranje fragmenata i nanoenje tiloze

Relaksiranje fragmenata destiliranom vodom i vodenom parom rabilo se kako bi se
izravnale niti osnove i potke i presavijenih dijelova fragmenata (sl. 7.).21 Nakon ekstrahiranja
fragmenti su postali vrlo krhki, to je zahtijevalo premazivanje tilozom (1% otopina tiloze)
kako bi se dobila dovoljna koliina vlage i djelomino sprijeilo osipanje vlakana. Tijekom
ravnanja i suenja na sobnoj temperaturi fragmenti su se okretali radi ravnomjernoga suenja
(sl. 8.).

37

Postupak ienja, odnosno uklanjanja

konsolidanta i neistoa s fragmenata plata
izveden je u Zavodu za materijale, vlakna i
ispitivanje tekstila Tekstilno-tehnolokoga fakulteta u Zagrebu.19 Cilj je bio pronai to manje destruktivan nain ienja. Radi toga je
izabran postupak ienja diklormetanom
(CH2Cl2) kojim se s vunenih vlakana uklanjaju
primjese poput masnoa i raznih preparacija
bez opasnosti od oteenja. Fragmenti su potopljeni u diklormetan uz zagrijavanje do 30 C
te su nakon dva i pol sata stavljeni u suionik
na suenje. Tijekom ienja u otapalu je dolo
do neznatnoga osipanja vunenih vlakana. Kako
bi se vlakna odvojila, otapalo je filtrirano preko
Bchnerova lijevka.20 Nakon ienja tretirani
su fragmenti fleksibilniji, svjetliji i meki, istodobno nije uklonjen ni jedan zateeni povrinski materijal (vivijanit, zemlja, koa), to omoguuje eventualno dodatno prouavanje u
budunosti.

18
Radi lakega prijenosa i daljnjega tretiranja 596 fragmenata plata podijeljeno je u 16 mapa dim. 30 x 50 cm i
40 x 80 cm.
19
Izvjee dipl. ing. Marine Martek o procesu uklanjanja
PVA s fragmenata.
20
Dio porculanskoga laboratorijskog pribora, koji slui za
filtriranje preko filtar-papira, na kojem su se odvojila
vunena vlakna.

Slika 7: Relaksiranje fragmenata (foto: HRZ)

Slika 8: Ravnanje niti nakon nanoenja tylose

(foto: HRZ)
21

Prvi postupak relaksiranja proveden je u zatvorenome

sustavu sympatex, bugaice natopljene destiliranom vodom, i melinex u trajanju od dva sata. Drugi nain relaksiranja proveden je u improviziranoj zatvorenoj komori
isputajui vodene pare ultrasonic parnim ureajem na
temperaturi do 60 C.

Cleuna 1, 2014.

Mikroskopsko istraivanje fragmenata

pomou Dino-Lite mikroskopa
Svaki je fragment pregledan Dino-Lite mikroskopom (Digital hand microscope), pri emu su zanimljivi detalji snimljeni. Na mnogim
su fragmentima vidljivi kristalii vivijanita (sl.

9, 1-2).22 Pojedini fragmenti imaju vidljive

ostatke koe (sl. 10, 1-2), a mikroskopski su
uoene i neutvrene nakupine razliitih nijansa
oker boje (sl. 11, 1-2). Snimljeni su detalji tkanja, ivih rubova (sl. 12, 1-3) i pletenica, pri
emu je utvren jedini ugao ivoga ruba (sl.
13.).

38

Slika 9, 1-2: Fragmenti

s kristaliima vivijanita
(foto: HRZ)

Slika 10, 1-2: Fragmenti

s ostatcima koe
(foto: HRZ)

Slika 11, 1-2: Fragmenti s

ostatcima oker nakupina
(foto: HRZ)

Slika 12, 1-3: Fragmenti ivoga ruba (foto: HRZ)

22

Slika 13: Sauvani ugao ivoga

ruba (foto: HRZ)

Hidratizirani eljezni fosfat (u prirodi se javlja kao

sekundarni mineral) bezbojan je, ali na zraku zbog djelomine oksidacije eljeza dobiva modru boju.

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

Slaganje fragmenata u cjelinu

Zbog velike fragmentiranosti tekstilnoga
plata i zbog nedostatka informacija kojima bi
se odredile izvorne dimenzije plata izmjereni
su fragmenti sa ivim rubovima. Duina fragmenata s obinim ivim rubovima iznosi oko
570 cm, podjelom na dva jednaka dijela dobila
se pretpostavljena duina plata. Tomu je jo
pridodana irina ivih rubova na jednoj (rips R
) i drugoj strani (rips R ). Odreena je irina
plata od oko 170 cm. Prema tomu ukupne
dimenzije plata iznose minimalno 300 x 170
cm. Visina rubnoga, uvjetno reeno donjega
dijela s pletenicom i ripsom R jest oko 9 cm,

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

a rubnoga gornjeg dijela s ripsom R oko 4

cm.
Fragmenti su slagani na podlozi od pamune tkanine beige boje. Prvo su sloeni ivi
rubovi, a zatim su ostali fragmenti, svrstani
prema nijansama smee-ute boje, ostatcima
koe, debljini i mrljama, sloeni na pamunu
podlogu unutar ivih rubova (sl. 14., 15.). Sloeni su fragmenti prekriveni finom monofilamentnom mreicom koja je zatim priivena
uokolo svakoga fragmenta za podlogu, svilenim filamentom (sl. 16., 17.). Tako je svaki
fragment plata uglavljen zasebno kako se ne bi
pomicali iz poloaja. Pamuna tkanina sa sloenim fragmentima poloena je na ravnu podlonu plou.

Slika 14: Slaganje fragmenata na pamunu podlogu

(foto: HRZ)

Slika 16: Fragmenti prekriveni monofilamentnom

mreicom (foto: HRZ)

Slika 15: Fragmenti sloeni na pamunoj

podlozi (foto: HRZ)

Slika 17: Makro-snimka uglavljenih

fragmenata (foto: HRZ)

39

Cleuna 1, 2014.

Priprema podlonih ploa23

Za osnovnu podlogu rabljen je saasti beskiselinski karton (13 mm) iji su rubovi ojaani
japanskim papirom, trakama beskiselinskoga
kartona debljine 3 mm te lanenom ljepljivom
trakom. Bijela pamuna tkanina prvi je sloj
postavljen na kartonsku plou. Zategnuta je i
fiksirana na poleini kartona (5 cm od rubova)
pomou reverzibilnoga termoplastinog ljepila
(Mowilith DMC2). Kao sljedei vanjski sloj s
obje je strane postavljena lanena tkanina tamnosmee boje (sl. 18.).

40

Slika 18: Priprema podlonih ploa

(foto: HRZ)

Uvrivanje fragmenata na podlone

ploe
Na pripremljene kartonske ploe poloena
je pamuna tkanina sa sloenim fragmentima
prapovijesnoga tekstila. Privrena je tako da
se dobije okvir i prostor za rukovanje (sl. 19.,
20.) i da se 15 cm uokolo vidi tamna lanena
podloga (sl. 21.).

Slika 19: Fragmenti poloeni na podlonu

plou (foto: HRZ)

Transport od HRZ-a do FMGG-a

Da bi se izbjegla svaka mogunost oteenja, ploe s fragmentima plata obloene su
zatitnim jastucima od svile i utice ispunjenim
termoplastinom poliesterskom vatom. Zatim
su umotane u sloj Tyveka (poliesterski zatitni
netkani materijal). Tako pripremljene ploe
poloene su u posebno izraen drveni koveg.
Slika 20: Fiksiranje fragmenata na podlonu
plou (foto: HRZ)

Prezentacija plata
23

Zbog transporta i prvotno predviene vitrine zadanih

dimenzija, prilagoene dimenzijama 200 x 170 cm, fragmenti tekstila podijeljeni su na tri jednake podlone ploe
koje se u konanici spajaju u cjelinu dimenzija 330 x 200
cm, zajedno s rubovima podlone konstrukcije.

S obzirom na krhkost i osjetljivost materijala najpravilniji nain prezentacije jest na ravnoj podlonoj konstrukciji, vodoravno poloenoj u vitrinu.

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

41

Slika 21: Prapovijesni plat nakon zavrenih konzervatorsko-restauratorskih radova (foto: HRZ)

Vitrina u koju je izloen prapovijesni plat

jest vertikalna konstrukcija na nosivome postolju. Budui da je vuna kao vlakno higroskopna,
preporuuju se vie vrijednosti relativne vlanosti, oko 55% RV, pri temperaturi od 18 C.
Radi toga je podlona konstrukcija s fragmentima plata poloena na reetkastu podlogu od
suhoga mekog drveta unutar vitrine. Vitrina je
postavljena u izdvojenome zamraenom dijelu
arheolokoga postava gdje se djelomino mogu
kontrolirati mikroklimatski uvjeti. Preporuene
su minimalne vrijednosti UV zraenja i svjetlosti do 50 luksa.24 Da bi se zadovoljile navedene vrijednosti te postigla ravnomjerna rasvjeta itave povrine plata, za svjetlosna tijela
odabrana su optika vlakna.
Cilj je bio, uz zadovoljavanje muzeolokih
i mikroklimatskih uvjeta, ostvariti i vizualnu
preglednost itavoga tekstilnog plata, emu e
uz ravnomjernu, iako priguenu, osvijetljenost
24

UV zraenje do 75 W/lumena (20 mW/m), a preporuka je da bude i manje od 25 W/lumena (6mW/m).

pridonijeti i mogunost kruenja oko vitrine i

preglednost svih dijelova plata.
U stalnome postavu arheoloke zbirke
FMGG-a, osim vunenoga plata, iz tumula br.
16 izloeni su lijes i dijelovi grobne konstrukcije (sl. 22.) te pokojnikovi ostatci.

Slika 22: Drveni sanduk iz tumula br. 16 u

Arheolokome postavu FMGG-a

Cleuna 1, 2014.

Zakljuna razmatranja

42

Iako je rije o zatvorenoj grobnoj cjelini i

tekstilni plat ne smijemo promatrati izdvojeno
iz konteksta te cjeline, u tekstu je naglasak
upravo na pogrebnome tekstilnom platu. Povod su tomu najnoviji konzervatorskorestauratorski radovi na tekstilu te rezultati
najnovijih analiza napravljenih na vlaknima
tekstila u okviru projekta CinBA 2010-2013.
Cilj je ovoga rada upoznati strunu i iru
javnost s najnovijim rezultatima vezanima za
istraivanje tekstila te upozoriti na potrebu
daljnjega istraivanja tumula na Kuprekome
polju. Zadatak je Muzeja proiriti istraivanja i
na druge dijelove iz grobne konstrukcije u
skladu s novim mogunostima te tako u cijelosti dokumentirati i objaviti nalaze iz prapovijesnoga tumula br. 16. To se ponajprije odnosi na
ostatke kostura uz koji su slijepljeni i fragmenti
tekstila.
injenica je kako nam znanost u slubi arheologije, u skladu s novim tehnikim i znanstvenim dostignuima, omoguuje pristup informacijama koje nam ranije nisu bile
dostupne.25 To se prvotno odnosi na radiokarbonsku analizu metodom akceleratorske masene spektometrije (AMS) na vrlo malome uzorku vlakana tekstila, to prije nije bilo mogue.
Naime kalibrirani datum tekstila dao je vrijednost izmeu 1495. i 1435. godine prije Krista,
odnosno konvencionalnu starost od 3195 +/-30
god. prije sadanjosti, za razliku od analize
raene sredinom 1980-ih na uzorku drveta iz
grobne konstrukcije koja je dala konvencionalnu starost od 3660 +/-120 god. prije sadanjosti. Razlika u odreenoj starosti unutar zatvorene
grobne cjeline nije prihvatljiva. Teko je povjerovati da je drvo za izradbu lijesa bilo staro
dvjesto ili vie godina. Treba uzeti u obzir i25

Pri tome mislimo na sredinu 1980-ih kada su napravljene prve analize nakon iskopavanja prapovijesnoga groba.
Naalost, izvorna dokumentacija istraivanih tumula nije
sauvana u CBI-u u Sarajevu.

njenicu da je uzorak tekstila na kojemu je raena nova C14 analiza bio izloen raznim mikroklimatskim i drugim imbenicima koji su mogli
dovesti do kontaminacije, to bi rezultiralo
novim apsolutnokronolokim vrijednostima.
Do kontaminacije suvremenim ugljikom tijekom obradbe moe doi i zbog male koliine
potrebnoga uzorka (Krajcar-Broni, 2008). S
druge strane novije rezultate analize tekstila
moemo prihvatiti pouzdanijima s obzirom na
preciznija mjerenja na vrlo malome uzorku
metodom AMS radiokarbonskoga datiranja.
Klasinim C14 datiranjem broje se raspadi
radioaktivnoga izotopa C14, dok se AMS metodom ne broje samo raspadi nego ukupan broj
C14 izotopa u odnosu na broj izotopa C12.
Stoga je AMS datiranje preciznije, s manje
pogrjeaka.
Prihvaanjem novijih rezultata analize C14
na uzorku tekstila kao pouzdanijih otvaraju se
mnoge kulturno-povijesne dvojbe. Ako su godine 1495. 1435. prije Krista tone za datiranje plata, tada grob plemenskoga voe iz tumula u Pustopolju na Kuprekome polju ne e
pripadati ranomu nego srednjemu bronanom
dobu. Time se otvaraju i brojna pitanja vezana
za krajnje odjeke velike indoeuropske seobe na
ovome podruju i za stepske nomade koji su
bili nositelji kulture pokapanja mrtvih u zgrenome poloaju pod tumulima. Nije upitno pripada li grobna konstrukcija u kojoj je naen
tekstilni plat kulturi stepskih nomada s usvojenim autohtonim obiajima. Svi elementi pogrebnoga ukopa drvena konstrukcija sa simbolikom drvene kue, biljni materijal, ivotinjska
koa, tekstil, poloaj pokojnika te saoniki
nain dopremanja lijesa elementi su koji korespondiraju s elementima nomadskoga ukopa
u Panoniji i dalje prema Istoku. S obzirom na
najnovije rezultate iz prapovijesnoga groba na
Kuprekome polju ostaje jedino dvojba o krajnjoj vremenskoj granici prodiranja elemenata
kulture stepskih nomada na podruje prema
Zapadu, gotovo do Jadranskoga mora. Kako je

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

ve navedeno, rije je o posljednjim odjecima

velike indoeuropske seobe, viestoljetnome
procesu koji se na velikome podruju Europe
odvijao u etapama u kojima su se izmjenjivali
mali i veliki pokreti pojedinanih skupina, meusobno neovisnih (Benac, 1986, 78).
U tome kontekstu tumaimo i grobni ukop
pod tumulom br. 16 koji je oito pripadao zakanjelomu selidbenom pokretu stepskih nomada.
U tom se smislu moemo osvrnuti i na ostale
istraene tumule na Kuprekome polju. To se
posebno odnosi na tumul br. 37 na Dokanovoj
glavici koji po nainu podizanja uz uporabu
mahovine najvie korespondira tumulu br. 16
na Pustopolju, iako nije rije o grobnome ukopu, nego o kultnome tumulu ili kenotafu (Benac, 1986, 41). Ovalna jama u sredinjemu
dijelu tumula odgovara pogrebnomu obredu
stepskih nomada, a tipologijom keramikih
ulomaka i rezultatima C14 analize pedolokoga
odjela iz Hamburga (Benac, 1986, 32) tumul je
datiran u rano bronano doba, to je dodatno
ilo u prilog datiranju tumula br. 16 iz Pustopolja takoer u rano bronano doba.26 Ovdje se
moramo osvrnuti i na rezultate C14 analize
ugljena iz istoga tumula na Dokanovoj glavici
raene u Berlinu,27 kojima je tumul datiran u
srednje do kasno bronano doba.28 Te druge
rezultate Benac nije uzeo u obzir zato to su
odstupali od datiranja keramikih nalaza te se
nisu uklapali u onodobne rezultate iz tumula br.
16 iz Pustopolja.
Nakon ovdje iznesenih podataka moemo
samo zakljuiti kako e nam nova istraivanja i
dobiveni rezultati ipak pridonijeti jasnijoj arheolokoj slici itavoga procesa koji se tijekom
bronanodobnih razdoblja odvijao na Kupre-

kome polju.29 Ostavljamo otvorenom polemiku

je li uzorak tekstila kontaminiran, to bi rezultiralo novim apsolutnokronolokim vrijednostima, ili novo radiokarbonsko datiranje metodom
AMS moemo prihvatiti kao preciznije te time
grobnu konstrukciju pod tumulom 16 datirati u
srednje bronano doba.
to se tie konzervatorsko-restauratorskoga dijela, nameu se dva pitanja. Kako su se
elementi grobne konstrukcije tako dobro sauvali, a to se posebno odnosi na tekstil kao izrazito osjetljiv materijal, te kako pridonijeti to
trajnijoj zatiti tih elemenata? Prvo, tomu u
prilog ilo je nekoliko injenica: lijes ispunjen
vodom, tri crvene kore iznad konstrukcije groba koje su oblikovale zvono, ime se odravala
trajna vlaga, feroidna supstancija te trava lanik
i mahovina. Posljedica djelovanja navedenih
elemenata bila je odravanje cijele konstrukcije
i njezine unutranjosti u prvotnome stanju.
Drugo, kontroliranje mikroklimatskih uvjeta u
kojima se uvaju dijelovi grobne konstrukcije
pridonijet e njihovoj dugotrajnoj zatiti. To se
prvotno odnosi na preporuene vrijednosti relativne vlage i temperature te vrijednosti UV
zraenja i svjetlosti. Potreba da se nalazi iz
tumula predoe javnosti oteava osiguravanje
navedenih uvjeta, ali na nama je da naemo
najbolji omjer izmeu zatite i vizualne prezentacije imajui na umu da je zatita eksponata
primarna.

26

Naalost, drveni predmeti iz tumula na Dokanovoj

glavici nisu sauvani ili u najmanju ruku nije poznata
njihova sudbina.
27
Laboratorij nekadanjega Centralnog instituta za staru
povijest i arheologiju Akademije nauka Njemake Demokratske Republike.
28
Dobivene vrijednosti C14 analize uzoraka ugljena iz
tumula na Dokanovoj glavici jesu: 2980 +/-60, 3030 +/50, 3140 +/-50 god. prije sadanjosti (Benac, 1986, 32).

29

Ipak je rije o arheoloki nedovoljno istraenome podruju, to bi arheologe prapovjesniare trebalo ponukati
na nova istraivanja.

43

Cleuna 1, 2014.

Kratice

44

AMS
Akceleratorska masena spektometrija
HRZ
Hrvatski restauratorski zavod u Zagrebu
FMGG
Franjevaki muzej i galerija Gorica Livno
TTF
Tekstilno tehnoloki fakultet u Zagrebu
ANUBIH
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
CinBA
Creativity and Craft Production in Middle and Late Bronze Age Europe
CBI
Centar za balkanoloka ispitivanja
IRPA
Institut Royal du patrimoine artistique
PVA
Polivinil acetat

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

Literatura
Barber 1991
E. W. Barber, Prehistoric Textiles: The Development of Cloth in the Neolithic and Bronze
Ages, Princeton, New Yersey 1991
Benac 1986
A. Benac, Praistorijski tumuli na Kuprekom
polju, Djela ANUBiH knj. 64, CBI knj. 5, Sarajevo 1986
Benac 1990
A. Benac, Recently excavated Bronze Age tumuli in the Kupreko polje, Bosnia, Yugoslavia,
Antiquity vol. 64, No. 243, University of York
1990, 327-333
Broudy 1979
E. Broudy, The Book of The Loom: a history of
the handloom from ancient time to the present,
New York 1979
Car 2008
G.Car, Izvjee o provedenim istranim konzervatorsko-restauratorskim radovima na fragmentima grobnog plata iz prapovijesnog zemljanog tumula br. 16, Pustopolje Kupreko, u
vlasnitvu Franjevakog muzeja i galerije Gorica Livno, BiH, neobjavljeno izvjee u Arhivu FMGG Livno i HRZ, Zagreb 2008
Car 2010
G. Car, Izvjee o provedenim konzervatorskorestauratorskim radovima na fragmentima
grobnog plata iz prapovijesnog zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje Kupreko, u vlasnitvu Franjevakog muzeja i galerije Gorica
Livno, BiH, neobjavljeno izvjee u Arhivu
FMGG Livno i HRZ, Zagreb 2010
Ciszuk, Hammarlund 2008
M. Ciszuk, L. Hammarlund, Roman looms - a
study of craftsmanship and technology in the

Mons Claudianus Textile Project, in C. Alfaro,

L. Karale, I. Boesken Kanold, R. Haubrichs,
(ed.) Vestidos, textiles y tintes : actas del II
symposium internacional sobre textiles y tintes
del Mediterrneo en el mundo antiguo, Valencia 2008,119-134
Jrgensen 1992
L. B. Jrgensen, North European Textiles until
AD 1000, Aarhus University Press, 1992
Jrgensen, Grmer 2011
L. B. Jrgensen, K. Grmer, Textile Remains
from Early Bronze Age Tumulus grave No. 16
in Pustopolje, Textile Analysis Report, Projekt
CinBA 2010-2013, August 2011
Jrgensen, Grmer, Mari Bakovi 2012
L. B. Jrgensen, K, Grmer, M. Mari Bakovi, An Early Wool Textile from Pustopolje,
Bosnia-Hercegovina (unpublished)
Krajcar-Broni 2008
I.Krajcar-Broni, Datiranje arheolokih artefakata metodom C14, Predavanje u gradskom
muzeju Sisak, Institut Ruer Bokovi 2008/60
Petrinec, eparovi, Vrdoljak 1999
M. Petrinec, T. eparovi, B. M.Vrdoljak, Arheoloka zbirka franjevakog muzeja u Livnu,
Split 1999
Rast-Eicher 2012
A. Rast-Eicher, Pustopolje, tumulus grave 16:
wool quality, ArcheoTex, Ennenda,
Switzerland 2012 (Arhiv FMGG Livno)
Van Strydonck 2012
M. Van Strydonck, Radiocarbon dating report:
Kupres Bosnia Herzegovina, Brussel 2012
(Arhiv FMGG Livno)

45

Cleuna 1, 2014.

Conservationrestoration works and results of the latest analyses of the textile

shroud from prehistoric earth tumulus no. 16, Pustopolje, Kupres
Key words: prehistoric shroud, Pustopolje, wool fibre, conservation-restoration works, reconstruction of the fabric, vertical loom

46

Tumulus no. 16 at Pustopolje is a round

barrow made of earth and moss over a wooden
tomb structure.
Systematic archaeological
excavations led by Alojz Benac were conducted in 1983 and 1984. The deceased, laid in a
wooden coffin in the middle of the tumulus,
was wrapped in a textile shroud. Radio carbon
dating using the AMS method yielded a date of
between 1495 and 1435 BCE (3915 +/- 30
years before present).
Anthropological analysis revealed that the
grave contained a male about 170 cm in height,
who died at the age of about sixty. He was a
leading tribal or clan figure heading a wellorganized nomadic herding community. The
nomadic herding inhabitants of the Kupres
polje were skilled woodworkers and leatherworkers, and also knew how to spin and weave
wool. The shroud in which the deceased was
wrapped was of woollen fibres, probably from
a mouflon or wild sheep. This is typical
Bronze Age wool, combining very fine fibres
with coarse ones. The shroud, which had been
preserved intact by the anaerobic conditions
within the tumulus, disintegrated into 596
fragments of various sizes on exposure to the
sudden change in microclimatic conditions
during the excavation. A detailed technical
analysis of the fragments of the woollen shroud
revealed three kinds of live edges with no indication that they had been joined together, suggesting that it was woven as a single piece,
probably on a vertical loom with pottery loom
weights. Four different weaving techniques
were identified on the body of the shroud, with
a wide and a narrow border and decorative
braid. The various microclimatic processes
within the tumulus combined with the decom-

position of the corpse caused the structure of

the fibres to deteriorate and the colour to
change, as well as leaving stains on the fabric.
Analysis of the dyes revealed that the shroud
had been dyed yellow and red, using unidentified dye-stuffs, making it one of the earliest
known examples of dyed textile in Europe.
The fabric from Pustopolje fits well into the
context of Bronze Age textiles, and the spinning and weaving techniques, like the wool
itself, correspond most closely to those of textiles from central Europe.
During preparatory works for the permanent archaeological exhibit at FMGG, it was
found that previous conservation and restoration procedures were unacceptable for both the
preservation and the presentation of the shroud,
necessitating further conservation and restoration as well as a new method of presentation.
Comprehensive conservation-restoration works
were undertaken in 2009 and 2010 under the
auspices of the Croatian Restoration Institute in
association with the Textile Technology Faculty in Zagreb. The fragments of the shroud were
cleaned to remove consolidants and dirt using
dichlormethane (CH2Cl2), which removes admixtures such as grease and various preparations from the woollen fibres without risk of
damage. The fragments were relaxed using
distilled water and steam to flatten the warp
and weft and the oversewn parts of the fragments.
After extraction, the fragments became extremely fragile, necessitating the application of
1% tylose to achieve sufficient moisture and
help to prevent the fibres from falling away.
Each fragment was studied under a Dino-Lite
microscope. Vivianite crystals could be seen

Marija Mari Bakovi, Gordana Car

on many of the fragments, and traces of leather

were also visible on some. Because of the
fragmentary nature of the textile and the absence of information that would allow for the
original size of the shroud to be determined, the
fragments with live edges were measured, indicating that the shroud had measured at least
300 x 170 cm. The fragments were laid on a
backing of beige cotton fabric, beginning with
the live edges and followed by the other fragments, laid on the backing within the live edges
according to the shades of brown-yellow dye,
traces of leather, thickness and staining. Once
laid, the fragments were covered with a fine
monofilament net which was then stitched to
the backing around each of the fragments. On

Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih

analiza na tekstilnome platu iz prapovijesnoga zemljanog
tumula br. 16, Pustopolje, Kupres

account of the fragility and sensitivity of the

material, the most appropriate method of
presentation is on a flat horizontal base inside a
display case. The base consists of acid-free
honeycomb card covered with white cotton and
then with dark brown woollen fabric. Since
wool is hygroscopic, a relatively high humidity
level of about 55% is recommended, with a
temperature of 18o C and minimal UV radiation
and light levels of up to 50 lux. The aim was to
ensure satisfactory museological and microclimatic conditions as well as allowing for a view
of the entire shroud. The permanent archaeological exhibit includes the coffin, part of the
tomb structure and the remains of the deceased
from tumulus no. 16 as well as the shroud.

47