SVEUČILIŠTE U MOSTARU

AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI

STEĆCI U MOKROM
Seminarski rad

Student/ica: Marija Šaravanja

Profesor/ica: dr.sc.izv.prof. Borislav Puljić

Široki Brijeg, lipanj, 2021

UVOD:
Stećci u Mokrom je tema ovog seminarskog rada. Mokro je selo koje se nalazi u Širokom
Brijegu o kojem ćemo nešto reći u ovom radu.
Stećak (sinonimi: bilig, kâm, mramor, zlamen, kuća, poznati i kao mramorje, mašeti, grčko
groblje, kaursko groblje i divovsko kamenje) je vrsta kamenog srednjovjekovnog nadgrobnog
spomenika. Naziv mu potječe od prezenta participa glagola »stajati«, tj. »stojeći«. Bilizi su
nastali u srednjem vijeku i oslikavaju tadašnji život, a većinom se nalaze u Bosni i Hercegovini,
ali ima ih i u jugoistočnoj Hrvatskoj, jugozapadnoj Srbiji i sjeverozapadnoj Crnoj Gori.
U suvremenoj događajnici stećci su tretirani kao siva zona, mjesto neodređenosti, jer su bile
duge rasprave jesu li to spomenici kršćanskih heretika, bogumila, ili su to poganske, plemenske
nekropole na tlu pokrštenih naroda. Među prvim teorijama odbačenih od struke jest teza o
bogumilima. Bogumili nisu imali ništa sa stećcima.
1.ŠIROKI BRIJEG:
Šire područje grada Širokoga Brijega danas je administrativno, kulturno, gospodarsko i vjersko
središte Zapadnohercegovačke županije. Graniči s općinama Posušje, Grude, Ljubuški, Čitluk
i Mostar. Granica s gradom Mostarom i općinom Čitluk ujedno je i granica s Hercegovačko-
neretvanskom županijom.
Središnji dio grada, smješten na rječici Lištici, nastao je u blizini prvotnog naselja Lise. U
geotektonskom pogledu pripada zoni visokoga krša. U antičko doba, na navedenom području,
graničile su oblasti plemena Daorsa i Delmata, a pored toga, tim se područjem protezao
karavanski put koji je povezivao Bosnu i jadransku obalu. Jedna od rimskih cesta, koje su se
križale na izvoru rijeke Radobolje u Mostaru, vodila je pravcem Galac – Žvatić – Donji Gradac
– Borak, gdje se dalje, kod Božje ćuprije (kako se i danas naziva most nedaleko od izvora
Borak).

Slika 1. Mapa Širokog Brijega na kojoj se vidi raspored nekropola.

2.MOKRO:
Nekropola Barevište smještena je na blagom uzvišenju s desne strane puta Široki Brijeg –
Mokro. Prema navodima A. Benca, brojala je 13 stećaka od kojih je pet reljefno ukrašenih
ljudskim i životinjskim predstavama, cik-cak ornamentom i motivima vitice s trolistom, križa,
ključeva, drveta, mladoga mjesca, vodenice te štita s mačem. Od 10 sačuvanih stećaka dva su
nađena u fragmentima. Orijentirani po pravcu SZ-JI. U podnožju nekropole nalazi se recentno
rimokatoličko groblje Jelinak. Zbog izuzetno bogate ornamentike, Benac ju je atribuirao kao
jednu od najljepših na području Širokoga Brijega. Sljemenjak s postoljem, prenesen u dvorište
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ukrašen je reljefnim predstavama lova na jelena i kola, muškom
figurom s podignutom desnom rukom, i natpisom ase leži Vitko, na svom plemenitom. Cjelina
nekropole prvotno je narušena izgradnjom rimokatoličkoga groblja. Danas se nalazi na
privatnom posjedu, ograđena betonskim zidom visokim više od 2 m i teško je dostupna javnosti.
Na frontalnoj strani sljemenjaka s postoljem koji se nalazi in situ, unutar okvira od cikcak
bordure, isklesan je motiv lava koji se poistovjećuje sa sličnom predstavom na nekropoli Varda.
M. Wenzel je u svojoj publikaciji Ukrasni motivi na stećcima navela kako se radi o predstavama
psa, dok je A. Benac za reljef iz Barevišta dvojio radi li se o prikazu vuka ili lava. Na bočnim
stranama istoga spomenika, nalaze se motiv kola i dvije figure s konjanikom, a na stražnjoj
predstava drveta, koja je raritet u ovome kraju. Motiv ukrštenih ključeva, gotovo identičan kao
onaj na sanduku nekropole Ledinac, isklesan je na gornjim plohama stećka oblika sanduka,
raspuknutog po dužini.
Slika 2. Središnji dio nekropole Slika 3. Stilizirani prikaz ljudske figure

Na frontalnoj je strani istoga stećka, isklesana scena lova na jelena u kombinaciji s muškarcem
koji drži dijete i oslanja se na štap, a na bočnoj motiv psa. Dijete u ruci drži križ (ili cvijet
ljiljana), a obje figure imaju aureole oko glava. Benac je pretpostavio da muškarac s djetetom i
drvetom 68 predstavlja sv. Kristofora.67 Scene lova u kojima lovci na konjima i u pratnji psa,
s kopljima u rukama love jelene, nisu novost u ikonografskom prikazu. Zanimljivo je da ni na
jednom spomeniku ne nalazimo predstavu ubijenoga jelena. Desno od te skupine nalazi se
stećak čija je gornja ploha obrubljena motivom povezanih sidra unutar
kojega su isklesani motivi muške figure s podignutim rukama, rozete, mladoga mjeseca i
vodenice, a bočna strana motivom odsedlanog konja.

Lokalitet Podjelinak se u AL BiH navodi dva puta: 1. Podjelinak redni broj 24.8.,
srednjovjekovna nekropola s 13 stećaka uz rimokatoličko groblje; 2. Jelinak, Podjelinak red.
broj 24.205., srednjovjekovna nekropola s 11 stećaka uz rimokatoličko groblje

Slika 4. Motiv muške figure na oštećenom stećku nekropole Podjelinak

Pregledom terena pronađena su četiri stećka s jugozapadne strane zida recentnoga groblja
Jelinak, orijentirana po pravcu SZ-JI. Na gornjoj plohi jednoga sanduka urezana je muška
figura. Spomenici su znatno oštećeni i obrasli raslinjem. Nasuprot groblja Jelinak, s lijeve strane
lokalnoga puta Široki Brijeg – Mokro, evidentirana su dva usamljena primjerka spomenika
oblika sanduka, a u sklopu aktivnoga rimokatoličkog groblja (između humka i kapelice), još
četiri stećka.
Na temelju stanja na terenu, može se zaključiti kako je nekropola nekoć bila kompaktna, no
njezin je integritet narušen izgradnjom lokalnoga puta i podizanjem zida uokolo
rimokatoličkoga groblja.
Slika 5. Moja skica sa stećka (replika Vitkova stećka)

Na stećku je se vidi prikaz čovjeka na konju u lovu na jelena sa svojim troma psima.

Vitkov stećak iz Mokrog spada među najstarije spomenike u Širokom Brijegu. Od 1962. godine
nalazi se u dvorištu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a izvorno je s
nekropole Barevište u Mokrom.

''Vitkov stećak datira iz XIV. ili XV. stoljeća i njegova će replika budućim naraštajima
svjedočiti o bogatoj kulturnoj povijesti ovoga kraja. Iznimna vrijednost Vitkova stećka ogleda
se, i umjetnički i povijesno gledano, u njegovim iznimno vrijednim reljefima te natpisu na
hrvatskoj ćirilici koji se na njemu nalazi, a koji glasi: "a se leži Vitko na svom plemenitom".
ZAKLJUČAK:

U radu se donose podatci o trenutnom stanju nekropola stećaka na području Mokrog.

Potrebno je istaknuti kako je pri proučavanju srednjovjekovnoga krajolika pozornost usmjerena

na sveukupnu pojavnost stećka u prostoru te njegovu ideološku, simboličku, religijsku,
socijalnu i druge komponente, sažete u formi i oblikovnim svojstvima.

Stećci su se pojavili u drugoj polovici 12. stoljeća, doživjeli vrhunac u 14. i 15. stoljeću, te su
se postupno prestali proizvoditi do sredine 16. stoljeća. Bilo je pokušaja da se kod nacionalno
isključivih povjesničara (kod svih naroda gdje su se pojavili) narav spomenika prisvoji samo za
svoju nacionalnu zajednicu, no riječ je o pojavi koja se proteže preko više krajeva. Pod njima
su pokapani mrtvi i kod katolika i kod pravoslavaca i kod vjernika Crkve bosanske.

Često se spominje oko 70.000 sačuvanih spomenika sveukupno, no čini se da je broj dosta
veći.Smatra se da su koštali kao iznadprosječna plaća.