FRANJEVCI U CERNIKU JULIJE JANULA, ofm

Drugo izdanje Tisak: ARCA d.o.o. Nova Gradika Grafika priprema: Tihomir Podkonjak

JULIJE JANULA

FRANJEVCI U CERNIKU

Prvo izdanje: SLAVONSKA POEGA, 1980. Drugo izdanje: CERNIK, 2011.

Izdaje i odgovara: fra Ante Perkovi Franjevaki samostan - Cernik

UVODNA RIJE Povijest franjevaca u Cerniku dijelim po stoljeima. Prvo je esnaesto, zadnje devetnaesto s dodatkom do 1918. do koje godine u cernikom samostanu nalazimo crne fratre, bive kapistrance. U ono to se zbivalo nakon raspada Austro-Ugarske ne diram. esnaesto stoljee: Sigurno je da su bosanski franjevci u 16. stoljeu djelovali na podruju Cernika i u okolici. Imali su samostan u Kobau (1504 1532) i u Dvoriu kod Bijele Stijene (15071543). U Cerniku su godinji sajmovi bili na dan svetog Franje (15201536). Godine 1730. jo su u Cerniku na starom katolikom groblju viene ruevine nekog samostana. Da su bosanski franjevci bili tu i pod Turcima svjedoe dokumenti koji govore o strahu franjevaca izvan turskog carstva da e im bosanski franjevci zauzeti samostane u mjestima koja su dola u turske ruke (1539). Tu su zatim vijesti kako je kalvin Mihajlo Starin (umro 1554) u Slavoniji progonio bosanske franjevce, kako su Turci bosanskim franjevcima dali samostan u Velikoj 1575, kako su bosanski franjevci od 1586. nastojali pojaati brigu za Slavoniju i Ugarsku i napokon kako su sudjelovali u slavonskim ustancima protiv Turaka krajem istoga stoljea. Zanima nas to je bosanske franjevce povuklo u Slavoniju pred sam njezin pad pod Turke, zato su prelazili Savu kad se Slavonija nala pod Turcima. Sedamnaesto stoljee: Cernik postaje sjedite upe koju vode fra njev ci Bosne Srebrene. upa se spominje 1623. Mjesto crkve vjernicima mjesta Cernik slui, jedna velika lipa izvan naselja, na osami. Tu u blizini stanuje upnik (1629). Poslije godine 1630. sagraena je blizu sruene lipe mala drvena crkvica, uz nju je godine 1660. mali hospicij, redovnika kua koja se kra jem stoljea zove: rezidencija svetoga Leonarda. Kako su franjevci pod Turcima vodili brigu za vjernike? Osamnaesto stoljee: Zadnjih godina 17. stoljea ili prvih godina 18. stoljea franjevci sele od svetoga Leonarda u sredite Cernika. Vjerojat5

no zauzimaju, kako su i drugdje inili, jednu sruenu i spaljenu damiju s turskim grobljem unaokolo. Tu grade od drveta rezidenciju i crkvu svetoga Petra. U treem desetljeu poinju spremati gradnju velikog samostana i crkve, proiruju prostor i gradilite. Sama gradnja poela je 1728. Do smrti najzaslunijega za gradnju o. Mihajla Paunovia (1751) sagraena su dva krila samostana i crkva. Istono krilo poelo se graditi 1753. nakon to je sruena drvena crkva i rezidencija. Mjesto malene crkve svetoga Leonarda takoer je sagraena 1752. po velika zidana crkva, danas ruevina. U tom stoljeu franjevci su u Cerniku stalno drali profesorij gimnaziju za djeake iz cijele okolice. Bio je tu i studij filozofije barem od 1757. do 1765. Predavala se i moralna teologija od 17701789. Godine 1757. slavonski i ugarski franjevci poinju ivjeti odijeljeno od bosanskih kao provincija svetoga Ivana Kapistrana. Do kraja stoljea oni gube svoje polje rada, upe im se oduzimaju, samostani se ukidaju. Vie nije potreban toliki broj franjevaca. Nije potrebno ni toliko kola za vlastiti podmladak. ivot franjevaca se mijenja. Strpani u samostane oni sve vie ive po kalupu koji je i za njih kao i za ostale sveenike nainio reim zvan apostolski. Franjevci vie nisu ono to su bili kad je sav narod bio u njihovim rukama. Devetnaesto stoljee (od 1800. do 1918): Provincija daje jo nekoliko znanstvenika i knjievnika, mnotvo gimna zijskih profesora i pukih uitelja. to dalje franjevaca ima sve manje. Dunosti koje vre (upnike, kapetanske i druge) ograniuju se sve vie na mjesta gdje su njihovi samostani. Njihov utjecaj ini neki dragi, ali sve ui krug vjernika i prijatelja koji jo vole fratre.

esnaesto stoljee FRANJEVAKI SAMOSTAN U KOBAU (1504-1532) Postanak ovog samostana koji je tako brzo nestao ini razumljivijim istovremeni, mravo dokumentirani i tamom obavijeni dolazak franjevaca u Cernik. Isti motivi, isti jadi doveli su bosanske franjevce i u Koba i u Dvorie i u Cernik. Zbog blizine Cerniku ne moemo nita ne rei o tim nestalim samostanima. Zapadno od Kobaa koji je pripadao Franji Berislaviu (umro 1517), blizu ua Orljave u Savu, nalazilo se mjesto koje se ve u popisu upa 1334. naziva forum Gileti. Ve tada je tu bilo trgovite s brodom preko Save, vlasnitvo plemia Gileta. Gileti su tu sagradili i jaku tvravu s obje strane Save za sigurnost broda. Tuda je vodila stara cesta iz upe Gla prema Poegi. U tvravi na slavonskoj strani sagradili su franjevci bosanske vikarije samostan svete Marije, uz dobru pomo plemia Gileta i naroda. Godine 1504. bila je gradnja samostana ve u toku. To saznajemo iz tube koju su ugarski franjevci (Fratres Hungari) podigli protiv bosanskih franjevaca (contra Boznenses) na generalnom kapitulu franjevakog reda koji se odravao o Duhovima 1504. u Mantovi. Tuitelji su na spomenutom kapitulu zahtjevali da bosanski franjevci odmah obustave gradnju koju su se usudili zapoeti u tvravi Gileti (in castro Gywletiz) s ove strane Save (citra Zavam). Pisac eneke (Gyngys) kronike, ugarski franjevac, s velikim zadovoljstvom biljei u svoju samostansku kroniku: Raspravu o toj stvari vodila su petorica franjevaca, lanova lcapitula. Oni su odredili da Bosanci imaju odmah prestati s gradnjom koju su zapoeli. Neka najprije dou na na provincijski kapitul i neka mole od nas dozvolu za gradnju in castro Gywletiz ultra Savam i tek ako im mi dozvolimo, mogu na staviti gradnju, drukije ne (Chronicon Bosnae, 2324. HE III, 374). Ipak nije bilo tako kako je elio eneki kroniar. Parbe radi gradnje istog samostana vodile su se i dalje na najviim foru mima franjevakog reda sve do 1514., to vie i kod kralja i kod pape. Dr. fra Dominik Mandi pie: Na Opem zboru Franjevakog Reda u Mantovi godine 1504. bosanski vikar vodio je borbu s ugarskim franjevcima opservantima, jer je Bosanska vikarija gra dila novi samostan... na lijevoj strani Save koji je prostor (tada ugarska opservantska vikarija) sebi prisvajala. Samostan je bio posveen Blaenoj Djevici Mariji. i kralj Vladis7

lav II u pismu papi Juliju II od 12. listopada 1504... kae da se samostan nalazio u Poekoj upaniji (in comitatu de Posega, Franj. Bosna, 145). To pismo dokazuje da je stvar dola i pred kralja i pred papu. Moda su bosanski franjevci na as i prekinuli s gradnjom, ali su zapoetu gradnju ljubomorno uvali i poduzimali sve da je mogu nastaviti. Izvjetaj sa generalne skuptine franjevaca cismo ntanskih opservanata koja se odravala u Asizu 1507. kae da je u skuptini nastala velika prepirka inter Hungaros et Bosnenses radi samostana svete Marije kod rijeke Save koji su Bosanci poe li graditi ovlau Siksta IV (circa conventum s. Mariae apud fluvium Savam auctoritate Sixti IV inchoatum). I tu se jo govori o zapoetoj gradnji. Ovaj puta skuptina je odluila da samostan ostane Bosancima, ali pod uvjetom da se ubudue nikad vie ne usude prihvatiti nijedno drugo mjesto (nullum alium locum) preko reene rijeke (W XV, 458). Koliko su se bosanski franjevci, a pogotovo slavonski plemii, drali ove odredbe franjevake generalne skuptine, vidi se najbolje po tom to je Franjo Berislavi upravo oko godine 1507. istim bosanskim franjevcima sagradio velik i prostran samostan u trgu Dvorie na svom posjedu Bijela Stijena (HE II, Berislavii 422, Bijela Stijena 531). Poslije godine 1504. vie se ne spominje ni forum Gileti, ni cas trum Gywletiz. I trg i tvrava s brodom preli su u vlasnitvo Fra nje Berislavia, a poslije njegove smrti u vlasnitvo Stjepana Berislavia. S tim je odmah iseznuo i naziv po prijanjem vlasniku. Berislavii su novi posjed spojili sa svojim Kobaem, pa je i naziv Koba po volji Berislavia preao na nekadanji forum i castrum plemia Gileta. I samostan se od tada zove Savensis ili Kobazensis s. Mariae Svete Marije na Savi ili u Kobau (HE III, 374). Koliko su ugarski franjevci opservanti bili protiv prelaenja bosanskih franjevaca preko Save vidi se po tom to se i gene ralni franjevaki kapitul koji je u Asizu zapoeo radom 13. lipnja 1514. jo uvijek bavio istom tubom. Ipak eneki kroniar ovaj puta dobrano gladi ono to je onako otro napisao 1504: Bosanci neka zadre samostan svete Marije na Savi u pograninom podru ju Ugarske (in confinibus Hungariae). Samostan im je preputen iz blagonaklonosti s tim da ubudue vie ne smiju uzeti nijedan drugi samostan s ove strane Save (Chronicon Bosnae, 2324). Tako je ta parba konano zavrena.
8

Bosanski su se franjevci prigodom gradnje samostana i par nice s ugarskim franjevcima pozivali na dekret pape Siksta IV od 12. kolovoza 1473. U dekretu se istie da su franjevaki samostani u Bosni gotovo svi spaljeni i porueni, zemlja opustoena, franjevci progonjeni. S druge strane gospoda hrvatska i slavonska izmeu Save i Drave zovu bosanske franjevce u svoje gradove, tvrave i sela, ele im sagraditi domos et loca ili im dati ve sagraene, da i ondje dijele narodu sakramente. Papa, alei ih kao dobar otac, dozvoljava bosanskim franjevcima da ultra flumen Savoy usque ad flumen Dravoy (preko rijeke Save sve do rijeke Drave) primaju i dre vinograde i posjede, grade kue i samosta ne (domos et conventus aedificare), odnosno sagraene primaju (Acta Bosnae, 280282. Kultura I, 157158). Ovu bulu Siksta IV potvrdio je i obnovio papa Julije II 23. sijenja 1511. i pod prijetnjom izopenja zabranio svim svjetovnim sveenicima odvraati vjernike da neidu k franjevcima na ispovijed niti im daju milostinju. Ujedno je papa naredio kalokom nadbiskupu, peujskom biskupu i azmanskom prepotu neka se brinu da bosanske franjevce nitko ne smeta (Acta Bosnae, 305). Dr fra Dominik Mandi nadopunjava ovo to je reeno i navodi da su se ugarski opservanti jako opirali bosanskim franjevcima i odluci generalnog kapitula u Asizu 1514. Uza sve to kapitul je kobaki samostan dosudio Bosancima, najvie pod utjecajem bule Cupientes Nikole V koju je u ovjerovljenom prijepisu prikazao bosanski vikar fra Ante Jezeranin, pa i uslijed preporu ke ugarsko-hrvatskoga kralja Vladislava II (Franj. Bosna 148). Prema buli Cupientes od 14. svibnja 1447. izdanoj prigodom diobe ugarskih opservanata od bosanske vikarije, granica izmeu bosanske vikarije i nove ugarske vikarije imala je biti rijeka Dra va i samo bosanska vikarija s podrujem od Drave do Jadrana imala je uivati povlastice koje su pape podijelili bosanskoj vikariji. Meutim su opservanti nove ugarske vikarije uz jaku podrku ugarskih velikaa i plemia od istog pape ishodili bulu Ineffabilis od 10. veljae 1448. prema kojoj granica izmeu jedne i dru ge vikarije ima biti rijeka Sava i nova ugarska vikarija s podrujem od Save do Tatarskoga mora uivat e sve povlastice koje uiva bosanska vikarija (Franj. Bosna, 115116). Ugarski su franjevci-opservanti eljeli bosanske franjevce iskljuiti iz Slavonije, no pape Siksto i Julije uinili su Slavoniju zajednikim
9

podrujem jednih i drugih, dozvolili su bosanskim franjevcima osnivati samostane izmeu Save i Drave ne dirajui samostane koje su ugarski franjevci u Slavoniji ve imali. Ugarski su franjevci ipak inili sve da sprijee irenje bosanskih franjevaca po Slavoniji. Upravo tih godina opservanti u Ugarskoj bili su na vrhuncu snage. Prema Waddingu (XV, 401403) ugarska je vikarija godine 1506. imala 70 samostana i oko 1700 brae. Dijelila se u 10 kustodija. Druga po redu kustodija bila je kapistranska ili srijemska sa sijelom u Iloku. Imala je 8 samostana. Pet juno od Dunava (Ilok, arengrad koji se tada zvao Voin de Athya, a osnovao ga je Ivan Morovi, vidi W. X. 49, zatim Alan, u blizini dananjeg sela Gunje, akovo i Preka kod Vinkovaca). Tri su samostana bila sjeverno od Dunava (Futok kod Novog Sada, te Kabol i Klillod ili de Kylnus, negdje u Bakoj in Hungaria inferiori, u Donjoj Ugarskoj. esta je kustodija bila ozorska sa sijelom u Ozori. Imala je 7 samostana: 2 u upaniji Tolna (Ozora i Paks), 2 u upaniji Baranja (S elje sjeverno od Drave i Sveti ura na Dra vi kod Valpova na slavonskoj strani, ostala 3 bila su u omoskoj upaniji). Osma je kustodija bila slavonska s glavnim samostanom u Voinu pod Papukom (Athina, Athinensis ad Beatam Virginem Mariam, Athinae, celebri olim Slavoniae oppido et arce, Dioecesis Zagrabiensis et Archidiaconatus Vaskae, a vidua Joannis Comitis de Corbavia et vidua Jobi de Gara, sororibus fundatus, Greiderer 1,166). Ostali samostani slavonske kustodije bili su: Svetog Kristofora u Poljanskoj kod Straemana, svetog Ladislava u Podborju (danas Daruvar), Uznesenja Marijina u Varalji ili Podgrau grada Moslavine (Crtice 78-79 i 262), izmeu Garia i Vrtlinske (Buturac 13), a Georgio Chunor ... extructus anno 1460, svete Marije Magdalene u Ivaniu (danas Klotar Ivani), Petrovo ili Petrovac i De Reme tino. Za Podborje, Varalju, Petrovo i Remete u izvjetaju se izriito kae da su u Krievalcoj upaniji. Prema tome Petrovo nisu Petrovci kod Vinkovaca ni Petrijevci kod Osijeka, nego je to mjesto bilo negdje u kasnijoj Maloj Vlakoj (moda Petrovina Ljudevita Pekry). Isto tako De Remetino nije Remetinec kod Varadina, nego dananji Duzluk kod Orahovice, gdje se ve od druge polovice 16. stoljea nalazi pravoslavni manastir. Najstariji franjevaki samostani u Slavoniji bili su u Virovitici, Poegi, Grabovniku (Klotar Podravski) i u Naicama.
10

Ti su samostani sa Zagrebom i Kostajnicom inili zagrebaku kustodiju stare ugarske provincije koja je od 1415. do 1517. bila lconventualska, a od 1523. zvala se: Provincia Hungariae S. Mariae. Zagrebakoj kustodiji pripadao je i samostan u Seglaku, blizu Osijeka, sagraen 1488, itava dva stoljea ili stoljee i pol kasnije nego gore spomenuti samostani. Samostani u Varadinu, Koprivnici, Ludbregu i Semenju (Prekmurje), svi u zagrebakoj biskupiji, pripadali su peujskoj kustodiji iste stare ugarske provincije. Srijemska kustodija iste provincije imala je ak 10 samostana: Ba, Ilok (1454. predan ugarskoj vikariji opservanta), Mitrovica, Tordinci (De Tadua), Manelos (Franca Villa), Irig (Sveti Irenej), Zemun, Banotor, Ench (Eudi, Endi, Janok?) i Rednich (Vrdnik). Iste godine kad je zavrena parba izmeu bosanskih i ugarskih franjevaca glede samostana u Kobau (1514), bila je bosanska vikarija ponovno podijeljena u dvije vikarije: u vikariju Bosne Srebrene i u vikariju Bosne Hrvatske. Prvoj su pripali samostani koji su 1514. ve bili pod turskim gospodstvom, a drugoj samostani koji te godine jo nisu bili pod turskim gospodstvom. Koba je pribrojen vikariji Bosne Hrvatske, grebenskoj kustodiji koja je imala 5 samostana: Greben, Koba (Chobaz), Dvorie (Duorischie), abac (Sabaz), i Bobovie (Bobovischie, Popovischie, Graiderer I ,69). Tri godine kasnije (1517) u itavom franjevakom redu dogodila se krupna promjena. Franjevci zvani konventualci od 1415. do 1517. birali su generala (generalnog ministra) reda koji je smatran poglavarom svih franjevaca i nasljednikom osnivaa reda, svetog Franje Asikoga. Franjevci opservanti (koji su ili za stroim obdranjem pravila) i kojih je bilo mnogo vie nego konventualaca dijelili su se na dvije familije: cismontansku iji su samostani bili s ovu stranu planina (Alpa), ili blie Italiji, i transmontansku, s onu stranu Alpa. Svaka je familija birala svoga generalnog vikara (zamjenika generalnog ministra) koji je njom upravljao. Konventualske pokrajine zvale su se provincije i svaka je birala provincijala (minister provinciae), opservantske pokrajine nasuprot zvale su se vikarije i birale su svaka svog vikara. Na zajednikom kapitulu koji je 1517. sazvao papa Leon X, papinom voljom dolo je do obrata: Konventualci su morali peat itavoga reda predati opservantima koji e odsad birati generalnog ministra itavoga reda, njihove se pokrajine nee vie zvati vikarije nego provincije i birat e provincijale.
11

Tako se i obje bosanske vikarije od 1517. nazivaju provincijama. Pa i Fratres Minores Opservantes de Familia Cismontana in Hungaria ili kratko Fratres de Familia in Hungaria od 1517. svoju pokrajinu zovu provincijom (Esser-Zirdum 119 130). Stara se ugarska provincija (Provincia Hungariae), da bude podlona izravno nasljedniku svetog Franje, a ne nekom njegovom zamjeniku, godine 1415. priklonila konventualcima. Zvala se od te godine Provincia Hungariae Conventualium, od 1454: Provincia Hungariae Conventualium Reformatorum, skraeno, nasuprot onome: Fratres de familia, ugarski su konventualci nazivani: Fratres reformati. im su opservanti dobili upravu cijelog franjevakog reda u svoje ruke, ugarski su konventualci preli u opservante: Fratrum... Ordinis Minorum olim Reformatorum, nunc autem Regularis Observantiae nuncupatorum Provinciae Hungariae, pie papa 1519. (W XVI, 108 i 598). Kako su sada u Ugarskoj bile dvije opservantske provincije, trebalo im je dati imena po kojima e se razlikovati. Da se izbjegne svaka zbrka odlueno je godine 1523. da se ugarska provincija, nekad zvana: de familia, zove: Sanctisimi Salvatoris Presvetog Spasitelja, obino: salvatorijanska, a ona koja se nekad zvala reformiranih, da se zove: Svete Marije (W XVI, 168). esnaesto stoljee moe se nazvati stoljeem opustoenja ugarskih provincija. Provincija Presvetog Spasitelja iji kroniar 1525. s ponosom istie da provincija ima 73 samostana i 1472 brata, po popisu iz godine 1587. ima samo 4 samostana. U samih 60 godina naputeno je ili porueno i spaljeno 69 samostana. Nije bolje prola ni provincija Svete Marije. Sauvali su se samo samostani na zapadnoj i sjevernoj granici Ugarske ili u Slovakoj (Brevis Memoria, 20. W XXII, 123 124). Provinciji Bosne Hrvatske Turci su kroz to vrijeme razorili 29 samostana sve osim Senja i Trsata ( 1969, 14), dok je provincija Bosne Srebrene pod turskim gospostvom u najveim nevoljama uspjela sauvati 14 16 samostana (W XXII, 123 124, Kultura, 128). Postoji nesigurna vijest da su Turci samostan u Kobau spalili ve 1520, ali je iza toga jo bio obnovljen. Te su godine turske provale bile gotovo neprekidne. Ban-biskup Petar Berislavi morao je s malim sredstvima braniti granicu od ua Save u Dunav do ua Une u Savu i odatle opet granicu do Dubrovnika. Turci su uvijek gledali provaliti ondje gdje ih Berislavi nije oekivao. Upravo te godine Turci su i samog bana iznenada zaskoili i ubili. Vijest o spaljivanju kobakog samostana donosi
12

Wadding (XVI, 130) prema pismu prefekta gradnje bazilike svetog Petra u Rimu, kardinala akona S. Mariae in Porticu, Bernarda. Kardinal javlja da su Turci spalili samostan i crkvu svete Marije od Milosti (de Gratia) in Pozrhavia, peujske biskupije u Ugarskoj. Za obnovu tog samostana i crkve papa Leon X podijelio je oproste jednake onima koje su dobivali darovitelji za gradnju crlcve svetog Petra u Rimu. Nije lako odgonetnuti to znai ono: in Pozrhavia. Ipak se ini da je to iskvareni oblik mjesto: in Posavia ili Possavia. Berislavii se u to doba nazivaju gospodarima posavskim. Papa Siksto V pismom od 13. oujka 1586. alje franjevca uru Tuzlaka s nekoliko drugova sveenika: in partes Possaviae et Possemiae u Posavinu i u Srijem, da se brinu za due tamonjeg naroda (AB, 340). Provincijal fra Marijan Pavlovi 1623. upu Luani ili Koba naziva upom u Posavlju (AO, 1900, 82). Samostan u Kobau nije bio dugog vijeka. Turci su 1530. zauzeli upravo taj zapadni dio Kobaa, gdje je bio brod preko Save i samostan. Uinili su to protiv volje gospodara Stjepana Berislavia, ali kako su onda jo drali s njime prijateljstvo, moda nisu odmah protjerali franjevce iji je samostan bio u tvravi. Turci su ondje podigli svoju novu tvravu. Franjevci su samostan morali ostaviti 1532, kad su bosanski odredi turske vojske ondje prelazili preko nainjenog mosta u pokretu prema Beu i na povratku nakon neslavnog zauzea Kiseka (HE III, 374 375, Buturac 13). S vremenom je samostan zajedno s tvravom, kasnije nepotrebnom i naputenom, poruen. Odrala se samo crkva svete Marije i to kroz cijelo tursko doba i do kraja 18. stoljea. Tada je ve bila u sasvim ruevnom stanju, ali je kasnije i opet obnovljena. Spomen na taj samostan sauvan je u kobakoj toponomastici pod imenom klotar (Slavonac radije kae: klotra, HE III, 374 375). Uspomena na kobaki samostan bila je nevoljama koje jc prouzroilo tursko oruje (Greiderer) tako izbrisana da se ve u vrijeme Turaka za njegovo postojanje nije znalo ili se u dokumentima iz turskih vremena nitko nije sjetio da ga spomene. Biskup Ivkovi krizmao je izmeu 1626. i 1630 u upi Luani u kojoj je bio i Koba jednom 800, drugi put 528 osoba (Croatia Sacra 1934, 76 77). Fra Petar Nikoli koji inae voli spomenuti da je negdje bio franjevaki samostan, 13. svibnja 1660. pie: U upi Luani postoji samo jedna crkva s nazivom svete Marije u nebo uzete (AB, 494). Nasljednik fra Petra Nikolia fra Luka Ibriimovi kao vikar zagrebakog biskupa za tursku
13

Slavoniju, 30. travnja 1693. izvjeuje da je sveto ulje primio od njega i pater Augustin Henpacze pro parochia Beatae Virginis Mariae in Kobas et Oriovacz (AB, 521). Fra Mirko Pavi (Ramus 92) navodi svjedoanstvo da je pobono preminuli pater Augustin iz temelja podigao crkvu svetog Ivana Krstitelja u Kobau (na mjestu gdje je dananja crkva). Gradnja crkve kotala je 400 forinti u novcu osim trokova za radnike i majstore. U vrijeme patra Antuna a Cotor obnovljena je i pokrivena velika crkva od kamena (grandis Ecclesia lapidea) svete Marije Aneoske. U popisu slavonskih franjevakih upa iz prve polovice 18. stoljea (1733) spominje se upa svetog Ivana Krstitelja u Kobau, a prva filijala te upe jest Uznesenje Blaene Djevice Marije, udaljena od upne crkve etvrt sata (Ramus 178). Iz izvjetaja kanonskih vizitacija od godine 1730. i 1746. saznajemo da se ova crkva (kapela) nalazila na groblju, pol sata daleko od Kobaa, uz Savu, na mjestu koje je narod zvao klotar (Vulgo Kloster). Sastojala se samo od svetita stare crkve koja je bila spojena s poruenim samostanom. Uz crkvu se sa strane Evanelja nalazio od kamena sagraeni toranj. U crkvi je bio smjeten oltar s velikom oltarnom slikom. Misa se tu sluila esto preko godine (Croaia Sacra 1931, 243). Godine 1751. u opisu upa poekog konzistorija kae se: pol sata udaljena od upe stara kapela Blaene Djevice Marije, zvana u Klotru, pokrita, veim dijelom bez stropa. Ima toranj bez zvona i osim slike Blaene Djevice Marije nad menzom, nema nita drugo (Kat. List 15. IV 1943, 173). Doskora (1758) ova crkva nije bila drugo nego ruevina svetita koje je nekada pripadalo crkvi od koje vie nije bilo ni temelja. Kasnije se ipak nastojalo oko popravka ostatka crkve. Godine 1780. podignut je na njoj novi krov. U izvjetaju kanonske vizitacije iz godine 1841. za crkvu Uznesenja Gospina u Kobau kae se da potjee: ab immemorabili, a quo, ignoratur, probabilius a quibusdam monachis, quia claustrum, quod modo dirutum est, coniunctum habuit, structurae gotinae. Godine 1841. jo su se dakle na ostacima crkve vidjeli tragovi nekad crkvi prigraenog samostana u gotikom stilu kao danas u Voinu. Nije se znalo kojim redovnicima je samostan pripadao. Rubeti, ini se prvi, a za njim mnogi drugi, poklanjali su ga cistercitima. U novije vrijeme prvi je pisao o postanku franjevakog samostana u Kobau profesor Stjepan Pavii (HE III, 374 375).
14

ematizam kapistranske franjevake provincije od g. 1895. (str. 38) kae: Izmeu 1500. i 1516. sagraen je, kako kau rukopisi, samostan za jajake franjevce u tvri Giletiz, danas Geletinci, filijala cernike upe. Tako je eto kobaki samostan uao u povijest Cernika, a jer ga vie nema, zadrat emo ga radi uspomene u cernilcoj povijesti. U kasnijem ematizmu Hrvatske provincije svetoga Cirila i Metodija od 1913. (str. 29) dolazi do ispravka onoga to je napisano 1895: monasterium in Castro castelli Giletiz, vulgo Koba. ematizam se poziva na rukopise bekog arhiva pod oznakom: Turcica. Posebno je vano to se ovdje kae da je samostan sagraen: pro fratribus jajcensibus, za franjevce iz Jajca ili bolje iz jajake banovine. Isti su franjevci s istih razloga doli ne samo u Koba i u Dvorie, nego i u Cernik (i u Veliku) malo prije pada pod Turke. Zanimljivo je kako se Greiderer opisujui prema rimskim dokumentima parbe oko samostana u Kobau kao stranac ne moe snai u pitanju tko su tuitelji, a tko tueni, i gdje je bio Koba. Govorei o raspri na skuptini cismontanskih opservanata u Asizu 1507. Greiderer kae da su tubu protiv Bosanaca koji su turski podlonici podigli oni bosanski franjevci koji su u katolikoj Bosni: litem quam Minoritae in Provinciae Bosnae ditione Catholica detenti, nunc Croatae, modo Hungari, jam Latini (ob Graecanismum in Turcarum districtu, praesertim Europeo invalescentem) nuncupati, Minoritis Turcarum Dominio subjectis seu Bosnensibus ratione Conventus S. Mariae ad fluvium Savum recumbentis, et ab ipsis ex authoritate Sixti IV inchoati, movebant. Patrum congregatio decidit declarando, eundem Conventum Bosnensibus ea conditione remansurum, ne alium de f u turo ultra fluvium Savum recipere somniarent (I, 68). Nejasno informiran, kae da se tuitelji, franjevci iz katolikog dijela Bosne, pod utjecajem grkoistonjaka, zovu sad Hrvati, sad Ugri, sad Latini. Tuene je proglasio tuiteljima. Samostan u Kobau gradili su upravo franjevci iz katolikog dijela Bosne, iz jajake banovine. Ti su franjevci bili osobito tijesno povezani sa slavonskim plemiima koji su po dunosti branili od Turaka ne samo Slavoniju nego i jajaku banovinu, a ujedno su branili i svoje posjede koji su bili s jedne i druge strane Save. U to vrijeme do 1514. bosanski franjevci pod Turcima jo nisu bili odijeljeni od bosanskih franjevaca izvan turskog carstva pa nisu ni mogli tuiti jedni druge. Inae Greiderer kae: skuptina je odluila da samostan ostane Bosancima pod uvjetom
15

da ubudue niti ne pomisle primiti koji drugi samostan preko rijeke Save. Na drugom mjestu (I, 161) Graiderer ponovno govori o koba kom samostanu, ini se i ne znajui da je ve o njem govorio. Ne spomi nje Koba nego kae: Savensis Beatae Virginis Mariae, savski samostan Blaene Djevice Marije, primljen ovlau Siksta IV koji je vladao Crkvom od 1471. do 1484. Samostan je dobio ime po rijeci Savi na kojoj lei. I opet tvrdi nejasno da su tubu protiv bosanske brae koja su se u tom samostanu nastanila 1507. podigli opservanti Hrvatske koji su se nedavno odijelili od bosanskih opservanata. Tuba je podignuta zato to je taj samostan preko Save.
Slino Greiderer kao stranac nije mogao za sigurno odrediti, gdje se nalazi mjesto Koba. Traio ga je na zemljovidnim kartama i doao do toga da ima vie Kobaa i u Slavoniji i u Bosni. Jedan je tri milje pred uem Vrbasa u Savu. Na novoj Mllerovoj karti oznaen je kao Matzkobaz (oevidno Makovac). Nasuprot ovome nalazi se i drugi s june strane Save, zvan Turski Koba. No postoji u Slavoniji prije Broda selo istog imena sjeverno od Save. Tu je upa kojom su nekada upravljali franjevci provincije svetoga Ivana Kapistrana. Na starim kartama nalazi se njemu nasuprot u Bosni drugi Koba (Kobazium) na uu Vrbasa u Savu na zapadnoj strani te rijeke. Na novijim ga kartama nema. U kojem je od ovih mjesta bio samostan, ne znam odrediti, ali vie naginjem onom prvom (Makovcu), jer je znatnije mjesto i od turskih provala udaljenije: locum magis celebrem et a Turcarum incursionibus remotum. Dodajem (kae Greiderer): u katalogu 1506. nema ga. Bit e dakle da je osnovan poslije te godine. Gonzaga, pisac 16. stoljea, stavlja ga u Slavoniju. Samostan su unitile nevolje koje je prouzroilo tursko oruje (I, 149 150). Prema Makovac Greiderer je na svoju ruku za Koba iskovao i naziv: Kowaz. Literatura: Acta Ordinis Fratrum Minorum, Ad Claras Aquas 1900: ad historiam Provinciae Bosnae Argentinae, p. 80 84. Bsendorier Josip, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek 1910. Brevis Memoria Provinciae Capistranae ab erectione sui de Provincia Bosnae Argentinae anno 1757. die 16. Augusti solemniter promulgata . . . Budae 1857. Buturac Dr Josip, Katolika Crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970. Buturac Dr Josip, upe arhiakonata Since u XVIII. vijeku, Croatia Sacra 2, Zagreb 1931, 216 254. Draganovi Krunoslav, Izvjee fra Tome Ivkovia, biskupa skradinskog, iz godine 1630, Croatia Sacra 7, Zagreb 1934, 65 78. Esser Kajetan Zirdum Andrija, Pregled povijesti Franjevakog reda, Sarajevo 1972. Fermendin P. Eusebius, Acta Bosnae potissimum occlesiastica, Zagrabiae 1892. Fermendin P. Eusebius, Chronicom observantis Provinciae Bosnae Argentinae, Starine JAZU XXII, Zagreb 1890. Greiderer Vigilius, Germania Franciscana, Tom. I, Oeniponte 1777.

16

Hrvatska Enciklopedija II, Berislavii, Bijela Stijena, III, Brod na Savi, Zagreb 1941. i 1942. Jelini Dr fra Julijan, Kultura i bosanski franjevci I, Sarajevo 1912. Mandi Dr O. Dominik, Franjevaka Bosna, Rim 1968. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae, Budae 1766. Pipini Franjo, upe poekog konzistorija 1751. godine, Katoliki List 15. IV 1943, broj 15, 173 175. Predturska povijest Naica, Cernik 1974. (rukopis). Schematismus Almae Provinciae S. Joannis a Capistrano MDCCCXCV, Budapestini 1895. Schematismus Almae Provinciae SS. Cyrilli et Methodii 1913, Zagreb. ematizam Hrvatske franjevake provincije s. irila i Metoda, Zagreb 1969. Waddingus Lucas, Annales Minorum ... X, XIV, XV, XVI, XXII, Ad Claras Aquas 1932. i 1933.

FRANJEVAKI SAMOSTAN U DVORIU (1507-1543) O tom samostanu ne zna se mnogo. Radi njega nije dolo do parbe pred najviim crkvenim vlastima kao radi lcobakog. Ugarski franjevci kao da nisu ni uli za njega. Bio je takoer kratkoga vijeka. Sagradio ga je ban bosanski i gospodar posavski Franjo Berislavi. Bilo je to oko godine 1507. nakon to se odrekao banske dunosti i povukao na svoje imanje Bijela Stijena. Taj posjed dobio je po drugoj svojoj eni Barbari Frankopan, udovi srpskog despota Vuka Brankovia. ini se da je gradnja samostana bila i Barbarina elja. Bila je roena u obitelji veoma sklonoj bosanskim franjevcima. Kerka je Sigismunda, a sinovica Martina Frankopana, utemeljitelja franjevakog samostana na Trsatu. U samostanu na Trsatu jo se i danas uva jedan relikvijar (monik), poklon despotice Barbare. Umrla je 1508. nakon to je s Franjom Berislaviem ivjela 13 do 18 godina. Posljednji gospodar Bijele Stijene, prije nego su je 1543. zauzeli Turci, bio je slavni Petar Keglevi. Podruje oko Bijele Stijene bilo je prije Turaka lijepo naseljeno samim hrvatskim stanovnitvom. Tu su bile 34 upe svetakog arhiakonata zagrebake biskupije. Meutim nakon Katzianerova poraza 1537, a jo vie nakon pada Dubice 1538. poeo je narod bjeati iz loga kraja. Oba tadanja bana Petar Keglevi i Toma Nadadi izvjeuju o tome. Narod je najvie selio u Ugarsku (Gradie) na tamonja dobra svojih gospodara. Pomone turske ete (Vlasi, kako ili se tada openito nazivalo) stalno su provaljivale u taj kraj, hvatale i odvodile narod. Ve
17

godine 1544. padom Kraljeve Velike itav je taj kraj u turskim rukama. Hrvatskog katolikog stanovnitva nije tu ostalo gotovo nita. Na njihovo mjesto Turci su naselili mnogo Vlaha da im slue kao graniari i neredovite pomone ete. Zbog toga je ak i povijest ruevina samostana u Dvoriu sasvim oskudna, potpuno nijema. Pavii ovako opisuje nekadanju okolicu Bijele Stijene: U predgrau stajala je crkva svete Barbare (moda dananje selo Bobare, Buturac), a na podnoju bile su jo tri upe: svetog Mihajla u selu Poveliju na mjestu dananjih Golea Rajiia, svete Marije u selu Crkvenici na poloaju dananjeg Kovaevca i svete Katarine ondje gdje su danas Raenovci. Osim toga u poetku 16. stoljea podignuli su franjevci s pomou Franje Berislavia... prostran samostan u Dvoriu, blizu dananjih Alavudaca. Osim Podgraa dobilo je trgovako-obrtniki znaaj i to Dvorie koje je bilo sredite dobro naseljenog kraja. Trgovite branio je katel... podignut na oblinjem brdu... (HE II, Berislavii i Bijela Stijena, Podrijetlo 196 220, Crtice 84, Buturac 9 10, 13 14 i 21 22, Kulturno-povijesni zbornik zagrebake nadbiskupije I, 418). Samostan u Dvoriu spominje se i u navedenom ve popisu samostana bosansko-hrvatske vikarije iz godine 1514. Koliko se znala povijest samostana u Dvoriu pokazuje i Greidererovo uzaludno traenje, gdje bi taj samostan imao biti. Kae da su ga neki upuivali na jedno Dvorie koje je bilo u Podravini blizu dale i Bobovca. Drugi su ga upuivali na drugo Dvorie na obali rijeke Mure u upaniji Zala, trei na Dvorie kod Vrbovca u krievakoj upaniji, etvrti na Daranovce kod Poege ... (71, 150).
Literatura: Bsendorfer Josip, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek 1910. Buturac Dr Josip, Katolika Crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970. Buturac Dr Josip, Popis upa zagrebake biskupije od godine 1334, Kulturno-povijesni zbornik zagrebake nadbiskupije I dio, Zagreb 1944, 409 454. Greiderer Vigilius, Germania Franciscana, Tom. I, Oeniponte 1777. Hrvatska enciklopedija II, Berislavii, Bijela Stijena, Zagreb 1941. Pavii Stjepan, Podrijetlo hratskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953.

GODINJI SAJAM U CERNIKU NA SVETOG FRANJU Kroniar cernikog samostana (III, 7879) biljei: 8. listopada 1911. sveani blagoslov kapele svetog Linarte, obnovljene na uspomenu
18

400 godinjice obstanka i 200 godinjice prelaska cernikih franjevca od svetog Linarte u dananji svoj samostan. to se tie 400 godinjice opstanka kapele svetog Linarte, kroniar se sigurno oslonio na fra Grgu evapovia koji tvrdi da je u Cerniku ve 1520. postojala franjevaka rezidencija svetog Leonarda (Recepsio 502 503). Po evapoviu i Julije Kempf misli: Ve se godile 1520. znade za njihov samostan ili manastir u kome su vrijedni franjevci kao revni upnici i duobrinici proveli itavo vrijeme turskog vladanja... Za ono doba bila je crkva sasvim mala, a tako i manastir (Oko Psunja 55). Ove zadnje rijei o sasvim maloj crkvi i manastiru podsjeaju na izvjetaj fra Petra Nikolia iz godine 1660. o smjetaju cernikih franjevaca (kod svetog Linarte). Meutim prije Turaka franjevci kod svetog Leonarda sigurno nisu bili. Njihov boravak ondje bio je uvjetovan prilikama pod turskim gospodstvom. Kako osjetljivi Turci nisu podnosili sastajanje krana na slubu Boju usred turskog naselja, franjevci su vjernike skupljali izvan Cernika na nekoj osami kod jedne lipe. Oko sto godina lipa im je bila mjesto crkve. Ruevine predturskih crkvi bile su u samom mjestu. Tek naknadno je u blizini lipe podignuta kapelica, sasvim mala, kakvu su i Turci bez veih tekoa dozvolili sagraditi. U prvom izvjetaju o lipi iz godine 1629. o kapelici jo nema ni rijei. Prvi ju spominje Mrnavi 1637. Pod imenom svetog Leonarda spominje se istom 1693. I ako evapovi ne navodi odakle je uzeo godinu 1520, iz samog njegovog pisanja (Recensio 551) vidi se da mu je bila poznata povijest Beevia Cernikih i dokumenti pomou kojih su poetkom 18. stoljea pokuali dobiti natrag sve svoje posjede koje su prije Turaka oko Cernika imali. Prema Paviiu (HE III, 680) u jednome od tih dokumenata stoji da su Deevii (Dessewffy) godine 1520. dobili pravo u Cernilcu drati tjedne sajmove nedjeljom, a godinji sajam na dan svetoga Franje. Zato upravo na dan svetoga Franje? Nije nam mogue doznati da li u dokumentu ima o tome neto vie napisano, ali po svemu izgleda evapovi svoju tvrdnju temelji ba na tom dokumentu, kao i Kempf koji takoer obilato navodi iste dokumente. (Poega 3536, 9698). Moe li se drati vjerojatnim da su bosanski franjevci u Cerniku ve godine 1520. imali samostan? Uz onaj u Kobau i onaj u Dvoriu jo jedan u Cerniku. To su godine kad su slavonski plemii do maksimuma angairani u borbi s Turcima branei ne samo Slavoniju nego i Jajce i Jajaku banovinu gdje su imali i svoje posjede. Vrei razne
19

dunosti u obrani gradova Jajake banovine slavonski su plemii, polubosanci, dobro upoznali bosanske franjevce, mnogo ih cijenili, eljeli ih imati uza se, nudili im vinograde i druge posjede, samostane i crkve i u Slavoniji i u Hrvatskoj kako to istie papa Siksto IV. ve 1473 (AB 280282, Kultura 157158). Bosanski su franjevci tada upravo gorjeli od elje da se Turke ne samo zaustavi, nego i da ih se potjera, u prvom redu iz Bosne, a onda i s cijelog Balkana. Nitko tada nije bio podobniji od bosanskih franjevaca rijeju i primjerom podravati i podjarivati borbenost protiv Turaka i kod plemstva i kod obinog puka, kako su to javno isticali i hvalili sami pape. Prihvaajui suradnju tih i takvih franjevaca slavonski su plemii mogli oekivati i jau papinu podrku i vee uspjehe u borbi s Turcima. Za kobaki se samostan izriito kae da je sagraen za jajake franjevce, a to su bili oni koje je papa Pavao II. posebnim pismom od 9. kolovoza 1467. javno pohvalio, jer su i javnim propovijedanjem i potajnim nagovaranjem rasplamtili narod okolice Jajca za borbu protiv Turaka i tako kralju Matijau pomogli izbaciti Turke iz jajake tvre na sam Boi 1463. U tim borbama, istie papa, poginuli su i mnogi franjevci, a etvorica su zavrila ivot kao muenici (AB 272, Kultura 185). Upravo zbog te silne zagrijanosti za borbu protiv Turaka Mleani su bosanske franjevce protjerali sa svih svojih podruja kao vrlo opasne po mir s Turcima (suspectisimi et statu nostro Dalmatiae periculosissimi, AB 277). Slino su konano uinili i Dubrovani tako da blaeni Bernardo Akvilski ovako ali bosanske franjevce: Bijednima ih nazivam, jer su im Dubrovani oduzeli 4, Mleani 6, a Turci poruili 38 samostana. Ostalo im je tek malo i vrlo slabo stojeih mjesta (Kultura 116120, 185). Hrvatima naprotiv, i onima u Hrvatskoj i onima u Slavoniji, jer su vodili vjene borbe s Turcima, bosanski su franjevci bili najdragocjenija pomo. Zato nas dokumenat o cernikim sajmovima na dan svetog Franje ini sklonima vjerovati da su bosanski franjevci godine 1520. u Cerniku zaista mogli imati samostan i crkvu. Crkva je morala biti na trgu gdje su se odravali sajmovi. Franjevci su naime dan svetog Franje najsveanije slavili. U njihovim se crkvama toga dana okupljao silan narod ne samo zbog njihove popularnosti, nego i zbog posebnih oprosta koje su pape da franjevcima pomognu podjeljivali vjernicima koji su na dan svetog Franje, svetoga Ante i svete Klare dolazili u franjevake crkve (W IV, 492, Kultura 66).
20

Oprosti su u ona vremena privlaili velike mase naroda. Zato je Deeviima i franjevcima odgovaralo da godinji sajam u Cerniku bude na dan svetog Franje. Dobrotom veleasnog gospodina Andrije Lukinovia, arhiviste zagrebakog kaptola, omogueno mi je (9. i 10. studenog 1977) da sam osobno zavirim u arhiv nadbiskupije. Bio sam ne malo iznenaen, kad sam u izvjetaju kanonske vizitacije iz godine 1730. naiao na biljeku vizitatora ure Dumbovia: Item rudera quaedam penes viam ducentem ad s. Leonardum in cole prope supra Czernik, ubi fundamenta certi conventus et vestigia sepulturarum extant et ubi actu cruces tres erectae manent, nimirum medio Crucifixus, ad unam partem s. Rochi, ad aliam s. Sebastiani (Sv. I). Pokraj puta koji vodi svetom Leonardu na brdacu iznad, ali blizu Cernika, nalaze se neke stare ruevine, temelji nekog samostana i tragovi grobova. Sada su tu podignuta tri kria: u sredini Raspeti (Isus), s jedne strane (lik) svetog Roka, s druge svetog Sebastijana.

Oevidno je da se tu radi o ruevinama jedne predturske katolike svetinje. Nakon izgona Turaka iz Slavonije franjevci su je oznaili s tri na tom mjestu podignuta kria. Ruevinama samostana zamela je svaki
21

trag lakomost za graevnim materijalom, ali tragovi grobova ostali su tu do danas. Jo i sada ljudi kopajui ondje zemlju nailaze na grobove. Uz ljudske kosti naeni su i znakovi katolike vjere kriii, krunice...
Buturac (Croatia Sacra 1931, 224 225) pogreno pie da su te ruevine samostana i tragovi grobova bili kod kapele svetoga Leonarda. U svom izvjetaju Dumbovi pod naslovom De Ecclesiis antiquis (O starinskim crkvama) pie najprije o crkvi svetog Nikole u Zapolju i o crkvi Svih Svetih u cernikom polju blizu sela Prve. Tada slijedi opiran izvjetaj o kapeli svetog Leonarda i o nekadanjoj tamonjoj lipi. Zatim slijede biljeke o kapelama svetog Ivana Krstitelja i svete Barbare u Reetarima, svetog Kria ispod Tisovca, svetog Antuna u Petrovi Selu, svetog Andrije u Siicama, Marije Magdalene ispod Baindola, o oratoriju svetog Martina kraj puta iz Poege u Cernik, o kapeli svetog Stjepana Prvomuenika ispod Opatovca, o ruevinama stare crkve svetog Grgura ispod sela Drenik, o ruevinama svetog Ivana Krstitelja blizu rijeke Trnave iznad Dragalia. Tek sad, gotovo na kraju tog naslova, dolazi gore navedena biljeka. Ruevine i tragovi grobova nalaze se kraj puta k svetom Leonardu na brdacu koje je pro pe supra Cernik. Prije Turaka bio je taj samostan s grobljem sigurno u samom mjestu nedaleko od katela, sadanjeg dvorca koji i potjee iz prijeturskih vremena. G. 1730. bilo je to mjesto u neposrednoj blizini naselja. Danas na tom mjestu stoji mala kapela svetog Roka. Kod svetog Leonarda ni Dumbovi niti itko drugi ne spominju bilo kakve ruevine i tragove grobova. I kapela svetog Leonarda i tamonja franjevaka rezidencija bile su male drvenjare izvan mjesta na osami. Literatura: Arhiv nadbiskupije zagrebake: Izvjetaj kanonske vizitacije 1730 (Svezak I). Buturac Josip, upe arhiakonata Since u XVIII. vijeku, Croatia Sacra II, Zagreb 1931, 216 254. Csevapovich P. Gregorius, Recensio observantis Provinciae s. Joannis a Capistrano, Budae 1830. Fermendin P. Eusebius, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica, Zagrabie 1892. Hrvatska enciklopedija III, Zagreb 1942, Cernik. Jeleni Dr fra Julijan, Kultura i bosanski franjevci I, Sarajevo 1912. Kempf Julije, Oko Psunja, Zagreb 1924. Isti, Poega, Poega 1910. Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernikiensis 1901 1950 (rukopis). Waddingus Lucas, Annales Minorum IV, Ad Claras Aquas 1931.

Bosanski franjevci bili su tu i pod turskom vladom Ako je u Cerniku prije Turaka postojao samostan, njegov je vijek bio vrlo kratak. Podignut oko 1520, nestaje ve 1536, kad su Turci osvojili Cernik. Istih godina morao je biti podignut i samostan u Velikoj, ali veliki samostan Turci nisu poruili. O njem se naknadno govori da je sagraen za franjevce prije Turaka, a 1575. Turci su ga franjevcima
22

vratili, odnosno dozvolili im da se u njem nastane. Za cerniki samostan, sagraen prije Turaka, ne moemo biti sigurni da je postojao, jer o njem nemamo ni takvih naknadnih vjeti kao za veliki, a moda ih nemamo samo zato, jer je samostan bio poruen i nestao. Za sada nemamo ni dokumenata, koji bi nam izriito svjedo ili da su franjevci pod turskom vladom ve u 16. stoljeu imali stalno boravite u Cerniku. No ima dokumenata iz kojih se moe zakljuiti da su bosanski franjevci meu katolicima cernikog po druja djelovali barem tako da su ih pohaali. Nastupom na vlast sultana Sulejmana II (1520 1566), osvajaa Slavonije, franjeva ka provincija Bosne Hrvatske poela je gubiti samostan za samostanom (Beograd, Bermed ili Bernet?, abac, Jajce, Greben, Bobovie?, Koba, Dvorie). U opoj nadi onoga vremena da e Turci ubrzo biti potisnuti iz zauzetih krajeva franjevci provincije Bosne Hrvatske pobojali su se da ne bi franjevci Bosne Srebrene iskoritsili tursko gospodstvo i prisvojili si njihove poruene ili na putene samostane. udno! Ne samo to su do malo prije bili jedna provincija nego kad ih je vrhovna uprava reda podijelila (1514), uinila je to s izriitim zahtjevom da se jedni s drugima imaju opet sjediniti im Turci budu potisnuti iz Bosne. Zato je i u nazivu jednih i drugih zadrana rije Bosna. Za to kratko vrijeme su patnici postaju suparnici. Franjevci Bosne Hrvatske ishodili su od pape Pava III. dekret s datumom od 11. lipnja 1539. kojim se odreuje da svi samostani provincije Bosne Hrvatske koje su Tu rci od godine 1521. do godine 1539. osvojili, posebno beogradski, jajaki i skradinski, makar bili i razoreni i opustjeli, imaju ostati toj provinciji i druga ih provincija ne smije zauzeti. Ta se zabrana mogla ticati samo provincije Bosne Srebrene. Jo se u dekretu istie kako je papa uvidio da su ugroena prava provincije Bosne Hrvatske u pitanju samostana koje su joj Turci oteli ili samostansko osoblje iz njih protjerali (Greiderer 72, Batini 35 36, Franj. Bosna 148). Ovo navodimo kao dokaz da su bosanski franjevci zaista sli jedili Turke u osvajanjima (Kudgod Turci s ordom, tud i fratri s torbom). Pokuavali su, ako se moglo, zauzeti i samostane koje je bratska provincija, sada suparnica, izgubila. Bol za izgubljenim kao da je bila jo vea zato to su izgubljeno nali drugi. I kolika razlika nasta meu njima! Jedni dobro paze da na vrijeme ispraz ne samostan i pobjegnu pred Turcima, drugi u stopu slijede tursko napredovanje i trae vjernike koji
23

su ostali kao ovce bez pas tira. Dogodilo se dakako da su pljakake turske ete iznenadile i neke franjevce te ih iz mrnje na kransku vjeru ubile. Per Vala chos, navodi Wadding, znai Vlasi martolozi kao turske pomone ete godine 1529. ubili su mnogo brae. Bilo je to onda, kae Wadding, kada je turski car Sulejman s velikom vojskom preplavio cijelu Ugarsku. Nabraja poimence one koji su ubijeni u Ugarskoj pa dodaje da su i u Slavoniji iste godine ubijeni: u remetskom samostanu sveenik Martin Raanin (de Rascia), u petrovakom (Petroazi) klerik Baltazar i laik Pavao iz Narda, de Nard, u voinskom (Attinae) samostanu laik Petar iz akova, de Diaco (W XVI, 325). Pavi (Ramus 55), evapovi (Catalogus 1823, 219) i Batini (2,25 26) preinauju ovaj Waddingov izvjetaj i kau da su sva ova etvorica poginula u remetskom samostanu, mjesto Balthassar clericus piu: Bartholomaeus de Pleternica (Baria Pleternianin). Batini istie da su sva etvorica bili lanovi salvatorijanske provincije. Godine 1529. Sulejmanova je vojska prola Srijemom, kod Osijeka prela Dravu i krenula prema Budimu, a onda prema Beu. Istim se putem i vraala. Idui tamo i natrag harala je i ubijala. Utom su se osobito isticale pomone ete, jer to je upravo i bio njihov zadatak. No nema ni spomena da je te godine bilo kakova turska vojska harala po Slavoniji. Zato je vjerojatnije da su ta etiri franjevca poginula jedne od tri slijedee godine, kada se izriito spominju turske provale u srednju Slavoniju. Godine 1530. spaljeni su Orahovica i Mikleu. Sva tri spomenuta samostana bila su tu u blizini. Godine 1532, nakon opsade Kiseka, Sulejman je preao Dravu i kod Vinice uao u Slavoniju. Sve do Rasinje Turci nisu ni u to dirali, dakle ni u Remetinec kod Varadina, a poevi od Rasinje dalje na istok: premnoga su mjesta u krievakoj i poekoj upaniji spaljena i unitena. Postoji predaja da su Naice poteene po posebnoj milosti Sulejmanovoj. Kod Gorjana je naprotiv Sulejman zabranio svaku pljaku, jer da je to ve carska zemlja. Naglaeno je da su Turci kako cijelu poeku upaniju tako i cijeli cerniki kotar osvojili iznenada. Odavle je osim plemstva i sveenstva malo tko pobjegao. Pogotovo jer su Turci doli s obe anjima o potpunoj ravnopravnosti svih koji pristanu bilo uz Turke, bilo uz Ivana Zapolju. Zajamena je i sloboda vjere. Uza sve to veliki je broj seljaka odmah preao na islam, a mnogi su kao krani stupili u tursku vojnu slubu (predavci). Ipak su franjevci nali ovdje dosta i takvih koji nisu
24

ni preli na islam ni postali predavci. Djelovali su i na predavce koji su i sami svoju slugansku borbu protiv krana smatrali tekim grijehom. (Batini 28). Bilo je tu vjernika koji su vapili za sveenicima. im su uli da ih negdje ima, pozivaii ih k sebi Osobito ako se tu naao koji Bosanac, doseljenik ili trgovac. Zna se da su trgovci Bosanci koji su ivjeli u Budimu, odmah nakon 1541. kad je Sulejman Ugarsku uinio turskim paalukom s beglerbegom u Budimu, po zvali u Budim franjevce iz Bosne i svojim trokom sagradili jednu crkvu u Budimu, a drugu u predgrau Tekeli ili Tukulja. Izvanredna privrenost ovih vjernika bosanskim franjevcima koji su i pod turskom vladom ostali s narodom uinila je da franjevci taj narod nisu mogli napustiti. Kad bi nastalo progonstvo, franjevci bi se rasprili, a im bi se progonstvo stialo, oni bi se kriomice vraali. Tako su bosanski franjevci sve vie nastojali voditi brigu za sve katolike turske Slavonije i Ugarske, a posebno za one koji su bili njihove narodnosti. Poznato je da su se bosanski franjevci ubrzo nali i u Poegi. Tu im je sretno uspjelo zauzeti ak i samostan ugarske provincije svete Marije. ini se da su uli u samostan prije nego su Turci sa svojim slobodarskim obeanjima osvojili Poegu. Zamjenili su franjevce ugarske provincije koji su se pred Turcima povukli. No kako je samostan bio u samom sreditu grada gdje su se nastanili Turci, nije se mogao dugo odrati. Ve 1544, usred ratnog bijesa, oplijenio ga je Jahja-paa, a 1573. samostan je sravnjen sa zemljom, crkva pretvorena u damiju, najljepu u cijelom kraju, kae Evlija elebi. Poeki franjevci morali su se povui izvan sredita grada u Vujak. (Kempf 135). esti progoni franjevaca u Bosni u vrijeme sultana Sulejmana bili su osobiti uzrok bjeanja u Slavoniju i Ugarsku. Sam Sulejman znao se koji puta pokazati velikodunim prema svojim kranskim podanicima, ali ba on je sve svoje vojne redovito zavravao masovnim ubijanjem i odvoenjem krana. Gotovo nijednu svoju vojnu nije toliko koliko je mogao iskoristio u osvajanja novih podruja, ali na kraju svake njegove vojne bio je svakako masakr krana (Batini 9 13). I za unutarnje progone krana u Bosni Turci su uvijek nali razloga. Dogaalo se da je narodu u pograninim mjestima na koja su Turci najvie udarali dodijalo to vjeno klanje, paljenje i odvoenje u suanjstvo. Tada bi najee jo samo franjevcima uspjevalo da oajni narod odvrate od predaje Tur25

cima. Jednako su i posade u pograninim tvravama esto rasplamene upravo primjerom i rijeju franjevaca pokazale besprimjernu upornost u odbijanju turskih navala. Turcima to nije bilo nepoznato. Spominje se da su Turci pogdjegdje gradili posebne tvravice promatranice s ciljem da sprijee franjevce u pruanju pomoi kranskim tvravama. Svaki je novi ratni sukob s kranima, posebno s Hrvatima, bio povod progonima franjevaca u Bosni. Bosanski sandak-bezi nisu eljeli u okrutnosti nimalo zaostati za svojim sultanom. Naprotiv Sulejman je morao njihovu okrutnost obuzdavati (Batini 2 i 1718). Osim progona zbog ratnih sukoba bilo je progona i izravno zbog vjere i ako je sloboda vjere bila zajamena s najvieg mjesta carskim fermanima, a franjevci su ak bili osloboeni od svakog davanja dae. Nita lake Turcima nego nai izliku za gaenje povlastica. O Husrev-begu pai bosanskome pripovijeda se da je znao kotolicima oteti svu zemlju, a onda im je nudio natrag uz uvjet da preu na islam. Ako nisu htjeli ne jednom bi ih u bijesu sve sasjekao. Tako je i franjevcima otimao crkvenu zemlju. Bilo je sluajeva da su i obitelji najuglednijih franjevaca, sva rodbina s cijelim selom podlegle i prele na islam, a onda bi ih franjevci uzalud nastojali vratiti kranstvu (Batini 12). Ponekad bi i islamski vjerski slubenici prisilno sazivali krane na pouku u kuranu. Franjevci su ih zbog toga morali jo i astiti. No ako pouka nije svrila bar s kojim prelazom na islam, esto su i zato bili krivi franjevci (Batini 1113). Za Sulejmanova vladanja bilo je nekoliko velikih progona i zbog biskupa. Da doskoi potrebama franjevaca i vjernika papa je bulom od 4. lipnja 1544. imenovao smederevskim biskupom fra Blaa Kovaia s tim da upravlja i bosanskom biskupijom i svim podrujima gdje djeluju franjevci Bosne Srebrene. Kad su Turci opazili s kolikim je veseljem primljen biskup, razglasie da je biskup iz Rima donio barjake da digne raju protiv Turaka i da Bosnu preda papi. To je bilo dosta da im biskup nije mogao pobjei. Na bijegu se utopio u Drini na oigled svojih progonitelja. Razbjenjeli Turci navalie tada na franjevce kao na suizdajnike i bili bi ih valjda sve poubijali da nisu ogromnom svotom novaca Turke umirili (AB 309, Batini 40 41). Slino je proao i drugi biskup fra Tomo Skorojevi, imenovan 27. travnja 1551. Zbog biskupa bilo je progona i kasnije. Neki su od biskupa takoer nali utoite u Slavoniji ili u Ugarskoj, ali za Sulejmana Turci biskupa nisu nikako podnosili (AB 310, Batini 44 46).
26

este su progone trpjeli franjevci i od pravoslavnih vladika koji su koristili tursku mrnju na papine franjevce, a jo vie tursku podmitljivost te si za novce isposlovali fermane da smiju skuiti pod svoju vlast i franjevce i katolike i od njih ubirati dabine. U tim sluajevima kao i u mnogim drugim franjevcima nije preostajalo drugo nego putovati u Carigrad da si za ogromne svote isposluju nove fermane slobode. No i ti su fermani koristili malo i kratko vrijeme (Batini 5 6 i 23). Najopasnija je ipak bila turska blagost i dobrota. Znali su s narodom postupati daleko bolje nego kranski plemii sa svojim kmetovima. No s tom dobrotom bila je spojena i vjena ponuda: prihvati islam i bit e isto to smo mi gospodar raje, vojnik najpobjedonosnijeg cara i otvoren ti put do najviih poloaja i do svih uitaka po turskome zakonu. Mnogi su tome podlegli, a to mnogi nisu, bila je to zasluga (u oima Turska teka krivnja) franjevaca koji su vatrenim rijeima prikazivali vjernicima ljepote kranske vjere, vjenu nagradu onih koji ostanu vjerni i stranu vjenu kaznu onih koji svoju vjeru izdaju. Uz to su franjevci svojim vjernicima uvijek aputali o skorom osloboenju (Batini 4). U mnogim progonima bosanski su franjevci sve ee spasavali svoje ivote u Slavoniji, Ugarskoj ili ak u Zatiju oko Temevara (zazuzet 1552) i Erdelju. Bjealo se onamo gdje ih nijedan Turin nije poznavao, u narodnoj nonji dakako, s brkovima pa i s bradom. Da se sumnjiavi i znatieljni Turci ne bi dosjetili narod ih je nazivao ujacima. Slubu su vrili prema prilikama ili u privatnim kuama ili na grobljima ili u sauvanim crkvama ili kraj poruenih ili kao u Cerniku pod nekom velikom lipom koja se nalazila na jednoj osami izvan mjesta. Zvona Turci redovito nisu podnosili. Progonjeni bi se isprva zadravali u krajevima sjeverno od Save uglavnom samo dok se nije smirio turski bijes u Bosni. Ipak su sve jae osjeali dunost brinuti se i za due ovih vjernika koji ih u progonima spasavaju. (Batini 23).
Literatura: Batini fra Mijo Vjeneeslav, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini, Zagreb 1888. Csevapovich P. Gregorius, Synoptico-memorialis Catalogus observantis Minorum Provinciae S. Joannis a Capistrano, Budae 1823. Fermendin P. Eusebius, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica, Zagrabiae 1892. Greiderer Vigilius, Germania Franciscana I, Oeniponte 1777. Kempf Julije, Poega, Poega 1910.

27

Mandi Dr O. Dominik, Franjevaka Bosna, Rim 1968. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae, Budae 1766. Waddingus Lucas, Annales Minorum XVI, Ad Claras Aquas 1933.

KAKO SU BOSANSKE FRANJEVCE U SLAVONIJI PROGONILI KALVINI Jedan od najsigurnijih dokaza da su franjevci iz Bosne ve u vrijeme sultana Sulejmana II djelovali po cijeloj Slavoniji gdje god su nali katolike svakako su progoni koje su tada protiv franjevaca poduzeli kalvini. Zaetnik i dua kalvinskog pokreta u Baranji i Slavoniji bio je Mihajlo Starin, roen u varoici Stara u Baranjskoj upaniji, kae Fermcndin, u selu Stara u omoskoj upaniji, kae Bsendorfer, gdje su se naselili Slovaci. I Starin je bio Slovak. Selo Stara bilo je posjed Petra Perenja, gospodara Valpova. Starin je bio najprije franjevac. Godine 1530. pristao je uz reformaciju. Do te godine taj je kraj pretrpio ve dvije Sulejmanove provale u Ugarsku, ah Turci su vladali samo u Srijemu i u istonoj Slavoniji do Morovia i Osijeka. Ve kao pristalica reformacije studirao je na sveuilitu u Padovi. Nakon povratka oenio se udovicom Stjepana Banocija koju je ve kao redovnik zavolio. U proljee 1544. nastanio se u selu Laskafeldu i poeo iriti kalvinizam. O tome sam pie 11. lipnja 1551. prijatelju Nikoli Tuknaju u Be: Ve sedam godina ima otkako sam po Bojoj Promisli u Donjoj Baranji koja je pod turskom vlasti (od 1543) i tu propovijedam Evanelje. Moli da o irenju vjere obavijestim tebe, Be i one preko Bea prijatelje da se i vi uzmognete radovati sa mnom. Laskafeld lei od Osijeka jednu milju. Nauku Evanelja prenio sam na obje obale Drave i Dunava, gdje san pomou brae i Duha Svetoga utemeljio 120 upa. Mnogo bih ti morao pripovjedati o svim svojim sukobima s papinskim ljudima. Dosta je rei da smo ih svagdje suzbili i kao vukove daleko od stada Bojeg otjerali, neke preko Tise, a druge preko Save. Ove godine odrali smo dvije sinode u Valpovu i u Vukovaru i u dvim ljutim borbama mi smo ih pobijedili, a neki su se od straha sakrili pod korita na koja su sjele po tri ene i otud je onda meu Hrvatima nastala poslovica: pop je pod koritom, pod trima enama (popge pod coritom pod troyam senom)... Ova se poslovica, pie Bsendorfer 1910, odrala sve do danas u Tordincima, gdje su se jo jednino do danas odrali Starinovi kalvini, a s
28

njima i tradicija kako je Starin odravao sinode. Sinodu bi sazvao on sam, skupio bi velik broj svojih pristaa i pouio ih kako e se na sinodi drati. Tada bi dao silom dotjerati franjevce pred svoje mnotvo i natjerao ih na diskusiju. Tako govori tradicija koju su sauvali sami tordinaki kalvini. Sinoda je bila u jednom katelu na obali Vuke. Ruevine se tog katela vide jo i danas (1910) na putu od Tordinaca u Bradin. Pred sakupljeno mnotvo u tu je gradinu neki gospodar tipan silom dotjerao vukovarske fratre. Prisilna diskusija sastojala se dakako od ismijavanja i pogrda. Konano bi ih batinama natjerali u bijeg. U bijegu su im unapred smiljeno sami nudili da e ih sakriti. Prinudili ih da legnu na zemlju i pokrili koritima na koja bi sjele po tri ene. Ovako prevarene drali su ih pod koritima i silili da pristanu uz Starina. Vele da je jedan od tih franjevaca Mihajlo Tordinac stvarno pristao uz Starina i postao prvi kalvinski pastor u Tordincima (pastor ecclesie patrie tordofalvensis). Kasnije je isti bio i prvi tordinaki senior. Oduevljeni takvom pobjedom kalvini su masovno krenuli u akovo i ondje spalili franjevaki samostan (1551) u kojem su kao i u poekom bili bosanski franjevci. Meu njima su pod Turcima ostali, izgleda, i neki slavonski franjevci. Fermendin u Chronicon Bosnae (2728) biljei kratko da je Starin godine 1544. poeo nemilo progoniti katolike sveenike, ne malo njih protjerao u Bosnu, a druge u temevarski Banat. Zatim je okupirao mnotvo katolikih crkava u Slavoniji. Poetak Starinovog djelovanja u Laskafeldu i kako je stekao silnu popularnost opisao je godine 1617. prema sauvanoj tradiciji tadanji uitelj u Laskafeldu Samuel Pataj: Ve sam dvije godine u Laskafeldu kao uitelj. Jo i sada ima ovdje staraca koji se sjeaju Starina i njegovog djelovanja meu Hrvatima. Postupao je kako mi pripovijedaju ovako: Najprije bi zapjevao psalme Davidove tako krasnim i uzvienim glasom da je dirnuo srca i ganuo na pobonost i okorjele ljude. Toliki ljudi nagrnuli bi da sluaju njegovo divno pjevanje da nisi mogao do njega. Brzo se pronio glas da imade jedan sveenik koji propovijeda novu vjeru o kojoj ni stari nisu nikad uli. Ljudi su iz gradova, trgovita i daljnjih sela grnuli u Laskafeld kao na veliki sajam. Videi Starin da je za njega nastupio zgodan as, poeo je neuki narod pouavati u evanelju obarajui se na katolike ceremonije kao na izmiljotine. Narod mu povjerova, protjera svoje fratre i predade upe Starinu. Ali nisu ni katolici mirovali i gledali se Starina rijeiti ma i silom.
29

Vrebali su na nj nou pred njegovom kuom. Saznavi za njihove namjere Starin bi rano otiao od kue namjestivi prije odlaska na vratima na motki pribitu bundevu koju bi zasjednici, drei je za elavu glavu Starinovu, isjekli sabljama. Douvi to njegovi vjernici, postavljali su oko njegove kue svake noi strau sve dok nije cijelo selo pristalo uz njega. Tada se Starin osokolio i drao javne dispute s franjevcima. Dispute u Valpovu i Vukovaru godine 1551. bile su o Duhovima. Jireek kae da su se protestanti spremali svoju vjeru rairiti po cijelom evropskom dijelu turskoga carstva, jer su znali da je veina turskih paa hrvatskog podrijetla. Starin je umro oko 1554. na veliku sreu franjevaca i katolika. Njegovi pristae upeli su sve sile da kalvinizam odre i uvrste. U Debrecinu i Kolovaru odgajali su se slavonski mladii, a kalvinski plemii podupirali su ih na sve naine. Kao osobita dobrotvorka spominje se Hedviga de Artandy iz Biharske upanije, a prije je bila udata u Slavoniji. U Slavoniju je dolazio i novac iz Pruske gdje je ivio poznati prijatelj protestanata Juraj Markej Braniborski, bivi indigena hrvatski i brat pruskog vojvode Alberta. Albertov je ministar neko vrijeme bio uveni Mato Skali. U Erdutu, akovcima i Starim Jankovcima naeni su novci vojvode Alberta i pruskog suverena, poljskog kralja Sigismunda iz godina 1533, 1534. i 1541. Na Albertovim novcima ita se protestantska deviza: justus ex fide vivit (pravednik ivi od vjere). Novci su naeni u veim koliinama, a poslani su u Slavoniju kao pomo irenju protestantizma. Kalvinizam se u Slavoniji ipak nije odrao. Franjevci koji su pobjegli opet su se vratili. Njihovim je nastojanjem kalvinizma iz Slavonije pomalo nestalo. Do danas se u isto hrvatskom selu odrao jedino u Tordincima. to je drugo kalvinsko kasnijeg je podrijetla i nije hrvatsko. (Crtice 329 334). Kalvini koji su se pomou brae i Duha Svetoga toliko irili po Podravini i Podunavlju u poeko-cerniki kraj kao ni u Posavinu od Broda do Gradike na Savi nisu uope uspjeli prodrijeti. Tu su franjevci ostali na vrstom tlu i potpuno sauvali svoje vjernike.
Literatura: Bsendorfer Josip, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek 1910. Fermendin P. Eusebius, Chronicom obeservantis Provinciae Bosnae Argentinae, Starine JAZU XXII, Zagreb 1890.

30

SAMOSTAN U VELIKOJ Bosanski su franjevci pokuali u Slavoniji pod turskom vladom zauzeti i sauvati sve franjevake samostane koji nisu bili potpuno porueni i uniteni. No vidjeli smo kako su proli u akovu i u Poegi. Najvea je tekoa bila u tom to je franjevaca tada bilo premalo da zauzmu i sauvaju sve samostane. K tome je i turski postupak tu elju franjevaca inio neostvarivom. Turcima je bilo pravilo: ne dozvoljavati ni graditi nove ni popravljati stare crkve i samostane. Nadali su se time ubrzati poturenje naroda. Samo za vrlo velike svote novaca mogli su franjevci dobiti dozvolu da poprave stare ili da mjesto starih sagrade nove crkve i samostane. Dozvola je uvijek glasila: samo od pletera i blata s ogranienom duinom i irinom. Zbog stranih svota koje su Turci traili za popravke, obnove i gradnje, franjevci su se morali zadovoljiti s malim brojem samostana. U takvim prilikama smatralo se neobinim uspjehom kada su franjevci dobili od Turaka samostan u Velikoj. U pismu od 24. lipnja 1575. govori papa Grgur XIII. kako su ga nedavno obavijestili franjevci oni koji su uvijek oboruani titom vjere te izgaraju od ljubavi prema Svetoj Rimskoj Crkvi ne bjeei ni od kakvih tekoa ... svojim su primjerom i istoom ivota ak i samog zvijerski okrutnog turskog cara toliko predobili da je zaboravio sama sebe i katolikoj vjeri neto ustupio. Postigli su naime da im je vratio i prepustio kuu (domum, samostan) u Velikoj koja se nalazi u nekim krajevima ugarskoga kraljevstva, zauzetim od turskoga cara, u bosanskoj biskupiji. Samostan je inae posveen svetom Augustinu. Sa samostanom dobili su franjevci i sve to je tom samostanu pripadalo. Zato su nas zamolila ista braa i njihov general i Antun kustos i komesar reda da im u toj stvari blagonaklono iziemo ususret. Papa dozvoljava da franjevci preuzmu, zadre i koriste neke posjede koji se sastoje u vinogradima, a koje su dobili sa samostanom zato to ih Turci ne trebaju, jer se oni u svom praznovjerju vinom ne slue. Te je vinograde ve nekad Sveta Stolica tom samostanu dozvolila posjedovati. Neka im to bude da neko zavedene lake pouavaju, vjeru propovijedaju, mlade odgajaju ... pa i same sebe da uzdravaju i siromasima pomau. Da ih zbog toga nitko ne smeta i ne uznemiruje, jer oni ve od neko imaju povlastice da smiju posjede drati. Neka
31

tome ne smetaju ni propisi da zavjetovanici ovog reda ne smiju nita posjedovati (W XXI, 502 503). Ovdje se govori o samostanu u Velikoj kao o starom franjevakom samostanu kojem je ve prije Turaka Sveta Stolica dozvolila posjedovati vinograde. Oito se radi o bosanskim franjevcima kojima je Siksto IV dozvolio primati vinograde i druge posjede darovane im u Slavoniji, a papa Julije II istu je povlasticu potvrdio i obnovio 1511. Prema tome veliki samostan imao bi biti sagraen za bosanske franjevce kao i samostani u Kobau i Dvoriu, a moda i u Cerniku. Vinogradi u Slavoniji bili su u to vrijeme preestih ratova i pretekih veza s kranskim zemljama za bosanske franjevce spas. U ratu je bilo vrlo teko nabaviti vino nuno za mise. Opisujui svoj put kroz Bosnu godine 1531. Kuripei kae da u svoj Bosni nigdje nije vidio nijednog trsa posaenog, a kamoli vinograd. Samo je uo da u Posavini ima vinograda. Moda zato to su Turci Posavinu tek nedavno osvojili pa su se vinogradi u posjedu krana odrali. (Batini II, 28 i 36). Kako se veliki samostan prije Turaka ne spominje ni u jednom poznatom dokumentu ili popisu, nagaamo da je morao biti sagraen u zadnjih 1520 godina prije nego su Turci osvojili Veliku. Zbog prekratkog vijeka vijesti o njem nisu stigle do mjesta gdje bi se mogle sauvati. Manje je vjerojatno da se krije u imenu jednoga od onih samostana za koje danas ne znamo gdje su bili. (Na primjer samostan u Boboviu. Bobovia je tada bilo posvuda. Godine 1259. spominje se u jednom dokumentu mjesto Velia Boboycha u poekom kraju, ali to mjesto nije bilo ondje gdje je danas Velika). (Starine XXVII, 31). I ako su franjevci veliki samostan dobili ve 1575, Gonzaga ga u svom popisu ne spominje. Prema njegovom popisu u djelu tampanom 1587. provincija Bosne Srebrene imala je 14 samostana. Od tih je sjeverno od Save bio samo jedan: S. Christophori prope Veliam. Taj je samostan bio u Poljanskoj kod Straemana. Prije Turaka pripadao je salvatorijanskoj provinciji. Razlog zato Gonzaga ne navodi veliki samostan moe biti samo jedan: kad je Gonzaga dobio podatke iz turske Bosne za svoje djelo, u velikom samostanu jo nije bilo samostanske zajednice. Uprava reda tada nije priznavala samostanom zgradu, nego kuu u kojoj je ivio broj brae dovoljan da ini samostansku zajednicu. Ipak je znaajno to Gonzaga spominje mjesto Veliku.
32

Veliki je samostan franjevcima oevidno vie odgovarao nego onaj u Poljanskoj. Zato su samostan u Poljanskoj napustili, a veliki naselili. Obadva nisu mogli uzdravati, jer su turski zahtjevi od svakog samostana bili odvie veliki. Biskup fra Franjo Balievi u svom izvjetaju iz godine 1591. ne spominje vie samostan u Poljanskoj, ali spominje ve tri samostana u Slavoniji. Velika i Voin sa po 7 brae, Naice sa petero. (Kultura I, 127 128). Voinski se kasnije vie ne spominje. Naputen je zauvijek ili zbog prevelikih turskih zahtjeva ili zbog nesigurnosti u njem, jer je u okolici bilo premalo katolika. I Naiki su zauzeli Turci, ali ga je od konane propasti spasio fra Jerko Lui, kasnije biskup. Poeki samostan ne spominju vie ni Gonzaga ni Balievi. Po tome se ini vjerojatnijim da je razoren 1573. Neki naime kau da je razoren istom 1587, kad je u njem umro biskup Antun Matkovi (W XXII, 185). Neki stariji povjesniari mislili su da godina 1339. na peatu velikog samostana oznauje godinu osnutka samostana. To je meutim godina osnutka bosanske vikarije. Wadding biljei (IX, 311) da je godine 1400. papa Bonifacije bosanskim franjevcima dozvolio stei jedan samostan u mjestu Vetila, alias Velita (potius Velica) u Dalmaciji na dubrovakom podruju. Ono u zagradi je kasniji dodatak. to vie, Eubel upozorava da se u papinoj buli uope ne spominje mjesto Vetila ili Velita. Eubelovu primjedbu dodali su izdavai Waddinga u zagradi.
Literatura: Batini fra Mijo Vjenceslav, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini II, Zagreb 1888. Jeleni Dr fra Julijan, Kultura i bosanski franjevci, Sarajevo 1912. Kukuljevi Ivan, Regesta documentorum regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae XIII, Starine JAZU XXVII, Zagreb 1895, str. 1 168. Waddingus Lucas, Annales Minorum IX, XXI i XXII, Ad Claras Aquas 1932. i 1934.

BOSANSKI FRANJEVCI POJAAVAJU BRIGU ZA SLAVONIJU Nakon smrti sultana Sulejmana II (1566) vjerske se prilike u Slavoniji nisu gotovo nita promjenile, ali su u nekoliko dokumenata jo jasnije ocrtane. Zadnjih 15 godina 16. stoljea spominju se poimence tri franjevca provincije Bosne Srebrene koji nikako nisu bili zadovoljni s onim to se do sada inilo za Slavoniju, Srijem i Ugarsku pod turskom
33

vlasti. Jedan za drugim zaputie se oni ravno u Rim da papi osobno prikau zaputenost vjernika u tim krajevima i da od pape izmole ovlast kako bi mogli s nekoliko sveenika koje e oni pronai, otii onamo i poraditi na tom da se svi katolici ondje obuhvate duobrinikim radom. Njihov je izvjetaj uglavnom bio u tom da tamo ima jo uvijek mnogo katolika do kojih sveeniko djelovanje ne dopire. Prije nego e iznijeti to je prvi od te trojice, fra uro Soljanin (de Salina), isposlovao od pape, Wadding je osjetio potrebnim prikazati s kakvim su se tekoama franjevci Bosne Srebrene morali tada boriti. Navodi suvremenog franjevakog povjesniara fra Franju Gonzagu koji je ba u to vrijeme bio general franjevakog reda (15791587), pa i sam putovao naim krajevima. Zadnje godine svoga generalata tampao je djelo: O postanku i napretku franjevakog reda. Malo je tko mogao bolje od njega poznavati i zornije prikazati tadanje prilike sjeverno od Save. Hungariae Regnum, pie Gonzaga, a pod tim misli, kako se vidi iz sadraja, Slavoniju i Srijem s turskim dijelom Ugarske: Ugarsko kraljevstvo u kojem je prije divno evala pobonost i vjera, sada je zbog turskog i zbog krivovjerskog bijesa spalo na veoma mali broj evaneoskih uitelja koji bi krane to su ondje ostali pod turskom vlau, trebali Bojom rijei i sakramentima hraniti. Uzmemo li u obzir samo franjevce, i ako sada dre ondje 53 muka samostana i jedan samostan klarisa, ipak oni u tim zgradama borave tek po jedan ili dva, nekima samo od vremena do vremena. (Na taj su eto nain franjevci, u nadi da e ih uskoro biti vie, eljeli sauvati barem pravo na to vei broj praznih slavonskih, srijemskih i ugarskih samostana). Dalje kae Gonzaga: Neka je dosta rei da (franjevci) ivu u vjenoj pogibli ivota i da esto, preesto bivaju bijeni... i premda braa rijetko kad borave u samostanu, jer su radi duhovnih poslova stalno rastepeni po selima i trgovitima, ipak je ondje toliko mnotvo katolika, a sveenika tako malo da ne mogu ni najpreim duhovnim potrebama naroda udovoljiti, tako da su roditelji prisiljeni djecu nositi na krtenje i po 10 do 12 sati daleko ... U to je vrijeme, prema Gonzagi, cijela provincija Bosne Srebrene imala samo 80 sveenika. Ne kae se koliko ih je djelovalo sjeverno od Save. Da ne bi provincija izumrla, da joj ivot ne utrne, franjevci su i usred najeih progona prisiljeni primati u samostane djeake od 8 i
34

9 godina, godinama ih uiti gramatiku i drugo to je potrebno, hranei ih milostinjom, dok konano ne stupe u red. (Ovakav teret u odgoju vlastitog podmlatka nije poznavala nijedna franjevaka provincija osim jedine Bosne Srebrene). Bosanski su franjevci pokuavali dovesti k sebi i strance, ne samo franjevce, nego i svjetovne sveenike i redovnike drugih redova koji bi radili zajedno s njima pod upravom bosanskog biskupa i provincije Bosne Srebrene, ali su Turci na strance rado bacali najtee i zlobne optube, a zbog njih su onda teko progonili i domae franjevce. To je Gonzagin izvjetaj. Pismo pape Siksta V izdano 13. oujka 1586. fra uri Soljaku ili Tuzlaku glasi: Budui si nas obavjestio da in Provinciis Possaviae et Possemiae i u susjednim mjestima i podrujima ugarskog kraljevstva ivi veliko mnotvo naroda pod turskim gospodstvom, velik broj vjernika koji uz druge goleme nevolje, nametnute s robovanjem tiranskim nevjernicima, ostadoe jo i bez sveenika, klerika i redovnika od kojih bi trebali uti Boju rije, misu i druge boanske slube, a jer ti zbog svega toga, gonjen vjerom i pobonou i rasplamen revnou za spas kranskih dua koje tamo borave, eli, s dozvolom svojih poglavara i s naim blagoslovom, s nekoliko drugova sveenika, poi u one krajeve..., a drugove ti je bez nae ovlasti za tu stvar teko dobiti... Zato mi taj tvoj spasonosni pothvat preporuamo Bogu i blagoslivljamo, te tvojoj elji rado udovoljavamo da s naom ovlau lake uspije nai sposobnih i prokuanih sveenika, bilo svjetovnih, bilo franjevaca opservanata ili iz drugih redova, te ih povede sa sobom. Za to djelovanje podjeljuje papa Siksto fra uri i njegovim drugovima ove povlastice: 1. Ako je potrebno radi pogibli ili drugih razloga: vriti slubu u privatnim kuama ili na drugim pristojnim mjestima. 2. Gdjegod nema upnika, vriti slubu upnika: krstiti... vjenati... 3. Ako nebi imali priliku pribaviti si nova sveta ulja: sluiti se sa starima. 4. Odreivati od svih pridranih grijeha, osim od ubojstva ili osakaenja biskupa. 5. Primati, svakako po propisima, sve koji se ele vratiti u krilo katolike Crkve.
35

6. U svakom mjestu kud dou jednom podijeliti potpuni oprost uz obiajne uvjete (W XXII, 85 87). Slijedee godine 1587. otiao je u Rim i fra Bernardin Dubrov anin (de Ragusio), dao papi Sikstu V slian izvjetaj i zamolio isto to i fra uro. Razlika je samo u tom to je on naveo krajeve oko Poege i Temivara, a drugove koji e s njim poi ve je naao i oni se u papinom pismu spominju. Bili su to benediktinac Stjepan Bonjak (Bosnensis) i dominikanac Ante Dubrovanin. Papa im je dao pismo 15. prosinca 1587. gotovo isto kao ono fra uri: alje ih u krajeve koje su traili i zahtjeva da budu pokorni biskupu fra Nikoli Ugrinoviu (W XXII, 187 i 462463). Godine 1590. bilo je, prema izvjetaju biskupa fra Franje Balievia, u cijelom poekom kraju svega 12 sveenika (Buturac 64, Kultura I, 158). Trei franjevac fra Luka Jurii dobio je slian dekret od pape Klementa VIII 27. srpnja 1595. na tri godine i produljio mu ga isti papa na druge tri godine 14. rujna 1598. U tom se dekretu navode krajevi oko akova i Cerne (W XXIII, 240, 349 i 511). Jeleni (Kultura I, 148) i Batini (II, 59 61) krivo piu Cernik mjesto Cerna. Pothvat ove trojice bio je svakako znaajan za napredak duo bri nikog rada u Slavoniji. Sva trojica uinila su to sporazumno s upravom provincije koja se osjeala nemonom da Slavoniji dade neto vie. Pronali su drugove koje im provincija nije mogla dati. Dobili su upniku vlast i druge povlastice za sva podruja svoga djelovanja. Njihov je cilj bio duhovnom brigom obuhvatiti sve katolike koji u tim krajevima ive. Tek nakon toga mogla je Slavonija biti podijeljena na upe, a samostani zadueni da sve upe obskrbljuju upnicima i pomonicima. Radi premalenog broja sveenika upe su jo i sto godina kasnije bile prevelike, a rad prenaporan. ini se da franjevci sve do kraja 16. stoljea nisu uspjeli razgraniiti i urediti upe u cijeloj Slavoniji. Radili su koliko je koji mogao i kud je koji, prema nekom dogovoru, stigao. Zato se moglo dogoditi da su se neki na jednom mjestu odvie zadravali, dok su druga mjesta na sveenika morala predugo ekati. Tome je sada trebalo doskoiti. Tri spomenuta franjevca sa svojim drugovima bila su po dobivenim povlasticama u svom djelovanju gotovo neovisna od uprave pro36

vincije. Ona ih je mogla u njihovom djelovanju nadzirati i pomagati, ali ne i ograniavati. Svakako su djelovali, jer fra Luka produljuje svoje trogodite. Bili su to prvi do sada poznati franjevci kojima je posebno bila na srcu Slavonija sa Srijemom i Ugarskom. Iako ih je dala i pomagala provincija Bosne Srebrene, oni su zametak jednog kruga franjevaca u istoj provinciji koji e se s vremenom poeti smatrati Slavoncima, stvoriti u provinciji slavonsku stranku, boriti se za autonomiju i neovisnost od Bosanaca, traiti posebnog biskupa za Slavoniju ili barem da se pokoravaju drugom, a ne bosanskom. Ujedno e razviti veliko hrvatsko-slavonsko rodoljublje, poticati ili ak voditi borbu Slavonaca za osloboenje od Turaka.
Literatura: Batini fra Mijo Vjenceslav, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini II, Zagreb 1888. Jeleni Dr fra Julijan, Kultura i bosanski franjevci I, Sarajevo 1912. Waddingus Lucas, Annales Minorum XXII i XXIII, Ad Claras Aquas 1934.

FRANJEVCI SUDJELUJU U SLAVONSKIM USTANCIMA PROTIV TURAKA Kako im je bilo pod turskim gospodstvom, nije ni udo da su svoju goruu elju: baciti Turke to dalje od Slavonije, ustrajno prenosili u svijest najprivrenijih svojih vjernika. Dozivali su im u pamet i zorno opisivali sjajne pobjede Hrvata nad Turcima, osobito one najnovije od godine 1593. i dalje. Budili su i raspirivali borbenost i junatvo. Upravo je tada bio dugotrajni rat (1593 1606) izmeu turskog i kranskog cara. Smatrali su svojom dunou to vie pridonijeti slabljenju i porazu tada ve 200 godinjeg neprijatelja koji je toliko naroda i toliko crkava i samostana unitio. Franjevci sami nisu dizali ustanke, ali su svojim djelovanjem stvarali kod naroda raspoloenje za ustanak. To je u ono vrijeme bilo u duhu djelovanja Svete Stolice. Tako je moglo doi do ustanaka koji su ve opisani u prvom dijelu ove povijesti (Povijest Cernika): prvi 1595. Lovre Ilia, drugi 1596. Vida Kovaevia, izazvan, neoekivano, obranom franjevakog provincijala, trei 1597. Franje Ilinia kome su Turci najprije oteli, a onda (u Cerniku) ubili enu. Kao da su jedva doekali pojavu takvog junaka, franjevci su mu odmah priklonili 2.000 boraca. Svaki su ustanak, koliko su samo mogli, podjarivali.
37

Bili su najbriniji obavjetajci javljajui voama ustanka svaki pokret i svaku namjeru Turaka. Koliko se dalo povezivali su borbe Slavonaca s borbama hrvatskih banskih i carskih eta protiv Turaka. Slavonski su franjevci tada previe optimistiki ocjenili situaciju. Nije se dogodilo kako su oni oekivali. Nije se nala vojna sila koja bi Turke iz Slavonije protjerala. Ustanci su svi redom bili uguivani i svaki put bi slijedila grozna turska osveta nad narodom, ali Slavonci bi se ponovno spremali da Turcima uine ono to su Turci njima uinili. Stradavali su i franjevci, ali ih je tim vie veselio svaki novi ustanak. ini se da su od svih franjevaca najizloeniji bili poeki u centru najjaeg slavonskog sandaka, na dohvat pai kadgod bi se razljutio. Godine 1599. Petar Erdedi pali turske tvrave po Slavoniji. Uz pomo narodnog junaka Luke Senevia osvojio je i poeku tvravu gdje je poginuo i Soli-paa. Nakon Lukine smrti pobratimi Marko i Mato Lapsanovi 1600. osvajaju redom turske tvrave. Krvavu bitku na uu Orljave u kojoj je poginulo 1000 od 5000 Zloi-painih Turaka i 350 od 1000 junaka dvojice pobratima, razjareni Turci osvetili su neuvenim okrutnostima. Tada su i svi poeki franjevci baeni u tamnicu, a gvardijan nabijen na kolac (1600). To je toka na kraju povijesti 16. stoljea. (Batini 68 69, uri 32, Poega 137 145). Moe se rei da su ustanci u Slavoniji prerano poeli u vrijeme kad su Turci poeli slabiti, ali su bili jo i odvie jaki. Prolito je previe krvi i jedne i druge. Turci su mislili da e njihova okrutnost Slavonce ukrotiti. Dogodilo se meutim da su Slavonci Turcima zadavali sve vei strah.
Literatura: Batini fra Mijo Vjenceslav, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini II, Zagreb 1888. uri Tomislav, Iz slavonske prolosti XVII stoljea, Varadin 1975. Kempf Julije, Poega, Poega 1910.

SEDAMNAESTO STOLJEE U tom stoljeu istiu se novi progoni i nova stradanja franjevaca. Usprkos tome franjevci ele u svom djelovanju napredovati. Poinju tampati ne samo bogoslune nego i nabone knjige za narod, organiziraju upe i pastoralni rad. No nadljudska portvovnost poinje se
38

trgati mnogim i raznim ljudskim razmiricama. Uz mnoga priznanja i pohvale s najviih mjesta na franjevce se obaraju suparnici s mnogim optubama i napadajima. Rim najodlunije suzbija borbu slavonskih franjevaca za samostalnost i neovisnost od bosanskih franjevaca. U borbi raznih biskupa za Slavoniju uzaludno ostaje i Ogramievo nastojanje da cijela turska Slavonija postane jedna isto franjevaka biskupija s biskupom franjevcem na elu. Na kraju stoljea konano nestaje iz Slavonije Turaka. Svi ti dogaaji isprepleteni su vijestima o cernikoj upi. NOVI PROGONI Poetkom 17. stoljea franjevci se tue sultanu u Carigrad na neke posebne vrste progona koje Turci poduzimaju protiv njih. Ubojice i zloinci mitom bi naveli turske kadije da njih ne progone, nego da se krivnja svali na nedune franjevce koji su onda bivali osuivani na velike globe. Takvi bi se zloinci koji puta namjerice sakrili u crkvi da pobjegavi neprogonjeni ostave krivnju na franjevcima (Batini 99 100). Osim toga Turci su franjevcima zabranjivali vriti slubu, smetali ih u propovijedanju vjere i dijeljenju sakramenata s ciljem da izmame od njih novaca. U Slavoniji je u tom smislu 1607. uveden novi izvanredni hara, zvan ulo ili dulus. Narod je morao plaati Turcima slubu Boju to su mu je franjevci vrili. Ako narod ne bi platio taj porez, franjevci su bili bacani u tamnice pa ak i ubijani (Poega 141 142, uri 42 45). Mnogi su Turci, osobito odliniji, odsjedali kod franjevaca kao u kakvoj gostioni, prisiljavali franjevce da ih aste, a platili ne bi nita. (Doekuju li dobro? Ako ih dobro izbije, dat e ti sve to zaeli) (Batini 109 110). Osim toga Turci su od franjevaca silom istjerivali novac tvrdei jednostavno da franjevci imaju zgrnute silne novce, jer svuda kupe milostinju (Batini 90 93). Ako bi susreli franjevca u redovnikom odijelu, napali bi ga kao izdajicu, jer jo uvijek nosi odijelo kakvo je nosio prije Turaka. Ako bi se namjerili na kojega u narodnom odijelu, opet je bio kriv to kao sveenik nije u sveenikom odijelu (Batini 97). Protiv tih progona franjevci su traili iz Carigrada ferman za fermanom, troili na to silu novaca, iako su ti fermani na terenu sve manje potivani. Ipak dijelei sve zlo s narodom oni postaju dua bez koje
39

taj narod, silom podjarmljen, ne moe ivjeti. U odnosu prema Turcima franjevci su stekli neku rutinsku odvanost i okretnost. Vjeno na djelu, vjeno na kunji, vjeno u ivotnoj opasnosti, kao svjedoci vjere spremni na muenitvo, nisu se ni mogli izroditi u ljude koji trae udobnost. Uvijek u Bojim rukama odgajali su i narod u vjeri prvih krana. Ne jedan izvjestitelj, poslan iz Rima, divio se vjeri i pobonosti tih franjevakih vjernika, otvoreno priznajui da su ta vjera i pobonost, kao i skladnost ivota u brojnim obiteljima, plod djelovanja franjevaca. Jaki u kunjama, vjerom i ljubavlju prema Bogu uinili su i vjernike jaima od svih stradanja, pripravnima da postanu svjedoci vjere krvlju i ivotom (Batini 111). NABONA PUKA KNJIEVNOST Ovdje samo napominjemo da franjevci Bosne Srebrene usprkos takvim tekim prilikama od godine 1611. dalje tampaju knjige nabonog sadraja za narod kao i Poslanice i Evaelja za bogosluje. Neke su od tih knjiga doivjele mnoga izdanja, a tampane su bosanicom koju su znali itati gotovo svi njihovi vjernici (Batini 105 106). ORGANIZACIJA PASTORALNOG RADA Vjersko i kulturno sredite Poetine i Posavine postaje u to vrijeme franjevaki samostan u Velikoj. Tu je u prvoj polovici 17. stoljea boravilo po 2030 franjevaca. Bio je tu i novicijat i sjemenite i kola za 40 uenika (gimnazija, Buturac 31). Koliko je dosad poznato prvi put se izriito spominje 9 upa velikog samostana i 6 upa naikog samostana u izvjetaju provincijala Marijana Pavlovia podnesenom kongregaciji godine 1623. upe podlone velikom samostanu bile su: Poega, Pleternica, Ratkov potok, Brod, Sveti Benedikt (Dubovik po Butorcu), Sveti Mihael (Vrhovina), Kutjevo, Cernik i Posavlje (upa Posavlje navodi se kasnije nekada pod imenom Luani, nekada pod imenom Koba i Oriovac). Deseta, odnosno prva upa bila je svakako sama Velika. upe naikog samostana bile su: Zoljani, Motina, Bazje, Osijek, Gorjani i Selci. Sedma ili prva upa bile su same Naice. (Acta Ordinis 1900, str. 82, Bututrac 28, biljeka 12).
40

Sela na obali Save (Davor, Makovac...) pripadala su upama u Orubici i Gradiki. Za te se upe brinuo samostan u Visokom (Bosna). Zato i fra Petar Nikoli u svom izvjetaju iz godine 1660. jednostavno kae da tim upama upravlja bosanski biskup. Nije ih ni posjetio pa ni pomislio da bi i te upe mogle pripadati zagrebakoj biskupiji (AB 494). Od upa velikog samostana cernika je bila najzapadnija. Zapadno od Cernika i Gradike na Savi nije bilo katolikih upa, jer dalje od agovine i Bogievaca prema zapadu nije ni bilo katolikih sela. Sa sjeverne strane s cernikom upom meaila je poeka upa, s istone upa u Ratkovom potoku i Luanima, s june Orubica i Gradika. Duobrinike dunosti vrili su franjevci podloni gvardijanu onog samostana kojemu je upa pripadala. upe su od svojih prihoda morale davati za uzdravanje samostana. Sada se nije vie briga za vjernike vodila samo povremenim pohaanjem, nego su upnici i kapelani stanovali u kui upe, a gvardijani su bili duni nadzirati njihov ivot i rad. upe velikog samostana u posavskom kraju imale su otprilike etiri puta vie vjernika nego one u poekom kraju. U petogoditu 1626.1630. biskup fra Tomo Ivkovi krizmao je u tom dijelu Posavine etiri puta vie osoba (9113) nego li u poekom kraju. Isto tako i godine 1637. biskup fra Jerko Lui etiri puta vie u Posavini (4907) nego li u Poetini. Ivkovi je krizmao u 12 posavskih mjesta: Dragotin i Svetoblanje 1204, Garin 585, Vrhovina 880, Brod 1005, Cernik 97 4, Strievac 700, tivica 260, Luani 1128, Drinovci 970, Buje 594, Oriovac 163, Rasti 650. Lui je krizmao u 9 mjesta: Dragotin 240, Sveti Benedikt (Dubovik, danas Podcrkavlje) 372, Garin 480, Vrhovina 586, Brod 1533, Luani 445, Buje 376, Ratkov Potok 345, Cernik 530 (Buturac 3536). Neka od tih pastoralnih sredita s vremenom su postala upe. Kako je dolo do svae bosanskih franjevaca s ostalim sveenicima? Vrhovna je uprava Crkve u Rimu s velikim priznanjima i pohvalama uvaavala zasluge i rtve franjevaca Bosne Srebrene.
41

Po iskustvu to ga je stekla u odnosima s bosanskim franjevcima ista je vrhovna uprava sva najvanija pitanja Bosne sa Slavonijom i Ugarskom pod Turcima rjeavala veinom sporazumno s upravom provincije. Za podruje gdje su djelovali bosanski franjevci imenovala je biskupima redovito franjevce lanove iste provincije. Svi su ti biskupi, usprkos tekih turskih progona, odvano i revno vrili svoje dunosti, neumorno obilazili sve upe i vjernike, a ivjeli su u najveem siromatvu. Biskupi koje je za biskupije pod turskom vlau imenovao beki dvor nisu nikada dolazili meu vjernike i ako je to papa od njih zahtjevao. Zbog toga je Sveta Stolica bila prisiljena uz biskupe imenovane od bekog dvora postavljati i biskupe franjevce koji e se stvarno brinuti za vjernike. Fra Franju Balievia (15881615) imenovala je Sveta Stolica ak. i pravim bosanskim biskupom s vlau i nad drugim podrujima pod Turcima. I franjevcima i Svetoj Stolici bilo je jasno da je Turcima zazorno sve to dolazi iz Bea, ali da izbjegne sukob s upornim bekim dvorom Sveta je Stolica fra Antu Matia, nasljednika Franje Balievia, imenovala skradinskim biskupom i upraviteljem Bosne i Slavonije. Jednako je tako Sveta Stolica imenovala skradinskim biskupom i Matieva nasljednika fra Tomu Ivkovia. (1625 1633). Ipak je Sveta Stolica u prvoj polovici 17. stoljea uinila neto to je dovelo do nemilih i dugotrajnih svaa i sukoba. Trgovci Dubrovani, posebno u Beogradu, nisu mogli ostati ravnoduni gledajui nadasve srdanu povezanost trgovaca Bosanaca s bosanskim franjevcima. Upravo to ih je potaklo da su i sami poeljeli imati svoje duobrinike iz Dubrovnika ili barem ne bosanske franjevce. Svakako im je u tom iao na ruku Dubrovanin isusovac Bartol Kai. Prvo to im je uspjelo bilo je da se prizrenski biskup Petar Kati preselio u Beograd i poeo vriti biskupsku vlast ne samo u Beogradu, nego i u cijeloj Slavoniji i junoj Ugarskoj (1618 1621). Ve 1618. tue se bosanski franjevci da im je biskup Kati oteo njehovu kapelu svetog Petra u Beogradu (Chronicon Bosnae 31). Dubrovana je u Beogradu bilo samo 200, a Bosanaca vie od 1000. Ipak su Dubrovani triumfirali to je Bosance nemilo revoltiralo. Bosanci Katia nisu htjeli priznati svojim biskupom, nego kako je od pamtivjeka bilo onoga koji je upravljao u Bosni. Sukob se jo vie zaotrio 1625. kad je nasljednikom Katia imenovan dubrovaki franjevac fra Albert Reni.
42

Fra Tomo Ivkovi uloio je sav svoj ugled u Rimu da natrag dobije vlast nad svim podrujima kojima su upravljali njegovi predasnici. Uspio je dobiti najprije Poetinu i akovtinu (31. oujka 1626), zatim (20. studenoga 1626) i krajeve od Drave do Bosuta oko Osika i Tovarnika. Srijem i Beograd nije uspio dobiti, ali je i tu kao izaslanik biskupa Ivkovia i bosanskog provincijala godine 1627. djelovao protiv biskupa Renia fra Vinko Stipani. Tvrdilo se da je Reni lani biskup i uhoda. Od 12 srijemskih upnika Renia je priznavalo samo sedam. Franjevce koji su protiv njega radili Reni je udarao crkvenim kaznama, ali mu je Ivan Tomko Mrnavi, ovjek vrlo utjecajan i u Rimu i u Beu, ve godine 1627. savjetovao neka se povue to je on i uinio dvije godine kasnije (1629). Iste godine i sam bosanski franjevac fra Luka Soljanin vie ne vidi drugog izlaza iz tih nemira nego da se za Slavoniju imenuje poseban biskup sa sijelom u Poegi ili u akovu. To je ideja koja e prouzroiti nove dugotrajne borbe, jer e je prihvatiti slavonski franjevci u borbi protiv svoje bosanske subrae. Nakon Renieva odstupa borbe su se jo vie rasplamsale,jer je smederevskim vikarom postao svjetovni sveenik don imun Matkovi. Voom borbe protiv bosanskih franjevaca, uz don imuna, oko godine 1632. postaje Dubrovanin, misionar Petar Sabbatini, upnik u Nijemcima. Sada vie nijedna stranka nije potivala odredbe iz Rima. upe su jedni drugima i silom otimali. Ako je bilo mogue i uz pomo Turaka. Meusobno su se optuivali s neznanja, nemarnosti i neuredna ivota, togod se moglo, navodilo se u svoju korist, a na tetu protivnika. Krivnjom se proglaavalo i ono to nije bila krivnja, najrjei prijestupi pojedinaca pripisivali su se svima kao da su svagdanji (Buturac 65 94). VIZITATORI KOJI SU SVAU PODJARIVALI Bilo je i apostolskih vizitatora, poslanih iz Rima, koji su svoju dunost shvatili kao priliku da to vie uine za jednu stranku protiv druge. Takvi su bili Antun Velislavi i Ignacije Alegreti za koje Bsendorfer kae da su oko 1630. obilazili Slavoniju, Srijem i Banat i, kako sami istiu, svuda nailazili samo na franjevce o kojima se neprijazno izraavaju da su grubi, rasputeni i neznalice. Dvojica upnik u
43

Smederevu i Pakracu da su ak preli na islam (Bsendorfer, Fra njevci u Osijeku 4). Izvjetaj to ga Bsendorfer pripisuje spomenutoj dvojici vizitatora Fermendin je u cijelosti tampao u Acta Bosnae (390391) na talijanskom jeziku. Prema Fermendinu pisac je izvjetaja nepoznat, ali odmah na poetku tog izvjetaja spominju se vizitatori don Antonio Velislavi, sveenik iz Albanije, i don Ignatio Alegretti koji su ve 1607. vizitirali krajeve oko Dunava, Poege, Srijema i Temivara. Alegrettija isti bezimeni izvjestitelj preporua za biskupa vizitiranih krajeva (nakon Renieva odstupa). Fermendin stavlja izvjetaj u godinu 1629. ili 1630. U izvjetaju ima tvrdnji koje i same po sebi jedna drugu iskljuuju. Ima i oevidnih pretjeranosti, zlonamjernog nerazumijevanja, neshva anja i krivog tumaenja. Ne samo da se izuzetni sluajevi istiu kao da su redovita pojava, nego se i ono to su franjevci bili prisiljeni izostavljati radi turskih progona i razne povlastice koje su franjevci dobili od pape igou kao neurednost i propusti. Uostalom, evo i samog izvjetaja koji djelomino navodimo u prijevodu jer se u njem izravno napada i cerniki upnik. Krani u vizitiranim krajevima veim se dijelom odlikuju izvanrednom vjerom, pobonou i poslunou apostolskim zapovijedima... i osobito stalnou u vjeri (fidelissimi e devotissimi et obientissimi alli commendamenti apostolici.... sono pero constantissimi nella fede). Odmah zatim prikazuju se i kao velike neznalice u stvarima koje se tiu kranina (ma per lo piu ignoranti delle cose pertinenti al Christiano)... ispovjedaju se i prieuju samo jednom godinje i mnogi ne znaju ni Oena, ni Zdravo Marijo, ni Vjerovanje... poste po starom svakog petka i svake vigilije Majke Boje... upnici, franjevci iz Bosne, sono odiati grubi su, ne dozvoljavaju se vizitirati, vizitatore tuakaju Turcima kao papine uhode... Dvojica se od njih poturila: jedan upnik u Smederevu... et laltro al Barcariccio nella provincia di Posega (Bsendorfer misli da je to Pakrac, Buturac (32) da bi to moglo biti Brino...), da si podignu ugled kod naroda na svetkovine podijeljuju oprost od 500 do 600 godina... odrjeuju od sluajeva pridranih biskupu i Svetoj Stolici. Detti parochiani sono persone ignoranti ti su upnici neznalice imaju samo misal i knjigu za krtenje... slue se svetim uljima starim tri-etiri godine. .. crkve su im veinom razotkrite, bez zvona, bez
44

oltara, bez slike... nema krstionice ni svetohranita... krste s obinom blagoslovljenom vodom u privatnim kuama i na livadama. Ima mjesta gdje 30 godina, trent anni, nije bilo krizme... nemaju knjige niti biljee krtenja i vjenanja, kalee i patene imaju od stakla i od mjedi (bakra), tjelesnici i misna ruha sva su otrcana i prljava. Zadnja se pomast ne podijeljuje zbog nemara i neznanja upnika, etvrtkom i petkom ne slue misu, a da ne izloe sakramenat, petkom itaju misu Kria ili Duha Svetoga. U temivarskom kraju katolici ive i umiru bez sakramenata i djeca bez krtenja... SLIJEDI IZRAVNI NAPADAJ NA CERNIKOG UPNIKA Nella provintia di Posega nel Ducato Zerni ui e un arbore chiamato Lippa in un luogo deserto, dove ogni prima Domenica della luna nona concorre gran numero di Turchi e Christiani con uoti et candele et altre cose et il parochiano ivi vicino per lelemosine, che ui racoglie, ui dice la messa, et adorano quell arbore, basciandolo come fossi un corpo santo con dire, che fa miracoli, et sana quelli, che fano voto e detto arbore, et alcuni ne sanano, et ad alcuni ritorna il male con progresso di tempo, et a li detti disordini parte nascano per tirannia di Turchi, parte per ignoranza di rettori, ma per piu perche non hanno vescovo. Dakle: U poekoj provinciji, u cernikom sandaku (vojvodstvu) na jednom usamljenom mjestu postoji neko stablo zvano lipa, gdje se svake mlade nedjelje okuplja velik broj Turaka i krana sa zavjetima, svijeama i drugim stvarima. upnik, u blizini nastanjen, dolazi tamo da pokupi milostinju i rekne misu. I klanjaju se tom stablu, ljube ga kao neko sveto tijelo koje ini udesa i ozdravlja one koji su se istom stablu zavjetovali. Neki i ozdrave, a nekima se bolest s vremenom opet vrati. Svi ti neredi nastali su neto zbog turske tiranije, neto zbog ignorancije upnika, a najvie zbog toga to nemaju biskupa. U nastavku spominje jo crkvu Svetog Duha u Poegi, a onda preporua za biskupa i puno velia don Ignacija Alegretti koji je te krajeve ve nekoliko puta obiao kao apostolski vizitator i ve 20 godina bez nagrade slui duama, ima 45 godina, naobraen je, dobra i primjerna ivota, mnogo voljen i dobro pozna onaj narod i Turke... Nakon jo nekih pohvala zavrava: Ima dobre odnose s dubrovakom gospodom
45

koji e mu kao biskupu, pomou svog ambasadora i pomou svojih trgovaca, od Turaka ishoditi povlasticu da smije vriti svoju slubu i obilaziti iste pokrajine bez tekoe i zapreke... Ovaj je izvjestilac, eto, oevidno bio potpuno na strani Dubrovana i protiv Bosanaca i franjevaca Bosne Srebrene. Samo zbog toga mogao je napisati punu la da slavonski franjevci nemaju biskupa. Nije tu bio biskup kakvoga je on elio, nego fra Tomo Ivkovi koji je upravo tih godina nekoliko puta obiao cijelu Slavoniju dijelei krizmu. Izvjetaj se, osim u nekoliko stvarica, sasvim protivi drugim izvjetajima iz toga vremena. Nema u njem ni jedne dobre rijei o franjevcima. Moglo se dogoditi da je koje dijete umrlo nekrteno i da je koji kranin umro bez sakramenata, ali to sigurno nije bilo zbog nemara ili neznanja franjevaca. Izvjestitelj priznaje da je nekim neredima uzrok turska tiranija.. . Crkve su bile bez zvona, bez oltara i slika, bez krstionice i svetohranita. Svega to ga nije smjelo biti, jer su Turci nasilno ulazili u crkve i oskvrnjivali sve to su u njima nali. Pojedine otpade i nerede franjevci su i sami i te kako alili, kanjavali i ispravljali. Izvjestitelj ih pak okrivljuje za sve pa i za ono to su imali pravo initi po posebnim povlasticama dobivenim od pape. Jedina optuba koju moemo smatrati istinitom jest da franjevci ovakve vizitatore koji su im bili neprijatelji nisu priznavali i da su ih se nastojali rjeiti i pomou Turaka optuujui ih da su papine uhode... Cerniki sluaj posebno pokazuje da se izvjestitelj nikako nije znao ili nije htio uivjeti u vjeru i pobonost vjernika, niti je znao shvatiti okolnosti u kojima se vjera i pobonost naroda manifestirala. U to je vrijeme cijela prostrana cernika upa imala samo jednu dosta dobro sauvanu crkvu. To je bila crkva svetog Nikole u Zapolju. Osim nje bile su jo dvije slabije sauvane: svetog Ivana u Reetarima i svetog Martina na groblju kod Banievca. U samom Cerniku i u njegovoj neposrednoj okolici ne spominje se nijedna upotrebljiva katolika crkva. Predturska groblja s poruenim crkvama bila su usred turskog Cernika, zbog blizine turskih kua neprikladna za okupljanje mnotva vjernika na misu. Lipa koju nam na bezimeni izvjestitelj spominje bila je mjesto ili oznaka mjesta gdje su se vjernici Cernika i cernike upe okupljali na mladu nedjelju da sluaju svetu misu i primaju sakramente. U tom se izvjetaju jo ne spominje ni ona capella parva uz mali franjevaki gostinjac o kojima govori fra Petar Nikoli godine 1660. Lipa na osami
46

izvan mjesta bila je tada tude jedina crkva za nevolju. Crkva i nita drugo. Narod se okupljao oko lipe kao drugdje oko poruenih crkava na starim grobljima. I kako se drugdje vladao prema zidinama crkve tako se ovdje vladao prema lipi. Nimalo drugaije! Kako je svagdje ljubio pod u crkvi ili zemlju do crkvenih ruevina, kako je ljubio zidine crkve ili ruevine kao najdrau svetinju, kao stan svoga Boga, tako je ljubio korjenje i stablo one lipe koja mu je sluila mjesto crkve. I kako je svagdje drugdje u crkvi kraj zida ili na crkvene ruevine privrivao svijee i palio, tako ih je privrivao na korjene i stablo lipe, gdjegod se to dalo uiniti. Za kapelu Majke Boje u Olovu kae stari izvjetaj da je bila sva crna od dima, jer je narod u njoj palio nebrojene svijee (Batini 108 109). Kakvo onda udo da je lipa u Cerniku bila sva opaljena i crna od dima. Narod se nije klanjao lipi niti se zavjetovao stablu kako to zlobno podmee izvjestitelj samo da franjevcima priije ignorantstvo i toleriranje idolopoklonstva iz lakomosti za novcem. Narod se klanjao Bogu i dolazio na misu sa svojim zavjetima i darovima kao to je to isto inio i u drugim svetitima. Franjevci upnici koji su svojim vjernicima propovijedali vjeru Isukrstovu i dobro poznavali narod nisu u vladanju vjernika u Cerniku vidjeli nita drugo, nego ono to su gledali u svim drugim svetitima, kuda se narod zbog svoje vjere skupljao. Zato se u franjevakim izvorima, kronikama i dokumentima iz 17. i 18. stoljea cernika lipa nikada ni jednom rijeju ne spominje. Ona je cernikim franjevcima sluila kao oznaka mjesta gdje se narod koji je bio bez crkve ima skupiti na slubu Boju i nijedan franjevac, pisac, nije smatrao vrijednim da je spomene ni onda kad je jo stajala, ni onda kad se ve bila sruila. Naprotiv malu drvenu kapelu Nikoli spominje. Ne navodi kome je posveena. Istom godine 1693, kad se tu ve razvilo izvanredno tovanje svetog Leonarda, prvi put, koliko nam je za sad poznato, spominje se u Cerniku franjevaka rezidencija svetog Leonarda. Slijedee godine 1694. cernika se upa navodi s dvostrukom posvetom kao upa svetog Leonarda i svetog Nikole (Ramus 115, Croatia Sacra 1931, 223). Za Turaka se u prostranoj cernikoj upi na svetkovine i nedjelje sluba Boja vrila najvie u crkvi svetog Nikole u Zapolju, ali i na raznim drugim mjestima tako da svim vjernicima bude pravo. U Cerniku kao sjeditu upe po rasporedu bila je misa svake mlade nedjelje. Mlada je nedjelja bila vanija od drugih nedjelja. Franjevci su u ono
47

vrijeme mnogo irili neku bratovtinu Majke Boje kojoj su pape podijelili velike povlastice i oproste. Postoje u naim samostanima prepisi bula kojima pape osnivaju takve bratovtine u dotinoj samostanskoj crkvi. Uvjet za dobivanje velikog oprosta bila je sveta misa, ispovijed i priest na mladu nedjelju. Bratovtina je u crkvi redovito imala i svoj oltar s kipom ili slikom Majke Boje. Kip, odnosno slika, bili su obino u staklenom ormariu, nainjeni tako da su se mogli odijevati i mijenjati odjeu ili boju odjee prema liturgijskim bojama. I u Cerniku je u prvoj crkvi svetog Petra, sagraenoj od drveta poetkom 18. stoljea, na oltaru Majke Boje, osim oltarne slike bila jo i takva Majka Boja. Spominje se godine 1730: Datur etiam in medio huius arae BVM gratiosa Jesulum in manibus tenens in una capsula cum portula vitrea vestita et ornata brocato, auro et argento intertexto, acu et manu Excelssmae generalissae Petras. Ukrasnu odjeu od brokata, izvezenog zlatom i srebrom, nainila je za taj kip generalica Petra. Jo i danas se dogodi da koja bakica, ugledavi kip ili sliku Majke Boje, pita sveenika: je li to Mlada Nedjelja. Znai: Nije svaka slika Majke Boje Mlada Nedjelja, nego samo ona bratovtinska uz koju su vezani oprosti i povlastice. Franjevci u Cerniku kao i drugdje navjetali su Mladu Nedjelju kao dan velikih oprosta za bratovtinu Majke Boje. Ujedno su veliali i Majku Boju koja svetou nadvisuje sve anele i svete. Zbog toga je narodu ostalo u pameti, a tako ulo i u narodnu pjesmu, da je Mlada Nedjela najvea svetica, prva do Boga. Zato i ono ogromno mnotvo naroda oko cernike lipe. Ne zbog lipe, nego zbog oprosta. Buturac spomi nje (86) kako se biskup fra Jerko Lui tuio na provincijala fra Nikolu Brajkovia koji je u Srijemu bez znanja i odobrenja smederevskog biskupa dijelio potpuni oprost na mlade nedjelje. Quo jure? Qua conscientia? Qua auctoritate?, pita biskup. TKO JE CERNIKU LIPU PROGLASIO KAOTIEVOM? Nijedna lipa na svijetu nije doivjela to to je doivjela cernika lipa. Najprije je, jadna, ni kriva ni duna, nepravedno proglaena idolom Turaka i glupih krana. I to zato to je pobonom svijetu poteno sluila mjesto crkve. Tu joj je sramotu pribavio izvjestitelj (1629 1630) koji je zapravo htio osramotiti njezinog rektora i sve franjevce. Meutim ista je lipa 7 ili 8 godina kasnije (1637), proglaena kranski sve48

tom i udotvornom, a tu joj je slavu i opet krivotvorenu pokuao pribaviti, Ivan Tomko Mrnavi, roen u ibeniku 7. veljae 1580, umro 1. travnja 1637, kanonik i u ibeniku i u Zagrebu, a beki dvor ga je 1631. imenovao i bosanskim biskupom. Ni Bosnu, ni Slavoniju nije nikada vidio. Bavio se pisanjem. Volio je lanim podacima i udesima veliati osobe o kojima je pisao. Za sebe i za svoj rod tvrdio je da potjeu od nekih bosanskih i srpskih knezova, pa ak i od rimskih patricija Marcija. lo i da je u rodu s vladarskim kuama Istoka i Zapada (Batini 101 102). Buturac kae o njemu da je u hrvatskoj historiografiji poznat kao falzifikator: Zna se da je pokuao falzificirati ne samo hrvatsku i madarsku povijest nego i grku i rimsku, tavie, izdao je pod svojim imenom djelo nadbiskupa Antuna Vrania o biskupu banu Berislavu bosanskom. Blaenom Augustinu Kaotiu pripisuje mnoga udesa o kojima drugi pisci sasvim ute... on se... u pisanju nigdje ne poziva na bilo kakve dokumente. Eto, to je ovjek koji je prvi, i to dosta stidno i nejasno, cerniku lipu ubacio u Kaotiev ivotopis, a drugi su, prepisujui od njega i pozivajui se na njega, dodali i ono to on nije napisao. Svaki je pisao onako kako je on Mrnavia tumaio i tako dodao jo po neto. Mrnaviev ivot blaenog Augustina Kaotia (Vita Beati Augus tini Ordinis Praedicatorum, ex Zagrabiensi Lucerini Episcopi, per Joannen Tomcum Marnavitium, Bosnensem Episcopum, Lectorem et Coadjutorem Zagrabiensem, fideliter collecta) tampan je kao dodatak (Appendix, p. 144) djelu Sigismunda Ferrarija: De rebus Hungaricae Provinciae Ordinis Praedicatorum, Viennae Austriae 1637. (Povijest Ugarske dominikanske provincije, Be 1637). Djelo se nalazi u knjiici cernikog samostana pod oznakom 6B-65. Kasnije je isti ivotopis tampan jo u Antwerpenu 1733. i u Veneciji 1750. u Acta Sanctorum mensis Augusti, T. I. Na 22. stranici tog kratkog ivotopisa kae Mrnavi... kao ljubitelj poniznosti izmislio je (blaeni Augustin) nain kako izbjei pohvale naroda zbog udesa koja je inio. Na nekom svom imanju zasadio je svojom rukom lipu i s mnogo molitava blagoslovio. Zatim je nagovorio narod neka se liem tog drveta slui kao s lijekom. I Otac milosra na njegovu molbu privolio je tome. Ta je lipa i usred neprestanih turskih provala kroz vie od 300 godina ostala ipak itava, ne izgubivi nikad svoje zelenilo, kolikogod se s nje trgalo lie, uvijek ga je bilo dosta za ono pobono stanovnitvo koje je to stablo nazivalo
49

lipom svetog Augustina. Jedna je takva lipa bila u vugrovekoj upi kraj puta to vodi k upnoj crkvi. (Dalje dodaje stilski slabo povezano s prijanjim:) Stajalo je sveto drvo kroz 300 godina, kao to rekosmo, uvijek nanovo obnavljano zelenilom, kod trgovita koje su Turci zauzeli pred sto godina, a zove ce Cernik. tuju ga i sami neprijatelji vjere. No kako su ovi da postignu eljene milosti, na korjenju drveta stalno palili velike baklje (ingentes faces), vatra je ubila ivot korjenja i drvo se prije 20 godina sruilo, ali tako da je iz korijenja, prije nego se sasvim osuilo, izrasla nova lipa, jednako i stalno tovana zajedno s leeim trupcem i od Turaka i od krana. Blizu te lipe sagradili su krani kapelu emu se ni gospodari muslimani nisu ni najmanje protivili. Kapelu su krani predali franjevcima koji su tamo doli iz oblinje Bosne. Tako je, eto, Mrnavi u godini kad se spominje prvi po imenu poznati cerniki upnik fra Ivan Poljianin (1637, Buturac 36) pokrstio i posvetio ono cerniko pogane. Mrnaviu smo zahvalni to nas obav jetava da je godine 1637. blizu lipe bila ve sagraena kapela. Solum capella parva, samo mala kapela, kae Nikoli 1660, tako malena da se ni Turci nisu usprotivili njezinoj gradnji. Jer je bila premalena, narod se i dalje morao sakupljati na misu oko lipe i njezina trupca. Mrnavi sam ne kae izriito da je lipu u Cerniku zasadio Kaoti, ni da je narod tuje kao njegovu, ni da u Cerniku postoji ikakva tradicija o Kaotiu. Kao ovjek kojega su mnogo zanimale prilike u Bosni i Slavoniji, kao onaj koji je imao mnoga poznanstva i u Rimu i u Beu, Mrnavi je od samih vizitatora uo za cerniku lipu, moda je ak itao gore navedeni izvjetaj, opis malo prilagodio i dodao ga tako da ti se ini: ono to je reeno za lipu u Vugrovcu, vrijedi i za cerniku. Tako je postigao da su kasnije drugi napisali to on nije. Vjerujem da bi strunjaci i po samoj stilizaciji mogli opaziti da je Mrnaviev izvjetaj o cernikoj lipi dodan tako rei u zadnji as. Mrnavievo povezivanje cernike lipe s Kaotiem nije nita drugo nego jedan od mnogih njegovih falzifikata. O tome nas uvjeravaju injenice: 1. Kaoti je bio zagrebaki biskup, a Cernik je u njegovo vrijeme (roen u Trogiru oko 1260, umro u Luceri 1323) i kasnije sve do pada pod Turke (1536) pripadao peujskoj biskupiji. 2. Kaoti je umro vie od 300 godina prije nego se cernika lipa spominje prvi put kao idol, drugi put kao udotvorno drvo. Prije toga nema joj spomena ni u Kaotievom ivotopisu, ni igdje drugdje. Poslije toga njezino spomi
50

njanje slino je lananom sudaru: svemu je kriv onaj prvi (Mrnavi). 3. Franjevci u svojim kronikama, izvjetajima ili bilo kakvim drugim dokumentima, ni onda kad po dunosti nabrajaju sve to u upi postoji i to se tuje i slavi, ni prije, ni kroz cijelo 17. i 18. stoljee. nikada ni jednom rijei ne spominju ni cerniku lipu, ni Kaotia ili neku predaju o njemu, iako su Mrnavievo djelo imali u svojoj knjinici. 4. Ni kod svetog Leonarda, ni u cijeloj cernikoj upi, nikada nije uvedeno neko tovanje i zazivanje blaenog Augustina. ak se ni oni koji su u 19. stoljeu senzacionalno povjerovali Mrnaviu nisu pobrinuli da nabave neki kip ili sliku Blaenika. Pokuali su nanovo posaditi lipu, jer onoj prijanjoj nije bilo vie ni traga, ali ni taj pokuaj nije uspio. Lipa jednostavno na onom mjestu nije htjela postojati. Ni propovjednici koji su u novije vrijeme spominjali Kaotia u vezi s onim mjestom nisu nita uspjeli. Narod je onamo i dalje dolazio samo svetom Leonardu, a ne Kaotiu. Kratak i jezgrovit izvjetaj o svemu to se u Cerniku zbivalo na onom starom mjestu gdje su franjevci boravili u vrijeme Turaka daje nam fra Emerik Pavi u svome djelu: Ramus viridantis olivae (347 351). I ako je to djelo tampano 1766, on jo ne spominje novu crkvu svetog Leonarda sagraenu 1752. Pavi je svoj izvjetaj nainio prema tako zvanom Straemanevom opisu svih samostana Bosne Srebrene. Opis samostana ne potjee od samog Straemanca, nego kako je to opazio pater Pakal Cvekan, od nekog franjevca koji je to djelo zavrio za provincijala fra Ivana Straemanca (1729 1732). Koliko sam mogao prosuditi, dosta podataka koje donosi Pavi odgovara vremenu oko 1720. godine. Opisuje se uglavnom postanak samostana i sve to postoji znamenito i spomena vrijedno u vezi sa samostanom. Evo to kae Pavi o starom mjestu boravka cernikih franjevaca: A praefato Conventu Ecclesia quaedam parva S. Leonardo dicata, una hora dissita, in colliculo sub monte Psuni ab immemorablli tempore existit. In cuius Sancti festo die 6. Novembris incidente, maximus fit populi concursus, idemque Sanctus summa Christi fidelium devotione colitur, Ecclesiulaque cius praefaid invisitur. Ad quam Ecclesiam plurima prodigia evenere, nimirum: obsessi a maligno piritu non pauci liberati, aliique infirmitate gravati ad invocationem eiusdem Sancti sanitatem pristinam recuperavere. Jedan sat hoda od opisanog samostana na brdacu pocl Psunjem postoji od pamtivjeka neka mala crkva posveena svetom Leonardu.
51

Na blagdan tog sveca, 6. studenoga, skupi se ondje silno mnotvo naroda i isti se svetac tuje najveom pobonou, a spomenuta se njegova crkvica posjeuje. Kod te su se crkve dogodila mnogobrojna udesa, naime, ne mali broj opsjednutih osloboen je od zla duha, i drugi boleu pritisnuti, na zaziv istoga sveca, zadobili su prijanje zdravlje). Dakle samo sveti Leonard. Izostavlja se ak i mnotvo naroda na mlade nedjelje, jer je to bivalo svagdje gdje god su bili franjevci. Meutim ono to je franjevcima bila obina stvar, nije bila Dumbo viu. Godine 1730. pie on: Omni Dominica novilunari, svake mlade nedjelje slui se (u kapeli svetog Leonarda) misa, isto tako i na blagdan svetog Leonarda 6. studenoga i u nedjelju poslije Uzaaa. Tu se na te dane sakupe ljudi iz najudaljenijih krajeva iz pobonosti donosei zavjetne darove i milostinju (causa devotionis vota et elemosinam offerentes). Dumbovi na ovo odmah nadovezuje: Et causa potissimum Memoriae certae tiliae penes a Beato Augustino Episcopo Zagrabiensi implantatae UTI EX ANNALIBUS PP. DOMINICANORUM ERUERETUR, qui Beatus ad has partes adveniens de praedicta tilia folia distribuens devotis et fidelibus. Hos ipse foliis a variis infirmitatibus, languoribus curabat in tantum quod etiam ex post quoque haec tilia durabat, habita fide in Deum et pietate in fatum Beatum Augustinum foliis tiliae huius desperatam sanitatem alias homines recuperaverunt, ao in necessitatibus et calamitatibus constitutorum praeces exaudiae fuerunt, verum tilia haec amplius non extat, sed alia in loco eidem ex radice revixit. Constat autem ex traditione Turcam ilium, qui praedictam tiliam succidit statim ex post manibus et pedibus contractum fuisse. Extat apud earn capellam fons S. Leonardi dictus, ex guo homines eo ocurrentes causa devotionis solent aquam haurire eamque domum auferre, ita ut per intercessionem eiusdem Sancti fidem habentes per potum aquae praedictae saepius ab infirmitate liberentur. (I najvie radi uspomene na izvjesnu lipu koju je u blizini zasadio blaeni Augustin zagrebaki biskup, KAKO SE TO RAZABIRE IZ ANALA OTACA DOMINIKANACA. Isti je blaenik doavi u ove krajeve pobonima i vjernima dijelio lie s iste lipe. Liem ih je toliko izlijeio od raznih bolesti i bolova da je ta lipa i poslije ostala. Vjerom u Boga i pobonou prema reenom blaenom Augustinu liem ove lipe ljudi su, inae neizljeivi, ozdravljali, pa i u drugim potrebama i nevoljama bili su usliavani. Meutim ta lipa vie ne postoji, nego je druga na tom mjestu iz njezina korjena izrasla.
52

Iz tradicije se znade da je Turin koji je spomenutu lipu posjekao odmah obolio na rukama i nogama. Postoji kod iste kapele izvor zvan Svetoga Leonarda. Iz njega ljudi koji tamo dolaze radi pobonosti obiavaju crpiti vodu i odnositi kui. Oni koji s vjerom piju tu vodu po zagovoru istoga sveca esto ozdravljaju). Dumbovi poteno navodi sve to je stvarno bilo kod kapele svetoga Leonarda. Sluba se Boja u kapeli vrila na dan svetoga Leonarda i u nedjelju iza Uzaaa sve do likvidacije kapele (1952). Obadva ta dana slavio se sveti Leonard. Narod jo i danas kae: jesenski sveti Linarta i proljetni sveti Linarta. Otac Adjut Spaek u knjizi obiaja upozorava da i u nedjelju poslije Uzaaa propovijed mora biti o krijepostima svetoga Leonarda. Mlade nedjelje s vremenom su se prestale slaviti u kapeli, ali ene su sve do naih dana na mlade nedjelje odlazile tamo pomoliti se, umiti se na izvoru, donijeti vode kui. Dumbovi, izaslanik zagrebakog biskupa, ipak se nije mogao suzdrati da ne umetne u izvjetaj ono to nije naao na terenu nego u analima dominikanaca. Vjerujui Mrnaviu on je napisao mnogo vie nego Mrnavi. Napisao je kako je on shvatio Mrnavia. Njegova je mata tako proradila da je jo vie proirio ranu falzifikata. No na kraju lijepo dodaje ono o izvoru svetoga Leonarda. Kasnije e se opet nai neki koji e i taj zdenac nazvati Kaotievim. Buturac misli da je ono o Turinu ve iskrivljena narodna tradicija. Ako je Dumbovi narod u Cerniku ispitivao o sudbini stare lipe, onda su mu ljudi, ne bez mate, odgovorili ono to im je onaj as sinulo u glavu: Turin ju je oborio, (tko bi drugi?), ali su mu se odmah skvrile i ruke i noge. Nije sve tradicija to netko iz naroda kae kad mu se postavljaju pitanja. Zanimljivo je da ni Dumbovi koji spominje u Cerniku neku tradiciju o lipi ne spominje nikakvu tradiciju o Kaotiu. Sve to je o tom naveo i razradio uzeto je iz dominikanskih anala, to jest od Mrnavia. Konano su godine 1815. i tadanji cerniki franjevci podlegli Mrnavievom falzifikatu. Cerniki vlastelin i samostanski sindik Andrija Markovi kao dugogodinji podban mnogo je boravio u Zagrebu. Tu je nekako doznao za Mrnavievo pisanje o cernikoj lipi i kako je to Mrnavievo pisanje Kreli prenio u svoju: Historia Cathedralis Ecclesiae Zagrabiensis (T. I. P. I. p. 102). Markovi je dao prepisati i Kreliev i Mrnaviev tekst, prepis donio u Cernik franjevcima kao neko senzacionalno otkrie iz zaboravljene prolosti. Povjerovalo se u to i stavilo u
53

samostansku kroniku (I, 358 360) pod naslovom: De Beato Augustino Gazotti et capella s. Leonardi supra Czernek. Najprije se navodi Kreliev tekst: Aliud Miraculum Czernekini accidisse scribunt (Tomcus et Ferrarius) ad sacellum D. Leonardo sacrum, ubi Augustinus aquam fontis et Tiiiam benedicens, curandis languoribus praebuit Medicinam. Viguit ibidem populorum devotio, ut Mahometanis ipsis, dum eorum potestati subderetur locus, sacer sit habitus. Cum hac Tilia Augustinus a Pictoribus consuevit exhiberi. De his aliisque religiosae Augustini vitae actis, Ferrarium et Tomcum, Lector consule, quos nos ipsi in libello vitae Augustini 1747. secuti, alia quoque miraculorum fiius, praecipue post mortem retulimus. Quae Patriae Cives hie degendo repetere poterunt. (Drugo udo, piu Tomko i Ferrarije, dogodilo se u Cerniku kod kapele posveene svetom Leonardu gdje je Augustin BLAGOSLOVIO IZVOR i lipu i tako pruio lijek za bolesti. Bila je tamo tolika pobonost naroda da su i sami muhamedanci drali svetim to mjesto dok je bilo u njihovoj vlasti. S tom lipom slikari obiavaju prikazivati Augustina. O tome i o drugim djelima religioznog ivota Augustina vidi, itatelju, Ferrarija i Tomka. Njih smo i mi u knjiici Augustinova ivota 1747. slijedili, pa i druga udesa, osobito posmrtna, iznijeli da ih mogu itati graani domovine koji ovdje borave). Evo i Kreli sam jasno, kae odakle je uzeo svoj izvjetaj o cer nikoj lipi. Spomen muslimana dobrano podsjea na prvi izvjetaj o lipi idolu iz godine 1629. s kojim se Mrnavi vjerojatno posluio. Vidimo jo da ni Kreli nije mogao ne dodati neto ega kod Mrnavia nema: da je Augustin blagoslovio i izvor i da ga slikari obiavaju prikazivati s lipom. U samostanskoj kronici slijedi dalje Mrnaviev tekst uzet prema Acta Sanstorurn Mensis Augusti T. I. p. 298, editionis Venetae 1750. Tekst se potpuno slae s onim Kod Ferrariusa, samo ima biljeku: Incerum et Incerum ex aliis codicibus Cernich. Cerniki kroniar biljei i Markovievog prepisivaa: Haec praecedentia iideiiter descripta sunt supra citatis in Bibliotheca Ecclesiae Cathedralis Zagrebiensis die 20. Septembris Anno 1815. Martinus Georg. Kovachich Senquiciensis. (Gore navedeno vjerno je prepisano u biblioteci zagrebake stolne crkve 20. rujna 1815. Martin uro Kovai). Haec historia allata est per Magnificum Dominum Andream Mar ko vich, Inclyti Dominii Czernik proprietarium, in cuius rei memoriam,
54

eiusdem cura et sollicitudine, in eodem loco, ubi supra memorata Tilia per S. Augustinum implantata fuit, denuo implantata est, ac benedicta per P. Adamum Kulungjich, Gvardianum Conventus. Die 6. Novembris 1815. (Ovu je povijest donio... Andrija Markovi... i njegovom je brigom i nastojanjem, na spomen te stvari, posaena lipa na istom mjestu gdje ju je posadio sveti Augustin, a blagoslovio ju pater Adam Kulundi, gvardijan, 6. studenoga 1815). evapovi je cijelu stvar, kako sam kae, prenio iz cernike kronike u svoju Recensio 518519. Senzacija iz godine 1815. brzo je splasnula. Opet se sve zaboravilo i lipa MarkoviKulundi, kao da se stidjela igrati lanu ulogu: nestala je. Jo jednom su pokuali posaditi lipe 6. studenog 1900 (Kronika II, 236), jednu kod kapele, drugu kod kria. Ni te, makar ih nisu nazvali Kaotievima, nisu htjele ivjeti. Bunari je 1862. dobro oien i s prednje strane novim zidom ozidan (Kronika II, 94). Ne kae se iji je bio. No predstojnik samostana, knjievnik otac Mladen Barbari slijedi Krelia i godine 1902. zapisuje: Kri novi postavljen kraj zdenca Kaotieva i lijepo ograen. (Kronika III, 19). Svaki je tampani falzifikat neizljeiva rana. injenica je meutim da vjernici nisu nikad dolazili u Cernik traiti pomo od Kaotia, a dolazili su k Majci Bojoj, svetom Leonardu i svetom Antunu...
Literatura: Izvjetaj kanonske vizitacije 1730 (arhiv zagrebake nadbiskupije Svezak I). Batini fra Mijo Vjenceslav, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini II, Zagreb 1888. Bsendorfer Dr Josip, Franjevci u Osijeku, Osijek 1933. Buturac Dr Josip, Katolika Crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970. Buturac Josip, upe arhiakonata Since u XVIII. vijeku, Croatia Sacra II, Zagreb 1931, 216254. Csevapovich P. Gregorius, Recensio opservantis minorum provinciae s. Joannis a Capistrano, Buae 1830. Fermendin P. Eusebius, Acta Bosnae. . . . Zagrabiae 1892. Fermendin P. Eusebius, Chronicon opervantis provinciae Bosnae Argentinae, Starine JAZU, Knjiga XXII, Zagreb 1890. Ferrarius Sigismundus, De rebus Hungaricae provinciae Sac. Ordinis Praedicatorum, Viennae Austriae 1637. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae. . . Budae 1766. Protocollum Conventus Cernekensis I, II i III (rukopis).

55

ija je Slavonija? Sve do kraja 17. stoljea razni biskupi vode sve eu borbu za duhovnu vlast nad vjernicima u turskoj Slavoniji. Moda najjai podstrek tim borbama doao je od slavonskih franjevaca koji su uzalud, ali uporno, pokuavali otresti se bosanskih franjevaca i bosanskog biskupa. eljeli su imati neovisnu slavonsku franjevaku provinciju i svog posebnog slavonskog biskupa. Kad nisu mogli dobiti svoga biskupa, radije su se podvrgli zagrebakom, nego li bosanskom. U tim se borbama spominju i neki cerniki upnici i jedan franjevac Cernianin. Ve godine 1629. fra Luka Soljanin javno izrie misao da do mira moe doi samo ako Slavonija dobije svog posebnog biskupa sa sjeditem u Poegi ili u akovu. Meutim upravo to nije htio prihvatiti ni Rim ni Be (Buturac 77). Nasljednik fra Tome Ivkovia, biskup fra Jerko Lui, imao je velikih neprilika s bosanskim franjevcima. Biskupom Drivasta i apostolskim administratorom Bosne postao je 21. studenoga 1634. Vrio je slubu do 1639. Umro je u Sutjesci 15. sijenja 1643. Njega su slavonski franjevci voljeli. Smatrali su ga Slavoncem, jer je dosta godina blagoslovno djelovao u Slavoniji, osobito u naikom kraju. Doekivali su ga s mnotvom vjernika izlazei mu ususret s pjesmama. Obavio je vizitu i krizmu u Slavoniji od 20. listopada 1637. do 23. travnja 1638. Dne 15. travnja bio je u Luanima, 17. travnja u Ratkovom Potoku, 19. travnja u Cerniku, gdje je krizmao 530 osoba. Dne 23. travnja preao je u Bosnu kod Svinjara (Davora). U Bosni su ga jedva gdje srdano primili (Buturac 8487). Biskup fra Tomo Mrnavi pokuavao je ivjeti u miru sa svim franjevcima, ali je i on umro ve 10. prosinca 1644. u Velikoj (Buturac 8890). Sada je dolo do velike borbe izmeu dva franjevca, dva biskupska kandidata. Prvi je Bosanac fra Marijan Maravi, drugi Slavonac Poeanin fra Marin Ibriimovi. U pismu bekom nunciju od 4. lipnja 1645. Ibriimovi zahtjeva da se slavonski i dalmatinski franjevci odvoje od bosanskih. Vie bi bilo sredstava za gradnju samostana i kola u Slavoniji. Ovako im bosanski franjevci odnose svu milostinju da aste age i kapetane, a za gradnju samostana ni za uzdravanje kola u Slavoniji nije ih briga. To isto pie Ibriimovi i kongregaciji 25. lipnja 1645. te sam sebe preporua za bosanskog biskupa. U isto vrijeme 34 slavonska franjevca pismom iz Velike od 10. lipnja 1645.
56

zahtjevaju od kongregacije posebnog biskupa za Slavoniju i obeaju da e ga uzdravati. Mnogo je otrije pismo poekih i akovakih trgovaca pisano u Poegi 15. lipnja 1645. Oni zahtjevaju posebnog biskupa za Slavoniju i to jednog od slavonskih franjevaca. Obeaju da e uzdravati i biskupa i kole, graditi nove crkve i samostane, ali samo ako se milostinja iz Slavonije ne bude odnosila u Bosnu i ako se bosanski franjevci sa svojim sablanjivim vladanjem ne budu pojavljivali u Poegi. Pismo je proitano na sjednici kongregacije s primjedbom da slavonski trgovci govore u ime 40.000 vjernika i s drugom primjedbom da se bosanski biskup brine samo za svoju rodbinu. Tako su se u ono doba protivnike stranke meusobno ocrnjivale. U tenjama slavonskih franjevaca da Slavonija postane i posebna biskupija i posebna franjevaka provincija bosanski su franjevci gledali odmetnitvo i pobunu. Tvrdili su da cijela provincija nije kadra uzdrati vie biskupa i da bosanski biskup ne moe ivjeti bez prihoda od svojih slavonskih upa. Bilo ih je koji su u diobi gledali propast provincije. injenica je da Turci u Slavoniji nisu toliko globili franjevce koliko oni u Bosni. Kako se u Rimu gledalo na te stvari vidi se po tom to je bosanski kandidat fra Marijan Maravi 31. srpnja 1645. imenovan duvanjskim biskupom i upraviteljem bosanske biskupije. Godine 1646. Maravi kao upravitelj bosanske biskupije obilazi i slavonske upe: Naice, Poegu, Cernik, Luane, Buje, Veliku, Glogovicu, Brod, Garin, Dragotin, Selce, Viljevo, Kuzmince, Karaevo, Krievce, Vrbicu i Gorjane. Iste godine tui se da mu slavonske upe uskrauju biskupske prihode. Uskraivanje davanja biskupu bio je odgovor slavonskih franjevaca na Maravievo imenovanje. Digli su se i protiv bosanskih franjevaca. Veliki gvardijan i jedan od vodeih slavonskih franjevaca fra Petar Nikoli naruio je poeke Turke da iz Velike protjeraju generalnog vizitatora fra Andriju Kamengraanina i njegove pratioce (Buturac 129). Provincijal fra Petar Lipanovi 20. oujka 1646. javlja kongregaciji da je Nikolia kao buntovnika skinuo s gvardijanata. Slavonski su franjevci na to ishodili da su pae, budimski i kaniki, i provincijalu i biskupu najstroe zabranili prelaziti Savu (Buturac 9799). Sada je i Be uinio neto to je jo vie rasplamsalo borbe. Pristao je da Maravi postane bosanskim biskupom pod uvjetom da se i Ibriimoviu dade neka via ast. Papa Inocent X (1644 1655)
57

premjesti na to Maravia na bosansku biskupiju (Acta Bosnae 465), a 15. srpnja 1647. imenuje Ibriimovia beogradskim biskupom, smederevskim upraviteljem i apostolskim vikarom za ugarske biskupije i dijelove biskupija pod turskim gospodstvom (AB 473). Slavonija ipak nije bila dosuena Slavoncu iza kojega su stajali svi slavonski franjevci, nego Bosancu Maraviu. Ibriimovi je smio vriti biskupsku vlast jedino u srijemskoj biskupiji, Srbiji, Banatu... U estokoj borbi za Slavoniju posredovala je kongregacija i oba biskupa prisilila na mir time to je 14. sijenja 1648. Slavoniju privremeno povjerila skradinskom biskupu fra Pavlu Posiloviu. Jedino upa Dragotin dana je beogradskom biskupu za uzdravanje (Buturac 100102). Takvo rjeenje nije zadovoljilo ni jednu ni drugu stranu. Sa sastanka u Velikoj 28. srpnja 1648. slavonski franjevci zahvaljuju Svetoj Stolici to je Ibriimovia imenovala beogradskim biskupom i apostolskim vikarom meu etiri rijeke, ali izjavljuju da su protiv toga da Posilovi upravlja upama u Slavoniji. I sam Ibriimovi uznastojao je da Posiloviu sprijei dolazak u Slavoniju. Ibriimoviu je valjda prvom dola misao ponuditi se zagrebakom biskupu za vikara u onom dijelu Slavonije koji je bio povjeren Posiloviu. Bio je to podstrek zagrebakim biskupima da se i oni ponu boriti za tursku Slavoniju (Buturac 102). Prisilni sporazum izmeu Maravia i Ibriimovia trajao je samo dvije godine. Ibriimovi je naime ve 21. sijenja 1650. umro. Maravi je sada pomou bekog dvora dobio vlast nad slavonskim upama i odmah pokuao da je vri. No time je izazvao otpor ne samo slavonskih franjevaca nego i svjetovnog sveenstva u Srijemu i slavonskoj Podravini. upnici Podravine i Srijema izabrali su 7. oujka 1650. za generalnog vikara Petra Sabatinija s tim da osobno ode u Rim te obavijesti Svetu Stolicu kako ih bosanski biskup ve 20 godina progoni i da im se dade drugi estiti biskup (Buturac 104106). Na mjesto Ibriimovia kongregacija je 25. travnja 1650. izabrala za beogradskog biskupa fra Mateja Benlia. Slijedee godine on je stvarno postao beogradskim biskupom, smederevskim upraviteljem i apostolskim vikarom u svim ugarskim biskupijama ukoliko su pod turskom vlasti. Izriito se navodi i podruje meu etiri rijeke (Sava, Drava, Dunav i Tisa). (Buturac 104).
58

Slavonci za Benlia, protiv Maravia Poeki su trgovci 27. svibnja 1651. pisali kongregaciji: Mi smo, uzviena gospodo, vele dobro duhovno i tilesno vladani od gospodina fra Matia Benlia, biskupa biogradskoga i vikara apostolskoga, i drugoga neitemo, a gospodinu bosanskom Maraviu, za uzroke koie smo dosada toliko puta pisali, ne emo mi ni naa dica poslih nas ni iva ni mrtva, ni duhovno ni tilesno... i ne hotijui nas vae svitlosti utiiti, a mi emo se najposli pomo gospodom ovih strana. .. dosada smo pisali u Talijan, a sada piemo za vee virovanje u na vlastiti jezik... (Buturac 106, biljeka). U svibnju 1653. graani Poege tue Maravia da je sebinjak i srebroljubac. Mole Svetu Stolicu da ih mjesto pod njegovu vlast stavi pod vlast biskupa Benlia. Ovu je albu potpisao i Petar Sabatini kao istinitu. Dok su bosanski franjevci za Maravia, slavonski se franjevci tue na njega da im otima prihode koji su im potrebni za uzdravanje kole u Velikoj i u Naicama. Maravi se naprotiv tui da mu slavonski franjevci otimaju prihode od upa koje bi trebale njega uzdravati. Ujedno zahtjeva da mu se vrati podruje akova. Benli se iste godine (1653) ali na Maravia da ga nastoji liiti prihoda od dragotinske upe, da je spreman ukinuti samostane u Velikoj i u Naicama samo da sebi osigura dohotke. Progonjen od Turaka naao se u Poegi i u Velikoj tada ve duvanjski biskup i upravitelj skradinski fra Pavao Posilovi. Na zahtjev slavonskih franjevaca i njihovih vjernika Posilovi je 2. lipnja 1653. pisao kongregaciji da su slavonski franjevci vrlo dobri redovnici, a njihovi vjernici najbolji u cijelom turskom carstvu, da primaju svakog biskupa osim Maravia, ali bi posebno eljeli Benlia. I slijedee godine u dva pisma (7. i 10. travnja 1654) izjavljuju da ne priznaju Maravia nego, zahtjevaju Benlia. Isto se ponavlja 1657. i 1658. (Buturac 106108). Kongregacija je znala da se veliki samostan uzdrava od 12 upa, naiki od 14, a biskup Maravi od 5 upa. Zato jednostavno nije uvaavala albe slavonskih franjevaca i njihovih vjernika. Ovi su zahtjevali da se Maraviu oduzmu njegove upe kao da bez prihoda od tih 5 upa veliki i naiki samostan ne mogu postojati. Benli je slavonskim franjevcima u svemu poputao, jer je bio takve naravi i ivio najvie u velikom samostanu kao siromani redovnik bez ikakvih osobnih zahtjeva. Tu je na zahtjev vrio i biskupske ine za ije vrenje uza sve molbe i albe nije nikada dola dozvola (Buturac 108109).
59

Da bi dobio podrku i od zagrebakog biskupa Maravi je i sam poput Ibriimovia ve godine 1651. u jednom pismu istakao pravo zagrebakog biskupa na slavonske upe: upe su zagrebake biskupije, ali Maraviu povjerene na upravu. Godine 1658. Maravi je bio osobno u Rimu i dobio novu potvrdu svoje vlasti nad slavonskim upama. Benli se morao povui i moliti oprost zbog toga to je neovlateno vrio biskupske ine ak i u 5 upa biskupa Maravia. Sada su zaredala u Rim mnoga pisma u obranu i pohvalu biskupa Benlia (zagrebaki biskup Petar Petreti, peujski isusovac Toma Horvat, da ne spominjemo druge, (Buturac 109110, AB 485, 487, 491). Zagrebaki biskup utoite Slavonaca Ogoreni Slavonci obraaju se pismima na zagrebakog biskupa Petra Petretia. Vjernici u svom pismu iz Poege 1. kolovoza piu: Mi krani izmeu rijeka Save i Drave, koliko nas ima na gospotiji i posjedu poekom pod vlau i u biskupiji vaega presvijetlog gospodstva (Nos christiani inter fluvium Savum et Dravum in dominio et possessione Posegiensi existentes, jurisdictionis et dioecesis illustrissimae dominationis vestrae...). Naglauju da zagrebaki biskup i kaptol kao i drugi biskupi Ugarske imaju i vre biskupsku vlast, duhovnu i vremenitu, i nad onim svojim vjernicima koji su pod turskim gospodstvom. Utjeu se stoga Zagrebakom biskupu kao ovice svome pastiru, jer ih je odvie i preko svakog oekivanja povrijedio bosanski biskup fra Marijan Maravi koji si nasilno i bez svakog ovlatenja nastoji prisvojiti ovo podruje izmeu Save i Drave i nas koji smo zagrebake biskupije podloiti bosanskoj biskupiji. Ve je deveta godina kako na tome dan i no radi, a mi se tome protivimo i protivit emo se uvijek. Zatim navode da su radi toga ve esto pisali u Rim, pa da im je bio i dan za upravitelja ovih krajeva fra Matija Benli, vicarius apostolicus sub Turcis, mu hvalevrijedan, astan... est godina je s nama tako dobro radio da smo u miru Bogu sluili... Sad si je isti bosanski biskup u Rimu ponovno pribavio neko pismo od prefekta svete kongregacije kardinala Antuna Barbarinija kojim je ovoga estitoga mua i svetog biskupa udaljio od nas. Mole zagrebakog biskupa i kanonike neka ne dozvole da ih bosanski biskup toliko ucviljuje i uznemiruje. Oni nee nikada uz njega
60

pristati, tkogod ga k njima, protiv njihove volje, poslao. To e izjaviti i papi i njegovoj svetoj Crkvi, jer znadu da bosanski biskup ne tei za ovim krajevima radi spasa dua nego radi svoje privatne koristi, eli naime u Bosnu odnijeti nau milostinju kojom se ovdje uzdravaju kole za nau djeicu (scholae pro filiolis nostris) i ova dva samostana u kojima stanuju braa franjevci i slue nam navjeujui Boju rije te ne dozvoljavaju da ove krajeve prisvoji bosanski biskup i uznemiruje nas in anima et corpore (duhovnom slubom i zahtjevima za svoje uzdravanje). I ako bi se obratio na vae presvijetlo gospodstvo da ga postavi svojim vikarom u ovim krajevima, molimo da vae presvijetlo gospodstvo ne pristane na to, a ako mu je ve dana (vikarska vlast) neka se opozove... jer ga mi nikada neemo primiti. Naprotiv neka vae presvijetlo gospodstvo za ljubav Boju uini da ovaj apostolski vikar, fra Matija Benli, bude u ovim krajevima kako je i prije bio. Istu molbu ponavljaju jo jedno drugim rijeima i prijete, ako ne budu usliani da e se posluiti s Turcima (agere rem cum Turcis ita ut in gravem Ecclesiae universalis cedat confusionem. Ako li (Maravi) nasilno ue ovamo, kunemo se svojom duom da e jednako sramotno i nasilno biti odavle uklonjen. Napominju jo da bi sadanje poputanje bosanskom biskupu moglo biti na tetu i nepriliku buduim zagrebakim biskupima. Nakon ponovnih izraza odanosti zavravaju: quibus charactere chyrillico nos subscripsimus, non habentes latinum, qui praesentes exarasset, et sigillavimus Ecclesiae sigillo prout apud nos mori extitit. (Potpisujemo se irilicom, jer nemamo latinca da nam to napie, i peatimo peatom crkve kako je u nas obiaj). Slijede potpisi: Ego Joannes Illunchich affirmo suprascripta (Ja Ivan Iluni potvrujem gore napisano), Ego Michael Iuanouich a. s., Ego Bartholomaeus Vukowich a. s., Ego Stepahanus Bogdanouich a. s., Ego Michael Vikovich ut supra (kao gore), Ego Martinus Ztephanovich ut supra, Ego Martinus Banich ut supra, Ego Nicolaus Tomassevich ut supra, Ego Mathias Petrouich ut supra, Ego Jacobus Wichich ut supra, Ego Marcus Gergureuich ut supra, Ego Demetrius Mihalieuich ut supra, Ego Joannes Giurin ut supra, Ego Demetrius Mihalieuich aliena manu affirmo suprascripta (tuom rukom potvrujem gore napisano), Ego Thomas Martinouich (kao prijanji), Ego Vitus Simonouich aliena manu ut supra (tuom rukom kao gore), Ego Marinus Luchich aliena manu ut supra, Ego Georgius Imosich sum testis suprascriptis (svjedoim za gore napi61

sano), Ego Martinus Luchich (kao prijanji), Ego Gabrich ex Canisa facio subscribere et contentus sum et affirmo suprascripta (dao sam potpisati i zadovoljan sam i potvrujem gore napisano), Ego Agy Pauich ex Canisa facio me subscribere et affirmo suprascripta (Spomenici 1215, AB 482, Buturac 110). Pismo je pisano bosanicom i hrvatskim jezikom, ali sauvan je samo suvremeni prijevod na latinski. Za ovim pismom slijedilo je pismo slavonskih franjevaca iz Velike 14. kolovoza 1658. istom biskupu: ... vrlo hitni su razlozi koji nas tjeraju da se obratimo na vae presvijetlo i prepotovano gospodstvo ija vlast je bila i jest i bit e u ovim krajevima Slavonije, to jest u Poegi, u Kaptolu i u drugim mjestima to lee naokolo, jer pripadaju vaoj biskupiji kao to i drugi biskupi Ugarske dre i vre punu vlast nad svojim biskupijama i ako su pod turskim jarmom. Mi redovnici sveenici sa svim katolicima poeke upanije dajemo vaem... gospodstvu na znanje da je Sveta Stolica i sveta kongregacija za irenje vjere u zadnjih 10 godina postavila ovdje izmeu Save i Drave apostolske administratore in spiritualibus, u duhovnim stvarima, na veliku utjehu vjernika, inila je to ve mnogo godina unatrag, no u ovih zadnjih 10 godina poslala je trojicu za redom, dvojica su ve preminula u Gospodinu, a trei je... fra Matej Benli, mu bogat znanjem i zaslugama, svima nama i katolicima (vjernicima) u najveoj mjeri drag i radi svoga redovnikog ivota, radi ovjenosti i razboritosti od svih aen i hvaljen i ve 6 godina u savrenom miru s nama upravlja u ovim krajevima Slavonije... Zavidni neprijatelj tog naeg mira i zadovoljstva potakao je zao duh bosanskog biskupa te je boravei ove godine u Rimu lano podastro svetoj kongregaciji da je izmeu Save i Drave njegova vlast i od uzoritog gospodina... dobio jedno jedino pismo da se na miroljubivi biskup, apostolski vikar, mora povui i prestati upravljati ovim dijelom Slavonije... lanim dokazima prava (bosanski biskup) eli ugrabiti i ovladati vaim dijelom biskupije, to u starini nikad nije bilo, jer je i papa Inocent X apostolskim breveom ograniio vlast bosanskog biskupa na samu Bosnu i sveta kongregacija svojim dekretima odredila da see do rijeke Save te u ovih 10 godina on ovdje i nije imao vlasti niti se u Slavoniji pojavljivao. Radi toga... propter amorem Dei et in visceribus Jesu Christi flexis poplitibus instanter unanimes exoramus (za ljubav Boju i u nutrinji Isusa Krista na koljenima jednoduni svesrdno molimo) da mu, ako zatrai, ne date nikakvu vlast meu Savom i Dravom... da ne bi svojim nasljed62

nicima ostavili neugodnu i dugu svau, a nama i svim katolicima preveliku tetu... jer je spomenuti biskup odvie lakom... Zato smo se ponovno obratili na Svetu Stolicu i naveli da ga nikada neemo primiti... jer i dekret pape Bonifacija III odreuje da biskupa bira sveenstvo i narod, a papa potvruje... mi smo ve pisali reenom bosanskom biskupu da se ne usudi ovdje pojaviti... i ako nam apostolska stolica i vae gospodstvo ne izie ususret, tog e biskupa, uz sablazan, vjernici turskom rukom odavle istjerati. Datum Velicae... Ego frater Lucas a Posega, concionator, confirmo ut supra. Ego frater Martinus a Posega, lector et praedicator, confirmo ut supra. Ego frater Michael a Chernich, praedicator, vicarius et discretus conventus, confirmo ut supra (Ja fra Mihajlo iz Cernika, propovjednik, vikar i diskret samostana, potvrujem kao gore). Ego frater Marianus a Posega, olim definitor, confirmo. Ego frater Joannes a Brod, definitor acualis, confirmo. Ego frater Stephanus a Velia, gvardianus, confirmo. Ego frater Martinus, lector et praedicator, confirmo. Ego frater Blasius Podraga (Podraich, AB), gvardianus Nasicze, confirmo. Ego frater Petrus a Posega Nicolica (Nikolich, AB), custos provinciae Bosnae Argentinae, confirmo (Spomenici 1517, AB 483484). U pismu poslanom kongregaciji iz Velike 25. rujna 1658. slavonski se franjevci pozivaju na injenicu da su apostolski vikari Masarechi, Rendi i Boncarpi vrili biskupsku vlast u Slavoniji... Promjena i nova odluka kongregacije (per questa mutatione et novita) sablaznila je i raalostila sveenike i brau, jer su ostali bez dobrog pastira koji se brinuo jedino za slavu Boju i spas Kristovih ovaca, pomno, plodonosno i sretno dulje vremena sluio svetoj Crkvi, provodio meu njima ivot ne kao biskup, nego kao siromani redovnik... Ponovno zaklinju kongregaciju da im ostavi Benlia i potpisuju se: Io fra Michele da Cernich, predicatore, discretto del convento e padre dlia provinzia affermo etc. Io fra Luca da Posega, lett. predicatore et prsidente di Buda affermo etc. Io fra Stephano Cnesevich, discretto del convento affermo et io fra Massimo di Posega, predicatore della provinzia affermo. Io fra Martino cla Brodo, predicatore, lett. e diffinitore attuale affermo. Io fra Nicolao, gvardiano di Naxsicze affermo. Io fra Giov. da Brodo, padre della provinzia e gvardiano del convento affermo. Io fra Pietro Nikolich di Posega, gia custode della provinzia, hora vicario prov. nella Slavonia affermo ed in persona di tutti i padri parochi della Slavonia sottoscrivo (AB 486487, Buturac 110-111.).
63

Prvo pismo potpisala su devetorica, drugo osmorica. Obadva pisma potpisali su: Poeanin fra Luka Ibriimovi, Cernianin fra Mihajlo Klai, Broanin fra Ivan, Poeanin fra Petar Nikoli. Izmeu datuma prvog i drugog pisma odran je kapitul provincije 15. rujna 1658. u Gradovrhu kod Gornje Tuzle. Izabrana je nova uprava provincije, izvrene su i mnoge promjene u razmjetaju osoblja (Franj. Bosna 191192). Fra Luka je postao predstojnik rezidencije u Budimu. Klai prestaje biti vikar velikog samostana i dobiva asni naslov: otac provincije. Fra Ivan je u prvom pismu definitor, u drugom otac provincije i gvardijan u Velikoj. Glavni potpisnik Nikoli u prvom je pismu kustos provincije, u drugom bivi kustos (gia custode, jam custos) i vikar (zagrebakog biskupa) za pokrajinu Slavoniju. Kao vikar drugo pismo potpisuje i u ime svih upnika Slavonije. Slavonski franjevci u otvorenoj pobuni Godine 1659. slavonski su franjevci odbili primiti sveto ulje od Maravia. Traili su ga i dobili iz Zagreba. Time su se i nakon jasne odluke kongregacije odrekli Maravia. Kad se potkraj godine 1659. Maravi spremao iz Modrica prijei u Slavoniju da obavi kanonsku vizitaciju, neki franjevci i vjernici iz Poege doli su ga obavjestiti neka nejde u Slavoniju, jer oni imaju biskupa kojega svi vole, a njega ne trebaju. U kolovozu 1660. javljeno je Maraviu da su slavonski franjevci zamolili kanikog pau kao beglerbega kome je bio podvrgnut i poeki sandak neka biskupu zabrani ulazak u Slavoniju. Dne 2. rujna 1660. pie Maravi kongregaciji svoje posljednje pismo u kojem javlja to su slavonski franjevci poduzeli protiv njega. Umro je 14. rujna 1660. Neki suvremenici tvrdili su da mu je upravo to ubrzalo smrt. Zbog svega toga u Rimu je nastalo veliko ogorenje protiv slavonskih franjevaca (Buturac 113). Car Leopold I imenovao je nakon Maravieve smrti bosanskim biskupom fra Matiju Benlia (Buturac 123). U Rimu su meutim bili uvjereni da je Benli i odvie bio upleten u pobunu slavonskih franjevaca protiv Maravia. Zato su sada uzalud sa svih strana stizale u Rim molbe da Sveta Stolica Benlia potvrdi za bosanskog biskupa. Na sve molbe Rim je ostao gluh i nije donosio nikakve odluke. Bosanska je biskupija ostala ispranjena sve do 1669. ili tonije sve do 1671. (Butu64

rac 133). U Bosni i Slavoniji punih 10 godina nitko nije vrio biskupskih ina to je i franjevce i narod inilo nestrpljivima. Uz to je meu franjevcima Slavoncima i Bosancima pukao razdor kao nikada prije. Provincijal fra Franjo Ogrami Poeanin (1658 1661) zamoli pau da smije drati kapitul u Velikoj. Htio je da Slavonci u upravu provincije lake proguraju svoje kandidate. No netko se pobrinuo da mu je paa odbio molbu s obrazloenjem da su se kapituli uvijek drali u Bosni. Ogrami je na to molio da papa breveom imenuje novu upravu provincije, jer da mu paa ne dozvoljava drati kapitul. I to su osujetili neki bosanski franjevci koji su se upravo nalazili u Rimu. Po naredbi kongregacije kapitul je odran u Fojnici 15. sijenja 1662. U vrh svega bilo je nareeno da nitko od slavonskih franjevaca ne smije biti biran. Zbog toga je pet gvardijana (veliki, naiki, modriki, gradovrki i donjotuzlanski) zajedno s Ogramiem napustilo kapitul u Fojnici i sazvalo novi kapitul u Velikoj 19. veljae 1662. Tako su izabrane dvije nove uprave provincije. I ako je kongregacija upravu izabranu u Velikoj odbacila, slavonski franjevci nisu htjeli priznati upravu izabranu u Fojnici (Franj. Bosna 193196, Buturac 127128). Da upokori slavonske franjevce kongregacija je 1665. ukinula novicijat i gimnaziju u Velikoj. Dvije godine kasnije slavonski su franjevci upravili kongregaciji dvije molbe (4. oujka i 20. travnja 1667), da se ukine ta zabrana. Obje molbe potpisao je i Cernianin fra Mihajlo Klai (Buturac 129). Slijedeih je godina pisano jo mnogo takvih molbi, ali tek nakon 11 godina (1676) dozvoljeno je u velikom samostanu ponovno otvoriti i novicijat i gimnaziju (Buturac 130). Zagrebaki biskup jedini podrava slavonske franjevce Iste godine kad je kongregacija Benliu zabranila vriti biskupske ine u Srednjoj Slavoniji, zagrebaki je biskup Petar Petreti imenovao svojim generalnim vikarom u duhovnim stvarima fra Petra Nikolia, a Nikoli opet svojim vikarom biskupa Benlia (8. listopada 1658) za sve krajeve zagrebake biskupije koji su pod Turcima. Dakako da su slavonski franjevci sada uznastojali dokazati da zagrebaka biskupija see ak i preko Valpova, Selca (akova), Garina i Dragotina, sve do rijeke Bosuta (Vidi izvjetaj fra Petra Nikolia od 13. svibnja 1660. u (AB
65

492497). Nikoli je zato u Zagrebu vrijedio kao redovnik kreposti, znanja, pobonosti i razboritosti. Kako su Nikoli i Benli vrili svoju vlast u Slavoniji nije nam poznato. Svakako su sveto ulje dobivali od zagrebakog biskupa. Zagrebaki je biskup Benliu teko zamjerio, kad se usudio slavonskim upnicima dijeliti svoje ulje (Buturac 135). Ipak je ova vikarska vlast bila sve to su slavonski franjevci u vrijeme bosanske sedisvakancije (1660-1670) pa i kasnije u sukobu s bosanskim biskupom fra Nikolom Ogramiem (imenovan 1. rujna 1670, Franj. Bosna 198) mogli koristiti da odre svoju neovisnost od Bosne (Buturac 130. 133). Radilo se oevidno o obostranim interesima. Slavonskim franjevcima bilo je najlake pokoravati se zagrebakom biskupu, jer je taj svoju vlast nad njima, dok su bili pod Turcima, vrio jedino preko jednoga od njih kojega je imenovao svojim vikarom. Benli, vikarov vikar, bio je dobriina bez ikakvih zahtjeva, pokoravao se franjevcima, a ne oni njemu. Tako je postignuta stvarna samostalnost i neovisnost. Zagrebakim biskupima bilo je opet jasno da je bolje povjeriti vikarstvo jednom obinom franjevcu, nego li bosanskom ili kojem drugom biskupu koji bi mogao poeljeti, da Slavoniju zauvijek pripoji svojoj biskupiji. Franjevci generalni vikari, Nikoli i jo oitije Ibriimovi, osobito nakon osloboenja Slavonije od Turaka, vrili su svoju vikarsku dunost kao neki poslanici ili odvjetnici, zastupajui i branei maksimalno povjerenu si stvar i ast. Nije nam mogue rei kako bi se stvari odvijale da su kojom sreom ili nesreom Benli ili Nikoli ili Ibriimovi postali bosanskim biskupima. Sasvim je sigurno da u tom sluaju ne bi onako uporno tvrdili da zagrebaka biskupija see sve do Bosuta. Najoevidniji primjer takve nedosljednosti jest biskup Ogrami. Dok je bio lektor bogoslovije u Ljubljani, poticao je zagrebakog biskupa Borkovia neka odluno brani svoje pravo na Slavoniju, neka vikarom u Slavoniji imenuje Nikolia ili kojega drugog franjevca, neka alje ulje slavonskim upnicima i neka nipoto ne doputa beogradskom biskupu Benliu da ga u Slavoniji zamjenjuje. Kao bosanski biskup naprotiv Ogrami se svom estinom sve do svoje smrti borio za slavonske upe tvrdei (s pravom!) da je sijelo bosanske biskupije akovo usred Slavonije i (posve krivo) da je poeko polje uvijek pripadalo bosanskoj biskupiji te konano iz petnih ila uznastojao da cijela turska Slavonija pripadne njegovoj bosanskoj biskupiji (AB 512514, Spomenici 28 29, 8283, Buturac 133).
66

Borbe biskupa Ogramia NAJPRIJE UKLONITI BENLIA. im je postao bosanskim biskupom, Ogrami je upro sve sile da Benlia istisne iz Slavonije. Sam kae: Dok je Benli u Slavoniji, on ondje ne moe uivati biskupski ugled. Meutim i Benli se borio da ostane u Slavoniji kao vikar vikara zagrebakog biskupa. To je tada bio jedini nain da se Slavonija oslobodi vlasti bosanskog biskupa (Spomenici 26, Buturac 134135). Zagrebaki biskup Martin Borkovi ve 1670. moli papu da zatiti vlast zagrebakog biskupa u turskoj Slavoniji protiv bosanskog biskupa. Ujedno tirai vee ovlasti za svog vikara fra Petra Nikolia. Biskupske ine da vri koji drugi biskup, a ne bosanski. Ta molba kao da je molba slavonskih franjevaca, ali i Borkovi je osjetio za im ide Ogrami (Spomenici 22). TEAK FRANJEVCIMA. Ogrami je ubrzo doao u sukob ne samo sa slavonskim nego i s bosanskim franjevcima. Godine 1671. zatraio je da mu fratri mjesto uskrsnog janjeta daju godinje jedan dukat i da on postavlja upnike. Kad mu je uprava provincije taj zahtjev odbila, izopio je provincijala, kustosa i jednog definitora. Kongregacija je 1672. izopenje ponitila, Ogramia ukorila i zabranila ne samo ubiranje dukata, nego i mjeanje u provincijske poslove (Franj. Bosna 199200). Kad je Ogrami stigao u Poegu da obavi kanonsku vizitaciju, po elji franjevaca, Turci ga strpae u zatvor. Podnio je neka muenja i platio otkup. Radi toga je izopio 102 osobe. Slijedee godine tue se franjevci na njegove prevelike materijalne zahtjeve. Ogrami ipak uspjeva pohoditi svoje 4 biskupske upe u Slavoniji: Poegu, Ratkov Potok, Selce i Garin (Buturac 136138). IZRAVNO PROTIV ZAGREBAKOG BISKUPA. Nakon Benlieve smrti 1674. Ogrami poinje izravnu borbu sa zagrebakim biskupom. Slavonski franjevci izraavaju vjernost zagrebakom biskupu, tue se ne samo na biskupa Ogramia, nego i na provincijala. Mjesto Nikolia koji je 1675. umro, zagrebaki je biskup svojim generalnim vikarom za tursku Slavoniju imenovao fra Luku Ibriimovia 22. oujka 1675. Po savjetu fra Luke Borkovi je pokuao Ogramiu oduzeti i one 4 upe u Slavoniji koje, su bosanskim biskupima bile dodijeljene za njihovo uzdravanje. Godine 1678. kongregacija odgovara zagrebakom
67

biskupu neka slavonske upe prepusti bosanskome (Spomenici 3536, Buturac 138142). FRA LUKA IBRIMOVI. Istiemo i ovdje da Ibriimovi nije branio samo interese zagrebakog biskupa, nego se mnogo zauzimao i za katolike u Slavoniji, koji su nemilo stradali i od onih Vlaha koji su kao krievaki, urevaki i koprivniki krajinici provaljivali u tursku Slavoniju pa bezobzirno inili zlo turskim podanicima katolicima. Colloneli in confiniis solitam impietatem exercere solent, habent in captivitate Christianos. Praecipue haidones confinii Chrisiensis plurima damna in nostros intulerunt eorum porcos abducendo. Parochi Cernikiensis frater apud colonellum Chrisiensem in captivitate nomine Franciscus Klaich detinetur. Cum sit (colonellus) bene notus et amicus suae dominationis illustrissimae, bona occasione pro liberatione scribere dignetur. Datum Velicae 22. decembris 1677. Fr Lucas Ibrissimovich mp. (Moli biskupa neka pie svom dobrom znancu i prijatelju, krievakom pukovniku, da pusti iz zarobljenitva Franju Klaia, brata cernikog upnika. Krajiki pukovnici ine mnogo zla, dre u zarobljenitvu krane. Osobito su velike tete (ovdanjim kranima) nanijeli krievaki krajinici otjeravi njihove svinje. Scribo eidem vicegenerali obnixe et humiliter deprecando, ut quemdam Franciscum Klaich, fratrem parochi Cernikiensis a captivitate liberare dignetur. Velicae 4. januarii 1678. Humillimus scrvus Lucas Ibrissimovich (Spomenici 4748). Samih 13 dana kasnije ponovno pie biskupu da je i sam smjerno i ponizno zamolio vicegenerala neka Franju Klaia, brata cernikog upnika, pusti iz suanjstva. Osim toga Ibriimovi od godine 1679. neumorno obavjeuje zagrebakog biskupa Borkovia o sve veim turskim pripravama za rat s Austrijom (Spomenici 5368). Nema sumnje da su i Ogrami i Ibriimovi bili rodoljubi na djelu. Za osloboenje Slavonije od Turaka obojica su dala osobno sve to su mogla, svaki na svoj nain. I ako protivnici bili su i jedan i drugi veliki franjevci. S poetkom borbe za osloboenje Slavonije (1684) Ogrami je zapoeo jednu svoju sasvim novu borbu za Slavoniju: elio je stvoriti jednu isto franjevaku biskupiju, koja bi obuhvaala cijelu tursku Slavoniju.

68

OGRAMI ZA ISTO FRANJEVAKU BISKUPIJU U SLAVONIJI. Prije Turaka najvei je dio dananje Slavonije u crkvenom pogledu pripadao peujskoj biskupiji. No biskup koji je u godinama oslobaanja Slavonije od Turaka upravljao peujskom biskupijom nije valjda ni sanjao da bi Slavonija mogla biti njegova. Tako se u zadnjim desetljeima 17. stoljea za Slavoniju vodila borba samo izmeu zagrebakog i bosanskog biskupa (Buturac 149). Ogrami je 1688. u Beu uspio dobiti dozvolu da sjedite svoje biskupije udari u akovu (Spomenici 8182, Buturac 149). Obeanje da e sva podruja za koja se dokae da pripadaju njegovoj biskupiji zaista njemu pripasti Ogrami je previe olako shvatio. U arkoj elji da postigne to eli ili je bio uvjeren u potpuni uspjeh ili je htio sud staviti pred gotov in. On ini sve to misli da je potrebno da njemu pripadne cijela, do malo prije turska, Slavonija. Dne 29. oujka 1688. pie iz Bea slavonskim franjevcima neka odmah postave upnike franjevce u svim upama, osobito u Poegi, akovu, Osijeku, Vlapovu, Orahovici, Voinu, Cerniku i Kaptolu. Neka ne dopuste da bilo koju upu zauzme sveenik kojega bi skupa, pogotovo ne zagrebakog: ni po jedan nain nepustite Harvata, osobito popa (Spomenici 7879). Javlja da mu je beki dvor obeao sve to su uivali njegovi prethodnici, ako se to pomou svjedoka dokae. Poekog upnika fra Ivana Pinotia poziva da se pobrine za ubiranje desetine: sve od Siraa... do Ivankova, a u irinu od Drave do Save. I Vlai i nainac svaki desetinu ima dati, i bogat i ubog i kralj isti... I od svega togod zemlja ploda daje i od imanja svakoga i od posla kojim god se ljudi rane... i to je Boja zapovid... da dadu desetinu potpuno od svata. Tako se ufam da ete i vi uiniti, ne drugaije. Ja u pravo i vami uiniti. Zato budite nad tizim... Odberite vridniji redovnika na ti posao... (Spomenici 8485, Buturac 149150). Pismom iz Bea od 16. srpnja 1688. poziva i osjeke i poeke generale da idu na ruku njegovim pobiraima desetine. Ujedno im javlja: Et siquidem castrum Diacoviense cum civitate sua iuris mei episcopalis sit, in dioecesi autem contineam, quidqoid est intra Savum, Dravum et Danubium a Virovitiza Illokium usque inclusive... Tvrava akovo i varo imaju pripasti meni kao biskupu, a u biskupiju mi ulazi sve to god je izmeu Save, Drave i Dunava od Virovitice sve do Iloka ukljuivo (Spomenici 8283). Idejom o biskupiji koja bi obuhvaala cijelo podruje izmeu Save, Drave i Dunava i u kojoj ne bi bilo nikakvih drugih sveenika
69

osim franjevaca Bosne Srebrene Ogrami je na trenutak predobio sve franjevce. Na sastanku u Poegi 1. lipnja 1689. izjavljuju franjevci da zagrebaki biskupi nisu nikada imali nikakvu vlast u Slavoniji, da njihove vikare nitko nije priznavao, naprotiv da su ih provincijski kapituli zabranili ,da je njihov biskup bio uvijek samo bosanski biskup, a nikada zagrebaki. Izjavu su potpisali: Fra Luka Ibriimovi, pater provinciae, fra Andrija Duboac, exminister Bosnae, fra Augustin Jahari, veliki gvardijan, fra Ivan Pinoti, upnik u Poegi i fra Stjepan iz akova, gvardijan u Naicama (AB 517518). Bio je to, eto, momenat, kad se i fra Luka Ibriimovi, zanesen Ogramievom idejom ili prisiljen zajednikom odlukom prisutne brae, utke odrekao vikarstva i priklonio bosanskom biskupu. U svakom sluaju nije bilo lako odbiti zahtjev zajednice u kojoj ivi. Nama se ovo ini sasvim razumljivim pa ne dijelilmo miljenje s Buturcem koji kae da je gore spomenuto pismo falzificirao vjerojatno sam Ogrami (Buturac 150, biljeka 301). Druga je stvar to su se mnogi slavonski franjevci brzo otrijeznili shvaajui da je Ogramieva ideja u osloboenoj ili austro-ugarskoj Slavoniji neizvediva, a da su se tako brzo otrijeznili najvie je pridonio sam Ogrami. to je naime postigao svojom idejom, to je izgubio svojim postupcima. U pismu od 8. travnja 1690. pisanom u Poegi franjevci se tue kongregaciji na Ogramia: da si prisvaja biskupsku vlast u krajevima gdje je prema dekretu kongregacije od 1645. nema, da na okrutan i neovjean nain ubire desetinu od naroda iscrpljenog i unitenog ratom. ak i nama koji smo 173 godine pod tekim turskim jarmom taj ucviljeni narod uili zakonu i pruali mu sredstva spasenja htio bi oteti upe od kojih ovisi na tako siromani ivot. Zahtjeva da narod daje njemu desetinu, umjesto da nama daje milostinju. I da to trai na blag nain, kako prilii crkvenom staleu, ali on kanjava zatvorom i zlostavlja. Vie siromaha dao je uroniti u hladnu vodu. ak je odredio da te stvari ine kao da su nama tui dvojica nae brae. Da spasimo svoju ast i da se izbjegne sablazan, jednoga od tih otaca dali smo po redovnicima uhvatiti i dovesti u samostan. Bosanski je biskup na to nou sa 75 vojnika pjeaka silom provalio u samostan, razvalivi vrata dao je oce iz elija izvlaiti, vezati, tui i neobinom okrutnou sa sobom odvui. Tako neto ni od Turaka nikada nismo doivjeli. Dodajemo, to i sam bosanski biskup dobro znade, da smo u vrijeme Turaka pri70

mali sveta ulja od zagrebakih biskupa kojima i pripadaju spomenute upe. Mole kongregaciju da ih zatiti od tih progona... Fr. Ioanes Pinotich e Posega, gvardianus conventus Velicae. Fr. Andreas a Dubocian, exminister provincialis. Fr. Lucas Ibrissimi a Posega, pater provinciae. Fr. Nicolaus Churchovich, pater provinciae. Fr. Marianus Levachiovich, vicarius conventus (Spomenici 9192). Tako je ideja o isto franjevakoj Slavoniji i biskupiji u samom zametku doivjela odluan poraz. Franjevci e se odsada sve do carske odluke i Ogramieve smrti (1701) stalno kolebati ili e biti kao razapeti izmeu nasilnog Ogramia i ne manje odlunih zagrebakih biskupa. FRA IVAN PINOTI potpisao se ovdje kao Poeanin (e Posega). Pinotii su inae starinom bili iz Petrovog Sela, nekadanjeg Dimitrovca koji je pripadao cernikoj upi. S jo nekoliko franjevaca fra Ivan se u ratu za osloboenje Slavonije odlikovao kao organizator narodnog ustanka, pa i kao voa slavonskih eta koje je sam prikupio. I njegov roak Marin Hunali bio je vojvoda slavonskih boraca za osloboenje od Turaka. Kao takova preporua ga Pinoti Janku Makaru pismom pisanim u kolovozu 1689. (Podrijetlo 235, Spomenici 87). Slavonski franjevci izmeu dvije vatre Car Leopold 24. srpnja 1690. nareuje da se poeki kraj ostavi bosanskom biskupu, sve dok kompetentan sud stvar ne ispita i donese presudu (AB 519). Dne 11. listopada 1690. biskup Ogrami pismom poziva fra Ivana Pinotia, velikog gvardijana, na neku istragu koja e se odrati u Peuhu 20. listopada. (Spomenici 9697). Pismom iz akova od 14. sijenja 1692. Ogrami zahtjeva od potpukovnika baruna de Lona da vojnikom straom uhvati poekog upnika fra Mihajla Poeanina (Domazetovia) i nekog sveenika koji je doao u Kutjevo (Spomenici 106107). Drugim pismom iz akova 23. travnja 1692. zahtjeva od slavonskih franjevaca da prekinu s odmetnikom i raskolnikom fra Lukom Ibriimoviem, koji tvrdi da mjesta izmeu Save i Drave kao Poega, Brod, Cernik, Pakrac i Gradika na Savi pripadaju zagrebakom biskupu (Spomenici 107108).
71

U to je vrijeme Ogramiu uspjelo fra Luku baciti u tamnicu. Na ovo nasilje odgovorio je i zagrebaki biskup Aleksandar Mikuli protunasiljem. Po nalogu biskupa uhvaeni su franjevci iz Pounja i pod straom dovedeni u Zagreb. Pukovnik Makar oslobodio je Ibriimovia, a franjevce u Garinu zlostavljao. (Buturac 153). Ovo je dovelo do toga da su neki franjevci ohladili prema zagrebakom biskupu. upnici u Poegi i u Brodu odbili su sveta ulja iz Zagreba ve 1692. Zbog toga se biskup Mikuli grozi da e, ako provincijal u tim mjestima ne postavi upnike koji e se pokoravati fra Luki, on sam onamo poslati svoje sveenike to se nee sviati ni vaem oinstvu ni svetom redu (quod et paternitati vestrae displicebit et sacro ordini (Spomenici 109110). Cogar sacerdotes saeculares cum damno illius provinciae constituere (Spomenici 111112). (Bit u prisiljen postaviti ondje svjetovne sveenike na tetu provincije). U nekim je sluajevima teko razaznati da li se franjevac jednom ili drugom biskupu pokorava milom ili silom. Dne 30. travnja 1693. fra Luka Ibriimovi javlja iz Poege biskupu Mikuliu da su zagrebaka sveta ulja primili: P. Philippus de Posega za upu svetog Mihajla u Straemanu, p. Marijan Lukaevi za crkvu svetog Petra u Kaptolu i za crkvu svete Katarine u Podgorju, P. Mihajlo de Posega (Domazetovi) sa svojim drugom za upu Duha Svetoga u Poegi, a drug za upu svetog Nikole u Pleternici. Preasni otac Jakob Maurachich za opatiju Blaene Djevice Marije u Kutjevu. p. Martin de Garczin za upu Blaene Djevice Marije u Vrindolu, p. Bartol de Saraglio za upu svetog Martina i svetog Demetrija u Buju, p. Augustin Henpacze za upu Blaene Djevice Marije u Kobau i Oriovcu, p. Dominicus pro parochia Chernich (pater Dominik za cerniku upu), p. Antun de Posega za upu u Kraljevoj Velikoj, p. Marijan Carsta za upu u Pakracu i p. Ivan de Dubochach za upu biskupskih dobara u Martincima (AB 520 521). Ogrami nikada nije prestao nastojati da sve slavonske franjevce predobije za sebe, Tako je nakon smrti biskupa Mikulia, u poetku biskupovanja Stjepana Selievia (1694 1703) imenovao za svog vikara fra Erazma Pogaja koji je obiao cijelu Slavoniju i sastavio popis upnika koji pristaju uz Ogramia. Izvjetaj nosi datum 24. lipnja 1695. Priznavali su Ogramia: Fra Bernardin a Gradisca upnik za sebe i vjernike, Fra uro Turbi, veliki gvardijan i upnik. Fra Filip a Posega,
72

predstojnik u Voinu i upnik. Fra Marko a Dubicza, poeki upnik. Fra Stjepan Glumglumchich, upnik u Garinu. Fra Jakob Vinogracz, dubiki gvardijan i upnik (za mene i moje upnike u dubikom kotaru i narod recognoscentes episcopum Bosnensem esse nostrum legitimum episcopum et praelatum). Fra Grgo Osugbiczensis (Orubica). Fra Marijan Trosich, upnik pakraki. Ego fra Michael de Posega, parochus Chernikiensis pro me et grege (Ja fra Mihajlo Poeanin upnik cerniki za mene i vjernike). Fra Jakob a Radovanczi, upnik GradkoPotokiensis. Fra Bartol a Verbosa (Travnianin), parochus Zagradiensis. Fra Martin a Brod, parochus Varsindoliensis. Fra Augustin de Glogovista, parochus in Orechovacz. Ego frater Augustinus Jakarich, custos provinciae et Brodensis (parochus) contestor et libenter subscribo pro me et populo ut supra, recognoscendo cum pleno honore nostrum episcopum et praelaltum fr. Nicolaum a Posega Plumbensem, episcopum Diacovensem seu Bosnensem (Ja fra Augustin Jakari, kustos provincije i brodski upnik rado svjedoim i potpisujem za sebe i narod priznajui s punim potovanjem naega biskupa i prelata fra Nikolu Olovia iz Poege, biskupa akovakog ili bosanskoga). Fra Nikola a Modriczia, parochus in Kopanicz. Fra Josip, parochus Svilaczensis. Fra Ivan Gusmodanin, parochus Szikirovacz. Fra Franjo de Bamak, parochus Verbicensis). Fra Bla a Salinis, parochus Ivankoviensis. Fra Antun a Crescevo, parochus Podgoraczensis. Fra Mihajlo a Nimczi, gvardianus conventus Nasiciensis. Fra Petar de Posega, parochus in Petrievczi. Fra Nikola a Podgoracz, parochus Valkoviensis. Fra Mihajlo de Nimczi parochus Berkiensis. Fra Martin de Niemczi, parochus Valkovariensis. Jedino osjeki isusovci i fra Luka Ibriimovi u Poegi nisu htjeli priznati gospodina Nikolu, bosanskog biskupa za svoga biskupa, i ako ga i nai oci u Osijeku koji vre upnike poslove i sadanji upnik u Poegi sa svim narodom priznaju za svog pravog i zakonitog biskupa (AB 522 523). Godine 1697. 19. sijenja pie kutjevaki upnik Jakob Mavrai: Pater Luka meu tolikim protivnicima zajedno sa mnom mnogo trpi, jer su mu protivni svi bosanski patri, bjegunci iz Bosne, osim patra Andrije de Dubochacz koji se biskupu smiono usprotivio. (Spomenici 129). Iste godine 1697. 10. srpnja fra Jakob Tvartkovich, fra Augustin Jaharich, bivi definitor i kustos, fra Stjepan Valkovich, gvardijan svetoga Nikole u Visokom i upnik u Gradiki, fra Nikola Gurgevich,
73

pater provinciae, fra uro Farbich, definitor i fra Andrija de ubog (c) ach, bivi provincijal i komesar u Velikoj potpisuju sa zakletvom da zagrebaki biskupi nisu nikada vrili vlast nad poekom Crkvom po fra Petru Nikoliu. Istom kad je fra Luka Ibriimovi donio neki carski nalog, zagrebaki je biskup poeo smetati bosanskog u posjedu (AB 528 529). Slinu izjavu dali su pod zakletvom na sastanku u Brodu 25. sijenja 1697. fra Jakob Quartovacz, bivi gvardijan u Solima (Saliche) i drug brodskog upnika, star 57 godina. Fra Ambroz a Cattogl., bivi gvardijan u Naicama i upnik Orechovicze, 65 godina. Fra Bla Maturius, gvardijan u Solima (conventus Salinarum). Fra Antun a Broganczi, gvardijan u Naicama. Fra Martin Buzoga, gvardijan u Velikoj. Fra Stjepan Klunchich, gvardijan u Schisztiche (?). Fra Franjo Barnich, pater provincije i predstojnik osjekih rezidencija. Fra Nikola Gimchevich, pater provinciae u dobi od 74 godine. Fra Stjepan Velekovich, gvardijan u Visokom, 67 godina. Fra Pavao Nikolich, bivi definitor i tajnik provincije. Fra Augustin Jaharich, bivi kustos i ve gotovo 30 godina upnik u Brodu, 58 godina. U istom dopisu dodaje se izjava fra Augustina Jaharia, biveg definitora i kustosa, brodskog predstojnika, dana pismeno pod zakletvom 18. srpnja 1697. biskupu Ogramiu: niti smo kad vidjeli niti uli da bi pater Petar Nikoli ma i potajno vrio jurisdikciju zagrebakog biskupa qui dicto patri Nikolich tot annis juvenis, dum Velicae studueram, inserviveram (koji sam patra Nikolia kao mladi posluivao toliko godina dok sam u Velikoj studirao (AB 529). Vojvoda Marin Hunali 5. travnja 1698. u Poegi daje pismeno oitovanje da stanovnici Slavonije priznaju svojim biskupom bosanskoga biskupa, a tako i svi franjevci osim pokojnog fra Luke Ibriimovia i velikog gvardijana fra Mihajla Domazetovia (Domassetovich, AB 532, Spomenici 139 140). Hunalievom pismu, prevedenom na latinski, bilo je priloeno pismo fra Ilije iz Modria, poekog upnika koji 3. oujka 1698. pie Ogramiu da je fra Luka Ibriimovi jako bolestan te od biskupa moli oprost za uinjene grijehe i uvrede i blagoslov (Spomenici 140). Dne 21. travnja 1698. Ogrami alje svim upnicima ulje i uz put pripominje: a varhu svega pod osuienia duah vaih anatematnika Zagrebana u takvi stvari da ni iutite, ni za in marite, osobito, ako li
74

koi vraji sin na jni vikarstvo poao ili se jnime imenovao ili za jnega ikakvim putem arvao (Spomenici 140). Ova konana jednodunost slavonskih franjevaca i pristajanje uz biskupa Ogramia postignuta je djelomice prilivom franjevaca bjegunaca iz Bosne, djelomice time to nakon osloboenja Slavonije od Turaka pokoravanje zagrebakom biskupu nije vie bilo tako privlano kao u vrijeme Turaka, a najvie zbog toga to je Ogrami upeo sve sile da u slobodnoj Slavoniji stvori jednu isto franjevaku biskupiju. Bilo je to barem dijelom ono isto za to su se slavonski franjevci u vrijeme Turaka toliko borili da su se ne malo zamjerili i kongregaciji i Svetoj Stolici. No Ogrami se ljuto prevario mislei da e mu za pobjedu u borbi sa zagrebakim biskupom biti dosta njegove zasluge i zasluge franjevaca, privrenost i suglasnost svih slavonskih franjevaca upnika i njihovih vjernika i njihova svjedoanstva da zagrebaki biskup nije nikada vrio biskupsku vlast u Slavoniji. Druge su stvari bile jae od toga. ODLUKA JE PALA U svibnju 1699. sastalo se u Gyoru posebno povjerenstvo da odredi granicu izmeu zagrebake i bosanske biskupije. To je povjerenstvo predloilo metropolitanskom sudu i caru Leopoldu da izrekne presudu u korist zagrebakog biskupa (Buturac 159). Presudom metropolitanskog suda i odlukom cara Leopolda godine 1701. zagrebakoj je biskupiji pripalo podruje izmeu Save i Drave sve do Petrijevaca, Drenja, Levanjske Varoi i Lukaeva Samca (Bututrac 215). Iste godine Ogrami je ubijen u noi izmeu 14. i 15. kolovoza. Tako je zavrena ta dugotrajna i uporna borba za Slavoniju. Kae se da je parnica s Ogramiem biskupa Selievia stajala 10.000 forinti. (Buturac Ivandija 177). U dravi s feudalnim ureenjem kakva je bila Austro-Ugarska nije bio ni mogu drukiji zavretak te stvari. Zagrebaki biskup bio je tada najmoniji velika i prvi ugled u Kraljevstvu Hrvatske i Slavonije. Drukije bi sve ispalo da je kojom nesreom u istu borbu na vrijeme stupio i peujski biskup. Uz taj nehotini nehaj peujskog biskupa slavonski franjevci, osobito Nikolli i Ibriimovi, najvie su pridonijeli da je zagrebaki biskup dobio daleko vie Slavonije nego mu je pripadalo prije Turaka.
75

Literatura: Batini fra Mijo Vjenceslav, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini, Zagreb 1883. Bauerlein Stjepan, Fra Nikola Ogrami-Olovi, biskup akovaki, Croatia Saera 22 23, Zagreb 1944, str. 127 160. Buturac Dr Josip, Katolika Crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970. Buturac Dr Josip-Ivandija Dr Antun, Povijest Katolike Crkve meu Hrvatima, Zagreb 1973. Fermendin P. Eusebius, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica, Zagrabiae 1892. Lopai Radoslav, Dva hrvatska junaka: Marko Mesi i Luka Ibriimovi, Zagreb 1888. Lopai Radoslav, Slavonski spomenici za XVIII. vijek. Pisma iz Slavonije u XVIII. vijeku (1633 1709), Starine XXX, Zagreb 1902. Mandi Dr 0. Dominik, Franjevaka Bosna, Rim 1968. Pavii Stjepan, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953.

Cerniki upnici u 17. stoljeu 1623. cernika se upa prvi put spominje u izvjetaju provincijala fra Marijana Pavlovia kao osma od devet upa velikog samostana (Acta Ordinis 1900,82. Buturac 28, biljeka). 1626 1630. U tom petogoditu biskup fra Tomo Ivkovi dijelilo je u Cerniku krizmu dva puta. Prvi put je krizmao 570 osoba drugi put 404 (Croatia Sacra 1934, 76). 1637. spominje se prvi po imenu poznati upnik u Cerniku: fra Ivan Poljianin (Buturac 36). O njemu se znade da je 1646. kao gvardijan u Makarskoj sa jo 6 potpisnika u ime 120 hercegovakih franjevaca traio od Svete Stolice odcijepljenje od bosanskih franjevaca (Chronicon 38, Franj. Vijesnik 1934, XI, 334). 1638. 19. travnja biskup fra Jerko Lui krizmao je u Cerniku 530 osoba (Buturac 87). 1646. Biskup fra Marijan Maravi obiao je vei broj slavonskih upa, meu njima i cerniku (Bututrac 99). 1660. Fra Petar Nikolli izvjeuje da cijela cernika upa ima samo jednu crkvu. Posveena je svetom Nikoli, stara, od kamena, ima svoj ukras i sve potrebno. Postoje i druge crkve, ali poruene. Kod jedne, posveene svetom Martinu, vri se i bogosluje, i kod druge svetog Ivana. U samom Cerniku stoji tek mala kapela, gdje borave dva naa brata sveenika: pater Bernardin iz Imotskog i pater uro.
76

Tu je i mali hospicij naega reda (AB 494). Crkva svetog Nikole bila je u Zapolju, svetog Martina na groblju kod Banievca uz cestu prema Poegi, svetog Ivana na groblju u Reetarima. 1675. u Cerniku je upnik Selati fra Andrija (Poeki Zbornik III, 106). Selacsich Andreas bio je 1669. gvardijan u Naicama. (Kaizer). 16771678. Klai fra..., cerniki upnik. Spominje ga Ibriimovi u dva pisma (22. prosinca 1677. i 4. sijenja 1678.), kad se zauzima za Franju Klaia, brata cernikog upnika, s molbom da ga krievaki pukovnik (vicegeneral) pusti iz suanjstva (Spomenici 47 48). 1687 1691. U dokumentu izdanom u Cerniku 4. prosinca 1711. potpisani Franjo Heymann, provizor cernikog vlastelina Maksimilijana Petraa, dva selska kneza (judices), i petorica starijih ljudi (seniores, kao neki odbornici) svjedoe u ime svih Cerniana izmeu ostaloga i ovo: RP. Hieronymus Tomicsevich Vellicensis 180 personas Turcicas ad Fidem convertit, baptizavitque, et ut strenuus Christi Dei miles fideliter tuendo commissum sibi gregem in obsidione arcis Bilostinensis, capite truncatus a Turcis, obiit in Domino. RP. Simon Dorich quoque abductus a Turcis, et ut Christium negaret, varie tentatus, ad ultimum ad palum crudeliter tractus, in tormentis vitam finivit (Ramus 349). Pater Jerko Tomievi, Velianin, obratio je na kranstvo i pokrstio 180 Turaka. Kao hrabri vojnik Krista Boga vjerno je uvao povjereno si stado. Kod opsade bilostinske tvrave Turci su mu odsjekli glavu i tako preminu u Gospodinu. Pater imun Dori takoer je odveden od Turaka koji su ga na razne naine pokuali navesti da zanijee Krista i konano ga nabili na kolac te je tako zavrio svoj ivot kao muenik. Po ovom svjedoanstvu sastavljenom u Cerniku s potpisima Cerniana i ako se to izriito ne kae ova su dvojica morali biti cerniki upnici u najteim godinama rata za osloboenje od Turaka, kad se ratna srea mijenjala i kad su Turci nekoliko puta provalili iz Bosne u Slavoniju u elji da je ponovo osvoje. U cernikoj upi 180 Turaka radije je prihvatilo krtenje nego da bjei u Bosnu. No upnik koji nije pobjegao pred Turcima platio je to glavom. 1693. (Podgorac) pater Dominik kao cerniki upnik primio je sveto ulje od zagrebakog biskupa (AB 521). Vjerujemo da je to isti onaj o kome cerniki dokumenat od 4. prosinca 1711. kae: pie defunc77

tus RP. Dominicus Podgoracz pobono preminuli pater Dominik Podgorac obnovio je crkvu svetog Ivana Krstitelja u selu Reetari. Obnovu je mogao izvesti samo kao upnik u Cerniku. 1695. Poeanin (a Posega, de Posega, Domazetovi) pater Mihajlo, cerniki upnik, u ime svoje i svojih upljana (pro me et grege) izjavljuje da svojim biskupom priznaje Ogramia. (AB 522 523). O njemu znademo neto vie. Spominje se kao upnik u Straemanu 1675, kad je zajedno s cernikim upnikom patrom Andrijom Selatiem ili Selaiem i nekim drugim slavonskim franjevcima potpisao pismo kongregaciji pisano protiv fra Luke Ibriimovia, generalnog vikara zagrebakog biskupa za podruje turske Slavonije (Poeki Zbornik III, 106). Ovdje se javlja kao pristalica Ogramia i protivnik Ibriimovia i zagrebakog biskupa. Kasnije e se, moda vie nego drugi, ali veinom, prisiljen, priklanjati as jednoj, as drugoj strani, a zavrit e ivot kao Ibriimoviev nasljednik u vikarstvu. Valjda zbog nasilja to ih je biskup Ogrami oko godine 1690. inio franjevcima, jer nisu htjeli, kako im je on naredio, i silom utjerivati biskupovu desetinu od osiromaenog naroda i jo k tome na tetu franjevake milostinje, naao se i fra Mihajlo meu protivnicima biskupa Ogramia (Spomenici 91 92). Pismom od 14. sijenja 1692. Ogrami zahtjeva od komandanta Poege, potpukovnika baruna de Lona, da poekog upnika fra Mihajla Poeanina uhapsi i dobro uvana pod vojnikom straom preda ili njemu ili brodskom upniku. Biskup u pismu tvrdi da se fra Mihajlo silom nametnuo za upnika u Poegi, i ako ga je on zbog pretekih grijeha i notornih zloina suspendirao te mu zabranio i ui u Poegu. Biskup kae da ga ni ne smatra im drugim nego krivovjercem (Spomenici 106). Da li radi ove tako otre biskupove mjere ili radi ega drugoga poeki upnik fra Mihajlo i to jedini on i brodski upnik godine 1692. nisu htjeli primiti sveto ulje od zagrebakog biskupa. Zbog toga se zagrebaki biskup Aleksandar Mikuli u pismima od 28. sijenja i 16. veljae 1693. zaprijetio provincijalu Bosne Srebrene da e u Poegi i u Brodu postaviti za upnike svjetovne sveenike (Spomenici 109 112). Provincijal ni poekog ni brodskog upnika nije maknuo, iako je to biskup Mikuli najotrije zahtjevao. Biskupova prijetnja ipak je djelovala, jer 30. travnja 1693. fra Luka Ibriimovi javlja zagrebakom
78

biskupu da je meu upnicima koji su primili njegovo sveto ulje bio i poeki upnik fra Mihajlo Poeanin. Primio je sveto ulje ne samo za svoju upu Svetoga Duha u Poegi, nego i za svoga druga upnika svetog Nikole u Pleternici (AB 520 521). Godine 1695. prema spisu od 24. lipnja svi franjevci osim Luke Ibriimovia priznaju svojim biskupom Ogramia i fra Mihajlo Poeanin, upnik u Cerniku (pro me et grege). Na provincijskom kapitulu u Visovcu odranom 17. lipnja 1696. cerniki upnik fra Mihajlo Poeanin Domazetovi postaje gvardijanom u Velikoj (Franj. Bosna 207 208). Dne 5. travnja 1698. pie iz Poege vojvoda Marin Hunali da bosanskog biskupa priznaju svojim biskupom svi stanovnici Slavonije i svi fratri osim pokojnog fra Luke Ibriimovia i velikog gvardijana fra Mihajla Domazetovia (Spomenici 139 140). Domazetovi je, eto, bio fra Lukin gvardijan u zadnjim godinama njegova ivota i u pitanju biskupove vlasti priklonio se umiruem starcu toliko da mu je postao i nasljednik u vikarstvu. Kad su 2. svibnja 1699. najugledniji slavonski franjevci potpisali izjavu da je nad Poekom Crkvom uvijek vrio vlast bosanski biskup, Domazetovi nije meu potpisnicima. Unato tome Domazetovi je bio i ostao jedan od najuglednijih franjevaca u Slavoniji. Na provincijskom kapitulu zavrenom 28. lipnja 1699. izabran je za definitora (vijenika) provincije. Tri godine kasnije 6. kolovoza 1702. postao je kustos provincije. Oba ta kapitula odrana su u Velikoj (Franj. Bosna 208 i 210). Ve po tome se vidi da su Domazetovievi preteki grijesi i notorni zloini i njegovo krivovjerstvo, puste grdnje rasrenoga Ogramia. Novi zagrebaki biskup Martin Brajkovi (1703 1708) imenovao je 1705. opim povjerenikom za osloboenu Slavoniju uru Funteka, kanonika i azmanskog arhiakona, a velikoga gvardijana, Poeanina fra Mihajla Domazetovia, vicearhiakonom s pravima arhiakona. Biskup je Domazetoviu podijelio pravo odrjeivati od nekih biskupskih pridraja, a glede oprosta od enidbenih zapreka i zabrana morao se po odredbi biskupa u svakom pojedinom sluaju posavjetovati s rektorom poekog isusovakog kolegija i kutjevakim upnikom Mavraiem. Bio je to s jedne strane nastavak Nikolieve i Ibriimovieve vikarske sllube, a s druge strane zametak poekoga subalternog konzistorija koji je osnovan 1751. i postojao sto godina. Po biskupovoj odredbi Domazetovi je jo imao pravo uivati dohotke cernike ili koje druge franjevake upe u Slavoniji (Bututrac 161).
79

Cerniki dokumenat od 4. prosinca 1711. kae o Domazetoviu: Campanas huius Ecclesiae Cernikiensis, Pakarcensis et Ecclesiae S. Nicolai in Zapolje procuravit pie defunctus P. Michael a Possega et P. Georgius Sevich (Zvona ove cernike crkve, pakrake i crkve svetog Nikole u Zapolju nabavio je pobono preminuli pater Mihajlo Poeanin i pater uro Sevi). Isti dokumenat kae takoer da je pater Mihajlo Poeanin svakako kao cerniki upnik u Petrovom Selu podigao crkvu svetoga Antuna Padovanskoga, drvenu dakako, kakve su se onda, odmah iza osloboenja od Turaka, gradile. Petrovo Selo bilo je tada filijala cernike upe. Petar Mihajlo je umro u Velikoj kao gvardijan 5. svibnja 1707. 1696 1699. (?) Turbi pater uro vjerojatno je bio upnik u Cerniku iza Domazetovia. Spomenuti cerniki dokumenat na ono o crkvi u Petrovom Selu nadodaje: Ecclesiolam quoqae S. Leonardi supra Oppidum Cernik partim dictus P. Michael, partim R.P. Georgius Turbich erigi curarunat (I crkvica svetog Leonarda iznad trgovita Cernik podignuta je djelomice brigom reenog patra Mihajla, a djelomice brigom potovanoga ure Turbia). Kako to drugaije razumjeti nego: ono to je pater Mihael kao upnik u Cerniku zapoeo, to je pater uro kao njegov nasljednik dovrio. Cerniani istiu to su njihovi duobrinici franjevci kod njih uinili. Crkvicu svetoga Leonarda trebalo je nanovo podii, jer je Cernik 1688. bio spaljen. Fra uro Turbi jedan je od onih bosanskih franjevaca koji su na poticaj provincijala Mihajla Radnia (1685 1690) kao Mojsije vodili svoje vjernike iz Bosne u Slavoniju i dalje u junu Ugarsku. Za Turbia se kae da je iz Kuzmadanja gdje je bio upnikom izveo i doveo pod vlast apostolskoga kralja 5.300 dua. Franjevaki izvori kau da je to bilo 1686. (Catalogus 1823, 264265. Franj. Bosna 205206). Svakako je to moralo biti za provincijala Radnica, kad su Turci prvi put pobjegli iz Slavonije. Izvjetaj kae da su mnogi od tih Bosanaca koji su preli Savu bili izvanredno hrabri i jaki ljudi. Vodili su mnoge borbe s Turcima i gotovo uvijek vrlo sretno. Po tome se vidi da oni nisu napustili Bosnu tek iza rata nego usred rata. To potvruje i izvjetaj kongregaciji poslan iz Sarajeva 10. sijenja 1691. u kojem se kae da je u Bosni ostalo samo 26 sveenika franjevaca s 3 brata pomonika. Upravo te zime od kasne jeseni 1690. do proljea 1691. Turci su ponovno vladali cijelom Slavonijom. Dakle, ve prije godine 1691. Bosnu je napustio velik broj
80

franjevaca s mnotvom vjernika. Uzrok tome bile su nesnosne prilike u Bosni posebno za franjevce (Radni: smrt nosimo u ustima), a i za narod. U Bosni je tada vladala kuga i glad (Batini II, 162163). Naalost preseljavanje iz Bosne nije prestalo ni nakon godine 1691 (Franj. Bosna 205210. Spomenici 109112. Buturac 199202). Turbi je ve 1693. izabran za gvardijana u Velikoj. Istie se da je on obnovio (tonije: poeo obnavljati) spaljeni veliki samostan. Prije toga, dok je gvardijanom u Velikoj bio fra Augustin Jahari (1690 1693), Turbi je najvjerojatnije bio upnik u Brodu. Zagrebaki biskup Mikuli u gore spomenutim svojim pismima (28. sijenja i 16. veljae 1693) posebno govori o brodskom sluaju (in asu illo Brodensi) u kojem je fra Luka Ibriimovi bio samo posmatra (mere spectator). To istie biskup da pokae kako nema nitko razloga biti zlovoljan prema njegovom vikaru. I bilo je mnogo pametnije i bolje to je patra uru primio u moj (biskupski) zatvor, nego da ga je odvela drugamo svjetovna ruka koja ga je zarobila (et patrem Georgium multo prudentius et consultius in meam custodiam recepit, quam si illum laica manus, per quam captivatus fuerat, alio abduxisset). O patru uri kae biskup da je stalno protivan i neposluan vikaru... ni sveta ulja koja sam ja prole godine poslao nije primio (contumax et inobediens vicario Semper... ac sacros liquores a me missos anno priore non receperit). Takvi su bili posebno oni patri koji su preli iz Bosne u Slavoniju ne samo zbog svojih osobnih osjeaja prema bosanskom biskupu, nego i po nareenju svoga provincijala. Biti uz zagrebakog biskupa jo uvijek je bila pobuna ne samo protiv bosanskog biskupa, nego i protiv bosanskog dijela provincije. Biskup Mikuli u pismu istie da je i sam provincijal uz pomo vojske pojedine franjevce prisiljavao na pokornost biskupu Ogramiu. Posebnim pismom biskup zahtjeva od generala grofa Starhemberga, vrhovnog komandanta Slavonije, da provincijalu uskrati svaku vojnu pomo, jer je ona uperena ne samo protiv prava zagrebakog biskupa, nego i protiv carske naredbe. Osim toga provincijal (Gabrijel Stani iz Imotskog) je mletaki podanik pa mu se ve kao takvome ne smije davati vojna pomo. Biskup inae jasno istie da protiv franjevaca nema nita osim protiv brodskog i poekog upnika. Zahtjeva od provincijala da tu dvojicu makne, ako ne eli da na te dvije upe dou biskupijski sveenici. On ne bi htio da ita uini na tetu franjevcima kao sin svetoga reda (veluti sacri ordinis filius) i
81

dunik franjevakoj provinciji za njezinu vjernu slubu, ali ako bude prisiljen nee propustiti braniti svoju vlast... neka provincijal znade da je svoj prst stavio izmeu nakovnja i malja (sciat paternitas vestra, se posuisse digitum inter incudem et malicem). Brodski je sluaj rjeen tako da je na kapitulu 2. srpnja 1693. pater uro Turbi izabran za gvardijana u Velikoj, a pater Augustin Jahari vratio se za upnika u Brod. Jahari je meu slavonskim franjevcima bio najugledniji, najmoniji i najdosljedniji pristalica biskupa Ogramia. Definitor 1690 1693, kustos 1693 1696. Njega se ni s vojskom nije moglo maknuti. Nekada Ibriimoviev alter ego (drugi ja), sada je bio mnogo moniji od starca Ibriimovia. U svjedoanstvu da zagrebaki biskup nikada nije vrio vlast nad poekom Crkvom 25. sijenja 1697. uz njegov potpis stoji da ima 58 godina i da je ve gotovo 30 godina upnik u Brodu. Organizirao je i vodio slavonske ete, postavljao im kapetane, to je sve odobrio, potvrdio i pohvalio sam princ Eugen, jer je Jahari u borbi protiv Turaka mnoge stvari sjajno izveo. Tako je Brod sa upnikom Jahariem i dalje ostao Ogramieva kula. Uostalom i jedan i drugi biskup jednako su se pozivali na carska nareenja i za provoenje istih nareenja zahtjevali vojnu pomo. Pri tom su slavonski franjevci, osim Jaharia, zaista bili prsti izmeu nakovnja i malja. Godine 1695. svi osim Ibriimovia priznaju biskupom Ogramia: i Turbi kao veliki gvardijan i Jahari kao kustos i brodski upnik. I u ponovnom svjedoanstvu od 10. srpnja 1697. nalazimo potpise biveg definitora i biveg kustosa fra Augustina Jaharia te fra ure Turbia (pogreno Farbia), definitora. Turbi je postao definitor na kapitulu u Visovcu 17. lipnja 1696, gdje se naao kao veliki gvardijan. Na istom kapitulu velikim je gvardijanom postao cerniki upnik fra Mihajlo Domazetovi, a na njegovo mjesto, za upnika u Cerniku, doao je prema onom to je ve reeno, pater uro Turbi, definitor. ini se da je u Cerniku bio sve tri godine svoga definitorija. Nai nekrolozi kau da je Turbi umro 1. sijenja 1699. to ne moe biti, jer sami nekrolozi navode da je umro kao bivi definitor i upnik u Dubocu, a vrijeme njegova definitorija trajalo je do kapitula u Velikoj 28. lipnja 1699. Osim toga on je jo kao aktivni definitor 2. svibnja 1699. potpisao izjavu da je nad poekom Crkvom uvijek imao vlast samo bosanski biskup. Godina njegove smrti
82

ostaje nam zasad nepoznata. Isto tako neznamo tko ga je u Cerniku nasljedio.
Literatura: Batini fra Mijo Vjenceslav, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini II, Zagreb 1883. Boitkovi Dr fra Jure, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339 1735), Franjevaki Vijesnik 1934, XI, 334 i 1935, 45 (travanjsvibanj), 126-149. Buturac Dr Josip, Fra Luka Ibriimovi (1626 1698), Poeki Zbornik III, Slav. Poega 1970, 105113. Buturac Dr Josip, Katolika Crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970. Csevapovich P. Gregorius, SynopticoMemorialis Catalogus observantis Minorum provinciae s. Joannis a Capistrano. . . Budae 1823. Fermendin P. Eusebius, Acta Bosnae. . . Zagrabiae 1892. Fermendin P. Eusebius, Chronicon Bosnae. . . Starine JAZU XXII, Zagreb 1890. Kaizer P. Ferdinandus, Catalogus. . . Patrum superiorum conventuum. .. Provinciae S. Joannis a Capistrano, Budapestini 1896. Lopai Radoslav, Slavonski spomenici za XVII. vijek.. . Starine XXX, Zagreb 1902, 1176. Mandi Dr. o. Dominik, Franjevaka Bosna, Rim 1968. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae, Budae 1766.

Cernianin pater Mihajlo Klai To je jedini poznati franjevac Cernianin, koji je roen i umro u 17. stoljeu. U dokumentima koji su nama pri ruci prvi put se spominje 1658, zadnji puta 1667. U pismu slavonskih franjevaca zagrebakom biskupu Petru Petretiu pisanom u Velikoj 14. kolovoza 1658. protiv biskupa franjevca Marijana Maravia nalazimo i njegov potpis: Fr. Michael a Cernik, praedicator, vicarius et discretus conventus. Bio je tada jo aktivni propovjednik, vikar ili gvardijanov zamjenik i diskret ili lan samostanskog vijea u Velikoj. (Spomenici 1517). Odredbom provincijskog kapitula u Gradovrhu 15. rujna 1658. pater Mihajlo prestaje biti vikar, ali ostaje u Velikoj propovjednik, diskret i k tome dobiva poasni naslov otac provincije, to znai da je bio vrijedan redovnik, zasluan za provinciju, ve u godinama. To fra Michele da Cernich predicatore discretto del convento e padre della provinzia affermo... Tako se Klai potpisuje u pismu kongregaciji na talijanskom jeziku pisanom u Velikoj, 25. rujna 1658. svega 52 dana poslije pisma zagrebakom biskupu. U tom pismu franjevci mole da im se ostavi mnogo hvaljeni biskup fra
83

Mato Benli, a za Maravia kau da vole biti bez biskupa nego njega priznavati biskupom (AB 486487). Dvije godine poslije fra Petar Nikoli, vicarius in spiritualibus amplissimi praesulis zagrabiensis, zamjenik preuzvienog biskupa zagrebakog u duhovnim stvarima, u svom poznatom izvjetaju pisanom 13. svibnja 1660. u Naicama zagrebakom biskupu Petru Petretiu, opisujui sve slavonske upe za koje je tvrdio da pripadaju zagrebakoj biskupiji, pie o Poegi: Poega, nekada grad dosta velik kako to pokazuju tragovi zidova, sada velikim dijelom u ruevinama, bila je ipak vrlo jaka tvrava. Samostan naega reda, u starini posveen svetom Franji, naalost je do temelja poruen, osim crkve i visokog tornja s kojega sada vie turski hoda i crkva je pretvorena u tursku moeju. Slino je i druga (crkva, danas sveti Lovro) pod samom tvravom, lijepa, nepoznata imena, pretvorena u moeju. Trea, nekada glavna crkva za koju kau da je bila velika i vrlo lijepa, a nalazila se kod gradskih vrati ju, do temelja je sruena. Sada je tu u Poegi crkva posveena Duhu Svetom, cijela od drveta, ali dosta velika i lijepa, ima tri oltara s lijepim slikama i svim potrebnim ureena. Tu crkvu je neko svojim radom i marom i milostinjom pobonih vjernika iz temelja podigao moj stric neki pater Toma Poegi. Tu je i udoban hospicij za brau. Za sad (to jest privremeno poekom upom) upravlja pater Mihajlo Klai, Cernianin, mu kojega resi znanje i redovniko ponaanje, otac provincije. Ima i druga, sveenika fra Lovru. Ponekad, pa i esto, vri ondje slubu vie sveenika, po deset i vie, na blagdan Duhova, svetog Filipa i Jakova i na mnoge druge blagdane kroz godinu. (AB 493494). Ve slijedee godine Klai je opet u Velikoj kao obian pater samostana. U predstavci bosanskih franjevaca svetoj kongregaciji o progonima koje je protiv franjevaca Bosne Srebrene poduzeo carigradski patrijarha, pisanoj iz Velike u ljetne dane 1661. potpisani su: Io fra Mich. di Cernich padre del convento, Io fra Nicolao Perich. Io fra Stephano Cneseuich gvardiano di Velia. Io fra Martino di Brod diffinitore. Io fra Giov. di Dernis. Io fra Pietro Nicolich di Posega etc. Io fra Francisco Ogramich ministra provinciale e vicario apostolico. Io fra Martino di Posega commissario visitatore della provincia (AB 504505). Potpis fra Mihajla iz Cernika nalazimo jo u dva pisma pisana 4. oujka i 20. travnja 1667. iz Velike kongregaciji u kojima slavonski fran84

jevci mole da se ukine zabrana novicijata i gimnazije u Velikoj. Potpisani su: Fra Petar Nikoli, Poeanin. Fra Martin Poeanin, bivi generalni vizitator. Fra Mihajlo iz Cernika. Fra Marijan iz Kaptola, naiki gvardijan i fra Josip iz Broda, veliki gvardijan (Buturac 129).
Literatura: Buturac Dr Josip, Katolika Crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970. Fermendin P. Eusebius, Acta Bosnae. . . Zagrabiae 1892. Lopai Radoslav, Slavonski spomenici za XVII. vijek. . . Starine XXX, Zagreb 1902, 1176. Mandi Dr o. Dominik, Franjevaka Bosna, Rim 1968.

U slobodi i nadi Franjevci su moe se rei odlino izdrali sva dugovjena turska progonstva i tlaenja. Izdrali su i progone grkih patrijarha i kalvina i vlastite meusobne trzavice i slabosti. Sada su mislili da e, u jedva doekanoj slobodi, moi nesmetano i daleko vie raditi za svoj narod. No krila oduevljenja brzo su osjetila opasne udarce. Potaknut molbama drugih franjevakih provincija u Ugarskoj car Leopold pokuao je franjevcima Bosne Srebrene jednim dekretom oduzeti sve to su za turskoga vladanja stekli u Ugarskoj i Slavoniji. Njihove samostane preuzeli bi franjevci provincija koje su u napredovanju Turaka gubile samostan za samostanom i bivale sve manje. Gubitke koje su prouzroili Turci imali su nadoknaditi franjevci Bosne Srebrene i sami se povui u granice turskoga carstva. Zbog toga se na opem zboru franjevakog reda u Rimu alio provincijal Franjo iz Travnika (1699 1702). Vrhovna uprava franjevakog reda odluila je tada uglavnom da svaka provincija zadri ono to tog asa ima. Tako provinciji Bosne Srebrene imaju u Slavoniji ostati samostani i rezidencije u Gradiki, Dubocu, Brodu, Kopanici, Naicama, Velikoj, Poegi, Cerniku, Voinu (arengradu), Zrinu i dva u Pounju (Pougnia): Novi i Sveta Katarina. Provinciji svetog Ladislava ostali su samostani u Sigetu, Kanii, Peuhu, iklou, Virovitici, Kostajnici, Koprivnici i Hrastovici. Nagodbu o tom morali su u generalnoj kuriji u Rimu 16. lipnja 1700. sa zakletvom potpisati provincijal Bosne Srebrene Franjo Travnianin i kustos provincije svetog Ladislava Aleksije Buzijakovi (Franj. Vijesnik 1935, 45, 139.
85

Franj. Bosna 209). Ovaj je mirovni ugovor postignut jo i dosta brzo i lako. Franjevce Bosne Srebrene pod krunom apostolskoga kralja ekale su jo mnogo tee stvari. U nastojanju pojedinih biskupa da slavonske upe budu priklju ene njihovim biskupijama slavonskim se franjevcima moglo priiniti da se biskupi za njih otimaju. I oni sami pokuavali su osloboditi se neeljenih biskupa, gurali se pod vlast drugih. U poetku je borba za upe zaista bila neto kao borba i za upnike franjevce. Ni to nije bilo bez neugodnosti kako smo vidjeli. Kad je Slavonija dola pod vlast Bea, biskupi su franjevcima koji su se usudili priznati drugog biskupa ne samo prijetili, nego ih i kanjavali u zatvore trpali. Sve to bilo je jo nekako shvatljivo. Jednu stvar slavonski franjevci tih godina, krajem 17. stoljea, kao da nisu bili sposobni ni naslutiti: smatrali su nemoguim da bi im pod apostolskim kraljem, sa znanjem Svete Solice, nakon osloboenja od Turaka, itko ikada mogao oduzeti njihove vjernike i narod s kojim su toliko vremena podnosili tursku tiraniju. Sve bi prije vjerovali nego da dolazi vrijeme, kad e oni biti otrgnuti od naroda kojemu su u vrijeme Turaka bili srce i dua. Brigu za taj njihov narod preuzet e s jedne strane vlastela, s druge strane biskupi i biskupijsko sveenstvo, a franjevci e biti strpani u nekoliko samostana, u djelovanju ogranieni na samo nekoliko upa. Osim toga pred narodom e morati zastupati ne samo Boga, nego i reim presvetoga apostolskoga carsko-kraljevskoga velianstva, objavljivati ne samo volju Boju, nego i volju reima isto kao to su to kroz vjekove morali initi biskupi,sveenici i redovnici, podanici bekoga cara. Kakvo udo kad je tome dvoru morala nerijetko poputati i Sveta Stolica, ak i onda kad je dobro dua trailo drugaije. Za vjernost reimu franjevci e uivati naklonost istoga i materijalne povlastice, osobito u (ne)plaanju poreza. U drutvenom i graanskom ivotu franjevci e postati isto to su bili biskupijski sveenici: duhovna gospoda, makar i nia, ali opet gospoda. Piui o tim promjenama kod slavonskih franjevaca Buturac kae: S darovima je dolazio i cezaropapizam... (211). Reim je i od franjevaca traio da sluaju njegovo bilo, a ne bilo naroda. Stezani sve vie u zagrljaju reima, strpani u samostane, franjevci postaju narodu isto to i ostalo sveenstvo. Oni su sve manje ono to su bili narodu u vrijeme Turaka. Oduzimanje upa, odstranjivanje franjevaca od naroda, na kraju i ukidanje mnogih samostana, urodilo je u Ugarskoj ubrzanom
86

madarizacijom hrvatskog elementa, a posvuda je urodilo moralnim padanjem naroda i hlaenjem vjere. Uoava se sve vea razlika izmeu slavonskih vjernika pod reimom apostolskoga kralja i onih koji su ostali u Bosni pod turskim gospodstvom u rukama franjevaca. Turcima se narod pokoravao kao neprijateljima vjere Isukrstove, a franjevce sluao kao Isusa Krista. Sjeverno od Save tvrdili su i car i vlastela i duhovna gospoda da vladaju u ime Isusa Krista, a narod je esto vrlo teko podnosio tu vladu Isusovu. Hajduci u vrijeme Turaka titili su narod, a u vrijeme apostolskoga kralja bili su to najokrutniji drumski i umski razbojnici. Pod utjecajem prosvjetiteljstva pojavila se i kod seljaka vea tenja za bogatstvom, zlatom i srebrom. Natjecanje tko e biti najbolji gazda u selu stvorilo je nove obiaje, nepisane zakone, koji su se ukorjenili u srcu naroda, u obiteljima, na njihovu vlastitu propast. Nitko nije bio kadar zaustaviti samoubilako izumiranje sela. Povjesniar Mirko Gai barem za neka mjesta otvoreno kae da je ondje poslije odlaska franjevaca vjera oslabila i moralni ivot pao. Profesor Petar Grgec dao je izjavu da su Slavoniju upropastili oni koji su franjevce uklonili od naroda. Novi franjevci ljudi samostana i hoe nee reima, prisutni u nekoliko samostana, nisu mogli biti primjer svemu narodu kao u vrijeme kad su oni bili svuda. Dakako, franjevci se nisu dali ba tako lako udaljiti od naroda. albe njihove stizale su i u Be i u Rim. Isticali su stalno da e njihovo udaljenje od naroda biti na veliku tetu dua, naglaavali svoje rtve za narod u vrijeme Turaka, izvanrednu privrenost naroda franjevcima. U poetku su se albe uvaavale, kasnije sve manje. Naprotiv sve vie ih se optuivalo s neznanja, loeg ponaanja i slabog, zaostalog pastoralnog rada. Najvie ih se optuivalo upravo onda kad su u izobrazbi i spremi svojih kadrova bili na vrhuncu i postizavali najljepe uspjehe. U poetku, odmah iza osloboenja od Turaka, slavonski su franjevci, ne znajui to ih eka, radili i gradili s velikom rado u i oduevljenjem kako u cijeloj Slavoniji tako i u Cerniku i u cernikoj upi. Posvuda su se dizale najprije uglavnom drvene crkve i kapele, kue za stanovanje i kolske prostorije. U mnogo mjesta nikle su i gimnazije, u nekoliko samostana novicijati i filozofije, poveao se i broj teolokih uilita. S izgradnjom velikih zidanih samostana i samostanskih crkvi poelo se u 18. stoljeu. (Buturac 201).
87

Sudjelovanje franjevaca u borbi za osloboenje Slavonije od Turaka dotaknuto je u opoj povijesti Cernika. Spomenuto je ondje takoer kako su se franjevci, posebno fra Luka Ibriimovi, zauzimali za narod protiv zuluma austrijske vojne uprave, kako su ustali i protiv Ogramievog nasilnog ubiranja crkvene desetine. Smjetanje izbjeglica iz Bosne nije zadavalo nekih osobitih tekoa, jer je bilo mnogo naputenih turskih kua, posjeda i itavih sela. U cerniku opinu (upu) nije dolo mnogo novih stanovnika, jer se starinako stanovnitvo dosta dobro sauvalo. U svako selo ako je doselila tek poneka obitelj iz Bosne (Bonjak, Doli...) ili iz drugih mjesta Slavonije (Morovi, agovac, Batrovi...) Spominjemo i jednu jau seobu iz Bosne u sam Cernik, ali ti su se doseljenici samo privremeno zadrali u Cerniku. Kako su Turci u Bosni sve vie bjesnili na franjevce i katolike, franjevci su morali napustiti i samostan svetog Petra u Tuzli. Ostadoe ondje samo fra Jakov Nakalovi, gvardijan i fra Petar iz Modrica da priuvaju samostan. No dogodilo se, kae suvremeni izvjetaj, da su slavonski vojvoda Perinlija i hrvatski konjaniki kapetan Dusnocija uoi svetog Tome u prosincu 1690. preli Savu, udarili na Tuzlu, osvojili je i poruili, a 3000 krana poveli sa sobom u Slavoniju. Odmah napominjemo da se to moralo dogoditi koju godine kasnije, a ne u prosincu 1690. Cijele te zime, naime od jeseni 1690. do proljea 1691. Turci su itavu Slavoniju drali u svojim rukama. S narodom su kao duhovni voe dola i oba spomenuta franjevca najprije u Cernik, a onda odoe u arengrad, gdje uoe u nekadanji franjevaki samostan koji je i prozvan samostanom svetog Petra u Tuzli. Tek 1706. dobiva naziv arengradski. Moda je upravo povodom te seobe odlueno da se i nova franjevaka rezidencija u Cerniku koju su franjevci, napustivi kapelu svetog Leonarda, poeli graditi u sreditu mjesta, nazove po svetom Petru. Franjevcima u Cerniku bila je iza osloboenja od Turaka jedna od prvih briga preseliti se u sredite Cernika. Napustili su ono mjesto na osami, izvan naselja, gdje se svake mlade nedjelje okupljao silan narod palei zavjetne svijee, primajui masovno sakramente i dajui veliku milostinju i gdje je oko 1637. sagraena mala drvena crkvica oko koje se razvilo izvanredno tovanje svetoga Leonarda.

88

Nemamo nigdje zapisano ije su zemljite zauzeli cerniki franjevci, kad su se od svetog Leonarda preselili u sredite Cernika. U samostanskoj kronici i u Chronicon Bosnae govori se samo kako su franjevci taj prvotno zauzeti prostor nekih 25 do 30 godina kasnije proirili. Odatle i znademo koji je to bio prostor i koliki. Nita nije vjerojatnije nego da su kao i drugdje (Osijek, akovo...) i u Cerniku zauzeli jednu poruenu damiju s turskim grobljem oko nje i moda najbliu tursku kuu. Damija je bila poruena, jer je 1688. cijeli Cernik bio razvaljen. Za groblje govori i turski nian, naen na licu mjesta. Jo i danas stoji ondje. Rekoe muslimani da je to nadgrobni spomenik nekog odlinijeg Turina. Tadanja vojna uprava u Slavoniji najlake je davala pristanak i preporuku da se franjevcima doznae upravo takva gradilita: stari sakralni objekti. Cerniki su franjevci novo gradilite dobili tim lake to su staru svoju rezidenciju kod svetog Leonarda sasvim napustili i prepustili carskoj komori. Ni godina spomenute seobe nije zabiljeena. Svakako je uslijedila poslije 1694, jer se u dekretu kongregacije 1693. navodi jo rezidencija S. Leonardi di Cernik (Kronika I, 91), a 1694. cernika se upa naziva upom svetog Leonarda i svetog Nikole (Croatia Sacra 1931, 223). Vjerojatno je sve potrebno za seobu poduzeo ve upnik fra Mihajlo Domazetovi. (1693 1696) ili fra uro Turbi (1696 1699). Nova rezidencija morala je biti sagraena nekako do 1700, jer iza te godine tri upnika za redom grade i dovravaju novu crkvu svetog Petra kako to izriito svjedoi cerniki dokumenat od 4. prosinca 1711. Kad god se u dokumentima izdanim nakon osloboenja Slavonije od Turaka nabrajaju samostani provincije Bosne Srebrene, spominje se i cernika rezidencija. Po tome Cernik nije bio obina franjevaka upa, nego i kua koju franjevci, ako bi im to odgovaralo, ne bi morali napustiti ni onda kad bi cerniku upu izgubili.
Literatura: Boitkovi Dr fra Jure, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339 1735), Franjevaki Vijesnik 1935, 4 5, 126 149. Buturac Dr Josip, Katolika Crkva u Slavoniji za turskog vladanja, Zagreb 1970. Bututrac Josip, upe arhiakonata Sinee u XVIII. vijeku, Croatia Sacra II, Zagreb 1931, 216 254. Fermendin P. Eusebius, Chronicon opservantis provinciae Bosnae Argentinae. Starine JAZU, Knjiga XXII, Zagreb 1890.

89

Gai Emerik, Povijest upe i mjesta Morovi, akovo 1936. Mandi Dr o. Dominik, Franjevaka Bosna, Rim 1968. Pavii Stjepan, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae, Budae 1766. Protocollum Conventus Cernekensis I (rukopis).

OSAMNAESTO STOLJEE Veselili su se miru barem na podruju osloboenom od Turaka, a kad tamo ba tu ih je ekala teka borba sa svim biskupima po ijim biskupijama se prostirala provincija Bosne Srebrene. U prva tri do etiri desetljea jo su uspjevali odrati svoje pozicije, a onda su poeli gubiti, poslije 1750. naglo gubiti. Ako se uzme ta su sve imali, moe se rei da su izgubili malne sve. Prva su desetljea oznaena velikim usponom i napretkom, a onda su ih sve vie stezali nametnuti im tijesni okviri i nove manire djelovanja. Sve se to barem djelomino odrazuje i u samoj povijesti cernike upe, rezidencije i samostana. Graditelji prve drvene crkve svetog Petra O gradnji drvene rezidencije (kue) nemamo nita zabiljeeno. Iz kasnijih biljeki moe se samo zakljuiti da je ona sagraena prije crkve u blizini potoka, ondje gdje je danas sjeverna polovica istonog krila samostana. Godine 1708. u njoj je stanovalo 7 franjevaca sveenika, moda i koji brat pomonik i nekoliko uenika, a svakako su franjevci imali neku poslugu. Iz onoga to emo navesti o gradnji crkve proizlazi da je gradnja kue mogla zapoeti u zadnjem petogoditu 17. stoljea, a zavrena je morala biti u prvih par godina 18. stoljea. A sada o gradnji crkve. U dokumentu od 4. prosinca 1711. Cerniani prije svih svojih franjevaca hvale trojicu koji su svojim radom, znojem i osobitim marom sagraditi crkvu apostolskog prvaka u Cerniku quorum labore, sudore atque singulari diligentia Ecclesia Principis Apostolorum hie Cernikini aedificata est (Ramus 348 349). Crkva je 1711. sagraena. Gradnju su vodila trojica, dakako ne u isto vrijeme, nego su jedan drugoga naslijedili i u gradnji crkve i kao upnici i predstojnici rezidencije. Prvi od njih bio je pater Petar Iloni koji je i umro u Cerniku 25. svibnja ili
90

25. lipnja 1707. Drugi, pater Franjo iz Sigeta, vjerojatno je Ilonia naslijedio prije nego je umro, jer je pater Franjo godine 1708. spominje kao gvardijan i upnik u Poegi, (Kaizer 15), a trei nasljednik, pater Antun iz Peuha, bio je iste godine (1708) predstojnik rezidencije i upnik u Cerniku (Kaizer 7). Kaizerovi su podaci pouzdani, ali nepotpuni. On pie prema naenim dokumentima koje je godine netko bio poglavar samostana, a ne navodi od koje do koje godine je bio poglavar. Prema tome moemo rei da su prva dvojica svakako bila predstojnici cernike rezidencije prije 1708, a trei je zavrio gradnju crkve oko 1708. Cerniani u svom dokumentu od 4. prosinca 1711. spominju jo dvojicu koji su bili njihovi duobrinici do godine 1711. To su pater uro Sevi i pater Antun Strika. Sevi je zajedno s pobono preminulim patrom Mihajlom Poeaninam nabavio zvona ove cernike crkve, pakrake i crkve svetog Nikole u Zapolju. Ako su zvona nabavljena za ovu cerniku crkvu Apostolskog Prvaka, onda je pater Mihajlo mogao sudjelovati u nabavljanju zvona samo kao veliki gvardijan odredivi u tu svrhu neto novca, a pater uro je nabavku izvrio. Cernik je bio rezidencija i upa podlona velikom samostanu. Kapela svetog Leonarda jo ni 1730. nije imala ni tornja ni zvona. Strika pater Antun. Na kraju svog dokumenta Cerniani dodaju kao P(ost) S(criptum) Naknadno pisano: Jo svjedoimo da se pater Antun Strika pobrinuo da obnovi i podigne dosta prostranu crkvu Svih Svetih od kamena blizu sela Prve (Insuper fatemur RP. Antonium Sztrika sat amplam Ecclesiam OO SS. lapideam prope pagum Parucsa restauran curavisse et erexisse). Raunamo da je pater Antun obnovu te crkve mogao izvesti samo kao upnik i predstojnik u Cerniku. Vizitator Dumbovi 1730. kae za tu crkvu da se nalazi na cernikom polju blizu sela Prve, da je podignuta i obnovljena nedavno (noviter), zidana, da ima tri oltara iznutra (prvi Svih Svetih, drugi svetog Luke kako slika Blaenu Djevicu Mariju, trei svetog Jakova apostola), a etvrti izvana da narod moe udobnije pribivati slubi Bojoj.
Iloni pater Petar bio je vjerojatno iz Poege. Meu poekim graanima koji su 1. kolovoza 1658. po elji franjevaca pisali biskupu Petru Petretiu nalazimo i Ivana Ilunia (Spomenici, 12 14). Dne 23. rujna 1787. umro je u Velikoj u 83. godini ivota Poeanin pater Bonaventura Iloni. O Petru Iloniu znademo ne samo da je zapoeo gradnju prve drvene crkve svetog Petra u Cerniku, nego i to da je obnovio i proirio crkvu Preblaene Djevice u Pakracu koja je stajala iznad tvrave (Ramus 91).

91

Sigeanin (a Sziget) pater Franjo odreen je na kapitulu u Naicama 10. listopada 1708. za ispitivaa mladei. Bilo ih je imenovano pet: dva za Ugarsku i Slavoniju Franjo Sigeanin i Franjo Brki), dva za Dalmaciju i jedan za Bosnu. Naglaeno je da imaju najsavjesnije ispitivati uenike iz gramatike, filozofije, zatim upnike, ispovjednike i redenike (Franj. Vijesnik 1935, 4 5, 144). Franjo Sigeanin bio je tajnik provincije (1714 1717) i definitor (1717 1720 Franj. Bosna 215). Iz matica cernike upe vidi se da je bio u Cerniku i krtavao djecu od 1721 1724. Njegovo se ime nalazi i meu onima koji su 1723. dobili iz Rima dozvolu itati krivovjerske knjige u svrhu apostolskog djelovanja (upski arhiv u Cerniku). Umro je u Velikoj 10. lipnja 1735. Peuhac (a Pees, a Quinque Ecclesiis) pater Antun dovrio je gradnju prve crkve svetog Petra u Cerniku. Prema Kaizeru bio je poglavar, gvardijan ili predstojnik u Naicama 1699, u Mohau 1703, u Poegi 1706, u Cerniku 1708, u Poegi 1712, u Mohau 1743. Nekrolog biljei smrt jednog patra Antuna iz Peuha u Petrovaradinu 14. kolovoza 1761. Drugog istoimenog nisam naao. Ako je isti zaista umro 1761, morao je biti sveenik najmanje 65 godina. deni. O Seviu i Striki nemamo nikakvih drugih podataka osim onih koji su ve nave-

Izgled prve drvene crkve svetog Petra u Cerniku Opisujui novi zidani samostan u Cerniku ije je juno krilo graeno od 1728. do 1735, a zapadno krilo 1750. samostanski kroniar pater Marko liar spominje i drvenu crkvu. Za razliku od nove zidane crkve, graene od 1736. do 1744, liar drvenu crkvu naziva starom, iako nije bila stara: Stara je crkva bila od drvene grae, premazana ilovaom, iznutra i izvana kreom obijeljena. Protezala se unutar klaustra kao sada zapadno krilo samostana. Svetite je gledalo na sjever, a proelje na jug. Ta je crkva imala 4 oltara: veliki posveen Prvaku Apostola kao i crkva, sa strane evanelja bili su oltari Blaene Djevice Marije i svetog Antuna Padovanskoga, sa strane poslanice svetog naeg oca Franje (Antiqua Ecclesia fuit ex ligni materia, luto inerustata, intus et a foris calce dealbata et fuit extensa in Claustro prout modo extenditur Tractus ab Occidente. Sanctuarium respiciebat Septentrionem, frontispicium vero Meridiem. Haec Ecclesia habuit altaria 4: Maius Saerum Principi Apostolorum prout et Ecclesia. A cornu Evangelii Beatissimae V. Mariae et s. Antonii Paduani. A cornu Epistolae S. P. N. Francisci (I, 196). Jo biljei kroniar: U novoj (zidanoj) crkvi na stupu izmeu oltara svetog Roka (danas svetog Antuna) i oltara svetog Franje objeena je
92

slika Blaene Djevice Marije, prenesena iz stare crkve. Slika je bila dar barunice Petras (I, 199 200). liar pie o drvenoj crkvi kad je ona ve bila sruena. Biskupijski vizitator uro Dumbovi naprotiv opisuje istu crkvu 1730, kad je ona jo postojala: Osobno sam vizitirao crkvu svetih apostola Petra i Pavla u trgovitu Cernik nie tvrave koju je u novije vrijeme na starim ruevinama obnovio i ponovo sagradio u obliku etverokuta sa svoja 4 tornja bivi osjeki general barun Maksimilijan Petra... Ova je crkva drvena, ima dvoja vrata i okrenuta je prema sjeveru. Nad velikim vratima ima kor bez orgulja. Strop je od hrastovih dasaka (nainjen) poput svoda. Prozora veih i manjih ima u svemu 9, klupa hrastovih 7, nainjenih na brzinu. Ispod kora je kamen za svetu vodu. Sakristija je drvena, povezana (s crkvom) s istone strane.... visitavi personalilter Ecclesiam SS. Petri et Pauli in oppido Czernik infra arcem supra rudera antiqua noviter restauratam et redificatam in quadriangulo cum suis 4 turribus per Excellentissimum condam D. Generalera Essekiensem Baronem Maximilianum a Petras, sed nedum perfectam. Ecclesia haec est lignea, duas portas habens et est versus 7-trionem situata. Chorum habet supra maiorem portam sine organo. Tabelatum per modum fornicis ex asseribus quercinis, fenestras majores et minores in toto 9, subselia 7 quercinea, opere tumultuario facta. Lapidem infra Chorum pro lustrali aqua et sacrista coniuncta lignea ab oriente... (Sijedi opiran opis svetohranita, svakog oltara i svake stvarice na oltaru). Dumbovi neke stvari pie po vlastitom nahoenju. Cernika crkva nije posveena apostolima Petru i Pavlu, nego svetom Petru prvaku apostola. Crkvu nije sagradio Petra to svjedoi i sam njegov provizor Heymann, potpisnik dokumenta iz godine 1711. Kad je Petra dobio prvu polovicu cernikog vlastelinstva i sam Cernik (1707), gradnja je crkve ve tekla prema zavretku. Godine 1708. ve je u Cerniku predstojnik rezidencije pater Antun iz Peuha, trei graditelj crkve koji je gradnju i zavrio. Izmeu 1708. i 1711. po svoj prilici su bili predstojnici rezidencije u Cerniku pater uro Sevi, nabavlja zvona za istu crkvu i pater Antun Strika, obnovitelj crkve Svih Svetih kod sela Prve. Njegovo djelo spominje se u dokumentu 1711. u Post Scriptumu, a Dumbovi 1730. kae da je ta crkva noviter obnovljena. Cerniani ne navode godinu kada je njihova crkva dovrena, nego istiu ijim je trudom dovrena. Bitne stvari izvana i iznutra bile su ini se dovre93

ne ve 1708. Generalni naime vizitator provincije Bosne Srebrene fra Ivan Krstitelj de Vietri u svom izvjetaju o stanju provincije i ponaanju brae, pisanom 1708 kae za Cernik: Cerniki samostan svetog Petra vodi duhovnu brigu za samo mjesto Cernik i za drugih 20 sela s malo kua, kojima slue dva sveenika. Dvojica propovijedaju i dre djeci vjeronauk, trojica dijele svete sakramente i u svim tim selima ovi redovnici imaju sagraene crkve. (Convento di s. Pietro di Cernich tiene la cura spirituale della villa di Cernich et atri 20 villaggi di poche famiglie, nella quale assistono 2 sacerdoti, due a predicare et insegnare i figliuoli e tre ad administrare i ss. Sacramenti et in tutti Ii villaggi hanno i religiosi edifcate chiese (Starine XVII, 95). Dumbovi je ini se smatrao potrebnim polaskati Petraima. U ona feudalna vremena bio je obiaj pripisati gospodaru ono to su nainili podlonici. No graditelji crkve u Cerniku postali su podlonici Petraevih istom pri kraju gradnje,. Zato ak ni provizor Petraevih Heymann 1711. ne spominje nikakve zasluge Petraevih za gradnju crkve, nego istie tri franjevca ijim je nastojanjem crkvu sagradio narod. Jedini obol Petraevih za spomenutu drvenu crkvu bio je dar generalice Petra. Osim oltarne slike na oltaru Majke Boje u toj crkvi Dumbovi spominje na istom oltaru sliku Majke Boje s Djetetom Isusom, odjevenu u brokat, izvezen zlatom i srebrom, iglom i rukom generalissae Petras. Ona je jedina od Petraevih od koje su franjevci u Cerniku i kasnije, kad je bila udovica, uspjeli neto dobiti. O drvenoj crkvi svetog Petra u Cerniku Dumbovi 1730. kae da je obnovljena i ponovo sagraena. Moda je mislio da je sagraena na ruevinama neke stare katolike crkve. Sed nedum perfeetam moe znaiti samo da je tek nedavno dovrena. Sam Dumboviev detaljni opis crkve i crkvenog namjetaja najoevidnije svjedoi da je ureenje crkve ve bilo dovreno. Jedino jo orgulja nije bilo i klupe su bile slabe izradbe. Sam Dumbovi na kraju istie da je crkva bila uredna, ista, snabdjevena svim potrebnim. Iz opisa se vidi da je crkva bila ne samo dosta prostrana, nego i vrlo zanimljiva etverokutna s etiri tornja. Od Dumbovia doznajemo jo da je prva drvena crkva svetog Petra u Cerniku imala i sakristiju s istone strane. To je siguran dokaz da je s te strane bila sagraena i drvena rezidencija (redovnika kua) s nazivom svetog Petra. Ona je stajala izmeu spomenute drvene crkve i potoka, otprilike ondje gdje je danas sjeverna polovica istonog krila
94

samostana. Zato je gradnja tog krila poela istom 1753. nakon to je dovreno juno krilo samostana (1735), nova zidana crkva (1736 1744), sedam oltara u crkvi i zapadno krilo samostana (1750). to vie i nova zidana crkva svetog Leonarda sagraena je prije (1752) poetka gradnje istonog krila samostana. Rezidenciju franjevci nisu ruili, dok nisu uredili juno i zapadno krilo samostana (I, 200 201 i 295).
Buturac (Croatia Sacra 1931, 223) Dumboviev infra arcem krivo prevodi: unutar tvrave. Crkva nije bila unutar tvrave, nego nie od tvrave (dananjeg dvorca). Jednako je pod utjecajem Dumbovia pogreno i ono: Obnovljena je oko 1730. nastojanjem osjekog generala baruna Maksimilijana a Petras. Crkva nije trebala nikakvu obnovu, jer je tek nedavno bila sagraena. Maksimilijan Petra je umro 24. kolovoza 1724. Zadnje godine ivota proveo je kao penzionirani general u Moravskoj. Za Petrae se ne zna da li su ikada boravili u Cereniku. Upravu vlastetlinstva vodili su njihovi provizori, a oni su moda koji puta doli vidjeti to svoje dobro. Franjevci su se morali obraati na njih pismeno, a povoljno rijeene molbe provodili su u djelo posebni opunomoenici. Buturac jo pie o istoj crkvi: Godine 1730. kae se da je imala etiri tornja, a godine 1746. da ima zidani toranj.. . u kom visi pet zvona, a u crkvi se nalazi est oltara. . . Crkva opisana 1730. godine 1746. vie nije postojala. Izvjetaj od 1730. odnosi se na prvu drvenu crkvu, a izvjetaj od 1746. na novu zidanu crkvu koja postoji u Cerniku sve do danas. Prva je drvena crkva godine 1746. bila ve poruena. Zato se u izvjetaju 1746. ni jednom rijei ne spominje. Buturcu je to izmaklo pa stvara jo jedan krivi zakljuak da je dananja franjevaka crkva u Cerniku sagraena istom oko 1765. O gradnji zidanog samostana i crkve u Cerniku bit e jo mnogo govora... Literatura: Arhiv nadbiskupije zagrebake, Izvjetaji kanonskih vizitacija. Svezak I. Matice krtenih upe Cernik. Arhiv upe Cernik 1723. Boitkovi Dr fra Jure, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339 1735), Franj. Vijesnik 1935, 4 5, 126 149. Buturac Josip, upe arhiakonata Since u XVIII. vijeku, Croatia Sacra 2, Zagreb 1931, 216 254. Fermendin P. Eusebius, Chronicon provinciae Bosnae Argentinae. . . Starine JAZU, Zagreb 1890. Kaizer P. Ferdinandus, Catalogus. . . Patrum superiorum conventuum. . . Provinciae S. Joannis a Capistrano, Budapestini 1896. Lopai Radoslav, Slavonski spomenici za XVII. vijek. . . Starine XXX, Zagreb 1902, 1 176. Mandi Dr o. Dominik, Franjevaka Bosna, Rim 1968. Nekrolozi kapistranske provincije. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae, Budae 1766. Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernikiensis 1, usque ad annum 1841. Starine JAZU XVII.

95

Dvanaest mravih godina (1711-1723). Kroniar cernikog samostana sve do smrti patra Mihajla Pauno via (17. oujka 1751) kao da nije smatrao vrijednim spomenuti bilo kojeg predstojnika cernike rezidencije, odnosno gvardijana cernikog samostana, osim Andrije iz Kutjeva i samog Paunovia. Kod Kaizera zja praznina od 16 godina: 1708. Antonius a Quinque Ecclesiis, 1724. Michael Pavunovich (7).
Moda e se naknadno togod saznati iz dosad meni nepristupanih izvora. Nekrolog kae da su tih godina u Cerniku umrla dva franjevca: 20. veljae 1716. pater Marijan Lovri (Lavri, Labri) i 9. travnja 1721. (po nekim nekrolozima 1749) pater Franjo Broanin (a Brod). Ni u knjigama krtenih i vjenanih nije se tih godina nijedan zaletio da uz svoje ime naznai i slubu. Prvi je potpisnik matice krtenih pater Josip iz Poege 1714. i 1715. Zatim slijede: pater Franjo Kovaevi, Franjo iz Broda i Franjo Kovaevi iz Broda 1715. i 1726. Bilo je vie Franja iz Broda. Jedan je, kako smo naveli, umro u Cerniku, drugi u Velikoj 4. veljae 1725. Godine 1715. krtavao je djecu u Cerniku i Franjo iz Poege. Takoer i Simun iz Duboca iste godine, a godine 1720/21. gotovo jedini on. Jedan Simun iz Duboca umro je kao bivi definitor u Poegi 22. listopada 1762. Pater Matija Jovi krtavao je u Cerniku 1720. Umro je u Bau 4. studenog 1723. Pater Marko Jagodi krtavao je u trogoditu 1721 1724. Umro je u Poegi 3. studenoga 1728. Pater Mihajlo iz Kobaa krtavao u Cerniku 1721/22. Umro u VeIikoj 7. rujna 1724. Pater Marko iz Broda (moda Jagodi) 1722/23. Pater Andrija ani 1722 1724. Umro u Naicama 16. oujka 1731. Pater Petar iz Jajca 1722 1726. Pater Baltazar Kozekovi 1722/23. Umro u Cerniku 10. srpnja 1756.

Posljednji predstojnici cernike rezidencije Paunovi Pater Mihajlo (1723 1726) Ivanagi (Kutjevac) pater Andrija (1726 1729) Ivanagi (Kutjevac) pater Andrija (1729 do smrti 10. XI. 1729) Sokoli Pater Nikola (1729 1730) Paunovi pater Mihajlo (1723 1726) Cui par alter non erit: Nitko mu se nee nai ravan, pie o Paunoviu samostanski kroniar Cernianin pater Marko liar. Ako se uzme u obzir to je sve Paunovi uinio u Cerniku, treba pri znati da je liarevo predvianje bilo tono. Od svih franjevaca koji su kasnije djelovali u Cerniku nijedan se nije pokazao Paunoviu ravan ni djelima
96

ni sposobnostima. Samostan u Cerniku ivotno je djelo patra Mihajla Paunovia. Zadnju 21 godinu ivota, osim duljih i kraih izbivanja po dunosti, stalno je boravio u Cerniku vodei gradnju samostana i crkve i onda kad nije bio gvardijan. Gradnju junog krila samostana, zapoetu 1728, vodio je od 1730. do zavretka gradnje 1735. Zatim je vodio gradnju crkve od 1736. do 1744. U to vrijeme nainjen je i prekrasni veliki oltar kojega sada vie nema. Od 1744. do 1750. nainjeno je 6 pokrajnjih oltara od kojih 4 rese crkvu jo i danas. Njegovom je brigom sagraeno i zapadno krilo samostana 1750. Jedino istono krilo nije dospio ni zapoeti, jer ga je zatekla smrt 17. oujka 1751. Odmah se osjetilo da Paunovia vie nema. Istono krilo samostana graeno je vrlo sporo i isprekidano. Ideja da se u Cerniku sagradi jedan velebni samostan, potekla je ini se od patra Andrije Ivanagia Kutjevca. Cernik je tada bio sredite cijelog kraja od vrhova Psunja i Poeke gore do Save. Starac provincijal (1720 1723) poeo je zajedno sa svojim tajnikom Paunoviem snovati kako da se Cernik uini vjerskim sreditem ovog irokog podruja. Kao to je poeki samostan bio vjersko sredite cijele poeke kotline, brodski brodske Posavine, akovaki akovtine, naiki i osjeki donjoslavonske Podravine, tako da ni ovaj kraj ne bude bez jakog vjerskog sredita. Tada su jo gotovo sve upe u Slavoniji bile franjevake. Franjevci sti se u to vrijeme uzdali da e tako i ostati. Zato je i Paunovi inio sve to je mogao za uspon franjevaca u Slavoniji i Ugarskoj, osobito kao tajnik (1720 1723), definitor (1723 1726) i kustos (1732 1735) provincije Bosne Srebrene. Meutim je i on ve doivio poetak velikih gubitaka provincije u Ugarskoj. U Slavoniji je poelo isto odmah poslije njegove smrti. Paunovi je bio zadnji vikar zagrebakog biskupa u nekada turskoj Slavoniji. Novi zagrebaki biskup Franjo Thauszy (1751 1769) oduzeo je franjevcima gotovo sve upe: u poekom kraju sve, i samu poeku, isto tako i u brodskom kraju. U cernikom kraju ostale su franjevcima tada samo dvije upe: cernika i starogradika, obadvije mnogo manje nego su do tada bile. Tri godine prije Paunovieve smrti u cernikom polju s june strane nie Nova Gradika. Ona e mjesto Cernika postati sredite cijeloga kraja. Veliki franjevaki planovi naoe se sasvim poderani. U ovoj se povijesti o Paunoviu govori vie nego i o jednom drugom franjevcu. No, za sad ne znamo ni kad ni gdje je roen. Jedino to sam
97

mogao nai jest da je Paunovi, barem u mladosti, sam sebe nazivao Bosancem. Na knjizi: Quaresimale del RD. Alessandro Calamato... In Venetia M. D. C. LXXXV. (1685) koju je ostavio cernikom samostanu (5 D 146) pie lijepim rukopisom: Ad usum fr. Michaelis Pauunouich Bosnensis. Ako je to napisao dok je boravio na studijama u inozemstvu, ne mora znaiti da je bio iz Bosne, nego iz provincije Bosne Srebrene. Koliko nam je poznato nikada nije kao sveenik djelovao izvan Slavonije i razvio se u franjevca koji je zastupao interese slavonskog dijela provincije ak i protiv franjevaca iz Bosne. Moe ipak biti da je bio dijete Bosanaca koji su iz Bosne preli u Slavoniju. Prvi spomen njegova imena nalazimo kod Bsendorfera u Crticama (397) i u Diariumu osjekog samostana (7). Tu stoji da je 9. svibnja 1709. s patrom Ivanom iz Srijema asistirao biskupu uri Pataiu kod posvete temeljnog kamena osjeke franjevake crkve: Ecclesia vero (coepit aedificari) 1708., cuius primum lapidem benedixit ili. d. Georgius Patacsich, episcopus Bosnensis, assistentibus sibi pro diacono patre Joanne a Syrmio, philosophiae lectore, et pro subdiacono patre Michaele Pavunovich, philosophiae studioso. Pater Ivan Srijemac bio je tada lektor filozofije, a pater Mihajlo se spremao za lektora filozofije. Jo i na knjizi tampanoj 1714. (6 B 4) uz njegov potpis pie: studentis gen(era)lis, student na generalnom uilitu (negdje u Italiji, jer u provinciji tada jo nije bilo generalnog uilita). Lektor filozofije bio je u akovu od 1715. do 1718 (Franjevaki Vijesnik 1935, lipanj ili posebni otisak: Boitkovi, Kritiki ispit... str. 125 i 127). Na dosta burnom provincijskom kapitulu u Visovcu 26. lipnja 1720. izabran je za tajnika provincije: po jednodunoj elji i pristanku otaca provincije (unanimi voto et consensu patrum provinciae). S posebnom pohvalom biljee kroniari da je fra Andrija iz Kutjeva kao provincijal s tim jednoglasno izabranim tajnikom itavih pet mjeseci proboravio u Beu i Pounu obijajui carske i druge visoke pragove radi upa, posebno radi mohake i vukovarske crkve. Mnogo su truda morali uloiti da obrane provinciju od trojice napadaa-biskupa: od bosanskog (akovakog) Bakia, od peujskog Neszelrotha i od srijemskog Vernia. Ova su trojica zajedniki i jednoduno pokuala provinciji oduzeti neke upe, time siromanu provinciju teko uznemirila, ali kad je napokon stiglo blagonaklono rjeenje... Karla VI, urazumie se i postadoe krotki kao najblai janjci, kae stari izvjetaj. Provincija je nakon toga uivala mir do godine 1735.
98

Spominje se i jedan doivljaj karakteristian za prilike onoga vremena. Prigodom vizitacije provincije putovali su jednom zajedno provincijal fra Andrija iz Kutjeva, tajnik fra Mihajlo Pavunovi i upnik iz Posuja fra Franjo Frankovi. Na putu iz Hercegovine prema Dalmaciji kod Imotskog upali su meu razbojnike. Da nije kapelan (upnik) u posljednjem asu i ne znajui zato skinuo svoj biret s glave, sva trojica bi poginula. Jo sekundu dvije i uperene puke trebale su opaliti, ali po goloj glavi razbojnici su vidjeli da se radi o franjevcima i pustili ih da mirno nastave put (Kritiki ispit, poseban otisak, 134135). Kroniari jo s ponosom istiu da je fra Andrija Kutjevanin na generalnom kapitulu u Rimu 16. svibnja 1723. vrio dunost istraitelja sluajeva (disquisitor causarum) i da je dobio 40 glasova za generalnog definitora. Tom zgodom bili su s njime u Rimu kustos fra imun Tomaevi i tajnik fra Mihajlo Pavunovi. I tu u Rimu Paunovi je pokazao svoju okretnost i budnost (sollertiam et circumsperctionem). Nita mu nije izmaklo. U kancelariji kongregacije za irenje vjere nanjuio je ve gotovi dekret koji su ishodila dva starca franjevca iz Bosne Ivai i Juranovi. Po tom dekretu na slijedeem provincijskom kapitulu imao bi se za kaznu birati jedan definitor manje iz Ugarske i Slavonije, a iz Bosne jedan vie da se Bosancima dade zadovoljtina, jer su u prolom trogoditu bili prikraeni. Dva su starca optuila franjevce iz Ugarske i Slavonije da se nisu drali utanaenog izbornog reda. Pavunovi je nastupio otvorenom smjelou i dokazao (publice docuit) da se radi o podvali i potpunoj lai. Dekret je na to povuen i dva starca Suzanoveri ostala postiena.
Po statutu koji su franjevci Bosne Srebrene godine 1711. dogovorno usvojili i Sveta Stolica ga sub poena nullitatis (s kaznom nevaljanosti izbora) potvrdila, usprkos prepotentnim zahtjevima bekih careva i mletakih vlasti, provincijal je u jednom trgoditu morao biti iz Ugarske i Slavonije, u drugom iz Bosne, u treem iz Dalmacije. Jednako se moralo birati i kustosa, ali ne iz provincijalove oblasti. Trea oblast iz koje u dotinom trogoditu nije bio provincijal ni kustos imala je pravo na dva definitora, dok su prve dvije oblasti imale po jednog definitora. Tako Dr fra Julijan Jeleni (Kultura 139). Prema Boitkoviu (Franj. Vijesnik 1935, 45, 147) bilo je utanaeno: ako iz Ugarske i Slavonije nije ni provincijal ni kustos, onda se iz te oblasti biraju tri definitora. Kadgod je provincijal ili kustos iz Bosne, ista nema pravo ni na jednog definitora da bi iz Ugarske i Slavonije mogla biti tri definitora. Ova je nejednakost (odmjerena sigurno radi mnogo veeg broja samostana i osoblja u Ugarskoj i Slavoniji nego u jadnoj Bosni bila izvor mnogih nesuglasica i albi. Ivai i Juranovi nisu ba bili tako postieni kako to istiu njihova sjeverna braa. Radi njihove albe slijedei je kapitul obavljen s dosta zakanjenja u Poegi 7. studenoga 1723. Izabran je provincijal iz Bosne, iz Slavonije kustos fra Ivan Srijemac i dva definitora (fra

99

Anto iz Broda i fra Mihajlo Paunovi), iz mletake Dalmacije dva definitora. Jedino je jo tajnik bio iz Mostara (Chronicon Bosnae 5760, Franj. Bosna 216217). U arhivu cernikog samostana nalazi se ovjerovljeni prepis dekreta Svete Inkvizicije od 4. lipnja 1723. Tim dekretom fra Andrija iz Kutjeva, fra Petar Pastirovi, Ivan iz Srijema, Mihajlo Paunovi (ne Pavunovi), Ivan iz Straemana, Franjo iz Naica i Franjo iz Sigeta, lektori i slubenici Manje Brae opservanata provincije Bosne Srebrene, radi spasa dua i radi suzbijanja krivovjerja i zabluda, uz vrlo stroge mjere opreza, dobivaju na 5 godina povlasticu: itati i drati kod sebe sve zabranjene knjige osim djela Caroli Molinei et Nicolai Macchiavelli i knjiga koje raspravljaju de Astrologia judiciaria. Zatim smiju odreivati i primati natrag u krilo crkve sve koji to kajui se mole. to se tie knjiga povlasticom se mogu sluiti samo potajno da nikog ne sablazne i to samo na podruju Ugarske (pod kojom se razumjevala i Slavonija). Prepis ovog dekreta kao i popis zabranjenih knjiga koje budu itali mora svaki povlatenik im prije poslati Ordinariju mjesta. Ako koji od povlatenika umre, Ordinarij se mora pobrinuti da zabranjene knjige ne dou u nepovlatene ruke i da se spale. Ujedno im se daju opirne upute kako e postupati s osobama koje treba izmiriti s crkvom. Tu su povlasticu isposlovali provincijal i tajnik, dok su boravili u Rimu, za sebe i svoje prijatelje u provinciji.

Paunovi je cijelo svoje definitorsko trogodite proveo u Cerniku kao upnik i predstojnik rezidencije. Obavio je sva vjenanja u cernikoj upi od 14. studenoga 1723. do ljeta 1726. U istom trogoditu on izmjenino s drugima i krsti. U Cerniku slubuje ve i kao tajnik. Prvo krtenje obavio je 15. kolovoza 1722, drugo 17. rujna, tree 19. listopada i dalje krsti ee. Iznenauje injenica da je fra Andrija iz Kutjeva u cernikoj upi obavio skoro sva vjenanja od 20. kolovoza 1717. do u jesen 1723, ak izuzetno jo i 26. studenoga 1723, i ako je tih godina bio gvardijan i upnik u Poegi (prema Kajzeru 1718) i provincijal (1720 1723). Po tome se vidi koliko je volio Cernik i drao ga na oku. Pravo vjenati uzeo si je sigurno kao vikar zagrebakog biskupa za Slavoniju. Mnogo je drao do Paunovia i valjda zato u njegovom trogoditu vie ne obavlja cernika vjenanja nego ih preputa upniku.
Iz vremena ove prve Paunovieve uprave cernikom upom i rezidencijom sauvao se u samostanskom arhivu prepis zapisnika koji poinje rijeima: Po zapovjedi... pape Bendikta XIII (1724 1730) i generala Manje Brae patra Lovre a S. Laurentio mi nie potpisani izaslani komesari doli smo danas 14. listopada 1725. u rezidenciju svetog Petra, apostolskog prvaka, u Cerniku, istoga reda i provincije, smjetenu u Slavoniji na vrlo dobrom i ugodnom mjestu, meu vjernim katolicima, a u susjedstvu grkoistonjaka, gdje e se, ako Bog da, uz pomo dobroinitelja, uskoro poeti iz temelja graditi nova crkva i rezidencija veih razmjera nego je sada (... situata in Sclavonia peroptimo et amoeno loco, inter fideles catholicos, vicinatur tamen cum Pseudo-Graecis, ubi favente Deo per benefactores brevi inchoabitur ex fundamentis noua Ecclesia et Residentia excellentioris normae quam fuisset). U njoj sada borave redovnici u zajednici koja broji. . . (broj je naknadno vie puta mijenjan i tako postao neitljiv). Pojedini su zauzeti duhovnom slubom, slue

100

duama vjernim Kristu, vre dunosti misionara i dijele ostale sakramente. Ni tu nismo propustili ispitati svakoga i zahtjevati da oituje po savjesti, prema predloku. Sto vie postavljali smo pitanja i pred cijelom sakupljenom zajednicom i svakome napose, i to: Prvo: Koliki je broj vjenih misa s primljenim stipendijem, a neodsluenih? Odgovo rili su: Nema ni jedne vjene mise ni sa stipendijem ni bez stipendija. (Izostavljamo pitanja o legatima i zakladama na koja su dani nijeni odgovori). Sedmo: Posjeduje li rezidencija pod svojim ili pod tuim imenom zemljita, imanja, livade, kue, ljivike, mlinove (pekare), vinograde, kestenike, radionice, stada, ume, vrtove, pei (za paljenje krea ili cigle) ili drugo ta to donosi prihode itd. (Septimo: An Residentia proprio aut alieno nomine possideat, fundos, census, prata, domus, pruneta, pistrinas, vineas, castaneta, officinas, greges, silvos, hortos, fornaces, alia demum quaecumque fructifera etc. Odgovorili su: ima est konja za misijska putovanja (na filiale), jedna livada za uzdravanje istih ivotinja, jedan vinograd izvan ograde, drugi vinograd, vrt i ljivik unutar ograde rezidencije. Pa i to je u rukama apostolskog sindika i u pogledu vlasnitva i u pogledu upravljanja. (Responderunt: Habere equos sex pro excursione ad missiones, pratum unum pro intertentione dictorum animalium, vineam unam extra septa, vineam alteram, hortum et prunetum intra septa Residentiae, et hoc etiam in manibus Syndici apostolici, tarn quoad dominium, quam quoad administrationem). (Livada je barem kasnije bilo vie. Sve su kao i vinograd izvan ograde bile na podruju koje je vojna krajina oduzela Cerniku. Vinograd unutar ograde bio je razmjereno velik. Zauzimao je cijeli vrh brda iznad sadanjeg samostanskog vinograda (likvidiranog 1978) i ume. Taj se prostor, iako danas sjenokoa odnosno panjak, jo uvijek zove veliki vinograd). Deseto: Koliko moe doi godinje misa pjevanih, koliko nepjevanih i koliko se plaaju? Odgovor: Nepjevanih 300 po jedan marija, pjevanih (broj neitljiv) po jedan imperijal. Jedanaesto: U ime generala reda... zapovjedamo tebi, sadanjem poglavaru i tvojim nasljednicima pod prijetnjom kazne lienja prava birati i biti biran. . . da kao dosad ni u budue nemate vjenih legata. . . (potpisi): Ja fra Ljudevit Jagodi, potvrujem kao gore. Ja fra Andrija ani (Gianich), propovjednik, potvrujem. . . Ja fra Mihajlo Pauunouich, definitor provincije i mjesni predstojnik, potvrujem kao gore. Ja fra Stjepan Peujski (5 Ecclesiensis), estogodinji magister novaka i rukovoditelj ove komisije, potvrujem kao gore. Tako je! Ja fra Petar Pastirovi, bivi provincijal i opunomoeni generalov komesar izaslanik.

Moda godinu dana prije ove komisije, ali svakako poslije smrti generala Maksimilijana Petraa (24. kolovoza 1724), posjetili su Paunovia, aktivnog definitora i predstojnika rezidencije u Cerniku, provincijal fra Augustin Tuzlak ( a Salinis, Soljanin), bivi provincijal (1711 1714) fra Petar Pastirovi, Andrija iz Kutjeva, neposredni bivi provincijal, fra Anto iz Broda, definitor i stavili su mu na srce neka za101

moli (ut instaret) zemaljsku gospodaricu preuzvienu gospou Petra za proirenje samostanskog prostora i ujedno za peenje cigle. Quod et factum est! to bi i uinjeno! Onom redovnikom taktinou kojom se uvijek vrhunski odlikovao (ista modalitate religiosa qua summe semperque pollebat) Paunovi je uspio od udovice Petra dobiti vrt za sto svetih misa koje se imaju odsluiti na nakanu iste gospoe. Primopredaja tog tada danog zemljita po elji same Petraeve izvrena je sveano u prisutnosti stanovnika Cernika i opunomoenika reene gospoe Josipa Springinklee. Povrh toga Paunovi je dvojici Cerniana isplatio potkunice koje je od njih kupio. Bili su to Franjo Rui i Ante Mesar. Svaki je dobio po 15 forinti i ako u nie priloenim dokumentima stoji da su oni te potkunice poklonili (sponte cesserunt moe znaiti da su vrlo rado pristali na prodaju svojih potkunica). to vie Paunovi je i njihove kue dao prenijeti (transportari) na troak rezidencije i svakome jo dodao po 8 oka slanine, sto oka kukuruza (kukuriczae) i sto oka penice. Svjedoci te isplate bili su: Marko agovac, Ivan Jelini, Petar Sokoli, Matija Tievi i starac Nikola Drebri. Odlazei iz Cernika ostavio je (Paunovi) svome nasljedniku patru Andriji iz Kutjeva 40.000 cigle i 800 forinti koje je sam svojom marnou priskrbio za gradnju novog samostana od dobroinitelja iz raznih mjesta. Provincijski kapitul u Naicama (24. lipnja 1726) premjestio je Paunovia u Vukovar gdje je u svom trogoditu (1726 1729) kao predstojnik rezidencije uinio takoer ne malo dobra. Crkvu je iznova sazidao, jer je prije bila drvena (ecclesiam ex integro circummuravit, quia antea fuerat lignea). U jednom krilu samostana presvodio je u gornjem katu 6 elija, u donjem pet, potpuno ih zavrio i osposobio za stanovanje, razumije se: nabavio i sav namjetaj (cum fornicibus in integrum usque ad cohabitationem perfecit supellectilibus etiam omnibus intellectis (Chronicon 61 62).
Izvjetaj o proirenju gradilita, o kupovini potkunica za gradnju novog samostana i crkve u Cerniku te o vrtu i darovanom ljiviku to smo ga naveli prema Chronicon Bosnae nadopunjuje cerniki kroniar fra Marko Zliar. Njegovo pisanje pada u godine 1768. i 1769. Prepisuje iz starog protokola za koji ne znamo kud je nestao i nadodaje u novi protokol unatrag ono to smatra najvanijim. Da nije toga to je on napisao u kronici, ostali bi bez najvrijednijih podataka iz 18. stoljea. Dokumenat o vrtu dobivenom za sto misnih intencija prepisao je Zliar doslovno. Druga tri dokumenta (jedan o potkunicama, dva o livadama) navodi samo po sadraju. Govorei o potkunicama kae liar da je

102

uro Dugonjevi (ovoga Chronicon ne spominje): meus desideratissimus avunculus, meae matris frater uterinus et germanus moj neprealjeni ujak, roeni i pravi brat moje majke, prepustio (Paunoviu) svoju kuu i vlastiti vrt s ostalim to se nalazilo okolo na potkunici. Ta je potkunica sezala do polovice sadanje crkve po duini, dok je preostali dio potkunice bio uz crkvu s one strane gdje je toranj i tako djelomino ulazio u sadanji vrt kraj crkve. Antun Crnojlovi (Czernoijlovics, u Chroniconu Mesar) dao je prostor svoje kue gdje su sada velika kapija i zahodi (spacium suae dcmus ubi modo magna porta est et loca necessaria). Franjo Rui dao je svoju potkunicu (fundum) koja se nalazila ondje gdje je sada samostanska tala. Po duini potkunice su sezale unutra dokle see samostanska zgrada. liar navodi kako stoji u dokumentu da su potkunice poklonjene ne znajui za ono to pie Chronicon. Iz kojeg razloga je navedeno da su potkunice poklonjene nije nam poznato. Po liarevom pisanju vidi se da je prvotni prostor to su ga franjevci zauzeli krajem 17. ili poetkom 18. stoljea sezao od polovice crkve po duini do junog krila samostana ukljuivo, od vrtia uz potok pred samostanom pa dokle je samostan na zapadnoj strani. Sve drugo pribavio je buduem samostanu Paunovi (1725).

Dva dokumenta govore o livadama. Livade, kae se tu, ne samo one koje su franjevci kupili, nego i one koje su od pamtivjeka sami kultivirali, uslijed nemara samostanskih i provincijskih poglavara, oduzeo je samostanu mrzitelj franjevakog reda gospodin Ljubibrati Jefto, pukovnik gradike regimente, ovjek podosta opak i raskolnik grkog obreda. Bilo je to godine 1763. Tako samostan sada nema druge livade nego ovu brdsku pod samostanskim ljivama koje se prostiru sve do vinograda i ume, narodnim jezikom zvane gaj, a u kojoj se s trudom i marom samostana uzgajaju hrastova stabla (I, 204). liar s dosta ogorenja baca krivnju i na franjevake poglavare i na Ljubibratia za ono to se sigurno dogodilo po nareenju viih vlasti. I na drugom mjestu liar naglaava da je vojna krajina oduzela samostanu tri velike livade pa samostan kosi sijeno na ovom brdacu pod ljivama. Zatim nastavlja: Na vrhu brda nalazi se vinograd koji je zapoeo saditi mnogopotovani pater Andrija Kutjevac (Kutievacz), a zavrio ga, ovako kako ga je sad vidjeti, prije 40 godina graditelj (extractor) ovog samostana, nadasve revni i neumorni potovani pater Mihajlo Paunovi. Ovaj vinograd okruuju sve do poljske ceste tek porasla hrastova stabalca s nekoliko veih stabala sa zapadne strane koje je odgojio i s velikom brigom uvao mnogo hvaljeni blage uspomene potovani pater Paunovi (I, 201 202). Upravo u vrijeme kad se liar trudio da to vie vanih stvari prenese iz stare u novu samostansku kroniku, morali su se cerniki franjevci godine 1768. po nareenju viih redovnikih vlasti iz Rima, a u ime obdravanja svetog siromatva, odrei i novog velikog vinograda iznad
103

samostana i onog drugog na podruju pripojenom vojnoj krajini kojega su imali od vremena Turaka. Oba su vinograda predana cernikom vlastelinu kao apostolskom sindiku samostana i zemaljskom gospodaru (I, 298). Vinograd koji je cerniki samostan posjedovao do godine 1978. u 18. stoljeu nije postojao. Njega je poeo saditi godine 1829. tadanji gvardijan pater Silvester Ninkovi na zemljitu koje je i poslije otkrojenog siromatva 1768. ostavljeno samostanu (I, 401 i dalje).
U dokumentu o sadanjem vrtu sve do lipa sada (1768) posaenih navode se i tri obitelji iz kojih potjeu franjevci Cerniani: Vuievi, liar i Vraari. U starom protokolu taj je dokumenat bio na 35. listu, a s druge strane istoga lista bila su ona tri ve spomenuta dokumenta unesena u novu kroniku samo po sadraju. Dokumenat o vrtu prepisan iz stare u novu kroniku na latinskom jeziku (I, 203204) U prijevodu glasi: Neka bude znano i objavljeno svima do kojih ovaj dokumenat stigne da je njezina ekscelencija gospoa Marija Ana barunica de Petra, roena barunica de Beckers, udova preuzvienog gospodina baruna Maksimilijana de Petra, vrt voar (hortum pomarium), od nekad sve do dana dananjega puki zvan Deburova baa, a koji lei sasvim blizu ovog cernikog samostana, posveenog svetim apostolima Petru i Pavlu, milostivo odluila prepustiti i predati i u puno vlasnitvo i na uivanje ovom samostanu tovanih otaca opservanata serafskoga reda provincije Bosne Srebrene s tom ipak obavezom da spomenuti potovani oci ostanu zadueni za njezinu ekscelenciju, kad umre, sluiti sto misa. Toj se obavezi, da je u zamjenu (za vrt) ispuni, potpuno podvrgao i ovaj prijatni dar za stalno prihvatio sadanji pater predstojnik potovani Mihajlo Paunovi, definitor dine provincije. Stoga je meni gore spomenuta njezina ekscelencija gospoa Ana barunica de Petra poslala posebnu zapovijed da mjesto nje i u njezino ime predam ovom cernikom samostanu ovaj vrt, takav kakav je s ogradom bio u posjedu ovog vlastelinstva i da (isti samostan) na licu mjesta uvedem u posjed (vrta). U elji dakle da udovoljim milostivoj odluci i zapovjedi njezine ekscelencije 4. svibnja 1725. stigao sam amo u Cernik i u prisutnosti gospodina provizora ovog vlastelinstva Vilima Costen-Millera i provizora Wolfegiani Ivana Adama Nunpergera pa i drugih stanovnika Cernika, poimence Matije ivkovia, Tome Lapazana, Petra Vuievia, Ivana Jelia, Tome Bursia, Ivana Senjo, ure liara (Slicsar), ure Luladia (Lulacsich), Matije Vraaria, Marka agovca, kao postavljeni opunomoenik njezine ekscelencije u ovoj stvari, vlau koja mi je povjerena, pustio sam i dao zauvijek u puno vlasnitvo i uivanje ovom cernikom samostanu mnogo tovanih otaca franjevaca provincije Bosne Srebrene. U znak tvrde vjerodostojnosti ove stvari potpisao sam ovo svojom rukom i potvrdio peatom. Dano u Cerniku, dne 5. svibnja 1725. Josip Springinkler, kontrolor poekog carskog provizorata te izaslani opunomoenik njezine ekscelencije, svojom rukom. Vrt o kojem se radi u ovom dokumentu samostan jo i danas posjeduje. To je baa iza crkve uz cestu prema urievoj ulici. Izvori i literatura: Arhiv franjevakog samostana u Cerniku 1723 i 1725. Knjige Paunovia u samostanskoj knjiici. Nekrolozi kapistranske provincije (Cernik, Naice i Poega). Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernekensis usque ad annum 1841.

104

Arhiv nadbiskupije zagrebake: Matice krtenih i vjenanih cernike upe. Bsendorfer Dr Josip, Diarium sive protocollum venerabilis conventus S. Crucis Inventae Essekini intra muros ab anno 1686. usque ad annum 1851. Pretampano iz 35. knjige Starina JAZU, Zagreb 1916. Bsendorfer Josip, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek 1910. Boitkovi Dr fra Jure, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala, Franjevaki Vijesnik 1935, 45 i posebni otisak, Beograd 1935. Fermendin P. Eusebius, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae, Starine JAZU XXII, Zagreb 1890. Jeleni Dr fra Julijan, Kultura i bosanski franjevci I, Sarajevo 1912. Mandi Dr o. Dominik, Franjevaka Bosna, Rim 1968.

Ivanagi (Kutjevac) pater Andrija (1726 - 10. studenog 1729) U samostanskoj knjinici u Cerniku ima dosta knjiga kojima se za ivota sluio pater Andrija. Po franjevakom obiaju na svakoj knjizi kojom se sluio napisao je svojom rukom: Ad simplicem usum (na jednostavnu upotrebu) s potpisom. Na dvjema njegovim knjigama naao sam potpuni potpis s prezimenom Ivanagi. Na knjizi: Domus Sapientiae Doctoris Subtilis Joannis Duns Scoti... a Fr. Guilielmo Antonio Brauczek... et Fr. Ernesto Schaff. .. Pragae 1663. koja se u knjinici nalazi pod signaturom 3 D-30 napisano je: Ad simplicem usum Vdi Pris Andreae Juanagich de Cuttieva, a na knjizi: Schola canonica seu universum jus canonicum a F. Bernardo Sannig ... Pragae 1692. (6 K-3): Ad usum simplicem Rendi Pris Andreae Juanagich de Kuthieua. Ivanagi kao i Paunovi morali su studirati negdje u Italiji. Jedan i drugi slue se knjigama na talijanskom jeziku (Quaresimale ... Prediche... Discorsi morali... Direttorio ...). Sve su to uglavnom knjige za sveeniku praksu: pravne, moralne, svetopisamske, katehetske, propovjednike, asketske, uz skotistike iz filozofije i teologije. Kod Paunovia opaa se jo i zanimanje za jezike. Na knjizi: Synonyma seu Dictionarium Polono-Latinum, Cracoviae 1722. (3 E-12) pie rukom: Ad simplicem usum (ime i prezime prekrieno i dodano): Anno 1728. die 8-bris 15. dono datus P. R. Michaeli Pauunouich, qui Conuentui Czernikiensi incorporavit librum hunc. Na knjizi: Sex linguarum Latinae, Gallicae, Hispanicae, Italicae, Anglicae et Teutonicae dictionarium, Ferrariae 1714 (6 B 4) pie: Ad simplicem usum Pris Mich. Pauunouich, studentis genlis donatus a Patre Carolo Veneziano. Po knjigama i po slikama nabavljenim za oltare cernike crkve vidi se da su Ivanagi i Paunovi imali dobre veze s Italijom, posebno s Venecijom.
105

Po dosad poznatim podacima Ivanagi se prvi put spominje u Poegi gdje je kao magister novozavjetovanika 12. lipnja 1708. blagoslovio kamen temeljac za novi franjevaki samostan. Zatim je tri godine (1710 1713) bio gvardijan u Petrovaradinu (Hoko 74). U trogoditu 1714 1717. bio je definitor. Prema Kaizeru (15) bio je 1718. poglavar poekog samostana. Vjerojatno je kao poeki gvardijan (1717 1720) na kapitulu u Visovcu 26. lipnja 1720. izabran za provincijala. Ve je reeno da je na tom kapitulu bilo i bure. Kroniari istiu da je generalni vizitator pater Franjo Borojevi vizitaciju izvrio na ope zadovoljstvo. No kad je sazvao kapitul u Visovac, iznenada se na kapitulu pojavio ibenanin pater Pavao Nikoli, doavi iz Rima s dekretom kojim se njemu povjerava predsjedanje na kapitulu. Budui da si je Nikoli to pravo isposlovao bez znanja i suglasnosti uprave provincije i jo k tome poeo izbornike navijati da njega izaberu za kustosa i druge njegove kandidate za provincijala i definitore, izazvao je s tim postupkom kod veine ogorenje tako da nijedan od njegovih kandidata nije izabran. Moda i zbog toga pokuaja kroniari posebno istiu da je novoizabrani provincijal pater Andrija iz Kutjeva: vir sanctae vitae, doctrina moribusque praeditus fuit optimis, mu sveta ivota, odlina znanja i moralnih kvaliteta. Zavravajui o njem svoje izvjetaje kroniari kau da je bio: homo prudens, sancte ducens vitam, sancteque munus sibi comissum exercuit, regularem disciplinam in aliquibus rebus in Provincia collabentem pristinae decori restituit, feliciter gubernavit, itinera multa et periculosa subiit. (razborit, sveto je provodio i ivot i vrio povjerenu si dunost, redovnikoj disciplini koja je u provinciji u nekim stvarima popustila vratio je stari sjaj, upravljao je sretno, mnoga je i opasna putovanja podnio). Nikoli se protiv izbora na kapitulu u Visovcu alio u Rim te su dva definitora dva mjeseca bila suspendirana. No im je provincijal poslao u Rim potpunije informacije i njihov je izbor priznat. Prvi sastanak definitorija odrao je provincijal Ivanagi u Zaostrogu 1. srpnja 1721, drugi u Velikoj 31. svibnja 1722. Na prvom su sastanku obnovljeni stari propisi da se duhovne vjebe imaju obaviti u svakom samostanu barem jednom godinje. Samostanskim je starjeinama nare eno da esto obilaze podrune upe, da paze na istou u crkvama i na redovniki ivot brae upnika. Jo je odreeno da se za redovnike kandidate ne smiju u samostan primati djeaci prije 13. godine. Stvorena je i odluka da provincija nee primati generalne vizitatore iz drugih pro108

vincija. Za ovog je trogodita u samostanu u Velikoj podignuta tkaonica sukna za redovnika odijela. Godine 1722. zapoela je gradnja vukovarskog samostana. Na temelju odluke Kongregacije za irenje vjere od 1. rujna 1722. generalni vicekomesar opservanata u Rimu fra Franjo de Altamura proglasio je 26. rujna 1722. provincijalni studij u Budimu generalnim uilitem prvoga reda. (Kritiki ispit, posebni otisak 134 135). U trogoditu 1723 1726. Ivanagi nastupa kao vikar zagrebakog biskupa (vicarius foraneus in spiritualibus). Godine 1725. otvorena je jubilejska godina po cijelom kranskom svijetu. Zagrebaki biskup dao ju je proglasiti i u slavonskim upama s time da svi moraju sa svojim krievima i zastavama (u procesijama) doi u Zagreb. Predosjeajui da bi to radi tegobe putovanja i prevelike udaljenosti Slavoncima bilo gotovo nemogue pater Andrija je kao vikar sam osobno otiao u Zagreb te isposlovao da se jubilejska godina za Slavonce slavi u Poegi kao glavnom gradu Slavonije uz uvjet da (za postizavanje oprosta) treba pohoditi tri poeke crkve: isusovaku itd ... vidi protokol onoga samostana (Chronicon 62). ini se da je uprava provincije poetak gradnje cernikog samostana proraunato povjerila patru Andriji upravo zato to je bio vikar zagrebakog biskupa. Peujski se biskup protivio podizanju samostana u Vukovaru i Mohau. Zagrebaki se sigurno nee protiviti svome vikaru. Juraj Branjug (1723 1747) ne samo da se nije protivio, nego je za gradnju crkve od svih dobroinitelja najvie dao. Kapitul u Naicama 24. lipnja 1726. postavio je za predstojnika cernike rezidencije i nasljednika Mihajlu Paunoviu starca patra Andriju Kutjevca. Na istom kapitulu izdan je dekret definitorija, (proitan i proglaen punovrijednim 24. lipnja 1726), kojim cernika rezidencija prestaje biti podlona velikom samostanu. Veliki gvardijan vie nema nikakve vlasti niti nad osobljem cernike rezidencije niti nad milostinjom koja se skuplja na blagdan svetoga Leonarda i na druge blagdane. Jedino e jo predstojnik rezidencije svake godine velikom samostanu pripravno isplatiti 100 forinti. Prepis dekreta uva se u arhivu cernikog samostana.
Decretum Vbilis Diffrii in Capilulo Nassicis die 24. Junii 1726. celebrato emanatum: Stantibus causis et rationibus in Vbili Difrio propositis ct bene hine inde agitatis de separatione et sejunetione Residentiae S. Petri Czernekini hactenus Convtui S. Augustini subjeetae, Vnbile Diffrium re mature considerata et rationabilibus causis perplexis De-

109

cretum faeit, ut effata Residentia in posterum absoluta et absque Ulla ingerentia aut dependentia Gvardiani Velicensis tarn quoad Festum S. Leonardi, seu Eleemosynam eo die colligendam, quam etiam quoad alias Solemnitates et Festa perpetuis futuris temporibus manere debeat: salvo tamen obligationis debito Centum florenos annuatim dicto Convtui a Praesidente Czernekiensi prompte exolvendi. Lectum et publicatum ac datum ex Aula Diffrii Anno, Die et Loco ut supra. Ita est . . . (slijede potpisi trojice definitora te vizitatora i predsjednika kapitula. Izabrani provincijal i jedan definitor valjda jo nisu stigli). Ego fr. Joannes Narancsch, Diffr. Prontiae. Ego fr. Stephanus, Diffr. Prontiae. Ego fr. Ioanncs de Straxemano, Deff. Prociae. Fr. Hieronymus Philippovich, Vis. et Praeses Capituli.

Pripreme za gradnju samostana Odluka graditi u Cerniku samostan i crkvu velebnijih razmjera mo rala je biti stvorena na meukapitulskom sastanku definitorija provincije godine 1724. ili iste godine nakon smrti baruna Maksimilijana Petraa na spomenutom ve izvanrednom sastanku u Cerniku. Predstojnik cernike rezidencije Paunovi odlino je izvrio povjerene mu zadatke: 1. Kupio je tri rezidenciji susjedne potkunice radi proirenja gradilita. 2. Od cernike vlastelinke udovice barunice Marije Ane Petra ishodio je dozvolu i za spomenuto proirenje gradilita i za samu gradnju: quae fundum pro extruenda nostra Ecclesia et Conventu liberaliter concessit. 3. Od iste barunice dobio je za budui samostan vrt s obavezom odsluiti za barunicu 100 svetih misa i vrlo prostran ljivik. Taj se ljivik po irini protezao iza cijelog samostanskog prostora s tri nove potkunice i dobivenim vrtom sve do vrha brijega: hortum et prunetum spaciosissimum ad montem extensum, prout inferius in attestatione patebit. Tada je to bio samo ljivik. Meutim je Paunovi odmah 1725. na vrhu brijega poeo uzgajati vinograd, a pod brijegom gdje je najvea strmina umu. Ve se u dokumentu od 14. listopada 1725. spominje vinograd unutar samostanske ograde. O poklanjanju ljivika nije prepisan iz stare u novu kroniku nikakav dokumenat. Ako je postojao, a vjerojatno je postojao, liar je smatrao nepotrebnim da ga prepisuje, jer je novi vlastelin Marko Markovi jednim dokumentom od 5. sijenja 1754. samostanu potvrdio sve dotadanje posjede koji su leali na podruju cernikog vlastelinstva. liaru se inilo da je za mirno posjedovanje ljivika dovoljno prepisati u kroniku samo taj Markoviev dokumenat. No unuci Marka Markovia ipak su godine 1802. pokuali dokazivati da je ljivik vlasnitvo vlaste linstva, a samostanu dan samo na uivanje (I, 332).
110

Dakako da dozvola za gradnju, proirenje gradilita, pa ni onih 40.000 cigle i 800 forinti to ih je Paunovi priskrbio, nije bilo dovoljno za poetak gradnje samostana. Zato je i novi predstojnik rezidencije pater Andrija Kutjevac nastavio najprije sa pripremama. U arhivu cernikog samostana uva se molba (supplex libellus) patra Andrije poslana u Osijek vrhovnom direktoru carske komore u kraljevini Slavoniji Aleksandru Ivanu barunu de Kallaneck. U uvodu molbe istie se blagonaklonost Kalanekova prema franjevcima... Ni sada, kad se radi o slavi Bojoj (pro honore Dei) ta se blagonaklonost ne mimoilazi: Zato se, eto, presvijetlo gospodstvo, obraam s molbom (recurro enixe rogans) vaoj dobrohotnosti kao naemu ocu i najmilostivijem patronu potsjeajui i na dano obeanje! Imamo namjeru onoj Bojoj kui u Cerniku dati ljepi izgled i one ruevine zamjeniti jakim zdanjem (Animus nobis est Czernikini domum illam Dei in meliorem redigere formam, et ruinas illas murorum sodalitate commutare) da toliko vrim pouzdanjem sluimo Bogu, koliko nam prostor boravka i molitve bude sigurniji. Ali kako spremnosti duha ne odgovara uvijek i mogunost, osobito u tolikim potrebama, u takvoj oskudici sredstava... ponizno molim milost presvijetloga gospodina ... da nam se udostoji dozvoliti paliti kre na komorskom podruju (ut nobis concedere non dedignetur calcem exurendi in territorio cemerali) ... osobito bi nam pogodno bilo kraj Baindola i Drenika, gdje imamo i namjeru s dozvolom i ovlatenjem vaega presvijetlog gospodstva poeti ono to molimo (sed praesertim commoditas non spernenda penes pagum Bachindol et Drexnik sese offert, ubi et animus est intentionem nostram fundandi in licentia et facultate Illust. Dnais Suae). Bila bi to ne mala pomo dana ... na slavu Boju, koja bi nas veoma zaduila ... Humillimus servus Fr. Andreas a Cuttieva, exprovlis et praesidens p. t. in loco nominato. Na poleini molbe nalazi se odgovor: Mnogopotovanomu patru molitelju vratiti s rjeenjem, neka se obrati carsko-kraljevskom provizoratu u Poegi kome je vrhovna komorska direkcija naredila da molitelju u svemu i koliko se najvie moe ide na ruku, ali samo pod uvjetom da se dozvolom koriste jedini cerniki franjevci koji su je molili. Essekini die 10. Xbris 1726. (U Osijeku, dne 10. prosinca 1726). Per Caes. Regiam Supremam Cameralem Directionem in Regno Slavoniae et Ducatu Syrmii (peat). Iz ovog se dokumenta vidi da Baindol i Drenik 1726. jo nisu pripadali Petraima. Petrai su 1707. kupili samo
111

jedan dio cernikog vlastelinstva. Preostali dio kupili su od carske komore godine 1727. liar pie u cernikoj kronici (I, 196) da je cernika rezidencija bila podlona velikom samostanu do godine 1727. (tamen tributana fuit Contui Velicensi usque ad annum 1727). Moda se te godine oslobodila i davanja onih 100 forinti. Poinje gradnja samostana 1728. Blagoslov temeljca zabiljeen je bez datuma samo s godinom. Anno vero 1728. Deo Largitore pro extruendo Contu primum lapidem fundamentalem ope et auxilio piorum benefactorum A. R. P. Andreas a Cuttieva ex Minister provincialis sub hac inscriptione in patena argentea hae litterae excisae positae ad lapidem angularem: Excellentissima Maria Anna Baronissa de Petrasch eiusque filio Josepho. Lapis primus ponitur pro Conuentu Reuerendis Patribus Franciscanis Bosnae Argentinae his praeside Andrea a Cuttieva, quem benedixit A. R. P. Nicolaus Genua S. J. Super. Resid. Possegiensis anno 1728. (I, 196). Godine 1728. zahvaljujui dareljivom Bogu, pomou i doprinosima pobonih dobroinitelja (postavio je) prvi kamen temeljac za gradnju samostana mnogopotovani pater Andrija iz Kutjeva, bivi provincijal. U ugaoni kamen stavljena je srebrna ploica s ovim natpisom: Za preuzviene Marije Ane barunice Petra i njezina sina Josipa postavlja se prvi kamen za samostan potovanim oima franjevcima Bosne Srebrene, kad im je predstojnikom bio Andrija iz Kutjeva. (Kamen je) blagoslovio mnogopotovani pater Nikola Genua, Drube Isusove, superior poeke rezidencije godine 1728. Poelo se s gradnjom junog krila samostana. Ivanagi je vodio gradnju samo godinu dana. Ve u jesen 1728. on vie nije vjenavao. Drugi su vrili sve upske ine. ini se da je bio bolestan, ali ne toliko da ga kapitul u untiu dran 28. travnja 1729. ne bi ostavio predstojnikom u Cerniku. Od ega je bolovao, koliko je godina imao ne znamo. Umro je u Cerniku 10. studenoga 1729. a pokopan je u Velikoj sigurno zato to franjevci u Cerniku jo nisu imali crkvu ispod koje bi bila kripta za ukop brae. Nekrolog biljei o njemu: bivi definitor, bivi provincijal, valjan redovnik (religiosus probus). Poeki nekrolog kae: vitae probitate et religiositate insignis, odlikovao se estitim i redovnikim ivotom. Kao
112

takav s ljubavlju je vodio brigu za tadanju veliku cerniku upu, za gradnju cernikog samostana. Na vrhu brijega iznad samostana nastavio je iza Paunovia ljivik pretvarati u vinograd.
Literatura: Arhiv franjevakog samostana u Cerniku 1725. i 1726. Arhiv nadbiskupije zagrebake: Matice krtenih i vjenanih upe Cernik. Boitkovi Dr fra Jure, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339 1735), Beograd 1935 (posebni otisak). Fermendin P. Eusebius, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae, Starine JAZU XXII, Zagreb 1890. Hoko Dr Emanuel, Franjevaka visoka filozofska kola u Slavonskom Brodu, Sarajevo 1977. Ivanagieve i Paunovieve knjige u knjinici cernikog samostana (vlastoruni potpisi Ivanagia i Paunovia na naslovim stranicama njihovih knjiga). Kaizer P. Ferdinandus, Cathalogus . . . Patrum superiorum conventuum provinciae S. Joannis a Capistrano, Budapestini 1896. Nekrolozi kapistranske provincije (Cernik, Naice, Poega). Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernekensis usque annum 1841.

Sokoli pater Nikola (1729 1730) Ve od 14. studenog 1728. veinu vjenanja u Cerniku obavlja pater Nikola Sokoli. On je nakon Ivanagieve smrti upravljao cernikom rezidencijom i upom do meukapitulskog sastanka u Sinju 20. svibnja 1730. Ne bi to ni znali da te godine u Cerniku nije bila biskupska kanonska vizitacija, koju je zapoeo 21. svibnja 1730. prepot uro Dumbovi. Jo vizitacija nije bila zavrena, ve je iz Sinja stigla vijest da je cernika rezidencija na sastanku u Sinju proglaena samostanom pa Dumbovi to stavlja u svoj izvjetaj: De curia parochiali. Curia parochialis in hoc loco nulla est, sed Patrum O. S. Francisci Minorum provinciae Bosnae Argentinae residentia quae recentissime in nuperima congregatione Szinyenski per decretum Capituli Generalis Mediolani celebrati anno proxime praeterlapso declarata est pro conventu formali cuius praesidens abhinc nomen gvardiani et titulum habiturus est. (O upnom dvoru. U ovom mjestu nema upnog dvora, nego rezidencija otaca franjevaca provincije Bosne Srebrene koja je u najnovije vrijeme (prije nekoliko dana) na sinjskom sastanku, prema dekretu generalnog kapitula odranog prole godine u Milanu, proglaena pravim samostanom i njezin e predstojnik odsada imati ime i naslov gvardijan).
113

Dumbovi ipak po obiaju i Sakolia zove gvardijanom. Pod naslovom: O upniku (De parocho) kae: Dunost upnika za sada (pro nunc, privremeno) vri multum venerandus pater Nicolaus Szokolich, huiusce Conventus Czernikiensis actualis gvardianus, zasluni propovjednik i prokurator koji zajedno s drugim patrima revno vodi brigu za due pouavajui ih u onome to je potrebno znati. Njima sam rekao ... posebno da bi se kapela svetog Leonarda... jer obiluje zavjetnim darovima i milostinjom (ex copiosissimo numero votorum et eleemosynarum) mogla sagraditi zidana ... Samostanska kronika sve do smrti Paunovia (1751) ne spominje ni jednog poglavara samostana u Cerniku osim Ivanagia i Paunovia. Tako ni o Sokoliu nema ni rijei. liar jednostavno kae da je poslije smrti patra Andrije iz Kutjeva gradnju cernikog samostana nastavio Paunovi. U vrijeme Dumbovieve vizitacije Paunovi je bio gvardijan i upnik u Poegi, a u Cerniku je upravljao Sokoli ne samo rezidencijom i upom nego i gradnjom. Dumbovi u svom izvjetaju kae da se samostan upravo iz temelja zie i da je ve podignut do prvog kata (qui actu ex fundamentis ex muro erigitur, iamque pervenit usque primam contignationem). Nekrolog biljei da je Nikola Sokoli umro u Velikoj 13. veljae 1736. Iz Dumbovieva izvjetaja Sakramenat potvrde u ovoj je upi primilo 4865 osoba. Znai toliko je bilo krizmanih upljana. O crkvenim starjeinama i zvonaru (De aedituis et campanatore). Zvonar je uro agovac, a dunost crkvenih starjeina vri sam pater gvardijan. O posjedima upe (De bonis parochiae). Ova crkva nema stalnih dobara osim jedne livade za kojih 15 kosaca, puki zvane Oki i jednog vinograda za kojih 30 kopaa na brdu iznad samostana. Uobiajena tolarina (De consvetudine stollae). Za krtenje daje se tri groa, za vjenanje domai daju 3 marijaa (tres marianos), stranci 6 marijaa, za sprovod (komitiva) redovito jedan sekser (sexenus unus). O Boiu i o Uzaau svaka kua daje ili suhog mesa (assatura) ili hljeb
114

ili novac, kako tko moe (secundum possibilitatem). Za uvod mlade (neonuptae) i ene poslije poroda daje se svijea. Lukno (De saponibus). Daje se hrana, ali mjera jo nije odreena. Otprilike po 10, 15, 20 oka. Svako selo daje godinje troja kola drva ili ako zatreba na zahtjev predstojnika upnika. Mota daje koliko tko hoe i moe. O oltarima i drugim stvarima u tadanjoj drvenoj crkvi Svetohranite je u sredini velikog oltara, dosta veliko, okolo naokolo obojeno. U njemu se na prostrtom istom tjelesniku nalazi ciborij s nekoliko posveenih hostija i jedna srebrna pokaznica sa zrakama i lunulom koja je jedina pozlaena. Crkva ima 4 oltara. Prvi, veliki, drveni, menza zidana, pokrivena s tri ista platna, ima portatile, antipendij od svile, 6 drvenih svijenjaka srebrno obojenih, 3 relikvijara, dva s papinskim peatom u sredini, trei svetog Augustina..., kri u sredini od mjedi, tri tabele: Sacri Convivii, lavabo i Evanelje svetog Ivana. Na tom je oltaru slika s okvirom (cum lista, s retablom) obojenim uglavnom crvenom bojom. Predstavlja Presveto Trojstvo kako kruni Bogorodicu, s anelima koji posluuju, ispod te slike je sveti Mihajlo Arhaneo koji gazi Lucifera i probada kopljem. S desne svetom Mihajlu je sveti Petar s kljuevima, s lijeve sveti Pavao s knjigom i maem u rukama. Iznad ove slike je slika svete Katarine. Pred ovim oltarom gori svjetiljka od graviranog lima (ex lamine ingravato). Sveta ulja uvaju se u tri spojene posudice od srebra, iznutra pozlaene i oznaene slovima O. C. U. Ova se posuda uva uvijek kod kue. Postoje jo 4 male od mjedi u kojima se po potrebi nose sveta ulja u sela. Drugi je oltar Blaene Djevice Marije bez grijeha zaete u drvenom pozlaenom okviru. Oltar je s desne strane ili sa strane evanelja. Menza je zidana, na njoj portatile pokriveno s tri ista platna. Kri u sredini drven i krii od mjedi, svijenjaka 4 drvena, posrebrena i tri tabele. Antipendium ex gossipio depictum. U sredini tog oltara nalazi se Blaena Djevica Marija... u ormariu sa staklenim vratacima... (o tome je kipu ve bila rije).
115

Trei je oltar svetog Franje Serafskoga sa slikom na platnu, kraj njega je slika Blaene Djevice Marije s malim Isusom u rukama i svetog Benedikta koji dri okovanog zloduha. Nad njima je slika svetog Ivana Krstitelja. Menza je zidana... svijenjaka dva od mjedi. Krii u sredini od mjedi... Ovaj je oltar s lijeve strane ili sa strane poslanice. etvrti je oltar u sredim crkvene lae, prislonjen na zid, posveen svetom Antunu Padovanskom. Slika je na platnu s okvirom areno obojenim. Menza drvena ... svijenjaka dva od mjedi... Kri u sredini od drveta ... Sveto posue i ruho. Kalea pet, dva od istog srebra, iznutra pozlaena, sa srebrnim patenama takoer pozlaenim, tri kalea imaju srebrne kupe, iznutra pozlaene, a noge su od bakra i pozlaene. est dobrih kazula, dvije crne, jedna svilena, a druge od obinog materijala. etiri ostale ... jedna novissima iz brokata, druga isto nova, bijela, ex damasco. Jedan pluvijal (novissimum) iz brokata bijele i crvene boje, posut s ruama i sline dalmatike... O starim crkvama (De antiquis Ecclesiis) Crkva svetog Nikole, biskupa i priznavaoca u Zapolju, zidana, u najnovije vrijeme potpuno je obnovljena tako da je ljepa nego u stara vremena (recentissime decentius quam antiquitus totaliter... restaurata). Ima tri oltara, sve tri menze zidane. Prvi oltar svetog Nikole, slika na platnu s ramom obojenom raznim bojama, dva svijenjaka od mjedi, krii od mjedi. Misno ruho donosi se iz Cernika. Sluba se Boja vri na sve blagdane i nedjelje. Drugi je oltar Blaene Djevice Marije na nebo uznesene, trei svetog Roka ... Crkva Svih Svetih u cernikom polju blizu sela Prve, na starim ruevinama u novije vrijeme podignuta zidanica (in campo Czernik prope pagum Pervcha super rudera antiqua ex muro noviter errecta) s drvenim tornjem i jednim blagoslovljenim zvonom. Ima tri oltara unutra, etvrti vani... Kapela svetog Leonarda iznad Cernika, drvena s dobrim krovom, bez tornja i zvona. Oltar jedan, rama oko slike raznobojna. Misnog ruha nema. Donosi se iz upne crkve.
116

Misa se slavi svake mlade nedjelje, na blagdan svetog Leonarda 6. studenog i u nedjelju nakon Uzaaa. Onamo dolaze ljudi iz najudaljenijih krajeva radi pobonosti prikazujui zavjete i milostinju ... Kapela svetog Ivana Krstitelja u selu Reetari, na starim ruevinama, drvena, zatvorena i blagoslovljena, s blagoslovljenim zvonom koje visi na etiri stupa... Kapela svete Barbare podno sela Reetari, nije zatvorena, nego kao bogomolja (oratorium), tu je i groblje neograeno. .. Kapela svetog Kria ispod sela Tisovca, na starim zidanim ruevinama u novije vrijeme iz drveta nainjena s tornjem i zvonom ... Groblje je ograeno ... Misnog ruha nema ... Kapela svetog Antuna Padovanskog u Petrovi Selu, drvena, s blagoslovljenim zvonom na 4 stupa... Kapela svetog Andrije apostola u Siicama, drvena, nainjena u najnovije vrijeme, toranj drven s blagoslovljenim zvo nom... Kapela svete Marije Magdalene ispod sela Baindol, drvena, nainjena u novije vrijeme na starim zidanim ruevinama: tri su zida drvena, etvrti sa sjevera je stari zidani. Narod kae da je to nekad bila kapela svetog Stjepana Prvomuenika. Tornja nema ... menza drvena, nad njom slika na platnu s ramom votane boje ... Groblje je ograeno ... Oratoriu m svetoga Martina uz cestu iz Poege u Cernik kraj starih ruevina u novije vrijeme nainjen iz drveta sa svojim ograenim grobljem ... Kapela svetog Stjepana Prvomuenika ispod sela Opa tovac, drvena, nainjena u novije vrijeme i dobro zatvorena, kraj nje se vide neke stare ruevine, nema tornja, menza drvena, groblje ograeno, misnog ruha nita ... Ruevine stare crkve svetog Grgura ispod sela Drenik. Kraj tih ruevina nainjen je oratorij od dasaka i tu se slui misa... Ruevine crkve svetog Ladislava kraj sela Otri Vrh, na brdu meu vinogradima ... Ruevine svetog Ivana Krstitelja blizu potoka Trnave iznad sela Dragali, gdje je oratorij slian prijanjemu...
117

Neke stare ruevine kraj puta koji vodi k svetom Leonardu na brdacu iznad, ali blizu Cernika (in cole prope supra Cernik). Tu postoje temelji nekog samostana i tragovi grobova. Sada su tu podignuta tri kria: u sredini Raspeti Isus, s jedne strane sveti Rok, a druge sveti Sebestijan... U brdima meu vinogradima ima krieva od lima... Kapela svetog Vinka muenika na brdu meu vinogradima ispod Cernika, drvena, dovrena i okreena bez tornja i zvona ... Statistika upe (De populo). U ovu upu spadaju sela: Trgovite Cernik s oko 100 katolikih kua. Po milosti Bojoj (Cum gratia Dei) nema ovdje nijednog raskolnika... Selo Reetari, isto katoliko, ima oko 30 kua. Selo Adamovci, isto katoliko, oko 18 kua. Selo Drenik, isto katoliko, oko 10 kua. Selo Duboac, isto katoliko, oko 8 kua. Selo Tisovac, isto katoliko, oko 12 kua. Selo Otri Vrh, isto katoliko, oko 10 kua. Selo Paklenik, polovica katolika, to jest 12 kua. Petrovi Selo, oko 30 kua. Laze oko 7 katolikih kua. Vrbje oko 30 kua. Godinjak oko 10 kua Bodovaljci oko 11 kua. Siice oko 15 kua. Ljupina, isto katoliko, oko 13 kua. Selo Prva, isto katoliko, oko 20 kua. Dragali, polovica katolika, to jest 7 kua. agovina, isto katoliko, oko 11 kua. Giletinci, isto katoliko, oko 8 kua. Podvrko, isto katoliko, oko 17 kua. Opatovac, isto katoliko, oko 11 kua. Banievac, isto katoliko, oko 8 kua. Baindol, isto katoliko, oko 16 kua. NB! Prije malo godina pripadalo je ovoj upi i selo Bogievci ukljuivi i Sedlaricu, ali radi siromatva samostana u Gradiki pri kljueno je onoj upi.
118

Godine 1746. Dumbovi sam spominje da je kod prijanje vizitacije (1730) izostavio selo Malu (izmeu Cernika i Prve) koje je tada bilo veliko (nakon kuge 26 kua) i Crnogovce (nakon kuge 10 kua. Izostavljeno je i selo Poljane, zatim Gunjavci i Brani, Kovaevac i Mai. upa Cernik obuhvaala je bez Bogievaca oko 30 sela. Gvardijani prvih dvadeset godina (1730 1750) PAUNOVI pater MIHAJLO FRANKO pater FRANJO IMI pater FRANJO PAUNOVI pater MIHAJLO KAI pater BARTOL SANKOVI pater STJEPAN BLAEVI pater PAVAO PAUNOVI pater MIHAJLO KATI pater GAPAR SEKLI pater ANTUN PAUNOVI pater MIHAJLO 17301732. 17321734. 17341735. 17351738. 17381739. 17391740. 17401741. 17411743. 17431745. 17451747. 17471750.

Prvi gvardijan cernikog samostana Paunovi pater Mihajlo Kao to je preutio Sokolia tako je samostanski kroniar preutio i svih sedam navedenih osim Paunovia. Nakon biljeke o postavljanju i blagoslovu temeljnog kamena junog krila samostana (1728) liar odmah nadovezuje: Quem tractum post mortem Andreae a Cuttieva prosecutus est R.P. Michael Pauunouich, ex custos et vicarius foraneus Eppi Zagrabiensis et ad terminum aduxit anno 1735. Hic tractus est a meridie in se continens Refectorium et sub eo Cellarium. In eo sunt posita omnia sub fornice, et cellae sunt sub utraque parte positae. (Ovo je krilo poslije smrti Andrije Kutjevca nastavio graditi potovani pater Mihajlo Paunovi, bivi kustos i vikar zagrebakog biskupa. To je krilo s juga, u njemu je blagovaonica i pod njom podrum. Sve je tu stavljeno pod svodove, a elije su sagraene s obadvije strane. I, 196). Paunovi je bio kustos u trogoditu 1732 1735. liar pie: bivi kustos, jer njegovo pisanje pada u vrijeme kad je Paunovi bio ne samo bivi kustos nego i pokojni.
119

Nakon Ivanagieve smrti zagrebaki biskup uro Branjug imenovao je svojim vikarom za Slavoniju Paunovia. Ve 20. travnja 1730. javlja biskup Paunoviu kao svom vikaru plan svoga putovanja po Slavoniji radi vizitacije i krizme. Pie da tog ljeta eli nadoknaditi to je radi drugih biskupijskih i dravnih poslova morao odgoditi: 15. svibnja bit e u Kutini, 16. svibnja stii e u Pakrac, gdje eli da ga vikar doeka. Ondje e plan dogovorno do kraja utanaiti. eli da obavi pohod i podijeli krizmu u Gradiki (na Savi), u Brodu, Cerniku i drugim vanijim mjestima. Na Duhove eli biti u Poegi, gdje bi primili krizmu svi iz one okolice. Iz Poege eli otii u Osijek da pozdravi generala i da bude ondje na blagdan Tijelova. Iz Osijeka misli u Naice, zatim u Viroviticu i proslijediti u varadinski generalat. Trai da se vikar pobrine za dovoljan broj sveenika prigodom dijeljenja krizme i za dovoljan broj ispovjednika koji e ispovjediti krizmanike. Vikar neka izvjesti biskupa kako stoji stvar s vojnikom pratnjom koju je radi osiguranja puta zatraio (Kopija pisma u samostanskom arhivu). Krajem svibnja 1730. Dumbovi biljei da se samostan u Cerniku upravo iz temelja zie i da je zidanje doprlo do prvoga kata. Prema tome gradnja poslije Ivanigieve smrti nije zastala, nego je i pod upravom patra Nikole Sokolia nastavljena, moda neto sporije. Meutim se uprava provincije pobrinula da vodstvo gradnje preuzme najsposobniji, i opet vikar zagrebakog biskupa, pater Mihajlo Paunovi. Njegovim e nastojanjem biskup Branjug postati najvei dobroinitelj u gradnji cernikog samostana. Fermendin (Chronicon 64) kae: 1730. coepit hie locus nomen adipisci conventus et primus gvardianus meruit numcupari RP. Michael Pavunovich et continuavit strenue aedificationem conventus in tantum, quod per suum triennium meridionalem partem perfectam reddiderit. (1730. ovo je mjesto postiglo ime samostana, a prvim je gvardijanom zaslueno postao potovani pater Mihajlo Paunovi koji je ubrzano nastavio i gradnju samostana tako da je u svom trogoditu juni dio zavrio.
Fermendin je mislio da se ova biljeka, preuzeta valjda od Velikanovia, odnosi na Vukovar. Zato je iza rijei: coepit hie locus u zagradu stavio: Vukovar. Za njim se poveo i Belavi (32) koji pie: On (Paunovi) je bio i prvi gvardijan vukovarski, jerbo je za njegove uprave vukovarska rezidencija proglaena samostanom. Ovo je oevidno krivo! Paunovievo vrlo zasluno trogodite u Vukovaru bilo je 1726 1729. untiki kapitul 1729. postavio je Paunovia za gvardijana i upnika u Poegi. I Dumbovi je u vrijeme svoje vizitacije 1730. Paunovia naao u Poegi kao upnika i gvardijana.

120

Niti bi zagrebaki biskup vukovarskog gvardijana imenovao svojim vikarom, niti bi uprava provincije vikara zagrebakog biskupa postavljala za gvardijana u samostanu koji je izvan podruja biskupije . . . Povrh toga vukovarski samostan uope nema junog krila. Ondje je crkva s june strane. Gradnja vukovarskog samostana poela je ve 1722. (Priprave za gradnju poele su 1719). Za prvi sprat nad blagovaonicom i kuhinjom kae se izriito da ga je podigao pater Marko Dragojevi do 1726. Zatim dolazi u Vukovar Paunovi koji je jedno krilo samostana uredio i potpuno zavrio do 1729. Paunovia je 1729. u Vukovaru morao naslijediti i opet isti poduzetni Dragojevi, jer savjesni cerniki kroniar Marko liar u kratkom opisu i povjesnom prikazu vukovarskog samostana za Vukovar izriito i jasno kae: Spomenuta je rezidencija proglaena samostanom 1729. na generalnom kapitulu u Milanu. Proglaenje je izvreno na prvom provincijskom meukapitulskom sastanku u Sinju 20. svibnja 1730. Prvim gvardijanom postavljen je potovani pater Marko Dragojevi (Dragoeuich) koji je svojom briljivou i radinou puno uinio da se (gradnja vukovarskog samostana i crkve) privede kraju (I, 193). Ovo nesvijesno potvruje i Belavi kad pie (11 12) kako su vukovarski franjevci godine 1732. uurbano radili na ureenju nove crkve, jer je stara bila ve u opasnosti da se srui: Sada bre bolje namjestie prozore, veliki oltar i kor u crkvi. Dne 17. studenoga 1732. vodei procesiju iz stare trone crkvice u novu uz veliku povorku sveenstva i naroda blagoslovio je gvardijan o. Marko Dragojevi novu crkvu te je tom zgodom prenesao i Presveti Sakramenat... U Vukovaru se, dakle, u to vrijeme gradila crkva, a ne samostan . . . Prema Kaizerovim nepotpunim ali pouzdanim podacima Paunovi je 1727. u Vukovaru, 1729. u Poegi, 1731 u Cerniku. U maticama cernike upe nalazimo da Paunovi u Cerniku krtava djecu: 2. srpnja 1730 , 9. i 25. sijenja .1731, zatim 18. veljae, 10. oujka, 13. svibnja, 15. listopada 1731. i 24. oujka 1732. Vjenava od 29. studenoga 1730. kroz isto razdoblje. U matici vjenanih uz svoje ime i prezime koji put dodaje: exdefinitor et vicarius foraneus, exdefinitor et gvardianus. Prema tome se Fermendinova biljeka nikako ne moe odnositi na Vukovar, a savreno odgovara Cerniku, gdje je gradnja junog krila zapoela 1728. Do kraja svibnja 1730. dolo se u gradnji do prvog kata, a onda je doao Paunovi i junu stranu samostana kao gvardijan nastavio, a kao kustos ili tek u drugom gvardijanatu (1735) zavrio.

U isto vrijeme, dok je vodio gradnju samostana, Paunovi je proirivao i dalje vinograd na vrhu brijega iznad samostana uzgajajui i umu na strmini ispod vinograda sa zapadne strane.
Franko pater Franjo (1732 1734) Po Kaizeru Franko je gvardijan u Cerniku 1732. U maticama vidimo da je krstio jedno dijete 4. studenoga 1732, a kod drugog krtenja 15. veljae 1733. potpisao se: gvardianus Franciscus Franko. Vjenava od 15. studenog 1732. I tu se potpisuje: Ego gvardianus . . . Franko. Nemamo izriite potvrde da je bio gvardijan dvije godine. Jednostavno ne znamo da li je 1733 1734. bio neki drugi gvardijan. Simi sigurno nije bio, jer je on upnik u Jazavici do 11. rujna 1734. Franko je umro u Bau kao vikar tog samostana 24. veljae 1737.

121

Sirni pater Franjo (1734 1735) Po Kaizeru Simi je gvardijan u Cerniku 1734. Neku je djecu krstio u Cerniku ve u vrijeme Ivanagia 1727. i 1728. Zatim godine 1735. Jesenska vjenanja 1734. obavio je pater Mihajlo Paunovi. Po tome se vidi da je i kao kustos boravio u Cerniku. Iz matica upe Jazavica doznajemo da je pater Franjo imi bio roeni Cernianin. Potpisuje se: Ego frater Franciscus Simich a Cernik. Njegovih potpisa u jazavikim maticama nema od 11. rujna 1734. do 15. srpnja 1736. Inae izuzev to razdoblje bio je upnik u Jazavici od 1730. do svoje smrti. Nekrolog: Jazaviczae in Slavonia, 9. aprilis 1749.

O Paunoviu kao kustosu provincije Bosne Srebrene (1732 1735) Gradnja prvog, junog krila samostana u Cerniku nije ila glatko. Izvori sredstava nisu bili toliko jaki, darovi dobroinitelja nisu stizali tako brzo da bi se moglo raditi bez zastoja. Bilo je i tekih prigovora i velikog protivljenja sa svih strana, naglaava cerniki kroniar. Moe se rei: Da nije bilo Paunovia, sve bi stalo. Njegov ugled i utjecajnost, njegova upornost i ustrajnost, spasila je zapoeto djelo. Gore spomenuti gvardijani bili bi bez Paunovia nemoni. Paunovi je i kao kustos vodio gradnju samostana. Paunovi je postao kustosom na kapitulu u akovu 24. kolovoza 1732. Nepune tri godine bio je po asti i vlasti druga osoba u provinciji. Zapisnik kapitula kae da je provincijal pater Ante Markovi iz Duvna izabran sa 36 glasova, a kustos sa 19 glasova. Ipak kroniari, posebno Velikanovi, i ovom prigodom mnogo hvale Paunovievu okretnost i uspjenost u poslovima. Kao kustos morao se dosta baviti poslovima velike provincije. Zato se nije smatralo zgodnim da bude u isto vrijeme jo i gvardijan u kojem samostanu. Previe i preesto bi bio odsutan. Tako je u to vrijeme (in suo custodiatu) bio poslan u Temevar da spasi tamonju rezidenciju. Unde conabamur extirpari odanle su nas pokuali iskorijeniti. Paunoviu je uspjelo uz nau rezidenciju u tvravi dobiti jo 40 koraka prostora: et obtinet 40 pasus spatii in arce penes nostram residentiam. Osim toga isti je kustos ove godine od nadbiskupa Pataia ishodio naoj provinciji izvanredno svjedoanstvo koje nam je ve jednom dobro posluilo, kad su nas optuili pred apostolskim komesarom (Chronicon 64).

122

PATAI HVALI FRANJEVCE Svjedoanstvo o kojem je rije napisao je kaloki nadbiskup Gabrijel Herman Patai 6. studenoga 1733. U pismu nadbiskup istie da je na temelju svojih linih zapaanja koja je sabrao o ivotu i radu franjevaca Bosne Srebrene gotovo svagdanjim saobraajem s njima kroz vei broj godina (per complures annos), najprije kao poeki prepot (cum prepositura posegensi potiti fuerimus), zatim kao srijemski biskup (1729 1733), kada su isti franjevci kao upnici nosili jedan dio njegovih tereta: zdravom i pravovjernom naukom, asnim i istim ivotom (morum gravitate et integritate), besprijekornim vladanjem (conversatione intemerata) i s takvim uspjehom u spasavanju dua da je prigodom vizitacija doivljavao najveu radost ne mogavi neto bolje poeljeti. Na temelju tog vlastitog iskustva Patai pismeno svjedoi za franjevce Bosne Srebrene: da su uvijek bili revni i marni u dijeljenju sakramenata, u propovijedanju rijei Boje, da su uvijek tono obdravali redovniko pravilo i disciplinu. Moda se tek tu i tamo naao koji nezadovoljnik meu njima koga je sama samostanska zajednica dovodila do popravka pa je o tome prodro glas i u svijet, ali, dodaje: zar nije i najsvetiji kolegij Krista Gospodina jedan uenik okaljao (Catalogus 190 192). im je postao nadbiskupom u Kaloi, Patai je osnovao sjemenite (1733). Na njegovu molbu provincija Bosne Srebrene dala mu je te godine lektora teologije patra Petra iz Lipe i lektora filozofije patra Emerika Budaja. Svojim osobnim teologom imenovao je patra Stjepana Vilova. Zato? Jer tvoju, Stjepane Vilov, vrhunsku strunost u raznim granama nauke (sublimitatis prudentiam in diversis Cathedris) s udivljenjem zapaaju ne samo oni unutar samostanskih zidina, nego i mi... (Catalogus 300). PATAI FRANJEVCE NAPADA Bile su to godine kad je provincija zaista imala velik broj izvanrednih ljudi koji su se odlikovali i znanjem i redovnikim duhom. Pa ipak poslije nepune dvije godine isti se nadbiskup u pismu na samog cara Karla VI (1711 1740) oborio na iste franjevce moda kao nitko ni prije ni poslije. Otkazao je i lektorima koje su mu dali. Uzalud su franjevci ispitivali koji je tome razlog. Domiljali su se da ga je moda uvrije123

dio provincijal, jer ga jednom zgodom nije posjetio. Razloge moemo pokuati otkriti tek mi danas. Sigurno je bila najvea teta za hrvatski narod to je Patai postao nadbiskupom u Kaloi. Kao takav on je mislio da mora postati i najvei Madar i madarizator. Nita mu nije bilo vie na srcu i nita nije toliko isticao u svojim govorima i propovijedima kao slavno marijansko i apostolsko kraljevstvo ugarsko. Roeni Hrvat Croatico genere natus istie sam madarski povjesniar Stjepan Katona, nadbiskup najhrvatskije nadbiskupije u Ugarskoj, kao najmoniji velika ugarskoga kraljevstva, pod kaznom od 12 forinti globe ili 12 udaraca tapom (sub mulcta 12 vel florenorum vel baculorum) zabranio je govoriti hrvatski u Kaloi gdje se sve do tada govorilo samo hrvatski. I uspio je, kae Katona, da sinovi i unuci djedova koji se jo i sada mole Bogu hrvatskim jezikom, govore samo madarski (industriaque hac effecit ut quorum avi nunc etiam Illyrica lingua praeces ad Deum fundunt, filiique nepotesque nonnisi Hungaricam calleant (I, 72). Ovo je bio glavni razlog da Patai kao nadbiskup u Kaloi nije vie mogao trpjeti franjevce Bosne Srebrene. Da postigne to si je preduzeo morao je franjevce Hrvate i ljubitelje hrvatskoga naroda maknuti i postaviti upnike koji e narod madarizirati. To se u velikoj mjeri i dogodilo. Katona navodi mnoge upe kaloke nadbiskupije u kojima je nekad bilo toliko Hrvata, toliko Slovaka, toliko Njemaca ..., a zatim dodaje: jam omnes Hungari sada su ve svi Madari (II, 309 etc.). Osim toga Patai je svakako elio da kao nadbiskup ima sve upe u svojim rukama, a ne da ih dri u svojim rukama franjevaka provincija. Zato 30. srpnja 1735. pie caru: Zasluge franjevaca steene pod Turcima nisu ipak tolike da bi smjele ograniavati vlast biskupa koji ima dovoljno svog klera. Jo manje su tolike da bi franjevci suprotno svojim zavjetima i svome duhu smjeli sebi ovjekovjeiti upnike beneficije. Kako je sam car u nekom pismu u kojem franjevce uzima u zatitu napisao neka se franjevci ostave na upama, dok si ne sagrade samostane ... Patai vapi: tim gradnjama nikad kraja, ak i iste samostane iznova grade jo vee, a mogli su ih sagraditi mnogo zgrui milostinju iz tolikih upa. Patai govori o upama kao o upnikim beneficijima pa i kod franjevaca vidi samo tenju za upnikim dohocima, zgrtanje milostinje za gradnju velikih samostana. Ni najmanje ne pokuava razumjeti onu
124

silnu elju franjevaca da i dalje ive s narodom i za narod onako kako su ivjeli u vrijeme bogumila i Turaka itavih 400 godina mnogo poticani, hrabreni i hvaljeni od samih papa. Ljubav toliko puta s najvieg mjesta priznata i pohvaljena traila je punu dosadanju mogunost da se i dalje ostvaruje. Sam Patai je tu ljubav kao srijemski biskup vidio, priznavao i u zvijezde kovao. Sada je trebao priznati barem to da su franjevci upravljali upama u vrijeme kad je zemlja jo bila poharana, narod osiromaen, bilo zbog velikog rata (1683 1699), bilo zbog Rakocijeve bune (1703 1711) i kad je stanovnitvo pod upravom ratne komore bilo iscrpljivano koji puta i vie nego od Turaka. Patai spominje i drugi, glavni carev razlog zato bi franjevci trebali ostati upnici: barem hrvatskom ivlju IZVANREDNA PRIVRENOST HRVATSKOG NARODA FRANJEVCIMA. Car je bar donekle potivao nacionalne osjeaje svojih podanika, a nadbiskup je iste osjeaje svojih vjernika gazio. Mjesto da dade odgovor na carevo miljenje, Patai tvrdi da duobrinik moe ljubaznim i uzornim ophoenjem predobiti i protivnike i da Duh Sveti duva gdje hoe i kako hoe, a svakako da duva vie, kad mu se moli biskupijski sveenik kojega Crkva odgaja za duobrinitvo, nego li kad mu se moli franjevac kojemu je glavno kor i torba, a briga za due sporedna. S porugom tvrdi sada da je glavna svrha sinova svetog Franje Asikoga kor i torba. Do kraja neshvaljiv postaje Patai kad pie: Jer ako se iz mojih ruku bude traila krv svega meni povjerenog naroda, kako u je opet staviti k prsima Spasitelj evim, ako imam pastire TUINCE ILI AK POTPUNO NEPOZNATE? Muno mi je zaista njima povjeravati svoju duu, jo munije Gospodinu polagati raun za njihovo duobrinitvo. Kako se to slae s onim to je napisao prije manje od dvije godine? Na kraju Patai moli cara neka ga uslia, to jest neka mu dozvoli mjesto franjevaca postaviti za upnike svoje sveenike. Katona kratko nadodaje: Patachichii praecibus delatum est Pataievoj je molbi udovoljeno. Imao je car daleko boljih izvjetaja o djelovanju franjevaca Bosne Srebrene, ali se bojao ozlovoljiti Pataia. Ugarska je nakon Rakocijeve bune bila jedva smireni vulkan, a Patai najmoniji ugarski magnat na kojega se car mogao sigurno osloniti. Lake je bilo rtvovati franjevce nego izgubiti tako monog vazala. to je postigao Patai 1735. to su od carice Marije Terezije (1740 1780) poeli redom dobivati i svi drugi biskupi. I samom bekom reimu vie su odgovarali biskupijski
125

sveenici povezani s dravnom tvorevinom negoli franjevci srateni izravno s nacijom. (Katona II, 224 227). Ovo smo naveli da se vidi kako dugo je vrijedio hvaljeni uspjeh naega kustosa Paunovia. Dioba provincije 1735. Godine 1730. mletaka je drava ponovno zabranila redovnicima iz drugih drava vriti bilo kakvu vlast na njezinom podruju. To je bio povod da su neki nezadovoljnici, kako kau stari kroniari, poeli traiti diobu provincije. Pismima u Be nunciju i u Rim isticali su i vie nego treba tekoe s upravom provincije u tri drave i nerede koji zbog toga nastaju. Iako veina brae nije bila za diobu, ipak se za diobu stalno radilo. Od ljeta 1733. radio je na tom i apostolski povjerenik fra Kajetan ab Interaquis, poslan poradi crnih izvjetaja koji su stizali u Rim. U provinciji nije bilo ni izdaleka toliko zla koliko ga je stavljeno na papire poslane vrhovnoj upravi reda, kongregaciji i Svetoj Stolici. To je posvjedoio i srijemski biskup Patai. Na prijedlog povjerenika provincija je dekretom od 22. sijenja 1735. ipak podijeljena na tri provincije: dalmatinsku (mletako podruje), bosansko-slavonsku i ugarsko-srijemsku s Beogradom. Primorska su se braa pomirila s diobom i ako se kae da je i tu veina eljela ostati s Bosancima. Diobu sigurno nisu eljeli izbjeglice iz Bosne kojih je jo bilo na ivotu. Sjevernu diobu naprotiv nitko nije prihvaao. Kao da je svima cijepala srce. Bilo je jo mnogo onih ijem je srcu Bosna neobino prirasla. Nema sigurno nijedne samostanske kronike u kojoj nije ispisan moto (I, 21): O CHARA BOSNA ARGENTINA, BOSNA VOCATA, COR ILLYRICUM AB OMNIBUS NUNCUPATA. DUDUM IN CAPTIUITATE MOERENS FATALE SUUM HIC PROGREDIOR EXITII TUI PRINCIPIUM. (O DRAGA BOSNA SREBRENA, BOSNA ZVANA, SRCE HRVATSKE OD SVIH IMENOVANA, DOK U ROPSTVU ALI SVOJU SUDBINU, OVDJE PRIKAZUJEM POETAK TVOGA PADA). Ni razgranienje provincije nije odgovaralo. Slavonci su na sva usta vikali: SYRMIUM EST PARS SLAVONIAE SRIJEM JE DIO
126

SLAVONIJE. Kad je k tome novoimenovani provincijal bosanskoslavonski fra imun Meci samih 8 dana nakon imenovanja i proglaenja diobe umro, svi su jednoduno ustali protiv diobe. Tako je dolo do novoga dekreta od 26. svibnja 1735. i provincija je podijeljena samo na dvije provincije. Sjeverna je naime dioba otpala. Braa su novi dekret doekala s neopisivim veseljem sa svirkom i pjesmom (I, 239, Kultura 139 140). Ipak ni ovo jedinstvo nije dugo trajalo. Braa u turskoj Bosni osjeala su sve jae da uprava provincije u Budimu za njihova pitanja nema ni smisla ni vremena. Zato su Bosanci ve 1740. pokuali dobiti svoju samostalnu upravu. Nisu je dobili tada nego tek 8. lipnja 1757. Toga dana od Bosne Srebrene odijeljeni su svi samostani sjeverno od Save i Dunava i od njih je stvorena nova provincija svetog Ivana Kapistrana. Veliki ljubitelji Bosne u tim su samostanima ve bili izumrli (I, 282, Kultura I, 142 143). Paunovi je prestao biti kustos provincije ve po dekretu od 22. sijenja 1735. Te godine, kako to istie liar, potpuno je zavrio gradnju junog samostanskog krila u Cerniku. (I, 196). Sve tri godine kao kustos bio je lan samostanske zajednice u Cerniku. On tih godina u Cerniku obavlja krtenja i vjenanja. Uprava provincije bira ga ponovno za cernikog gvardijana. Paunovi pater Mihajlo (1735 1738) im je zavrio gradnju junog krila samostana, odmah je poeo spremati gradnju crkve. Novae Ecclesiae fundamenta posita sunt Anno 1736. Die 25. Julii et ad lapidem angularem sequentia in patena argentea expressa et lapidi imposita haec scriptura: Josepho Libero Barone de Petrasch, eiusque consorte, primus ponitur lapis pro Ecclesia Sanctorum Petri et Pauli R. R. P. P. Franciscanis Proviae Bosnae Argentinae sub Gvardiano R. P. Michaele Pauunouich MDCCXXXVI Die 25. Julii. Et priusquam haec patena imposita lapidi angulari, prius haec verba perlecta sunt coram populo. Omnia ad maiorem Dei gloriam et honorem Sanctorum Apostolorum Petri et Pauli Czernikini benedicitur Lapis angularis in Summitate Ecclesiae Fratrum Minorum de Observantia Prouinciae Bosnae Argentinae per A. R. P. loannem a Straxema127

mo dignissimum jam Ministrum Prouincialem atque excommissarium Visitatorem Generalem, assistentibus Patribus Reuerendis Michaele Pauunouvich, ex Custode Proae et actuali Gvardiano Conuentus Czernikiensis et Andreae Bennacsich Gvardiano Possegiensi, praesentibus Dno perillustri Georgio Xauerio Staer Administratore Dominii Czernikiensis et Dno perillri Ioanne Nunperger Controlore Possegano. In Lapide primo fundamenali impositae sunt sub inscriptione Ulsmi Dni Dni Icsephi Lib. Baronis de Petrasch Reliquiae Sancti Pacifici Martyris. Anno 1736. Die 26. Julii (I, 196 197). (Temelji nove crkve postavljeni su 25. srpnja 1736. godine. U ugaoni kamen stavljene su ove rijei, urezane na srebrnu ploicu: U vrijeme baruna Josipa Petras i njegove supruge postavlja se prvi kamen za crkvu svetog Petra i Pavla potovanim ocima franjevcima provincije Bosne Srebrene za gvardijana potovanog patra Mihajla Paunovia 1736, dne 25. srpnja. Prije nego je ploica stavljena u kamen proitane su pred narodom ove rijei: Sve na veu slavu Boju i ast svetih apostola Petra i Pavla. U Cerniku blagoslov ugaonog kamena u vrhu crkve Manje Brae opservanata provincije Bosne Srebrene po mnogopotovanom patru Ivanu Straemancu, bivem vrlo vrijednom provincijalu i generalnom vizitatoru, uz asistenciju potovanih otaca Mihajla Paunovia, biveg kustosa provincije i sadanjeg gvardijana cernikog samostana te Andrije Benaia, gvardijana poekog, u prisustvu upravitelja cernikog vlastelinstva presvijetlog gospodina ure Ksavera Staera i poekog kontrolora presvijetlog Gospodina Ivana Nunpergera. U prvi temeljni kamen stavljene su s imenom presvijetlog gospodina baruna Josipa Petra relikvije svetog Pacifika Muenika. Godine 1736, dne 26. srpnja). Poto su te rijei proitane, stavljene su zajedno s gore spomenutom ploicom u ugaoni kamen. Po zavretku funkcije svi su pozvani na tjelesnu okrepu u blagovaonicu gdje su u veselju, uz gruvanje topova, izreene zdravice: prije svega da dugo ivi preuzvieni i preasni gospodin uro Branjug, zagrebaki biskup, koji je svojom dareljivom desnicom najvie pomogao ovaj samostan i gradnju nove crkve kako e se nie vidjeti. I presvijetlom gospodinu Josipu Petra, zemaljskom gospodaru, koji je prije poetka gradnje obeavao zlatna brda za novu crkvu, ali su sva obeanja pala u vodu radi njegovih upravitelja gospotije i njihovih
128

lanih izvjetaja da e gradnja samostana i crkve gospotiju sasvim upropastiti. Ali Bog i Zatitnik mjesta te suradnja (asistentia) potovanog patra Mihajla Paunovia iji e spomen u ovom samostanu ostati vjean, uz pomo vjernika i gore spomenutog preuzvienog gospodina zagrebakog biskupa kojega je u duhovnim stvarima zamjenjivao u ovim stranama podigoe dva krila samostana i novu crkvu (I, 197: liar ovdje preskae slijed dogaaja i donosi opis crkve, zapadnog krila samostana, nadopunjava opis junog krila sve to je uinjeno brigom i nastojanjem patra Mihajla Paunovia. Mi emo te opise prenijeti u ovu povijest kad dou na red). Koliki je ugled Paunovi uivao u narodu vidi se i po tom to je iste godine kad je zapoeta gradnja crkve u Cerniku (1736) posebnoj komisiji u Poegi doveo iz ume 50 hajduka koji su svi pomilovani. U oi Antunova i na samo Antunovo (12. i 13. lipnja) 1737. zbog mnotva naroda, jer je stara crkva bila premalena, oltar je postavljen: in situ novae Ecclesiae (I, 39) na poloaju nove crkve. Tu se spominje i nesretni rat s Turcima (1737 1740) i kuga koja je u ove krajeve stigla 1739. I jedno i drugo mnogo je otealo gradnju crkve.
Kai pater Bartol (1738 1739) U godinu 1738. Kaizer stavlja dva gvardijana cernikog samostana. To je sigurno pogreka, vjerojatno tamparska. Kai je kao gvardijan u Cerniku umro od kuge (pestifera lue correptus) 20. lipnja 1739. Nije sigurno, ali ini se da nije postao gvardijanom u Cerniku prije 1738. Sankovi pater Stjepan (1739 1740) Prema Kaizeru Sankovi je nasljedio Kaia. Za njega se znade da je bio gvardijan u Naicama 1733, u Baji 1735. Od kolovoza 1737. sve do 1740. krtava djecu u Cerniku. Uz ime i prezime dodaje: a Gradisca. Bio je iz Gradike na Savi. U vrijeme biskupske vizitacije 1746. bio je upravitelj upe u Zagradu. Umro je kao upnik u Otoku: Ottokini in Syrmio, P. Stephanus Szankovich, eiusdem Parochiae administrator, qui fervidus Verbi Divini praeco extitit, et virtute orationis excelluit. Bio je vatreni navjestitelj Boje rijei, a odlikovao se i duhom molitve. Poeki nekrolog: Otok de familia Ilok (i upa i upnik pripadali su ilokom samostanu), virtute orationis cxcellens, post tres dies apparuit et pro animae suae refrigerio suffragia exoravit. Tri dana poslije smrti javio se te izmolio pomo za pokoj svoje due. Nekrolozi kau da je umro 5. travnja 1747. (neki krivo 1742), a Pavi (Ramus 267 268): 4. travnja 1747. Pavi opirnije pripovijeda kako je Sankovi oivio (reviviscit, 389): insignis vir pietatis, ac mirae mansuetudinis, charitatis atque affabilitatis. ovjek izrazite pobonosti, zadivljujue blagosti, dobrote i prijaznosti. Nekoliko dana poslije smrti u ilokom samostanu pokucao je na vrata sobe patra Jerka

129

ebelia koji je u vrijeme ruka ostao u sobi, jer ga je boljela noga. Na poziv da ue uao je u redovnikom odijelu. Bolesnika uhvati strah, zastao mu dah. elio je pokojnika upitati zato je doao, ali nije mogao od straha. Na to e oivljeni (redivivus): Molim te, brate, reci starijeini da dade sluiti za me jednu pjevanu misu i tri tihe, da se oslobodim muka koje trpim. Na to se vrati otkuda je doao. Bolesnik je i s bolesnom nogom kao bez due doletio u blagovaonicu i jedva doavi k sebi izvjestio to je vidio i uo. Ve slijedei dan udovoljeno je pokojniku i vie se nije javio. Blaevi pater Pavao (1740 1741) Za ovoga gvardijana ne bi nikako znali da nije u matici krtenih napisao: Sequuntur nomina et cognomina Baptizatorum sub gvardianatu R. P. Pauli Blaxevich. Slijede imena i prezimena krtenih za gvardijana patra Pavla Blaevia. Prema Kaizeru bio je 1733. poglavar u Fldvaru. Umro je kao upravitelj upe u Hanzabegu blizu Budima 10. veljae 1744. U tri godine tri gvardijana. U 18. stoljeu malo je koji gvardijan u Cerniku bio pune tri godine. Ne znamo zato, ali to sigurno nije pogodovalo ni upi ni samostanu. Sreom je tu do svoje smrti stalno bio Paunovi i vodio gradnju crkve i samostana. Zabiljeena su i njegova krtenja 15. studenoga 1738. (ex custos) i 8. listopada 1740.

Paunovi pater Mihajlo (1741 1743) U samostanskoj kronici imamo zabiljeeno kako je bivi provincijal i dekan provincije pater Ivan iz Straemana 15. studenog 1738. dozvolom zamjenika zagrebakog biskupa patra Mihajla Paunovia blagoslovio crkvu Preobraenja u upi Zagrade. Isti je dozvolom istoga 15. svibnja 1740. blagoslovio i crkvu svetih apostola Petra i Pavla u selu Tulnik vrindolske upe (I, 247). TORANJ U VELIKOJ. Za cara Karla VI. dne 2. lipnja 1740, kad je Sveta Stolica bila ispranjena, za provincijala Ivana iz Srijema i gvardijana patra Filipa urevia Velianina, brinim nastojanjem biveg provincijala i vrlo uvaenog dekana i seniora provincije Ivana iz Straemana blagoslovljeni su temelji i ugaoni kamen pod tornjem u Velikoj ... Na uljudni poziv dekana funkciju je sveano obavio pater Mihajlo Paunovi, bivi kustos i duhovni zamjenik zagrebakog biskupa uz asistenciju dvojice upnika: patra Stjepana iz Rame i patra Stjepana Skenderlia. Prisutni su bili pater Andrija Benai, definitor i mnogi drugi. Po zavretku funkcije u crkvi poaeni su svi sveanim rukom i istog se dana vratili...(I, 247 248).
130

Kapitul u Naicama 20. kolovoza 1741. postavio je za gvardijana u Cerniku po trei put Paunovia. Provincijal Filip Latri odrao je meukapitulski sastanak u Cerniku 13. svibnja 1742. Na taj je sastanak pozvao: sve oeve provincije, generalne lektore i (bive) provincijale. Pred ove je iznio mnoge prijedloge za vee dobro i diku provincije. Svi su se saglasili s njime. Prijedlozi su izneseni u okrunom pismu pod gornjim datumom (I, 271 272).
Kati pater Gapar (1743 1745) Ovaj dvogodinji cerniki gvardijan bio je prije dva puta predstojnik mohake rezidencije (1731. i 1741). Iz Mohaa je doao u Cernik i u Moha se vratio opet za predstojnika (1745). Bio je i gvardijan u Bau (1750, Kaizer 4 i 13). Smatra se jednim najzaslunijih poglavara mohake rezidencije koja je 1750. proglaena samostanom (Ramus 366). Umro je u Petrovaradinu 16. studenoga 1756.

Matica krtenih dokazuje da je Paunovi i u te dvije godine u Cerniku. Kako i ne bi! Gradnja cernike crkve, po liaru njegovo djelo, zavrena je upravo tih godina. I veliki je oltar tada ve podignut. liarev detaljni opis crkve sastavljen je kasnije, poslije Paunovieve smrti, kad je ve zavreno svih sedam oltara. Opis crkve i velikog oltara donosimo ovdje. liar je i sam pratio zavrne radove oko gradnje crkve. Bio je tada pater u Cerniku. Prvo njegovo krtenje zabiljeeno je 2. lipnja 1743. I dalje krtava do jeseni 1744. Nije udo da je kao roeni Cernianin oduevljen za Paunovia. liarev opis nove crkve u Cerniku Crkva je duga 20 i pol hvati, iroka 8 i pol. Proelje koje gleda na istok lijepo je ukraeno sa 8 kipova: Svete Obitelji (Familiae Sacrae), svetog Petra i svetog Pavla, svetog Franje i svetog Antuna i Mahajla Arhanela. Iznad proelja je slika svetog Florijana Muenika na limenoj ploi. Na proelju Crkve nalazi se ovaj natpis: ECCLESIA SANCTO PETRO DICATA PATRIBUS FRATRIBUS ORDINIS MINORUM PROVINCIAE BOSNAE ARGENTINAE ANNO DOMINI 1744. (Crkva posveena svetom Petru oima reda Manje Brae provincije Bosne Srebrene godine Gospodnje 1744). Crkva je po duini okrenuta prema sjeveru i s te strane odmah uz svetite (immediate ad sanctuarium) nalazi se toranj, dosta visok, pokriven s dvije kupule, crveno obojene. Iza
131

velikog oltara nalazi se sakristija s ormarom u sredini, s obje strane (udeenim) za uvanje svetog ruha i za oblaenje misnika. Iznad sakristije je kor s 29 sjedala i tri svijetla prozora. Tijelo crkve ima na proelju jedan veliki prozor, s juga tri, sa sjevera etiri. Toranj razveseljuje pet zvonova, dosta tekih, osobito najvee koje ima 8 metrikih centi. Crkva jo nije posveena. U sredini ima kriptu za pokojnu brau, krstionicu na kraju crkve sa strane Evanelja. Ima sedam oltara. Veliki posveen apostolskom prvaku svetom Petru. Veliki oltar Na prvom spratu (in prima condignatione) ovog oltara u sredini je svetohranite tako uzdignuto da se u njemu, iako je jedno ,u donjem dijelu (inferius) uva ciborij, a gornji dio slui za izlaganje pokaznice. Izraeno umjeno (ingeniose elaboratum), ukraeno srebrom, zlatom i drugim raznim bojama. Na sebi ima Janje koje dri zastavu, a oko sebe 4 anela. Na istom je spratu slika, dosta velebna (satis majestosa), prikazuje lik Krista Gospodina i dvanaest apostola. Petru koji se naklonio (Petro inclinato) Krist desnom rukom prua kljueve, a lijevu je podigao i govori: Petre, togod razrijei na zemlji, bit e razrijeeno i na nebesima. Oko tih su rijei tri anela, iznad anela trokut Trojstva i tri aneoske glavice. Sa strane poslanice drveni su kipovi: prvi svetog Ladislava kralja ugarskog, drugi svetog Emerika vojvode ugarskoga, trei svetog Martina koji kida dio od svog plata i daje ga siromahu to stoji kraj njega. Sa strane Evanelja (prvi je kip) svetog Stjepana kralja ugarskoga, drugi svetog Ljudevita Kralja, trei svetog ura Muenika koji s kopljem ubija zmaja, a do njega klei djevica kraljevna. Ovaj sprat krasi 6 stupova. Na drugom spratu ovog oltara u sredini je plemiki grb (Insignia Nobilitatis) preuzvienog i preasnog gospodina ure Branjuga, zagrebakog biskupa. Nije naslikan nego ukusno (eleganter) izrezbaren u drvu :gore jedna zvijezda i kruna na kojoj sjedi lav i u pandama dri drozda (turdum, vulgo branjug). Na vrhu je biskupska mitra i naokolo zavjese koje zajedno s grbom dre dva anela trubei u trube. Pod grbom je natpis: In honoreM sanCtI PetrI eX benlgnltate PraesVLIs nostrl Georgll BranIVg haeC Ara ereCta est atqVe obLata PatrilbVs FranCIs132

Canls In Cernek. (Na ast svetom Petru dobrotom naega nadstojnika ure Branjuga podignut je ovaj oltar i poklonjen oima franjevcima u Cerniku). Istaknuta slova zbrojena kao rimske brojke iznose 1744. Na ovom drugom spra tu sa strane poslanice stoje kipovi svetog Antuna Padovanskoga i svete Katarine Djevice i Muenice, sa strane evanelja svetog naeg Oca Franje i svete Barbare Djevice i Muenice. Taj drugi sprat dre 4 stupa. Na treem spratu ovog oltara u sredini je slika koja prikazuje Presveto Trojstvo kako kruni Djevicu Mariju. Na tom treem spratu sa strane poslanice mali je kip (statula) anela koji dri sidro, sa strane evanelja isto jedan aneo u podignutoj lijevoj ruci dri Srce. Na vrhu oltara je kip svetog Mihajla Arhanela s okovanim Luciferom pod nogama. Ovaj oltar ima antipendij od platna. U sredini je naslikan Spasitelj, a s jedne i druge strane sveti apostoli Petar i Pavao. S druge strane obojen je crno za spomendan svih vjernih mrtvih. Taj oltar ima jo dva antipendija od svile (sericea), jedan crvene, drugi bijele boje. Ovaj oltar i po stolarskoj i po kiparskoj (rezbarskoj), a najvie po slikarskoj umjetnosti, raznim bojama, srebrom i zlatom, vrlo ukusno ukraen (elegantisime ornatum) podignut je dareljivou i dobrotom preuzvienog i preasnog gospodina ure Branjuga, zagrebakog biskupa. Kod tog je oltara sa strane poslanice podium (scabellum) sa sjedalima za sveanu misu, slika svetih apostola Petra i Pavla na zidu i baldahin zlatnoute boje (flavi).
Primjedbe na opis: Proelje. Kip Svete Obitelji bio je ini se iznad vratiju, moda ondje gdje je danas franjevaki grb. Kip svetog Franje danas je u najvioj nii, gdje je nekad bio kip svetog Mihajla. Nie svetog Franje i svetog Antuna danas su prazne. Ni natpisa danas vie nema. Zvona je odnio prvi svjetski rat. Crkva je posveena 1777. Danas se u kriptu ispod crkve ne moe. Ulaz u nju je bio sa sjeverne strane crkve iz vrta, zazidan je 1939. O pokrajnjim oltarima kasnije. Veliki oltar, ovdje opisan, kao i sakristija koja je bila iza oltara i oratorij (kor) koji je bio iza istog oltara iznad sakristije danas vie ne postoji. Oltar je unitila vlaga. Zato je 1850. uklonjen zajedno sa sakristijom i oratorijem. Od starog oltara na novom su sve do danas samo slike. Krunidba Majke Boje i glavna slika. Ta slika danas ima s gornje strane zaokruenu ramu. Prije 1850. rama je gore imala barokne zavoje i lomove. Bila je neto nia. Zato je slici dodano (naljepljeno) neto vie platna i premazano bojom. Ista takva slika nalazi se na oltaru svetog Petra u franjevakoj crkvi na Trsatu. O izmjenama na novom oltaru bit e jo govora. Sam gvardijan Ilija Vrai koji je dao nainiti novi oltar priznaje da je stari oltar bio daleko ljepi. Novi je oltar podignut uz zadnji zid apside, dok je stari bio otprilike ondje gdje je danas oltar prema puku. Vrata koja danas vode iz sakristije u crkvu, vodila su nekad iz

133

samostanskog hodnika u sakristiju koja je bila u crkvi iza oltara. Isto je tako gore na katu zadnja najmanja sobica u novicijatu (kraj crkvenog zida) nekad bila hodnik iz kojega su vodila vrata u oratorij koji je bio u crkvi iza velikog oltara iznad sakristije. Udubina tih vratiju pretvorena je u zidni ormar. Sekli pater Antun (1745 1747) I za ovog gvardijana kadkad je krstio djecu u Cerniku excustos Paunovi. Brinuo se da novu crkvu po ondanjem obiaju ukrasi sa divnim baroknim oltarima, udno je samo da ga vizitator Dumbovi 1746. ne spominje ni jednom rijeju. Ipak je on bio vikar zagrebakog biskupa. O Sekliu pie Dumbovi: Upravu ove upe vodi sadanji gvardijan ovog samostana Antun Sekli koji ima 48 godina ivota, 32 redovnitva i oko 24 sveenitva. Ovom upom upravlja nepune dvije godine. (Druga je godina tek zapoela!). Filozofiju je studirao u gradu Premslie u Poljskoj, spekulativnu teologiju u Lavovu (Leopolitani in partibus Russiae). Ima knjige krtenja, vjenanja. . . Potpisao sam ih po obiaju, a ispit sam izostavio iz obzira to je gvardijan. Sekli je zadnje godine ivota proveo u Cerniku. Kao samostanski diskret potpisivao je mjesene raune primitaka i izdataka od kolovoza do listopada 1760. i od lipnja 1761. do studenog 1767. Umro je u Cerniku, 7. oujka 1768. kao sedamdesetogodinjak (septuagenario maior). Dumboviev izvjetaj poinje: Anno Domini 1746, Die vero 5. Julii visitavi Ecclesiam SS. Petri et Pauli in oppido Czernik noviter ex muro erectam satis amplam et elegantem, noviterque scandulis tectam cum suo campanili pariter murato, in quo campanae 5 . . . Ecclesia 2 habet portas, maiorem videlicet et 1. lateralem, sat iirmas et bene clausas, in qua altaria sunt 7, quorum 3 ad perfectionem plenam sunt deducta, in primis maius ex munificentia Excellentiae vestrae plane elegans, operis partim arcularius, partim statutariis speciose colorata est et inaurata... (daljnji opis, stilski moda bolji i krai, potpuno se slae sa liarevim). . . . ad infirmos in ciboriolo pariter argenteo, non vero deaurato, ast proxime ex ordinatione mea deaurando . . . Secundum altare od cornum Evangelii est Beatae Virginis immaculatae Conceptae pariter operis arculariis et statuariis eleganter depictum et inauratum . . . Tertium S. Rochi huic mox praecedcnti per omne simile . . . Residua vero 4 eiusdem sunt laboris non in adhuc depicta et inaurata ... a dextris post altare videlicet Beatae Virginis Mariae est altare Crucifixi, e regione eadem S. Francisaci Seraphici, tandem postrema a dextris S. Antonii Paduani, e regione S. Mariae Magdalenae. In hac Ecclesia est cathedra ex munificentia pariter Excellentiae Vestrae eiusdem laboris et elegantiae cuius est altare maius, ad quam aditur ex Conventu . . .

Dumbovi, eto, svjedoi 5. srpnja 1746. da je u Cerniku posljednjih godina podignuta nova crkva, zidana, dosta prostrana i elegantna i krov je ve (kako je onda bio obiaj) pokriven daskama. I toranj je zidan, u njemu ima pet zvona... Crkva ima dvoja vrata, velika i pokrajnja, dosta vrsta i dobro zatvorena, od 7 oltara tri su potpuno zavrena,
134

prije svega veliki, dar Vae Preuzvienosti, zaista elegantan i po stolarskom i po kiparskom poslu, lijepo obojen i pozlaen ... Za bolesnike (uvaju se hostije) u malom ciboriju, srebrnom, ali ne i pozlaenom, po mojem nareenju ima biti to prije pozlaen ... Drugi oltar Bezgrene, prvi do velikoga sa strane evanelja i trei svetog Roka sa suprotne strane, jednako elegantno izraeni, obojeni i pozlaeni, jedan drugome po svemu slini, potpuno su zavreni... Preostala 4 oltara, po izradbi jednaka prvima, jo nisu obojena i pozlaena. S desne strane iza oltara Majke Boje oltar svetog Kria, sa suprotne strane oltar svetog Franje, zadnji s desne strane svetog Antuna Padovanskoga, sa suprotne strane Marije Magdalene. Propovjedaonica u ovoj crkvi isto je dar Vae Preuzvienosti, iste izradbe i elegancije kao veliki oltar. Na propovjedaonicu se ide iz samostana. Dumbovi zatim napominje da u novoj crkvi jo nema ispovjedaonica ni krstionice. Za sakristiju kae da je za sada (pro nunc) u crkvi iza velikog oltara dok crkva ne bude sasvim (ex toto) gotova. Inae da se u sakristiji uva obilje misnog ruha i posua. (Izvjetaj 82). liarev opis oltara Majke Boje, svetoga Roka i propovjedaonice Sa strane evanelja ovog velikog oltara prvi je oltar Blaene Djevice Marije, bez grijeha zaete, sa slikom iste Marije Djevice, s desiia joj slika svetog Lovre Justinijana, mletakog patrijarhe, s lijeva slika svetog Tome Akvinskoga. Na ovom je oltaru sa strane poslanice kip svetoga Joakima i svetoga Ivana Krstitelja, sa strane evanelja kip svetog Josipa i svetog Ivana apostola. U sredim oltara je kip Blaene Djevice Marije, srednje veliine, zatvoren u staklu. Ovaj donji sprat dre 4 stupa. Na gornjem spratu je slika koja prikazuje svetu Anu kako ui Blaenu Djevicu Mariju i svetog Josipa (moralo bi biti Joakima). Sa strane poslanice na tom je spratu kip svete Luci je, Djevice i Muenice i jednog anela. Sa strane evanelja svete Elizabete Kraljice i jednog anela. Taj sprat krase dva stupa. Iznad toga sprata je Ime Marijino, izrezbareno i opkoljeno anelima, zrakama i oblacima. Oltar ima antipendij slikan u platnu, u sredini je slika Blaene
135

Djevice Marije, s druge strane je obojen crno to slui za spomendan svih vjernih mrtvih. Za blagdane ima svileni antipendij bijele boje. Podium je od drveta. Iza ovog oltara je propovjedaonica u koju se ulazi iz hodnika. Naokolo su na njoj kipovi etvorice evanelista i naslikana udesa svetog Antuna Padovanskog. Ima gore kupulu nad kojom je plemiki grb preuzvienog i preasnog gospodina ure Branjuga, zagrebakog biskupa i kraj grba dva kipa svetih naega reda. Na vrhu je kip svetog Petra apostola, prvaka uiteljstva (Principis Cathedrae). Ovu je propovjedaonicu dao nainiti preuzvieni i preasni gospodin uro Branjug. Sa strane poslanice velikog oltara prvi je oltar svetog Roka. Slika prikazuje lik istog sveca, s desne lik svetoga Fabijana pape, s lijeve svetoga Sebastijana muenika. Kraj svetog Roka psi dri u ustima krui. Dolje lei lik svete Rozalije Panormitanske Djevice, desnicom si podupire glavu, a u lijevoj dri kri, pod njom su prosute rue. Na tom je oltaru sa strane poslanice kip svetog Valentina biskupa i svetog Vinka Muenika sa zastavom. Sa strane evanelja sveti Bla koji u desnici dri svijeu i sveti Florijan Muenik sa zastavom. Ovaj sprat dre 4 stupa. Na gornjem je spratu slika alosne Majke s maem zabodenim u prsa i s mrtvim Kristom na krilu. Kraj nje sveti Ivan Evanelista i sveta Marija Magdalena. Sa strane poslanice na ovom je spratu kip svete Urule Djevice i Muenice i jednog anela, sa strane evanelja svete Apolonije Djevice Muenice i jednog anela. Na vrhu ovog oltara izrezbareno je Ime Isusovo, okrueno zrakama i oblacima i 6 aneoskih glavica. Ovaj oltar ima svoj antipendij: u sredini je na platnu naslikan lik svetoga Roka, a s druge strane je obojen crno to slui za spomendan svih vjernih mrtvih. Ima i svileni antipendij bijele boje za velike blagdane. Podium je od dasaka. Na ovom su oltaru majstori svaki svoje sve sjajno (splendide) izveli. Iza ovog je oltara slika Bezgrenog Zaea Blaene Djevice Marije s crvenom ramom, prenesena iz stare crkve, postavljena na stup crkve sa svojim zavjesama (cum suis ciratis), poklon preuzviene gospoe Petra.
Opaska na liarev opis Istih godina kad je uklonjen stari veliki oltar, uklonjena su i zadnja dva oltara: Svetog Antuna i Marije Magdalene. Na mjestu tih oltara podignut je na dva jaka stupa novi kor (pjevalite s orguljama). S oltara svetog Roka skinuta je slika istog sveca danas se nalazi u samostanskom hodniku i na njezino je mjesto stavljena slika svetog Antuna s

136

uklonjenog oltara. Tako je oltar svetog Roka postao oltar svetog Antuna. Na oltaru svetog Roka (danas svetog Antuna) nema vie kipova svetog Vinka i Florijana. Na njihova mjesta postavljeni su kipovi svete Janje i Lucije. Ondje gdje su prije bili kipovi svete Urule i Apolonije sada su kipovi svetog Ivana Krstitelja i svetog Ivana Evaneliste, uzeti s oltara Majke Boje, jer su na tom oltaru njihova mjesta ostala prazna. S oltara Majke Boje uklonjen je i kip Majke Boje (u staklu). Uklonjena je i slika Bezgrene koju je darovala barunica Petra. Mjesto slike danas je na oltaru svetog Antuna kip. Na oba oltara postavljena su nova svetohranita od majstora Ivana Jeranda. Inae su dananji pokrajnji oltari u cernikoj crkvi isti oni koje je dao izraditi pater Mihajlo Paunovi. Propovjedaonica nije onakva kakva je bila. Nema vie slika svetog Antuna ni kipova svetaca naega reda. Branjugov grb sa dva mala anela jo stoji. Na vrhu je kip nekog pape s tijarom i pastirskim kriem. Ispod kupole Duh Sveti kao golub, na rubu propovjedaonice franjevaka ruka s kriem. Na plohama u donjem dijelu izrezbareni su simboli etvorice evanelista.

Iz Dumbovieva izvjetaja 1746. Pod naslovom: Stare crkve, kapele i groblja izvjetaj je uglavnom isti kao 1730. U Zapolju su na zidanom tornju velike pukotine. Groblje oko crkve dobro je ograeno, ali obrateno ibljem i travom. Groblje kod svete Barbare sada je ograeno... Uz crkvu svetog Stjepana Prvog Muenika u Opatovcu nainjena je u novije vrijeme, to jest u vrijeme kuge kapela svetog Roka sa zvonom u drvenom tornju. Sveti Ivan blizu potoka Trnave iznad Dragalia s dva sela prije dvije godine pripojen je upi u Gradiki. Svakog etvrtka (od ureva do etve) ide procesija u kapelu svetog Vinka (ad quam diebus jovis non impeditis fieri solet processio). Crkva svetog Nikole u Zapolju ima vinogradi za tri kopaa. To je legat nekog kapetana. U Cerniku nema upnog dvora nego samostan ije je jedno krilo ve zavreno ... Statistika cernike upe 1746. Trgovite Cernik ima samo (dumtaxat) 60 kua, 200 vjernika koji su duni ispovjedati se, 20 ostalih. Ostale kue u Cerniku nakon kuge koja je harala prazne su i puste (reliquae enim per grassantem pestem factae sunt desertae). Selo Mala koje se dri Cernika, kod prijanje vizitacije izostavljeno, ima 26 kua, 100 obveznika za ispovijed i 15 ostalih. Reetari oko 70 kua, vjernika 170 vie 20. Adamovci: 10 - 80 - 15. Petrovo Selo: 46 - 208 - 30. Duboac: 7 - 30 - 0. Godinjak: 10 - 80 - 10. Otri Vrh: 12 - 50 - 0. Bodovaljci: 13 - 40 - 6.
137

Siice: Prva: Giletinci: Opatovac: Laze: Vrbje: Ljupina:

138

16 - 100 - 6. 22 - 100 - 10. 6 - 30 - 6. 14 - 100 - 15. 8 - 50 - 6. 30 - 120 - 10. 15 - 87 - 7.

Drenik: 16 (ili 10) 100 - 5. Tisovac: 11 - 80 - 10. Paklenik: 16 - 56 - 5. Crnogovci: 10 - 60 - 5. agovina: 13 - 70 - 8. Podvrko: 20 - 200 - 15. Baindol: 18 - 180 - 12.

Banievac sa Sinlijama (et contiguus eidem Szinlie inter Schismaticos): 10 40 5. Ukupno: 476 kua, 2324 obveznika za ispovijed i 251 ostalih. Gradiki su pripojena sela Dragali 25 kua i Poljana 7 kua. Izostavljena su sela Gunjavei, Brani, Kovaevac i Mai. Paunovi pater Mihajlo (1747 1750) Jedno predstojnik, etiri puta gvardijan u Cerniku, svega 13 godina. Tri godine predstojnik u Vukovaru, jednu godinu gvardijan u Poegi, tri godine lektor filozofije u akovu, tajnik, definitor i kustos provincije. Od 1730. do smrti je u Cerniku. Odavle putuje da izvri razne zadatke, ali glavni mu je posao briga za gradnju crkve i samostana u Cerniku. To je gotovo sve to znamo o njemu. U tri godine ovoga zadnjeg gvardijanata zavrio je ureenje crkve iznutra, pripravio gradnju i sagradio zapadno krilo samostana. Kao vikar zagrebakog biskupa u veljai 1747. ovlastio je patra Pakala Terzia, Cernianina, da jednu osobu primi u Katoliku Crkvu (Knjiga prelaza broj 1, Cernik). Dne 25. kolovoza 1748. Paunovi je predsjedao provincijskom kapitulu i izboru provincijske uprave u Osijeku. Prije toga obavio je vizitaciju cijele provincije kao commissarius visitator generalis provinciae Bosnae Argentinae (Ramus 100, Kronika I, 272: nostrae provinciae. Bila je to provincija Bosne Srebrene, a ne kapistranska kako stoji u nekrologu). Tri godine prije smrti ponovno je obiao ne samo Slavoniju, Ugarsku s dijelom dananje Rumunjske nego i Bosnu i Hercegovinu. etiri preostala oltara Drugi je oltar sa strane evanelja Svetoga Kria (Sanctissimi Crucifb), ne u slici, nego kao kip. Na ovom su oltaru sa strane poslanice kipovi svete Marije Magdalene i Marije Salome, sa strane evanelja alosne Majke i svetog Ivana apostola. Ovaj sprat dre 4 stupa. Na gornjem je spratu Svijet (mundus, zemaljska kugla), na njemu Duh Sveti, iznad Svijeta kip Gospoda Sabaot, prikazan u oblacima i zrakama sa 8 anela na objema stranama, sve izraeno u drvetu, i ukusno obojeno, posrebreno i pozlaeno. Oltar ima svagdanju povlasticu
139

od vrhovnog sveenika Benedikta XIV. Podium ima od opeka. Iza ovog je oltara slika svetog Antuna Padovanskoga, ukraena zavjetnim darovima od srebra koji vise na zidu sub cortina rubea. Trei oltar sa strane evanelja jest svetoga Antuna Padovanskoga. Slika prikazuje lik istoga sveca, kraj nje dva anela, nad njom tri anela koji dre vijenac cvijea nad sveevom glavom. Nad tim anelima dvije aneoske glave. Dolje isti svetac nosi Presveto pod baldahinom koji nose dva brata franjevca, magarac koji je pao na koljena i krivovjerac koji ga goni. S druge strane malena slika sveca koji kod mora propovjeda ribama. Na tom je oltaru sa strane poslanice prvi kip svete Katarine iz Bononije, u desnoj ruci dri srce, (drugi je kip) svetoga Roka.
140

Sa strane evanelja sveta Klara, u lijevoj ruci dri pokaznicu. Ova slika ima zelenu ramu (cortinam virideam) koju je nabavio upravitelj ove gospotije gospodin Antun Mihaly. Ovaj sprat krase 4 stupa. Na gornjem spratu je slika svete Katarine Djevice i Muenice, dri ma, a kraj nje je jedan aneo, dok joj drugi nad glavom dri lovor-vijenac. Na ovom su spratu s jedne i druge strane kipovi dvojice biskupa i dvojice anela. Nad ovim je spratom Srce Krista Gospodina, okrueno trnovim vijencem i zrakama s tri aneoske glavice i sa svake strane po jedan aneo koji kleca i klanja se Srcu. Antipendij je sa slikom istoga sveca, slikanom u platnu, s druge strane obojen crno, drugi je antipendij od svile bijele boje. Podium je nainjen od drveta. Na ovom je oltaru sve uinjeno vrlo ukusno (umjetnou) i kiparskom i stolarskom, a najvie slikarskom. Iza ovog je oltara krstionica nainjena od drveta i lima. (Sa strane poslanice velikog oltara) drugi je oltar svetog naeg oca Franje. Slika prikazuje lik istoga sveca i Krista Gospodina i Blaenu Djevicu Mariju i anele. Sa strane poslanice na istom je oltaru kip svetog Franje Solana koji krsti Etiopljanina, svetog Bernardina Sijenskog s Imenom Isusovim na zastavi. Sa strane evanelja sveti Jakob Markijski, dri u desnici kale iz kojeg viri zmija, sveti Ivan Kapistran, dri u desnici zastavu, u ljevici kri. Ovaj sprat krase 4 vrlo elegantna stupa. Na gornjem spratu sveti Ivan Nepomuk u desnoj dri kri, u lijevoj kvadrat, oko njega 10 anela, svaki dri u podignutoj ruci zvijezdu u oblacima i zrakama, izvan zraka sa svake strane 4 anela. Antipendij slikan u platnu sa slikom istoga sveca. Ima i drugi blagdanski od svile. Podium je nainjen od opeka. Iza ovog oltara visi na stupu slika svete Ane. Sa strane poslanice velikog oltara trei je oltar svete Marije Magda lene sa slikom koja prikazuje lik iste svete pokornice. Na istom oltaru sa strane poslanice stoji kip svetoga Pavla Pustinjaka, dri palmino stablo i nad njim gavran s malim kruiem u kljunu i svetog Dizme Razbojnika koji dri kri. Sa strane evanelja svetoga Antuna opata sa zvoncem u ruci, a kraj njega svinja i svetog Davida kralja s citarom. Ovaj sprat dre 4 stupa. Na gornjem je spratu slika svetog Jeronima Sveenika s kamenom u desnoj i kriem u lijevoj, a kraj njega lav. Na tom gornjem spratu sa strane poslanice slika je svetog Augustina biskupa i crkvenog nauitelja i jednog anela, sa strane evanelja Nikole biskupa i jednog anela. Na vrhu ovoga oltara je Srce Isusovo, okrueno trnovom
141

krunom i zrakama, s tri aneoske glavice i sa svake strane kip jednoga anela koji kleca i klanja se Srcu Isusovom. Antipendij ima kao i drugi pokrajnji oltari. Podium je od dasaka.
Opaske na liarev opis U opisu nije spomenuto Janje na knjizi sa sedam peata na oltaru svetog Kria. Isto tako ni Srce ovijeno trajem s plamenom koji bukti iz njega na oltaru svetog Franje. Slika svetog Antuna s darovima na stupu iza oltara svetog Kria i slika svete Ane na stupu iza oltara svetog Franje uklonjene su kao i oba zadnja oltara. Od ta dva oltara (svetog Antuna i Marije Magdalene) sauvana je do danas samo slika svetog Jeronima, a nalazi se u blagovaonici.

Zavretak liarevog opisa i smrt Paunovia Nijedan oltar nema vjenog svijetla (Lampadem) osim velikog i svetog Kria. Obadva su od mjedi, dosta velika i kotaju po 25 forinti. Svi ovi oltari imaju svoje oltarnike i svijenjake za obine dane, a posebne drvene posrebrene koji slue za velike blagdane. Svi oltari imaju i conuiuia. (Convivium gozba zvala se srednja kanonska ploa na kojoj je obino bila slika posljednje veere. Dumbovi 1730: tabella sacri convivii). Nova crkva i sve to se u njoj sada vidi plod je truda, mara i krajnje neumornosti potovanog patra Mihajla Paunovia ija uspomena i zbog samostana i zbog divnog ureenja crkve ostaje vjena, nitko mu se nee nai ravan, a dok je sve to radio, podnio je najvea protivljenja i od provincije od svjetovnjaka, ali je sve nadvladao i tada ga je Bog, da mu dade punu nagradu, pozvao u kraljestvo nebesko 17. oujka 1751. godine (I, 196200). Paunovi je bio franjevac dosta slian onima iz turskih vremena. Potivali su ga i hajduci, umski i drumski razbojnici. Vjernici bi mu uinili i dali sve to je traio. to se drugima inilo nemogue, njemu je bilo mogue. Radi uporne ustrajnosti u gradnji cernike crkve i samostana usred kuge i rata, razmirica i nedaa u provinciji nailazio je na velika protivljenja, no sve je podnio da zapoeto zavri.... Stari nekrolozi biljee njegovu smrt ovako: Cernikini in Slavonia: P. Michael Pavunovich, definitor et custos emeritus, olim huius Provinciae Commissarius Visitator - Generalis et Excellentissimi, Illustrissimi ac Reverendissimi Episcopi Zagrabiensis per Slavoniam in spiritualibus Vicarius Foraneus, 17. Martii 1751.
142

Na kroniar Marko liar zamjerio bi nam kad ne bi na rastanku s Paunoviem jo neto rekli i o samostanu. Hvalei Paunovia Zliar naglaava: duos tractus conventus et ecclesiam novam ad perfectionem deduxit dva krila samostana i novu crkvu zavrio je sasvim (I, 197). Tractus ve.ro ab occidente erectus est 1750. Time je liar naglasio da je Paunovi neumorno radio sve do zadnjih mjeseci ivota. Zatim nastavlja: U istom su (zapadnom) krilu elije samo s jedne strane. Kad bude, i ako bude. podignuto istono krilo (dum et quando fuerit erectus tractus ab Oriente), u njemu e elije biti s obje strane, a pod njima podrum i soba za vratara. Davi nam do znanja da je poslije Paunovieve smrti jo jedino istono krilo trebalo graditi (nacrt nesagraenog krila bio je tu), liar se najednom nesvijesno prenosi u vrijeme kad je pisao kroniku i kad je istono krilo bilo ve pod krovom: Ovaj samostan ima jedan klaustar, etiri hodnika, tri spavalita, etvrti je hodnik uz crkvu. S istone su strane zahodi (loca necessaria, nunici) i dolje i gore: gore 4 sjedala zatvorena daskama, dolje 4, ali otvorena. Gornji su (zahodi) presvoeni, donji pokriti daskama (sub asscribus). Kroz zahode protjee voda s brda da ih isti i neposredno utjee u potok koji protjee kroz trgovite. Do nunika u prizemlju su tri sobe,, a iza njih gornji podrum (gornji za razliku od donjeg podruma pod junim krilom koji je bio pod zemljom). U zapadnom su krilu dolje dvije sobe, zatim spremite za meso (conservatorium pro carnibus) i Petrova kua u koju se ulazi iz blagovaonice kroz kanabu, na tajnom mjestu, od koje neka najvie boanstvo svakoga izbavi (et Domus Petri, ad quam intratur ex dispensa Refectorii in loco secreto, a qua quemlibet liberet supremum Numen (I, 196). liar je ovdje zaboravio spomenuti stepenice. Ne spominje ni one u zapadnom, ni one u istonom krilu. Ne znamo kako su se braa uspinjala na prvi sprat, dok jo nije bilo ni istonog ni zapadnog krila. Po svoj su prilici bile barem privremene stepenice ispod onog jo i danas slobodnog prostora pod krovom uz zahode. Zahodi su dogradnja junom krilu. Ta je dogradnja, dok jo nije bilo istonog krila, s junim krilom inila klju okrenut prema jugu. Danas je to, kad se gleda s potone strane, jedna cjelina istono krilo samostana. Naprotiv kad se gleda iz dvorita, ve na prvi pogled vidi se da prvotna zamisao te dogradnje prema jugu nije ostvarena ili barem ne potpuno. Mnogi se ude, a neki i ljute, kad pod irokim krovitem vide sagraene uske prostorije zahoda, a uz njih zjapi natkrovljena praznina. Ispod te natkrovljene praznine nainjene su naknadno niske prizemne prostorije: danas je tu praonica, donedavna je na istom mjestu bila drvarnica s glavnim ulazom u podrum onaj ispod junog krila. Nad tim glavnim ulazom u donji podrum morale su barem do 1750. biti stepenice na prvi bat junoga krila. Kad je drvarnica pretvorena u sobu (prije 1960.) glavni je ulaz, u donji podrum ondje zazidan i nainjen novi ulaz u podrum iz dvorita. Conservatorium pro carnibus punica ili suionica mesa bila je tamna soba bez prozora do stubita u zapadnom krilu. Osim te sobe, kako je prizemlje dosta visoko, iznad dviju susjednih soba prema dananjoj sakristiji, bila su nainjena dva stropa. U prostoru izmeu dva stropa vjealo se meso da se sui u dimu koji je dolazio iz sobe uz stubite. U sobi bez prozora bilo je ognjite na kojem su se palili panjevi, granje i piljevina za stvaranje dima. Pokojni pater Eugen Kukina premjestio je suionicu mesa na tavan iznad istonog krila samostana, a staru je suionicu zajedno s dvije susjedne sobe 1939. pretvorio u upni ured (danas dvorana kranskog nauka) sruivi i onaj donji strop iznad dviju soba i zidove koji su sve tri sobe dijelili. Domus Petri je stari samostanski zatvor u koji su se zatvarali nepokorni redovnici i prestupnici. Uska, tamna i vlana prostorija ispod gornjeg dijela stubita i danas je takva kakva je neko bila jezovita i strana. U nju se ulazi iz blagovaonice kroz kanabu.

143

Iz kanabe su bile jo jedne stepenice u podrum koji je ispod cijelog junog krila. Njih je dao zazidati pokojni pater Klarencije Klari u svom posljednjem gvardijanatu u Cerniku (1945 1951). Samostanska kuhinja (u junom krilu) bila je prvotno vea nego je danas. Gvardijan pater Emil Crnkovi (1960 1966) dao je proiriti kuhinjsku spremnicu na raun kuhinje. Na zidu se jo vide tragovi prijanjih kuhinjskih vratiju, ali ta vrata nisu vodila ravno u kuhinju, nego u kuhinjski hodnii (ambitellum culinae) iz kojega se desno ulazilo u kuhinju. Gvardijan pater Bruno Breki (1966 1972) dao je nainiti novi upni ured (dvije prostorije) na ulazu u samostan na raun gornjeg podruma. Gvardijan pater Kruno Kanar (1972 1975) preuredio je sobe izmeu stubita i dvorita u istonom krilu za stan asnim sestrama. Druge ranije pregradnje bit e spomenute u toku povijesti. Izvori i literatura Arhiv franjevakog samostana u Cerniku 1730. Arhiv nadbiskupije zagrebake: Izvjetaji kanonskih vizitacija 1730. i 1746. Knjiga prelaza upe Cernik. Matice krtenih i vjenanih upe Cernik i upe Jazavica. Nekrolozi kapistranske provincije: Cernik, Naice i Poega. Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernekensis I. i II. Belavi o. Placido, Povijest samostana i upe vukovarske, Vukovar 1928. Boitkovi Dr fra Jure, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala, Franjevaki Vijesnik 1935, 7 8 i posebni otisak, Beograd 1935. Csevapovich P. Gregorius, Synoptico-Memorialis catalogus observantis Minorum provinciae S. Joannis a Capistrano, Budae 1823. Fermendin P. Eusebius, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae, Starine JAZU XXII, Zagreb 1890. Jeleni Dr fra Julijan, Kultura i bosanski franjevci I, Sarajevo 1912. Kaizer P. Ferdinandus, Cathalogus. . . Patrum Superiorum conventuum provinciae S. Joannis a Capistrano, Budapestini 1896. Katona Stephanus, Historia Metropolitanae Colocensis Ecclesiae, Pars I, Coolocae MDCCC. Isto: Pars II, Colocae MDCCC. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae. . . , Budae 1766.

Gradnja crkve svetog Leonarda

epevi pater Bernardin (1750 1751) Jedva 35 dana nakon to se Paunovi preselio u vjenost, dne 21. travnja 1751. blagoslovio je pater Ivan Straemanac temelje crkve svetog Leonarda. Bilo je to dok je gvardijanom u Cerniku bio potovani pater Bernardin epevi, no taj je svoj gvardijanat zavrio ve 20. svibnja iste godine. (I, 200). epevi je bio iz Dragovaca. Godine 1728. krstio je u Cerniku i uz svoje ime i prezime stavio: a Dragovci. Godine 1730. bio je upnik u Orahovici. Umro je u Cerniku 7. oujka 1758. Njegovo se prezime u ono doba pisalo: Xepcheuich.

144

iljagi pater Mihajlo (1751 1752) Zepevia je nasljedio potovani pater Mihajlo iljagi i gradnja je nastavljena (I, 200). Kaizer pie: Michael a Gradiska (7). I u matici krtenih u Cerniku godine 1734. potpisao se: Michael a Gradisca. Prije nego u Cerniku bio je gvardijan u Iloku (1749 1750) i u arengradu (1750 1751). Kaizer 11 i 18. Svagdje samo po godinu dana. Umro je u svom rodnom mjestu, u Gradiki na Savi, ve 8. kolovoza 1753. U nekrologu stoji da je Ssissliagich bio Lector Theologiae.

Benai pater Andrija (1752 1755) Na sastanku provincijske uprave u Somboru 24. lipnja 1752. izabran je za gvardijana u Cerniku potovani pater Andrija Benai, bivi definitor, koji je gradnju crkve svetog Leonarda dovrio. Dok se crkva svetog Leonarda gradila, bio je upravitelj cernikog vlastelinstva Antun Mihaly, ovjek po naravi opak (perversus). Omeo je mnogo toga to je trokove gradnje moglo smanjiti. Sva su naime sela obeala od svoje volje besplatnu radnu snagu, ali je taj posao u ast svetom Leonardu njegova zloba zabranila... Crkva je u svemu kotala 1489 forinti i 38 krajcara i to je plaeno iskljuivo samostanskom milostinjom (I, 200 201). Bila je to milostinja kapele.
U samostanskom arhivu nalazi se prepis spisa pod naslovom: Pritube protiv presvijetlog gospodina Mihalya (Puncta contra perillustrem D. Mihaly). Bez potpisa su i bez datuma, ali se iz teksta moe razabrati da ih je pisao gvardijan Benai: 1. Kako nije bilo dovoljno milostinje za gradnju crkve svetog Leonarda, htjeli smo gradnju odgoditi. No budui da me je zagrebaki biskup (Thauszy 1751 1769) ne znam na iji nagovor natjerao na to, a i upravitelj je Mihaly stvar pourivao, a narod se s oduevljenjem obeao i obvezao besplatno dovesti na gradilite sav materijal: grau, pijesak, ciglu, kre i drugo, puni nade zapoeli smo u ime Boje. No kad je trebalo poeti voziti materijal, upravitelj je silom natjerao narod da vozi ciglu u Poegu, gdje je valjda sebi mislio graditi kuu. ak i kad smo zamolili narod da nama vozi na blagdane (diebus festivis), upravitelj je iste s pandurima natjerao da voze ciglu u Poegu. Zbog toga smo oteeni za via od 200 forinti, jer smo morali plaati dovoz materijal (ljudima koji nisu bili podlonici cernikog vlastelinstva) i jo k tome uzdravati zidare koji nisu radili, jer nije bilo materijala. 2. upljani su nam se obvezali dati i besplatnu pomonu radnu snagu kod zidanja crkve. Upravitelj je i to sprijeio tjerajui iste ljude na izvanredne radove za vlastelinstvo, a kad je narod poeo ostavljati svoje poslove kod kue da nama pomogne, upravitelj se zaprijetio svakome tko se pojavi na gradilitu kaznom globe od 12 forinti ili 50 udaraca batinom. Radi toga smo takoer morali naruiti radnike za plau te izgubili daljnjih 200 forinti. 3. ak i radnike koji nisu bili njegovi podlonici, a mi smo ih naruili da nam za plau prave i peku ciglu, ometao je u radu 1 silom ih po pandurima odvodio u Poegu da rade za njega. Oni su odatle bjeali i sakrivali se po umaam, dok je naa cigla izloena kii propadala ili se nije mogla dobro ispei, jer je upravitelj spreavao dovoz drva koji smo mi ve unaprijed platili.

145

4. Radi reenoga bili smo prisiljeni ponovno paliti ciglu to je upravitelj i opet ometao tako da smo dobili 25.000 sasvim neupotrebljive cigle, a radnike smo morali ipak platiti, jer oni nisu bili krivi nego upravitelj. 5. Godne 1752. ee smo molili upravitelja da nam proiri prostor oko crkve (cintor). Konano je pred nekim biskupskim slubenikom koji se zvao Ivan (in praesentia cuiusdam Decimatoris Episcopalis nomine Ioannis) udovoljio naoj molbi. Mi smo na to dani nam prostor poeli ograivati. Upravitelj je ee na svoje oi vidio kako nai sluge rade taj posao i nikad nije nita protuslovio. Meutim kad je ograda bila ve umalo gotova, na sablazan naroda, da nas smuti i prezre, dao je ogradu sruiti i potpuno ukloniti. 6. I u naoj kui uinio nam je nasilje. Oruanom silom dao je odvesti nau najmljenu slukinju, a kad nam ju je njegov sin na nau molbu vratio, dva dana kasnije njegovi su panduri preko ograde provalili u na majur (allodium) i opet je odveli. Jo je doao i u samostan i digao neobinu viku na gvardijana i vikara sipajui nepravedne i nedosojne rijei bez ikakva obzira na nae redovnitvo. 7. Godine 1748. samostan je kupio od Mihalya 50.000 cigle. Ciglu nije htio dati dok mu nije izbrojen sav novac, a kad je novac imao u rukama dao je samo 41.800 cigli. Kao razog naveo je da mu nismo vratili posuena sita za prosijavanje pijeska. Tvrdio je da su sita bila nova, a nisu, jer su bila upotrebljavana kod gradnji tvrave. Nije htio uzeti u obzir Sto se i on sluio naim oruem kod paljenja krea i sa est naih kola za prevoz krea. 8. Dok sam bio u Poegi gvardijan (Benai 1748 1751), rekao mi je isti Mihaly neka naruim baladahin za Presveti Sakramenat to skupocijeniji se moe dobiti. Dao mi je u tu svrhu unaprijed 6 dukata. No prije nego je baldahin stigao u Poegu, uzeo je natrag 6 dukata obeavajui da e sav novac dati zajedno. Kad je baldahin stigao, hvalio ga je, obeavao da e novac dati, ali ga do danas nije dao. Baldahin je kotao 50 forinti i ostao neisplaen, jer ja kao franjevac nemam odakle platiti ga.

Uza sve to Benaiu je uspjelo crkvu svetog Leonarda dovriti. Crkva je dugaka Ili pol hvati, iroka 4, visoka 4 i pol, ima svod. Svetite je okrenuto prema sjeveru. Uz svetite s istoka nalazi se sakristija. Na proelju je iznad krova drveni toranj sa zvonom od 200 kg. Ima i kor nainjen od drveta. (I, 200). Poetak gradnje istonog krila samostana Kraj sve bezonosti upravitelja vlastelinstva Benai se nije dao smesti. Kroniar biljei: Andrija Kutjevac poeo je juno krilo, Mihajlo Paunovi ga zavrio do stubita u istonom krilu iskljuivo (et ad gradus orientem respicientes exclusive). Od reenih stepenica ukljuivo za ovo krilo koje gleda prema istoku sve do porte prema crkvenim vratima ukljuivo temelje je postavio potovani pater Andrija Benai 1753. (A schalis dictis inclusive pro hocce tractu orientem respiciente fundamenta posuit R. P. Andreas Bennacsich 1753. usque ad portam versus januam Ecclesiae inclusive (I, 295). Tako je kroniar ovdje spomenuo zajedno sva tri najzaslunija graditelja crkvenih objekata u Cerniku.
146

Markovii mjesto Petraa Benai je presretan to su Petrai upravo krajem 1753. (20. prosinca) cerniko vlastelinstvo prodali pukovniku Marku Markoviu koji je stigao iz Sombora gdje je bio i sindik franjevakog samostana. S velikim olakanjem biljei samostanski kroniar: Tune patres huius Contus quieverunt a persecutione Mihalyana. (Tada su patri ovog samostana poinuli od progonstva Mihalya). Sva briga Benaieva bila je sada da novi vlastelin franjevcima bude ne nepriatelj, nego veliki prijatelj i zatitnik. Ve 5. sijenja 1754. izdaje novi vlastelin sveano i dugako pismo kojim patru Andriji Benaiu, nekad definitoru, sada gvardijanu cernikog samostana i ostalim franjevcima, za mnoge njihove usluge, u ime svoje i u ime svojih nasljednika, potvruje za sva vremena sve to tog asa posjeduju na podruju njegovog vlastelinstva. Priznaje i potvruje i nain kako su do tih posjeda doli (I, 202 203). Za veu sigurnost cerniki su franjevci starca Marka Markovia izabrali za apostolskog sindika svoga samostana i ako su tada imali veoma vrijednog i dobrog sindika Cernianina Antuna ivkovia (I, 299). Kad je Marko Markovi umro (11. studenoga 1756), izabrali su si za sindika njegovog sina i nasljednika Stjepana (I, 294). Markovii su se ipak udostojali i boraviti u Cerniku.
Stopi pater Stjepan (1755 1756) Ovog jednogodinjeg gvardijana samostanski kroniar ne spominje ni jednom rijei. Da je bio gvardijan u Cerniku svjedoi Kaizer (7). Prema izvjetaju kanonske vizitacije godine 1746. bio je upnik u Pleternici. Od oujka 1766. do veljae 1768. potpisuje samostanske raune u Cerniku. Znamo jo o njem da je roen u Sibinju (a Sibinj) i da je umro u Brodu 1. prosinca 1775. navrivi 64. godine ivota i 46 godina redovnitva.

Benai pater Andrija (1756 1757) Benai je umro kao cerniki gvardijan 9. travnja 1757. etiri mjeseca prije osnutka kapistranske provincije. (16. kolovoza 1757. I, 282). Godine 1720 1723 spominje se kao upnik u Pleternici. U Poegi je bio gvardijan tri puta (1727 1729, 1736 1738. i (ujedno definitor) 1748 1751. za provincijala Ivana Srijemca (I, 244). Nekrolog kae da je bio: mansuetus et pius, blag i poboan. Poeki nekrolog: prudentia, mansueetudine et pietate celebris, na glasu kao razborit, blag i poboan. Teko razoaranje slavonskih franjevaca Ve za prvog Benaievog gvardijanata u Cerniku slavonski su franjevci doivjeli najvee razoaranje u svojoj povijesti. Novi
147

zagrebaki biskup Franjo Thauszy poinje franjevcima oduzimati upe: Poegu, Brod, Pakrac, Meuri i drugih 8 u Poekoj dolini i pod Papukom (I, 273 274). Nije vie franjevac biskupov zamjenik za Slavoniju. Od 1752. poeki subalterni konzistorij namjeta upnike i kapelane, vri upnike i kapelanske ispite. Franjevci su okirani. Nejde im u glavu to to im se dogaa. Kao u Kaloi tako i tu uzroke svemu vide u nekim zamjerkama koje su biskupu mogle posluiti samo kao povod da neku upu oduzme. Jedne zahvaa bolni strah, nee li im biti oduzeto sve to su sagradili. Nestaje radosti i zanosa u djelovanju, pogotovo u gradnjama. U kronikama biljee da je biskup: osor nationis et provinciae, praepotens inimicus (I, 280). Mrzi narod (nimalo se ne obazire na volju i duhovnu korist naroda koji eli da mu franjevci ostanu upnici), mrzi franjevce, vlada se kao premoni neprijatelj). Moda najtei udarac pogodio je slavonske franjevce godine 1756. Te iste godine kad je Benai ponovno postao cerniki gvardijan, biskup Thauszy oduzima franjevcima 14 upa u Posavini: Kraljevu Veliku, Jazavicu, Orubicu, Oriovac, Koba, Dubovik, Duboac, Vrhovinu, Sibinj, Garin, Podvinje, Lukaev amac, Svilaj i Kopanicu. Kao da bi htio rei da im je biskup zadao ranu na ranu, kroniar ponavlja kako je isti biskup ve 1753. incipendo a februario, poevi od veljae oduzeo franjevcima upe: Meuri, Pakrac, Skenderovce, Straeman, Kaptol, Pleternicu, Orahovicu, Voin, Vrindol, Zagrade, Brod i Poegu (I, 2.80). U Posavini ostale su franjevcima samo upa u Staroj Gradiki i cernika, na kratko vrijeme jo u starom opsegu. Kroniar jo istie da je biskup svoje sveenike odlino obskrbio: rebus mobilibus et victualibus (I, 280). Samostanski kroniar prvi put o Novoj Gradiki Kratko spominje osnutak Nove Gradike 1748, gradnju crkve. Zatim nastavlja: Dne 15. lipnja 1756. upnik iz Sia Horvat blagoslovio je temeljni kamen crkve svete Terezije u Novoj Gradiki. Postavljanju prvog kamena asistirali su: pater Antun Papuli, lector jubilatus, pater Andrija Benai, bivi definitor, gvardijan ovog mjesta i upnik s jo nekim patrima iz ovog samostana. Novoj crkvi darovao je biskup Thauszy dvije kazule, jedan kale, jedan ciborij i jednu pokaznicu (I, 280).
Matijevi pater Jakob (1757 1760) Kroniar biljei (I, 295): Preminulog Benaia nasljedio je pater Jakob Matijevi. Njegov nadglednik nad gradnjom (inspector aedificii )bio je mnogopotovani pater Filip

148

Radi, jubilarac. U tri godine podigli su zidove (zapoetog istonog krila samostana) do dva hvata u visinu iznad zemlje. Ova dvojica, i ako su bili odlini redovnici, radi neslaganja, isto su toliko ovom siromanom samostanu kodili, koliko i koristili, (hi duo viri religiosissimi huic pauperculo conventui tantum obfuerunt, quantum profuerunt, propter animorum disconvenientiam).

Dne 27. lipnja 1757. u 2 popodne bio je osrednji POTRES. No 7. srpnja eto drugoga koji je bio straan. Zbog jakog pomicanja tla udaralo je malo zvono u tornju. Na svodu crkve i na zidovima ostale su znatne pukotine. Evo novog posla za gvardijane (I, 281). Kanonska vizitacija 1758. Vizitator Paxy 7. travnja 1758. kae za samostansku crkvu u Cerniku: I ako je sagraena u novije vrijeme, ve ima vie pukotina na svodu, osobito u sredini svoda po cijeloj duini. Inae hvali crkvu i oltare (veliki i 6 pokrajnjih). Sve je isto: munde servatur. Pravo patronata moda pripada vlastelinstvu, ali jer ga do sada nitko nije vrio, o tom se nita sigurno ne moe rei. (Paxy nije znao da je pravo patronata nad upama imala i vrila franjevaka provincija). Svetohranite se dijeli u dva prostora: u gornjem se uva pokaznica, u donjem ciborij... Krstionica je na ulazu kod velikih vrata se strane evanelja, stolarska izradba kao kod tabernakula. Na njoj je kip svetog Ivana Krstitelja... voda je u bakrenom kotlu.... Ispovjedaonice jo nema ni jedne... Kapela svetog Leonarda nedavno je potpuno dovrena, dosta je elegantna... ima zidani svod, popoena ciglom, krov pokrit daskama, kor je drveni, dosta prostran, na njemu su smjetene stare orgulje... Oltar je jedan... vulgari quodam asseritio ornatu circumdata... s obinim nekim ukrasom od dasaka... toranj drveni, crveno obojen. Crveno je obojena izvana i cijela crkva. U tornju nema nijednog zvona. Ograda oko crkve dosta je prostrana i nova. Mise se ovdje obiavaju sluiti na blagdan svetoga Leonarda i u nedjelju unutar osmine Spasova. Sakristija je sa strane evanelja, zidana... pokrivena daskama, dosta prostrana... Od zadnje vizitacije kapela je imala 433 ugarska forinta i 31 krajcar milostinje koja je sva utroena... Crkvenog starjeine nema. Privremeni je (pro nunc) starjeina samostanski sindik Antun ivkovi. Njemu e se morati dati knjiga primitaka i izdataka da do budue vizitacije vodi raune kapele... upnik ovdje nije kanonski uspostavljen. Dunost upravitelja upe od 10. lipnja 1757. vri ovdanji gvardijan pater Jakob Matijevi,
149

ima 60 godina, sveenik je 37 godina. Studirao je filozofiju u Iloku i moralnu teologiju u Petrovaradinu. O kapelanima. Prvi je pater Vinko Bolesius, ima 40 godina, 20 godina sveenitva. Filozofiju je studirao u Poegi, moralnu teologiju u Temivaru. Protiv njega nije bilo pritube, na ispitu je lako odgovarao (in scrutinio commode substitit). Drugi je pater Leonardo iz Cernika, prezimenom Gergich, ima 51 godinu, 27 sveenitva. Filozofiju je studirao u Brodu, spekulativnu teologiju u Osijeku i Mantovi. Prema izvjetaju svojoj dunosti zadovoljava (muneri suo satisfacere refertur), in scrutinio pariter commode substitit, i on je lako odgovarao. Trei je pater Filip iz Jajca, ima 38 godina, sveenik je 18 godina. Filozofiju je studirao u Baji, spekulativnu teologiju u Ferari. Nikakve pritube protiv njega nema (nihil contra eum opositum), in scrutinio utique substitit, na ispitu je i on zadovoljio. etvrti je Jakob Terzi, ima 34 godine, sveenitva 12. Filozofiju i spekulativnu teologiju studirao u Padovi, na ispitu je bio slab (in scrutinio debilis compertus). Dunost zvonara vre klerici i braa conversi. Za taj trud samostan ne dobiva nita. Primalja se pokazala samo jedna, ali jer nije znala krstiti, nije odobrena. Preporuio sam da u svakom selu nekoliko njih dobro poue. Protiv gvardijana narod nije nita iznio, a ni gvardijan protiv naroda. Sa nesjedinjenima ive nai u Sinlijama, umetlici, Kovaevcu, Prvi, Petrovom Selu, Pakleniku i Mariu. Slijedi izvjetaj koliko u kojem selu ima: kua (prvi broj), sposobnih ispovjedati se (drugi broj) i vjenanih pari (trei broj). Cernik Reetari Bukovica Opatovac Sinlije umetlica agovina Mai Prva Ljupina Petrovo Selo
150

92 79 4 17 2 3 24 8 50 32 62

374 99 525 166 26 8 188 61 9 4 9 3 115 37 55 16 312 94 317 96 414 129

Mala Baindol Lisice Banievac Podvrko Giletinci Drenik Kovaevac Vrbje Siice Laze

39 35 6 10 32 16 23 9 61 34 16

170 251 33 87 336 71 163 41 454 264 141

59 86 12 25 114 18 52 14 147 82 49

Crnogovci Bodovaljci Gunjevci Paklenik Tisovac Svega 852

24 31 21 19 16 5516

139 227 152 85 104

43 79 55 29 33

Godin jak Adamovci Brani Otri Vrh Duboac

23 20 13 13 6

139 129 76 76 33

65 42 28 28 10

1731.

De capella stabali Neo Gradiscae: tabska kapela u N. Gradiki Kapela je zidana, pod svodom, ima i kor zidani, nadasve elegantna graevina (operis omnino elegantis), ali ne i zavrena, jer jo nema ni prozora, ni vanjskih vratiju, nije obukana ni obijeljena. Ni toranj nije dovren. Nema ni oltara ni propovjedaonice. Pod je od cigle. Duljina joj je 10 hvati i 4 geometrijske stope, irina 4 hvata i 4 stope, visina 7 hvati i 4 stope. Ograena je odasvud zidcm koji meutim jo nije dograen do potrebne visine. Smjetena je na samom trgu tako da onima koji dolaze iz Broda pokazuje proelje. Sakristije nema, nego e prostor iza oltara sluiti mjesto nje. Sluba se Boja sada, dok kapela ne bude dovrena, vri u sobi odreenoj za osnovnu kolu (pro schola triviali). To sam mjesto vizitirao 8. travnja 1758. Presveto se uva... Slubu kapelana vri tu pater Robert Lugert iz cernikog samostana. Filozofiju je studirao u Poegi, spekulativnu teologiju u Osijeku, svojim dunostima udovoljava, na ispitu je dobro odgovarao, nikakvih pritubi nisam uo protiv njega. Privremeno (hic et nunc) stanuje u nekakvoj sobi pod krovom uiteljske kue sagraenoj na francuski nain (more Gallico). Vlastiti stan nije mu ni podignut ni doznaen. Slubu uitelja za katoliku mlade privremeno vri Jakob Wagner, ima 29 godina, oenjen je, katolik, estita ivota, svojoj dunosti udovoljava, uenike kojih sada ima 16 marljivo upuuje u njemaku knjievnost i u tajne vjere... Za plau mu daje svaka kua u pukovniji po 1 gro: 3175 kua 158 forinti i 15 groa. Procesije: U Cerniku je na prvi prosni dan procesija ila do kapele svetog Roka, drugi do kapele svete Katarine (na starom groblju, trei dan do kapele svetog Vinka u vinogradima. Do kapele svetog Vinka bila je procesija svakog etvrtka (singulis diebus Jovis) od Uskrsa do Spasova. To je zabiljeio ve i vizitator Dumbovi 1746. Tko je uveo te procesije i kada? Narod na te etvrtke nije nita radio i smatrao je
151

grijehom taj dan raditi. Znamo da je carica Marija Terezija odredila da se taj nerad ukine. Zato Paxy u svom izvjetaju od 1758. pie: Sada je meutim biskupskim pismom nareeno da narod treba oduiti od slavljenja tih etvrtaka i da se narodu oglasi da u te dane moe mirne due, bez straha od grijeha, raditi teake poslove. Zatim dodaje: Poslije blagoslova polja na svetog Marka u (cernikoj) upi bude procesija s blagoslovom polja jo i u svakom pojedinom selu. Dakako da je bila procesija i na Tijelovo... Prigodom ove vizitacije u Cerniku Paxy je ostavio i svoja nareenja (Ordinationes...) Nareenja se uvaju u arhivu, a glase: 1. Kako se u ovoj upi svake nedjelje i blagdana mise slue u vie mjesta, neka gvardijan kao upnik za te mise odreuje patre koji su sposobni narodu dati dobru vjersku pouku o tajnama i lancima nae vjere, o Bojim i crkvenim zapovjedima, o koristi i djelovanju sakramenata, isto tako i o tajni misne rtve, kako to propisuje tridentinski sabor. Pouka mora biti jasna, ad captum populi, ne dulja od pol sata, jer iskustvo kae da duge pouke, isto kao i nejasne, narod niemu ne naue, nego su dosadne i ine Boju rije mrskom. Na svretku propo vijedi neka svaki put zajedno s narodom glasno, jasno i razgovjetno izgovore: Oe na, Zdravo Marijo, Vjerovanje, Deset i Pet zapovijedi, Sedam svetih sakramenata, Sedam glavnih grijeha, in vjere, ufanja i ljubavi. Neka se pobrinu da im konzistorij poalje tekst kojim se slue sve slavonske upe. Koji se toga ne bi drali neka se primjereno kazne. 2. Kako se priprostiji narod k pravoj i solidnoj nutarnjoj pobonosti ne moe drukije voditi nego vidljivim izvanjskim sredstvima, ve zbog toga, ali i zato to sami moramo ljubiti ljepotu Doma Gospodnjega, neka gvardijan upravitelj upe zajedno s kapelanima uznastoji selske kapele bolje dotjerati. Neka se brinu da kapele dobiju vie milostinje. Svaka kapela neka ima svoju kutiju kao kasu s dvostrukim kljuem, jednim kod crkvenog starjeine, drugim kod upravitelja upe. Svaka kasa mora imati i svoju biljenicu u koju se ima biljeiti svaki primitak i izdatak. Kod slijedee vizitacije da se ve pokau tako voeni rauni. Da se narod potakne na veu brigu za kapele, treba ga na to poticati lijepim i blagim rijeima, a ne silom i strahom. 3. Radi mnotva kapela ne nareuje se da do slijedee vizitacije budu sve obnovljene, ali svakako barem neke. Uostalom oevidno je da ova upa ima previe kapela pa nije mogue sve drati u redu. Kao
152

nedoline i suvine u kojima se odsad zabranjuje sluiti misa imaju se smatrati kapele: svetog Roka, Katarine i Vinka u Cerniku, Stjepana Kralja u Opatovcu, svetog Blaa u Baindolu, svete Barbare na groblju u Ljupini, svetog Ladislava u Otrom Vrhu, svetih imuna i Jude u Pakleniku, svetog Martina na groblju u Banievcu. Za priest bolesnika mogu se hostije posvetiti i u susjednom mjestu i prema potrebi nositi kud treba. 4. Kako su sela Laze i Bodovaljci vrlo blizu jedno drugome (vicinissimi), jedva etvrt sata udaljena, nareuje se da se kapela u Lazama ukine i da zajednika kapela bude ona u Bodovaljcima. Isto tako ukida se kapela u Crnogovcima da zajednika kapela bude ona u Godinjaku. Kapela na groblju kod Drenika, ima se popraviti. .. Reetari koji imaju dvije kapele (svetog Ivana i svetog Roka) neka sami odlue koju e zadrati, a koju kao suvinu napustiti. 5. Javni se krievi mogu podizati samo s potrebnom dozvolom, a dozvola e se dati samo ako selo ili neki privatnik pred vlastima (pred upravom pukovnije ili vlastelinstva) preuzme obavezu uzdravati kri. Da se ne dogodi da javni krievi budu na ruglo vjere. Konano se upravitelju upe nareuje da treinu milostinje koja mu pripada od svih kapela ne uzima prije nego istom kod slijedee vizitacije... Onda neka uzme najedno sve. Dano u Cerniku 12. travnja 1758. Ivan Krstitelj Paxy, generalni vikar zagrebakog biskupa za donju Slavoniju i vizitator. Nazivi kapela u krajikim selima cernike upe 1758. Zapolje svetog Nikole, Bodovaljci svetog Matthiae apostola, Laze svetog Jeronima, Crnogovci svete Lucije, Godinjak svetog Luke, Petrovi Selo svetog Antuna Padovanskoga, Otri Vrh svetog Ladislava, Paklenik (jedan sat od Petrovog Sela) svetog imuna i Jude, blizu Tisovca u groblju gdje se pokapaju i oni iz Duboca: svetog Kria, Reetari svetog Ivana Kristitelja i svetog Roka, Prva Svih Svetih, Vrbje svetog Josipa, Siice svetog Andrije, Ljupina na groblju svete Barbare, Mai svete Elizabete, (Dragali svete Ane, Poljane svetog Fabijana i Sebastijana), Nikakve kapele ne spominju se u Maloj, u Gunjavcima, Lisicama, Kovaevcu, Adamovcima, Branima i Dubocu.
153

Za milostinju u Zapolju kae vizitator da je posuena na sve strane. Ostale kapele gotovo nijedna nije imala nita milostinje. Crkveni starjeine nisu ni pokazali raune kapele nego su izjavljivali da kapela nema novaca. Neki se starjeine nisu ni pojavili. Osim gore navedenih bila je zabranjena sluba Boja i u kapeli svete Elizabete u Maiu.
Matijevi je na provincijskom kapitulu u Vukovaru 27. srpnja 1760. izabran za definitora. Umro je u Cerniku 12. studenog 1763. jo uvijek kao definitor, jer kapitul nije bio 1763. nego istom 17. svibnja 1764. Razlog: otegla se vizitacija provincije i trajala itavu godinu. Mjesto Matijevia bio je izabran za defintora pater Filip Radi, ali ga je vizitator i predsjednik kapitula pater Mansvet Dominkovi iz marijanske provincije na samom kapitulu rjeio definitorstva i makar samo za glasanje imenovao definitorom patra Ivana Lukia (I, 283). Nekrolog kae o Matijeviu da je bio esto gvardijan: U Budimu dva puta (1737 1740. i 1751 1752), po jedamput u Poegi (1741 1745), Brodu (1746 1747) i Cerniku (1757 1760). Moda je bio gvardijan i drugdje, ali nemamo o tom podataka.

Martinkovi pater Franjo (1760 1763) Roen u Gradiki na Savi. Godine 1746. bio ie upravitelj upe u Pakracu. Kroniar ga zove Franciscus a Gradiska i kae da je od materijala pripravljenog za gradnju samostana nainio talu do velike kapije i kovaku radionu u vrtu (domum fabrilem in orto). U to je vrijeme u samostanu bio odlian kova fra Gapar Buch. U knjizi samostanskih prihoda stoji: 25. 8bris (listopada) 1760: Donese Kovacs fra Gaspar ssto kocsie okiva Suhnau 8,85 forinti. 1. 9bris (studenoga) 1760: Doide ssto Gaspar okova osovinu Parochu Jazavicskom 0,85 f. 11. sijenja 1762: Donese fr Gaspar ssto Komedatu Konije podkiva 1,70 f. Od ovog gvardijana nadalje imamo sauvane knjige primitaka i izdataka samostana koje su svaki mjesec potpisivali samostanski diskreti (kuni savjet) i samostanski sindik ili njegov substitut. Pisanje prihoda (Introitus) i rashoda (Exitus) poelo je 7. kolovoza 1760. sub gvardianatu P. Francisci Martinkovich a Gradika. Martinkovi je umro u Cerniku kao gvardijan 28. proisnca 1763. Kroniar kae: sub tertio sui gvardiantus anno pie in Domino obivit. Nije to bilo u treoj nego u etvrtoj godini gvardijanata: pobono je u Gospodinu preminuo. Dne 28. svibnja 1761. poela je opet KANONSKA VIZITACIJA U CERNIKU. Za crkvu se kae da je gotovo u istom stanju kao u vrijeme prijanje vizitacije. Kapela svetog Leonarda je dovrena. Procesije u etvrtke od Uskrsa do Spasova ve su sasvim dokinute. upom upravlja od 7. kolovoza 1760. pater Franjo Martinkovi a Gradiska, ima
154

49 godina, 25 sveenitva. Filozofiju je studirao u Beogradu, spekulativnu teologiju u Budimu. Nitko nema nita protiv njega (contra nemo nihil). Milostinju kupi, zvoni i druge usluge ini Cernianin Stjepan Kapitanovi. Cernianka Marija Kumi proglaena je primaljom koja zna krstiti. Slijedi izvjetaj koliko koje selo ima kua: Cernik 89, Mala tada jo nepodijeljena 38, Opatovac 17, Podvrko 40, Banievac 12, Sinlije 2, Baindol 39, Bukovica 4, umetlica 2, agovina 24, Giletinci 14, Adamovci ili Zapolje 20, Prva 44, Kovaevac 9, Mari 8, Paklenik 22, Otri Vrh 13, Tisovac 16, Brani 12, Gunjavci 18, Godinjak 20, Laze 16, Reetari 77, Duboac 6, Drenik 23, Petrovo Selo 60, Voinci 7, Crnogovci 18, Bodovaljci 31. (Nema Ljupine, Vrbja, Siica i Lisica, a navedeni su neki Voinci). Svega ima 729 katolikih kua, 6881 dua, za ispovijed sposobnih 5048, za ispovijed i priest 4590, krizmanih 3600, vjenanih pari 1531. Grkog obreda u umetlici ima 18. kua. Pop koji tu ima sjedite upravlja i sa 34 kue u tabu kao i sa onih 5 u Sinlijama. Druga je parohija u Mariu gdje su 23 kue i stan popa (et popae habitatio) koji upravlja i sa 19 kua u Kovaevcu. Koliko ima nesjedinjenih u Petrovom Selu o tome nismo obavjeteni. De capella stabali Neogradiscae (28. svibnja 1763) Posveena je svetoj Tereziji. Lei blizu Cernika, eleganter et sime trice sagraena. Kapelan je pater Josip iz Gradike i to od 28. rujna 1760, ima 42 godine, 18 sveenitva. Filozofiju je studirao u Poegi, moralnu teologiju u Petrovaradinu. Slubu Boju vri na njemakom i hrvatskom jeziku. Vjeronauk dri svake subote. Nije propovjedao, jer da dri vjeronauk u koli. Reeno mu je da ima i takvih koji nejdu u kolu. Stanuje pored kole gdje su mu doznaene dvije sobice, mlin, podrum, spremnica i vrti dosta prostran (sat commodus). Pukovnija mu u ime uzdravanja (titulo victus) daje 4 forinta. Slubu uitelja vri neki mladi Andrija Hartz, rodom iz Kanie, ima 16 godina. Mandiki pater Hijacint (1764) Od Martinkovieve smrti (28. prosinca 1763) do kapitula u Baji 17. svibnja 1764. upravljao je samostanom i upom u Cerniku pater Hijacint
155

Mandiki s malo koristi (cum exigua utilitate) jetko primjeuje kroniar (I, 295). Ipak e Mandiki kasnije jo dva puta biti gvardijan u Cerniku. Meu spisima s njegovim potpisom u samostanskom arhivu uva se jedan koji savreno odgovara godini 1764, kad je on upravljao samostanom. Nakon to su godine 1763. cernikom samostanu oduzete sve livade koje su bile na podruju gradike regimente, Mandiki moli vrhovnu komandu da iste livade samostanu ostavi. Molba ili alba glasi: Od onog vremena kad su oci franjevci cernikog samostana preuzeli brigu za clue dobrog dijela Prve Gradike Regimente Slavonske Narodne Vojske, za tu je slubu samostan trebao u svemu sedam sveenika, osim onih koji su bili u samostanu. Pojedinci od te sedmorice (quorum singuli) sve do danas (hodiedum) vre duobriniku slubu, ne u jednom, nego u dva i tri mjesta (statio) koja su od samostana udaljena po tri i vie sati. Carske povlastice, kao to se to razabire iz priloene kopije, u suglasnosti s papinskim dispenzama, dozvoljavaju, ne ba izravno cernikim franjevcima, nego cijeloj provinciji, da u potrebi smiju imati posjede. Tako su eto i cerniki franjevci za vrenje duhovne slube meu vjernicima-vojnicima na podruju Prve Regimente u svoju korist dobili sjenokoe kao to slijedi: Prvo: kod mjesta zvanog Prva (ad stationem Pervcsa nuncupatam) dva su komada sjenokoe, svaki od prilike za dva kosca. Jednu od tih (sjenokoa) dobio je samostan od pokojnog vlasnika u zamjenu za gotovi novac u ime svetih misa i pogrebnih trokova koji su iznosili u svemu 9 forinti. Isto je tako dobiven i drugi komad u zamjenu za novac u ime tolarine. Drugo: Isti samostan ima jedan komad sjenokoe blizu mjesta Mai (penes stationem Marssichij dictam) na slian nain od naih starjeina (a superioribus) zauzet. I etvrti komad od kojih 20 kosaca kod mjesta Siice (ad stationem Sicsicze vocatam), nekad malen, dobiven u obliku zaklade, a kasnije, jer je samostan bio na to prinuden potrebama, vlastitim nastojanjem i trokom, prihvativi se krenja, proiren na toliki broj kosaca, kako se to jasno vidi iz protokola (starog!). Bez tih livada ne mogu se uzdravati ni samostan ni ivotinje (jumenta, misle se konji) potrebne za vrenje duhovne slube. U hitnim naime sluajevima pjeice bi se slabo previalo duhovnim potrebama vjernika i mnogo bi ih vie umiralo bez svetih sakramenata. Zato...
156

molimo vrhovnu komandu da nam te sjenokoe (terrae falcabiles), kao nekad tako i sad i u budue ostanu. U albi se jasnije nego u kronici navodi gdje su bile livade. Neuspjeh albe uzbudio je samostanskog kroniara... Meutim ve u sijenju 1765. cerniki franjevci gube ne samo livade nego i cijeli dio upe koji je bio na podruju vojne krajine.
Miloevi pater Marko (1764 1765) U knjigama primitaka i izdataka istie Miloevi da je za gvardijana u Cerniku izabran na kapitalu u Baji 17. svibnja 1764. Njegova uprava poinje s mjesecom lipnjom. Iloanin je (ab Illok). Kroniar ne kae nita dobra o njemu: Vir exiguae staturae, sed magnae astutiae (mali pti. velki kri). Samostanu nije koristio nita, nego vrlo mnogo kodio odnosei potajno razne stvari, ac relicto ingenti onere sacrorum (ostavio je velik broj neodsluenih misa). Zato je na meukapitulskom sastanku u Petrovaradinu 26. srpnja 1765. lien gvardijanata i stavljen za lana zajednice u Petrovaradin. Ovako je opisan i ako je i prije bio gvardijan u Bau (1752 1753) i poslije u svom rodnom Iloku (1767 1769). Umro je u Iloku kao jubilarac i concionator generalis u. 79. godini ivota i 61. redovnitva 24. veljae 1789. Nekrolog mu pie u pohvalu: pius et exemplaris, poboan i uzoran (I, 295).

Nova Gradika i Zapolje oduzeti franjevcima Godina 1765. bila je godina velike alosti i jada za cernike franjevce ve od prvog mjeseca. Dne 20. sijenja instaliran je u Novoj Gradiki za upnika novogradikog i zapoljskog Ecclesiasticus biskupijski sveenik Gapar Rebrovi. Novoj su upi pripojena sva sela cernike upe koja su bila u vojnoj krajini. Od 33 sela i zaselka (s Novom Gradikom) cernikoj je upi ostalo svega 11 i mali dio Male (od 38 kua 9): Cernik 89 kua, Baindol 39, Banievac 12, Sinlije 2, Podvrko 40, Opatovac 17, umetlica 3, Giletinci 14, agovina 23, Drenik 23, Bukovica 4. Od nekih 860 kua 275. Kroniar istie siromatvo tih sela... Bain Do, gdje je izvan sela crkvica svete Magdalene, Podvrko, gdje je drvena kapela posveena svetim apostolima imunu i Judi, Opatovac, gdje je izvan seoca crkvica svetog Stjepana ugarskog kralja, Banievac, gdje je u selu mala bogomolja, Drenik, gdje je nekada bila zidana crkva. .., a sada drvena mala bogomolja, Giletinci, kapela svetog Mateja, agovina izvan sela kapela svetog Luke Evaneliste. Nabrojivi to siromatvo kroniar dodaje: U tim selima nai su patri od pamtivjeka vrili upnike dunosti, a sada samostan ima upravu dokle se bude
157

svialo zemaljskom gospodaru (vlastelinu) i zagrebakom biskupu. (I, 294 295). Svoj jad iskalio je kroniar (Cernianin!) jo vie otrom osudom prvog novogradikog upnika: koji je eljan masnih dohodaka, pukov nika Ljubibratia, zaslijepljenog novcem, uinio svojim prijateljem, a franjevcima neprijateljem i najveim mrziteljem samostana. Ali tko ulazi u ovinjak, ne kroz vrata nego od drugud, biva ubijen kao lopov i razbojnik. Tako je i on, novcima i darovima steenu blagonaklonost raskolnikog pukovnika, morao, s Bojim priputenjem, platiti naglom smru izvan ovinjaka. Naavi se s pukovnikom u Kukujevcima blizu Mitrovice, u tom ga je selu pukim sluajem ubio pukovnikov sin, djeak od kojih 10 godina, igrajui se pukom. Tako poginu bez svijee i bez kria (I, 294). (Nisu nam poznati nikakvi dokazi da bi upnik Rebrovi bio ita kriv cernikim franjevcima: nisu ga podnosili, jer je doao na ono to je vjekovima bilo njihovo i jer je bio veliki prijatelj s Ljubibratiem koji im je hladnokrvno oduzeo livade vie potujui visoka nareenja nego njihove albe). Gore spomenutog dana, nakon to je poeki upnik barun Josip de Vernek po nareenju zagrebakog biskupa Thauszya upnika o kojem je bila rije sveano instalirao, doznaio mu je ne samo zapoljsku upu kojom je ovaj samostan upravljao od pamtivjeka i pod turskim jarmom, nego mu je predao i sela podlona samostanu u Gradiki (na Savi): Dragali, Bogievce i druga manja uz njih. Zadnji upravitelj u tabu bio je pater Bla Tadijanovi kratko vrijeme. Prije njega upravljao je pater Bonaventura liar Cernianin (a Cernik). U Zapolju je zadnji upravljao pater Pavao Junaevi, rodom iz Kovaevca (I, 294). Dne 17. srpnja 1765. bila je opet kanonska vizitacija zagrebaka. Kao i godine 1761. ispovjedaonice su u samostanskom hodniku, a ne u crkvi, upnik Marko Miloss (!) ima 50 godina, sveenik je 28 godina, srednje kole (humaniora) svrio je u Poegi, a vie (altiora) u Rimu. Redove je primio u Kaloi. Slubu zvonara vre klerici i braa konverzi. U Novoj Gradiki bila je vizitacija 19. srpnja 1765. upnik Rebrovi imao je tada 34 godine. Uitelj je bio Ivan Pichler.
158

Spomen oduzetih filijala u knjizi Primitaka 4. Nov. 1760: 5. 9bris 1760: 23. 9bris 1760: 6. Xbris 1760: 10. Xbris 1760: 19. Jan. 1761: 15. Apr. 1761: 21. Jun. 1761: 31. 8bris 1761: 25. 9bris 1761: 29. 9bris 1761: 12. Apr. 1762: 19. Maj. 1762: 22. Jan. 1763: 11. Apr. 1763: 17. Apr. 1763: 5. Mart. 1764: Aprilis 1765: Donese 0. P. Predikat Matissa opila iz Pervese 1,62 f. Donese 0. P. fra Barthol iz Ssagovine i Marssicha opila 1,58 f. Donese 0. P. fra Leonardo iz Tisovcza opila 0,90 f. Doide za 12 opila koja donese O. P. fra Jako Mali iz Zapolja 1,40 f. Donese O. P. fra Pavo za 5 Vincsanja iz Ressetara 4,00 f. Doide za svetog Nikolu iz Zapolja 0,75 f. Doide Lemozine post 3tium numum iz Zapolja 10,00 f. Donese O. P. fra Leonardo prossnje iz Petrovich sela 0,51 f. Donese Antun Ssikutor iz Bodovaljaca za laneno sime 0,60 f. Doide u Skatulu na Ristianski Duhove po Stobu 2,25 f. Doide za jedno Vincsanje Dragalichko 2,00 f. Doide za jedno Vincsanje iz Bergjana 0,85 f. Doide za jedno Vincsanje ssto Vikar donese iz Lupinje 2,00 f. Doide za pokojnu babu Junassevku iz Kovacsevcza Zvona, Pratniu i Misu 5,00 f. Donese O. P. fra Jakob Sridnij za Kaless iz Osstrogverha 12,63 f. Donese O. P. fra Lovro za ukop iz Godinjaka 0,98 f. Donese. . . ssto se Tabernakula naesini u Sicsicze 4,00 f. . . . fra Jakob Veliki za Vincsanje iz Obrexi 2,27 f. Doide za ukop iednog soldata 3,00 f. Doide a Dno Parocho Stabali dono 4,60 f.

Alasi pater Jakob (1765 1766) Marka Miloevia nasljedio je Cernianin pater Jakob Alasi, izabran na sastanku u Petrovaradinu 26. srpnja 1765. Kroniar kae (I, 295) da je upravljao cernikim samostanom samo godinu dana, ali hvalevrijedno. Samostan je dobro obskrbio, obnovio je krov, pokrio novim daskama i nakon sastanka u Somboru 28. listopada 1766. otiao u Naice, eljan da mirnije slui Bogu. Bio je jo gvardijan u arengradu (1754 1755) i u Mohau (1764 1765), ali i ondje samo po godinu dana (Kaizer). ini se da nije volio biti, gvardijan, ali se isto tako ini da je volio biti u Cerniku. U knjizi Primitaka stoji: U ime Gospodnje poinje Introitus od 1. kolovoza 1765. u vrijeme gvardijana... Exitus je poeo 10. kolovoza. Meu izdacima zabiljeeno je: Rujan 1765: Dade se koji su krov pravili i sindalu nosili 7, 76 i pol forinti. Listopad: Dade se Maistorom koi na krovu radise i sindalu nosise 9,82. Studeni: Dadese Maistorom koi radise na pecari, svincu i drugim poslenikom 3,32. Prosinac: Dadese Maistorom koi xlib iliti konal tesase 0,30. Sijeanj: Dadese za deset iliada Eksera, iliada po 2 forinta 50, radi krova Manastira 25 forinti.
159

Zadnjih 11 godina ivota pater Jakob Alasi proveo je u Cerniku. Prema Tabuli od 1777. bio je u Cerniku: aggregatus, examinator (ispitiva), discretus et custos bibliotehecae (I, 306). Od 1778 1785. mjesto custos bibliothecae: duhovnik s ovlatenjem odreivanja od pridranih sluajeva. Kao diskret potpisuje samostanske raune od kolovoza 1777. do kolovoza 1786. (osim u travnju i svibnju 1779). Umro je u Cerniku 26. (ili 25.) veljae 1788. U nekrologu stoji samo da je bio: magister novitiorum emeritus zasluni ili islueni uitelj novaka. U samostanskoj knjinici nalaze se njegove knjige: Govorenja sveta chjudoredna Ivana Kampadelli, prinesseno na Harvaski od Dominika Pavichichja, popa Huaranina u Mnezzih 1754 (6 D 38). Na knjizi pod oznakom 3 A 38 pie na naslovnoj strani: Pro usu fratris Jacobi Alasich, magistri novitiorum 1773. Ima i drugih knjiga.

Junaevi pater Pavao (1766 1770) Za cernikog gvardijana odreen je na sastanku provincijske uprave u Somboru 28. listopada 1766. Upravljao je samostanom i upom od kraja listopada 1766. do kraja kolovoza 1770. Svojom aktivnou i neumornom najredovnikijom briljivou (sua activitate et indefessa religiosissima solicitudine) ne samo da je mnogo toga to je bilo ruevno obnovio, nego je i ovo krilo to gleda prema istoku ukljuivi i stepenice nadogradio (inclusive cum schalis seu gradibus superaedificavit) dobivi zato od provincije 500 forinti. Nadograeno krilo pokrio je novim krovom. U prizemlju toga krila nainjena je pod vrstim svodom itnica ili spremite za uvanje penice i drugih takvih stvari. Gore (na katu) uz hodnik koji je ve popoen ciglom, im bude mogue, bit e sagraene elije. Ovaj hvalevrijedni (praelaudatus) gvardijan uvrstio je i crkveni svod, strano popucan od potresa. Svi ovi poslovi zavreni su sa bijeljenjem cijele crkve 12. kolovoza 1768. Ove pak godine (?), nakon to su zavrene stepenice od potone strane, vrlo udobne za uzlazak i silazak, dao je obukati, okreiti i ciglom popoditi hodnik uz crkvu. Isto je tako ove godine pomou anonimnih duhovnih dobroinitelja popoena crkva etvorastim kamenom sve do stupova nie oltara svetog Kria i svetog Franje. Ujedno su cijelu crkvu pokrili novim daskama (novis scandulis) majstori iz Velike i Radovanaca. Oni su i kupule na tornju ovdje ondje pokrpali (hine inde plicuerunt) pa zavrivi svoj posao poteno 24. kolovoza otili kui (I, 295 i 298, jedan list istrgnut). Za ovoga gvardijana godine 1768. predali su cerniki franjevci po nareenju provincije (ex Mandato Provinciae) Stjepanu Markoviu, vlastelinu kao apostolskom sindiku, vinograd, kako onaj koji su ve za turske vlasti posjedovali, a bio je na podruju koje je pripadalo vojnoj
160

krajini, tako i ovaj koji se nalazi unutar vrtne klauzure (ograde), a posadili su ga svega stari dobri patri (Ivanagi i Paunovi). Oba su vinograda davala samostanu godinje redovito oko 400 akova dobrog vina. Ove godine (1768). dao je vlastelin samostanu iz tih vinograda oko 20 akova bijeloga i oko 100 akova crvenog vina, dok je njemu ostalo najmanje 300 akova istoga vina, jer je berba bila obilna. Obeao je da e samostanu dati i neto rakije ex foecibus, ali nije dao nita. Osim toga obeao je svake godine, i po nasljednicima, davati samostanu takvu milostinju u vinu. Ako ispuni to obeanje, bit e to ovdje zapisano (I, 298). U vrijeme gvardijana Junaevia 30. svibnja 1768. proputovao je kroz Cernik Josip II. O tome u opoj povijesti Cernika (I, 298 299). Kanonska vizitacija 18. rujna 1769. Ispovjedaonice su 4 u hodniku. Crkveni starjeina kapele svetog Leonarda je provizor vlastelinstva Petar Lemi. U Dreniku je mjesto bogomolje na groblju prije 6 godina sagraena kapela u selu od drvenih komada, 3 hvata duga, 2 iroka, dobro obukana i obijeljena, strop u obliku svoda nainjen je od dasaka. Krov je dobar, ali poda jo nema. Gvardijan pater Pavao Junaevi, roen u Kovaevcu novogra dike regimente, ima 53 godine, redovnik je 35 godina, sveenik 29. Filozofiju je studirao u Beogradu, moralnu teologiju u Iloku. Nie redove i subakonat primio je od beogradskog biskupa Antuna Vagraina, akonat i prezbiterat od nadbiskupa Pataia. Slubu zvonara vri Stjepan Soki. Klerici se ne spominju. Obstetrix nulla. Nijedna primalja (koju bi vizitator odobrio). Slijedi izvjetaj koliko je u kojem mjestu bilo kua, vjenanih pari, sposobnih za ispovijed, krizmanih i svih zajedno: Cernik: 88, 120, 385, 396, 529. Mala: 14, 30, 95, 102, 143. Baindol: 40, 99, 321, 178, 386. Bukovica: 4, 6, 26, 20, 30. Opatovac: 18, 65, 190, 84, 248. Podvrko: 44, 107, 406, 144, 489.
161

Sinlije: Giletinci: umetlica: agovina: Ukupno:

13, 15, 30, 25, 291,

28, 28, 54, 46, 529,

89, 112, 188, 160, 1784,

61, 16, 177, 157, 1184,

108. 149. 271. 224. 2304.

Oevidno je Banievac stavljen u Sinlije, a Drenik u umetlicu. Dohoci samostana znatno su pali. Zato u samostanu neko vrijeme nije bilo klerika, a provincija je morala pomoi da se samostan moe dograditi. U rujnu 1769. ostavio je Cernik na kroniar pater Marko liar. Potpisujui raune mjeseca kolovoza dodao je svom potpisu velikim slovima: ULTIMO! (posljednji puta!). Piui kroniku upravo u vrijeme kad je Ljubibrati cernikim franjevcima oduzeo tri velike livade, biskup dvije treine upe, vlastelin oba vinograda, nije znao susprei svoje ogorenje, ali kao kroniaru teko da mu je u cernikoj kronici i jedan drugi ravan. Za Junaevia se jo znade da je bio prvi upravitelj upe u Sotu. upa je osnovana 1742, a 1755. franjevcima oduzeta (Crtice 360). Bilo mu je to prvo upnikovanje, jer je tada imao samo 23 godine. Cernika opet kronika kae za Junaevia da je kao zadnji od franjevaca hvalevrijedno upravljao zapoljskom upom etiri posljednje godine prije nego su u tu upu uli biskupijski sveenici (qui ante petrinorum ingressum laudabiliter Zapoliensem Parochiam 4 annis ultimus administravit (I, 295). Zabiljeena su i neka njegova krtenja u Cerniku 1765. i 1766. Zavrivi svoj gvardijanat ostao je u Cerniku jo 6 godina. Kao samostanski diskret svaki mjesec potpisuje samostanske primitke i izdatke od rujna 1770. do lipnja 1776. Dvije godine kasnije umro je u arengradu 16. srpnja 1778. apolexia tactus, od kapi. Imao je 59 godina i 43 redovnitva. I nekrolog i kronika i vizitator kau da je bio iz Kovaevca. On se sam na svojim knjigama volio potpisivati kao Cernianin. Na knjizi: Sermones indifferentes pro variis diebus, Andreae Kollenich... Tyrnaviae 1722. koja se u samostanskoj knjinici nalazi pod oznakom 2 E 49, napisao je: Pro usu simplici Pauli Junassevich a Czernik i na knjizi pod oznakom 2 B 123: Ad simplicem usum fratris Pauli Junaseuich a Czernik dedit ad conventum Czernikiensem.
162

Zetovi pater Ivan (1770 1772) Prema knjigama samostanskih primitaka i izdataka Zetovi je bio gvardijan u Cerniku od poetka mjeseca rujna 1770. do 8. srpnja 1772. U kronici imamo sveano-suhoparnu biljeku kako je studioso sub gvardianatu (u vrijeme brinog gvardijana) potovanog patra Ivana Zetovia 3. svibnja 1771. u Cerniku bio sastanak def ini tori ja provincije pod predsjedanjem generalnog vizitatora patra Antuna Simunaria, ladislavske provincije i gvardijana u Varadinu. Zatim slijedi jo sveaniji i suhoparniji izvjetaj da je iste godine (bez datuma) odran provincijski kapitul u Naicama pod predsjedanjem biskupa Paxya u prisustvu generalnog vizitatora. Zato biskup na kapitulu? O tome ni rijei. Dolazi vrijeme kad e se u kronici dogaaji biljeiti, ne iskreno kao dosad, nego kao da e na carsku cenzuru. Dne 7. listopada 1771. bila je u Cerniku i kanonska vizitacija upe (III a, 139). Za cerniku crkvu kae vizitator jasno i tono da je sagraena eleganter godine 1744. darovima pobonih vjernika.
Zetovi je ostao u Cerniku, ini se bez prekida, sve do svoje smrti. Potpisivao je samostanske raune od rujna do studenog 1773. Od kolovoza 1777. do sijenja 1778. Od svibnja 1778. do kolovoza 1781. Od 1775 1786. kroniari svake godine upisuju u kroniku sve osobe samostanske zajednice (tabulu) i sve promjene u osoblju. Kroz sve to vrijeme Zetovi je u Cerniku. Godine 1775. nema oznaenu nijednu dunost. 1776. postaje ispitiva examinator) i ispostavlja u rjeavanju sluajeva. 1777. jo k tome diskret, 1778. i 1779. jo k tome (choristta) korista. 1780: fratrum clericorum informator in scientis morali, predava morala. 1780 1783: uz dosadanje dunosti jo i upravitelj upe i vjerouitelj. Od ljeta 1783. nije vie ni upravitelj upe ni vjerouitelj. 1784: Lector Theologiae. 1785: samo ispitiva i ispostavlja sluajeva. Za 1786. i 1787. nema u kronici samostanske tabule. Od 1788 1792. opisuje se samo rat s Turskom. Samostan je pretvoren u vojnu bolnicu. Osim u 10 soba svuda lee zaraeni vojnici, est patera zarazilo sc i umrlo dvorei te vojnike. Jedan od njih bio je i pater Ivan Zetovi iz akova: infirmis militibus inserviens (I, 300321). Umro je u 63. godini ivota i 46. redovnitva 29. travnja 1789. Po krtenju zvao se Marko. Slunsky pater Benedikto (1772 1775) Izabran je za cernikog gvardijana na sastanku provincijske uprave u Bau 26. srpnja 1772. Knjige rauna kau da mu je gvardijanat trajao od 8. srpnja 1772. do 18. kolovoza 1775. Kasnije je jo bio gvardijan u Iloku (1780 1782), upravitelj upe u Banovcima 1790. (Sch 1790, 21). Umro je u Zemunu 18. prosinca 1799. ali ne kao zemunski pater nego kao upnik u Rai, jednoj od najslabijih upa (na kojoj nijedan biskupijski sveenik nije mogao izdrati). Imao je 74 godine, od toga 53 bio redovnik. Njegovo rodno mjesto je Druholec u dananjoj ehoslovakoj.

163

Godine 1773. pismom zagrebakog biskupa Josipa Galjufa (1772 1786) ustanovljena je bratovtina Presvetog Oltarskog Sakramenta. U cernikoj upi nareuje se 24-satno klanjanje Presvetom Sakramentu ne samo 14. sijenja kao do tada, nego i 16. listopada. Na taj su dan dobivali potpuni oprost svi koji su se integre doloroseque (potpuno i skrueno) ispovjedili, pientissime (vrlo pobono) priestili i jedan itavi sat bez prekida pred Presvetim kleali (I, 301). Poevi od godine 1773. svaki je samostan morao carskoj komori poslati godinji izvjetaj koliko ima dohodaka i koliko je za svakog redovnika potrebno da moe pristojno ivjeti (I, 301). Premda su franjevci molili da im se na kapitul ne nameu nikakve ni svjetovne ni crkvene osobe, opet je na kapitulu u Iloku 28. kolovoza 1774. bio novi i prvi biskup sjedinjenih biskupija bosanske i sirjemske Mato Kerticza (I, 301302). Perianovi pater Lovro (1775 1776) Perianovia je provincijska uprava izabrala za gvardijana u Cerniku na sastanku u Velikoj 24. kolovoza 1775. Samostanski se rauni vode pod njegovim imenom ve od 18. kolovoza. Poetkom druge godine svoga gvardijanata u kolovozu 1776. zapoeo je obnovu tornja, ali je i on ve 30. rujna 1776. podlegao nekoj zagonetnoj bolesti, koja je u samostanu harala prema nekrologu od poetka 1772, a prema kronici od 1773. Perianovi je bio Broanin. Imao je brata kojemu su u lipnju 1777. poslana u Brod 2,33 i 1/2 forinta (Brodium Fratri pie defuncti R. P. gvardiani, knjiga izdataka). Prema Kaizeru bio je pater Lovro gvardijan u Bau (1758 1759) i u Poegi (1770 1773). Od 1764. do 1766. krtava djecu u Cerniku. Navrio je 49 godina, a 32 bio franjevac.
Kod oltara svetog Kria pod crkvom pokopana je 6. prosinca 1775. Paula Curi, ena Tome iz Opatovca, 84 godine stara, moda neki rod patru Petru Curiu koji je tada bio u Cerniku i nasljedio Perianovia u gvardijanatu. Gdje i Paula Curi, pokopan je i dugogodinji samostanski sindik Antun ivkovi, star 76 godina, umro 14. svibnja 1776, (I, 299).

Na blagdan Imena Isusova, 14. sijenja 1776, kad je u Cerniku 24-satno klanjanje Presvetom Sakramentu, sluio je sveani pontifikal opat, prepot azmanski, kanonik zagrebaki i pomoni biskup Josip barun a Wernek (I, 302). Od godine 1775. sve ee se u kronici nalazi samo tabula (popis) samostanskog osoblja s oznaenim dunostima, tko dolazi novi, tko
164

ima otii i kuda. Dodaju se k tome razni dekreti. Sinove svetog Franje sve vie stee i preodgaja carska i biskupska ljubav. Oni provode vie zatvoreni samostanski nego franjevaki ivot. U Cerniku ih bude po 13 sveenika i po petero brae, ponekad i koji klerik. Curi pater Petar (1776 1778). Curi je nakon smrti Perianovia najprije bio samo predstojnik samostana i upravitelj upe. Listopadske raune 1776. jo je potpisao kao diskret. Ispred mjeseca studenoga pie: Introitus (Exitus) 9bris anni eiusdem... sub Gubernio... Praesidentis Petri Czurich. Nastavio je u kolovozu zapoetu obnovu tornja i zavrio u studenom. Tom je zgodom popravljen i samostanski krov, osobito nad hodnikom prema koru. Trokovi tog popravka koje je snosio samostan iznosili su 80 forinti (I, 303). Za ovog gvardijana 14. oujka 1777. provincijal Ladislav Spai ostavio je u Cerniku dekret kraljevskog vijea o pravu azila. Prepisan je u kroniku (I, 303304). Prigodom svog posjeta ovim skrajnjim granicama kranstva, putujui iz Poege i Novu i Staru Gradiku, dne 29. travnja 1777. oko 10 sati proao je kroz Cernik bez zadravanja austrijski vojvoda Maksimilijan najmlai s pratnjom (I, 305). Isti dan i u isti sat besplatno je pokopan u kripti ispod crkve substitut Lemi (Petar) koji je 16 godina s veseljem inio mnoge usluge samostanu i crkvi (I, 305). Dne 26. lipnja palo je mnogo snijega. Tri dana velika hladnoa. Ograen je vrt ispred samostana s istone strane. Dne 9. srpnja pater Curi imenovan je gvardijanom patentaliter pred cijelom zajednicom (I, 305). Imenovanje je dolo radi kapitula koji je odran u Baji 28. kolovoza 1777. Isti kapitul ga je i potvrdio za gvardijana (I, 306). Posveta crkve 17. srpnja 1777. Na molbu patra gvardijana i patra ure Rapia, estgodinjeg lektora, prigodom vizitacije u slavonskim stranama, biskup Josip Galjuf posvetio je nau crkvu svetog Petra. Dne 17. srpnja oko 7 ujutro sav je narod pozvan da se skupi za procesiju koja (kod posvete crkve) mora biti (ad debitam processionem formandam). Narod se
165

zajedno sa sveenicima iste crkve postavio na trgu za doek njegove preuzvienosti. Funkcija je poela u pol 8, a zavrila u pol 11 uz sveanu asistenciju preasne gospode zagrebakih kanonika Nikole Dolovca i Antuna Mandia, prebendara i kantora Petra Reprovia, ceremonijara ure Zladovia, dekana i upnika novogradikog Ignaca Florijana Supania, dekana i upnika brodskog Andrije Krelia, upnika kopanikog Ivana Radinovia, novokapelakog Tome Gregorovia, Parochi Kovacsiensis (Koba) Ivana Zemljaka, Parochi Dubovaczensis Matije Erdelaka, Parochi Methirucensis (Meuri) Nikole Protulipca, Parochi Jazaviczensis Mije Maurovia, isto tako i potovane gospode kapelana Gabrijela Jankovia, Ivana Wittmanna, Nikole Susturia, Ferdinanda Trepini, Antuna Ivaniia, Marka akalia i nekih otaca nae provincije: potovanog patra Marka Hercegovia, definitora, Ivana Jankovia gvardijana starogradikog, Franje Joia gvardijana poekog, njemakog propovjednika u Staroj Gradiki Placita Gisveina, hrvatskog propovjednika ondje Tadeja Butirskog, patra Tobije Cernovia i cijele asne zajednice ovog samostana svetog Petra. Poslije zavrene posvete... Josip barun de Vernek, biskup sardiki i generalni vikar za slavonske strane, pjevao je sveanu misu kod koje je s velikim arom due prisustvovao i... biskup. Kad je sve ovo zavrilo, krenuli su na ruak u Novu Gradiku. Nakon ruka oznaio je krizmenim svetim uljem narod pozvan na krizmu i u tome je apostolskom trudu neumorno ustrajao, dok nije i zadnjega krizmao. Dne 19. srpnja predobri je pastir due, ostavivi primjer dobrote, pobonosti i najvee ljubavi, u 6 sati poslije ruka otiao u Poegu (I, 305306). BOLEST U SAMOSTANU Nakon Perianovia u roku od godinu dana u cernikom je samostanu umrlo jo estero brae od iste bolesti. Morbus quidam, cuius origo penitus ignoratur. Neka bolest kojoj je uzrok potpuno nepoznat. Neki nagaaju da joj je uzrok rakija, drugi da je kriva voda. Meni se ini da nije ni jedno ni drugo, kae kroniar. Bolest poinje stranim nutarnjim grevima (imprimis corrosiones miro modo interiora extorquent), zatim slijedi grenje (contractura) gotovo svih udova, a najvie ruku, tako da bi bolesnik, kad ne bi umro, ostao najbjedniji bogalj kroz cijeli ivot. No mnogi (quamplurimi) umiru, to vie, jedva se koji otme sm166

rti (paucissimi mortem evadunt). Ta je injenica natjerala strah u kosti cijeloj provinciji. Smatra se da je ovdje neto kao klaonica i muilite za ljude i da se ovamo alju oci i braa da bi ivotom platili svoje krivnje. Bolest jo uvijek hara, pie kroniar bez datuma krajem 1777. (I, 307). U oujku i lipnju 1778. biljei se odlazak krajinika u rat (I, 307 i 308). ORGULJE Dne 10. svibnja 1778. dopremljene su ovamo orgulje iz Naica. Za te je orgulje provincija dala neto naikom samostanu i poslala ih ovamo, dok se Naice die novim i krasnim (I, 307).
Nekrolog kae da je Curi mnogo godina revno upravljao raznim upama (plurimis annis zelosus parochiarum administrator). Roen je oko 1716. u Opatovcu u cernikoj upi, no i on se voli potpisivati: a Czernik, Cernianin. Volio je i slubovati u Cerniku. Jedno je dijete u Cerniku krstio ve 19. srpnja 1742. ee krsti od 16. listopada 1748. i kroz cijelu 1749. godinu. Ima njegovih krtenja i 1767. Od kolovoza 1767. do veljae 1768. i od rujna 1773. do listopada 1776. kao diskret potpisuje samostanske raune. Bio je posljednji franjevac, koji je upravljao pakrakom upom do 7. sijenja 1754. (Izvjetaj ka nonske vizitacije II, 110). Godine 1761. 26. svibnja nalazi ga vizitator kao upnika u Staroj Gradiki i kae: onaj isti koji je posljednji od franjevaca upravljao u Pakracu, ima 44 godine, 21 godinu je sveenik, oriundus ex Opatovacz prope Czernik (rodom iz Opatovca kod Cernika). Filozofiju je studirao u Baji, teologiju dijelom u Ferari u Italiji, dunosti zadovoljava, eque ullus defectus, nema nikakvih manjaka (III, 51). Po tabuli (I, 302) 1775. i 1776. Curi je u Cerniku diskret i spiritual s ovlatenjem odreivati od rezervata. Kao gvardijan i upnik bio je 1777. i examinator, ispitiva uz Jakoba Alasia i Ivana Zetovia. Godine 1790. bio je kapelan u Velikoj (Catalogus 1790,3), 1794. opet je u Cerniku: aggregatus, discretas, spiritualis cum facltate a reservatis (I, 322). Umro je u Poegi 5. listopada 1800. kao jubilarac sa 84 godine i 66 franjevatva.

Schuh pater Zaharija (1778 1780) Bio je u Cerniku gvardijan od sastanka provincijske uprave u Radni 10. svibnja 1778. do kapitula u Mohau 31. kolovoza 1780. Iz Cernika je otiao za gvardijana u Moha (1780 1781). U njegovo vrijeme konano je uinjen kraj i onoj zagonetnoj bolesti, koja je harala u samostanu 6 godina (a 6 annis). Poslan od velikog upana doao je 2. lipnja 1778. lijenik da zajedno s jednim upanijskim prisenikom pregleda samostan. Pronaao je da su uzrok gore opisane bolesti dvije sobe, prve
167

do crkve u prizemlju. Zabranio je u njima stanovati i hvala Bogu bolesti vie nema (I, 308). Iz izvjetaja kanonske vizitacije s datumom 24. svibnja 1780. (VI, 3334) navodimo ovdje koliko je koje selo cernike upe imalo: kua, stanovnika, vjenanih parova, sposobnih za priest, krizmanih i nekrizmanih. Cernik: agovina: Drenik: Podvrko: Baindol: Banievac: Mala: Giletinci: umetlica: Opatovac: Bukovica: Sinlije: Ukupno: 86, 30, 31, 44, 38, 16, 15, 16, 4, 20, 10, 2, 312, 652, 306, 351, 587, 469, 155, 171, 187, 35, 327, 68, 17, 3725, 126, 58, 73, 107, 97, 36, 36, 42, 6, 68, 13, 3, 665, 408, 176, 239, 422, 378, 110, 126, 178, 18, 240, 47, 14, 2296, 452, 176, 218, 334, 252, 82, 129, 127, 22, 170, 29, 8, 1999, 200. 130. 133. 253. 217. 73 42. 60. 13. 157. 39. 9. 1326.

Za gvardijana kae vizitator da ima 41 godinu, 21 godinu je redovnik, 15. sveenik. Studirao je samo moral. Sve redove dao mu je biskup olni. Godine 1790. bio je pater Zaharija kao lan samostanske zajednice u Fldvaru sacellanus, kuni kapelan, kraljevskog komornika Grudla Tengelicija (Sch 1790, 18). Umro ju u mjestu Kapolna kao jubilarac u 82. godine ivota 14. studenoga 1821.

Tadijanovi pater Marko (1780 1781) Po tabuli bio je gvardijan, ispitiva i protokolista. Rodio se u Rastuju kod Broda. Iza svog gvardijanata koji je trajao od rujna do rujna ostao je jo 1 god. kao vikar u Cerniku. Tabulom od 28. kolovoza 1782. premjeten je u Brod, gdje je umro ve 29. prosinca 1782. u 40. godini ivota i 21. redovnitva. Za ovog je gvardijana u kronici zabiljeena samo smrt Marije Terezije i nastup na prijetsolje njezina provoroenca Josipa II s dodatkom: Koliko je ovaj objavio dekreta (Intimata) moe se vidjeti iz ovog protokola i samostanskog arhiva (I, 310, 311 i 317).
168

Stojanovi pater Josip (1781 1782) Opet (jednogodinji) gvardijan, ispitiva, protokolista od sastanka u Somboru 29. kolovoza 1781. do sastanka u Mohau 28. kolovoza 1782. Broanin. Knjievnik. Iz Cernika je premjeten u Poegu (I, 317). Bio je gvardijan jo u tri samostana: u Poegi 1785 1788, u Baji 1791 1794. i u Vukovaru 1803 1806. Prema katalogu osoblja provincije od 1790. bio je kapelan gradike krajike pukovnije (23). Kao duhovnik gradianske pukovnije u Sleziji slavi Laudona u posmrtnoj besjedi jezino vrlo lijepoj. (Crtice 423). Objavio je jo neke govore i nedjeljne propovjedi: idiomate Illyrico, jezikom hrvatskim ili kako se onda voljelo rei: slavonskim, (Brevis memoria 4648). Prema Jakoiu sastavio je i dvije latinske pjesme o vojevanju gradike regimente iji je duhovnik bio u vrijeme rata Austrije s Turskom (1788 1790). Na slavonski nain opjevao je: Osvojenje Berbira (Budim 1789. Vidi: Nova Revija 1926, 34, 416). Kombol kae za Stojanovia da je poznat kao propovjednik, ali slabo pero. Kao i drugi franjevci voli puki ton, dakako slavonski. Posie za starijim djelima (Maruliem) koja potiu na pobonost i prerauje ih za svoje vjernike. Po Marulievom spjevu: Govorenje svetog Bernarda od due osujene spjevao je: Tubu due i tila osuena (Budim 1794), a prema Marulievom: Prikazanju od nevoljnoga dne napisao je svoju: Uspomenu openskoga suda (Budim 1795). Staru temu o prepiranju due i tijela na smrtnom asu Stojanovi zavrava s navjetajem skore propasti svijeta, jer je zavladala la i bludnost: La s privarom sada po kua se ee, bludnost svuda vlada, na miru stat nee. U Uspomeni openskoga suda kudi one koji pozivaju ljude da uivaju: Al kuda ste poli? to li govorite? Do pakla ste doli, runo razloite. Obara se i na suvremene prosvitljene Volterovce: Svi koji velite da ste prosvitljeni, s Volterom elite ostat zaslipljeni. Na kraju u Ponukovanju poziva vjernike da se ne daju varati spisima prosvjetitelja koji:
169

Svojim zlim izgledom i jezikom runim mloge vue k sebi s pismom kunim. To su ljudi koji nee da uju za ispovijed, psuju i rue redovnike: Svaki od njih mami mlogi puk poboni: Ue, piu, viu, zloest izgled daju... U crkvi nee da se prekrste, nego se bludno razgledaju: boicama znadu poklonit se zdravo, a Bogu ne dadu to bi bilo pravo. Od Bojih rijei prave alu, ne prestaju: kudit to misnici ue, dok od stada svoga pisaoce slave (Kombol 335, Georgijevi 265 266). Stojanovi je umro u Vukovaru 31. sijenja 1814. kao bivi savjetnik (exconsultor: Konzultori su uvedeni po nareenju Josipa II mjesto definitora). Imao je 68 godina, 51 redovnitva.
Hungar pater Silvester (1782 1783) Gvardijan, ispitiva i protokolista od sastanka u Mohau 28. kolovoza 1782. do kapitula u Budimu 28. kolovoza 1783. Takoer Broanin. Kao da je uprava provincije znala da e ti broani biti gvardijani samo po jednu godinu, odredila je Ivana Zetovia da u te tri godine bude upravitelj upe. Hungar (Ungar) je bio lektor teologije. Jednu je godinu bio gvardijan i u Naicama (1780 1781). Iz Cernika je premjeten u Radnu (I, 317318). Jo jednom doi e za gvardijn u Cernik i poloiti ivot dvorei zaraene vojnike. Mandiki pater Hijacint (1783 1788) Izabran je za gvardijana na kapituJu u Budimu 28. kolovoza 1783. Pod njegovim gvardijanatom (sub gvardianatu...) potpisivani su samostanski rauni od 14. kolovoza 1783. do 20. veljae 1788. Za prve tri godine tog gvardijanata imamo tabule u kronici (I, 318320), Mandiki se navodi kao bivi definitor (u trogoditu provincijala Josipa Jakoia 1780 1783), upravitelj upe i gvardijan. Kasnije e i on jo jednom biti gvardijan u Cerniiku. Kao mladi pater bio je: Illustris Regiminis Brodensis Castrensis Administrator per annos tres, tri godine vojni duobrinik slavne brodske regimente, kae Pavi (Ramus 74) u djelu tampanom 1766. Neprolog kae: olim tempore belli borussici capellanus regiminis brodensis: u vrijeme pruskog rata kapelan brodske regimente. Ve je reeno kako je poslije smrti gvardijana Franje Martinkovia (28. prosinca 1763.) kao predstojnik upravljao samostanom do kapitula u Baji 17. svibnja 1764: s malo koristi (I, 295). Njegov drugi gvardijanat u Cerniku (1794 1797) Kaizer navodi pod imenom Petar Mandiki, iako i u kronici (322) i u raznim dokumentima stoji Hijacint. Postojao je i pater Petar Mandiki. Taj Petar bi prema Kaizeru godine 1765. imao biti gvardijan i u Iloku i u Sarendradu. Moda je i tu, u jednome od tih mjesta, stavljen Petar mjesto Hijacinta. Godine 1766 .bio je Hijacint Mandiki gvardijan u Baji. U Naicama je Hijacint Mandiki bio gvardijan prije Silvestra Ungara jednu godinu (1779 1780). U Cerniku mu je ovaj puta Ungar bio i prethodnik i nasljednik. Obojica su bili roeni Broani.

170

U samostanskom arhivu uva se jedan primjerak izvjetaja kraljevskoj komori o samostanskim prihodima i trokovima s datumom od 20. lipnja 1784. Bio je to obrazac koji je trebalo ispuniti: Biskupija: Zagrebaka, upanija: Poeka, Samostan: Otaca franjevaca... u Cerniku. Annuus proventus (godinji prihod), Habet annuas errogationes (ima godinje izdatke). Ovdje izostavljamo one toke na koje je napisan odgovor: nihil nulla, nullus (nita nijedna, nijedan). 3. In fundis, utpote: Vineas, Agros, Prata, Sylvas, Hortos etc, e quibus annue participantur: (posjed zemlje: Vinogradi, oranice, livade, ume, vrtovi itd. od kojih se godinje dobije: (odgovor) jedna livada u samostanskoj cinkturi iz koje, kad je dobra godina, doe 20 vozova sijena. Kad bi se prodalo, donijelo bi: 40,00 forinti. ljivik iz kojega se dobije 86,52 f. Vrt za kuhinju iji se urod moe procijeniti na oko: 30,00 f. 6. Za tekue mise: 309,49 forinti. Za zvonjenja i ukope (comitiva): 24,17. Proincryptatione (za ukope u grobnice pod crkvom): 15,00. Za pjevanje antifone: Zdravo Kraljice i responzora svetog Antuna (Si quaeris): 17,30. Milostinja u novcu: 187,40. Milostinja u naravi: 1.028,23. Ukupno 2.604,08. Trokovi: 11. Za hranu, odjeu, obuu, lijeenje i lijekove izdano u gotovom: 636,57. Za sluge dano u gotovom: 70,00. Dimnjaaru (caminario et quibusdam diuonalistis) i nekim nadniarima: 12,50 Za 20 osoba koje se stalno hrane u samostanu, od toga 11 sveenika i 5 brae. Uz ono to se dobije pronjom i od upljana za sve ovo izdano je u gotovom novcu ukupno: 719,47. 12. Ad pias errogationes: za svijee u crkvi: 69,37. Za ulje pred Presvetim: 39,00. Za bijelo misno vino: 16,00. Za dva ministranta: 15,26. Krojau za popravak paramenata: 15,00. Pralji svetog ruha: 4,00. 13. Za popravak crkve: 102,22. Za popravak samostana: 285,45. Uzdravanje i popravak raznih drugih stvari: 47,44. Ukupno za ovo pod 12. i 13: 1.314,41. Trokovi u gotovom novcu nadvisuju prihode zato to je ove godine sagraena (valjda bolje ureena) kripta i zato to su ove godine u jednom krilu (istonom!) samostana sagraene elije uteevinom iz prolih godina. U Cerniku. . . PS! (Dodano): Kad je pisan izvjetaj bilo je u samostanu 11 sveenika i 5 brae. Poslije je jedan sveenik premjeten, ali se nadam da e mjesto njega doi drugi, a dva su brata umrla. Tako ima sada u samostanu 10 sveenika i 3 brata.

Po uredbi cara Josipa II svaka si je samostanska zajednica morala sama birati gvardijana. Birati gvardijana imali su pravo samo sveenici ili patri dotinog samostana. Ta uredba izdana je 10. sijenja 1785. i cerniki su patri u prisustvu bosanskog (akovakog) biskupa Augustina Okia 12. veljae iste godine izabrali sebi prvi put u povijesti patra Hijacinta Mandikia, dotadanjeg gvardijana i tako mu produljili gvardijanat na tri daljnje godine. Izbor je objavljen 4. travnja. Izvjetaj o tom i tabula stavljeni su u kroniku (I, 320). Osim tog izbora i slijedeeg koji je bio 26. veljae 1788. u tom trogoditu zabiljeena je u kronici samo jedna poplava.
171

U samostanskom arhivu uva se izvjetaj o dugovima upe i samostana. Mandiki navodi da je zahtjev da poalje izvjetaj primio 20. prosinca 1785, a sam izvjetaj nosi datum 23. prosinca. Zaklada Mije Pustajia koja iznosi 300 foriniti, a cernike franjevce obvezuje da svake godine slue svete mise, posuena je Cernianima: Mati Matkoviu 100 forinti, uri Laziu 100 forinti, Franji Mikatoviu i Luki Pauriu po 50 forinti. Dunici su se obvezali vratiti dug do 25. svibnja 1786. Novac iz blagajne kapele svetog Leonarda uzeo je Cernianin Nikola Lemi, vlastelinski pan i substitut sindika ovog samostana, ujedno i starjeina iste crkve. On je to uinio vie iz pobonosti, nego radi potrebe, da kasa kapele poraste. Pripravan je, im bude opomenut, u roku od mjesec dana vratiti novac. Namjera mi je u istoj kapeli sagraditi kor od solidnog materijala (prvi je kor bio drveni) i podii pristojnu propovjedaonicu, jer ondje bude dva put godinje velki concursus populi. Moda e mi i taj novac trebati za namjeravam posao.

Dne 13. listopada 1786. Mandiki izvjeuje namjesniko kraljev sko vijee u Budimu o smanjenju dohodaka cernike upe. Isto je kra ljevsko vijee odredbom (Intimatum) od 29. oujka 1785. ukinulo taksu za krtenje: za 206 krtenja po 20 krajcara dolo bi 41 forinti i 20 krajcara. Ukinuta je treina milostinje iz kapela. Treine bi dolo 34 forinta i 85 krajcara. Ukinuto je i davanje suhog mesa, odnosno u novcu 7 krajcara od svake kue prigodom blagoslova. Od 300 kua dolo bi 35 forinti i 12 forinti za blagoslov vode... Tako su dohoci smanjeni za 123 forinta i 15 x (krajcari crucigeri). Arhiv. Kao cerniki gvardijan pater Hiacint Mandiki 18. studenoga 1787. potpisuje popis svega to je cerniki samostan dobio od ukinutog samostana u Staroj Gradiki: posue i ruho iz crkve, posue i orue iz kuhinje, blagavaonice, burad iz podruma, razne namirnice, vino, dva vola, 10 krava, 1 tele, 5 jednogodinjih svinja, neto stone hrane i knjige samostanske i crkvene. Sve su stvari procjenjene i cijena im je oznaena. Popis je na njemakom jeziku. Neke od tih popisanih stvari gvardijan je privremeno ostavio naim patrima, koji su ondje i dalje ostali upravljati upom. Sve su te stvari koje su tamo ostale i popisane su u dodatku zauvijek ostale onoj upi (arhiv). S tim u vezi pie kratko tadanji provincijal Josip Pavievi: Pro memoria! P. Philippus Szabo, p. Thomas Varssich et P. Paschalis Wermann Vetero-Gradiscae Curatores animarum a die 18. huius Familiae Cernikiensis Conventus adscripti manent (Na znanje! Pater Filip Szabo, pater Toma Vari i pater Pakal Wermann, duobrinici u Staroj Gradiki od 18. ovog pripadaju zajednici cernikog samostana (arhiv). Lista roenih, umrlih i vjenanih u cernikoj upi od 1. sijenja 1787. do 1. sijenja 1788:
172

Cernik Schagovina: Giletincza: Schumeticza: Mahla: Drexnik:

31, 19, 8, 11, 16,

63, 20, 12, 1, 8, 42,

3. 2.

Parvum Baindol: Magnum Baindol: Opatovacz: Podversko: Banichevacz: Sindlie:

4, 26, 14, 19, 7, 1,

7, 37, 44, 29, 24,

1. 3.

Ukupno: 156 roenih, 287 umrlih i 9 pari vjenanih (arhiv). Bila je to godina alosti! Skoro dva put vie umrlih nego roenih. U veini sela nijedno vjenanje. Baindol se ovdje naziva: Veliki (Magnum) Baindol, a Bukovica: Mali (Parvum) Baindol. Dne 9. veljae 1788. navjeten je Turskoj rat. Isti dan u pol 9 ujutro poela je ofenziva na suhim granicama i kod Stare Gradike na Turski Berbir (Bosanska Gradika). U naem je samostanu po nareenju kraljevskog namjesnikog vijea u Budimu ureena bolnica u koju su doli bolesni vojnici gradike regimente, zatim Caroliani i Palfiani, izmjeani kako su prilike zahtjevale. Iz ovih zadnjih pukovnija (Karlove i Palfijeve) neki su smjetani u kasarnu, a neki u vlastelinski dvorac. Od 16. veljae u samostanu su zauzete sve sobe i hodnici izuzev 10 soba koje su ostavljene redovnicima. Dne 17. veljae doao je u Cernik sam car Josip II da pregleda bolnice. Uao je i u crkvu i poklonio se Presvetom (I, 321). Hungar pater Silvester (1788 1789) Mjesto u ljetnim mjesecima po starom obiaju franjevci sad po carskom nareenju biraju gvardijane na kraju zime. Kad su patru Hijacintu izale tri godine, dne 26. veljae 1788. cerniki patri izabrali su si za gvardijana, ne jednog izmeu sebe, nego onog koji je bio gvardijan prije Mandikia, patra Silvestra Hungara. Ovaj si je izabrao za vikara patra Marka Guvia koji e ujedno biti i jutarnji propovjednik (qui simul matutinus...). Za nedjeljnog propovjednika patra Andriju Lievia, za blagdanskog Ivana Zetovia. Za kapelana in districtu Opatovac patra Luku Karalia, a u agovakom distriktu patra Stanka Sudarevia (I, 320).
Iz ovog vremena uva se u arhivu osobnik (izvjetaj o osoblju) samostana, sastavljen na njemakom jeziku. (Krsno ime, prezime, redovniko ime, sluba, narodnost, rodno mjesto, starost, datum ulaska u red i datum zavjeta):

173

Andreas Hungar P. Silvester, Gvardianus und Verwalter, Illyrer von Brod, 42 (alter), 8. Sept. 1761, 8. Sept. 1762. Franciscus Guxvich P. Marcus, Vicarius und Fr-Prediger, Illyrer von Brod, 62, 11. Aprilis 1742, 18. Aprilis 1743. Marcus Zetovich P. Johannes, Feertagsprediger, Illyrer von Diakovar, 61, 4. Jun. 1743, 4. Jun. 1744. Georgius Karaiych P. Lucas, Kaplan, Illyrer von Sicse, 53, 24. Maj 1755, 24. Maj 1756. Mathias Szabo P. Philippus, militr-KapIan, Unger von Fldvar, 48, 8. Sept. 1758, 8. Sept. 1759. Christophorus Fogl P. Innocentius, Organist, Bhm von Eger, 34, 26. Nov. 1769, 27. Nov. 1770. Nicolaus Liscsevich P. Andreas, Sonntagsprediger, Illjrer von Possek, 37, 14. Jul. 1772, 14. Jul. 1773. Martinus Varshich P. Thomas, Verwalter in Alt-Gradiska, Illyrer von Brod, 36, 14. Jul. 1772, 14. Jul. 1773. Antonius Sudarevich P. Stanislaus, Kaplan, Illyrer von Bacs in Ungarn, 35, 14. Apr. 1773, 14. Apr. 1774. Ananias Wermann P. Paschalis, Kaplan in Alt-Gradiska, Mrer von Prostane, 34, Maj 1778, 18. Maj 1779. Franciscus Pessich P. Marianus, Kaplan. . . , Illyrer von Brod, 33 , 24. Apr. 1772, 24. Apr. 1773. Joannes Miller Fr. Joseph, Grtner, Deutsch von Maintz, 65, 19. Mart. 1752, 19. Mart. 1753. Joseph Schuster Fr. Vitalis, ......, Deutscher von ?, 50 , 20. Nov. 1762 , 20. Nov. 1763. Joannes Centrigen Fr. Jonas, Bayer aus Schwintz, 30, 8. Aug. 1783, 8. Aug. 1784. Stephanus Horvath Fr. Philippus, ......, Unger von Bogoevo, 28, 24. Apr. 1781, 24. Apr. 1782. Navedena su i trojica iz Stare Gradike i Pei koji je umro kao kapelan u agliu 13. sijenja 1798. Svega 11 sveenika i 4 brata.

Dne 6. listopada 1788. gvardijan Silvester Hungar moli preko komandirajueg generala feldmarala grofa Mitrowskog novanu pomo za samostan. Sadraj Molbe: U samostanu je broj sveenika spao na sedam. Oni bi trebali vriti svoju dunost po vrlo udaljenim kapelanijama. Meutim u ratnom stanju samostan je pretvoren u vojnu bolnicu i po najvioj zapovijedi, osobito nakon odlaska bolnikog patra (nach Abgang des Spittal Patris), sveenici ovog samostana moraju u bolnici vriti sve usluge (alle Dienste verrichten). Zbog toga nisu u mogunosti skupljati u kapelanijama ono to nam je potrebno za uzdravanje. Zato molimo: eine kleine zubuss ab aerario (malu pomo od drave, arhiv). Dobro posstovani Gospon Gardian! Soviem dajem Vama na znanje, da Vi, ij Vassa Bracha u Czernicskom Klosstru poleg Vassega mo174

lenia od milosti czesarske 150 forinta dobili jeste, ij takove sutra ovdi siednom quitancziom primiti morete. Sotim ostajem Vasseg Dobro Posstovania Sluga ponizni. Neugradiska d 7 9mbr 788. Gottschlig, Kriegskommsar. Dodano: Percepi 8. una cum pecunia: primio sam 8. (studenoga) zajedno s novcem, (arhiv). U vojnoj bolnici u Cerniku zavladala je meu bolesnim vojnicima neka opasna zaraza. U upskom arhivu jo se uva popis vojnika koji su umrli 1788. i 1789. u toj bolnici (Protocollum militum in Nosocomio Cernikiensi mortuorum). U poetku upisivani su u protokol svi vojnici koji su umrli u Cerniku koje god vjere bili. Kasnije su neki druge vjere prekrieni i upisivani samo katolici. Ostale su valjda upisivali kapelani drugih vjera. Od 17. veljae 1788. do 29. travnja 1789. umrlo je preko 800 vojnika, iz raznih pukovnija. Posluujui te vojnike zarazili su se i sami patri. U kratko vrijeme, kae kronika (321), posluujui zaraene, podleglo je istoj zarazi 6 otaca i 2 brata, meu njima i sam gvardijan Silvester Hungar 5. sijenja 1789. Kati pater Mihajlo (17891794) Kronika kae da su si cerniki patri nakon smrti patra Silvestra Hungara u oujku (1789) izabrali za gvardijana osjekog vikara patra Mihajla Katia (in cuius locum a V. Familia electus est in Martio R. P. Michael Kattich, pro tune Vicarius Essekinensis 321). Prema knjigama samostanskih rauna ovaj njegov prvi gvardijanat u Cerniku trajao je od 1. svibnja 1789. do 1. svibnja 1794. On e biti gvardijan u Cerniku jo tri puta. Pod brojem 1515/13409 1789. Josip II premilostivo je odluio da cerniki samostan moe i dalje postojati i upu voditi. Samostan treba da broji 12 sveenika i 2 brata. Jedan od sveenika vodit e upu, a jer je samostan odobren samo radi toga da vodi upu, nareuje se provincijalima da u samostan namjetaju osobe sposobne korisno vriti duhovne slube.
Den Franciskaner Orden Provinzialen der Capistraner Provinz. Seine Majestt haben bei Gelegenheit der Pfarreguiierung der Agramer Dicez allergndigst zu entssliessan geruhet, dass das Franziskaner Kloster Provinciae Capistranae in Cernik, welchen auch knftighin die Ortspfarr berlassen wird, mit einem numerus fixus von 12 Priestern und 2 Layen, davon doch der eine die Messnerdienste in der Pfarrkirche zu versehen hat,

175

auch in die Zukunft zubestehen habe. Welche allerhchste Willensmeinung demnach Hhm Provinzialen mit dem Auftrage bedetet wird, erwhntes Kloster, welches bloss in Hinsicht der zuleistenden Seelsorglichen Verrichtungen belassen worden ist, mit solchen Individuen zu besetzen, welche in der Seelsorge ntzliche Dienste leisten knnen. Joseph v. Urminy mp. Ex Consilio Regio Locumttli Hungeo. Stephan v. Pthe mp. Ofen, d. 2. April 789. Praesens Copia transumpta est et ipsum decretum Regium ex Originario Excelsi Consilii Locumtenentialis Hungarici Intimato publicatum Cernikini 6. Octobris 1789. per mc F. Johannem Chrisostomum Spth, Provinciae Secretarium mp. (Dekret je u Cerniku proglaen 6. listopada 1789.).

Pod datumom 17. srpnja 1789. uva se u samostanskom arhivu popis samostanske obitelji 11 sveenika i 4 brata. Gvardijan Mihajlo Kati imao je 45 godina, krsno ime bilo mu je Aneo. Sest sveenika imalo je od 30 do 38 godina, etvorica od 50 do 63. Josip II umire 19. veljae 1790. Novi car Leopold II (1790 1792) najprije nastavlja rat s Turcima uspjenije nego pokojni mu brat, ali ve u listopadu 1790. sklapa s Turcima primirje, nastoji to prije sklopiti mir, vraa Turcima osvojeni (diu desideratum, dugo eljkovani) Beograd i neke druge tvrave, jer predvia sukob s Francuzima. im je vojska ostavila Slavoniju i bolesni vojnici bar donekle (utcumque) ozdravili, preostali, koliko ih je jo bilo bolesnih premjeteni su 21. studenog 1790. u Belje preko Drave blizu Osijeka. U oujku 1791. otpremljene su i sve bolnike stvari u Osijek i Petrovaradin. Samostan, vlastelinski dvorac i kasarna ostali su slobodni, ali zaraeni i oteeni (ab hospitali liber, infeetus tarnen et ex omni parte elestruetus). Na molbu patra gvardijana samostan je ne samo popravljen na dravni troak, nego je dobrotom cara dobio 250 forinti. Tim je novcem stavljen veim dijelom novi krov iznad blagovaonice (nad junim krilom samostana). Ostali su dijelovi popravljeni samostanskom milostinjom 1790. i 1791. Godine. 1792. nanovo je prekrivena samostanska crkva (I, 321322).
Dne 15 .oujka 1792. Luka Peakovi, poeki upnik i predsjednik konzistorija alje gvardijanu i upravitelju upe u Cerniku patru Mihajlu Katiu odgovor na pitanje: kakvu kaznu treba izrei rodoskvrniteljima. Treba im narediti post o kruhu i vodi svake srijede, petka i subote kroz itavu godinu. Osim toga, radi prouzroene sablazni kcd naroda, moe se zatraiti od vlastelinstva da im se, jednom i drugom (utrique), na crkvenim vratima, dade po nekoliko udaraca (aliquot ictus infligi posse hoc ipsum consultive censet hocce Consistorium (arhiv).

Godine 1791. poeo je teki rat (grave bellum) izmeu austrijske kue i republike Francuske... Od 20. svibnja 1792. iz gradike pukovnije
176

stalno su i sve vie u taj rat odlazile kolone zdravih, a vraali se samo invalidi (I, 327). Poeki upnik, dekan i predsjednik sacri officii subalterni Luka Peakovi pozvao je u svoju kuriju u Poegu sve upnike i upravitelje upa. Na sastanku se raspravljalo o tom koliko e koji upnik dati kontribucije za rat protiv Francuza. Pater Mihajlo Kati, tada gvardijan i upravitelj upe, obeao je dati za tu godinu 6 forinti, a za svaku slijedeu, dok bude trajao rat, po 4 forinta. Novce je odmah i poloio (quos effective deposuit). Prema biljeci iz godine 1797. ovaj je sastanak bio 16. travnja 1793. Svota koju je Kati tada poloio bila je 32 forinta i 48 krajcara (I, 327). Mandiki Pater Hijacint (1794 1797) Ovaj posljednji Mandikiev gvardijanat, prema knjigama samostanskih rauna, poeo je potpisivanjem svibanjskih rauna 1794. Iste godine vie nema biranja gvardijana po samostanskoj zajednici. Mandikia je izabrao za gvardijana u Cerniku kapitul u Mohau. U prepisu tabule za Cernik tog kapitula u naslovu stoji datum: 20. kolovoza 1794, a u zakljuku datum: 24. svibnja 1794. Knjige samostanskih rauna svjedoe da je ispravan ovaj drugi datum, ili je moda u svibnju Mandikia izabrala za gvardijana samostanska zajednica, a 20. kolovoza kapitul u Mohau. Godine 1788 1789. Mandiki nije bio u Cerniku, no prema katalogu od 1790. on je u Cerniku kapelan excurrens ad Drexnik (16). Poslije ovog zadnjeg gvardijanata koji je zavrio krajem svibnja 1797. ostaje u Cerniku sve do svoje smrti 13. oujka 1805. Od lipnja 1797. do kolovoza 1804. stalno potpisuje samostanske raune. Po potpisima od srpnja 1803. vidi se da je bio gotovo slijep. ivio je 74 godine, kao franjevac 56 godina. Nekrolog mu u pohvalu pie: vir exemplaris et taciturnus uzoran i utljiv. Godine 1795. za gvardijana Hijacinta Mandikia poeki dekan Mihajlo Jerkovi vizitirao je po nareenju zagrebakog biskupa filijalne crkve u cernikoj upi uzevi za pratioca upanijskog slubenika Matiju Peiia, redovitog plemikog suca. Pronaao je da su mnoge (plurimas) kapele ili podignute gdje ne bi trebalo biti, to jest na grobljima izvan sela, ili da su gotovo ruevine, budui da su nainjene od slabog ma177

terijala. Neke je stavio pod interdikt i zatvorio, dok ne budu sagraene od dobrog materijala i na mjestu koje bolje odgovara. To su (crkve) u selima (in possessionibus): agovina, Geletince, Baindol, Podvrko i Banievac (I, 328). Kako je bilo s kapelama kae jo izvjetaj istoga gvardijana od 29. kolovoza 1796: U Maloj, umetlici, u Malom Baindolu (Bukovica) i Sinlijama nije bilo ni zvonika ni kapele. U agovini drveni zvonik s jednim zvonom u selu, crkva svetog Luke Evaneliste izvan sela na groblju, drvena, bez zvona, u kasi ima 38 forinti ili krajcara. U Geletincima crkva svetog Mateja Evaneliste isto kao u agovini: u selu zvonik, crkva u groblju (daleko od sela), u kasi 46 forinti i 3 krajcara. U Dreniku drvena crkva svetog Andrije Apostola s jednim zvonom u selu. U kasi 44 forinta i 5 krajcara. U Baindolu isto kao u agovini: zvonik u selu, crkva Marije Magdalene u groblju, u kasi 70 forinti i 38 krajcara. U Opatovcu jedna drvena kapela s jednim zvonom u groblju, druga isto tako drvena kapela s jednim zvonom u selu. U kasi 116 forinti i 16 krajcara. U Podvrkom drvena crkva svetog imuna s jednim zvonom u selu. U kasi 86 forinti i 41 krajcar. U Banievcu drvena kapela svetog Ivana Evaneliste s jednim zvonom u selu. U kasi 16 forinti i 16 krajcara. Za crkvu svetog Leonarda izvan Cernika kae isti izvjetaj da je zidana, ali krov je lo (cum malo tecto). Ima srebrni kale i patenu, humerale, albu, cingul, manipul, stolu, kazulu, burzu, korporal, palu, purifikatorij, portatile, oltarnu mapu (mappa altaris), 4 svijenjaka, kanonske ploe, kri, zvonce, ampulice... U kasi 278 forinti i 94 krajcara. Od tog novca dano je 26. rujna 1795. 100 forinti Cernianinu majstoru Mati Petrieviu uz 5 forinti kamata. I sve druge kapele imaju po jedan kale i patenu, ali od mjedi i pozlaene, a sve drugo kao crkva svetog Leonarda (svuda pie: Item 1, arhiv). Kati pater Mihajlo (1797 1800) Zadnji gvardijanat 18. stoljea poeo je krajem svibnja 1797, a zavrio 16. svibnja 1800. Kati je dva puta bio cerniki gvardijan u 18. stoljeu, a dva puta u 19. stoljeu. Godine 1797. proglaen je ustanak plemstva ugarskoga kraljevstva protiv najljueg neprijatelja Francuza. Za taj su rat morali doprinositi svi upnici i upravitelji upa. Cernika je upa po odredbi
178

poeke upanije ve u oujku zaduena da dade 79 forinti i 30 krajcara u novcu, a u naravi 12 meteri surai (siliginis) i 13 meteri zobi, to je predano iste godine koncem svibnja, povrh ona 32 forinta i 48 krajcara koje je samostan dao 16. travnja 1793. (I, 327). Koncem lipnja 1798. okreili su zidari Talijani cijelu samostansku crkvu sa sakristijom i proeljem. U crkvi su sve pukotine kojih je bilo mnogo hrastovim klinovima vrsto zatvorene. Kipovi na proelju ponovno su obojeni (I, 328).
Luka Pejakovi pie iz Poege upravitelju upe Mihajlu Katiu slubeno 30. svibnja 1799: Matijana, ena Filipa Ilijaevi iz sela Ugarci poeke upe tuila je konzistoriju neku Mariju, cerniku upljanku iz sela Podvrko da ju je oklevetala. Tuiteljica tvrdi da je Marija: incantatrix vulgo Vracsara. Optuena se mora pojaviti pred konzistorijem 13. lipnja. Upravitelj upe neka je uputi konzistoriju, ako ne drukije, brachio dominali, po vlastelinskim pandurima (arhiv). Izvori i literatura (1750 1800): Arhiv franjevakog samostana u Cerniku: Godine 1753, 1758, 1764, 1784, 1786, 1787, 1788, 1789, 1892, 1796, 1799. Liber Introitus i Liber Exitus (Knjige Primitaka i Izdataka) 1760 1805. Alasieve, Junaevieve i Curieve knjige u samostanskoj knjiici. Nekrolozi . . . Protocollum militum in Nosocomio Cernikiensi mortuorum 17881789. Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernekensis usque ad annum 1841. Arhiv zagrebake nadbiskupije: Izvjetaji kanonskih vizitacija 1758, 1761, 1765, 1769, 1771, 1773. i 1780. Matice krtenih cernike upe. Bsendorfer Josip, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek 1910. Brevis memoria Provinciae Capistranae ab erectione sui . . . anno 1757 . . . Festum saeculare . . . Budae 1857. Catalogus Religiosorum Provinciae S. Joannis Capistranensis pro anno 1790. Essekini (Divalt). Georgijevi Kreimir, Hrvatska knjievnost od XVI do XVIII stoljea.. . Zagreb 1969. Kaizer P. Ferdinandus, Catalogus. . . Patrum Superiorum conventuum provinciae S. Joannis a Capistrano, Budapestini 1896. Kombol Mihovil, Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda, Zagreb 1945. Kuntari Dr uro, Nae upe poekoga kraja: Pleternica, Slav. Poega 1978. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae . . ., Budae 1766. Rogoi Dr fra Roko, Knjievni rad hrvatskih franjevaca do XIX. vijeka. Nova Revija 1926, 3 4, (Jubilarno izdanje), str. 410 424.

179

BILJEKE O FRANJEVAKIM KOLAMA U CERNIKU ini se da su franjevci u Cerniku drali profesorij kroz cijelo 18. stoljee i itavu polovicu 19. stoljea sve do otvaranja javne kole u Cerniku (1859) koja je onda bila dijecezanska, jer je zagrebaka biskupija imenovala uitelje i nadzirala kolski rad. Sve do godine 1859. u Cerniku nije bilo drugih uitelja osim franjevaca. Radili su koliko je trebalo ili prema tome koliko im se djeaka javilo u kolu. Studij filozofije i moralne teologije bio je u cernikom samostanu, koliko nam je poznato, samo u drugoj polovici 18. stoljea. Professoria bile su trivijalne kole s redovnikom stegom i s posebnom panjom na one djeake koji su pokazivali volju da budu franjevci U kolu su se ipak mogli javiti svi koji su htjeli. kolom je upravljao gvardijan, a uz njega je uvijek bio jo jedan pater, dua kole: magister professorii ili instructor juvenum, uitelj i odgojitelj koji je morao imati gotovo ista svojstva kakva su se traila od franjevakih uitelja novaka. Tako je bilo barem u poetku, kad su franjevci profesorije osnivali samoinicijativno i bez tueg (izvanfranjevakog) uplitanja. U profesorij ima redovito se uila latinska gramatika, govornitvo, logika (za ove je predmete obino bio odreen poseban predava ili lector. Ostalo: crkveno pjevanje, sveto pismo i nauk vjere, franjevako pravilo i ustanove, ponaanje...) bilo je sve povjereno magistru ili instruktoru. (U Cerniku, gdje nikad nije bilo mnogo uenika, kako emo vidjeti, sve je bilo povjereno jednom patru). Djeaci su svaki dan sluali ili posluivali svetu misu, sudjelovali u dnevnim sveenikim i redovnikim molitvama i po danu i po noi, svakog se tjedna dva puta ispovjedali i svake nedjelje i blagdana prieivali. Za uzdravanje profesorija morao se brinuti ili sam samostan ili provincija (Jeleni, Profesoriji...). U velikoj radosti ve nakon prvog osloboenja Slavonije od Turaka franjevci su godine 1690. drali sinodu u akovu pod predsjedanjem biskupa Ogramia. Meu ostalim zakljuili su: gdje god su na upi dva franjevca, moraju otvoriti kolu za mlade (Buturac 210). To se ticalo i franjevaca u Cerniku. A da taj zakljuak nije ostao samo na papiru svjedoi vizitator fra Ivan Krstitelj de Vietri koji 1708 pie: Nota che i Religiosi in questi Conventi non solo attendono a predicare et convertire i Scismatici ed Heretici, alla via di Dio ma inoltre, tengono
180

le scuole di grammatica in ogni Parochiae e Convento, che i giovani si ritrovano bene avezzati nelle virtu et timor di Dio (Kultura I, 212, biljeka). Na kraju svog izvjea o franjevcima Bosne Srebrene de Vietri naglaava da ti redovnici nastoje ne samo propovjedati i obraati raskolnike i krivovjerce, nego dre i gramatike kole u svakoj upi i samostanu odgajajui mlade u kreposti i strahu Bojem. Naalost, u prvom svesku samostanske kronike (do 1841) nema ni jedne rijei ni o gramatikoj koli, ni o studiju filozofije i moralne teologije u Cerniku. Istom kad se poelo raditi na tom da se u Cerniku sagradi kola koju e drugi voditi, sjetili su se franjevci u drugom svesku svoje kronike napisati kako su i dosad u Cerniku od pamtivjeka drali kolu franjevci. Posljednji uitelj franjevac dobio je ak i novanu nagradu uz priznanje, to je na diku ne samo njemu nego i cijeloj Provinciji. O tome se opirnije govori u opoj povijesti Cernika. Ovdje nam ne preostaje drugo, nego navesti vijesti od drugud koje ipak potvruju postojanje gramatike kole, studija filozofije i moralne teologije u Cernikom samostanu. Profesorij ili gramatika kola u Cerniku Dan dva prije nego se pojavila kuga umro je u Cerniku 18. travnja 1739. magister profesorija pater Bartol Matijaevi (nekrolog). Zna se za Matiju Antuna Reljkovia koji je roen 6. sijenja 1732. da ga je otac, starinom Bosanac, godine 1741, kad je morao u rat u Italiju, odveo u cerniki samostan tadanjem gvardijanu Mihajlu Paunoviu da mu sin zavri najprije kolu koja je tu postojala. Tu je uio latinski i drugo to je bilo u planu te kole, a onda je nastavio nauke negdje u Ugarskoj. Senekovi tvrdi da je uz rano sudjelovanje u upravnim poslovima kapetanije s ocem koji je bio kapetan hajduke (pjeake) satnije u Svinjaru upravo odgoj kod cernikih franjevaca kojih se silno dojimalo tuno stanje Slavonije, najvie djelovao na Reljkoviev razvitak (Uvod u Djela Reljkovia, str. VIII). Vizitatori koji su u ime zagrebakog biskupa vizitirali cerniku upu od godine 1758. imaju stalnu rubriku: De ludimagistro (Uitelj). Te godine vizitacija je u Cerniku trajala od 5. do 12. travnja. Vizitator pie: Ludimagister hie nullus est, nec fundus pro eo. Solet autem aliquis patrum juvenes qui discere velint instruere, uti actu pater Mat181

thaeus Barics juvenes 10 docet. (Uitelja ovdje nema, ni fond za njega ne postoji. Meutim jedan od otaca franjevaca obiava pouavati mladice koji ele uiti, kao to i sada pater Mato Bari ui desetoricu). Dne 28. srpnja 1758. biljei kroniar osjekog samostana (str. 28): Discessit hine Cernikum pro instruetore juvenum Nepomucenus Kling. (Otiao je odavle u Cernik za instruktora mladei pater Nepo muk Kling). U matici krtenih ima i njegovih krtenja u to vrijeme. Bio je Osjeanin. Umro je u Poegi 16. lipnja 1772. kao magister seminarii, organista. Imao je tek 40 godina (diarium). Izvjetaj kanonske vizitacije od 1761. kae: Ludimagister formalis hie non est, nec fundus pro eo. Nihilominus pater Lector Philosophiae juvenes duos germanice, concionator autem festivalis 8 Illyrice instruunt. (Slubeno postavljenog uitelja ovdje nema, niti postoji za njega fond glavnica iz ijih kamata bi uitelj bio plaen). No pater Lektor filozofije pouava dvojicu njemaki, a pater koji je blagdanski propovjednik osmoricu hrvatski. Ova je vizitacija bila 28. svibnja i slijedeih dana. Blagdanski propovjednik i uitelj osmorice vjerojatno je i sada bio pater Mato Bari. U knjizi samostanskih rauna od 2. studenoga 1760. do 27. travnja 1761. esto se spominje: O. P. Praedicat Matissa: Donese O. P. Praedicat fra Mato, fra Matissa. U isto vrijeme za razliku od Propovjednika Matie spominje se i O. P. Preadicat Nediglski (nedjeljni). Prema tome Matia je bio blagdanski propovjednik. Sreom je uitelj one dvojice Nijemaca bio lektor filozofije. Vizitator ga kao lektora ne bi spomenuo. Nutarnje franjevake kole biskupijski vizitator nije vizitirao pa ih nije ni spominjao, barem ne obavezno. Godine 1765. 17. srpnja i slijedeih dana biskupijski vizitator pie: Ludimagister verus hie non est, verum si qui pueri studere velint, pro iisdem destinatus est pater Ferdinandus a Posega qui et in praesenti... 7 huiusmodi juvenes instruit. (Pravog uitelja ovdje nema, ali ako neki djeaci ele uiti, za uitelja im je odreen pater Ferdinand Poeanin koji sada stvarno i ui 7 takvih (III, 118). 1780. vizitacija 24. svibnja i slijedeih dana (VI, 33): Ludimagistrum supplet pater Concionator... aliquos pueros frequentantes instruit. (Uitelja zamjenjuje pater propovjednik... nekoliko djeaka dolazi mu na predavanja. Vlastelinstva se u 18. stoljeu nisu nimalo, ili tek izuzetno, brinula za podizanje kole. Ni upanijska skuptina u kojoj su sjedila sama
182

vlastela dugo vremena nije pokretala pitanje kola. Tek na zahtjev namjesnikog vijea iz Zagreba od 9. sijenja 1770. morala je upanija izvjestiti koliko, gdje i kakvih ima uitelja u upaniji. Za Cernik u izvjetaju stoji da je franjevcima povjereno uiti djecu u itanju, pisanju, nauku vjere i udoreu (Poega 231). Tako piu Kempf i Cuvaj (V, 295). Meutim u izvjetaju ne stoji da je to franjevcima povjereno, nego jednostavno da oni to (od svoje volje) ine: Juventus in legendo et scribendo instruitur, atque Religionis Principiis bonisqe moribus imbuitur. Po ovom izvjetaja bilo bi da su franjevci u Cerniku uili djecu samo itati i pisati, nauk vjere i udorea. Ipak nije bilo samo to. Nisu im dolazili u kolu samo djeaci (pueri) nego i mladii (juvenes) koje su uili i latinsku gramatiku. Za Reljkovia se izriito kae da je kod njih izuio i nekoliko latinskih razreda. Ovi su redovnici bili veliki prijatelji svome narodu te nema sumnje da su i na Reljkovia u tom pravcu snano utjecali (Cuvaj citira Borania V, 319). U svojoj knjizi o Slavoniji Taube se odmah u prvom paragrafu vrlo nepovoljno izraava o duhovnom staleu: Ondje gdje glavnu rije vode popovi, fratri i kalueri, ne treba oekivati cvjetanje umjetnosti i nauke... Tama prekriva zemlju. Neznanje je ovdje podiglo svoje prijestolje. Vjernici latinske i grke crkve jednaki su u neznanju, budui da su njihove duhovne starjeine: franjevci, kalueri i popovi i sami neznalice. Ovaj je sud oevidno odraz Taubeova odgoja. Ne moemo ovdje raspravljati o tom da li je Crkva u ono doba kraj tolike sebinosti feudalne gospode mogla ta vie uiniti za kolstvo i prosvjetu naroda. Nas zanima ono to Taube kae u drugom paragrafu: O katolikom kolstvu vode brigu veinom franjevci, ali su mu potrebni veliki popravci... U ... Poegi postojala je visoka kola koju su vodili jezuiti. Nakon njihova pada univerzitet je nestao i konano je 1776. pretvoren u gimnaziju koja je povjerena estorici pavlina iz Madarske. Ovdje Taube ipak priznaje da su redovnici najvie inili za kole i prosvjetu u Slavoniji. Franjevci su, pie Taube godine 1777, u Slavoniji uzdravali najvei broj kola, a to su godine, kad su im ve oduzete bile gotovo sve upe. Kako su franjevci uzdravali svoje kole? Posluit emo se navlas Taubeovim rijeima: svojim nasrtljivim prosjaenjem i neprestanim sabiranjem milodara (to je) nepodnoljiv teret siromanom katolikom svijetu u Slavoniji (i to ini da) su katoliki seljaci ovdje siromaniji od
183

grkih. Tko hoe, neka vjeruje da su upravo franjevci osiromaili slavonskog seljaka, ali je istina da su oni uzdravali kole prosjaenjem i neprestanim sabiranjem milostinje. Za uitelje franjevce nisu postojali nikakvi fondovi. Studium Philosophiae u Cerniku U izvjetaju kanonske vizitacije godine 1761. spominje se u Cerniku predava (lector) filozofije. Godine 1758. vizitator ne spominje ni filozofski studij ni lektora, ali spominje klerike koji u Cerniku vre dunost zvonara. Po tome vidimo da je ve te godine u Cerniku postojala filozofska kola. Tih su godina u Cerniku dva klerika i umrla: 4. svibnja 1760. zavjetovani klerik Gabrijel Riegler. 26. kolovoza 1764. klerik, student filozofije Kristofor Schmidt. U knjigama samostanskih rauna klerici studenti nazivaju se aci. Liber Introitus: 31 8bris 1761: Donese Lectur ssto dva aka i on Felchera pratisse: 1.50 f. 4.9bris 1761: Donese O. P. Lectur za pratniu Felcherovu i Misu jednu: 1.78 f. (Feler je isto to i chirurgus, lijenik-kirurg u ono doba u mnogo sluajeva ujedno i brija. Ovdje se radi o feleru koji je umro. U sprovod mu je iao lektor filozofije s dva studenta filozofije. Pater lektor je rado pomagao u pastoralnom radu: 23. Jun. 1762: Donese O. Lektur za jedno Vincsanje 4,22 f. U Liber exitus imamo jo ove stavke: 27. Martii 1761: Dado za Mediczine Lekturove 0,50 f. 6.9bris 1761: Dado ssto vozi aka Benedikta u akovo Lulagxich 1,70 f. 27. Jun. 1763: Dado Michlu Benedict kada izae iz Noviciata na put 3,00 f. U Cerniku su svravali novicijat samo braa pomonici (laici). 5.7bris 1763: Dado ssto vozi aka fra Jakoba 0,80 f. 9.8bris 1763: plati ssto se lektur vozi do Broda 0,50 f. Isti dan: Dado za kola koja vozisse studente do Broda 1.80 f. 9. Jul. 1764: dadese aku organisti za piliche 0,50 f. ini se da je filozofija u Cerniku bila samo do 1765. godine. Iste godine jo samo vizitator iz Zagreba spominje da dunost zvonara u Cerniku vre klerici. Godine 1769. ve je bio zvonar Cernianin Stjepan Soki. Pater Emerik Pavi u svom djelu tampanom 1766. (Raraus 350) pie o Cerniku: Hortus spatiosus prout ct prunetum peramoenum adjacet Conventui, in quo Studium Philosophiae erat. Ast jam diminutis proventibus per ablationem parochiarum nequit sustentan, tantumque populo, vicinisqe Paraeciis necessarii PP. ibidem actu resident. (Prostrani vrt i preugodni ljivik lei uz samostan u kojem je bio studij filo184

zofije. Sada se meutim radi smanjenih dohodaka oduzimanjem upa ne moe vie uzdravati, tako da ondje borave samo patri potrebni narodu i susjednim upama). Razlog to je studij filozofije iz Cernika premjeten bio je taj to su cernikim franjevcima oduzete dvije treine upe ili kako su franjevci tada govorili: oduzete su im dvije administrature (upe): U Novoj Gradiki i u Zapolju. Bilo je to u sijenju 1765. Studij filozofije bio je jo samo do kraja kolske godine. Studij moralne teologije u Cerniku Vrlo osjetljivo smanjenje upe i dohodaka ini se da je cernike franjevce samo u prvi as uplailo, smelo i ojadilo. Ostao im je manji i najsiromaniji dio upe pa i za nj su se bojali, nee li im biti oduzet. Osim tog osiromaenja i nesigurnosti tu je jo bila i briga kako dovriti gradnju istonog krila samostana. Dosad su se i samostan i crkva gradili gotovo samim darovima upljana i milostinjom, a sada gvardijan Pavao Junaevi (1766 1770) jedva uspjeva istono krilo staviti pod krov s 500 forinti koje je u tu svrhu dobio od uprave provincije. Gotovo sve kapele u selima cernike upe u vrlo su loem stanju. Zato su i cerniki franjevci, kako to Taube kae, nasrtljivi u prosjaenju. Nije im dosta skupljati milostinju po crkvi, nego fratar sa katuljom ide i po vaaritu (sajmitu) traei milostinju jednako i od prodavaa robe i od prodavaa marve i od kupaca. U knjizi primitaka navodi se posebno milostinja sakupljena u crkvi, posebno ona koja je sakupljena izvan crkve: 6. svibnja 1761: Doide u Skatulu na S. Leonarda po vassaru 3,62. 21. lipnja 1761. Doide u Skatulu na Ristianski Duhove po Stobu 2,25. 30. lipnja 1761: Doide Lemozine u Skatulu na S. Petra po vassaru 1,34. 8.7bris 1761: Doide iz Zapolja po vassaru Lemozine 0,56. Nakon to su izgubili Novu Gradiku, i Zapolje vaarska je milostinja znatno via: U svibnju 1765. Doide u Skatulu kod s. Leonarde po vassaru 5,26 i 1/2. Item u Skatulu kod s. Leonarde doide 5,24 i 1/2. Franjevci se ne odriu sakupljanja milostinje po vaarima u Zapolju i u Novoj Gradiki ni onda kad to vie nije bila njihova upa. Svibanj 1765: Doide u Skathuli po Stoffu 3,25. Doide Lemozine iz Sapolia u Skatuli na Gospoinu Malu 1765: 1,40. Sijenja 1766: Doide po Stopu na Vodokarstie Lemozine 5,21. Pomalo smireni cerniki franjevci primaju u svoj samostan studij moralne teologije. Po slubenom izvjetaju koji je uprava provincije
185

poslala na zahtjev dravnih vlasti, a uva se u arhivu nadbiskupije zagrebake (Acta Ecclesiastica Statistica) u Cerniku je godine 1770. bilo 10 sveenika, 6 studenata morala, 7 brae laika, svega 23. Slube sveenika bile su: upravitelj upe, lektor moralne teologije, 2 hrvatska propovjednika, 2 kapelana u upi, 2 pomonika susjednim upnicima, katehista (Kat. List 7. V. 1941). Po svemu izgleda studij moralne teologije smjeten je u cerniki samostan upravo godine 1770. Kanonska vizitacija godinu prije ne daje ga ni po emu naslutiti, a 1770. u Cerniku postaje gvardijan Ivan Zetovi (1770 1772) koji e u Cerniku ostati do svoje smrti (1789). Po tabulama koje su prepisane u samostansku kroniku (1775 1785) Zetovi je svake godine osim prve oznaen kao examinator ispitiva, od 1778 1785. ravnatelj kora, 1780: fratrum clericorum informator in scientia morali, pouavao je klerike u moralnoj znanosti, 1784: Lector Theologiae i uitelj ceremonija. Godine 1775. bili su ispitivai: poznati uro Rapi, Kristofor Kellerer i Leander Koepl, 1776: uz Rapia i Zetovia Vjenceslav Hutter, vikar i ravnatelj kora, 1777: uz Zetovia gvardijan Petar Curi i Jakob Alasi, 1778: uz Zetovia i Alasia Mato Bari, spomenut ve kao uitelj u Cerniku. Iste godine naveden je i klerik fra Donat Hainl. Godine 1779. prepisiva tabule gvardijan Shuh naveo je svakom samo po jednu slubu i dodao: etc. Te godine navodi se i pater Andrija Jajaevi, studens moralium. 1780: uz Zetovia ispitiva je i gvardijan Marko Tadijanovi. Navedeni su i pater Simon Subota, studens Moralis Theologiae, fra Luka Szipka, clericus auditor Moralis Theologiae, fra Marko G studens M. Th. 1781: uz Zetovia ispitiva je gvardijan Josip Stojanovi. 1782: uz Zetovia gvardijan Silvester Hungar, lektor teologije.) Kao student branio je zajedno s patrom Jonom Loeblom i Leandrom Koeplom ab Egra neke stavke iz predavanja svog profesora lektora patra Adrijana Lohra. Taj nastup bio je 10. kolovoza 1767. u osjekom samostanu i tampan je u osjekoj franjevakoj tampariji (Osjeki Zbornik IV, 112). 1783. i slijedee dvije godine ispitivai su Zetovi i Marko Guvi. Studij morala morao se maknuti iz Cernika, kada je rat s Turcima cerniki samostan pretvorio u vojnu bolnicu. Kasnije se vie nije vratio u Cernik: Josip II znatno je smanjio broj fratara. Niti je trebalo toliko uilita, niti su se cijenila mala uilita po samostanima. Dolazi vrijeme velikih centralnih uilita.
186

Godine 1772. u Cerniku su umrla dva klerika: Prvi fra Hilarije Ertzl oznaen kao studens philosophiae umro je 5. srpnja. Moda je tek trebao zapoeti moralnu teologiju. Drugi fra Roman Erbi klerik sa zavjetima (clericus professus) umro je 2. prosinca. Za studij filozofije i moralne teologije u Cerniku svjedoi na neki nain i samostanska knjinica: prirunici filozofije tampani izmeu 1714. i 1750, mnoga izdanja Theologia Moralis od Reiffenstuela tampana izmeu 1662. i 1765. godine. (Sedmim izdanjem sluio se pater Petar imi, rimskim izdanjem 1765. pater Jakob Jurkovi, obojica Cerniani). Isto tako Theologia Moralis od Sporera, Mastria de Meldula, Rotarija, Gabriela Antoinea, Elbela, Mansija i drugih. Franjevac kapistranske provincije pater Hijacint Campion napisao je knjiicu: Animadversiones Phisico-historico-morales de Baptismo nonnatis, abortivis et projectis conferendo. Opusculum animarum curatoribus apprime necessarium, Budae 1761 (3 F 33). Fizike, historijske i moralne opaske (upute) kako treba krstiti neroenu i pobaenu djecu. Djelce osobito potrebno duobrinicima (ilustrirano se slikama fetusa). Pokojni pater Karlo Bali bio je posebno zadovoljan s popisom skotistikih izdanja koja se uvaju u knjinici cernikog samostana. Upozorio je da se kao rijetkost dobro uva: F. Ioannis Duns Scoti... Quaestiones reportatae ... per ... Hugonem Cavellum ... illustratae ..., Coloniae 1635 (2 L 35).
Izvori i literatura: Arhiv cernikog samostana: Knjige u samostanskoj knjinici (s potpisima poznatih franjevaca). Liber Exitus Conventus Cernikiensis ab anno 760. ad annum 1801. Liber Introitus Conventus Cernikiensis ab anno 1760. Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernekensis I. i II. Nekrolozi kapistranske provincije (Cernik, Poega, Naice). Arhiv nadbiskupije zagrebake: Izvjetaji kanonskih vizitacija 1758, 1761, 1765, 1769, 1771, 1775, 1780. Matice krtenih cernike upe. Buturac Josip, Franjevci zagrebake biskupije g. 1770, Katoliki List, 7. svibnja 1941 (broj 18), str. 211 213. Buturac Dr Josip, Katolika Crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970. Bsendorfer Dr Josip, Diarium sive Protocollum venerabilis Conventus S. Crucis Inventae Essekini intra muros ab anno 1686. usque ad annum 1851. Pretampano iz 35. knjige Starina JAZU u Zagrebu, Tisak dionike tiskare 1916.

187

Cuvaj Antun, Graa za povjest kolstva Kraljevine Hrvatske i Slavonije... Zagreb 1907. Jeleni Dr fra Julijan, Kultura i bosanski franjevci I, Sarajevo 1912. Isti, Profesoriji Bosne Srebrenike do godine 1757, Franjevaki Vijesnik, srpanj 1927. (broj 7), str. 145 148. Malbaa prof. Marija, Stodvadesetipet godina tamparske djelatnosti u Osijeku (1748 1873). Osjeki Zbornik IV, Osijek 1954, 105 140. Kempf Julije, Poega, Poega 1910. Pavich P. Emcricus, Ramus viridantis olivae . . . Budae 1766. Senekovi Martin, Djela Matije Reljkovia, Vinkovci 1875. Taube (fon) Fridrih Vilhelm, Opis Slavonije i Srema, Knjiga prva, Lajpcig 1777, preveo Boko Petrovi, Zbornik Matice Srpske za knjievnost i jezik (Knjiga druga), Matica Srpska 1954, 156 183. Isto, Knjiga druga, Lajpcig 1777, Zbornik... (Knjiga trea) Matica Srpska 1956, 136 -159.

Franjevci braa kirurzi u Cerniku Dne 27. lipnja (neki nekrolozi 17. lipnja) 1760. umro je u Cerniku zavjetovani brat (laicus professus) Ivan Schreiner koji je bio kirurg (ehirurgus). Sluio se knjigama pisanim na latinskom jeziku. U knjinici se uva njegova knjiga: Dispensatorium Pharmaceuticum pragense 1750. Na naslovnoj stranici napisao je svojom rukom: Ad usum fr. Joanni Shreiner, laico professo ac Chirurgo Emi Pragae 1753. Na upotrebu fra Ivanu Schreineru, zavjetovanom bratu i kirurgu. Kupio sam u Pragu 1753. Vjerojatno je i sam bio Nijemac iz eke. Ondje svrio farmaceutiku i stupio u franjevce provincije Bosne Srebrene. Poslije njega umro je u Cerniku jo jedan franjevac brat kirurg fra Aneo Rebstein iz Riedlinga u vapskoj: Csernekini in Slavonia, Fr. Angelus Rebstein, laicus professus, Chirurgus, 29. januarii 1778. Po nekim nekrolozima umro je 26. sijenja. U tabuli se 1777. navodi kao tonsor familiae, ia ili brija (I, 307). Barle se vara kad kae: Zanimljivo je da su bili obojica sveenici, a ne braa lajici (7 8). Inae Barle te stare kirurge brijae zgodno naziva ranarnicima i ljekarnicima. Lijeili su uglavnom rane i pravili lijekove za rane. Uz to iali su i brijali. U knjizi samostanskih izdataka spominju se dosta visoki izdaci za lijekove i za lijeenje: Chirurgo pro medicinis, medicamentis, ili: dadese Felcheru ..., Felcheru za medicizine..., ili: Dado Felcheru ssto licsi i dava Mediczine ove godine (1761)..., Dado Felcheru za likarie, Dado Felcheru ssto licsi po Manastiru fratre, ssto licsi i za Mediczine njegove (24. studenoga 1763).
188

Spominju se jo dva brata franjevca koji su bili kirurzi: U Naicama je umro zavjetovani brat kirurg Modesto Ferber 13. svibnja 1771, a Petrovaradini in Slavonia fr. Joseph Ringh a Petrovaradin laicus chirurgus e conventu Gradiscensi 5. Novembris 1781. Bio je Petrovaradinac. Iz svog samostana u Staroj Gradiki doao je umrijeti u svoje rodno mjesto. Dodajemo da su cerniki franjevci tih godina kupovali lijekove u raznim ljekarnama. Od mnogih stavaka donosimo samo neke: 27. veljae 1761: dado u Possessku Apotheku za Medicine godissta 760: 26,43 i 1/2 forinti. 28. veljae 1761: dado Klontzu (Glantzu) Feltzeru za Medicine 4,66 i 1/2 f. 27. veljae 1762: dado Glantzu Felcheru za likarie 12,31 i 1/2 f. 7. sijenja 1763: Isplati Medicine Apothekaru Poxesskom pro anno 762: 24,16 i 1/2 f. 20. travnja 1763: Isplati O. P. Diffinitura Medicine ssto potribova u Ossiku 4,00 f. 18. rujna 1763: dado Felcheru Ssvartzu za likarie 4,77 f. 28. sijenja 1764: dado u Appoteku Iesujcsku za Medicine od godine 1763: 27,55 i 1/2 f. Prosinac 1765: Felcseru Klontzu za Mediczine dadese 5,16 f. Dadese takoger Felcseru Svorczu za Medicine i sto fratre licsi 1,75. Oujak 1766: dadese likaru koij O. fra tipana Nogu licsi 2,00 f. Srpanj 1766: dadese Felcheru Svorczu za Likarie i Konforu Messtru 8,20 f. Prosinac 1776: dadese za jednu Slofcapu pok. Jubilata 0,50 f. Rujan 1767: dadese Briacsu Kristoku koi bria fratre po godine 4,00 f. Srpanj 1769: Gyurku Felcheru od plache pogodne 2,00, Klonczu Felcheru za Medicine 2,60 f. Srpanj 1770: Kristophoru Briacsu stoje briao fratre godinu dana 8,00. Prosinac 1771: dadese za Medicine Klonczu Felcheru u Stopu 6,86 i 1/2.
189

Srpanj 1772: za Medicine u Posegi 1,95 i 1/2 f. Kolovoz 1774: Christophoro 8,00. Veljaa 1776: Dno Glantz pro Medicamentis 3,88 i 1/2. Travanj 1777: D. Chirurgo Grus in Stabo pro Medicinis 6,31 i 1/2. Lipanj 1778: Chirurgo Glontz 3,10. Prosinac 1787: Georgio Barbitonsori 0,88 1/2. Prosinac 1789: Dno Chirurgo Stabali Fischer 5,16. Travanj 1797: Georgio Barbitonsori a salario 2,00. Mora se priznati da su franjevci u Cerniku sve manje troili na lijekove i lijeenje. Spominje se poeka i isusovaka ljekarna (moda ista). U Novoj Gradiki (in Stabo, u Stopu ili Stofu) spominje se pet ranarnika i ljekarnika (osim onoga koji je 1761. umro): Glantz, Schwartz, Gruss, Fischer i Gyurko (urko je moda jedan od spomenute etvorice, a moda i jedan od brijaa. Brijai su bili Kristofor i uro. Pokojni jubilat kome su dok je bolovao nabavili lafkapu bio je Antun Papuli. Spominje se i neka Baba koja licsi diffinitura (Jakoba Matijevia) 10. studenoga 1763. Od trgovaca koji su imali duane (Duchan) spominju se Spiro Gark (Mandrovi) u Stopu i Gark domaehi koi ovdi pribiva. Mandrovie su nazivali Grcima, jer su doselili iz Makedonije, onda se reklo Grke. Franjevcima je Gark bilo isto to i pravoslavac. Podaci ovdje izneseni uzeti su iz knjige samostanskih Izdataka i Primitaka, iz samostanske kronike i nekrologa kapistranske provincije. Radi kontrole uzeta je u obzir i radnja Janka Barela: Rananici i ljekarnici iz franjevakog reda, Zagreb 1907. Braa koja su se istakla kao dobri majstori U 18. stoljeu bilo je u cernikom samostanu brae franjevaca koji su bili dobri kovai, stolari, postolari, krojai, staklari, pletai koarica, vrtlari, mlinari i pekari. Naao se i jedan gvardijan (Franjo Martinkovi 1760 1763) koji je imao vie razumjevanja prema takvoj brai nego drugi pa je, kako je ve reeno, od materijala koji je bio pripravljen za nastavak gradnje istonog krila samostana dao napraviti radionice. U knjizi Izdataka stoji: 5. oujka 1763: dado Vicaru i Substitutu u Ime Tissljarnicze i kov: 16,00 f. 13. travnja 1763: dado Vicaru i Substitutu u
190

Ime Tissljarnicze i kovacsnicze 14,00 f. Otada se meu izdacima ee nalazi: dade se za jednu funtu tutkala, za dva funta tu tka] a ili dadese za funtu smole za sustera, dadese za ssila, smolu i eksercsiche susteru, za bile koncze susteru. Kova fra Gapar okivao je koije, osovine, poikivao konje upnicima iz okolice, gradikom komandantu i drugima ve od godine 1760. Ista se stvar nastavlja: donese fra Caspar od Commendata Gradisskog za posao (lipanj 1762), dade stari Syndik ssto mu se kolo opasa (oujak 1763), doide za 4 Tocska od kapetana Nikolicha (lipanj 1763), dade gospodin Oberstar sstomuse 4 Tocska okovasse (srpanj 1763). Tako je ilo sve do lipnja 1770: Dogie stoje Gaso okivao kola Xivkovichu, Doide za 4 Brave koje na csini Gaso za Cerkve u sella. Fra Gao ili brat Gapar Buch iz Oborova, kova, latinski faber ferarius umro je u Cerniku 14. sijenja 1772. Imao je 49 godina, 19 godina bio je franjevac. Stolar fra Pakal Hueber radio je takoer za muterije izvan samostana: Doide za jednu Ramu ili Oquiru (travanj 1762), doide za Kopie sto Paschal uradi (travanj 1764), item za Kopie sto Majstor ucsini, doide za posao Tisliarski (kolovoz 1765), Dogie za ormar sto Tislyar nacsini Substitutu (veljaa 1769;. Ovaj je brat umro 15. studenog 1771. Ostale emo spomenuti meu umrlima u Cerniku. Cerniki je samostan imao dobrih zanatlija prije nego je Taube pisao (1777) da je Slavonija osobito zaostala i po tome to gotovo i nema zanatlija. Barokna umjetnost 18. stoljea u cernikom samostanu Osim ve opisane crkve i samostana treba spomenuti da se u samo stanu uvaju tri raspela iz 18. stoljea: jedno u blagovaonici, drugo na stepenicama, tree na hodniku prvoga kata. Ima i nekoliko oteenih kipova. S prvog velikog oltara potjeu, a skinuti su sa sadanjeg i zam je njeni tirolskima, kipovi madarskih kraljeva Stjepana i Ladislava, vojvode Emerika i francuskog kralja Ljudevita. Tri su s krunom na glavi, dva s jakom bradom, jedan bez brade, visina im je 1,85 m. etvrti nema krune, lice vie pahuljavo nego bradato, visina mu je za krunu manja 1,70 m. Najvie je oteen ovaj etvrti. Nijedan nema ruku. Tabane ima samo jedan. Jo su etiri kipa u lebdeem stavu. Dva su od njih franjevci, svi bez ruku, visina 0,95 m. Jedan aneo visok 1,35 m. jednom
191

rukom obuhvaa svijenjak, a ispruena ruka mu je bez ake. Prema kronici neki su kipovi s uklonjenih oltara otili u Bosansku Gradiku. Jedan manji kip Majke Boje prodan je kapeli u Adamovcima. Navodimo ovdje i slike, kalee, monstrancu, relikvijar i pladanj s posudicama, sve to je bilo posueno za izlobu: Umjetnost 18. stoljea u Slavoniji, koja je bila otvorena u Osijeku (Bulevar JNA 9) od 25. veljae do 1. lipnja 1971, a opisano je u knjizi: Umjetnost XVIII stoljea u Slavoniji, Osijek 1971: Sveti Pavao, ulje na platnu, visina 1,170 m, irina 0,791 m, drveni profilirani okvir s modrom i crvenom marmorizacijom. Nepoznati barokni slikar 18. stoljea. Sveta Magdalena, ulje na platnu, visina 2,120 m, irina 1,323 m. Nepoznati barokni slikar 18. stoljea. Sveti Antun Padovanski pred Malim Isusom, ulje na platnu, visina 2,110 m, irina 1,330 m. Nepoznati barokni slikar 18. stoljea (56). Kale, srebro pozlaeno, visina 0,223 m, promjer baze 0,143 m, promjer kupe 0,090 m. Kale mjed pozlaena, visina 0,228 m, promjer baze 0,148 m, promjer kupe 0,085 m, na vanjskom rubu vaze zapis: ANTONIUS VILOW ANNO 1. 7. 6. 8. (str. 67). Monstranca, srebro, potpuno pozlaeno, visina 0,603 m, baza (oval) 0,230 : 0,165 m, irina 0,270 m. Oznaeno inicijalima majstora I. I. K. u kartui u obliku tita. Inicijali identino oblikovani kao i kod majstorskog iga ampula iz istog samostana u Cerniku, te se po svoj prilici radi o istom majstoru. Mjesni ig Bea iz godine 1763. (str. 69). Relikvijar svetoga Kria, mjed pozlaena, visina 0,270 m, baza (oval) 0,115 : 0,090 m irina 0,120 m. (str. 67). Pladanj s ampulama za vino i vodu, srebro. Pladanj: duina 0,340 m, irina 0,236 m, Ampule: visina 0,145 m, promjer baze 0,058 m, raspon ruke i kljunia 0,120 m. Oznaeno inicijalima majstora I. I. K. u kartui u obliku tita i mjesnim igom Bea iz godine 1762. (str. 69).

192

Franjevci roeni u Cerniku ili u cernikoj upi Iz 17. stoljea poznat nam je samo jedan Cernianin pater Mihajlo Klai, a bilo ih je sigurno vie. Od onih koji se spominju u 18. stoljeu ili su u 18. stoljeu roeni, a djelovali u 19, znamo za dvadeset osmoricu. I njih je bilo vie. U knjigama samostanskih rauna spominju se mlade mise koje ne odgovaraju nijednome od 28 poznatih: 6. rujna 1761: Doide o mladoj misi Lemozine 14,00 forinti. 16. rujna 1761: Doide 13.7bris (13. rujna) o mladoj misi Lemozine po Cerqui 10,50 forinti. U knjizi Izdataka 14. rujna 1761: Dado Kuvacsu iz Sstoba ssto kuva rucsak na mladoj misi 2 f. Tu se, kako vidimo, radi o dvije mlade mise: jedna je bila 6. rujna, druga 13. rujna. 25. sijenja 1763: Dade Gospodin Commendat posli primiczia 1,35 f. 31. sijenja 1763. Doide Lemozine od mlade mise 9 f. Studeni (bez datuma) 1764: Doide za mladu misu od Lucsicha 29,16 1/2 f. Isti plati 4 mala i 1 veliki ukop 5,00 f. Jednu od tih mladih misa mogao je imati pater Filip evizevi koji je umro 1799, a imao je 61 godinu i 42 bio franjevac. Ostale mlade mise ne znamo tko je imao. Ni Luia koji bi odgovarao ne znamo. Poznate spominjemo po redu kako su umirali: 1. Cernianin pater Mihajlo
Kao upnik u Jazavici (danas Gornji Raji) prvi je poeo voditi matice. Liber Baptizandorum Jazauiciensis Parochiae Anno Domini 1728: Ego fratcr Michael a Czernik baptizaui Marcum filium Nicolai Smoglianouich et Angelae eius conjugis ex Pago Borouacz. Patrinus fuit Marcus Porculabouich ex Pago Jazauicza. (Ja fra Mihajlo Cernianin krstih Marka sina Nikole Smoljanovi i ene mu Anele iz sela Borovac. Kum jc bio Marko Porkulaovi iz sela Jazavica). Do 18. srpnja 1728. bilo je jo 16 takvih upisa krtenja. Nijedno se nije drukije potpisao. Od rujna 1728. do zadnjeg srpnja 1735. izmjenjuju se kod krtavanja djece devetorica franjevaca. Od 31. srpnja 1735. do 20. oujka 1736, kada je zadnji puta krstio, krteno je 25 djece s upisom u maticu: Ego frater Michael a Czernik . . . Umro je, kae nekrolog, kao revni upnik jazavike upe (illius Parochiae Administrator zelosus) 1. svibnja 1736.

2. liar pater Josip

Najstariji od tri patra Zliara. Moda stric patra Bonaventure i Marka. Na provincijskom kapitalu u Naicama 24. lipnja 1726. izabran je za uitelja novaka i mladia u Bau. Za ta je dunost ponovno izabran i slijedee dvije godine (Franj. Vjesnik 1935, 7 8, 239). Od 1732 1735. bio je gvardijan u Bau. Godine 1734. dao je sruiti sve to je bilo ruevno i 12. travnja stavio temelje novoj zgradi podigavi iz temelja istoni i juni dio samostana. Da je to mogao izvesti ima se zahvaliti njegovom prethodniku ocu

193

Franji Vukovarcu i milostinji dobrih dua (Franj. Vj. 1936, 5 6, 173 i 175). Nekrolog kae o njemu: vir devotus et in suo munere indefessus. Bio je poboan i u vrenju svojih dunosti neumoran. Umro je 4. svibnja 1738. u Baji kao aktivni predstojnik rezidencije u Somboru i adgregatus provinciae to je neki poasni naslov.

3. Vraari pater Augustin, Cernianin (a Cernik) umro je u akovu 6. travnja 1740. 4. imi pater Franjo, poznat ve kao cerniki gvardijan 1734 1735. i upnik u Jazavici gdje je i umro 9. travnja 1749. 5. Terzi pater Pakal
Iz Matice cernike upe vidi se da je slubovao u Cerniku 1738 1739, 1744 1745. i 1746 1747. Krtenja najee potpisuje bez prezimena: fr. Paschalis a Czernik, a nekad i s prezimenom. Po ovlatenju Paunovia, vikara zagrebakog biskupa dne 19. veljae 1747. izvrio je obred prelaza u Katoliku Crkvu neke pravoslavne osobe: Ego Pr. Paschalis Terzich a Czernik, concionator (propovjednik). Umro je u Bau 12. svibnja 1749.

6. Grgi pater Leonard

Piui o kapelanima godine 1758. kae vizitator Paxy: Drugi je (od etvorice kapelana) Pater Leonardus a Czernik, cognomine Gergich. Ima 51 godinu, a sveenik je 27 godina. Filozofiju je studirao u Brodu, spekulativnu teologiju u Osijeku i Mantovi. Svojim dunostima, kau, zadovoljava i na ispitu je bez tekoe odgovarao. Krtenje obavljeno u Cerniku 22. veljae 1759. potpisao je: fr. Leonardus a Czernik. Da nije Paxya ne bi znali da se radi o Grgiu koji je i umro u Cerniku 10. veljae 1761.

7. Petrievi pater Pavao

U cernikoj matici krtenih potpisuje se: fr. Paulus Petricsevich, fr. Paulus a Czernik i potpuno: fr. Paulus Petricsevich a Czernik. Krstio je mnogo. Od 8. listopada 1748. dalje svake godine sve do 1761. Nekada itave nizove krtenja. Umro je u Somboru 9. travnja 1767.

Sada su na redu petorica kojih nema u naim nekrolozima pa ne znamo ni kad ni gdje su umrli. 8. Vuievi pater Nikola
Potpisivao se u matici krtenih: fr. Nicolaus Vuchichevich i fr. Nicolaus Vuchichevich a Cernik. Prvo krtenje bilo je 24. listopada 1725, zadnje 10. srpnja 1727.

9. Petrievi pater Nikola

Potpisuje krtenja samo prvih 7 mjeseci 1735. Jednom fr. Nicolaus Petricsevich, drugi put fr. Nicolaus a Czernik.

194

10. Reetarac pater Pavao

Tri krtenja obavio je 21. rujna 1748. Zatim krsti jo do 2. lipnja 1749. Potpisuje se samo kao fr. Paulus a Ressetar.

11. liar pater Bonaventura

U kronici cernikog samostana (I, 294) stoji: Posljednji upravitelj u tabu bio jc pater Bla Tadijanovi malo vremena, a prije njega bio je pater Bonaventura liar Cernianin (Slicsar a Cernik). Godinu i neto vie bio je vojni kapelan: Inclyti Regiminis Suae Exceilentiae Domini Josephi Eszterhazy Castrensis Capellanus per annum et amplius (Ramus 74).

12. Marinovi pater Jakob

U izvjetaju kanonske vizitacije od 1765. (118) itamo: Drugi je kapelan (u Cerniku) pater Jakob Marinovi iz Zapolja, ima 34 godine, 11 godina je sveenik. Studirao je u Petrovaradinu, redove primio od pokojnog srijemskog biskupa ivovia. Na ispitu se pokazalo da nita ne zna (Per examen repertus est nihil scire). Moda je to Marinkovi Jakob koji je umro u Iloku 22. veljae 1774.

13. Poti pater Jerko

Krtava djecu u Cerniku od 25. kolovoza 1761. do godine 1764. vrlo esto. Potpisuje se jasno: fr. Hieronymus Potich a Czernik. Nije Poli kako stoji u nekim nekrolozima. U knjizi Primitaka spominje se O. fra Jere od studenog 1761. do svibnja 1764. Umro je u Osijeku 27. lipnja 1772. kao revni kapelan u Donjem Miholjcu (Parochiae Miholcensis zelosus cooperator). Imao je samo 38 godina i 20 godina bio franjevac.

14. Vidakovi pater Jakob Bio je kapelan u Trenkovoj eti, ini se, od poetka do kraja (1741 1745). Kad je Trenk poetkom 1746. u Beu stavljen pred sud, Vidakovi se vratio u provinciju. Ni on nije dobio priznanje za svoje duobrinitvo ... Dok se drugi vojni kapelani s ponosom nabrajaju, Vidakovi se izostavlja. Nakon povratka bio je najprije kapelan u Poegi. Crkvi svetog Duha u Poegi poklonio je posudice za vino i vodu s pliticom. Sve od srebra, iznutra pozlaeno i umjetniki izraeno (insignis operis). Poega 501. I kanonska vizitacija godine 1754. spominje Vidakovia u Poegi. Tu se kae da je pater Filip Radi za svoga gvardijanata u Poegi (Kaizer 1745 1748) oko godine 1745. po patru Jakobu Cernianinu iz kapele svetog Roka prenio u samostan sve to je ta kapela imala: et res linas et peeuniam ad usum conventus convertit) i crkveno rublje i novac prisvojio za samostan. Zbog toga i drugih slinih stvari gradski je senat
195

zatraio od provincijala da patra Filipa Radia i gvardijana Cernianina Petra imia (1751 1754) makne iz Poege, a franjevci e pisati u svoje kronike da im je biskup Thauzy oduzeo upu u Poegi samo zbog toga to provincijal nije udovoljio zahtjevu gradskog senata (I, 273). Godine 1761. spominje se kod kanonske vizitacije kao trei kapelan u Cerniku: Pater Jacobus Vidakovich Czernekiensis. Imao je tada 51 godinu, sveenik je bio 25 godina. Filozofiju je studirao u Budimu, teologiju u Petrovaradinu. Na ispitu je slabije odgovorio (debilius respondit II, 71). Vidakovi je kao kapelan vodio brigu za kapele u Opatovcu i u Podvrkom. Vizitator pie kako nije imao vremena da sam vidi te kapele, izvjestio ga je o njima pater Jacobus Vidakovich a Czernik. Ista sela nisu prihvatila ono to je vizitator naredio 1758: da se kapela na groblju napusti kao suvina, nego su na mjestu gdje je bila stara kapela podigli iz temelja novu od drvenih greda, dugaku 5 hvati, iroku 2 i pol, obukali je, obijelili, strop nainili od iblja u obliku svoda i obukali ga. Kapela ima 4 prozora, ostakljena, toranj se die nad proeljem, zvono je od 70 funti. Kapelu u Podvrkom sruila je poslije zadnje vizitacije bura, ali je i ona od jednakog materijala iz temelja ponovno podignuta ... U njoj bude misa svakog mjeseca jedne nedjelje, ako to, kako kae pater Jakob Vidakovi, ljudi zahtjevaju (si ab hominibus, uti P. J. V. refert, instetur. II, 60). Vidakovi je umro u Naicama 24. studenoga 1774. Nekrolog kae da je tada imao 63 godine, a 43 bio franjevac. 15. Nikolaevi pater Bonaventura
Krstio je u Cerniku 21. rujna 1760. i potpisao se: fra Bonaventura Nikolassevich a Czernik. Na knjizi: Bellostenecz, Gazophilacium, Zagrabiae 1740 (u knjiici pod znakom 2 A 47) napisao je: Ex libris Pris Bon. Nikolassevich a Cernek . . . Inae ne bi znali da je Cernianin. Umro je u Mohau 30. travnja 1775.

16. imi pater Petar

U matici krtenih godine 1728. potpisao se: Petrus Szimich. Prema tome bilo bi mu prezime: Simi, ali kronika (273 i 302) ipak pie: Ssimich imi. Tri godine bio je u ratu vojni duobrinik (triennio in Castris Curator Spiritualis, Ramus 74). Od 1741. do 1747. vrio je svete ine vojnicima brodske legije (Legioni Brodensi: jo naime nije bila organizirana vojna krajina i podijeljena u regimente). Bilo je to u vrijeme komandanta: Josipa baruna de Ried, Josipa de Monasterlich i Adama Buday (Ramus 355). imia je zapalo da bude gvardijan u Poegi upravo kad je franjevcima oduzeta poeka upa (1751 1754). Za oduzimanje upa franjevcima biskup Thauzy je imao pri ruci i 24 vojnika. Dne

196

16. prosinca 1753. (po cernikoj kronici 18. prosinca) gvardijan je morao predati upu i upske knjige prvom predsjedniku subalternog konzistorija u Poegi Nikoli Petrieviu (opatu i kanoniku). upnik je postao Matija Petrovi. Ve isti dan ova je promjena oglaena u svim poekim crkvama. Franjevci nisu htjeli biskupu predati selce Seoce (Pagellum Szelcze) koje je do tada bilo njihov posjed. Meutim po odluci carske komore morali su to uiniti i predali ga 29. prosinca 1753. No kad im je na Grgurevo 12. oujka 1754. biskup pokuao silom oduzeti i majur u Vujaku, 24 franjevca s kriem izala su iz samostana i pola u majur da ga brane. Tom je zgodom gvardijan oteo puku jednom straaru. Franjevci su zvonjavom pozvali i narod da ih brani. Moda je upravo dranje naroda odluilo da je nakon intervencije i izvjetaja poslanih i komori i samoj carici u Be majur ostao franjevcima (I, 273 274, Poega 533 535). imi je ostavio nekoliko knjiga samostanskoj knjinici u Cerniku: Annus apostolicus . . . Venetiis 1753 (6 E 6), Rituale ecclesiasticum . . . Coloniae 1733 (2 F 23), Manuale Parochi. . . Tyrnaviae 1751. (3 F 39) s potpisom: Ad usum ili Ex libris P. Petri Simich a Czernik. Na knjizi: Cornelii a Lapide . . . Commentarii . . . (1 K 13) dodaje svom imenu: Ord. Min. Obs. S. Francisci actualis Capellani campestris. Sedmo izdanje Reiffenstuela, tako je napisao na samoj knjizi, poslije njegove smrti ima pripasti cernikom samostanu (1 K 8). Po tabuli bio je 1775. u Cerniku: spiritualis (duhovnik ili ispovjednik, ali je ve 12. svibnja 1776. umro. Imao je 62 godine, a 43 godine bio je franjevac (I, 302).

17. Junaevi pater Pavao, Cernianin iz Kovaevca, cerniki gvar dijan 1766 1770. Opisan meu gvardijanima. Umro je u arengradu 16. srpnja 1778. 18. Petrievi pater Serafin, g. 1751 1754. upnik u Pleternici
Godine 1757. krstio je u Cerniku i potpisao se fr. Seraphinus a Czernik. Ostavio je cernikom samostanu 10 svezaka Elbelove Theologiae Moralis i Prosvitljenje i ogrijanje jesenog i zimnog doba iliti Nediljne i svecsane pridike priko jeseni i zime dolazeche po ocu fr. Emeriku Pavichu, Budim 1762. (4 G 56) s oznakom: Ad usum patris Seraphini a Czernik. U nekrologu stoji da je u panjolskom ratu bio revan vojni kapelan. Umro je u Poegi 21. veljae 1784.

19. Alasi pater Jakob, cerniki gvardijan 1765 1766. Umro je u Cerniku 25. ili 26. veljae 1788. esnaest dana nakon navjetaja rata Turcima, kad je samostan ve bio pretvoren u vojnu bolnicu. 20. Valei pater Petar Celestin
Bio je lektor teologije. Knjige koje je ostavio cernikom samostanu pokazuju po sadraju jedan jedinstveni predmet zanimanja: odnos i veza izmeu prirodnih saznanja i objave. Philosophia Ments P. F. Fortunati a Brixiis OM Ref. Tom. I i II, Brix iae 1749. (3 B 22,1,2). Philosophia sensuum mechanica, isti auktor, Brixiae 1751 (3 B21). Isto, Tom. II i III, Brixiae 1752 (3 B 21, 2,3). Animadversiones criticae, isti, Brixiae 1751

197

(3 B 25). Dissertatio Phisico Theologica . . . Brixiae 1756 (3 B 26). Elementa Mathematiea, T. I i II, editio II, Brixiae 1756 (3 B 27 i 28). Lgica critica a P. Hermanno Osterrieder OM Conv, Augustae Vindelicorum 17660 (3 E 15). Methaphisica vetus et nova logicae criticae nuper editae, isti auktor, A. V. 1761 (3 E 15,2). Physica experimentalis et rationalis, isti, Vol. I, A. V. 1765 (3 A 25). Na svim tim knjigama napisano je na naslovnoj stranici: Ex libris ili Ad usum P. Coelestini Vallessich, na nekima je dodano: pro conventu S. Petri Czernikini. Celestin Valei je roen u Banievcu (a Banicsevacz), umro je kao gvardijan u Vukovaru (1785 1789) u etvrtoj godini gvardijanata 9. oujka 1789. Imao je 46 godina, 27 je godina proivio u samostanu.

21. liar pater Marko

Poznat ve kao najbolji kroniar cernikog samostana u 18. stoljeu. Bilo mu jc neobino drago to se u Cerniku gradi tako velik samostan. Mnogo je tovao patra Mihajla Paunovia. Njegov ujak uro Dugonjevi bio je jedan od onih koji su svoju kuu i potkunicu vrlo rado prodali franjevcima radi proirenja gradilita za crkvu i samostan. Zliari su se potpisivali: a Czernik, Slicsar, Zlicsar, Slicsarevich, Szlicsar ... Na knjizi: Cursus Philosophicus . . . Venetiis 1714. (3 D 14,3) koja je 1719. pripadala patru Stjepanu Vilovu napisao je: Ex libris Patris Marci a Czernik, alias Slicsarevich, studentis SS. Theologiae Ceneralis. Datum Budae 16. Februarii 1740. Godine 1740. jo je kao pater studirao u Budimu. Spremao se za lektora teologije. Na knjizi: Tuba cathehetica . . . Augustae Vindelicorum et Graecii 1736. napisao je: Ex libris P. Marci a Czernik, concionatoris Budensis. Vrio je slubu propovjednika u Budimu. Nijedan Cernianin nije valjda toliko puta bio gvardijan kao Marko Zliar: 1747 1749. u Mohau, 1751 1753. u Osijeku. U Diariumu (13) stoji: 15. lipnja 1751. stigao je laom iz Budima u Osijek na potovani otac gvardijan Marko iz Cernika i primio dunost. Godinu dana bio je predstojnik rezidencije u Zemunu (1755 1756). Isto toliko gvardijan u Budimu (1758 1759). Knjigu Bellosztenecz, Gazophilacium . . . Zagrabiae 1740 (2 A 47) dobio je pater Bonaventura Nikolaevi 1760. na poklon od somborskog gvardijana Patra Marka liara (donatus a R. P. Marco Zlicsar gvardiano Zomboriensi 1760). Iza toga je ponovno gvardijan u Budimu (1764 1766). Od oujka 1768. do kolovoza 1769. kao diskret potpisuje raune cernikog samostana. U tom kratkom vremenu nadopunio je cerniku kroniku s mnogo vanih podataka. Bio je u Cerniku jo jedno kratko vrijeme kao mladi pater: od 2. lipnja 1743. do jeseni 1744. ima njegovih krtenja u matici. Osjeki Diarium svjedoi da je 1771 1775. boravio u Osjekom samostanu kao prokurator provincije, a zadnje godine i samostanski diskret (53, 57, 64). Gdjegod bio nabavljao je knjige za cerniki samostan. Na knjizi: Philosophia scholae scotisticae ... pie: Pro usu Conventus S. Petri Czernik pater Marcus a Czernik . . . procuravit. Na knjizi: Zweifacher Christgeistlicher Sonntag ... Ex libris P. Gregorii Bobich erga sacra legenda accepit pro Conventu Czernikiensi . . . 1751. Pater Marcus a Czernik. Sve svoje knjige ostavio je cernikom samostanu. Sauvano ih je najmanje 30 svezaka: skotistika izdanja, prirunici filozofije, Sporerova Moralka i razne druge. Od domaih pisaca: Lovre Bracsuljevicha Uzao Serafinske (nasski) goruchie gliubavi. Budim 1731 (6 B 46), Latriev Testimonium bilabium . . . Venetiis 1755 (3 B 20). Pater Marko liar je umro u Vukovaru 80 dana poslije svog gvardijana patra Celestina Valeia 26. svibnja 1789. ivio je 75, a franjevac bio 54 godine.

198

22. Pavi pater Lovro

Roen je u selu Siice koje je tada pripadalo cernikoj upi, a danas je u upi Vrbje. Godine 1764. i 1772. krtavao je u Cerniku i potpisivao se: fr. Laurentius Pavich a Sicsicze. Po katalogu od 1790. (14) bio je u arengradu vikar i kapelan. Umro je kao kapelan upe u Sotinu i lan arengradskog samostana 14. svibnja 1796. star 63 godine.

23. evizevi pater Filip

Pravi Cernianin: 1787. bila je u Cerniku na kunom broju 80 obitelj Mate evizevia (Matthaeus Csevisevich) sa 5 osoba: udova Magdalena 54 godine, Mato 37, ena mu Ivanka 27, Ivan 3, Marija 14. Pater Filip morao je biti stric Mate i Marije. Neki ga piu: Civizevi. U samostanskoj knjiici uva se knjiga: Dissertationes excerptae ex commentario literali in omnes Novi Testamenti libros. Augustini Calmeti . . . Tyrnaviae 1755. (3 E 37) na kojoj pie: Ex libris Patris Philippi a Czernik, Budae 12. Augusti 1765. Te godine imao je 27 godina. Bio je tada valjda namjeten u Budimu. Tri godine bio je brodski gvardijan (1774 1777). Catalogus od 1790. (7) stavlja ga u Ba s oznakom dunosti: CaPel. Zomborini, kapelan u Somboru. I umro je u Somboru 13. prosinca 1799. kao kapelan ondje, a lan bakog samostana. ivio je 61 godinu, kao redovnik 42.

24. Curi pater Petar, opisan je kao cerniki gvardijan (1777 1778). Umro je u Poegi 5. listopada 1800. 25. Kovaevi fra iril
Jedini poznati Cernianin franjevac koji nije bio sveenik nego zavjetovani brat treoredac (tertiarius professus). Godine 1781. bio je u Cerniku: Communitatis magister et Celarista. Morao se brinuti za red u zajednici i u podrumu. Catalogus 1790. (4) stavlja ga u Veliku. Umro je u Poegi 31. listopada 1804, star 65, a 48 samostanski treoredac. Nekrolog kae da je bio Cernianin (a Cernik).

26. Jurkovi pater Jakob

Godine 1778. bio je po tabuli namjeten u Cerniku, valjda kao mladomisnik. Imao je tada 24 godine (I, 311). Knjiga: Reiffenstuel, Theologia moralis, T. I, Romae 1765. oznaena je sa: Pris Jacobi Jurkovich. Catalogus 1790. (8) stavlja ga u Osijek kao ekskurenta u Aljma (excurrens Almasinum). Nekrolog navodi njegovu smrt dva puta: Umro je u Cerniku 3. svibnja 1807. Pater Jakob Gjurkovi, appoplexia tactus (od kapi). Drugi put: 9. svibnja 1807. Pater Jacobus Jurkovich a Cernik, appoplexia, obadva puta: annorum eatatis 53. Sve jednako, samo su dva datuma, prezime jednom urkovich, drugi put Jurkovi a Cernik. U popisu dua iz onoga vremena u Cerniku nema Jurkovia ni urkovia. Cini se prema tome da je bio iz Opatovca.

27. Matkovi pater Leonard

Godine 1780. bio je u Cerniku coadjutor concionatoris, propovjednikov pomonik (I, 310). Nekrolog kae: vei broj godina revno je upravljao upom u Tabanu (blizu Budima). Ve po Katalogu 1790. bio je u Tabanu, ali kao kapelan i hrvatski propovjednik (cooperator, concionator Illyricus, str. 5). U Tabanu je i umro 2. rujna 1818. U samostanskoj

199

knjinici u Cerniku nalazi se knjiga: Diurnale Concionatorium ... (2 A 45) na kojoj pie rukom: Ad Bibliothecam Viennensem PP. Franciscanorum XIV H 11. To je sve prekrieno i napisano: Leonardi Matkovich a Cernik. I nekrolog kae: a Cernik.

28. Matkovi pater Remigije

Dne 5. rujna 1819. slavio je mladu misu Cernianin pater Remigije Matkovi. Manuduktor mu je bio pater Adam Kulundi, akon bivi konzultor provincije pater Bernardo Makay, subakon pater vikar Adam Horvath, tamjan su nosili patri Kalisto Serti i Stjepan Ninkovi, svijee braa Vinko Platzregen i Terencijan.. . Svim obredima upravljao je poeki vikar pater Adalbert Horvath (I, 373). Konano je dolo vrijeme kada su se i mlade mise zapisivale u kroniku. Recensio Provinciae Grge evapovia za godinu 1830. donosi i sve osobne podatke o svakom lanu provincije. Pater Remigije Matkovi, Hrvat iz Slavonije (llyr. Slauon.), roen 4. srpnja 1794, redovniko odijelo primio 13. srpnja 1813, zavjete poloio 9. srpnja 1815, mladu misu kao gore, govori hrvatski i njemaki (Illyr. Germ.). Imao je licencijat iz slobodnih vjetina i filozofije. (AA. LL. et Phil. Licent, str. 442 443). Po Katalogu od 1823 (352) bio je u Iloku: Mathes. Phys. Histor. Nat. et Oeconom. Rural. Lector, V. Mag. et Instruct. Cler. in Cantu et Organo, Expos. Cas., Biblioth. et Organ. Slijedee godine isto u Iloku: Logicae, Metaph. Philos., Morum ac Historian Lector, V. Mag. i ostalo isto kao 1823. (Catalogus 1824, 11). Recensio... 1830. kae da je bio u Brodu: Phil, ac Histor. Lector, Discretus, Exil. Mag. Cler. et Cer. Bibl. Org. Exp. Cas. Instr. Cler. in Cantu et Org. atque Spir. cum fac. U Iloku je 1822/3. predavao matematiku, fiziku, nacionalnu povijest, selsku ekonomiju. Godine 1823/4. logiku, metafiziku filozofiju, moralku i povijest. Obadvije godine bio je zamjenik magistra klerika, instruktor klerika u pjevanju i orguljanju, voditelj u rjeavanju kazusa, knjiniar i orgulja. U Brodu 1829/30. predaje filozofiju i povijest, postaje magistar klerika, ekshortator i uitelj ceremonija, i osim svega Sto je bio u Iloku ovdje je i diskret i duhovnik s ovlau od pridranih sluajeva. Smrt mu je zapisana u cernikoj kronici (I, 411): premjeten je u Cernik po tabuli 1830. i umro je ve 26. rujna 1830. Pokopao ga je 28. rujna konzultor i starjeina samostana (Silvester Ninkovi).

S ovim darovitim i prerano umrlim franjevcem zavravamo niz franjevaca 18. stoljea roenih u cernikoj upi. Iza njegove smrti vie od 30 godina iz cernike upe nema nijednog franjevca.
Izvori i literatura: Arhiv cernikog samostana: Knjige u samostanskoj knjinici s potpisima franjevaca Cerniana Liber Exitus Conventus Cernikiensis ab anno 1760. ad a. 1801. Liber Introitus Conventus Cernikiensis ab anno 1760. . . Knjiga prelaza upe Cernik.. Stari nekrolozi kapistranske provincije. . . Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernekensis.. . I Status animarum (stanje dua) upe Cernik 1787. i 1803. Arhiv nadbiskupije zagrebake: Izvjetaji kanonskih vizitacija 1754. (Poega), 1758, 1761, 1765. Matice krtenih upe cernike.

200

Matice krtenih upe jazavike. Bsendorfer Dr Josip, Diarium sive Protocollum. . . Conventus... Essekini... Pretampano iz 35. knjige Starina JAZU, Zagreb 1916. Boitkovi Dr fra Jure, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339-1735), Franjevaki Vijesnik 1935, 7 -8. Barbari o. Mladen, Ba, crtice iz njegove povijesti, Franjevaki Vijesnik 1936, 5 6, str 164 178. Catalogus Religiosorum provinciae S. Ioannis Capistranensis pro anno 1790, Essekini, Typis. . . Divalt. Catalogus. . . Provinciae S. Ioannis a Capistrano pro anno 1824, Budae, Typis Regiae Universitatis. . . Csevapovich P. Gregorius, Catalogus Provinciae Capistrane, Budae 1823. Csevapovich P. Gregorius, Recensio. . . Provinciae S. Ioann, a Capistrano... Budae 1830. Kaizer P. Ferdinandus, Cathalogus. . . superiorum, Budapestini 1896. Kempf Julije, Poega, Poega 1910. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae. . Budae 1766. U 18. stoljeu umrli su u Cerniku franjevci: 1707. 25. svibnja ili lipnja: Iloni pater Petar. Zapoeo je gradnju prve drvene crkve svetog Petra u Cerniku. 1716. 2. veljae: Lovri (Lavri, Labri) pater Marijan. 1721. (ili 1749) 9. travnja: Broanin (a Brod) pater Franjo. 1729. 3. oujka: Babi pater Petar (1748: Bali). 1729. 10. studenog: Ivanagi (Kutjevac, a Kutjevo) pater Andrija, predstojnik cernike rezidencije od 1726. do smrti, poeo graditi samostan (juno krilo). 1730. 11. studenog ili 15. prosinca: Pavlovi pater Josip. 1731. 27. kolovoza: Framki pater Franjo. 1736. 25. veljae: Opatovi pater Marko. 1736. 14. studenog ili 17. studenog: Kovaevi pater Nikola, aktivni propovjednik. 1739. 18. travnja: Matijaevi pater Bartol, magister profesorija. 1739. 26. svibnja ili lipnja: Tomaevi pater Antun, umro od kuge. 1739 . 20 lipnja: Kai (Kassich, Kaffich, Koi) pater Bartol, cerniki gvardijan od 1738. do smrti, umro od kuge. 1739. 10. studenog: Kranevi (Kranl) pater Nikola. 1741. 24. sijenja: Barjaktarovi brat Nikola. 1747. 10. sijenja: Rapold brat Baltazar. 1747. 23. ili 13. srpnja: Banjaluanin (a Banja Luka) pater Jakob. 1748. 14. sijenja ili 15. veljae: Kralnovi pater Stjepan, umro od kapi. 1749. 23. sijenja: orjakovi (Chjorjakovich) brat Pavao. 1751. 17. oujka: Paunovi (Pavunovl) pater Mihajlo, predstojnik cernike rezidencije 1723 1726. (poeo pripreme za gradnju cemikog samostana), prvi gvardijan istog samostana 1730 1732, zatim opet 1735 1738, 1741 1743, i 1747 1750, dovrio juno krilo, sagradio crkvu i zapadno krilo. 1751. 14 rujna: Vogt zavjetovanl brat Josip. 1751. 17. prosinca: Schaedl brat Mato. 1754. 7. travnja ili srpnja: Ivanovi pater Petar. 1754. 23. prosinca: Vidakovi brat Mihajlo.

201

1756. 10. srpnja: Kozekovi pater Baltazar. 1757. 9. travnja: Benai (Penai) pater Andrija, cerniki gvardijan 1752 1755. i od 1756. do smrti, dovrio gradnju crkve svetog Leonarda i udario temelje istonom krilu samostana. 1758. 6. sijenja: Roi (Proi) pater Augustin, revni duobrinik, s rijeima: Marijo, Majko Milosti, predao je duu Stvoritelju. 1758. 14. veljae: Maglajac a Maglaj) pater Nikola, doivio visoku starost. 1758. 7. oujka: epevi pater Bernardin, 1750 1751. gvardijan u Cerniku. 1759. 17. lipnja: Beii pater Stjepan. 1760. 2. ili 1. svibnja: Graf zavjetovani brat Pavao. 1760. 4. svibnja: Riegler fra Gabrijel, zavjetovani klerik. 1760. 6. svibnja: Schmidt zavjetovani brat Dldak. 1760. 17. ili 27. lipnja: Sclireiner zavjetovani brat Ivan, kirurg. 1761. 10. veljae: Grgi pater Leonard, Cernianin (a Cernik). 1763. 12. studenog: Matijevi pater Jakob, 1757 1760. cerniki gvardijan. 1763. 28. prosinca: Martinkovi pater Franjo, cerniki gvardijan od 1760. do smrti. 1764. 3. oujka: urkovi pater Bartol, umro od kapi. 1764. 26. kolovoza: Schmidt fra Kristofor, klerik, student filozofije. 1765. ili 1705. 25. kolovoza: Trgovevi (Jergovevi) pater Klement.

1766. 2. studenoga: Papuli pater Antun Njegovi suvremnici piu da je bio iz Pakraca (a Pakarcz). I sam se na svojim knjigama potpisuje de Pakratz i ako je bio iz Lipika (Rogoi, Hoko). Novicijat je zavrio u Velikoj, studij filozofije u Budimu, teologiju u Budimu i u inozemstvu. Godine 1738. kao lektor filozofije u Poegi priredio je za svoje studente prirunik iz logike (Tractatus in universam Aristotelis logicam juxta inoncussa dogmata Joannis Duns Philosophorum prinncipis proposita). U vrijeme kuge 1739. zajedno s klericima preselio se iz Poege u Veliku. Ipak je i odatle vodio brigu za okuene u Kunovcima. Prije nego je otiao u Radnu za gvardijana (1742 1743) 8. svibnja 1742. krstio je jedno dijete u Cerniku. Kao gvardijan poloio je 21. travnja 1743. visoke ispite iz bogoslovlja i postao lektor dogmatike najprije u Petrovaradinu, onda na generalnom uilitu I reda u Osijeku (najkasnije od 1745. do jeseni 1749). Iz tog vremena potjee njegova rasprava: O utjelovljenju Boje Rijei (De Verbi Divini incarnatione, Essekini 1746) koja je ostala u rukopisu. Priredio je i jednu javnu dogmatsku raspravu o sakramentima. Prema popisu u kojem prof. Marija Malbaa navodi sve to je (dosad poznato) tampano u franjevakoj tampariji u Osijeku (1748 1775) spomen na tu raspravu tampan je kao prvijenac tamparije:
202

Praelectiones Theologicae Ex libro quarto sententiarum De Sacrosanctis Ecclesiae Catholicae et Apostolicae Sacramentis electae. Juxta inviolabilia nostri subtilissimi Doctoris Joannis Duns Scoti sentimenta explanatae. Et in jugis ac perpetuae Observantiae Symbolum admodum R. P. Michaeli Pavunovich, Ordinis Seraphici Sancti Patris Francisci hu jus nostrae observantis Provinciae Bosnae Ar gentinae Lectori Theologo, Praedicatori Celeberrimo, Ex Definitori, jam Custodi, et in praesens cum plenitudine potestatis Comis sario Visitatori Generali necnon Excellentissimi Domini Antistitis Zagrabiensis per Slavoniam Vicario Foraneo, Superori Dignissimo, Patrono Colendissimo Oblatae et consecratae ac publice in solemni capitulari Patrum congressu propugnatae (na drugoj A stranici) P. Philippo Korovich, P. Andrea Stoichevich et P. Ludovico Widmann, eiusdem Ordinis, et Pro vinciae professis. Praeside P. Antonio Papuslych, S. Theologiae Lectore generali. In Metropoli Slavoniae Essekini ad S. Crucem. Anno 1748. Die 25. Mensis Augusti. (8, 6 stranica, Osjeki Muzej, Osjeki Zbornik IV, 108) Iz ovog dugakog naslova vidimo da je javna rasprava kao sveanost bila posveena tadanjem cernikom gvardijanu patru Mihajlu Paunoviu, te godine generalnom vizitatoru vlastite provincije Bosne Srebrene, bivem definitoru i kustosu, vikaru zagrebakog biskupa za Slavoniju... Papuli istie da je Paunovi lektor teologije, proslavljeni propovjednik, osobito vrijedan starjeina. .. U istoj tampariji iste godine 1748. tampana je i Papulieva knjiica: Sacer Mons Alverniae... Sveta gora Alverna. Za
203

pobone tovatelje serafskoga reda kratko i jednostavno sastavio fra Antun Papuli... (Essekini.. .1748, 8, IV 82 stranice, Osjeki Zbornik IV, 109) Od 1749 1756. Papuli je generalni lektor u Budimu. U tim godinama bio je i definitor (1751 1754). Prve godine svoga definitorija tampa svoju Marijologiju sedam propovjedi o Majci Bojoj: Dux na slava sinovskoga bogoljubstva koju nebeskoi Kraljci, slavnoi i pricsistoi Marii Divici u sedam predikah od sedam priko godine nje svetkovinah daje O. Fra Antun Papusljch, svete bogoslovice sstiocz generali i diffinitur provincie S. Krixa Bosne Srebernice... Godine... 1751. sstampano u Budimu... Zadnje godine definitorija daje u tampu tri svoje propovjedi (o svetom Josipu, Franji i Antunu): Tres Sacri Sermones P. Antonii Papusljch... actualis Sacrae Theologiae Lectoris Generalis et Diffinitoris Provinciae Bosnae Argentinae S. Crucis, Budae 1754. U Budimu je priredio barem tri javne teoloke rasprave sa svojim studentima (9. rujna 1753, 26. svibnja 1754, 2. veljae 1756). I u Budimu kao i u Osijeku vrio je i dunost dekana uilita. Dne 1. svibnja 1756. stavljen je u mir i poaen trajnim naslovom: lector jubilatus. Nakon toga ve 15. lipnja 1756. on i cerniki gvardijan Benai asistiraju kod blagoslova temeljnog kamena crkve svete Terezije u Novoj Gradiki (I, 280). Franjevake kronike broje ga meu osobito zaslune lektore budimskog uilita (Ramus 67). U budimskom samostanu postavljena je 1764. spomen-ploa s imenima 10 zaslunih lektora i svakome u ast napisana su po dva znaajna stiha. Papuli je osmi po redu, a njegovi stihovi glase: Scripserat Antonius Studiorum plenus amator, Virginis Innocue fulgida gesta satis (Ramus 223). (Opisa Antun pun ljubavi do nauke Neokaljane Djeve blistava djela sasvim). Toliko se jo osjeao vitalnim da se 4. oujka 1757. sam ponudio za vojnog kapelana zapovjedniku gradike regimente generalu de Riethu u ratu s Prusijom (1756 1763). Dvije godine bio je: generalis de Rieth Campestris Sacellanus (Ramus 73). Zadnjih 18 mjeseci ivota proveo je zasigurno u Cerniku, jer potpisuje samostanske raune od svibnja do listopada 1765. te prva etiri mjeseca i u kolovozu 1766. I u onim mjesecima kad nije potpisao, ostavljeno je mjesto za njegov potpis da potpie valjda kad prizdravi. .. Liber Exitus spominje njegovu smrt u raunima mjeseca prosinca 1766: Dadese za jednu Slofcapu pole. Jubilata 0,50 f.
204

U zadnjoj godini ivota, 20. veljae 1766, asnici gradike regimente, njih 14, izdali su mu pohvalno svjedoanstvo u kojem istiu kako se pater Antun Papuli a Pakarcz, iako ve pedesetgodinjak (quinquagenarius), barunu de Riedu ponudio za kapelana i dvije goidne (1757. i 1758) u ratnom vihoru propovjedima, dijeljenjem sakramenata i privatno sve vojnike snano poticao ne samo na vrenje Bojih zapovijedi i sticanje kreposti, nego ih je i u samoj borbi hrabrio znakom kria i povicima: Ne dajte se, junaci! Budite hrabri! Sve e kugle preletjeti preko vas! Ni jedna vas nee taknuti! Svi svjedoe da se u najveoj mjeri odlikovao estitou, razboritou i kranskom ljubavlju (Ramus 350 351). Da je uvijek bio redovnik i franjevac na visini, zauzet za redovniki duh i ivot, pokazuje i to to je bio imenovan generalnim vizitatorom ladislavske provincije. Posebnu ljubav prema cernikom samostanu pokazao je time to je svoje vrijedne lektorske knjige ostavio upravo tom samostanu. Sluio se i jednom dogmatikom u rukopisu (1 B 28). To su po Duns Scotu izraeni traktati: De intellectu, scientia et volntate Dei, De virtutibus Theologicis, De Trinitate, De Angelis i de Gratia. Auktori tih traktata su domai lektori teologije: patri Filip Radi, Franjo Ivanovi i Ivan Luki. Neki su traktati napisani (ili prepisani) godine 1738, a drugi 1739.
Izvori i literatura za Papulia: Arhiv cernikog samostana: Liber Exitus 1760 1801. Knjige Papulieva ostavtina u knjinici samostana. Arhiv nadbiskupije zagrebake: Matice krtenih cernike upe. Hoko Dr Emanuel, Franjevako visoko uilite u Poegi, Sarajevo 1977. Malbaa prof. Marija, Stodvadeseipet godina tamparske djelatnosti u Osijeku (1748 1873), Osjeki Zbornik IV, Osijek 1954, 105 140. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae..., Budae 1766. Rogoi Dr fra Roko, Knjievni rad hrvatskih franjevaca do XIX. vijeka, Nova Revija 1926 , 3 4, 410 424. 1768. 7. oujka: Sekli pater Antun, 1745 1747. cerniki gvardijan. 1769. 23. veljae: Ergoti pater Marko, umro na dunosti u Petrovom Selu, pokopan u Cerniku. 1771. 15. studenog: Hueber brat Pakal, iz Vilsburga, stolar, dobar i poboan (pius et devotus), star 68, franjevac 43 godine. 1772. 10. sijenja: Matanovi zavjetovani brat treoredac Antun, iz Garina, mlinar i pekar (pistor). 1772. 14. sijenja: Buch brat Gapar, iz Oborova, kova, 49 godina, franjevac 19 godina. 1772. 29. lipnja: imanovi brat Jakob, zavjetovani treoredac, iz Odvoraca, vrtlar, 34 godine, franjevac 14 godina.

205

1772 . 5. srpnja: Ertzl fra Hilarije, klerik, student filozofije. 1772 . 2. prosinca: Erbi fra Roman, zavjetovani klerik. 1773. 6. lipnja: Marinovi pater Bonaventura, iz Broda, 47 godina, franjevac 30 godina. 1775. 5. listopada u akovu: Sinii pater Vinko, iz Male Kanie. Na sastanku u Velikoj 24. kolovoza 1775. odreen za upravitelja filijale agovina, administrator in Districtu SSagovinae, sed dum huc Czernekinum iter faceret in via mortuus est. Umro je na putovanju prema Cerniku (I, 302), kao vikar u Cerniku potpisivao je raune od lipnja 1763. do lipnja 1765. 1775. 24. studenoga: Grabner brat Silvester, iz Waldsassena, staklar (vitriarius), 44 godine, franjevac 14 godina. 1775. 16. prosinca: Granik (kronika: Krassnik) brat Bernardin, iz Hainburga, orgulja, 52 godine, franjevac 26 godina. 1776. 12. svibnja: imi (kronika: Ssimich, potpis u matici: Szimich, Simi) pater Petar, Cernianin, 62 godine, franjevac 26. 1776. 30. rujna: Perianovi pater Lovro, cerniki gvardijan od 1775. do smrti. Smrt zabiljeena u kronici I, 303. 1777. 4. srpnja: Kristijanovi brat Jakob, treoredac, 35 godina, u redu 16 godina, Poeanin, (a Posega), kao lan cernike samostanske zajednice umro u svojoj Poegi (I, 305). 1777. 22. kolovoza: zavjetovani brat Joakim, postolar (sutor). 1777. 4. listopada: Gelemanovi (Kelemanovi) pater Pavao Broanin, Cerniki pater umro u Brodu na lijeenju od suice, (phthisi consumptus), 32 godine, franjevac 12 godina. 1777. 8. prosinca: Mihaljevi pater Bonaventura, iz Kostajnice. 1778. 29. ili 26. sijenja: Rebstein zavjetovani brat Aneo, iz Riedlinga u Svapskoj (Svevia), kirurg, samostanski brija (tonsor familiae), 42 godine, franjevac 15 godina. 1778. 2. svibnja: Lipljani pater Ferdo, iz Poege, u pruskom ratu od poetka do kraja kapelan slavonske husarske pukovnije (Regiminis Hussarorum ex Slavonia), to znai 7 godina (1756 1763), biskupijski vizitator 1765. pie: ali ako neki djeaci ele uiti, za uitelja im je odreen pater Ferdinand Poeanin koji sada stvarno i ui 7 takvih, ivio je 56 godina, kao franjevac 36. 1778. 12. svibnja: Oraevi brat Jakob, iz Koprivnice, zavjetovani treoredac, mlinar i pekar (pistor). 1778. 15. srpnja: Keil (Kohl, kronika i stari nekrolozi: brat Andrija Kail) a Swandorf, pleta koarica i vrtlar (vietor et hortulanus), 62 godine, franjevac 37 godina. 1781. 19. oujka: Gori (Kronika: Grossich) zavjetovani brat Gvido, iz Smarja kod Ljubljane, mlinar i pekar (pistor). 1783. 10. travnja: Mirkovi pater uro, iz Bebrine, pius et mansuetus (poboan i blag), zasluni magister novaka, uitelj novaka neklerika, ivio 59 godina, kao franjevac 41 godinu. Godine 1782. bile su mu oznaene dunosti u Cerniku: aggregatus, discretus, knjiniar, duhovnik s ovlau. . . 1784. 19. ili 14. sijenja: Miklo (Miklass) zavjetovani brat Pavao. 1784. 5. studenoga: Schiebl zavjetovani brat Vjenceslav, iz Rymaroda u ekoj, postolar, u tabuli 1783. Wenceslaus Schibl, coquus, kuhar (I, 318), a u tabuli 1784. vie ga nema. Moda je umro 1783., a ne 1784. 1787. 21. sijenja: Zrimi pater Andrija, iz Broda, u Cerniku je bio od 1781. ivio je 66 godina. Po danu se nije osjeao ni malo slabo. Poslije veernje molitve ostao je po svom obiaju na koru u molitvi i tu je ujutro naen mrtav.

206

1788. 25. ili 26. veljae: Alasi pater Jakob, Cernianin, 1765 1766. cerniki gvardijan, zasluni uitelj novaka, 78, 53. 1788. 6. oujka: Stipeevi (kronika 319 i 320: Stipesseuich, neki ga piu: Stapeslevi) zavjetovani brat Antun, prema kronici bio je kova (faber ferrarius) i prva rtva u slubi zaraenih vojnika koji su od 6. veljae 1788. leali u samostanu: Sluei oboljele vojnike umrlo je u kratkom razdoblju od zaraze 6 otaca i 2 brata (I, 321). U nekrologu ne pie da je brat Antun umro od zaraze. 1788. 30. studenoga: Sudarevi pater Stanislav, iz Baa, infirmis militibus inserviens, umro sluei oboljele vojnike. 1788. 19. prosinca: Vogl pater Inocent, iz Cheba (Eger), 34 godine, infirmis militibus inserviens, sluei oboljele. . . 1789. 5. sijenja: Hungar (Ungar) pater Silvester, iz Broda, lektor teologije, cerniki gvardijan 1782 1783. i od 1788. do smrti, 44 godine, 28 franjevac, infirmis militibus inserviens, umro sluei oboljele vojnike. 1789. 15. sijenja: Szungler pater Antun, iz Budimpete, 38 godina, infirmis militibus inserviens, sluei oboljele. . . 1789. 25. ili 15. travnja: Schiffer (Shifer) pater Ciril, iz Budimpete, kapelan vojne bolnice u Cerniku, 47 godina, franjevac 28, infirmis militibus inserviens, umro sluei oboljele vojnike. 1789. 29. travnja: Zetovi pater Ivan, iz akova, 1770 1772. cerniki gvardijan, 63 godine, franjevac 46, infirmis militibus inserviens, umro esti od sveenika kao rtva zaraze sluei oboljele vojnike. 1789. 21. prosinca: Prem brat Peregrin, Bavarac iz Oberbringa, postolar. Prema kronici on bi bio drugi brat koji je umro kao rtva zaraze sluei oboljele vojnike. 1790. 4. sijenja: Mihaevi pater Bonaventura. 1791. 29. kolovoza: Mller (Kronika: Miller) brat Josip, iz Breitenburga, stolar, po kronici (I, 319 320): vrtlar, vratar, quaestuator credentiarius, 69 godina, 39 franjevac. 1794. 2. rujna: Dringer brat Klement, prema kronici kroja, sakristan i communitatis magister. 1795. 2. sijenja: Tomi pater Josip, generalni definitor i generalni vikar bosanskog biskupa. U Tabuli se od 1794. ne spominje. Moda nije ni bio lan kapistranske provincije.

1797. 23. travnja: Tadijanovi pater Bla Rodio se u Rastuju kod Broda, franjevaki novicijat proveo u Iloku 17431744. Imao je tek 28 godina, kad je kao vojni kapelan brodske regimente morao u sedmogodinji rat (17561763). Krajem 1757. dobrovoljno ostaje sa zarobljenim vojnicima u tvravi Kiistrin sve do svretka rata: kao taborski franciskan i suanja cesarskih duhovni slubenik. Captivos Slavonienses et Croatas sponte secutus est ad captivitatem ut illis in servitiis spiritualibus esset, kae nekrolog. Regiminis Brodensis campestris capellanus usque ad finem belli (Ramus 73). U zarobljenitvu je napisao i tampao dvije knjiice:
207

molitvenik Sertum ex diversis floribus (Kita razliitog cvijea) i prvu knjigu svjetovnog sadraja u slavonskoj knjievnosti: Svata po malo, iliti kratko sloenje imena i rii u ilirski i njemaki jezik, Magdenburg 1761. Svata po malo je kratka hrvatska i njemaka gramatika s hrvatsko-njemakim razgovorima i obrascima pisama: prirunik za uenje hrvatskog i njemakog jezika. U predgovoru skromno istie... ja sam se mlogo usudio... jere sam se usudio ono nainit i, to nisam nikad znao, i ono drugoga nauiti, to nisam nikad sam uio... Bojao se poruge, ali knjiga je doivjela i drugo izdanje u Tropavi 1766. Jedno od Tadijanovievih nastojanja u toj knjizi jest ienje jezika od tuica. On eli prave ilirske rii upotrebljavati, one iz materinskog jezika: brija, struga, kova, ilac, cipelar..., a ne: feler, tiljar, mit, najder, uster... (Georgijevi 229). Nakon zarobljenitva, itamo u cernikoj kronici, bio je posljednji franjevac koji je kao lan cernike samostanske zajednice vrio dunost duobrinika u Novoj Gradiki. I to je bilo samo kratko vrijeme: Ultimus in hoc Stabo fuit Administrator P. Blasius Thadianovich exiguo tempore (294). Novu Gradiku preuzeo je svjetovni sveenik 20. sijenja 1765. Malo dalje kae kronika: untiki predstojnik (praesidens Cczundichiensis) pater Bla Tadianovi godine 1771. na kapitulu u Naicama postaje tajnikom provincije (300), Na kapitulu u Iloku 28. kolovoza 1774. postaje definitor. (301), na kapitulu u Baji 28. kolovoza 1777. izabran je za provincijala (306). Zadnje godine svoje provincijalske slube 1780. predao je svjetovnom kleru untiku rezidenciju, i ako su se tome protivili i ban Hrvatske i sam zagrebaki biskup (280). Po jednom zapisu Tadijanovi je govorio 5 jezika: ilirski, njemaki, francuski, talijanski i slovaki. Poslije 1780. bio je neko vrijeme magister novaka u Velikoj. Godine 1787. premjeten je iz Broda za gvardijana u akovo. Po Katalogu od 1790. iste godine ostaje u akovu, ali samo: A Conf (essionibus). Jedina dunost mu je ispovjedati. Godine 1794. upravlja upom u Odvorcima. Cernika kronika ne spominje ni jednom rijei ni njegov zadnji dolazak u Cernik, ni njegovu smrt. Po Tabuli od 1795. jo nije u Cerniku. Ni raune u slijedee dvije godine ne potpisuje on. Vjerojatno je doao u Cernik samo umrijeti: ve bolestan i slab, jer ne vri nikakvih dunosti u samostanu. ivio je 69 godina, kao franjevac 54 godine. Po nekim nekrolozima umro je 22. travnja 1797. Od knjiga kojima se za ivota sluio naao sam u cernikoj samostanskoj knjinici samo jednu:
208

Sacrarum caeremoniarum sylva, djelo jednog franjevca provinciae Tusciae, Brixiae 1725. Pie na njoj: Fris Blasii Thadianovich. Kao provincijal dao je 1778. ponovno tampati za patre svoje provincije na latinskom jeziku: Tuma pridranih sluajeva u franjevakom redu. Prirunik za ispovjednike franjevce... (P. F. Ludovici a Pelago, Provinciae Tusciae Lectoris Jubilati, Casuum Reservatorum in Ordine Fratrum Minorum S. Franciso Obserov. brevis atque dilucida expositio, ad usum Confessariorum praefati Ordinis elaborata, cura A. R. P. Blasii Thadianovich, Obs. Provinciae S. Joannis a Capistrano actualis Ministri Provincialis, pro alumnis eiusdem Provinciae reimpressa, Budae... 1778).
(Podaci prema: Georgijevi Kreimir, Hrvatska knjievnost od XVIII stoljea, Zagreb 1969. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae, Budae 1766. Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernekensis I. Catalogus Religiosorum Provinciae S. Joannis a Capistrano pro anno 1790. Nekrolozi, knjige Primitaka i Izdataka. . .) 1798. 13. sijenja: Pei pater Marijan (Franjo), Broanin, kao lan cernike samostanske zajednice bio je 1790 kapelan u Petrovom Selu, umro je kao kapelan u Cagliu i ondje pokopan, star 42 godine, kao franjevac ivio 26 godina (novicijat 1772 1773). 1798. 13. travnja: Schuster zavjetovani brat Vital. 1800. 8. travnja: Guvi pater Marko (Franjo), Broanin, za zadnjeg gvardijanata Silvestra Hngara vikar, 1793 1795. diskret, inae lektor bogoslovlja, sveenik jubilarac, star 74 ili 75. 1805. 13. oujka: Mandiki pater Hijacint, Broanin, opisan kao predstojnik cernikog samostana do kapitula 1764, gvardijan 1783 1788. i 1794 1797.

Franjevaki samostan u Staroj Gradiki (1705 1787) Zbog blizine Cerniku dodajemo ovdje kratku povijest ukinutog samostana u Staroj Gradiki. Najprije da vidimo to je o tom samostanu zapisao vrijedni cerniki kroniar (I, 191): Gradika je kraljevska tvrava uz rijeku Savu na granici Turske. Jo prije 40 godina gospodarili su ondje Turci, a kad su u vrijeme Leopolda I protjerani preko Save, brigom i nastojanjem tadanjeg gubernatora cijele Slavonije Gvide grofa Starhemberga, zapoela je izgradnja tvrave. Uz tvravu se ne veu nikakva naselja nego majuri. Koliko ima stanovnika u tvravi to su uglavnom ili kraljevski vojnici ili krajinici oni imaju unutra sagraene kue. Godine 1751. stupili su u krajiko ureenje i po poreznim i po vojnikim obavezama kao i sva ostala krajina. Tvravu uvaju i nai i Nijemci, a jednima i drugima zapovjeda Nijemac. Porez ubire pukovnija.
209

U duhovnom pogledu tvrava je podlona zagrebakom biskupu. Mjesto za samostan nae bosanske provincije dozvolom carskokraljevskog velianstva doznaio je neki zapovjednik koji se zvao Ivan grof de Makar. Odmah nakon zauzea (osloboenja) ovih krajeva, kojih 10 godina, bila je tu Rezidencija. Godine 1705. proglaena je samostanom i ve toliko godina jo uvijek ima samo jedno krilo sa samih 11 elija. Sagraena je kao i crkva od drvene grae. Zbog tjesnoe prostora nema dvorita. Vrt ima, dosta prostran, izvan zidina tvrave, ali je izloen poplavama rijeke Save. U samostanu boravi najvie 12 brae, bez ikakve fundacije. Imaju zato svoje upe: Orubicu, Gorice, Kraljevu Veliku koju su preuzeli od samostana u Velikoj 1738. Isto tako i upu u Jazavici 1751. (Braa) vre upnike dunosti i vode propisane knjige. Crkva je posveena svetom Mihajlu Arhanelu kao i veliki oltar. Sa strane su Evanelja oltari Blaene Djevice Marije i svetog naeg Oca Franje. Sa strane poslanice svetoga Antuna Padovanskoga i svetog Ivana Nepomuka podignut od zapovjednika tvrave baruna de Soer i (trei) svetog Nikole biskupa po kome se ova crkva u poetku zvala. Iz Bosne je naime nakon opustoenja samostana (u Visokom) prenesena u Gradiku srebrnina i ruho crkve istoga Sveca. U istoj tvravi borave i shizmatici. Imaju i svoju crkvu kojom upravlja Protopopo, podloan pakrakome Vladiki. Samostan ima svoje livade i dva vinograda, jedan u Goricama, drugi u Cagama. Tako cerniki kroniar. Drugi ga nadopunjuju: etvrte godine uprave (provincijala) Radnica (1685 1690) visoki franjevci svetog Nikole ne mogoe dalje snositi turska nasilja, ostavie samostan i crkvu, 1688. iselie u Slavonsku Gradiku u kojoj su imali svoju upu. Sa sobom ponesoe pokustvo, knjige i ostalo to su mogli ponijeti. No gvardijan natovari na konja to je prvima preostalo, naime neto crkvenog ruha i kalea, te krenu na put u Dalmaciju. Hajduci ga na putu uhvatie, oplijenie i ubie. U Gradikoj malo poslije podigoe samostan. (Franj. V., 1935, 45, 128). Visoke franjevce ponukala su na bijeg u Gradiku ne samo nesnosna turska nasilja, nego i sam tadanji provincijal Mihajlo Radni svojim pozivima i savjetima, a najvie dakako vijest da su Turci pred Ljudevitom Badenskim iz Gradike pobjegli preko Save u Banjaluku. Na istu vijest nagovorio je i pater Marko Mari svoje vjernike (iz jedne posavske upe u Bosni) da pokupe sve svoje to se moe nositi
210

i goniti i da prijeu Savu. Na slavonskoj su strani na Savi nali neko zgodno mjesto zvano Ghedit, utvrdili ga i sami se uspjeno branili od Turaka sve do svretka rata. Ljudevit Badenski postavio im je za kapetana nekog Stjepana, zeta Ivana uribae (Ramus 356). Prvih godina ni franjevcima ni vjernicima u Gradiki nije bilo lako. Turci su naime i dalje stalno provaljivali u Slavoniju, u jesen su je godine 1690. ak itavu ponovno osvojili. Poinili su Slavoncima neizmjerna zla. Zarobili su i patra Marka te ga odveli u Banjaluku. Tek poslije mnogo batina i muka uspio se otkupiti i vratiti u Gradiku. Bilo je to sigurno nakon to su Turci tokom 1691. ponovno istjerani iz Slavonije. Tada je pater Marko zajedno s braom iz visokog samostana poeo misliti na gradnju samostana u Gradiki. Gradilite im je doznaio Makar (Ramus 356 357). Da je Makar tada zaista bio zapovjednik u Gradiki potvruje nam pismo Marina Hunalia pisano Makaru iz Poege 16. listopada 1691. Na posljednjem bijegu iz Poege Turci su odveli Hunalievu djecu u Banjaluku. Odanle su mu poruili da moe doi ili poslati po djecu. Vojvoda Hunali moli Makara da poalje po njegovu djecu nekoga koji smije ii k Turcima: ... neka i dovede k vami na Gradiko dokle nisu Turci pobigli iz Banje Luke (Spomenici 105). Gradika kao i druga mjesta na Savi bila su i nadalje prva na udaru ljutim Turcima. Na kapitulu u ibeniku 3, srpnja 1693. izabran je za gvardijana u Visokom pater Bernardin uribai (Djurhibai). Braa visokog samostana boravila su tada u Gradiki. Da li je gvardijan nekom zgodom preao u Bosnu da tamo posjeti vjernike ili su ga Turci zatekli negdje sjeverno od Save, ne znamo, ali vijest kae da su mu Turci maem odsjekli lijevu ruku (Franj. Vijesnik 1935, 45, 133 i 136). Tih godina bio je visoki gvardijan i gradiki upnik ista osoba. Prvi od onih koji su 24. lipnja 1695. potpisali da priznaju Ogramia za svog biskupa bio je fr. Bernardinus a Gradisca, parochus (AB 522). Po trajanju gvardijanata morao je to biti uribai koji je i umro u Gradiki kao aktivni definitor 7. sijenja 1718. No bilo je i drugih Bernardina a Gradisca. Jedan je umro kao upnik u Orahovici 22. listopada 1711. Meutim to ovdje nije izriito navedeno, jasno se kae kod uribaieva nasljednika. Pater Stjepan Valkovi, gvardianus S. Nicolai in Visoki, parochus Gradischensis, na sastanku u Velikoj 10. srpnja 1697. potpisuje svjedoanstvo da zagrebaki biskup nikada nije vrio
211

vlast nad Poekom Crkvom. Prije toga isti fr. Stephanus Velekouich, gvardianus in Viszoki, aetatis 67, potpisuje slino svjedoanstvo i na sastanku u Brodu 25. sijenja 1697. (AB 528529). Meu knjigama koje su nakon ukinua gradikog samostana zajedno s ostalom pokretnom imovinom dole u cerniki samostan nalazi se i knjiga: Aerarium evangelicum evangeliorum totius anni.... D. Josephi Mansi, T. I.. Coloniae Agrippinae 1609 (1 A 18) na kojoj pie rukom: Ad usum P. Stephani Vallecouich, spectat ad Conventum S. Nicolai in Visoki. Isto tako i na knjizi: Verbum abbreviatum id est liber concionum quas praedicavit Andreas Josephus Illges, Viennae Austriae 1693 (2 B 114) napisano je rukom: Ad usum Pris Joannis Ninkouich a Gradisca (S. Nicolai de Visoko). Izvjetaj kanonske vizitacije 1730. kae da je cernika rezidencija prije nekoliko godina (ante paucos annos) radi siromatva samostana u Gradiki istome prepustila selo Bogievce ukljuivi i Sedlaricu. Tako je upa u Gradiki 1730. imala filijale Bogievce i Makovac. upnik je bio pater Filip a Kapovar, sigurno i gvardijan (Umro u Naicama 21. studenog 1755. kao upnik u Broancima). Godine 1744. cerniki je samostan s istog razloga prepustio gradikom samostanu selo Dragali s nekoliko manjih sela: prije dvije godine, kae vizitator 1746. Godine 1756. bio je gvardijan u Gradiki pater Antun Sekuli, isti koji je 10 godina prije (1745 1747) bio gvardijan u Cerniku. Na knjizi Filipa Latria: Testimonium bilabium... Venetiis 1755. pie rukom: Hic liber spectat ad Conventum S. Michaelis Archangeli procuratus per P. Antonium Seklich tempore sui gvardianatus 1756 (1 B 37). Vizitator Paxy izvjeuje 1758. da gvardianus gradiscanus Georgius Rapich trai jo tri sela od cernike upe: Ljupinu, Siice i Vrbje. Misli graditi crkvu u Gradiki. S veim brojem upljana lake bi je sagradio. U vrijeme vizitacije 26. svibnja 1761. upnik (i gvardijan) u Staroj Gradiki bio je pater Petar Curi, kasnije gvardijan u Cerniku (1776 1778). Jo i godine 1768. u Gradiki je bio stari samostan i crkva. Josip II na svom putovanju po Slavoniji, kae cerniki kroniar (I, 298), sluao je u Gradiki samo jednu tihu misu: in nostra Eccla ad ruinam totaliter ex antiquitate jam collabente u naoj crkvi koja je radi starosti ve sasvim ruevna. Kad je car s pratnjom izlazio iz crkve, na vratima ga je
212

doekao gvardijan pater Kapistran Kneifel sa svom braom i pruio mu ne samo svetu vodu nego i molbu za gradnju nove crkve i samostana. Odgovor na tu molbu bio je, ini se, dekret kojim je isti car samostan u Staroj Gradiki ukinuo (1787). Kod posvete crkve u Cerniku 1777. bio je prisutan i starogradiki gvardijan Ivan Jankovi i njegovi patri: njemaki propovjednik p. Placit Gisvein i hrvatski propovjednik Tadej Butirski (I, 305306). Poslije ukinua samostana ostala su u Staroj Gradiki i dalje tri franjevca: pater Filip Szabo kao vojni kapelan u tvravi, pater Toma Vari kao upravitelj znatno smanjene upe i pater Pakal Wermann kao kapelan. Godine 1790. bio je upravitelj upe u Makovcu pater Andrija Lievi (Catalogus 1790, 16). U srpnju 1790. cerniki je samostan patru Tomi Variu prodao habit pokojnog patra Ivana Zetovia za 10,20 f. Godine 1794. jo su u Staroj Gradiki bili franjevci (I, 322323). Franjevci roeni u Staroj Gradiki (a Gradisca) Dok je ondje bio samostan i dok je upa bila franjevaka, Gradika je davala mnogo franjevaca. Vei broj naveden je bez prezimena, samo ime i: a Gradisca. Neki su nam se opet izgubili ba zato to su navedeni s prezimenom bez a Gradisca. Najprije navodimo one koji su umrli izvan Gradike, a onda one koji su umrli u Gradiki zajedno s onima koji su ondje umrli a nisu Gradiani.
1696. 13. rujna: u Brodu, pater Pavao a Gradisca. 1699. 1. veljae: u Bau, pater Bartol a Gradisca. 1699. ili 1709. 8. listopada: u Nijemcima (upnik), pater Augustin a Gradisca. 1711. 22. listopada: u Orahovici, pater Bernardin a Gradisca, upravitelj upe ondje. 1719. 23. srpnja: Neapoli in Campania, pater Bartol a Gradisca. 1719. 31. srpnja: u Brodu, pater Luka a Gradisca. 1722. 23. sijenja: in Provincia Bulgariae, pater Bernardin a Gradisca. 1724. 25. rujna: u Bau, pater Toma a Gradisca. 1725. 12. studenog: u Mohau, pater Josip a Gradisca. 1725. 19. sijenja: u Beogradu, pater uro a Gradisca.

1733. 9. svibnja: u Osijeku PATER BONAVENTURA A GRADISCA, lektor teologije, doctrina et religiositate eminens, odlian uenjak i redovnik. Pater Emerik Pavi pie o njemu (Ramus 57 58): U elji da to bolje napreduje u naukama prvih je godina redovnikog ivota uio u nono doba krijui se u samostanskoj pekari (tonije u prostoru odakle se loila pe). Stekavi tako sjajno znanje, odreivan za razne
213

katedre u provinciji, udo, kakvu je uenost i pobonost iarivao. Uvijek bi u rukavu nosio naune knjiice pa i kod stola i gdjegod je bila prilika, itao. Kad je zbog te silne elje za znanjem oslabio i obolio, a lijenik mu zabranio itati, i tada je i u najteoj bolesti krio knjige pod jastukom i im bi drugi izali iz sobe, uzimao i bez prestanka itao. Sve njegovo vrijeme nije bilo drugo nego ili uenje ili molitva. ak i kad je u pratnji druga (cum socio) morao putovati, poi na selo, putem je naizmjenice s drugom s najveom pobonou recitirao psalam Miserere. Kako je posebno volio vjeni post (continua abstinentia sibi perfamiliari), toliko je omravio da je pred smrt bio sama kost i koa. to e itajui ovo rei? Da je bio lud? O kad bi svi zdrave pameti tako poludili! Moda onda ne bi vidjeli nijednog luaka. Meutim ima ih nebrojeno ija ludost nije sveta.
1739. 10. svibnja: u Velikoj, pater Antun a Gradisca. Jedan pater Antun a Gradisca bio je 1716. gvardijan u Poegi. 1747. 5. travnja: u selu Otok u Srijemu, pater Stjepan Sankovi a Gradisca, 1739 1740. cerniki gvardijan. Vidi o njem ondje. 1763. 28. prosinca: u Cerniku umro kao gvardijan pater Franjo Martinkovi a Gradisca. 1780 . 24. rujna: u Osijeku, pater Ambrozije osi a Gradisca, lektor teologije i gvardijan, ivio 49 godina, kao franjevac 29.

1787. 29. prosinca: u Velikoj, pater URO RAPI a Gradisca, lektor teologije, po nekim je umro 19. prosinca, star 72 ili 73 godine, franjevac 55 godina. Edidit conciones illyricas pro Dominicis in folio et pro festis Sanctorum in quarto. Obje knjige njegovih propovijedi uvaju se u samostanskoj knjinici u Cerniku: Svakomu po mallo illiti Predike nediljne po P. F. uri Rapich Gradiscsaninu, Tlacseno u Pesthi 1762. (4 K 8) i Od svakoga po mallo illiti kratko izpiisanje ivota mucsenistva i slave pravih i svetih prijateljah Boxjih po O. P. F. uri Rapich iz Gradiskae, Tlacseno u Pesthi 1764. Dr fra Rufin ili (Dobri Pastir 1951, I i II, 3132) kae i za Rapia i za Papulia da su ve oko 1760. godine u svojim tampanim propovjedima razvijali teoloke misli o uznesenju Marijinom koje su i danas suvremene. Rapi na itavoj jednoj stranici raspravlja o tijesnoj vezi bezgrjenog zaea i uznesenja, pa dolazi do zakljuka, da je itavo ovjeanstvo podlono smrti i drugim nevoljama zbog Istonog grijeha. B. D. Marija osloboena je od tih posljedica, jer je bila bezgrijena. Zato ona na svojoj smrti nije osjeala nikakve boli, nego se radovala smrti. Njoj stavlja u usta kao zadnje rijei na zemlji: idem kraljevati ne samo s duom nego i s tijelom. A sam zakljuuje: nije dolik214

ovalo, da ono tijelo, koje je svijetu donijelo besmrtnost, bude podlono smrtnosti i raspadanju. Jedino je znaajno i kod njega (Papulia) povezivanje bezgrijenog zaea i uznesenja: smrt se ne usudi tilo prisveto svojim smrtnim orujem raniti, inei, da kako od griha istonoga svima drugim openoga bi uuvana, i kako Sina Bojega porodivi Divica priista osta, i od nje oblasti i umiranja ima biti prosta... Kao neki ustuk Reljkovievom Satiru Rapi je izdao katehetsko djelo ili kranski nauk u obliku razgovora u prozi i stihovima: Satir iliti divji ovik u nauku karstjanskomu ubavistit, uputit, nauit i pokarstit... Djelo je tampano prvi put 1765, a drugi put u Peti 1766. Drugo je izdanje jedino sauvano i poznato. Satir je doavi u Slavoniju prvi put ugledao redovnika. Prepao se mislei da je to neka: nehumna, neuna, nerazloita i nakazna utvara. Redovnik je Satira pouio i krstio. Rapi eli naglasiti da je Slavoncu najpotrebniji, ako ne jedino potreban, kranski nauk. Nasuprot onima koji ele slavonskog seljaka prosvjeivati mimo crkve i redovnika i ve govore da su redovnici neznalice, Rapi istie da su narodu vie nego itko potrebni redovnici: carkve prave jesu nastojnici, zapovidi nje, jer ukazuju, i k tom bistro jote pripovidaju, tkogod drugo togod na njih kae, u istinu prid svim svitom lae. Reljkovi je osjetio da je to upereno i protiv njega. Poznato je kako je reagirao (Georgijevi 258).
1798. 23. lipnja: pater Grgur Mikai a Gradisca, u ispovjedaonici neumoran, star 77 godina, franjevac 54 godine. Godine 1761. bio je kapelan u Staroj Gradiki, filozofiju je studirao u Temivaru, moral u Iloku. ? Pater uro a Gradisca bio je 1747. gvardijan u Aradu. Izgradio je sjeverno krilo samostana koje je bilo na kat, dok su druga dva bila prizemna (I, 192). Ne znamo da li je to bio Rapi, ili se radi o nekom drugom. ? Isto se tako spominje i jedan pater Josip a Gradisca: 8. srpnja 1743. krstio je u Cerniku. Godine 1761. spominje ga vizitator kao kapelana: in Stabo Neogradiscae. Tu je dunost vrio od 28. rujna 1760, imao je 42 godine, sveenitva 18, filozofiju je studirao u Poegi, moralnu teologiju u Petrovaradinu, slubu je vrio njemaki i hrvatski. ? Na knjizi Verbum abbreviatum (2 B 114) potpisao se pater Ivan Ninkovi a Gradisca. FRANJEVCI UMRLI U STAROJ GRADIKI 1704 . 9. svibnja: pater Stjepan Valekovi (Vallecouich, Velekouich, Valkovi) aggregatus provinciae, 1697. gvardianus S. Nicolai in Visoki et parochus Gradiscensis, iste godine imao 67 godina. 1709. 19. prosinca: pater Georgius a Gradisca. 1714. 26. listopada: Jakli pater Augustin.

215

1714. 30. studenoga: pater Martin a Gradisca. 1716. 20. lipnja: Akamovi pater Jakob. 1718. 7. sijenja: uribai pater Bernardin, 1693. gvardijan svetog Nikole u Visokom sa sjeditem u Gradiki na Savi. 1720. 3. srpnja: ulinovi pater Mihajlo, aggregatus provinciae. 1723. 23. svibnja: Vukovi fra Ivan, klerik, utopio se u Savi. Po nekim bilo je to 1748. 1727. 1. travnja: pater Marko a Brod. 1727. 23. studenog: Barii pater Mihajlo, vikar. 1729. 9. travnja: imi pater Bla, lektor teologije i vikar. 1730. 9. travnja: pater Ivan a Rastuje. 1732. 28. prosinca: Marijanovi pater Franjo, upravitelj upe u Kraljevoj Velikoj. 1737. 5. svibnja: Kraljevi pater Martin. 1738. 2. sijenja: Petrinovi brat Salvator. 1738. 5. veljae: Ninkovi pater Franjo, umro u Bogievcima kao upravitelj iste upe (kapelanije). 1739. 11. oujka: Kneevi fra Ivan, zavjetovni klerik. 1739. 3. travnja: deri pater Antun, lektor teologije. 1739. 6. travnja: Fra Pakal iz Valpova, zavjetovani klerik. 1739. 9. travnja: Gaparovi pater Stjepan. 1739. 13. svibnja: pater Antun a Gradisca, umro kao upravitelj upe u Kraljevoj Velikoj. 1739. 17. svibnja: Graff pater Stjepan, aktivni propovjednik, umro od kuge. 1739. 4. lipnja: Kovai pater Petar, gvardijan, umro od kuge u Bogievcima. 1740. 25. oujka: Tomaevi pater Andrija, gvardijan. 1742. 8. oujka: Bartolovi pater Ilija. 1748. 16. prosinca: Katani brat Ivan. 1753. 28. veljae: Eschenlohr brat Didak. 1753 . 8. kolovoza: iljagi pater Mihajlo a Gradisca, 1751 1752. cerniki gvardijan. 1757. 29(?) veljae: Kulojlovl pater Andrija, umro u Jazavici kao upravitelj upe. 1758. 29. sijenja: Gregurevi pater Petar. 1760. 18. ili 19. oujka: pater Luka a Vukovar. 1767. 18. ili 19. oujka: Mamenii pater Mihajlo. 1771. 5. travnja: Koi pater Bonaventura a Radovanci, 42 godine, 25 godina franjevac. 1778. 14. rujna: Vujnovi pater Ilija a Podvinje, 41 godinu, 22 franjevac. 1781. 5. studenog: Ringh brat Josip a Petrovaradin, chyrurgus, umro u Petrovaradinu, ali kao lan samostanske zajednice u Staroj Gradiki. 1784. 16. oujka: Mikai (Mikei) brat Aneo a Sibinj, kroja, 51 godinu star, 28 franjevac zavjetovani treoredac. 1786. 6. sijenja: Reininger brat Melchior. 1789. 7. oujka ili 9. veljae, po nekima 18. veljae u Cerniku: Szabo pater Filip, a Dunapentele, vojni kapelan u Staroj Gradiki, 49 godina, 31 godinu franjevac. Izvori i literatura: Arhiv cernikog samostana: Knjiga Primitaka i Izdataka cernikog samostana (1760 1801). Knjige u knjinici, nekrolozi, Kronika I.

216

Arhiv zagrebake nadbiskupije: Izvjetaji kanonskih vizitacija 1730, 1746, 1758, 1761. Matice krtenih cernike upe. Boitkovi Dr fra Jure, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339 1735), Franjevaki Vijesnik 1935, 45, 126149. Fermendin P. Eusebius, Acta Bosnae.. ., Zagrabiae 1892. Georgijevi Kreimir, Hrvatska knjievnost od 16. do 18. stoljea u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, Zagreb 1969. Lopai Radoslav, Slavonski spomenici za XVII. vijek. . . Starine JAZU XXX, Zagreb 1902. Pavich P. Emericus, Ramus viridantis olivae, Budae 1766. ili Dr fra Rufin, Stoljee i po bosansko-hercegovakog vjerovanja u Marijino uznesenje, Dobri Pastir 1951, I i II, 3048.

OD GODINE 1800. DO GODINE 1918. Za ovo razdoblje znaajno je da broj franjevaca polako ali sigurno pada i u samostanu i u provinciji. U poetku 19. stoljea jo koji taj franjevac vri slubu upnika ili kapelana na upi koja nije vezana uz samostan. Krajem stoljea ve se svi nalaze u samostanima. Mnogi Slavonci vie nemaju veze s franjevcima. Kapistranska provincija daje jo kojeg uenjaka, mnotvo gimnazijskih profesora i uitelja na niim kolama. Na kraju stoljea ima jo samo doktore ili lektore filozofije odnosno bogoslovije za vlastite kole i vjerouitelje na dravnim kolama u mjestima gdje se nalazi franjevaki samostan. Nekad im je bila dunost odrati i sauvati sav narod, a sada moraju paziti kako bi bili jo potrebni i reimu i biskupijama. U nekad naglaeno hrvatskoj franjevakoj provinciji, sad su sve brojniji Madari i njihov je utjecaj sve jai. Madarima odgovara provincija od Budima, Temivara, Radne do rijeke Save. Oni osjeaju da je to sve jedno. Ne smeta im, ako je provincijal Slavonac. Sve je to njihovo. Obavezno meusobno potovanje nee koditi Madarima. Buenje narodne svijesti kod Hrvata izaziva tu i tamo patre maarske narodnosti, ali se javljaju meu patrima i hrvatski rodoljubi. Oko 1830. gotovo svaki franjevac Slavonac govori i njemaki, a madarski jedva koji. S novim razgranienjem provincija 1900. franjevci juno od Mure, Drave i Dunava oslobodili su se Madara, no time se madarizacija sjeverno od tih rijeka jo vie ubrzala. Godine 1918. nestaje Austro-Ugarske. S tom godinom zavravamo i mi ovu povijest. U novoj provinciji svetoga irila i Metoda roenoj 1900. poslije 1918. sve se manje osjea da je nastala od raznih provincija: jedne slovenskohrvatske i dviju madarsko-hrvatskih.
217

Poinjemo kroniku cernikog samostana niui to se u samostanu i oko njega dogaalo za uprave pojedinih poglavara od 1800. do svretka 1918. Ivi pater Vid (1800 1803) Ovaj je gvardijan obnovio krov crkvenog tornja (tectum Turris Eccelesiae). Poslovi oko toga trajali su od 3. srpnja do 5. kolovoza 1800. Hrastove daske, vrijedne 30 forinti, poklonio je vlastelin iz svoje ume. Nainjene su od dva stabla koja su stajala i od stabala koja je vjetar sruio. Majstori koji su izraivali daske bili su iz ovog vlastelinstva. Za posao davao im je samostan dnevno po 30x i tri put hranu i pie. Posao je vodio Mirko Mihaljevi iz Drenika. Njegova plaa bila je 36x uz hranu i pie. Sudjelovalo je 237 majstora, to znai da je svaki majstor radio po dva do etiri dana. Osim majstora sudjelovala su u poslu i 273 radnika koji su radili besplatno po nareenju vlastelinstva. Ovima je samostan davao samo hranu i pie. Svih zajedno bilo ih je 510. Za majstorske dnevnice, laneno ulje, velike daske i boje dano je 282 forinta i 40 krajcara (I, 330331). U samostanskom arhivu nalazi se kopija pisma koje je gvardijan Ivi kao upravitelj cernike upe 10. srpnja 1800. pisao zagrebakom biskupu. U pismu kae kako je ve prije 11 godina zagrebaki prepot Antun Mandi odluio da se u Opatovcu, filijali cernike upe, osnuje nova upa za tri sela koja su po dva sata udaljena od Cernika. Sveenik za tu upu meutim do danas nije stigao, jer su se neki tamonji seljaci usprotivili tome loe obavjeteni da e to za njih biti preveliki teret. Gvardijan moli biskupa da odbaci sve protivne razloge i da radi sigurnijeg spasa dua namjesti one sveenika, jer su radi prevelike udaljenosti neki ve umrli bez svetih sakramenata. Navodi i dva najnovija sluaja. Godine 1801. samostan je od vlastelinstva kupio 200 akova vina po 3 f i 15x. U svemu 650 f to je isplaeno godine 1802. Samostan je 1802. nabavio 36 i pol akova buradi sa eljeznim obruima. Iste godine 1802. 2. rujna po podne vlastelinski je provizor poslao u samostan pana Josipa isovia, cernikog kneza Antuna Vuka, potkneza (subknezio) Nikolu Sokia i malakog kneza Nikolu Feria da sa dva ili tri stabla u samostanskom ljiviku otresu ljive za vlastelinstvo.
218

Vlastelinstvo je na taj nain htjelo dati do znanja da samostanski ljivik smatra svojim vlasnitvom, a ne samostanskim. Nakon objanjavanja u gvardijanovoj sobi, kuda su doli i patri diskreti, otpremljeni su odkud su i doli i izaslanici i radnici koji su trebali kupiti ljive i ve ekali u dvoritu (I, 331). Dne 23. rujna 1802. prigodom vizitacije provincijal Josip Jakoi posjetio je zajedno s patrom govardijanom cernikog vlastelina Ignaca Markovi te ga uljudnim rijeima (humanis verbis) zamolio neka vie ne dira u samostanske posjede. Pismeni protest (protestationem scriptam) nije htio primiti, ali je primio prepis dekreta cara Josipa II od 10. veljae 1787. protiv otuivanja crkvenih i redovnikih dobara (I, 322). etiri zidara iz Cernika za 30 forinti, bez hrane, okreili su blagovaonicu, podrum, kuhinju sa spremnicom, sve hodnike gore i dolje i 12 elija. Posao je zavren za dva dana (10. i 11. lipnja 1803). Nabraja se mnogo toga to je nabavljeno za samostan (I, 333).
Godine 1789 1790. Ivi je pripadnao samostanskoj zajednici u akovu i upravljao upom u Punitovcima (Catalogus 1790, 13). Godine 1794. bio je u Cerniku vikar, diskret, blagdanski propovjednik, kapelan i protokolista (I, 322). Iz Cernika je premjeten za gvardijana u Naice. Ondje je bio gvardijan dva puta: 1803 1804. i 1807. do smrti 21. oujka 1808. GAKOVI PATER DOMINIK (1803 1804). Vukovarac, devet godina vojni kapelan, 1790. kapelan u Poegi (Catalogus 1790), gvardijan po godinu dana u Poegi 1802 1803. u Cerniku, u Naicama 1804 1805, u Poegi 1808 1809. i u Iloku 1809. do smrti 7. travnja 1810. ivio je 53 godine.

Kati pater Mihajlo (1804 1806) Za jednoga od svoja etiri gvardijanata, moda i prije 1800. Kati se kao upravitelj upe u Cerniku, dogovorno s drugim upnicima, ali to su takse stolarine i lukno u upama poeke upanije nii nego u upama izvan poeke upanije: krtenje 12 mjesto 17x, vjenanje l f. i 15x mjesto 1 f i 30x, lukno po vjenanom paru jedan osmak penice (u nedostatku penice daje se kukuruz) mjesto dva osmaka (octille 1, in aliis 2 octillia), 5 pinti vina po kui mjesto po paru, jedna kola drva po kui mjesto po paru, svaka udata ena 10 povjesma (listra) lana, ako nema daje 3x, jedno pile, a ako ga nema, isto tako 3x. Kako je danas oskudica u lanu, a pilii su skupi, svaka e mjesto lana i pileta radije dati 3x. Ako upljani ele otkupiti stolarinu, pristajem pod uvjetom da daju
219

godinje 30x. po paru, i to samo za stolarinu, a lukno da ostane kao i dosad kao to je u kalokoj nadbiskupiji. Cernika upa ima 11 filijala, veinom u brdskim dolinama. Samo za uredno vrenje duobrinikih dunosti u tim selima potrebna su mi etiri konja, a upa za njihovo uzdravanje ne daje ni livadu ni sijeno. Jedino zobi svaki par daje 6 funti (6 libris). Zato u ovoj stvari molim pomo, (arhiv). Vari pater Toma (1806 1809). Izabran je za cernikog gvardijana na kapitulu u Baji 25. svibnja 1806. Odmah prve godine prekrio je istono krilo samostana (a fluvio cum ambitu ad secreta), uredio je dva kanala, onaj to vodi iz kvadrata (hortulum internum) i drugi koji vodi iz dvorita. Zasadio je 150 ljiva (I, 334). K jeseni 1808. kupio je 1480 snopia raene slame za pokrivanje taglja (ad tegendum horreum). Slamu su iz Mitrovaca u velikom vlastelinstvu dovozili crkveni tutori iz sela i samostanska kola. Pokriven je donji dio i polovica gornjega. Radi zime posao je prekinut u studenom i nastavljen u travnju 1809. (335). Nabraja ta je sve nabavio za kuu (336). Godine 1790. i 1794. Vari je po tabuli bio upravitelj upe u Staroj Gradiki (Catalogus 1790, 16 i I, 335). Gvardijan je bio jo u Iloku (1812 1815) i u Brodu 1815, gdje je kao gvardijan i umro 7. sijenja 1816. Kati pater Mihajlo (1809 1810) Ovaj etvrti put Kati je izabran za cernikog gvardijana u Baji 4. lipnja 1809. Odmah prvi mjesec dao je nainiti krov iznad ulaza u podrum. Taj je ulaz u podrum bio uz zahodski zid ispod ulaza u zahode ondje gdje je danas praonica rublja. Tako je tada nainjen krov ispod krova emu se i danas mnogi ude. U najnovije vrijeme isti je ulaz u podrum zazidan i nainjen novi iz dvorita ispod male blagavaonice. Odmah zatim dao je novi gvardijan okreiti kuhinju. Od 23. listopada do 23. studenoga 1809. vreni su radovi za smjetanje SATA NA CRKVENOM TORNJU U CERNIKU. Ne rau na jui tesare i zidare, samom majstoru koji se zvao Matija Meister dano je za sat 700 forinti. Iz nejasne latinske stilizacije jedva se razabire da je sat u toranj dao smjestiti i platio cerniki vlastelin Andrija Markovi. Za uzdravanje sata, ueta, ulje, batove i popravke dalo je mjesto (civitas) 200 forinti. Kroniar tu spominje i 12 akova vina koje vlastelin svake
220

godine daje cernikim franjevcima u ime vinograda koji je od samostana preuzeo (I, 336 337). Godine 1810. obojena su vrata blagovaonice. Posao je stajao 40 f. Platio ga je pater Tobija Roekl od svoje penzije. (I, 337). Biskup Maksimilijan Vrhovac 18. sijenja 1810. pie Katiu kako je car radi skrajnje potrebe u kojoj se nalazi drava naredio da crkve i kapele imaju predati dravi sve zlato i srebro to ga imaju u kojem god obliku. Izuzima se samo zlato utkano u paramente i najnuniji kalei. Bio je to zapravo zajam. Zlato i srebro predavalo se ili zagrebakoj tridesetnici ili duhovnom stolu. Imalo je biti tono izmjereno i procjenjeno za svaku crkvu i kapelu posebno. Kapelama su obeane tri forinte kamata godinje, a crkvama se za 100 forinti u zlatu i srebru isplaivalo 300 forinti u papiru (in schedulis bancalibus). Poto je sve uvjete davanja zlata i srebra obrazloio, biskup trai da se i cerniki samostan odazove tom pozivu, jer nita nije pravednije nego da crkve priteknu u pomo dravi koja se nalazi u skrajnjoj potrebi. Sveti oci takoer zahtjevaju da se sveto posue izlomi (frangenda sunt), ako to zahtjeva nevolja siromaha (arhiv). Kati je iza ovog svog posljednjeg gvardijanata po svoj prilici ostao u Cerniku, jer je tu i umro 16. ili 17. listopada 1812. u 69. godini ivota i 48. redovnitva. Nekrolog kae da je bio iz Petrijevaca: vir pius et amans chori (poboan i ljubitelj molitve u koru). Kulundi pater Adam (1810 1812) Izabran je za cernikog gvardijana na sastanku u Naicama 30. svibnja 1810. Doao je iz Vrbja gdje je 10 godina vjerno i revno uprav ljao upom ostavivi ondje mnogo spomenika (multa monumenta) svoga rada. Kad je odlazio sav je narod plakao za njim. Doavi u Cernik odmah je kupio tri mlada konja za 495 forinti, pecaru koja je prokisavala pokrio je hrastovim daskama, nabavio sve potrebno za samostan, pol jutra zemlje od majura prema gore (ab allodio sursum) preorao i u oujku 1811. na tom mjestu posadio 150 ljiva. Kako je pokazao najvei mar i brigu za samostan, tako se hvali sam, potvren je za gvardijana i na sastanku u Radni kod Majke Milosti 1811. Za ovog je gvardijana Cernianin Josip ivkovi na trgu pred crkvom podigao javni kri, blagoslovio ga je dekan i novogradiki
221

upnik Ferdinand Trepini stavivi pod sliku Raspetoga relikvije (1,338).

Lievi pater Andrija (1812 1813) Za njegovog gvardijanata u kronici nije napisano ni jedno slovo. Roen je 24. studenoga 1752. u Poegi. Redovniko je odijelo primio 14. srpnja 1772, zavjete poloio 14. srpnja 1773. Mladu je misu imao 25. svibnja 1775. Godine 1783. bio je u Cerniku blagdanski propovjednik, kateheta, protokolista, godine 1784. jo k tome i kapelan u Opatovcu (I, 318, 319, 320). Godine 1790. i 1794. upravlja upom u Makovcu (Catalogus 1790, 16 i I, 323). Iz Cernika 1813. premjeten za gvardijana u Brod (I, 339). Tu je mogao biti gvardijan najvie dvije godine (1813 1815), u Naicama jednu (1816 1817), u Poegi itave etiri (1817 1821). Za provincijala Grge evapovia bio je konzultor provincije. Kao takav bio je u Cerniku 1822 1823, na Boi 1822. pjevao Zornicu (I, 379), 1823 1824. u Poegi (Catalogus 1823, 315 i 358, Sch. 1824, 17). Umro je u Poegi 29. sijenja 1830. u 78. godini ivota. Govorio je i njemaki (Recensio 216 217). Ori pater Stjepan (1813 1815) Roen u Vukovaru 5. oujka 1757, redovniko odijelo primio 24. travnja 1773, zavjete poloio 24. travnja 1774, mladu misu slavio 20. svibnja 1781. Govorio je i njemaki (Recensio 110. 111). 1790. pripada mohakom samostanu kao kapelan u Kemedi (20), Bio je iloki gvardijan (1800 1801), vukovarski (1810 1813), poeki (1815 1816) i ponovo vukovarski (1818 1819). Godine 1823, 1824, i 1830 nalazi se u Vukovaru kao aggregatus, islueni konzultor, nadstojnik suknare, diskret, ima ovlatenje odreivati od rezervata (Catalogus 1823, 361, Sch. 1824, 21, Recensio 110. 111). Kao poeki gvardijan i konzultor sluio je na Petrovo 1815. u Cerniku sveanu misu (I, 360). Dne 5. studenog 1816. doao je kao konzultor u Cernik radi neke istrage (pro inquisitione) i trei dan otputovao. (I, 368). Od 1833. nalazi se u Iloku (8). U Sch. 1840. drugi je po starosti u provinciji, ali je iste godine umro u Iloku 22. listopada u 84. godini ivota.

Za njegovog gvardijanata u Cerniku zapisane su kie radi kojih je izostavljena pronja za samostan po krajikim selima (per Confinium) koja je bila uobiajena. U prosincu 1813. mnotvo bolesnika u upi, premjetaji i jaka zima. Dne 31. oujka 1814. papa osloboen, Pariz zauzet Sveane zahvalnice radi papinog osloboenja 1. svibnja 1814. Barut za pucanje iz muara poklonio pravoslavac Andrija Vidovi. Napoleon zatvoren u istoj palai u kojoj je drao zatvorenog papu (I, 339 344). Kulundi pater Adam (1815 1816) U tom svom drugom cernikom gvardijanatu prihvatio je u Cerniku krivotvorinu o Kaotievoj lipi, dao u kroniku prepisati to o tom piu Marnavi i Kreli, zajedno s donosiocem krivotvorine vlas222

telinom Andrijom Markoviem, dugogodinjim podbanom, pokuao ponovo zasaditi lipu na mjestu gdje je nekad bila lipa. Te godine bio je upravitelj cernike upe pater Adalbert Marijanovi. Nakon godinu dana odoe obojica: Kulundi za gvardijana u Poegu, Marijanovi za gvardijana u Moha (I, 357 365).
Ninkovi pater Silvester (1816 1817) Kulundi pater Adam (1817 1820) U sve tri godine zapisane su samo tabule i premjetaji. U prve 2 godine bilo je u Cerniku 6 sveenika i 3 brata, u treoj godini 4 sveenika i 3 brata (I, 370 372). Kao kapelan u Oriovcu godine 1790. Kulundi je pripadao velikom samostanu, a godine 1794. kao kapelan u Oriovcu ve pripada cernikom samostanu (I, 323). U Poegi je bio gvardijan dva puta: 1813 1815. i 1816 1817. Nakon svog posljednjeg gvardijanata ostaje u Cerniku jo godinu dana, a onda 1821. odlazi u Naice gdje se nalazi i 1824. godine. Umro je u Vukovaru 19. studenoga 1826. u 73. godini ivota i 54. redovnitva. Blaevi pater Anzelmo (1820 1821) O njegovom gvardijanatu nema ni slovca u kronici. U Cernik je doao 18. listopada 1819. za propovjednika (I, 373). Iz Cernika je otiao u Vukovar (374). Godine 1823. bio je u Vukovaru uitelj narodne kole (magister scholae nationalis), hrvatski propovjednik, kapelan, kateheta, protokolista (361), 1824. (21) jo k tome diskret i knjiniar. Umro je u Osijeku 14. lipnja 1828. u 37. godini ivota i 19. redovnitva kao profesor tree gramatike lenta tabe consumptus.

Lukaevi pater Bonaventura (1821 1823) Izabran je za cernikog gvardijana na kapitulu u Radni 4. lipnja 1821. Dne 16. kolovoza 1821. doao je u Cernik biskup Maksimilijan Vrhovac, odrao dulji govor u gvardijanovoj sobi, na ruku je s velikom pratnjom bio kod vlastelina Andrije Markovia, zatim je otiao u Pleternicu da dijeli krizmu. U Cerniku je krizmu dijelio 26. kolovoza 1821. biskup Josip Salec. Iste godine ponovno je prekrivena crkva, samostan sav okreen, oko crkve i jednog dijela samostana iskopan kanal i mnogo drugih stvari. Godine 1822. popoena je tala i prepokriven jedan dio samostana (I, 375 376).
Lukaevi je prije Cernika bio gvardijan u Vukovaru 1816 1817, u Osijeku 1817 1818, u Iloku 1818 1821. Iz Cernika je 1823. premjeten u Radnu (I, 380) za hrvatskog propovjednika, kapelana i katehetu (24). Iz Radne je doao za gvardijana u Poegu 1825. gdje je kao gvardijan i umro 17. srpnja 1827. u 46. godini ivota i 26. redovnitva.

223

Ninkovi pater Silvester (1823 1832) Ovo je prvi gvardijanat u Cerniku koji je trajao 9 godina neprekinuto. Ninkovi je izabran za cernikog gvardijana na sastanku u arengradu 4. lipnja 1823 (I, 380). Dne 14. srpnja Franjo Siri, dekan i poeki upnik, blagoslavio je kapelu svetog Roka u Opatovcu, 28. listopada kapelu svetog imuna i Jude u Podvrkom (381), 20. svibnja 1824. postavljen je sunani sat na prozoru u samostanskom hodniku uz crkvu (postoji i danas). 23. svibnja 1824. gvardijan je blagoslovio kri uz kuu vlastelinskog provizora (383). U svibnju 1826. nainjene su stepenice u kriptu ispod crkve (387). Za postizavanje jubilejskog oprosta trailo se sudjelovanje u 4. procesije. Prva je procesija bila 16. srpnja, druga 6. kolovoza, trea 27. kolovoza, etvrta 17. rujna 1826. Sve etiri su ile iz crkve najprije prema kriu uz provizorovu kuu (danas kri u uri-sokaku), zatim do kria ispred vlastelinskog dvorca, natrag do kria pred samostanom i u crkvu. (389). Krajem 1827. samostan je imao 33 prasadi u iru u umama iznad Giletinaca. Glandinatio hoc anno et mense optima. Nostri majales (u svibnju doli na svijet) 33 capita adhuc sunt in sylvis supra Gelletince (392). POPRAVAK CRKVE 1828. pristupilo se konano popravku crkve u Cerniku. Mnogo godina bila je ruevna, teko oteena, u vrlo loem i alosnom stanju (desolata, nimium viciata, in statu pessimo et tristissimo). Postojala je ak opasnost i za ivot vjernika. Zid i svod po sredini crkve raspuknut (ruptus), sada je povezan sa eljezom (ferro ligatus). Crkva je iznutra i izvana cijela okreena. Radovi na crkvi trajali su od 13. kolovoza do 3. listopada. Ninkovi i Kulundi voli sam sebe hvaliti: kae da upljani tog gvardijana nee nikada zaboraviti. I sam Grga evapovi, tadanji provincijal, poslao mu je pohvalno pismo, prepisano u kroniku, u kojem gvardijanu obeaje, kad se prvi put sastanu, za taj posao dati 200 forinti. Svi zidari bili su iz Pakraca. Glavni: Leopold Vindish dobio je za ureenje crkvenog proelja (29. sijenja 1829) 77 forinti. Vlastelinstvo je dalo ciglu i kre (tegulas et calcem) za pola cijene. Odlini ekonom, gvardijan, nabavio je iz Bea novi krasni luster za crkvu. Kotao je 75 forinti (398 400).
224

NOVI VINOGRAD Dne 12. oujka 1829. pod vodstvom gvardijana i vikara Ambroza Rodia poelo je krenje i ienje prostora za novi vinograd (401). 7. travnja je poelo, a 28. travnja zavrilo saenje loze. Novog vinograda bit e skoro tri jutra. Poslom je rukovodio Cernianin uro Kapetani. Radna snaga bila je dijelom besplatna, dijelom plaena... Mnogo je bilo ovdje gvardijana, i u boljim godinama nego su ove, ali ni jednom nije palo na pamet da sadi vinograd osim ovome zaista okretnom i marnom (I, 402 403). U kolovozu je zavreno u vinogradu zidanje osmokutne rundele s tri prozora: jedan gleda prema agovini, drugi prema samostanskom dvoritu, trei prema tabu, dok vrata gledaju prema vlastelinskom vinogradu. Tog vinograda koji je do 1768. bio samostanski morali su se cerniki franjevci po strogom i vie puta ponovljenom nareenju uprave franjevakog reda u ime svetog siromatva odrei. U arhivu se nalazi kopija sveanog odreknua. Potpisali su ga: fr. Marcus a Cernik kao diskret, fr. Antonius Hutter kao vikar i diskret, i fr. Paulus Junassevich kao gvardijan. Krajem 19. stoljea vinograd je izgorio i propao. Sada je ondje panjak koji se jo uvijek zove veliki vinograd. Iznad vratiju osmokutne rundele u novom vinogradu uzidan je kamen s natpisom: P. S. N. (pater Silvester Ninkovi) 1829. Kamen je uklonio gvardijan pater Klarencije Klari oko godine 1950, a mjesto osmokutne rundele sagradio je etverokutnu kuicu pater Tomislav Andraec (1954 1960). (404 407) upnu crkvu u Novoj Gradiki koja je graena vie od 20 godina blagoslovio je upnik Mihajlo Pukani 27. rujna 1829. (404). Nakon smrti provincijala Grge evapovia (21. travnja 1830) na kapitulu u Radni 24. lipnja 1830. izabran je provincijal Josip Matzek, a prvim konzultorom postao je cerniki gvardijan Silvester Ninkovi (409). Poeanin pater Julijan Luci imao je mladu misu u Cerniku 26. prosinca 1830 (412). Moda podrijetlom iz cernike upe ovaj bi pater bio jedina veza izmeu starije generacije franjevaca Cerniana od kojih je zadnji umro upravo 1830. i mlae generacije koja se javlja u manjem broju tek iza 1860. S velikim veseljem, uz gruvanje muara, obavljena je prva berba u novom vinogradu 3. listopada 1831. (415 416).
225

U ime cernike opine (communitas mjesna zajednica) David ivkovi, Franjo i Ivan Matkovi nabavili su iz Peuha novi kri od kamena s etiri kamena stupa na okovima za 124 forinta. Blagoslovio ga je 6. listopada 1831. gvardijan (417). Samostanska kua (allodium: majur) pokrita je daskama mjesto slamom u studenom 1831 (417). Provincijski kapitul dran u Budimu 26. srpnja 1832. premjestio je Ninkovia za gvardijana u Osijek (1832 1837). (421).
Ninkovi je roen u Pleternici 24. veljae 1782, redovniko odijelo primio je 8. rujna 1802, zavjete poloio 11. rujna 1803, mladu misu proslavio 14. prosinca 1806. Govorio je i njemaki. U Cerniku je bio gvardijan svega 10 godina. Iza prvog gvardijanata u Cerniku otiao je za gvardijana u Ilok (1817 1818). Zatim je bio gvardijan neprekidno 18 godina: u Poegi (1821 1823), u Cerniku, u Osijeku i u Vukovaru (1837 1839). U Osijeku i u Poegi franjevci su tada vodili sve kole, a u Osijeku i u Vukovaru imali su svoje suknare. U Vukovaru je kao gvardijan i upnik bio i prodirektor teolokog studija, rector scholae capitalis (Recensio 502 503). Konzultor je bio 6 godina (1830 1836). Nakon vukovarskog gvardijanata bio je jednu godinu u Brodu, jednu u Cerniku (457). Iz Cernika je 1841. premjeten u Osijek, gdje se nalazi i 1843. Umro je u Brodu 26. oujka 1846. s navrene 64 godine i u 43. godini redovnitva.

Strian pater Sigismund (1832 1835) Izabran je na sastanku u Budimu 26. srpnja 1832. U listopadu iste godine neki je zidar, po narodnosti Talijen, nainio cigleni pod po svim dolnjim kodnicima samostana. Kre i neto cigle, koliko je jo trebalo, poklonio je vlastelin Andrija Markovi u vrijednosti neto vie od 100 forinti. Zato je pozvan na ruak nakon sveane mise za njegovo zdravlje (424). U lipnju i srpnju iskopan je kanal iza sakristije, sakristija je popravljena. (To je bila stara sakristija u crkvi iza velikog oltara, 425 426). 20. listopada 1833. gvardijan je kupio 3000 snopova slame za pokrivanje tale koje su izveli upljani u studenom za 40 forinti (435). Samostanska braa imala su iza Bezgrenog Zaea od 9. do 16. prosinca 1833. duhovne vjebe pod vodstvom mladog patra Julijana Luia (435). U travnju 1834. upljani rade u ljiviku i u vinogradu u ime lukna. (438). Dio samostana canalem versus prepokriven je daskama, dijelom starih, a 2000 novih kupljeno je u Novoj Gradiki za 9 akova rakije. Radnike za pokrivanje krova odreivao je svakodnevno sudac
226

Franjo Kovai. Samo voi posla imunu Tomiu, da bi posao bio to bolje izvren, plaeno je 42 x dnevno (438). Berba 17. rujna 1834. Samostan je iz novog vinograda dobio 55 akova. Krov taglja nanovo pokriven slamom. Novi krov na crkvi svetog Leonarda u listopadu (442). 15. studenog zavreno je krpanje samostanskog krova (443). Gvardijan je kupio sijeno u Dragaliu za 105 forinti u prosincu 1834 (444). U svibnju 1835. upljani su iuxta contractum parochiae pokosili i pokupili samostansku livadu (ljivik, 446).
Strian je Osjeanin, roen 21. kolovoza 1786, redovniko odijelo primio 15. rujna 1805, zavjete poloio 21. kolovoza 1807, mladu misu slavio 13. kolovoza 1809 (Recensio 44 45). Godine 1813. bio je u Cerniku vikar, diskret, kapelan i kateheta. Meutim ve 24. sijenja dolazi iz Naica drugi vikar (339 340). Strian je bio gvardijan i u Sarengradu (1822 1824), u Vukovaru (1824 1827) i u Zemunu (1827 1829). Iz Zemuna je premjeten u Naice (Recensio 44 45). Odatle je valjda doao u Cernik i 1835. opet tamo otiao. Od 1838. do 1841. nalazi se u Poegi. Godine 1843. bio je u Naicama kateheta scholae trivialis, 1846. i 1848. u Osijeku diskret. Od 1851. svi ga ematizmi stavljaju u Naice gdje je i umro 4. sijenja 1871. kao senior provinciae u 83. godini ivota i 66. godini redovnitva.

Smoljanovi pater Petar (1835 1842) Izabran je na sastanku u Osijeku 11. kolovoza 1835. (447). Veliko zvono, 8 metri teko, puklo je iste godine na Sve Svete. (448). U oujku 1836. otpremljeno je u Zagreb na prelijevanje (449). Kod prelijevanja poveano je na 9 centi. Dozvolom duhovnog stola za prelijevanje zvona uzeto je 150 forinti od likvidirane crkve svetog Stjepana Kralja u Opatovcu (ex abolita ecclesia S. Stephani Regis in Opatovac), isto toliko je uzeto od likvidirane crkve Marije Magdalene u Baindolu (ex abolita ecclesia S. Mariae Magdalenae in Bachindol). Prva je crkva bila zajednika Opatovcu i Podvrkom na njihovom zajednikom groblju, druga je bila na baanakom groblju. Andrija Markovi dao je za zvono 125 forinti, opina Cernik 132, 22, obrtniki zbor 25, fra Jakob Kollar isprosio je po Novoj Gradiki 30, pater Aleksandar Kerkvari po Staroj Gradiki 21, 38. Cerniki su idovi dali 5, a samostan dodao 103, 30 ukupno 742, 30 forinti plaeno je zagrebakom ljevau Henriku Degenu. Zvono je u Zagreb besplatno odvezao svojim kolima Ivan Matkovi, vir aeconomus, dobar gazda, a natrag su ga iz Zagreba isto tako besplatno dovezla tri brata Matkovia: Leonard mlai, Josip sred227

nji i Franjo stariji. Zvono je dignuto na toranj 19. listopada 1836 (451 452). U svibnju 1837. nainjena je nova drvena ograda pred samostanom uz potok. (452). U prva tri mjeseca 1838. pripravljene su daske za crkveni krov i stupovi za vinograd. U travnju je vinograd popunjen, nainjena iva ograda, osobito s dolnje strane prema ljiviku susjeda Mate Damljanovia, alias (zvanog) Ivanda. Ove godine 1838. preko jeseni, zime i proljea posaeno je u ljiviku iznad kuhinjskog vrta 410 ljiva (453). Na juni dio crkvenog krova zabito je 3538 novih dasaka sa 10.000 novih avala. Posao je vodio imun Tomi za 20 forinti. Radnici su imali dva put dnevno hranu, a davalo im se i pie (rakija i vino) da bi radije dolazili na posao (454). Posao je zapoet 7. svibnja 1838. U lipnju 1841. nainjena je nova ograda od stupova i dasaka izmeu tale i kue susjeda Marinia, secus (drukije zvanog) Bukvi(). 458 8. kolovoza 1841. blagoslovio je krieve kod crkve svetog Leonarda i u Maloj dekan i predsjednik poekog subalternog konzistorija Franjo Xaver Svirani (459). uri pater Martin (1842 1843) Ovaj jednogodinji gvardijan izabran je na kapitulu u Budimu 10. kolovoza 1842. Te godine samostanski je vinograd dao 138 akova istog vina. Samostan je prodao 38 ovaca (11,4).
uri je roen u Vrbovi 1. travnja 1803, redovniko odijelo primio je 23. listopada 1822, zavjete poloio 11. prosinca 1825, mladu misu slavio 27. kolovoza 1827 (Recensio 216 217). Godine 1829 30. bio je u Poegi drugi uitelj narodne kole, 1832 33. kateheta normalke u Brodu, 1833 34. i (do?) 1837 38. kateheta scholae capitalis u Iloku. 1838 1842. u arengradu gvardijan i rector scholae trivialis (u stvari predsjednik kolskog odbora i ujedno nadzornik). Nakon cernikog gvardijanata premjeten je u Ba za magistra novaka to je bio svakako do 1851. Od 1852. bio je u Vukovaru: excurrens ad Bogdanovce, 1862 1865. predstojnik rezidencije u Zemunu, 1865 70. osjeki gvardijan, definitor je bio u treem trogoditu provincijala Pavla Nagya 1866 1869. Iz Osijeka je 1870. doao u Poegu i kao poeki pater umro u Cerniku 15. travnja 1871. navrivi 68 godina ivota i 49 redovnitva. Njegov nadgrobni spomenik, kri od kamena, jo je i danas dobro sauvan u cernikom groblju.

Vrai pater Ilija (1843 1850) Izabran je na sastanku konzultorija u Budimu 13. kolovoza 1843. U sedam godina ovog gvardijanata zabiljeeno je u kronici mnogo
228

toga: Pomoni biskup Schroot posvetio je 8. rujna 1844. upnu crkvu u Novoj Gradiki (II, 10). Slikar idov Isidor Grnwald izradio je po narudbi za 60 forinti slike krinog puta koje su 7. oujka 1846. postavljene u cernikoj crkvi (II, 14). 8. oujka 1846. zavren je popravak krova nad sakristijom (koja je tada jo uvijek bila u crkvi iza velikog oltara) i nad jednim dijelom junog krila samostana. Krov je na tim mjestima bio takav da mu je prijetilo ruenje (14). Tri godine ranije obnovljen je krov nad jednim dijelom istonog krila (6).

Izvor koji je prije bio u ljiviku Petra Bukvia uvidjevi kako bi bio silno potreban za nau pecaru pogoen je i vrstom ogradom (vulgo Sharam-plot) pripojen naem posjedu. Kasnije su od izvora do pecare podzemno postavljene cijevi po kojima tee dovoljno vode za peenje rakije. Cijevi je nainio lonar (per figulum factis tubis). 14 15.
229

GRADNJA KAPELE U BAINDOLU Slijede dokumenti iji se prepisi uvaju u arhivu i biljeke u kronici o gradnji nove crkve Marije Magdalene u Baindolu 1846: Mi ozdol podpisati Stanovnici sella Bachindol, sovim Pismom od nas izdatim svidocsimo i pripoznajemo, da buduch Kapela S. Marie Mandaline, koju u Grobju nashemu imali jesmo, od starosti pervo nikoliko Godina srushilase jest i Mi Kapital od te iste Kapele od 204 fl. 27 i 7/10 xr.c.m. i Interesh za t. g. od 11 fl. 59 i 8/10 xr. c.m. nalazechi posidujemo, zato dragovoljno, jednokupno i brez svakog primoranja dokoncsali i odredili jesmo novu Kapelu S. Marii Mandalini na Poshtenje u nashemu selu sa Dopustjenjem Nashe Vlasti Duhovne i Svitovne od dobrog Materjala sazidati i nacsiniti. I jerbo Kapital, kojega na tu odluku posidujemo, izmochi nemore, zato odredili jesmo i obechajemo da josh od svake Dushe 20 xr. Srebra u ruke O. P. Gvardiana, kano ti nashega Paroka poloxiti hochemo, i osim toga svu rucsnu i voznu Robotu brez svakog otezanja, Pravde i Inada marljivo davati. Ako bi pako koi iz meu Nas od ovoga dragovoljnog Dokoncsanja i Sveze nashe odstupiti hotio, ali morebiti suprotstaviose Onaj veche sada za onda podlaxese ne samo Muntanju svoga dobra, veche takoer i svakoj Pedepsi tilesnoj, koju Gospodin Sudacz Varmeczki (upanijski) njemu odsudio bude. Za veche Povirovanje ove nashe Odluke i Kontrakta ovo Pismo od Nas izdajemo i neznajuchi pisati poleg Imenah nashi zlamenje S. Krixa sa vlastitom Rukom postavljamo. U Cerniku dana 26a Maja 1846. Petar Gyukanovich Iakob Lucich Iakob Mandich Imbrica Mihaljevich Marko Fratrovich Iakob Merkonich Antun Pejanics Adam Merkonich Gyuro Lucich Antun Bigovich Nikola Lucich Jozo Morovich Alberth Lucich Antun Tercich Petar Lucich Ivo Jugovich Franjo Bigovich Niko Matokovich Marko Miatovich Ivo Tercich Marin Bogdanovich Jozo Alexich Marin Bogdanovich Pejo Bigovich Shimun Boshnjak Linarta Boshnjak Stipan Bigovics mladi Ivan Mikich
230

Linarta Tucich Mato Dukan Gyuro Tabor Antun Tubich Ivan Merkonics Petar Cerljenkovich Marin Tucich Stipan Mandich

Nikola Alexich Pejo Mikich Luka Tercich Martin Tercich Marko Mihaljevich Marko Lucich stari tipan Debeljak Marko Lucich mladi.

Coram me Francisco Erllinger mp ICottus Posegani Dist Judlium. Slijedi: Contract koji megju Maur maistorom Antonom Tureli iz Posege i megju Obchinom Mista Bachindola za Uzidanje jedne Kapele u istom Mistu Bachindolu na dan danashnji tverdno i neodstupno zavezan jest, kano: 1 Gore spomenuti Maurmaistor podvezujese u Mistu Bachindo llu jednu Cerkvicu illi Kapelu od Pet fatih i pet Cipelah dugacsku, Tri fati i pet Cipelah shiroku, poglavite zidove iz kamena, Boltu pako s Ciglom, poleg zadatoga i nacsinjenoga Plana zajedno s Tornom uzidati, ubacati i ubiliti, stim nacsinom, da on, veche spomenuti Maistor, za svaku kroz godinu danah ucsinjenu na zidu pukotinu i falingu vazda dobar stajati hoche i o svom Troshku popraviti. 2 Obchina pako gore recsena podvezujese i obechaje, dache Ona sve kovom Poslu potribite poleg Prigode i Zaktivanja Posla i vazda s objavljenjem vrimenitim istog Maistora brez otezanja davati hoche Poslenike. 3 Veche spomenuta Obchina podvezujese za gore navedeno uzidanje Kapele istom Maurmaistoru u summu 250 fl. Srebra slidechim nacsinom i Terminom izplachivati, kano: 1 Kada ravno uzdigne zid od fundamenta 17 f 30 x 2 Kada uzdigne i pojednacsi poglaviti zid do Pengjerah 45 f 3 Drugu pako polu na 1. Novembra dobiche 45 f 107 f 30 x Ovaj pako uzdignuti, ali nedovrshiti zid duxan bude Maistor s Obchinskim Dervetom i Daskom k Jeseni tverdno pokriti. 4 U godini doshastoj 847. Toranchese zidati, kojega polovica kada uzidana bude, dobije Maistor 12 f
231

5 Kada pako sasvim Toran uzidan bude, dobie 10 f 45 x 6 Posli svedene i svershene Bolte dobie 36 f 7 Kada Cerkva sasvim ubacita bude, dobie 36 f 8 Kada pako shnjegovim poslom sasvim dovershena bude 47 f 45 x summa 250 f 4 Ako pako Obehina nebi na Maistorovo Zaktivanje zadovoljne Poslenike vazda davala, ovo stentanje spada na nju, i bude morala njegovima kalfami za izdangubite Dane nadnicu platiti. 5 Obehina bude zaduxena svu gragju za skelle i ostali ktome potribiti allat u vrime pripraviti, drugacsie akobise Maistoru danguba dogodila, budumu duxni istu nadomiriti. 6 Obehina duxna bude Maistoru i kalfami potribiti kvartir i sobu priskerbiti i dati. 7 Na isti Nacsin mora Obehina svake Nedilje kroz csitavo vrime zidanja jedan Povoz s dvama Konji Maistoru i njegovim kalfamah u Posegu i natrag za pribavljene njima potribiti stvarih davati. Za vechu pako Stalnost i Sigurnost ove Pogodbe i Kontracta, jesu dva jednoglasna Pisma napisana, i kroz obadvie strane vlastitim Rukama potvergjena u Cserniku na 14tog Juna 1846e. Antun Tureli U ime sve Obchine: Maurer Meister als Contrahent Franjo Bigoevich Marko Miljanovich Zeige und Namensfertiger Marin Tuchich Iozo Allekssich Anton Homoky mp Linarta Tuczich Hofrichter Ivan Iugovich Deren Namensfertiger und Zeuge: Ignaz Gyissovich mp. 26. kolovoza 1846. dozvolom zagrebakog biskupa zaasni kanonik, predsjednik poekog subalternog konzistorija, ujedno poeki upnik i dekan, preasni gospodin Franjo Svirani blagoslovio je ugaoni i temeljni kamen kapele Marije Magdalene u Baindolu. (Istoga dana zapoela je gradnja!). Na sveanosti su bili... Gustav Markovi, dirigens dominii, sa suprugom Klementinom roenom Jankovi de Daruvar... (II, 16). U studenom stigla je slika Marije Magdalene za novu kapelu
232

u Baindolu iz Pouna u Osijek laom, a u Cernik brigom Ksavera Erlingera, suca cernikog kotara. Sliku je na svoj troak nabavila Klementina Markovi de Cernek (II, 17). Za uzdignuti zid od fundamenta Maistor je primio 29. Aug. 846. 17 f. i 30 x CM. (arhiv). Tabela davanja za crkvu (kuni broj, prezime i ime, broj dua u obitelji, koliko dvadesetaka (vigesimos) je dano): 1. Gjukanovich Petrus 14 12. 2. Mandich Iacobus 3 6. 3. Fratrovich Vincentius 11 22. 4. Peanich Antonius 16 32. 5. Lucch Georgius 7 14. 6. Lucch Albertus 10 solvit. 7. Lucch Nicolaus 13 solvit. 8. Lucch Petrus 13 26. 9. Bigovich Emericus 20 40. 10. Miatovich Marcus 11 solvit. 11. Miatovich Stanislaus 7 14. 12. Bogdanovich Marinus 30 30. 13. Lucch Iacobus 17 34. 14. Mathokovich Emericus 6 12. 15. Merkonich Iacobus 5 5. 16. Merkonich Ioannes 8 14. 17. Merkonich Petrus 15 30. 18. Bigovich Antonius 7 14. 19. Morovich Iosephus 5 10. 20. Tercsich Antonius 6 12. 21. Iugovich Ioannes 7 14. 22. Mathokovich Paulus 12 solvit. 23. Tercsich Ioannes 8 solvit. 24. Alexich Iosephus 8 8. 25. Alexich Nicolaus 9 solvit. 26. Dukanovich Mathaeus 13 26. 27. Tabory Georgius 3 6. 28. Tubich Antonius 9 18. 29. Cerljenltovich Petrus 9 18. 30. Tucich Marinus 13 26. 31. Mandich Stephanus (olovkom prekrieno i dodano: Iugovich Marin 5 20. 32. Mandich Iosephus 5
233

33. Mikich Petrus 34. Tercsich Lucas 35. Boshnjakovich Simon 36. Bigovich Stephanus 37. Tucich Leonardus 38. Bigovich Petrus 39. Boshnjakovich Nicolaus 40. Mikich Adamus 41. Milanovich Lucas 42. Lucch Marcus senior 43. Debeljakovich Stephanus 44. Lucch Marcus iunior 45. Tercsich Martinus Kasnije dodano: 46. Lucch Franciscus

11 7 15 15 13 10 14 18 9 10 6 8 4 6

solvit. solvit. 30. 30. solvit. 10. 28. 18. 18. 20. 12. 8. 8.

Pribiljeeno: Svega 465 dua (bez onih 6 dodanih), 930 vigesimos, id est 310 fl. Baani su najprije bili zadueni davati 1 (jedan) dvadesetak po dui. Naknadno im je zaduenje povieno na dva dvadesetka po dui (arhiv). 22. srpnja 1849. preasni Svirani sveano je blagoslovio kapelu Marije Magdalene u Baindolu i kri koji je bio uz cestu nasuprot crkve. Iza obreda mnoge je goste primio pater gvardijan na ruak u samostanu (II, 35). Krov nad hodnikom uz crkvu u Cerniku pokriven je 26. rujna 1846. novim hrastovim daskama (II, 17). Uz velike pohvale gvardijanu biljei se da su nakon vie od sto godina postojanja samostana u cernike orgulje konano ugraeni i pedali. Posao je izveo Mato Marinovi, Slavonac, Krajinik, roeni Broanin, svjetovnjak, graditelj orgulja. Pedali su prvi put zabrujali na Boi 1846 (II, 18). Skuptina poeke upanije odluila je da se imaju podii kole u svim trgovitima i mjestima gdje postoje obrtniki zborovi. Zasjedanje skuptine poelo je 12. travnja 1847. U vezi s tim odreeno je da cernika opina isplati 20 forinti nagrade patru Fabijanu uliu koji je pouavao u vjeronauku 30 naunika i drugu djecu: optimo cum fructu (II, 19). 10. svibnja 1847. otputovali su u Zagreb gvardijan i pater Teodor Kralj radi lima za toranj i da prvi put u ivotu vide taj grad in cul234

tura Illyricae nationalitatis singularem, u njegovanju hrvatske nacionalne kulture najistaknutiji... Nakon nekoliko dana vratili su se: optime valentes cum pulcherrimis hac de civitate narrationibus, u najboljem zdravlju priajui najljepe stvari o tome gradu (II, 19). 26. travnja 1847. poeo je majstor Franjo Spandovi Poeanin otkrivati cerniki toranj radi pokrivanja novim limom. 14. lipnja isti je majstor stavio na vrh tornja obnovljenu jabuku, est akova veliku, i pozlaeni kri. Prije dizanja jabuke i kria bila je sveana misa za uspjeh toga posla. Spandovi je s vrha tornja pred sakupljenim narodom drao brojne zdravice (II, 19 i 21). 5. listopada 1847. limar Krievanin Jakob Czilinger zavrio je pokrivanje tornja limom (II, 22). Nakon opirnih izvjetaja o politikim dogaajima pisanih najvie prema zagrebakim ilirskim novinama biljei se obnova cijelog tornja. Kupule su presvuene novim limom, sat podignut na vie s novim brojanim plohama i pozlaenim kazaljkama, cijeli toranj okreen. Taj veliki posao stajao je 1766,19 forinti. Samostan je dao 946,26 f, provincija 300, opina 317,50, Cerniani sa idovima 134,26, Elizabeta Kovaevi iz Nove Gradike 90, razni 77,48 forinti. Cijela svota utroena je ovako: za lim s dovozom 815,54, daske 90,50, 4300 cigli 43 f, 50 meteri krea 20 f, eljezna ploha od jedne i pol cente 22,45 f, eljezo 23,02 f, Kranjcima za izradu dasaka za stepenice 23 f, 16 stabala omorike 32, limaru Jakobu Czilingeru 316 forinti, tesaru Spandoviu 270, zidaru 53, tesaru i drugovima nagrada za postavljanje kria 7 forinti, pozlata kazaljki 9,48, bojadisanje kazaljki 7, kovau 33 forinta (II, 30). 14. kolovoza 1847. Andrija Markovi poklanja samostanu sliku dvanaestorice pavlina muenika (II, 21). Samostanski je vinograd urodio preko svakog oekivanja: 200 akova istog vina, berba 8 dana (22). 2. prosinca 1848. preuzeo je vlast Franz Josef. Vojske kreu protiv Madara (II, 32). Papa bjei iz Rima. Biskup Haulik nareuje da se crkvene knjige od 1. sijenja 1849. vode: nationali lingua Illyrica... et obsequimur (II, 33). Matice se moraju pisati hrvatski. .. i posluasmo. Samostan je po dunosti dao za rat 44 f. i 12 x. Od svoje volje patri su dali jo 17 f (II, 33). Nareuju se mise pred Presvetim i molitve za mir. U Krajini su jo samo ene kod kue. 17. oujka 1849. gvardijan je sveano blagoslovio barjak cernike garde. Na barjaku su slike svetog Josipa i svetog Florijana, zatitnika garde (II, 34).
235

U oujku 1849. gvardijan je uz javni put sve do vlastelinskog vinograda dao nainiti ogradu vrstu kako jo dosad nije bila. 12. travnja zavren je novi krov na tali. Stavljene su grede i daske mjesto slame. U svibnju je zavreno kreenje tale i spremita. Gvardijan je izmolio od brodskog samostana brata Ignaca Mezlicka koji je nainio nova izlazna vrata (porta) i vrata kako se ide prema koru u zapadnom krilu samostana (35). U lipnju je isti brat nainio i obojao nova vrata kod tale (kapiju), vrata kod sakristije (one stare u crkvi) koja su uvijek bila zatvorena, a vodila su u samostanski ljivik i vrt dao je gvardijan zazidati kao suvina i nepotrebna (35). 28. studenoga 1849. gvardijan i pater Paulin bili su na ruku prigodom sveane primopredaje cernikog vlastelinstva koje su Markovii prodali princu Koloredu (37) i povukli se u Madarsku. 15. travnja 1850. uklonjena su dva zadnja oltara iz crkve (oltari Marije Magdalene i svetog Antuna) i postavljeni su temelji za novi kor (38). 13. svibnja novi se kor ve sagraen dok su radnici bacali buku na zidove, u pol 6 naveer iznenada sruio. Neki su radnici dosta teko ozlijeeni. Graditelj je bio Poeanin Ivan Maek (murariorum magister). 14. svibnja i slijedeih dana zazidan je dio hodnika uz crkvu od pokrajnjih crkvenih vratiju koja su nasuprot tornju do prozora gdje su do 1849. bila vrata u ljivik. Zid koji je dijelio taj dio hodnika od prve elije sruen je i uklonjen tako da sad ta elija sa zazidanim dijelom hodnika ini novu sakristiju (40). Nakon to se novi kor zbog neke greke u gradnji sruio, graditelj ga je 21. svibnja 1850. poeo ponovno graditi pojaavi samo ona dva stupa koji ga zajedno s crkvenim zidovima dre. 29. srpnja kor je potpuno zavren. Ve 22. svibnja i slijedeih dana uklonjena je iz crkve stara sakristija zajedno s velikim oltarom i oratorijem. Taj prvotni veliki oltar stajao je sasvim blizu ulaza u toranj i vratiju nasuprot tornja. Vrata iz sadanje sakristije u crkveno svetite bila su prije vrata iz samostanskog hodnika u prostor crkve iza velikog oltara koji je sainjavao staru sakristiju iznad koje je bio stari kor (oratorij) s drvenim podom i 29 sjedala. Prvih dana lipnja 1850. trokom kuhara brata Oktavijana Grohmanna brat Ignacije Mezlik nainio je novi pod u kuhinjskoj spremnici od napola trulih dasaka uzetih iz staroga kora. 28. lipnja, uoi blagdana svetih apostola Petra i Pavla, slika svetog Petra s uklonjenog velikog
236

oltara, dobro oiena, u obnovljenoj rami votane boje s bijelo-crvenim ilama, smjetena je u crkvi izmeu kipova. Pred takvim velikim oltarom prvi je sluio misu na Petrovo gvardijan pater Ilija Vrai (40). Ormar iz stare sakristije rastavljen je u dvoje. Jedan je dio spaljen, a drugi pokrpan i stavljen u novu sakristiju, obojen tamno smee kao i dva klecala i etvera vrata 1. kolovoza 1850. (41). 5. kolovoza blagoslovio je preasni Svirani kri na starom groblju u Cerniku. Kri je podigao majstor staklar (vitriarius) imun Tomljinovi (41). Na sastanku u Iloku odranom 6. kolovoza 1850. Vrai je pre mjeten u Ilok, a na njegovo mjesto je doao Benii pater Ernest (1850 1851) Stigao je u Cernik 16. kolovoza, 25. kolovoza probita su vrata iz samostanskog hodnika u prvom katu na novi kor. Tog dana dovren je posao i oko tih vratiju i oko poda u novom koru. 26. kolovoza prenesene su orgulje i postavljene na novi kor. Postavljanje orgulja koje su nedavno dobile dva registra pedala (recenter pedali duarum mutationum adornatum) izvrio je neki graditelj orgulja iz Vrbe kod Broda za 20 f. (4142). Slika svetog Antuna s uklonjenog oltara stavljena je na dotadanji oltar svetog Roka. Sveti Rok je morao ustupiti mjesto svetom Antunu. Oltarna slika svetog Roka nalazi se danas na samostanskom hodniku kod blagovaonice. Sva etiri preostala pokrajnja oltara (Majke Boje, svetog Antuna, svetog Kria i svetog Franje) ponovno su obojena kao i slike (nova indita politura, imaginibus perpolitis) pa im je i lice sada mnogo ljepe nego prije (42). Samostanski majur (allodium) ve vie godina nije bio za stanovanje, jer su istrunule grede. Sada je 31. listopada krov obnovljen pa se opet moe u njem stanovati (42). Prosinac 1850: Kuhinjski je hodnii (ambitellus culinae) dobio svoja vrata. Ovo je od pamtivjeka valjda prvi put da se on moe zatvoriti (43). 23. travnja 1851. u 6 po podne doekan je najsveanije biskup Juraj Haulik. U provincijalatu sveenstvo mu je estitalo imendan, vojna glazba iz Nove Gradike svirala mu je podoknicu. U 7 ujutro 24. travnja poela je misa. Biskup je ispitivao djecu skoro dva sata. Onima koji su znali dijelio je nove komade novca vigesimarios sa utisnutim likom Blaene Djevice Marije, zatim molitvenike i krunice. U 9 sati po
237

eo je dijeliti krizmu. Bilo je 2272 djece iz raznih upa pa je to trajalo skoro etiri sata. Ruak kraljevski (mensa regalis), kakav ni sami bisku povi pratioci, po vlastitom priznanju, nisu jo nigdje vidjeli, prireen je pod vodstvom biskupovog kuhara u 2 sata. Biskup je i kod stola i na rastanku istakao da tog dana nee nikada zaboraviti. Prije ruka iskazale su biskupu poast brojne vojne linosti iz Nove Gradike. U 6 naveer krenuo je biskup prema Brestovcu (4445). 24. kolovoza 1851. na ruku prigodom dijeljenja krizme ni u Turskoj Gradiki nisu izostale rodoljubne pjesme (non intermissa etiam hymnorum nationalium decantatione), biljei gvardijan Ernest Benii koji je bio tamo prisutan (46). Provincijski kapitul u Fldvaru, odran 12. kolovoza 1851, ostavio je Beniia gvardijanom u Cerniku, i ako je ve tada bio zamoljen da preuzme dunost direktora osjeke gimnazije. Benii je pismom od 3. rujna prihvatio tu dunost te ga je provincijska uprava 22. rujna rjeila cernikog gvardijanata. Dan prije 21. rujna dovren je kanal dug 18 hvati (orgias), irok 3 stope i isto toliko dubok, a nainjen je da isti zahode. Isti dan 22. rujna u 10 sati gvardijan je sa svim upnicima dekanata, pod vodstom dekana ure Muzlera, u stanu pukovnika (in hospicio colonelli) pozdravio bana Josipa Jelaia (4647).
Benii (nekad i Benii) nije bio dugo gvardijan u Cerniku zato to je imao doktorat slobodnih vjetina i filozofije i licencijat teologije. Trebali su ga na drugom mjestu. Roen je u Vukovaru 5. kolovoza 1807. Krsno mu je ime bilo Stjepan. Redovniko odijelo primio je 1. listopada 1825, zavjete poloio 22. prosinca 1828. Za sveenika je reen 27. veljae 1831. Osim hrvatskog govorio je i njemaki. Recensio 596597 navodi ga 182930. kao studenta teologije s poloenim licencijatom slobodnih nauka i filozofije. Godine 1833. ima ve doktorat. Predaje crkvenu povijest i kanonsko pravo u Brodu (11 studenata), ujedno je vicemagister klerika i magister novaka (22). Godine 1834. nalazi se u Mohau (Sch 19). Tu se ve istie i licencijat iz teologije i crkvenog prava. Predaje apologetiku (Theologiae DogmaticoPolemicae Lector), vicemagister klerika. To isto je i godine 1838. jo uvijek u Mohau (21). Godine 1839 40. u Baji predaje crkvenu povijest i crkveno pravo, uz to je i magister klerika (24). Godine 1841. iste dunosti vri u Brodu (23). 1843. u Budimu predaje dogmatsko-polemiko bogoslovlje, uz to je vicemagister (13). 1846. nalazi se u Iloku kao islueni lektor (9). U tekim godinama rata 1847. (21) i 1848. (20) bio je gvardijan, upravitelj upe i rektor osnovne kole u Aradu. Kad su Madari opsjedali Arad istakao se prikupljajui za careve vojnike hranu i druge potrebne stvari. Dijelom zbog hrabrog i vjernog pomaganja vojsci koja se nala u oskudici, dijelom zbog revnog vrenja sveenikih dunosti odlikovan je zlatnim kriem za zasluge. Direktor osjeke gimnazije i ujedno profesor bio je od 1851. do 1854. Godine 1855. nije vie direktor ,nego samo profesor (23). Od 1856 1859. nalazi se u Brodu bez naroitih dunosti (32). Zatim je pet godina gvardijan u Osijeku (1859 1864. 23). Godine 1867. (11) i 1868. (13) kao lan ilokog samostana upravlja upom u Opovi anadske biskupije.

238

1870. jo je u Iloku (21). 1873. (45) u Zemunu, 1874. (12), 1876. (22) i 1878. (22) u Bau. 1881. (28) i 1882. (27) u Osijeku i napokon 1883. (II, 167), 1884. (II, 180) i 1885. (II, 184) u Cerniku. Gvardijan Adjut Spaek biljei njegovu smrt u Cerniku ovako: 12. prosinca (nekrolog: 13. prosinca) 1855. Ernest Benii, duhovnik naega samostana, poslije kratke bolesti u starakoj slabosti (in marasmo senili), provien svim sakrametima, prestao je ivjeti i 14. prosinca u prisustvu mnotva naroda pokopan u cernikom opinskom groblju (II, 185). Navrio je 78 godina, 60 je bio franjevac. Nekrolog: qui ad confratrem allisus infcliciter cadens laesionibus succubuit.

Kralj pater Teodor (1851 1852) Nije bio gvardijan nego samo predstojnik koji je zamijenio Beniia do slijedeeg ljeta. Benii je otputovao u Osijek 18. listopada, a Kralj je, imenovan od provincijala predstojnikom u Cerniku, stigao iz Budima 22. studenog. Prije njegova dolaska 29. listopada poeki upnik i dekan Svirani blagoslovio je javni kri pred vlastelinskim dvorcem. Kri je na starom mjestu ponovo podigao novi vlastelin Franjo Kolloredo Mansveld (II, 47). Isti Preasni blagoslovio je i kri u Maloj 22. lipnja 1852 (II, 51). Pristankom samostanskog starjeine 23. srpnja 1852. odneseni su iz ovog samostana u Tursku Gradiku ovi sveci i aneli: Franjo, Antun, Katarina, Barbara, dva Roka, 4 anela i 2 aneoske glave. Kipovi su dani za oltar koji je za crkvu u Turskoj Gradiki nainio fra Ignacije Mezlik (II, 51). Mlinar Nikola Majanovi nabavio je iz Bea sliku svetog Alojzija. Slika nobilis picturae stavljena je u crkvu ispod kora (II, 51). Danas se nalazi u samostanskom hodniku kod blagovaonice. Iz Cernika je pater Teodor otiao u Brod za gvardijana 25. rujna 1852. (II, 51).
Kralj je roen u Baji 10. studenog 1788, redovniko odijelo uzeo je 19. studenog 1808, zavjete poloio 19. studenog 1809. mladu misu slavio 4. listopada 1812. Govorio je pet jezika: hrvatski, madarski, vlaki (rumunjski), njemaki i slovaki. Recensio mu stavlja narodnost: Hrvat iz Ugarske (168 1669). U cernikoj kronici (II, 17) stoji da je pater Teodor Kralj prvi put premjeten u Ccrnik 1846: prouti voluit, kako je sam elio. Kroniar ga mnogo hvali. Stigao je u Ccrnik 1. studenog u 5 sati naveer zdrav i itav, nakon to je 28 godina bio upravitelj upe u Tabanu kod Budimpete. Znai da je ve oko 1818. postao upraviteljem u Tabbanu. U upi su bile tri narodnosti: Hrvati, Nijemci i Madari. Tada je jo bilo Hrvata najvie, a Madara najmanje. Catalogus 1823. (348) kae za njega: poglavar i upravitelj upe u Tabanu, rektor narodne kole, hrvatski propovjednik, kateheta hrvatski, njemaki i madarski. Osim njega bila su ondje jo dvojica. Jedan Nijemac za Nijemce, drugi Kimpek: propovjednik za obadva jezika (utriusque linguac) njemaki i hrvatski, kateheta takoer za hrvatski i

239

njemaki. Iz Cernika se Kralj ve 25. svibnja 1817. vratio natrag u Budim (do Osijeka kolima, dalje laom) po savjetu lijenika. Blo mu je potrebno termalno lijeenje ob infestationem spasmorum vagabundorum per totum eorpus (II, 19). Prema Sch. 1848. bio je u Brodu (25), godine 1851. (15) u Budimu, od 1852. do 1857. gvardijan u Brodu. Poslije tog gvardijanata ostao je u Brodu do smrti 6. svibnja 1872. Klasanovi pater Marko (1852 1853) Za ovog kratkog gvardijanata nije zabiljeeno nita osobito. U arhivu se uva prepis dokumenta koji je duhovni stol u Zagrebu 25. veljae 1853. poslao provincijalu Dominiku Kirchmaveru: Odredbom ministarstva financija od 6. srpnja (1852) dostavljenom nam preko banske uprave s datumom 25. prosinca dozvoljeno je prosjakim redovima u carsko-kraljevskim trafikama kupovati duhan za vlastitu upotrebu: tt a 24 xr (funta po 24 krajcara). Svaki sveenik moe mjeseno dobiti tt 1, svaki milosrdni brat tt 1,1/4, redovnica (sanctimonialis) tt 1/2, redovnice svete Elizabete tt 3/4 s tim da im se zabranjuje svaki uzgoj duhana (omni subin cultura herbae nicotinac iisdem interdicta). Provincijal neka o tom obavijesti samostane na podruju banovine i naredi gvardijanima neka izvjeste koliko imaju puaa (cum elenchis individuorum tabaca utentium). Klasanovi je roen u Iloku 10. lipnja 1803. Redovniko odijelo uzeo je 1. prosinca 1825, zavjete poloio 12. lipnja 1827, mladu misu slavio 28. listopada 1827. Govorio je hrvatski i njemaki (Recensio 218 219). Svirao je orgulje, 1829 30. bio je u Poegi profesor I gramatike, 1833. (8) uitelj scholae capitalis, organista i kapelan u Iloku, zatim je gvardijan u Naicama 1835 1837, u Bau 1839 1842, i 1843 1848. U oba razmaka izmeu ovih gvardijanata bio je u Bau uitelj novaka. Uio ih je i pjevanje i orguljanje ne samo kao magister nego i kao gvardijan. Godine 1840. i 1841. stoji mu u tabuli: gvardijan u Bau, prodirektor filozofskog studija, organista. Od 1848. neprekidno je gvardijan: u Iloku 1848 1852, u Cerniku 1852 1853, u Osijeku 1853 1859, u Brodu 1859. do smrti 16. studenog 1866. Bio je i definitor za provincijala Kaje Aia 1857 1860 (Sch. 6).

Vrai pater Ilija (1853 1859) Izabran je na sastanku definitorija u Baji 14. kolovoza 1853, u Cernik stigao u pratnji brodskog gvardijana Teodora Kralja 18. rujna (II, 56). U studenom 1853. od 7. do 16. samostanski je vikar po selima skupljao vino kao lukno s dobrim uspjehom, jer je bila vrlo rodna godina (57). Od 18. studenog do 4. prosinca 1853. dva zidara iz Poege preureivala su kuhinju. Sruen je i uklonjen stari Sparherd i ogromne hrastove grede (trabes praegrandes quercinas quibus sic dictum foci pallium initebatur) izvuene su iz pokrajnjeg zida te izneene. Nainjen je novi pod i tednjak (foeum artificiosum) s novim dimnjakom podignutim iz temelja. Veliki dio kuhinje ponovno je obukan, a cijela kuhinja tri puta okreena. Cijena je tom poslu bila prilino velika: 229 f. i 30 x, ali je kuhinja sada mnogo prostranija, svijetlija, ia, svrsishodnija i to je najvanije: potronja drva koja je dosad bila zbilja prekomjerna (vere
240

enormis) mnogo je manja tako da e samom utedom drva izdatak za kuhinju za godinu dvije biti namiren. Tom je zgodom nainjen i novi prozor kroz koji se prua jelo iz kuhinje u blagovaonicu. Dok su trajali svi ti poslovi, samostanska je zajednica uzimala hranu u majuru (in conventuali allodio, 57). U prosincu 1853. zamolio je gvardijan kneginju Vilhelminu de Auersberg, roenu de Colloredo hrastova stabla iz kojih bi se nainile daske za pokrivanje samostanskog krova koji najveim dijelom vie nita ne valja (57). Kad na molbu nije dobio ni odgovor, u veljai 1854. za 28 forinti kupi stabla u umi Gradike regimente. Pet Kranjaca preuzelo je posao s pogodbom da do kraja oujka izraene daske dovezu u samostanske dvorite. Tri majstora iz Cernika poela su 25. travnja 1854. pokrivanje krova nad istonim krilom s nutarnje strane. Do 10. svibnja pokriveno je itavo istono krilo. Majstori su radili dosta sporo i mlitavo. Posao je s potrebnim gredicama i avlima stajao 102 f. i 9 x. (58). Krov na veem taglju ve nekoliko godina bio je tako slab da se u tagalj nije moglo stavljati ni sijeno ni slama. U kolovozu 1854. u roku od 14 dana nainjen je novi krov cd hrastovih dasaka. avle koji su stajali gotovo 30 forinti platio je cerniki idov Filip Haim. Inae je posao stajao 162 f. i 20 x. (59). U svibnju 1854. poeo je fra Ignacije praviti nove prozore na blagovaonici. Od 3.734, dakle itavih 120 godina, ti prozori nisu uope popravljani. Bili su ve toliko truli da nisu mogli ni staklo drati. Zimi se moralo jesti u sobi najblioj stepenicama. (58). Na kapitulu u Budimu 3. i slijedeih dana rujna 1854. cerniki gvardijan Ilija Vrai postaje i definitor (59). 31. svibnja 1855. stigao je u Cernik novi vlastelin Vinko Mller (65). 22. studenog 1855. isti je instaliran za apostolskog sindika cernikog samostana (66). 8. sijenja 1856. pokuao je direktor vlastelinstva Josip Luttna nekim lanim spisima dokazati da je samostan svake godine vlastelinstvu davao neke dae u znak da je pravi vlasnik samostanskih dobara vlastelinsvo. Gvardijan je pred sucem Erlingerom s prvim sveskom kronike dokazao da to nije istina. O tome je sastavljen i zapisnik koji je pohranjen u samostanskom arhivu, a i u kroniku prepisan (67). 16. kolovoza 1856. 30 kosaca iz tri sela (Giletinci, umetlica i Pod vrko) u ime lukna pokosilo je otavu u ljiviku. Tog bi se datuma trebali
241

drati i budui gvardijani, jer nai upljani na Rokovo u velikoj veini za sebe ne rade (69). 12. svibnja 1857. bila je u cernikom samostanu korona sveenstva gradikog i kapelakog dekanata, svega 31 sveenik gost i 6 domaih sveenika s tri brata, u hodniku 24 koijaa i 6 osoba domae posluge, svih zajedno osim prosjaka kojih je taj dan takoer bilo, imali smo na ruku 78 osoba (71). Soba (camera) prizidana zahodu iz koje vode stepenice u podrum pokrita je novim hrastovim daskama 3. lipnja 1857. (71). U listopadu 1857. kuhar brat imun na kolekturi po krajikim selima skupio 40 meteri to penice, to kukuruza, to graha (74). 14. lipnja 1858. stigao je ovamo Ivan Krieg, majstor pozlatar (inaurator) iz Apatina i dva njegova druga da pozlate novi veliki oltar u samostanskoj crkvi. Oltar je prije tri godine poeo praviti fra Ignacije Mezlik s pomonikom fra Donacijanom Prokopius (75). Bojadisanje oltara zavreno je 18. listopada 1858. Stari oltar podignut je 1758. dareljivou Jurja Branjuga, tada zagrebakog biskupa. (Iskrivljenom godinom Vrai je valjda htio dobiti stogodinicu!). Stari je veliki oltar bio izvanredno lijep, ali postavljen na vlani pod, toliko je istrunuo da je ve 1850. morao biti uklonjen zajedno sa sakristijom i korom iza njega. Sa starog oltara na novi stavljena je glavna slika i na vrhu oltara slika krunjenja Blaene Djevice Marije, uz to i est (velikih) kipova. Trokovi za novi oltar bili su dosta veliki: 500 forinti stolarija, 1220 forinti bojadisanje osim hrane i smjetaja kroz pet mjeseci majstoru, njegovom sinu i dvojici pomonika. Oltar je 31. listopada 1858. sveano blagoslovio dekan i kutjevaki upnik Ernest Fileti (77). 20. lipnja 1859. (i slijedeih dana) okreeni su svi samostanski hodnici i blagovaonica (79). 23. srpnja 1859. neki arhimandrita iz abca u Srbiji prenoio je u samostanu (80).
Od sastanka u Buimu 11. kolovoza 1859. Vrai vie nije gvardijan, ali ostaje u Cerniku do svoje smrti 8. travnja 1863. Umro je apoplexia tactus u 67. godini ivota i 49 redovnitva (81 95). Bio je jedan od najpoduzetnijih cernikih gvardijana. U velikoj mjeri je izmjenio nutarnje lice crkve. Sam priznaje da novi veliki oltar daleko zaostaje za starim, ali se ispriava: bilo je nuno. Roen je u Iloku 23. prosinca 1796. Redovniko je odijelo primio 8. veljae 1814, zavjete poloio 24. prosinca 1818. mladu misu slavio 30. rujna 1821. Govorio je hrvatski i njemaki (R. 18 19). Godine 1822 23. bio je magister novaka u Brodu (357), 1823 24. uitelj narodne kole u Poegi (17), 1829 30. boravi

242

u Budimu (residentia in centro provinciae) kao tajnik i protokolista provincije (R. 8 19, Sch. 1833,3). Devet godina bio je gvardijan u Brodu (1833 42). Iza toga jo jednu godinu ostaje u Brodu (23). Izmeu prvog i drugog gvardijanata u Cerniku bio je jednu godinu u Iloku i dvije gvardijan u Osijeku. Zadnjih 10 godina proveo je u Cerniku.

Kerkvari pater Solan (1859 1866) Vrlo opirni izvjetaj patra Solana Kerkvaria o cernikoj upi, pisan izvanredno istim rukopisom, stavljen je meu izvjetaje kanonskih vizitacija (arhiv nadbiskupije). Novi gvardijan ne zanemaruje ekonomiju, ali kao da je vie zaokupljen upom. Na cernikom groblju nainjen je novi kri. Blagoslovio ga je novogradiki upnik i dekan Josip Mari 23. listopada 1859 (82). Pater gvardijan je blagoslovio javne krieve: 13. svibnja 1860. u agovini, 17. svibnja u Giletincima (83). U prvoj polovici lipnja 1860. 50 kosaca pokosilo je samostanski ljivik. Bila su tridesetora kola odlinog sijena (83). U istom mjesecu zapadno krilo samostana pokrito je crijepom. Krov je nainjen jedan hvat nii. Crijep je bolji i jeftiniji od dasaka. Posao je izveo arhitekt iz Nove Gradike Alojz Lammer (84 85).
Zapisnik od 6a serpnja 1860. sastavljen kod Ureda Obinskog u Cerniku u pogledu ustanovljenja Stareinah cerkvenih za upsku Cerkvu sv. Petra apostola i kapelu sv. Linarde verhu tergovita Cernika i nagrade za iste. Prisutni podpisani itelji tergovita Cernika i mesta Male izjavljuju da oni za upsku cerkvu... dva cerkvena stareine koji e ujedno poslove... i kod Kapele sv. Linarde... overivati imati, derati obvezuju se i obeaju onome stareini koji e kao ikutor... slubu obavljati, godinju nagradu od 45 for. a(ustrijske) v(alute) platjati, koja se svake godine poetkom studena sakupiti i njemu u dve polugodinje rate izdati imade. Drugi pako stareina, budu da poslovima cerkvenim obtereen tako biti nee, imati e slubu svoju bezplatno obavljati. Trajanje slube... izabranih stareinah ustanovljuje se po smislu Naputka o upravi imutka i dobarah cerkvenih od god. 1859... na est godinah. U ime cele Obine . . . (est potpisa v(lastitom) r(ukom): Antun ivkovi, knez, Matia Schmidt, Antun Petrievi, Franjo Matokovi, Karla agovac i Petar Petrovi. Ostalih devet stavilo je uz svoje ime i prezime kriie. Zatim je potpisan upravitelj upe, Obinski glavar Kovaevi i tajnik V. Pendl (85 86). Zapisnik od 6. serpnja 1860. sastavljen u Uredu Obinskom u Cerniku u pogledu ustanovljenja nagrade za stareine podrunih kapelah upe cernike. Nazoni podpisani itelji mestah: agovina, Opatovac, Podvrko, Banievac, Baindol i Drenik obvezuju se za svaku Kapelu dva stareine derati, od kojih jednomu koi e se ujedno slubom zvonara i ikutora zanimati, slubi shodnu nagradu svake godine platjati. Drugi pako stareina imat e asti radi bezplatno sluiti. Nagrada godinja za onog stareinu koi e slubu zvonara i ikutora overivati odreuje se sledea: 1 Za Kapelu sv. Luke u agovini 2 Za Kapelu sv. Roka u Opatovcu 45 for. a. v. 45

243

3 Za Kapelu sv. imuna u Podverku 4 Za Kapelu sv. Ivana Ev. u Banievcu 5 Za Kapelu sv. Mandaline u Baindolu 6 Za Kapelu sv. Andrie u Dreniku

50 40 50 45

Platjeni ovi stareine biti eju duni za misnika jednu istu sa potrebitim pokustvom provienu sobu u pripravnosti derati, osim toga u slubenim poslovima celoga sela tiuima se misnika na svojih kolih dovesti i odvesti, kao takoer za uzderavanje misnika kroz vreme poslovanja slubenog u selu, skerbiti se i svojim trokom potrebna pribaviti. Konano glede pobiranja nagrade odreuje se, da se ova svake godine na dotine itelje razporee i to na due, ter da se poetkom studena odmah sva sakupi, i dotinom stareini u dva polugodinja obroka, naime poetkom studena i poetkom svibnja izplati. itelji pako mesta Geletinacah obavezuju se takoer za upravljanje imutka od negda obstojave Kapele sv. Matie apot. zaostaveg dva stareine derati, koji eju, budu poslovi njiovi jesu neznatni, bezplatno sluiti. Trajanje slube stareinah cerkvenih ustanovljuje se na est godinah . . . (Za svako selo uz svoje ime i prezime stavio je krii knez i jo dvojica. Nijedan nije bio pismen, 86 87). Godine 1860 1861. Samostan OO. Francikanah u Cerniku. Popis vrhu postojeeg samostanskog osoblja i vrhu godinjih dohodakah i trokovah samostana OO. Reda sv. Franje, derave kapistranske i to od 1. studena 1860. do konca listopada 1861: 2 o. Ilija Vrai, izslueni definitor i duhovnik. 3 o. Rafo Rodi, izslueni propovednik i Namestnik (vikar). 4 o. Andrija Rastovi, izslueni profesor i duhovnik. 5 o. Gavro Budimac, izslueni propovednik i duhovnik. 6 o. Bla tefi, propovednik i upe pomonik. 7 o. Baltazar Habri, propovednik i upe pomonik. 8 brat imun Pirkl, kuva profean. 9 brat Ignjatia Mezlik, stolar, sakristan i kljuar profean. Godinji dohoci: glavnica godinji postotak dohodak 10,50 2,50 5,25 6,30 5,00 19,43 18,90 860,00 25,20 150,00 170,00 32,12 360,00 20,37 1/2 189,91 1875,48 1/2

1 Od zaklade misne kod Vuk Mate: 210,00 5 2 Randi Joze: 50,00 5 S Gjuri Mike: 105,00 5 4 Lemi Franke: 105,00 6 5 Matkovi Linarde: 100,00 5 6 Matkovi Ignjatie: 388,65 5 7 Vlastelina Vincenca Mller: 315,00 6 8 Od upskih dohodakah polag procembe: 9 Od Vlastelinstva Cernika u ime itanih Misah: 10 Od vinograda 1800 kv. hvati: 11 Od senokoe po kojoj su ljive posaene 18400 kv h 12 U ime ukinute pronje iz c. kr. pobirateljne poeke blagajne: 13 Od itanih misah: 14 Iz c. kr. solare Staro Gradike po 25 for. na osobu: 15 Lemozina: Ukupno

244

Godinji trokovi: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 Za ulje, vosak, tamjan, istjenje cerkve i u nju potrebita: Za pranje cerkvenoga ruha i samostanske rubine: Za odelo redovnikah (vestiarium): Za belo ruho redovnikah: Za svee u samostan: Za ito, brano i hlebac: Mesaru: Ribaru: Za svinjsku mast i za maslo: Za svinjsko meso i slaninu: Za vino: Materialisti: Leniku i lekaru: Barbiru, pekaru, staklaru, bravaru, lonaru, cipelaru, hodaaru itd: Uzderanje slubenikah i posluujue u cerkvi i samostanu dece: Uzderanje kolah i konjah: Potrebita u samostan: Potrebita u kuhini: Ubozima u ime potpore razliitom prigodom: Gruntovnica i ostale dacie: U ime podpore sv. O. Papi Piu IX: Uzderanje cerkvenoga zdanja: Popravljanje i uzderanje krovovah i samostana i njegovih zgradah: Ukupno: Godinji dohodci: Godinji trokovi: Ostaju: 1,82 1875,48 1/2 1873,66 1/2 o. Solano Kerkvari, Gvardijan 74,00 45,00 103,45 80,85 50,00 240,00 220,00 75,50 105,00 46,00 100,00 60,40 32,50 80,00 192,00 85,00 17,00 10,00 9,00 88,20 2,18 1 /2 30,00 127,00 1873,66 1 /2

U Cerniku, dne 31. listopada 1861.

Kraljevina: Slavonija, upanija: Poega, Kotar, Obina, Miesto: Cernik kbr. 163. Samostan Reda sv. Franje drave Kapistranske, razred dohodarine III. za godinu 1863/4: Kakav je dohodak . . . GlavnicaKamatiIznos k . . . Ime i prebivalite dunika Mato Vuk, Ignjatia Matkovi, Cernik Jozo Randi i Jozo Kasal, Cernik Ignac Matkovi i Jozo Kasal, Cernik Jozo Kasal, Cernik Vlastelinstvo, Cernik Linarta Matkovi i Jozo Kasal, Cernik Zaklada misna od 315 f. 5 15 f. 45 x Mihajla Pustai: Zaklada Misna od 55,65 f. 5 2 f. 28 x Terezije Wieser: Zaklada misna od 105 f. 5 5 f. 25 x Marie Visac: Zaklada misna od 63 f. 5 3 f. 15x Jelene Drobljenak Zaklada misna od 315 f. 6 18 f. 90 x Maksimiliana Verhovac: Zaklada misna od 105 f. 5 5 f. 25 x Elizabete Kovaevi:

245

Zaklada misna od 105 f. 6 6 f. 30 x Elizabete Kovaevi: Zaklada misna od 210 f. 5 10 f. 50 x Ane Rabmayer: Ukupno: 1273,65 f. 67,88 f.

Franka Lemi, Cernik Mirko Juri, A. Gjuri Ignacia Matkovi, Cernik

U Cerniku, dne 16. veljae 1864. o. Solano Kerkvari Samostana Gvardijan i upe upravitelj Razred dohodarine II Predmet porezu podvreni upske pristojbe Dohodak za godinu 1863/4: 18 mierovah penice po 2 for. 70 n(ovia) 74 m surai po 2 f 33 n 70 m kukuruza po 2 f 66 n 40 akovah vina po 3 f 42 hvata drvah po 6 f upske pristojbe od zanadijah Tako zvane manje pristojbe: Stolarske pristojbe: Ukupno: u austr. vredn. 48,60 172,42 186,20 120,00 252,00 64,00 42,00 80,00 965,22

Da sam predstojea oitovanja o dohotku onako kako najbolje znadem i po savjesti uinio, potvrujem ovime u miesto prisege i vierom potena deravljanina kroz svoj podpis. U Cerniku . . . (kao gore).

Isusovci koji su od 1928. svibnja 1861. u Gradiki drali misije, 29. svibnja pozvani su u samostan na ruak. Prije odlaska blagoslovili su kri na trgu pred samostanom. Po tom blagoslovu vjernici molei pred tim kriem mogu uz obine uvjete dobiti potpuni oprost etiri puta godinje i jo neke nepotpune oproste. Misionari su se zvali: Antun Ayala i Antun Giuriceo (9091). Vlastelin Vinko Miiller odrekao se dunosti samostanskog sindika 2. prosinca 1861 (93). Za novog sindika instaliran je Karlo Lobe, braxeator iz Nove Gradike, sin poekog sindika (94). U srpnju i kolovozu 1862. obnovljena je crkva svetog Leonarda: krov pokrpan, pukotine u zidovima zatvorene i cijela crkva iznutra i izvana okreena. Ujedno je i bunari uz kri oien i obzidan (94). Novi pod od cigle stavljen je u hodnicima na katu u istonom i junom krilu samostana. Kanal iz ljivika prema pecari, dosad od cijevi iz peene zemlje koje su napunjene travom pucale, nanovo je iskopan i na etiri ugla obzidan peenom ciglom. Ulaz u kriptu, slian nekoj kolibi u vinogradu, tijekom mnogih godina sasvim oboren, iz temelja je podignut
246

od peene cigle, zatvoren novim vratima i bravom te ukraen znakom kria (101). Ravnica na uzvisini uz samostansku umicu na kojoj ne uspjevaju nikakva stabla zbog odvie vlanog tla, tri puta preorana (u jesen 1863, u veljai i u oujku 1864), posijana kukuruzom, bundevama i grahom, sjajan je urod dala (102). Ima ve vie godina kako neki upljani za lukno ne daju pravo vino, nego tako zvano drugo pravljeno nalijevanjem vode na ispreano groe. Da se takvo davanje izbjegne, ove godine (1864) prvi put skupljano je groe mjesto vina. Mjesto 5 pinti istog vina davali su upljani po dva kafa groa (103). U lipnju 1865. popravljena je kapela u Baindolu: rupe u zidovima zatvorene, krov pokriven skoro sav novim crijepom, cijela je crkva okreena, na koru i u crkvi stavljen je prvi put pod od etverouglaste cigle. Kre nabavljen iz Matievia stajao je 6 f. (10 mtc), 550 crijepova doveenih iz Poege 10 f. 25 x, 780 cigli 23 f. 40 x. dvojici zidara za 11 dana rada 22 f. 33 x, vonja zidara 2 f. 15 x. Sve skupa je stajalo 64 f. i 13 x. Iz crkvene kase dano je 22 f i 33 x, a po. selu sakupljeno 41 f. 80 x (107). Gvardijan Solan Kerkvari dao je 1865. zasaditi 4 divlja kestena i 3 lipe s druge strane mosta pred samostanom. U potoku saene su mnoge vrbe (107). Toranj pokrit limom 1847. ve je opet na mnogo mjesta proki savao. Zato su sve rom nagriene table lima zamjenjene novima, a lim je sav obojen tamno smeom bakrenom bojom. Sav je posao trajao od 9. rujna do poetka studenog 1865. Za zidarske poslove dobio je Martin Prattes 150 f, za limarske Ivan Myohl 206 f. 25 x, za stolarske (4 prozora zeleno obojena i neke grede) Nikola Ress 56 f, za bravarske Franjo Metrovi 4 f. i 70 x. Uz to je jo dosta izdano za lim, staklo/ avle, boju. Po Cerniku i Maloj skupljeno je 31 f, 65 x, obrtni zbor dao je 20 f, idovi kojih sada u Cerniku ima 126 dua, dali su 18 f. Samostanu je ostalo da isplati 504 f. i 41 x. Osim toga tom je zgodom za ienje sata na tornju dano 17 f, a za obnovu i bojadisanje ciferblata i pozlatu kazaljki 30 f (109110). Nakon smrti uitelja Mihajla Matkovia privremeni je uitelj od 12. listopada 1865. do 17. veljae 1866. bio pater Bla tefi. 110111). U oujku 1866. nainjeno je oko samostanskog ljivika sa sjeverozapadne strane 134 i pol hvata aranplota. Materijal za taj plot dala
247

je direktorica vlastelinstva Marija Caron: bukovo iblje, kolce i slamu za pokrivanje plota (stramine protegendis sepibus). Samostan je morao samo nai radnike za sjeu iblja i za dovoz. I iva ograda oko vinograda i ume vrlo je lijepo ureena, uma oiena (111). Arhiakonsku vizitaciju upe u Cerniku obavio je 10, 11, i 12. kolovoza 1866. kanonik Josip Mari. Ostavio je dekret koji je prepisan i u kroniku (115): Nareuje se upravitelju upe da uini za spas crkve svetog Leonarda togod u toj stvari budu vjetaci savjetovali... Sve ostalo: stanje upe, istoa crkava, lijepo, tono i uredno voenje protokola, znanje vjeronauka kod mladei, povjerenje i potovanje naroda prema vlastitom duhovnom pastiru, s veseljem ustanovljujem. Cernika je upa sada zaista razborito, blago i brino upravljana. Nema mjesta drugoj elji, nego da njome to dulje upravlja ili ista osoba ili druga takva... Napisano upravo kad je Kerkvari naputao Cernik... Kerkvari ili Krkvari ugledao je svijet u osjekom Donjem gradu 24. oujka 1821. Krten je u donjogradskoj crkvi na ime uro. Osnovu kolu i gimnaziju polazio je u rodnom gradu. Na gimnaziji je svake godine bio prvi odlika, primus eminens. Kako su franjevci bili profesori na gimnaziji, vrlo rado su ga primili u red, poslali u Be gdje je dobio redovniko ime i odijelo 25. rujna 1838. Filozofiju u Fldvaru (1839 1841) i bogosloviju u Brodu uio je nadasve savjesno, u vladanju uvijek skroman i iskren (mitis et sincerus). Sveane zavjete poloio je 15. svibnja 1842. Mladu misu je slavio u crkvi Majke Boje (u selskoj upnoj crkvi) u Trok Balintu blizu Budimpete 9. oujka 1845. Nikada nije krio najare potovanje prema Majci Bojoj. Po nareenju provincijala Josipa Matzeka poloio je profesorski ispit na zagrebakoj Akademiji s najviom ocjenom. Prvih 10 godina sveenitva (1845 1855) bio profesor na osjekoj gimnaziji. Mnogi uvaeni ljudi dugo su ga se sjeali kao omiljelog i odlinog profesora Retorike. Kad su franjevci napustili osjeku gimnaziju, poslan je u Moha za vikara, hrvatskog propovjednika, kapelana, katehetu, voditelja hrvatskog drutva Srca Isusova i drutva Blaene Djevice Marije, magistra novaka. Slijedee godine gotovo iste dunosti vri u Tabanu. Godine 1857 1858. predaje u Budimu na franjevakoj bogosloviji pastoral, liturgiku, katehetiku i retoriku (eloquentiae lector). Kako idue godine nije bilo studenata IV. teaja, poslan je natrag u Moha za vikara.... Iz Mohaa dolazi u Cernik za gvardijana
248

(1859 1866). Sada je ve zapaen kao onaj koji sve povjerene dunosti vri svim srcem, svom duom, svom snagom i svim umom svojim. U treem trogoditu provincijala Dominika Kirchmayera bio je definitor (1863 1866). Iz Cernika odlazi za gvardijana u Vukovar, jedan od vanjih samostana provincije. Ne samo da je upravljao velikom upom, nego je bio i prefekt teolokog studija. Kao gvardijan imao je ugodan nain saobraaja s podlonicima, kao upravitelj upe s vjernicima. S velikom se ljubavi brinuo da svi imaju sve potrebno, ali i da svi vre svoje dunosti savjesno. Nije trpio da ikome u samostanu vrijeme prolazi ututanj. Strogo je zahtjevao red i rad, ali je bio i uzor ivota za spas dua. Volio je ljepotu crkve i sjaj slube Boje. Bio je utjelovljenje psalmistovih rijei: Gospodine, ljubim ljepotu tvoga doma i prebivalite tvoje slave. Nakon devetgodinjeg gvardijanata u Vukovaru izabran je u Budimu 26. kolovoza 1875. za provincijala: na najvee zadovoljstvo i nevjerojatnu radost brae (pro mximo solatio ac incredibili fratrum laetitia). Obiao je provinciju zaista inei dobro: vere pertransiit benefaciendo. Mnogi su samostani svjedoci njegove dobrote i dareljivosti, meu njima budimski, cerniki, bajski, iloki, arengradski, naiki... Pri kraju svog provincijalata imenovan je generalnim vizitatorom vlastite provincije i predsjednikom kapitula 1878. Dvije godine kasnije 29. oujka 1880. na drugi dan Uskrsa umro je ex apopletia cerebri za vrijeme ruka, ali u svojoj sobi. Onaj koji mu je donio jelo naao ga je kako lei na podu. Provien sakramentima umro je okruen oaloenom braom koja su molila. ivio je 59 godina, kao franjevac 42 godine. (Podaci prema posmrtnom pismu provincijalnog vikara Kuzme Brinnicha od 6. travnja 1880. tampanom na 6 stranica velikog formata (arhiv), nadopunjeno po ematizmima). Po franjevakom obiaju istie se da je umro kao islueni (bivi) gimnazijski profesor, definitor, provincijal (neposredni bivi provincijal), generalni vizitator vlastite kapistranske provincije i kao aktivni kustos provincije, uz to gvardijan i upravitelj upe u Vukovaru. Sprovod je dakako bio izvanredan, kako moe biti samo u Vukovaru. Smoljanavi pater Petar (1866 1877) Stigao je 10. rujna 1866. iz Iloka. Zatim u kronici odmah slijede biljeke: U prosincu zasaeno je 120 lijvica i 30 jabuka (115). Blagdan svetog Antuna 13. lipnja 1867. sveano proslavljen u Cerniku. Naroda je bilo mnogo (i za ispovijed). To se posebno istie, jer su dosad: i nai
249

vjernici i nai patri na taj dan ili u Petrovo Selo. Stolar Franjo Brzi nainio je za svetite samostanske crkve novi falzistorij s tri stepenice. Postavljen je 28. lipnja. Apostatirao je kuhar brat Oktavijan Grohmann. Potajno ga je odvezao crkveni starjeina Leonard Matkovi 26. kolovoza 1867 (116). Drva koja pripadaju upi jedva smo dobili i to loa (pred zimu 1867 1868). Od godine 1860. gvardijan i upravitelj upe stalno je i: Rector scholae nationalis (u stvari: predsjednik kolskog odbora i mjesni kolski nadzornik). S dozvolom nadbiskupskog duhovnog stola gvardijan je blagoslovio krieve u Maloj i u Dreniku 24. listopada 1868 (120). Vizitator prigovara da su biljeke u kronici odvie oskudne 9. lipnja 1869. Vrt uz potok nakon 33 godine dobio je novu bolju ogradu od hrastovih letava (u svibnju 1869). Hodnik uz crkvu u veljai 1869. prepokrit (120). Rujan i listopad 1870: Na poticaj (agente) provincijala Kaje Aia u svetitu samostanske crkve stavljen je novi pod od etverouglastog bijelog kamena, nabavljenog iz Pete. Dosadanji pod bio je od peene cigle (123). 23. listopada 1870. slavio je gvardijan svoj sveeniki jubilej svje i zdrav, vegetus et viribus bene valens. Manduktor je bio oriovaki upnik i kapelaki , dekan Jakob Frli, propovjednik brodski gvardijan i definitor Ivo Rodi. Osim brojnog sveenstva sveanosti su prisustvovali: dva potpukovnika iz Nove Gradike, mnogi ugledniji Cerniani (oppidi Cernik selectiores viri quam plurimi), iz filijala est selskih knezova (judices) i crkveni starjeine (124). Listopad i prosinac 1871: Samostanski krov pokrpan hrastovim daskama. Ispovjedaonice koje su dosad bile u samostanskom hodniku, popravljene i s novim reetkama, premjetene su po nareenju provincijala u crkvu: dvije post aram maiorem, dvije ante chorum (126) 28. kolovoza 1872. gvardijan je s dozvolom duhovnog stola blagoslovio prvi kamen (primarius lapis) kapele svetog Luke u agovini. Do sada je kapela bila u groblju. Sada je zapoeta gradnja kapele usred sela. Svu grau za kapelu poklonio je vlastelin Kazimir Tarnoczy (126 127). Kapela je dovrena i blagoslovljena 18. listopada 1873 (129). Zidarski majstor Josip Prates poeo je 18. svibnja 1875. CRIJEPOM pokrivati juno samostansko krilo. Posao je trajao est tjedana. S preostalim crijepom pokrita je jedna treina istonog krila (sex orgiae, resid250

uae autem duodecim orgiae). Za taj posao dala je samostanu provincija 679 f. i 30 x. (131). Kutjevaki upnik i dekan poekog dekanata Josip Kraljevi blagoslovio je novi kri kod svetog Leonarda 20. srpnja 1875. Usput je obavio i polugodinji ispit (examen semestrale) u cernikoj osnovnoj koli. Ispitu je prisustvovao i veliki upan Ivan Vardijan (131). U listopadu 1875. nastavljeno je pokrivanje samostana s crijepom uz ponovnu pomo provincije (Krkvari) od 600 f. Isti mjesec obnovljena je kapela u Baindolu iznutra i izvana. U srpnju dana 14. 1876. sveano je uz prigodnu propovijed postavljena slika presvetoga Srca Isusova na oltar svetoga Kria. U kolovozu 1876. konano je i crkva pokrita crijepom (133). Nakon to je zavreno pokrivanje crkve poelo se misliti na majur usred dvorita. Bilo se ve bojati da e se sruiti. Pitalo se hoemo li ga nainiti kao to je dosad bio: od drveta ili zidati. Konano smo se pogodili sa zidarima Ogjoni i Jedliko da ga sagrade od peene cigle i pokriju crijepom za 135 f. To je uinjeno u rujnu i listopadu 1876. Jedan dio tog posla plaen je novcem to je preostao od pokrivanja crkve, a dala ga je provincija (Krkvari) 1166 f, a drugi dio namirio je samostan svojim sredstvima. Kokoinjac od drveta staroga i novoga sastavio je tesar Stjepan Kumi (133b).
Smoljanovi je roen u Pleternici 30. svibnja 1794. Krsno ime bilo mu je Ivan Krstitelj, Redovniko ime Petar Alkantarski i odijelo dobio je 12. veljae 1816, zavjete poloio 12. veljae 1817. mladu misu slavio 23. listopada 1820. Govorio je hrvatski i njemaki (R 502503). Ve 1822. postaje vikar, diskret, kapelan i kateheta u Cerniku (I,377). Iz Cernika je 1823. premjeten u Ilok na iste dunosti (10). Godine 1825. opet je u Cerniku s istim dunostima (385). Godine 1826. vie ga u Cerniku nema. Prema Recensio opet je u Cerniku. Godine 1830. odlazi iz Cernika u Poegu gdje je profesor I gramatike sve dok nije postao gvardijanom u Cerniku prvi put 1835 1842. Zatim je gvardijan u Sarengradu (1842 1846), 1847 1849. nalazai se u Brodu, 1851. u Poegi diskret i profesor I. gramatike, 1853 1857. u Brodu, 1857 1858. u Zemunu, 1858 1866. gvardijan u Iloku. 1866. 28. kolovoza izabran je u Budimu za cernikog gvardijana drugi put. Upravo te godine neposredno prije nego je postao ponovno cerniki gvardijan 7. srpnja posjetio je iz Iloka Marijin izvor u Ilai i doivio ukazanje Majke Boje. Godinu i neto vie prije, na Gluhu nedjelju 1865, svega 7 godina nakon ukazivanja u Lurdu i proviranja lurdskog izvora, seljak Petar Lazi otkrio je na cesti u samom selu izvor vode koji do onda nije postojao, a odonda nikada nije presahnuo. Izvor je, po nareenju to ga je u snu primio od Majke Boje, ogradio mladi uro Ambruevi. Ubrzo su se kod izvora poela dogaati udesna ozdravljenja i ukazanja. Tako je i Petar Smoljanovi, dok se spomenutog dana molio na izvoru pred slikom Majke Boje, najednom opazio kako s istone strane dolazi

251

velika svijetlost u kojoj je lebdio lik Blaene Djevice Marije s Boanskim Djetetom na ruci. Malo kasnije vidjee isto i neke druge osobe koje su upravo stigle na izvor (Nikola Pavii: Kroz Gospinu Hrvatsku, Zagreb 1943, 212). Smoljanovi je svoj najdulji i posljednji gvardijanat vrio u visokoj starosti: od svoje 72. do 83. godine. I nakon tog starakog gvardijanata ostao je i umro u Cerniku 11. svibnja 1879. Jo mu je trebalo samo 19 dana da navri 85 godinu, a 63. godinu redovnitva je premaio (II, 135 i 139).

Templer pater Eustahije (1877 1878) Izabran je na sastanku definitorija u Budimu 30. srpnja i slijedeih dana 1877 (135). Nakon kratke biljeke o kolekturi, odmah se u kronici pripovjeda kako je gvardijan stradao i u velikim mukama zavrio ivot. 4. rujna zavrila su braa pronju penice u pet upa s dosta dobrim uspjehom: dobili su 38 i pol vrea penice i 130 jaja (136). 18. studenoga rano ujtro odvezao se gvardijan s direktorom vlastelinstva na Bili Brig (Banievac) radi sveanog doeka podbana Ivana ivkovia. Sva odabrana druina cernike opine da dostojno doeka tako velikog gospodina ekala je na otvorenoj cesti od 7 sati ujutro do pol 12, a bilo je tako hladno da je gvardijan, vrativi se, morao odmah u krevet. Od tog dana trpi strane boli. Uza sve to, jer su patri u adventu ili na filijale, morao je gvardijan kroz cijeli advenat svaki dan pjevati Zornicu, a na Boi Polnoku, Zornicu i u 10 sati sveanu misu. Zima je pak ko za inat bila strana (frigus ingens). Ne mogavi vie izdrati, po savjetu lijenika, otiao je u lipike toplice 29. travnja 1878. Vratio se 14. svibnja tako loeg zdravlja da nije mogao ni s kola sii (136137). Ni mjesec dana kasnije, ve 10. lipnja 1878. Eustahije Templer umro je u Cerniku u 67. godini ivota i 49. redovnitva. Do kapitula upravljao je samostanom kao predstojnik pater vikar Gervazije Radi ni puna tri mjeseca (138).
Templer se rodio u Topolji (Baka) 1. srpnja 1811, redovniko ime i odijelo uzeo je 29. rujna 1829, sveane zavjete poloio 28. travnja 1833, sveeniki red primio 26. prosinca 1834. Govorio je njemaki, madarski i hrvatski (R 618619, Sch 1833, 47, 1867, V). Teologiju je svrio u Vukovaru 1834 (25). Prvih godina sveenitva bio je u Poegi uitelj i kateheta I. razreda scholac capitalis svakako od 1837 1841. Zatim je bio kateheta osnovne kole i kapelan za Hrvate u Radni (Sch 1843, 28). U Mohau je najprije profesor I. grammaticis 1845 1846 (22), zatim gimnazijski ekshortator i suplent 1846 1848 (22). I nakon rata ostaje u Mohau kao foris serviens: kapelan u Nemet Boly 1851 (24). 1852 1853. kapelan je u Sljivoevcima (24). Od 1853 1860. nalazi se u Bau kao uitelj i kateheta II razreda osnovne kole i hrvatski propovjednik. Od 1860. do 1872. bio je predstojnik u Vingi, ujedno upravitelj upe i hrvatski propovjednik (od 1867. i bugar-

252

ski propovjednik, Rector scholae capitalis. Od 1872 1776. predstojnik u Zemunu. U Cerniku je stigao 10. kolovoza 1877. i ravno nakon 10 mjeseci umro (II, 134).

Vujevi pater Stjepan (1878 1885) Izabran je na kapitulu u Budimu 10. kolovoza 1878. za cernikog gvardijana i ujedno za definitora (139). Taj gvardijan-pjesnik-knjievnik stigao je u Cernik 29. kolovoza iz Vukovara gdje je bio gvardijan tri godine (1875 1878). Prvo to je zapisao u kroniku jest da je samostan estitao caru roendan: ut Deus ter optimus suam majestatem adhuc quam diutissime incolumem servet. Car se udostojao na estitku odgovoriti. To je godina kad je Austrija okupirala Bosnu (140). Samostan je 1878. za lukno dobio 150 akova vina (141). Na Petrovo 1879. bilo je 17 f. i 62 x. milostinje u novcu, u naravi 9 telia, 4 praseta, 3 guske, 7 metri penice i 5 meteri kukuruza (143). Za Boi doao je u Cernik jedan poeki pater na ispomo, jer tri domaa patra taj dan odlaze na filijale. U samostanu su sada svega 4 sveenika i 2 brata (146). Cerniku opinu od poetka 1880. do kraja 1882. na skuptini po eke podupanije zastupaju gvardijan Stjepan Vujevi i Jakov Tesli, posjednik iz umetlice (146). Podupanijska skuptina izabrala je gvar dijana u podupanijski odbor estorice: u uvjerenju da ete povjereni Vam mandat u promak i napriedak puke kole vriti. Ujedno je podupanijska skuptina istoga gvardijana izabrala za svoga zastupnika na upanijskoj skuptini: u uvjerenju da ete povjereni Vam mandat na korist i probitak naroda i domovine vriti. Tih je zastupnika bilo est i est zamjenika (146147). Gospoa Eva Mirkovi, Novogradikinja, roena u Brodu, nabavila je za cerniku samostansku crkvu novi baldahin (170 f), prvi put upotrebljen kod Uskrsnua na veliku subotu 1880. Gospoa kae: Kad god budem u Cerniku u crkvi, vratim se kui utjeena (cum solamine). Za uzvrat ne trai nita drugo, nego da joj se ime upie, ne toliko u ovu knjigu koliko u knjigu ivota (148). Na Antunovo 13. lipnja 1880. bilo je malo naroda i milostinja slaba: 8 f. i 25 x. te jedno tele (149). Na groblju u agovini podignuat je novi kri na mjestu gdje je nekad bila kapela svetog Luke (151). 18. listopada 1880. kri je blagoslovio gvardijan (152).
253

Za dobivanje jubilejskog oprosta voene su procesije 5., 6. i 7. lipnja 1881: k svetom Leonardu, k svetoj Tereziji u Novu Gradiku i ovdje (lic loci, 155). idov David Lvi htio je sagraditi pecaru nasuprot crkve na potoku tik uz most. Gvardijan s nekim Cernianima usprotivio se tome zbog blizine crkve. Parnica se zbog toga vodila s odlukama: jedno za pecaru, drugi put protiv, sve dok se gvardijanova stranka nije prizvala na Stol Sedmorice koji je donio konanu odluku protiv idova. Parba se vodila u srpnju, kolovozu i rujnu 1882. Odluka je donesena 14. lipnja 1883 (161166). Jo jednom i konano 23. sijenja 1885. (181). U sijenju 1883. izabran je gvardijan ponovno za zastupnika opine Ornik na upanijskoj skuptini. Biralo se na tri godine (164). upanijski kolski inspektor uro Balog, nakon pregleda kole i provjere uspjeha, izjavljuje pred uiteljima da dobar uspjeh kole najvie pripisuje budnosti mjesnog direktora: sagacitati directoris loci, a to je bio gvardijan (19. svibnja 1883, 165). Na Petrovo 1883. milostinja je bila: 35 f. 22 x., 6 telia, 2 janjeta, 10 praia, 3 guske te 6 i pol meteri penice (166). Vujevi je roen u Bakom Brijegu (Beregh) 7. oujka 1837. Na krtenju je dobio ime Josip, a s redovnikim odijelom uzeo si je ime Stjepan 13. listopada 1857. Novicijat je zavrio u Bau. Barbari o. Mladen kae da je i gimnaziju pohaao u Bau i da je bio veliki aljivdija (Ba 174, Franj. Vijesnik 1936, svibanj-lipanj). Filozofiju je studirao u Fldvaru (1858-1860), teologiju u Vukovaru i Baji. Sveane zavjete poloio je 9. svibnja 1861, reen je 18. prosinca, mladu misu slavio 26. prosinca 1861. Poloio je i uiteljski ispit u Kaloi te je ve 1862. (Sch 26) u Bau uitelj I razreda osnovne kole i hrvatski propovjednik. Od 1867. (21) uitelj i kateheta II razreda osnovne kole. Iza toga je 26 godina neprekidno bio gvardijan (Poega 1871-1873, Naice, ujedno i upravitelj upe te rektor narodne kole 1873-1875, Vukovar, ujedno upravitelj upe 1875-1878, Cernik 1878-1885, Brod 1885-1887, Poega 1887-1893, Brod 1893-1897). Zadnjih 7-8 godina jo je neko vrijeme bio vikar u Brodu (1900). Tu je i umro 17. sijenja 1905. Uiteljevanje u prvih 10 godina sveenitva (1862-1871) uinilo je da se i kasnije bavio prosvjetom naroda i buenjem narodne svijesti, knjievnou i jezinim pitanjima osobito kod Bunjevaca. U Bunjevakim i okakim novinama i u Nevenu pisao je jezine rasprave, to vie u svojim lancima i esejima prvi je ondje sustavno izloio elemente poet254

ike. Za njegove pjesme kau da su temperamentne i pune domoljubnog zanosa. U budnicama se ispoljava borbeni i hrabri ton kao i kod kasnijeg bunjevakog pjesnika Nikole Kujundia. Na mlae je djelovao mobilizatorski, a vrnjake predobivao da se kulturno i politiki odluno i jasno opredjele. Godine 1878. oni su organizirali rad Puke kasine u Subotici (Kiki 83 85). Iz kronice i arhiva cerniltog samostana razabiremo da Vujevi nije bio samo aljivdija, nego i uporno-borbeni pravda. Parnicu sa idovom zavrio je uspjeno, ali dugotrajnije parnice sa upljanima koji nisu htjeli vratiti novac posuen od selskih kapela ispale su neke nesretno, neke nezgodno. Ili nije postignuto nita, ili su dunici kapelama morali prepustiti svoje zemlje. Mnogo se borio da prigodom diobe zemlje izmeu vlastelina i nekadanjih njegovih podlonika (komasacija) dobije za kolu i upu vrijedniju zemlju. Nije postigao nita. U arhivu lei dokumenat (prepis) iz kojega se vidi da se ve 1884. pokualo graditi kolu u Opatovcu: Broj 5326/1884. Prepis opinskom poglavarstvu u Cerniku: Savezno s ovostranim rieenjem od 30. svibnja o. g. br. 3447. priobuje se obinskom poglavarstvu, da je raunopoloitelj blagajnah spadajuih pod upu Cerniku g. o. Stiepan Vujevi, upravitelj upe Cernike izhodio dozvolu bezteretne prodaje zemljita zadruge Rafael Frani, vlastnost kapelice sv. Roka u Opatovcu, za gradnju kole za kupoprodajnu svotu od 150 f. Kako uslied ovog neima daljnje zaprieke, da se upitno zemljite kupi u korist kolske konkurencije u Opatovcu imajue se graditi kole, poziva se obinsko poglavarstvo, da sazove u sjednicu privremeni odbor upitne kolske konkurencije, kojem neka bude predmet sastavak formalnog kupoprodajnog ugovora glaseeg na gore izmetnutu svotu. Sastavljen ugovor imade obinsko poglavarstvo ovamo na odobrenje podnieti od kojeg e zavisiti izplata. Kr. Podupanija u Poegi 4. srpnja 1884. Veliki upan na saboru. Jankovi vr. tajnik. Seljaci Opatovca smatrali bi sebe luacima kad bi kupili ono to je njihovo. Kasnije su dobili za gradnju kole besplatno moda isto crkveno zemljite. Spaek pater Adjut (1885 1900) Ovo je najdulji gvardijanat u Cerniku ujedamput. Smoljanovi je bio gvardijan u Cerniku 18 godina, ali u dva puta. Spaek je izabran za cernikog gvardijana na sastanku u Budimu 28. srpnja 1885. On je
255

ujedno i posljednji cerniki gvardijan kapistranske provincije. Cerniki gvardijani vie nee biti birani u Budimu (sjeditu kapistranske provincije) Baji, Radni..., nego u Zagrebu (sjeditu irilometodske provincije), Varadinu, Karlovcu ... Stigavi u Cernik 12. kolovoza 1885. vodi veliku brigu za vinograd i ljivik. Marljivo biljei vremenske prilike i godinji urod (184 185). Ipak mu nije manje na srcu upa i duhovno dobro samostana. Nakon to je podruje vojne krajine prikljueno banovini dolo je vrijeme da ni cernika upa ne pripada vie poekom dekanatu nego novogradikom. Novogradiki upnik i dekan Mihajlo Miki 5. prosinca 1885. javlja upnom uredu u Cerniku odluku duhovnog stola u Zagrebu od 13. studenog 1885. da se cernika upa prikljui gradikom dekanatu. Dekan poeki ima sve spise koji se tiu cernike upe poslati gradikom dekanu (arhiv). Jubilejske oproste prigodom sveenikog jubileja pape Leona XIII dobivaju hodoasnici u Rim i oni koji ispovjeeni uu u crkvu, devet dana za redom, izmole krunicu i jo neto na papinu nakanu. (Zabiljeeno 31. prosinca 1887, 189). Veliki oltar privilegiran (24. veljae 1888, 189). Majstori uro Jelini i Josip Trupini popravili su krov crkve svetog Leonarda. Materijal i posao stajali su 592 f. i 80 x. (192). Zidar Mato Luladi popravio je na ope zadovoljstvo kapelu svetog Luke u agovini za 65. f. i 25 x. Listopad 1888. (192). Lipanj 1889. Oltari Majke Boje i svetog Antuna oieni, obojeni i pozlaeni za 200 f. Propovjedaonica za 60 f. Majstor Ivan August. Za propovjedaonicu je dala novac Eva Mirkovi. Kapelu svetog Leonarda popravio je i okreio zidar Stjepan imi za 168 f. Ivan August obojao vrata, prozore, klupe, pozlatio oltar za 362 f. i 50 x. Posao oko kapele svetog Leonarda obavljen je u srpnju i kolovozu 1889 (194). Na kapitulu u Budimu 7. kolovoza 1890. gvardijan Adjut Spaek izabran je za definitora (197). 4. rujna 1890. biskup Franjo Gapari krizmao je u Cerniku 974 upljana (199). Listopad 1890. Nakon 43 godine majstor Josip tirba iz Nove Gradike pokrio je toranj novim limom, sat oistio, obojao, pozlatio za 330 f. Obina je platila sve poslove oko sata, a za pokrivanje tornja dala je provincija 300 f. (199).
256

Samostanskom ljiviku s uline strane susjedi su svake godine inili velike tete. Ograda se morala po dva i tri puta godinje popravljati. Neki su susjedi u na ljivik koji nam slui i kao livada, nou dok smo mi spavali, tjerali svoja goveda otvarajui ogradu i sluei se samostanskim dobrom kao svojim. Da se tim tetama uini kraj, u oujku 1891. nainjena je nova dobra i izdrljiva ograda. Isto je tako i ograda oko vinograda dijelom podignuta nova, dijelom popravljena. U ljiviku je posaeno mnogo vokica razne vrsti (200 201). U filijalama nae upe svaka kua ima vinograd i duna je u ime lukna samostanu svake godine dati etvrtinu akova istog vina. Mnogi su nai upljani mjesto istog vina davali tako zvano drugo vino ... Kad samostan takvo vino vie nije htio primati, a upljani isto vino nisu htjeli davati, ostajali su samostanu duni. Da se ti dugovi namire samostan je poeo mjesto etvrtaka istog vina uzimati dva etvrtaka groa. upljani su tu promjenu rado prihvatili znajui da se time nikome od njih ne ini nepravda. (Zabiljeeno u rujnu 1891. slino onome godine 1864. (202) U rujnu 1892. provincija je platila postavljanje novih 8 prozora na crkvi. Stajali su 200 f. (205). Isti mjesec oieni su i ureeni bunari u dvoritu i u ljiviku (205). Nakon to je spomenuo da u cernikoj upi svaka kua ima vinograd, Adjut Spaek poinje spominjati bolesti vinograda koje e kroz nekoliko godina unititi gotovo sve vinograde. U samostanskom se vinogradu pojavila peronospora. Vinograd je meutim poprskan najprije s azurinom, onda s galicom. Tako je spaen. Samo su poneki listovi otpali. Listopad 1892 (205). Hodnici na katu, onaj od potoka i onaj od majura, popoeni su novim etverouglastim ciglama doveenim iz ciglane Josipa Vida u Makovcu 4800 cigli za 177 f. i 60 x. Sa starim ciglama, preokrenutim, popoena su tri hodnika u prizemlju. Posao su izvrili zidari imi i Abri za 73 f. i 20 x. Studeni 1892 (205). U oujku 1893. neopreznou nekog puaa (kau da je to bio koija imuna Tomlinovia) izgorio je vlastelinski vinograd, onaj koji je do 1768. bio samostanski. U velikoj su opasnosti bili samostanski vinograd i umica. Meutim radnici koji su radili u samostanskom hodniku i drugi, i ako je vjetar velikom brzinom nosio poar, uspjeli su vatru zaustaviti tako da je samo malo zahvatila samostansku ogradu (ivicu, 207).
257

Od 1860. godine svaki je cerniki gvardijan kao upravitelj upe ujedno i Rector scholae nationalis ili: Elementaris. Od 1893. vie nema toga naslova. U povijesti cernike kole (u opem dijelu povijesti Cernika) Adjut Spaek sam pripovijeda kako je doao u sukob s predstojnikom bogotovlja i nastave Krnjavijem u prosincu 1892 (205 206). Obnovljeni su kanali, onaj to vodi ispod samostana u potok, onaj to vodi kroz dvorite ispod tale u potok i onaj od bunaria u ljiviku do pecare (209). Na izlobi u Novoj Gradiki 2. i 3. listopada 1894. samostan je dobio pohvalnice za neke vrsti vina i nagradu 30 zlatnih kruna za drepia Hanibala od pol godine (213). 16. prosinca 1895. blagoslovljen je novi kri pred vlastelinskim dvorcem (216). Spaek ponavlja kako je ZAPADNO KRILO SAMOSTANA 1860. POKRITO CRIJEPOM mjesto hrastovim daskama, ISTONO I JUNO KRILO 1875, CRKVA 1876. i kako je taj posao, jer je samostan siromaan, platila provincija. Sada je (1896) provincija opet dala 1500 f. vie 83 f. i 70 x. kamata da se crkveni i samostanski krov potpuno obnovi. Za obnovu je nabavljeno 12.800 crijepova iz Apatina. Tom je zgodom, da se izbjegne opasnost poara, est dimnjaka dignuto iznad krova. Crkva stradala od potresa popravljena je i okreena iznutra i izvana, samostan i toranj izvana (218 219). Glavne poslove preuzeo je i izvrio arhitekt iz Nove Gradike Martin Prates. 1896: Spaek je inspector localis scholae elementaris: mjesni nadzornik osnovne kole (220). Kako je kapela svetog Roka u Opatovcu podignuta 1823. bila na nezgodnom samotnom mjestu, izloena vodama koje su se slijevale s brda, s dozvolom duhovnog stola podignuta je nova kapela na zgodnijem mjestu. Gradnja nove zidane kapele stajala je 3023 f. Sve je plaeno novcem iste kapele. Blagoslov kapele obavio je 16. kolovoza 1897. novogradiki upnik i dekan, zaasni kanonik Josip Kolari (227). Isti je 16. rujna 1897. blagoslovio novu (zidanu) kapelu svetog Andrije u Dreniku, sagraenu novcem kapele i prilozima upljana. Gradnja je stajala 1893 f. 33 x (277). 10. travnja 1899. mnogopotovani pater Ivo Rodi, bivi provincijal koji je u Cerniku od 1891. provodio uzoran i samotan redovniki ivot (exemplarem et solitariam gerendo vitam regularem), sve svoje
258

ostavio je ovom samostanu kojem je i za vrijeme svog boravka ovdje iskazao mnogo dobra, mnogo koristio i upljanima, kao pravi siromah otputovao je u Be da u tom naem re formiranom samostanu preostale dane svoga ivota posveti Bogu po novim konstitucijama (231). U samostanskom arhivu uvaju se dva (prepisa) pisma generala reda Alojzija de Parma. U prvom 29. oujka 1893. isti general imenuje patra Ivu Rodica generalnim vizitatorom vlastite kapistranske provincije. U drugom 29. srpnja 1893. iz vanih razloga dispensando dozvolja va da pater Ivo Rodi, iako generalni vizitator i predsjednik kapitula, moe biti izabran za provincijala. 16. rujna 1899. Spaek slavi 25-godinjicu neprekinutog gvardijanata: 1874 1875. u arengradu, 1875 1885. u Iloku i 1885 1899. u Cerniku (232). Svibanj 1900: Nostra alma mater Provincia Capistrana florentissima et observantissima koja je imala 4 samostana u Donjoj Austriji, 9 u Slavoniji, 6 u Ugarskoj i 3 u Transilvaniji, koja je sve sinove, iako raznih narodnosti, istom majinskom ljubavlju grlila ... rastrgana je i podijeljena na 4 dijela (in 4 partes scissa et divisa). Naih 9 samostana, 8 ladislavskih i 5 kranjskih sainjavaju novu provinciju svetog irila i Metodija u Hrvatskoj. Na sastanku generalnog definitorija u Rimu 29.
259

svibnja 1900. izabran je za provincijala nove provincije pater Vendelin Vonjak, sin i provincijal provincije svetog Ladislava, za kustosa Rafael Rodi, sin kapistranske provincije, za definitora: Josip Kovaevi, sin kapistranske, Filip Fribec, sin ladislavske, Marijan irca i Kazimir Vajdi, sinovi provincije svetog Kria... (234). U lipnju 1900. proirena je sakristija za jednu sobu, zid (vlaan) presvuen je betonom, nainjena su dva nova ormara, dvije nove ispovjedaonice, dva klecala, stol, lavatorij, sve hrastovina iz nae umice (234). Uprava provincije svetog irila i Metodija premjestila je Spaeka za predstojnika u Vukovar (235). Ni Cernik do reformacije 1918. nee imati gvardijana nego samo predstojnika. Jo 18 godina bit e u Cerniku crni fratri kapistranci, osueni da izumru. Onda e ih zamjeniti reformirani. Pet bivih kapistranaca izmjenit e se jo na upravi cernikog samostana i upe: Matkovi, Barbaric, Marinovi, Spaek i Krian. Matkovi pater Solan (1900 1902) Uz njega su Cernianin pater Emil imi kao vikar, pater Antun Marinovi i brat Amand Hosinger (235). 21. listopada 1900. Matkovi je propovjedao u Vrbju na mladoj misi patra Blaa Glogovca. 6. studenog dao je zasaditi dvije lipe kod svetog Linarte, jednu kod kapele, drugu kod kria (236). 3. prosinca 1900. franjevci cernikog samostana iskoristili su pohod velikog upana poeke upanije Dra Nikole Jurkovia i govorili mu o elji svega naroda da se i u Podvrkom podigne kola. Obeao je (237). Matkovi je 31. sijenja 1901. kao upravitelj upe i inspector localis scholae nationalis poslije zaziva Duha Svetoga uz asistenciju brodskog predstojnika Brune Kovaevia i arengradskog Celestina Franetia, kolskih kateheta iz Vukovara Feliksa Gretschla i Vilka alica, uz orguljanje Mladena Barbaria te mnotva djece i roditelja, sveano blagoslovio novu kolsku zgradu u Cerniku i novu kolsku zastavu (237). Isti je 24. veljae 1901. blagoslovio dva kipa. Jedan Lurdske Gospe, drugi svetog Antuna Padovanskog. Prvi je stavljen na oltar Majke Boje, a nabavio ga je vukovarski predstojnik Adjut Spaek, drugi je stavljen
260

na oltar svetog Antuna, a nabavila ga je Terezija roena Kurjakovi, ena kapetana Krifke. (243). Drugi svezak kronike zavrava s prvom vizitacijom Vendelina Vonjaka 10. svibnja 1901 (243). Trei svezak poinje s biljekom o jubilejskom oprostu (1). KAPELA U BAINDOLU nije popravljana od 1882. Predstojnik odjela za bogotovlje i nastavu Armin Pavi primio je upravitelja upe i crkvene odbornike Ivana Mikatovia i Francetia te obeao kapeli znatniju pomo (1). Upravitelj upe javlja kotarskoj oblasti u Novoj Gradiki: Podruna kapela svete Marije Mandaljene u Baindolu tako je trona te se upravo bojati da se uslijed prokinjavan ja svod njezin ne srui. Poto se ljeti u toj kapeli dvaput nedjeljno ita sveta Misa kojoj svaki put prisustvuje do 120 uenika onomjestne puke kole, to se upozoruje kotarska oblast na prijeteu pogibelj, sa smjernom zamolbom da to prije izaslati blagoizvoli kotarskog mjernika... upni ured u Cerniku 17. svibnja 1901 (2). Na to je bila odreena doprinosbena rasprava za 30 prosinca 1901 (4). JUBILE JSKE PROCESIJE: Prva je ila 15. rujna na groblje, druga 29. rujna u crkvu svete Terezije u Novoj Gradiki, trea 13. listopada u ovdanju samostansku i upnu ckvu. Nakon odsluene svete mise u 6 sati polazismo svaki put u odreenu crkvu molei litanije Svih Svetih, pjevajui svete pjesme u ast Majki Bojoj i vrei propisne molitve. Naroda je bilo mnotvo iz cjelokupne nae upe (8). BOJADISANJE KAPELE U OPATOVCU obvezao se izvesti za 240 kruna Vatroslav Mato, slikar za crkve (5). Slike na svjeem mortu lijepo su izvedene, napose pozlaeni monogram Isusov na sredini svoda kao i zavjesa u svetitu. U lijepo ukraenoj ovoj kapeli ipak je sreditem umjetnikog rada novo postavljeni rtvenik, visok 5, irok 2.50 metra. Krasni ovaj oltar nainio je po nacrtu g. Eckla franjevac samostana zagrebakog frater Kajetan Kuhanec, nekdanji uenik obrtne kole u Zagrebu. Pozlatarske i slikarske radnje (na oltaru) upravo je umjetniki izveo g. Mato (Marovska ulica 6, Zagreb). Oltar je stajao 896 kruna i 34 filira (9). Blagoslov oltara obavio je novogradiki upnik, dekan i zaasni kanonik Josip Kolari 15. rujna 1901 (10). Sva tri patra (Matkovi, imi i Marinovi) angairala su se u predizbornoj kampanji za kandidata oporbe (stranke prava) straemanskog
261

upnika Franju Marinovia (brata patra Marinovia). Prikazuju se nasilja vladine stranke 1901 (1012). Za 40 kruna nabavljena je od Vjekoslava Bade, slikara iz Poege, slika svetog Ivana Evaneliste za kapelu u Banievcu. Blagoslovio ju je 25. oujka 1902. upravitelj upe o. Solan Matkovi (17). Isti je 6. svibnja blagoslovio novi kri u uri-sokaku (18).
Matkovi se rodio u Iloku 19. svibnja 1863, u red je stupio u Beu 31. kolovoza 1880. U Fldvaru je studirao filozofiju, u Baji teologiju. Ve od filozofije u tabuli se stalno oznauje kao organista. Sveane zavjete poloio je 7. rujna 1884. Nakon mlade mise (10. sijenja 1886) prvo mu je mjesto Brod. Tu je kao vikar do 1891. Zatim se nalazi u Vukovaru kao kateheta scholae realis et elementaris svakako do 1895. Godine 1896. bio je kapelan i kateheta u Iloku. Odatle je valjda doao u Cernik. Iz Cernika je otiao u Vukovar za katehetu na realnoj gimnaziji (III, 19). Od 1912. (moda i od ranije) nalazi se u Zemunu kao predstojnik rezidencije sve do svoje smrti 10. prosinca 1919. U Nekrologu pie o njemu: u vrijeme najteih borbi (oko Beograda) u (prvom) svjetskom ratu, i kad su svi drugi pobjegli, on svoje mjesto nije ostavio. Prijatelji su ga ve proglasili mrtvim.

Barbari pater Mladen (1902 1903) U kronici biljei sam Barbari: Dosadanji prezident u Koprivnici postao je to isto u Cerniku (19). SVETE MISIJE U CERNIKU. Prema odredbi preuzvienoga natpastira zaredae .OO. Isusovci upama u kotaru novogradikome te dooe 6. rujna i u nau upu, gdje su ih se stariji ljudi sjeali jo od godine kada su oni takoer drali misije i blagoslovili kri pred crkvom. O. Vinko Mihieli iz Dalmacije i o. Ilija Gavri iz Bosne, redahu se u propovjedima i marljivo ispovjedahu uz pomo nau. itavih su 8 dana boravili kod nas. Naroda se ispovjedilo oko 3 tisue... (19). Pod konac mjeseca rujna 1902. dogotovljen je POPRAVAK KAPELICE SV. LEONARDA. Sva je lijepo izvana i iznutra obijeljena. Sakristija iznova pokrita i nanovo taracana. Kri novi postavljen je kraj zdenca Kaotieva i lijepo ograen. Sve je ovo izveo na ope zadovoljstvo graanin cerniki, poduzetnik i crkveni tutor, Stjepan Mikatovi za svotu od 1.191 krune i 83 filira. Kri je blagoslovio doputenjem ordinarija i prigodno slovo odrao upravitelj... (19 20). POPRAVAK KAPELICE U BAINDOLU. Mjeseca listopada poeto je raditi. Kad je toranj bio zgotovit, podignut je sveano kri, a prigodno slovo upravio je na kolsku mlade baindolski njihov kateheta o. Antun Marinovi. Gradnja je dosta teko napredovala, pa i kad
262

je bila svrena, opazie se tragovi neumjesne radnje. Za ovu je gradnju doprinijela i zemaljska vlada (20). NOVA PECARA. Spomenuti graditelj sagradio je ovoga ljeta novu pecaru za 744 krune i 75 filira. Kako je ljiva urodila ba je pecara kao naruena bila. Vrlo je udobno sainjena, tako da je na laki nain poslije peenja rakije pretvorena u kupaonicu (20). 1903. Dosta posla zadala likvidacija lukna cijele zime. im se pokazalo zgodnije vrijeme, svu panju posvetismo vinogradu, te ga gotovo cijela zaubrismo. Do pritaka bilo teko doi, budu da je vlastelinstvo najbudnije pazilo na svaku ibicu koja bi bila odnesena iz njihove ume. Ipak s vie tisua pritaka obnovismo vinograd. Opinski izbori. 27. travnja obavljeni su izbori opinskih odbor nika. Izabrani su isti katolici osim dva idova. I upravitelj upe je izabran. Korteacije nije bilo... pa se je glasalo posve slobodno (21). Barbariu se Cernik toliko svidio da je negdje napisao kako mu ne bi bilo ao ostati u Cerniku do smrti. No brzo je iz Cernika poslan u svoje rodno mjesto Ilok s velikim zadatkom: obnoviti iloku crkvu. Zadatak je izvren, ali malo tko znade koliko ga je truda i muke to djelo stajalo. Otac Barbariev Josip bio je prvi uitelj svjetovnjak u Iloku. Majka mu se zvala Helena amalovi. Sinu roenom 17. lipnja 1873. dali su ime Kruno-Stjepan. Gimnaziju je pohaao u Osijeku. elio je biti uitelj, ali otac nije htio ni uti za to, jer su uitelji tada imali premalene plae. Nato se umijeao u stvar gvardijan rekavi mu: postani onda fratar, tako e moi biti i uitelj i profesor kao to sam i ja bio. Gvardijanov savjet konano je prevladao i on stupi u franjevaki red 13. rujna 1887. Novicijat je zavrio u Beu, filozofiju u Fldvaru, teologiju u Baji. Sveane zavjete poloio je na 21. svoj roendan 17. lipnja 1894. Iste godine imao je ve zavrenu teologiju. Premlad morao je malne dvije godine ekati sveeniko reenje. Godinu dana proveo je u Vukovaru kao subakon, propovjednik i kateheta (1894 1895, 38). 16. listopada 1895. stigao je u Cernik, a 16. oujka 1896. krenuo je s bivim provincijalom Ivom Rodiem u Zagreb, gdje ga je nadbiskup uro Posilovi 21. oujka redio za akona, a 25. oujka za sveenika. Poloio je i jurisdikciju. Mladu misu slavio je 11. travnja u Iloku, a 19. travnja u Cerniku (II, 216 218). Godinu dana ostao je u Cerniku kao kapelan i kateheta (221). Godine 1897. premjeten je u Ilok. Otputovao je 11. kolovoza (226). Organista je bio ve od prve filozofije.
263

Ljubav prema djeci potakla je patra Mladena da pokrene djeji list Aneo uvar. List je poeo izlaziti 1901, kad pater Mladen nije imao previe posla, jer je bio predstojnik u Koprivnici. No on je list ureivao itavih 15 godina i onda kad je bio i te kako zauzet drugim dunostima. Prihvaao se, kako sam kae ak i slagarskog posla samo da Aneo uvar ne zakasni k svojim itateljima. Najvei Barbariev uspjeh jest, kako priznaju kritiari, da je oko svog Anela uvara okupio sve mlade pjesnike i kulturne radnike u Hrvatskoj. Ista ljubav prema djeci navela ga je da napie i bogoslovno djelo Dijete Isus, no ono je ostalo u rukopisu kao i djeje drame Bjegunci i egrt Miko. Pobonosti prema Gospi imao je sluiti njegov Mali oficij BD. Marije preveden s latinskoga. Zatim igrokaz Kod alosne Gospe i dramska povijesna slika Olovska Gospa u 4 ina koja nije objavljena, ali je davana u Iloku. Prijevod s njemakoga ivot sv. Antuna od Donina bio je Barbariev poklon tovateljima toga sveca. Dobar pastoralni radnik! Kao profesor religije u Osijeku on eli odgojiti svijesne vjernike i rodoljube. Nije samo uitelj nego i prijatelj, savjetnik, otac i brat. Uenice vodi na ekskurzije koje opisuje (Lijepim Dunavom i Karaica kuda tee). Bio je suosniva Hrvatskog Branika, slao je pjesme u Smilje, Neven, Srijemske novine, Subotike novine, Glasnik sv. Ante i druge asopise. U Osijeku je djelovao 9 godina (1915 1924). Uz druge dunosti bio je istaknuti lan Kluba hrvatskih knjievnika i umjetnika u Osijeku, pisao lanke i rasprave u Almanahu osjekih knjievnika, Prosvjeti i Matici Hrvatskoj. Objavio je zbirke pjesama: Tugovanke 1891, Rodoljupke 1893. S iste ice 1925. i epsku pjesmu: Paino srce 1929. Svoju zahvalnost i potovanje prema starijoj generaciji franjevaca pokazao je u biografiji: Ivo Rodi, a svoja sjeanja iznio je u autobiografskim crticama: Fragmenti 1933. Ve kao student objavio je ne samo zbirke pjesama nego i povi jesne lanke: Slavonija, turska podanica i Posljedice turskoga gospodstva u Slavoniji. Povijeu se bavio cijeli ivot, do zadnjega daha. Od povijesnih knjiica, rasprava i lanaka spominjemo: Kratka povijest franjevake crkve i samostana u Zagrebu 1906, Iloke starine 1899. i 1906, kole u Iloku. Povijest crkve iloke (opirnija), Crkva iloka (mala brourica), Crtice iz prolosti arengrada 1917, Neke crkve u Slavoniji
264

nakon Turaka 1922, Majka Boja Judska u Osijeku 1927. Pisao je i o Majci Bojoj od Mira u Karlovcima, o kolama u Rumi, u Almanahu osjekih knjievnika napisao je 1929. novu raspravu o arengradu, u Franjevakom Vijesniku 1934: Zadnji fratri olovski, 1935: U traenju slike M. B. Olovske, U odbranu Zadnjih fratara olovskih (polemika s Reneom), Bivi beogradski fratri i njihova relikvija u Zemunu, 1936: Naputanja olovskog samostana, Ba, crtice iz njegove povijesti. Jo jedna znamenita slika M. B. udotvorne... Barbari je umro u bolnici asnih sestara milosrdnica u Zemunu 5. rujna 1936. (Podaci prema: Mato Bator, O. Mladen Barbari u Obavijestima Hrvatske franjevake provincije... 1975, 4, prema Franjevakom Vijesniku 1936, rujan-listopad s dopunama iz cernike kronike i ema tizama.). Marinovi pater Antun (1903 1906) Nakon to je u Cerniku tri godine bio kapelan i kateheta, postao je i predstojnikom samostana. Prva stvar koju je zapisao u kroniku jest ruenje staroga taglja i zidanje novog. Posao je izveo za 535 kruna i dovrio 18. rujna 1903. Stjepan Mikatovi. Samostan je u ime lukna dobio 50 hekti vina, 90 meteri ita i 100 meteri kukuruza (23 24). Budui na staru godinu veernjice ovdje prije nije bilo, to su Cerniani na taj dan uvijek ili na veernjicu u Novu Gradiku. Kada se je pako navjestilo da e i kod nas biti veernjica, tu vijest primie Cerniani sa velikim veseljem to su pokazali tim da su crkvu dupkom napunili. Milota je bila gledati kako se svijet zahvaljuje...(24). Na mjestu gdje je bila stara kapela u Opatovcu podignut je i 14. veljae 1904. blagoslovljen kri (25). Nabavljeni su kipovi Srca Isusova i Srca Marijina iz Tirola za 276 kruna. Na blagoslov kipova doao je narod sa sela u procesijama. Bez datuma 1904. (25). Stjepan Mikatovi popravio staju za 451 krunu. Pante Joci iz Nove Gradike nainio novi (moderni) kazan za 884 krune (26 27). U Cerniku sveano proslavljena 50-godinjica proglaenja Bez grenog Zaea vjerskom istinom. Milota bijae gledati kako narod kroz tih devet dana hrli u crkvu da prisustvuje pobonosti devetnice. U predveerje sveanoga dana okitili su Cerniani svoje kue hrvatskim
265

zastavama, a poslije pozdrava aneoskoga navjestie topovi sveani i radosni sutranji dan. Sam pako dan Bezgrenoga Zaea bijae dan slave i pobonosti napram B. D. Mariji. Na glas zvonova i jeku topova dooe upljani sa sela u procesijama sa svojim barjacima, te sa Cernianima napunie dupkom punu crkvu. U 10 sati krenu procesija sa kipom B. D. M. iz Crkve. Za kriom je ila kolska mlade, zatim mladii iz sela sa svojima crkvenim barjacima, za njima ljudi sa barjacima upne crkve, iza ovih djevojice i vie gospoica u bjelinama, okiene hrvatskim trobojnicama, poslije ovih est gospoica u bjelinama nosei kip... iza kipa... opinsko poglavarstvo i zastupstvo, i napokon veliko mnotvo enski pjevajui Marijine pjesme. Kada se je procesija vratila u crkvu. .. propovijed... sveana sluba... poslije evanelja ... papinski blagoslov... I tako sveani dan projde, al trajna uspomena narodu ostade (27 29). 1905. Nove klupe u crkvi izradio je uro Bokonji, stolar iz Poege za 640 kruna (29). Staro nae prostrano blagovalite akoprem je iste godine kupljena nova pe, radi svoga velikoga prostora bijae uvijek hladno. Toga uzroka radi napravio je samostan novi zimski refektorium. Isti refektorium bio je najprije punica za suenje mesa, a kasnije soba za dranje raznih stvari. Zidarske poslove preuzeo je Josip agovac zidar iz Cernika, za 100 kruna, stolarske pako Stjepan Vuk, stolar iz Cernika, za svotu od 130 kruna (29 30). Poto je okretaj (salaz) kraj mosta (pred crkvom) koji vodi u Sent Malu bio tako uzak da su kola vie put o nau ogradu zapela, a gdjekoji put se i prevrnula, to je predstojnik samostana dozvolom o. Rafaela Rodia, vizitatora, ustupio opini komadi (dio, vrak) naega zemljita, a zato je od opine dobio isto toliko kraj crkve idui u uri ulicu (30 31). Samostanski krov pretresen za 192 forinta i 45 novia (384 krune i 90 filira). Jedan od najboljih cernikih zidara Antun ivkovi traio je za taj posao 700 forinti (1400 kruna). Ovdale se vidi da je isti htjeo samostan prevariti.. .(31). Sjetie se Cerniani svojih pradjedova koji su za vrijeme kuge... umrli. Odluie njima na uspomenu, a sv. Roku na ast... podignuti kapelicu... Dobrovoljnimi prinosi, a od njekih bezplatnim radom, kapelica bje podignuta. Na dan sv. Trojstva (1905) bio je blagoslov iste kapelice. Rano jutrom navjestie muari radosnu vijest. U 9 sati sakupio
266

se narod u crkvu. .. Tono u 9 blagoslovio je predstojnik samostana... kip... Poslije sv. Mise krenula je sveana procesija do same kapelice... est mladia u narodnoj nonji, sa hrvatskim, trobojnicama okieni... nosili kip, a kraj njih 6 djevojaka u bjelinama. Iza kipa ila je asistencija, zatim mjesno opinsko poglavarstvo... Doavi do kapelice narod je ostao na drumu, a sa breuljka pred kapelicom drao je predstojnik samostana propovijed. Posije propovjedi obavljen je blagoslov, a zatim istim redom vratila se procesija u crkvu... (31 33).
Marinovi je roen u Poegi 29. sijenja 1868. Na krtenju dobio je ime Alojzije. U red je stupio u Beu 4. rujna 1886. Filozofiju je studirao u Fldvaru, teologiju u Baji. Sveane je zavjete poloio 12. studenoga 1890, reden je 26. lipnja 1891, mladu misu slavio 12. srpnja. Prvo mjesto slube bile su mu Naice 1892. Zatim arengrad, gdje je bio vikar, kapelan i kateheta (1893 1895), Brod 1895, Vukovar 1897. Iz Cernika je ponovno otiao u Naice 1906. Zadnje godine proveo je u Iloku kao kapelan i kateheta. Umro je u Iloku 28. veljae 1915. navrivi samo 47 godina ivota i 28. redovnitva: infirmis militibus a Flecktyphus decumbentibus inserviens eadem lue infectus victima occubuit: posluujui vojnike oboljele od flektifusa i sam se zarazio, podlegao kao rtva. Njegov brat Franjo, straeamnski upnik, kandidirao se za narodnog zastupnika na izborima 7. studenog 1901, ali nije proao (III, 10 12).

Spaek pater Adjut (1906 1907) Godine 1904. Marinovi biljei u cernikoj kronici: O. Adjut Spaek, bivi predstojnik samostana i upravitelj upe u Vukovaru, posije tridesetgodinjeg gvardianovanja i revnog rada dodijeljen je na njegovu elju u Cernik za spirituala (III, 26). Za predstojnika izabran je 1. kolovoza 1906. Spaek upozorava budue poglavare samostana: Kanal koji vodi vodu iz izvora u ljiviku u kaaru i avliju je ovoga mjeseca ponovno oien i od izvora poam do polovice bae dublje kopan sa trudom i trokom samo u tu svrhu da dade prigodom peenja rakije dovoljno vode, ali sav napor i trud bijae uzalud. Po svoj prilici otie ila koja je prije dovoljno vode davala drugamo, i to po mom mnijenju u bunar komije Ivana Mikatovia, jer je u izvoru od onog asa, kad si je on iskopao bunar, manje vode. teta bi stoga bilo novaca i truda da se za postignue vie quantuma vode ikada vie sa kopanjem toga kanala kua, ja sam ga bo dao tri puta uvijek dublje i dublje kopati, ali sve uzalud. Rujan 1906 (35 36). Posveeni biskup Ivan Krapac doao je... 30. travnja (1907) u Cernik i dne 1. svibnja podijelio je 1765 upljanom sv. sakramenat pot267

vrde izrazivi svoje podpuno zadovoljstvo predstojniku samostana kao upravitelju upe. Isti dan nastavio je svoj put u Vrbje (38).
Spaek je po narodnosti eh, roen u Dolnjem Privoru u Celtoj 16. rujna 1845, krsno ime bilo mu je Josip, u red je stupio u Beu 25. rujna 1862, sveane zavjete poloio 27. rujna 1866, reen je 11. listopada 1868, mladu misu slavio 18. listopada. Samih 6 godina izmeu mlade mise i 30-godinjeg neprekidnog gvardijanata proveo je to u Budimu kao nedjeljni propovjednik i kapelan to u Iloku kao magister klerika, lector doctrinae religionis, matheseos et physicae. Kao cerniki gvardijan bio je dva puta definitor: 1890 1893. i 1896 1899. Iz Cernika je obadva puta otiao u Vukovar za predstojnika. Umro je kao predstojnik samostana u Osijeku 10. kolovoza 1914. ne navrivi potpuno 69 godina ivota i 52 godine redovnitva.

Krian pater Makarije (1907 1918) Krian je posljednji crni gvardijan i kapistranac u Cerniku. S njime i zavravamo ovu povijest brige za samostan i upu. Sve manje ima onih koji ga se i nakon 60 godina sjeaju kao odlinog pukog propovjednika. Upravu upe i samostana primio je 23. srpnja. Njegove su biljeke u kronici: Drugom polovicom kolovoza (1907) obuen je u novo ruho stan za kuharicu, zatim soba za pranje i pecivo kruha. Stari kokoinjac poruen je i sve stare podrtine pobacane, zemlja preorana za bau. Sve se radilo pod paskom i rukovodstvom neumorna vikara o. Emila imia. Sama zgrada zvana majur, stoji 600 k. Sve drugo radili su oni koji su bili duni mnogo lukna. Radi silne ege skapava ivad. Nama je krepalo 400 pilia (39 40). Koncem rujna dovrene su zgrade: kokoinjac, svinjac, te su nabavljene letve za ograditi bau koja e se upotrebiti za povre (40). 30. rujna izabran je predstojnik samostana opinskim odbornikom. Koncem listopada doao je novi vlaki upnik u na filijal umetlicu (40). Polovicom studenoga poslao je predstojnik samostana u dogovor s o. Vikarom molbu na Kr. financijalno ravnateljstvo u Poegi, da se ukine gostiona Horvata, jer smeta slubi Bojoj. 19. prosinca dobili smo odgovor da se naa molba ne moe uvaiti, jer da njegova zakonita ena ima pravo i dalje na birtiju. 28. prosinca na sjednici opinskog vijea o. Makarije kao odbornik predlae da se gostione Rothensteina i Horvatovice imadu nedjeIjom i blagdanom od 10 do 12 sati, dakle
268

za vrijeme slube Boje zatvoriti, jer vika, buka i krika dira pobono uvstvo vjernika. Taj je predlog neke iznenadio, ali je veinu obradovao. Veinom glasova je zakljueno da se gore spomenute gostione imadu za vrijeme slube boje zatvoriti (41). Dne 12. sijenja 1908. sazvao je pisac ovih redaka (o. Makarij) javnu Stareviiansku skuptinu u gostioni g. Stjepana Vuka. Lijep broj uestnika oduevio je sazivljaa koji je u kratkim crtama ocrtao Stareviiansku stranku i umolio sluatelje da se svi upiu u tu stranku i da vojuju uvijek pod zastavom na kojoj je zlatnim slovima napisano: Hrvatska Hrvatom (42). Dne 24. sijenja 1908. donesao je g. Zvonimir Boha, mjernik, za sada u Novoj Gradiki, nacrt naega vinograda, to je jo mjeseca studenoga izmjerio vinograd te jasno pokazao po gruntovnikoj mapi dokle sie nae dobro. O. Vikar dao je odmah kolceve udariti sa eljom da u proljee ogradi. To se ba nije svidjelo nekim komijama. Ali komu nije pravo neka si trai zadovoljtinu na drugom mjestu. Naa je sveta dunost dobro nae braniti bilo to kome pravo ili ne. Samoga vinograda bez staza ima slovom dva jutra i etvrt (42). Izborne listine pregledane. Svi sveenici imadu pravo glasa (42). O izborima u opoj povijesti Cernika Na sjednici opinskog poglavarstva 17. oujka 1908. predstavio se novoimenovani upravitelj kotara g. Dr Guthner. Naelnik Dretar ita otpis upanijske oblasti, iz koga razabrasmo da su Rothenstein i udova Horvat dali utok proti zakljuku opinskog odbora glede zatvaranja gostione nedjeljom i blagdanom, te da je si. upanijska oblast njihov utok uvaila. G. predstojnik uvi o emu se radi, da gostione smetaju slubi Bojoj, podui odbornike da imaju pravo tu nepravdu upanijske oblasti tuiti kr. vis. zem. vladi i umoliti istu da potvrdi zakljuak odbora od 28. prosinca 1907. Meutim ree naelnik da je Rothenstein obeao vrata prenijeti na drugu stranu i da jami za mir pod slubom Bojom. .. Veinom glasova bje zakljueno da se pravi utok na vladu. U istoj sjednici predlae Ivan Curi, odbornik iz Opatovca, da se nabave krievi za sobe u opini. Lijepo ree: da je sramota to su sobe inovnika bez kria (45).
269

30. oujka 1908. Rottenstein... vrata od svoje gostionice koja su gledala u kri preneo na drugu stranu svoje kue. Veli da za mir nedjeljom i blagdanom jami. Vederemo! (46). Dne 27. rujna 1907. pregledao je samostansku umu nadumar imovne opine u Novoj Gradiki i rekao da je krajnje vrijeme da se uma proda, ako hoemo da za istu to dobijemo, jer je prela. Nato je u Narodne Novine, Narodnu Obranu, Gospodarski List i. Holzzeitung poslan oglas drabe 269 hrastovih, brezovih i klenovih stabala sa 274.27 m drvne gromade u vrijednosti od k 2361 i 95 f (46). Slijedea su dva lista iz kronike istrgnuta! Dne 3. kolovoza 1908. dobio je predstojnik samostana i upr. upe od kr. upan, oblasti dekret kojim se imenuje mjestnim kolskim nadzornikom (52). Dne 10. kolovoza 1908. ilo je prvo hrvatsko hodoae u Lurd. Pisac ovih redaka bio je sretan da je tim hodoaem putovao u Lurd. Predaleko bi iao kad bi potanko sve opisao. Ukratko velim: proao sam svijeta dosta, al u Lurdu mi srce osta. Dne 22. kolovoza vratili su se hodoasnici iz Lurda (52). Dne 17. kolovoza 1908. poelo je bojadisanje crkve. Gradnju skele rukovodio je o. Emil imi, vikar, te mu se ovdje izrie: Hvala!... Slikariju i bojadisanje crkve predali smo u ruke prokuanom akademikom slikaru g. Andriji Grajiu, Hrvatu Bonjaku iz Peuha (52). 24. kolovoza sruita je stara tala koja je bila ruglo i sramota. Plan za novu talu napravio je g. Hammer. Da se pako napravi u istoj zgradi soba za peenje rakije plan je vrijednog vikara o. Emila imia. Kako se vidi sve je lijepo ispalo. Nova tala stoji 3.000 k (52). I najzaputeniji vinograd donijeo je obilati plod. Samostan je dobio 150 hekti istoga vina. Od lukna je takoer sabrano preko 150 hekti. Narod veseo. Pjeva se na sve strane. Rujan 1908. (53). 10. listopada 1908. dovreno je bojadisanje crkve. 11. pako najsveanijim nainom obavljen je blagoslov crkve. Dozvolom pre. Nadb. Duh. Stola sveti blagoslov obavio je pre. o. Vendelin Vonjak, provincijal. Sveanu propovijed je rekao pre. g. Stjepan ali, dekan i upnik u Vrbju. Duboko se dirnula krasna propovijed vrlog i pukog govornika, inae velikog tovatelja nas franjevaca. Poslije slube Boje bio je prijateljski objed u samostanu. Gosti je bilo 40. Ravnateljem stola bio je mili hrvatskoga naroda zastupnik... Ivan Zatluka. Da je kod
270

objeda palo lijepih zdravica to se razumjeva. Osobito je sve prisutne upravo dirnula zdravica... dekana alica franjevakom redu, na kojoj se je pre. otac provincijal biranim rijeima najtoplije zahvalio. U 5 sati poslije podne bila je predstava i koncert u pukoj koli. Taj koncert upriliie lanovi hrvatske itaonice i hrv. pjevakog drutva Tomislav. Koncert i predstave sjajno su uspjeli... isti prihod bio je namijenjen za bojadisanje crkve, istoga novca primio je predstojnik ovoga samostana 335 kruna. Budi i ovdje svim plemenitim darovateljem izreena srdana hvala. Poslije koncerta bio je sveani komers u gostioni Rottenstein. Tu se je zabavljalo, pjevalo, plesalo... Bojadisanje crkve stoji 4.000 kruna. Skela i drugi radnici 1.200 kruna (53). Dne 30. prosinca 1908. dobio je Rk. upni ured zahvalu od Njeg. Velianstva hrvatskoga kralja Franje Josipa I na estitci prigodom 60. (godinjice) premilostivog vladanja (55). uma prodana Antunu Miheliu, trgovcu iz Poege za 2.000 kruna. Novac uloen u Hrvatsku katoliku gospodarsku zadrugu u Novoj Gradiki (55). Dne 14. sijenja 1909. svi su odbornici pred kotarskim predstojnikom Ivanom Gthnerom jednoglasno izjavili da ne mogu nita dati za popravak crkve, jer su siromasi. Na to je poslana molba i Visoka Kraljevska Zemaljska vlada dala je za popravak crkve i samostana 10.000 kruna (U Zagrebu 27. veljae 1909, 56). U oujku 1909. nainjen je betonski kanal oko crkve da se ukloni vlaga od crkve. Kanal je stajao 250 kruna. Nainjeni su novi zahodi u samostanu za 600 kruna. Dne 14. travnja poeo je popravak refektorija. Odstranjen je stari pod (58). 13. lipnja 1909. o. Makarije pozdravi pred crkvom u Cerniku bana Raucha: Preuz. g. hrvatski bane! Prije pol stoljea imao je sreu gvar dijan ovoga samostana Ilija Vrai pozdraviti na ovom istom mjestu nam svima mila i draga i duboko u svaije hrvatsko srce usaena neza boravnog bana Jelaia. Danas pako imam ja sreu... Ban je pregledao crkvu i samostan, u blagovalitu se zadrao itav sat, odrao zdravicu franjevakom redu, svirao u glasovir koji je tvrtka Jan Tuek poslala samostanu kao odtetu, jer u nove orgulje nije ugradila sve registre koje je po ugovoru trebala ugraditi. Ban je istakao da je osobiti prijatelj hrvatskoga sveenstva. Bio je dareljiv kad se radilo o popravcima crkvi i upnih dvorova. (60 63).
271

Skrajnje je vrijeme bilo da se nabave NOVE ORGULJE. Kad smo dobili novac od hrvatske vlade, odmah smo pomislili na nove orgulje. O. Emil imi, vikar, stavio se u dogovor s o. Firmom Pletikapiem, gvardijanom u Brodu, glede razdiobe registera i kod koje tvrtke da se nabave orgulje. Mnoge su tvrtke poslale svoje oferte, ali njima kano strunjacima najbolje je konvernirala tvrtka Tuek, Kutna Hora, eka. Orgulje stoje 7.000 kruna. Vjetaci rekoe da su krasne i milozvune. To mijenje zastupa i kritiar u Hrvatstvu. Blagoslov je obavio... Fran . Tadi, dekan i upnik u Lipovljanima. Prigodnu krasnu propovijed ree... Karlo Jerkovi, upnik u Orubici (64). Podban Cuvaj sa cijelom pratnjom prenoio u samostanu 13. kolovoza ili rujna 1909. (65). Dne 13. rujna 1909. prenesao je g. Vjenceslav Holub nae samostanske orgulje u kapelu sv. Linarte. Samostan je prodao kapeli svoje stare orgulje za 1.000 kruna. Tu svotu odobrili su crkveni tutori Ivan i Stjepan Mikatovi, a duhovni stol potvrdio. G. Holub je orgulje temeljito popravio... Male pako orgulje koje su bile u kapeli svetog Linarte prodane su kapeli... u Baindolu za 100 kruna. Holub je i te popravio i postavio 17. rujna (68). Sedamstogodinjica franjevakog reda proslavljena je u Cerniku sveanom trodnevnicom 6., 7., i 8. prosinca 1909. Prvi dan je propovijedao Pero Pavii, upnik novogradiki. Zorno i dostojanstveno govorio je o zamaaju ove sveanosti te razloio osobitu naklonost Sv. Stolice prema franjevakom redu. Drugi je dan propovijedao priznati i vjeti puki govornik, dekan i upnik u Starom Petrovom Selu, Stjepan ali. arkom rijei i ivim predavanjem prikazao je ivot i vjeru sv. Franje... Trei je dan govorio Ante Messner, kateheta u Novoj Gradiki, o domoljubnom djelovanju franj. reda u Hrvatskoj, istaknuvi napose zasluge reda u poekom i cernikom kraju. Sva ova tri dana bila je crkva i do podne i po podne dupkom puna... Ispovjedilo se i priestilo 2.400 dua. Osobito na Bezgreno Zaee... bijae naa dosta velika crkva premalena. .. O. Makarij... je na koncu razloio papinski blagoslov... Potresno zapjeva o. Iso Ai svojim sonornim i dubokim baritonom: Ispovjedam se... te je i nehotice i onaj pao na koljena koji moda nije mislio da se kaje i primi blagoslov... (67 68). Zavjera mladei presvetom Srcu Isusovom. 1910. na svetkovinu Srca Isusova rano ujutro poeo se narod kupiti. kolska mlade iz Baindola dola je pjeke sa svojim uiteljskim zborom. Isto tako kolska
272

mlade iz Podvrkog. Svi se skupili u koli, te zajedno sa cernikom djecom dooe u crkvu. Crkva je bila dupkom puna. U 9 sati bila je sveana sluba Boja i propovjed. Poslije svete Mise ila je procesija do kapelice svetog Roka. Jedan je glas bio da ovoliko naroda jo nije nikada bilo u procesiji. kolske mladei bilo je do 500. Svako je dijete imalo u ruci hrvatsku zastavicu, na bijeloj boji nacrtano Srce Isusovo. Djevojice u bjelini nosile su kip Srca Isusovog, mladii pako kip Srca Marijinog. Ta impozantna procesija ila je do kapelice svetog Roka, gdje je sveanim nainom obavljena zavjera... (71). Dobra kranka... Agneza udova Soki kupi lijepi kri i kip Srca Isusovog, pokloni komad svoga zemljita na koje je postavila kri sa kipom, to je 26, lipnja 1910. sveano blagoslovljen (71). Taj je kri bio kraj ceste za Baindol, blizu Edvara. Iza posljednjeg rata neki su ga sruili... Dne 20. studenog 1910. sveano je blagoslovio obnovljene oltare svetog Kria i svetog Franje zagrebaki gvardijan o. Rafael Rodi. Obnovu oltara izveo je g. Zoratti iz Maribora za 2.520 k (74). Dne 11. srpnja 1911. na molbu samih itelja sela agovine da se sagradi nova kapela, bje odrana doprinosbena rasprava i zatvorena stara trona kapela (77). Dne 8. listopda 1911. blagoslov obnovljene kapele svetog Leonarda. Na uspomenu 400 godinjice opstanka, zatim na uspomenu 200 godinjice kako su franjevci preli u dananji svoj samostan, dao je upravitelj upe obnoviti i bojadisati kapelicu svetog Linarte. Zidarske poslove preuzeo je domai sin Mijo Luladi. Crkvu je bojadisao slikar iz Koprivnice g. Josip Petree, Hrvat, prava za 500 kruna (79). Dne 11. veljae 1912. o. Rafo Rodi, roeni ijak iz Nurkovca, blagoslovio je novi krini put u Cerniku. Slike su nabavljene iz Monakova. Orahovinu za rame dao je samostan. Izradio ih Matija Ornek za 10 kruna po stajalitu. Taj je novac sakupljen u jedan dan: nalo se 14 obitelji koje su platile svaka po jedno stajalite (81). U travnju 1912. stavljena je nova ograda od ice oko vrta pred samostanom i onoga kraj crkve (82 83). Zidar Mijo Luladi pogodio pretresanje samostanskog krova po 8 filira za kvadratni metar. Poto cijeli krov ima 2.600 kvadratnih metara, dobio je za svoj posao 208 kruna. Crijepa je utroeno za 80 kruna (83). Dne 13. svibnja 1912. o . Silvester Muljevi spakovao svoje stvari i otiao iz samostana. Kuda?! (83).
273

U oi Petrova 1912. oko 5 sati poslije podne poee gruvati topovi da navjeste narodu... blagoslov novoobnovljenog velikog oltara svetog Petra. U 8 sati naveer crkva bijae skoro dupkom puna... Sveti in obavio je sam vizitator Konstantin Luzer. Poslije blagoslova izrekao je prigodno slovo o. Makarij koji je narodu protumaio zato je stare kipove s novima zamjenio. Prijanji kipovi bili su skoro sami Magjari: Stjepan, Ladislav, Mirko, Marija Terezija (?), Ludvig i Florijan. Na samo Petrovo dolazile su procesije iz blinjih upa te se skupilo toliko naroda te je bio jedan glas da toliko naroda jo nije bilo na Petrovo u Cerniku. Moram primjetiti da se naem o. Vizitatoru, bratu Slovencu, dopala nonja seljaka, osobito seljakinja. Pohvalio je i kolo koje je na Petrovo uistinu aroliko (84 85). Hrvatski rodoljub g. Marko Mileusni, veleposjednik u Zagrebu, dao je preslikati sliku 12 muenika Remetskih. Slikar, mladi hrvatski umjetnik g. Milan Kokotovi, doao je u Cernik 3. studenog te je radio punih 18 dana. Radnja je vrlo dobro uspjela. Original je ostao u naoj Refektoriji, a svoju radnju Kokotovi je odnesao u Zagreb. G. Marko Mileusni pokloniti e tu sliku crkvi u Remetama (86 87). Dne 11. sijenja 1913. poznata hrvatska tvrtka Dedi, Koch... postavila je bojadisani prozor koji stoji 480 kruna (90). To je prozor na proelju crkve. Kleanje prema odredbi nadbiskupa Bauera. Dne 14. sijenja na Ime Isusovo od 6 ujutro do 6 sati naveer bila crkva puna... i u ono doba dana, kad se svijet najvie bavi kod kue, od 12 do 2 bilo je u crkvi najmanje 200 osoba koje su pred Presvetim Otajstvom molile krunicu, litanije i pobono pjevale. Ispovjedilo se 1.200 dua. Osam je sveenika neprekidno ispovjedalo do 12 i pol sati. Osobita je vrijednost svega toga u tome to je narod to sve inio spontano, tek na kratku pobudu svojih sveenika. Uz to stigoe i braa sveenici iz cijele okolice da se javno poklone u jedinstvu s narodom Bogu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Utjean je bio prizor i dobar je primjer pruio narodu... Ni u samo vrijeme objeda nije klupa sveenika bila prazna. A da su svete Mise i propovijed te ine funkcije obavljene prema propisu okrunice samo se po sebi razumije. Taj je dan zaista dostojno manifestirala dua katolikoga cernikoga puka svoju iskrenu pobonost. Nije bilo parada ni ophoda, glazbe ni topova... Nije mu smetalo to je zapao snijeg do koljena... Kleanje je... ostavilo duboki utisak u naim duama (90 91).
274

Veliki vihor... dne 13. travnja 1913. naneo je veliku tetu naem tornju. Sa sjeverne strane bacio je itavu tablu... Potuim se o. Provincijalu Rafi Rodicu i umolim potporu k 1000. Drage volje obea, nu pod uvjetom da samostan u svoje vrijeme povrati provinciji. Dakako da sam na to s veseljem pristao. Radnju je preuzeo Andrija Tomek, limar iz Nove Gradike. Dne 5. lipnja poslije podne postavljena je jabuka i kri. Kri je postavljen ui pol sati. Odmah topovi zagruvae i zvona zazvonie... (92 93). Pred Antunovo sgotovio je g. Zamuda, poslovoa kod Zorattija u Mariboru, oltar sv. Ante. Na samo Antunovo dozvolom... obavio je blagoslov sam predstojnik samostana. Naroda se sakupilo sa svih strana te si mu na licu itao veselje i radost to je oltar sv. Ante obnovljen (93). Dne 11. studenoga 1913. mjernik andor pregledao kapelicu u Banievcu i pronaao da vie nije za porabu te je odredio da se zatvori... (94). 1914. im je blagoslovljeno novo groblje (novi dio groblja), odmah smo izabrali mjesto i to kraj budue kapelice, gdje e danas sutra mirno poivati naa braa. Nauo g. Strecha iz Poege da elimo podii spomenik i ogradu... te nam predoio nacrte i trokovnike. Mi izabrasmo najljepi. Spomenik (kri) i ograda stoje 926 kruna. Kri je blagoslovljen 3. svibnja (95). Ratne biljeke i to je sve o. Makarije uinio za svoje upljane u vrijeme gladi vidi u opoj povjesti Cernika. Dne 13. travnja 1915. i slijedea dva dana bio je kongres definitora u cernikom samostanu (101). Proslava 700-godinjice Porciunkule. 1916... zidine naeg samostana bile su svjedokom neviene jo slave u Cerniku. Ta rijetka spomenslava prvog u katolikoj crkvi po nastojanju svetog Franje uvedenog obilatog oprosta bila je poveana time to je toga dana domai sin o. Viktor Tomlinovi u naem hramu prinesao Gospodinu Bogu prvu svoju nekrvnu rtvu... Ta dvostruka slava privukla je sa svih strana prostranog novogradikog kraja hiljade pobonog naroda da u ovim tekim vremenima nau bar duevne utjehe ... Ve u predveerje ... est sveenika nije bilo kadro da ispovjedi do 10 sati naveer sve raskajane due, eljne porciunkulskog oprosta. A sutradan! Ve u tri sata ujutro orile su se nae ulice od pjevanja svetih pjesama, jer su sa svih strana dolazile procesije... Ispovjedalo se od pol pet ujutro do jedan sat po
275

podne, a ispovjedalo je 12 sveenika... Uza sva dozvoljena pomagala moralo je preko 300 ispovjeenih u dva sata poslije podne odstupiti bez priesti... Manuduktor (mladomisniku) bio je confrater cernikog samostana kanonik Krunoslav Beli, propovjednik o. Makarij (111 112). Koncem listopada 1916. navjestio je o. Makarij s propovjedaonice da eli podii na groblju ratnu kapelicu. Ta vijest je silno djelovala na narod. U ratnoj nevolji i skupoi sakupljeno je za tu kapelu u dva dana 5.000 kruna (113). Cernik reformiran. Dne 2. prosinca 1918. odluio je i zakljuio provincijal da se cerniki samostan reformira. Dne 10. prosinca dooe nai feldkurati sa dekretima u Cernik. I to ... Klemento Veren kao gvardijan, Jozo Tinodi kao vikar, Gilberto kao kapelan. Mi smo crni samo gledali to se to oko nas sbiva. Tek 18. prosinca dobili smo od provincijala list gdje nam priobuje da je samostan reformiran. Ujedno dispoziciju o. Brune u akovac i o. Celestina u arengrad. Zima blaga, Boi blatan i kiovit. Stara godina blatna, ali svejedno, veselo smo ju zakljuili. Punctum! To su zadnje rijei o. Makarija u kronici. Tako je zavrila povijest crnih fratara u Cerniku (122). Drugom rukom zapisano je na istoj stranici (122): O. Makarije Krian otiao je na svoje novo odredite 20. sijenja 1919. u svojstvu predstojnika samostana u arengrad. U arengradu je mogao biti najdulje do ljeta, jer je iste godine 24. listopada 1919. umro kao predstojnik samostana u Koprivnici. Bio je u 53. godini ivota i zapoeo 38. godinu redovnitva. U nekrologu mu stoji: concionator eximius, mane gazo suffocatus exanimis in lecto inventus, izvrstan propovjednik, plinom uguen naen je ujutro u krevetu mrtav.
Krian je roen u Poegi 8. travnja 1867. Krsno mu je ime bilo uro. U red je stupio 6. listopada 1882, filozofiju studirao u Fldvaru, teologiju u Baji. Sveane zavjete poloio je 24. travnja 1888. Iz Baje je stigao u Cernik 21. srpnja 1889. kao svreni bogoslov i akon (II, 194). Definitorij mu je na sastanku u Budimu 25. srpnja 1889. odredio dunosti: propovjednik, kapelan, kataheta upski i na djevojakoj koli (et scholae puellarum), protokolista (II, 1195). Dne 8. kolovoza 1889. odveo je gvardijan Adjut akona Makarija u Zagreb. Ondje ga je u katedrali 11. kolovoza redio za sveenika biskup Franjo Gapari, a slijedei dan poloio je jurisdikciju. Dne 15. kolovoza 1889. slavio je mladu misu u svom rodnom gradu Poegi u samostanskoj crkvi (II, 195). Godine 1890. premjeten je iz Cernika u Poegu gdje je bio vikar ini se do 1900, kad ga je irilometodska uprava premjestila u Viroviticu. 1904. bio je predstojnik samostana u arengradu.

276

Izvori i literatura: Arhiv cernikog samostana: dokumenti i prepisi dokumenata od 1800. do 1893 godine. Barbari o. Mladen, Ba, crtice iz njegove prolosti, Franjevaki Vijesnik 1936, svibanj lipanj, str. 164 178. Bator Mato, O. Mladen Barbari, Obavijesti Hrvatske franjevake provincije ... 1975, 4. Catalogus Religiosorum provinciae S. Ioannis Capistranensis pro anno 1790, Essekini. Csevapovich P. Gregorius, S. M. Catalogus Provinciae Capistranae, Budae 1823. Csevapovich P. Gregorius, Recensio ... Provinciae S. Ioann. a Capistrano .., Budae 1830. Franjevaki Vijesnik 1936, rujan , listopad, O. Mladen Barbari (posmrtni lanak). Kiki Geza, Antologija poezije bunjevakih Hrvata, Zagreb 1971: Vujevi Stjepan (83 85). Kerkvari p. Solan (posmrtno pismo provincijalnog vikara p. Kuzme Brinnich od 6. travnja 1880. tampano na 6 stranica (arhiv). Nekrolozi . . . Pavii Nikola, Kroz Gospinu Hrvatsku, Zagreb 1943 (Smoljanovi). Protocollum Rerum Memorabilium Conventus Cernekensis I, II i III. ematizmi kapistranske provincije (mnogi) od 1833. godine dalje. etiri posljednja kapistranca roena u cernikoj upi Grgi pater Aurelijan, rodio se 21. svibnja 1848. u Sagovini, u red stupio u Bau 23. rujna 1867, filozofiju studirao u Iloku (18681870), teologiju u Baji, sveane zavjete poloio 4. listopada 1871, reen je za sveenika 10. kolovoza 1873. U tabulama se i ematizmima ve od novicijata oznauje kao organista. Iza mlade mise ostao je u Cerniku kao propovjednik, kapelan i organista (II, 129 i 130), ali je umro e morbo ptisis (od suice) prema kronici ve 10. rujna,a prema nekrologu 8. listopada 1874. Natus autem est in filiali parochiae huius Sagovina. Navrio je tek 26 godina, u redu ivio 7 godina. Mari Pater Erazmo, rodio se u Cerniku 31. prosinca 1845, krsno ime bilo mu je Julije, u red je stupio 22. rujna 1863, teologiju je studirao u Vukovaru, sveane zavjete poloio 5. sijenja 1868, sveeniki red primio 8. kolovoza 1869. Iste godine ostaje u Cerniku kao propovjednik i kapelan, slijedee godine dodaje mu se dunost protokoliste i pomonika samostana (coadjutor conventus. 1872. premjeten je iz Cernika u Naice (II, 121, 123, 125, 127). 1875. (najkasnije) odlazi u Ilok, 1877. u Moha, u sva tri mjesta kapelan i kateheta upe, nekad i protokolista (Ilok). 1880. dolazi u Brod (protokolista), 1881. postaje ondje vikar, diskret, nadsakristan, dri nagovore brai, magister communitatis, spiritual i protokolista. Poginuo je 17. sijenja 1883. na blagdan svetog Antuna Opata vraajui se sa susjedstva (e vicinis). Sam je upravljao konjima. Konji su se uplaili, kola odletjela u jarak, a koija izgubio ivot (Ipseque equos regens his consternatis currus in fossam conjicitur, auriga contra vitam perdidit). Navrio je samo 37 godina, u redu ivio neto vie od 19 godina. Matkovi pater Bono, roen u Cerniku 5. sijenja 1870, krsno mu je ime bilo Antun, u red je stupio 4. rujna 1885, filozofiju studirao u Fldvaru, teologiju u Baji sveane zavjete poloio 6. sijenja 1891, sveeniki red primio 2. kolovoza 1892. Zadnje dvije godine teologije (1890 1892) zavrio je na bekom sveuilitu. Prvu godinu sveenitva bio je kapelan i kateheta na djevojakoj koli u Vukovaru, protokolista. Od 1893 1897. svakako je u Fldvaru, predaje filozofiju, nauk vjere, latinski jezik i knjievnost, ujedno je vicemagister klerika, 1895: SS. Theologiae Lector approbatus, ali predaje nauk vjere,

277

fiziku, latinski i knjievnost. 1897: naslov isti predaje filozofiju, nauk vjere, latinski. . . diskret, magister klerika, ceromonija, spiritual. U novonastaloj irilometodskoj provinciji prvo mjesto bilo mu je Poega gdje je bio kateheta na djevojakoj koli. 1904. bio je predstojnik samostana u Jastrebarskom, 1913. gvardijan i upravitelj upe u Vukovaru. Umro je kao gvardijan i upravitelj upe u Naicama (i bivi definitor) 16. veljae 1915. navrivi 45 godina, u 30. godini redovnitva. Nekrolog kae da je bio: strenuus disciplinae custos, strogo je zahtjevao disciplinu. Matkovi je bio jedan od onih kapistranaca koji su prihvatili reformu franjevakog reda uvedenu po papi Leonu XIII. imi pater Emil, rodio se u Cerniku 9. sijenja 1869. Krsno ime bilo mu je Mihajlo. U red je stupio zajedno s Matkoviem 4. rujna 1885. Prema ematizmima njegovo prvo redovniko ime bilo je Bla sve do 1893, istom 1894. Aemilius. Filozofiju je zavrio u Fldvaru, teologiju u Baji. Ve od prve godine filozifije on je vice-organista i organista. Sveane zavjete poloio je 3. veljae (na Blaevo) 1890. Reen je za sveenika 21. lipnja 1892. Dok Matkovieva mlada misa u kronici nije ni spomenuta, imievu je gvardijan Adjut Spaek zabiljeio: Na Petrovo 1892. prikazao je svemoguem Bogu prvu rtvu svete Mise lan (alumnus) nae kapistranske provincije i roeni Cernianin pater Emil imi. Mlada je misa proslavljena na troak samostana (II, 204). Prvo mjesto bilo mu je u Brodu gdje je prve godine orgulja i protokolista, druge ve i vikar, diskret uz drugo, treu godinu ve je u Naicama vikar i orgulja, etvrtu jo i kapelan i kateheta na kolama u Naicama i u Motiini, petu dolazi iz Naica u Cernik 9. kolovoza 1897. za kapelana, katehetu i orguljaa. Pod irilometodskom upravom postaje 1900. uz drugo i vikar u Cerniku. Godine 1904. nalazi se u Vukovaru. Inae se u cernikoj kronici ee spominje, najvie kao vikar sve do 1915. kad je premjeten i 9. rujna otputovao u akovec. Umro je kao predstojnik samostana u Klotru Ivaniu 29. oujka 1927. s navrenih 58 godina ivota i 41 redovnitva. Franjevci umrli u Cerniku izmeu 1807. i 1955. godine 1807. 3. svibnja: urkovi pater Jakob, apoplexia tactus, 53 g. 9. svibnja: Jurkovi pater Jakob a Cernik, apoplexia tactus, 53 godine (opisan meu franjevcima Cernianima 18. st.). 1812. 18. veljae: Vitkovl pater Bono a Svi Sveti (Sesvete), 58 godina, 1812. 16. ili 17. listopada: Kati Pater Mihajlo, opisan meu cernikim gvardijanima. 1814. 6. svibnja: ivanovi pater Ivan, Dalmatinac, lan provincije Presvetog Otkupitelja, 36 godina, neko gvardijan samostana svete Marije u Sinju, pobjegao od Francuza koji su ga osudili na smrt. 1817. 16. prosinca: Tomaini brat Kapistran a unti, 73 godine, 50 godina redovnitva. 1818. 11. studenoga: Gruii pater Ivan a Brod, islueni propovjednik, aktivni konzultor provincije, 68 godina, 48 redovnitva. 1819. 17. oujka: Kuharovi (Kuliarovi) brat Andrija. 1823. 11. travnja: Platzregen zavjetovani brat Vinko. 1828. 1. rujna: Kolar pater Emerik a Mohacs, 77 godina, 59 red. 1828. 15. prosinca: Rzebaum pater Prokopije. 1830. 24. sijenja: Paka pater Luka. 1830. 16. svibnja: Silaba brat Juniper, kuhar. 1830. 26. rujna: Matkovi pater Remigije, opisan meu franjevcima Cernianima roenim u 18. stoljeu.

278

1833. 1. oujka: Sutinger (poeki nekrolog Suntiger) brat Romuald. 1833. 22. (poeki: 23.) svibnja: Popp pater Siksto. 1834. 27. veljae: Kovaevi pater Hugo, lan cernike samostanske zajednice, umro u Slobodnici. 1839. 2. studenoga: Kerkvari (Poeki: Kervari) pater Aleksandar ab Osijek, vikar, 44 godine. 1841. 12. (poeki: 13.) svibnja: Remitska pater Franjo a Plzenj, 47 godina. 1846. 21. travnja: Metz pater Venancije a Vysoke Mysto, eka, 63 godine, 43 redovnitva. 1847. 31. oujka: Feldhofer brat Mauricije a Brixen, vrtlar i kuhar, 46 godina, 23 redovnitva. 1847. 7. travnja: Khnel brat Egidije a Zdar, eka, kroja, 46 godina, 18 redovnitva. 1847. 25. rujna (27. rujna 1849. prema poekom): Szllszy brat Benedikto, a Zala Egerzeg. 1856. 13. srpnja: Radovi brat Stjepan a Mohacs, sakristan i orgulja, 47 godina, 28 redovnitva. 1858. 13. oujka: Terzi pater Luka a Poega, 55 godina, 37 red. 1863. 8. travnja: Vrai pater Ilija ab Ilok, bio je tajnik, konzultor i definitor provincije, apoplexia tactus, opisan meu cernikim gvardijanima. 1871. 12. travnja: uri pater Martin a Vrbova, lan poeke samostanske zajednice, opisan meu cernikim gvardijanima, spomenik na grobu do danas sauvan. 1871. 23. svibnja: Rastovi pater Andrija a Szent Endre, islueni profesor, 78 godina, 50 redovnitva. Nadgrobni spomenik sauvan do danas pokraj spomenika patra Martina uria. 1872. 24. prosinca: Matheka brat Emeran a Prambachkirchen, Ober-Oesterreich, kuhar, 49 godina, 23 redovnitva. 1873.. 5. sijenja: tefi pater Bla a Vinkovci, 51 g., 33 red. 1874. prema kronici: 10. rujna, prema nekrologu: 8. listopada: Grgi pater Aurelijan a agovina, opisan meu franjevcima roenim u cernikoj upi. 1878. 10. lipnja: Templer pater Eustahije a Topolja, umro kao gvardijan i upravitelj upe u Cerniku. 1879. 11 svibnja: Smoljanovi pater Petar Alkantarski (Ivan Krstitelj) a Pleternica, dvostruki jubilarac, 83 godine, 63 redovnitva (opisan meu cernikim gvardijanima). 1879. 3. srpanj: Budimac pater Gabrijel (Josip) a Baja, 72 godine, 53 redovnitva. Veinu sveenikih godina proveo u Cerniku. 1883. 3. travnja: Rodi pater Rafael (Ilija) a Nurkovac, 74, 53. 1885. 13. prosinca: Benii pater Ernest a Vukovar (opisan meu cernikim gvardijanima). 1913. 12. rujna: Jerkovi brat Arkadija (Mihajlo) a Ramljane, sakristan, 67 godina, 40 redovnitva. 1919. 11. veljae: Hauman brat Rogerije a Budapest, naen u sobi uguen dimom i plinom od zapaljenih krpa, 66 ,45. 1942. 5. oujka: ot pater Marko Krizin, doktor oba prava, 54 , 26. 1948. 9. rujna: urina pater Franjo Solan a Lipnica, dobar propovjednik i puki misionar, 71 godinu, 53. red., 47 sveenik. 1951. 26. prosinca: Glaar brat Jakob a Trsat, 81, 55. 1955. 2. prosinca: Kramari brat Kajo, a Bednja, kroja, sakristan, uzoran redovnik, 72 godine, 43 godine redovnitva.

279

ZAKLJUNA RIJE Dobri poznavaoci nae franjevake povijesti nai e u ovoj knjiici mnogo toga to oni ve odavno znadu. Da sam za njih pisao, imala bi ova knjiica daleko manje stranica. Njih zanima samo ono to jo nije nigdje objavljeno, a vrijedno je da se objavi kao novi prilog naoj domaoj franjevakoj povijesti. U tom sluaju naslov bi ove knjiice morao biti: Neto iz cernike franjevake kronike, neto iz cernikog franjevakog arhiva. Trebalo bi znati nainiti dobar izbor. Trebalo bi taj izbor vrijednoga nadopuniti graom iz kronika i arhiva mnogih drugih samostana koji su nekad s cernikim samostanom bili jedna franjevaka provincija. Vjerojatno bi se jo dosta toga nalo i u biskupijskim arhivima i barem na prvim stranicama Spomenica i matica mnogih upa u Slavoniji i Ugarskoj. Nailo bi se na podatke koji se tiu kojeg cernikog franjevca. Meutim ja te podatke nisam pokupio. Da sam obilazio samostane, upe, arhive, morao bih esto prekidati svoje redovite sveenike dunosti. Zato nee biti nikakvo udo, ako historiari-strunjaci u ovoj knjiici ne nau mnogo zadovoljstva. Ovdje sam iz cernike kronike i arhiva iznosio samo ono to je izravno franjevako. Ostalo bi trebalo biti objavljeno u knjizi pod naslovom: Povijest Cernika. Ova je knjiica napisana u prvom redu za vjernike koje zanima povijest cernikih fra njevaca. Malo tko je od njih bio u mogunosti da si nabavi ili da proita dosad izdana djela iz nae franjevake povijesti. Zato njima nije dosta napisati: u Kobau, u Dvoriu bio je franjevaki samostan od... do... Treba znati to je bosanske franjevce dovelo u Slavoniju i zato su oni bili potrebni Slavoniji prije njezina pada pod Turke. Nije dosta rei kratko: Kad su Turci osvojili Slavoniju u 16. stoljeu bosanski su fra njevci krstarei po Slavoniji traili vjernike i vodili brigu za njih. Treba navesti koliko je poznato, ta su sve podnosili, ta su sve poduzimali da njihova briga za due obuhvati sve vjernike. Nije dosta napisati: U 17. stoljeu spominju se ti i ti cerniki upnici. Svakoga vie zanima u kakvim su prilikama onda ivjeli i djelovali svi slavonski pa i cerniki franjevci, kakve su progone morali izdrati i u kakvim su to borbama zajedno s drugim sudjelovali. Mnoge biljeke navedene iz kronike 18. i 19. stoljea mogu izgledati suvine, bezvrijedne, triave. .. Meni se ipak ini da i po njima imamo bolji uvid u stvarnost i ljudskost redovnikoga ivota. Isto to moe se rei i o osobnim podacima nekih franjevaca. Tu se vidi na to sve mora redovnik biti pripravan i ime se kadkad mora
280

baviti radi zajednice u kojoj ivi. Ako u ovoj knjiici ima mnogo toga to je javnosti ve poznato, tampano i objavljeno, to je zato da se u poznato uvede ono to nije poznato, da se ukae na prisutnost cernikih franjevaca u onome to se o franjevcima ve znade, da se ono to izlazi u javnost prvi put nae kao novoroene meu starijima u obitelji. Ne moe se govoriti o novoroenetu, a da se ne govori i o obitelji koja ga je dala. Ako ih ima koji obitelj dobro poznaju, samo dijete im je nepo z nato, neka znadu da ih ima mnogo vie koji tek ele saznati ono to oni znadu. Uostalom i cerniki franjevci ivjeli su za svoju provinciju. Cernik, 1. rujna 1979. Mladen Barbari o Cerniku Tamo doe god. 1891. Kao odliniku provincije i starijemu ovjeku bilo dano na volju, da si odabere eliju. On si odabra jednu s pogledom na samostanski vonjak i vinograd, odakle mu priticao ne samo svjei i okrepljujui zrak za zdravlje tjelesno, ve i vruci melema duevnoga. Ta u lijepoj tamonjoj prirodi gledao je on, iako u vrlo malom, djela ruku najsavrenijega bia i i Boga, u samoi i zabiti, punoj poezije, a naruenoj samo glasovima nedunih stvorenja, vidio je malu sliku raja. Jo kada je bio u Brodu, i kada je oko htjelo da zaplovi beskrajnom daljinom, traei Onoga u kome se jedinome ljudsko srce smiriti moe, rado je ono poinulo na plavoj Motajnici, lijepoj gori, to se nedaleko Broda iz Bosne rui u Savu. Pa gle i ovdje, u Cerniku, iako neto dalje, vidio je ovu lijepu planinu s prozora u hodniku samostana, po kojem je redovito u stalno vrijeme etao ili se molei, ili s kojim bratom razgovaraju. (Biografija o. Ive Rodia, str. 43 44). Vrlo sam rado boravio kao gvardijan 1903. u Cerniku, zdravom ugodnom mjestu, jer sam jo kao mladi misnik izlijetao u okolina sela, gdje je ivio toli prostoduni narod, da je svoje sveenike tovao kao via bia, nagovarajui ih sa oci. (Fragmenti iz autobiografije, str. 17). God. 1903. bio sam predstojnikom samostana u Cerniku, lijepom, ubavome, a meni osobito milom mjestu, jer sam tamo poeo djelovati u vinogradu Gospodnjem kao mladi sveenik te da je bilo na moju, radio bih ondje i do veeri ivota, a cernika bi trava bila zadnji pokrov na mom humku. (Fragmenti iz autobiografije).
281

DODATAK

DODATAK

OD GODINE 1900. DO GODINE 2011. FRANJEVCI IZ CERNIKA Fra Petronije Pajtler, sveenik, 23. travnja 1912. + Zagreb, 8. svibnja 1945. Fra Vitomir Alasi, asni brat, 11. rujna 1934. Fra Berislav uri, sveenik, 28. oujka 1940. + Varadin, 10. veljae 2008. Fra eljko Pauri, sveenik, 16. veljae 1947. Fra Inocent Miki, sveenik, 22. lipnja 1947. + Francuska, 12. svibnja 1978. Fra Ivan Miki, sveenik, 1. veljae 1949. + Naice, 19. veljae 2008. Fra Tomislav Vuk, sveenik, 13. listopada 1949. Fra Josip Poleto, sveenik, 25. listopada 1949. Fra Zdravko Lazi, sveenik, 23. sijenja 1966. Fra Vjekoslav Lazi, sveenik, 31. svibnja 1976. UMRLA BRAA U SAMOSTANU od 1955-2011. Fra Mamerto Margeti, asni brat, (21.08.1995.) Fra Hugo Zajec, sveenik (12.10.1997.) Fra Julije Janula, sveenik (15.03.1998.) GVARDIJANI I UPRAVITELJI UPE U CERNIKU NAKON 1900. GODINE Od 1900. do prosinca 1918. upravitelji samostana u Cerniku nose titulu predstojnici, a nakon 1918. su gvardijani. 1900. p. Solan Matkovi 1902. p. Mladen Barbari 1903. p. Antun Marinovi 1906. p. Adjut Spaek 1907. p. Makarije Krian 1918. p. Klement Veren (od 18. prosinca 1918. u cernikom samostanu su reformirani redovnici.)
282

1921. p. Jozo Tinodi 1922. p. Klarencije Klari 1927. p. Ignacije Ivak 1930. p. Anaklet Zadravec 1933. p. Eugen Kukina 1939. p. Danijel Novak (gvardijan je do veljae 1940. a p. Eugen Kukina upravlja upom) 1940. p. Eugen Kukina (od 9. veljae do 27. rujna 1940. vri dunost gvardijana i upnika) 1940. p. Fulgencije Pondeljak 1942. p. Eugen Kukina (20. travnja 1945. naputa Cernik, a u njegovoj odsutnosti do 20. rujna 1945. samostanom upravlja p. Mohor Horvat) 1945. p. Klarencije Klari 1951. p. Anzelmo Bani 1954. p. Tomislav Andraec 1960. p. Emil Crnkovi 1966. p. Bruno Breki 1972. p. Kruno Kanar (upraviteljem upe je ostao p. Bruno Breki) 1975. p. Trpimir Leko 1978. p. Emil Crnkovi 1981. p. Daroslav Miklaui 1984. p. Darko Kupres 1987. p. Vjenceslav Janji 1996. p. Franjo Tomaevi 2002. p. Josip Grubii 2008. p. Ante Perkovi SADANJI POSTAV SAMOSTANSKOG BRATSTVA Fra Ante Perkovi, gvardijan i upnik Fra Drago Radeli. vikar i upni vikar Fra Tomica Hruka, sakristan Fra Nenad Meter, upni vikar Fra Marino Kuzminski, ekonom i upni vikar
283

DODATAK

DODATAK

CRKVA SV. LEONARDA (LINARTE) Godine 1751. na mjestu drvene crkve Sv. Leonarda podie se nova zidana crkva koju narod zove Sv. Linarta. U spomen na prvo franjevako gnijezdo u cernikom kraju ova se crkva, premda izvan naselja, dobro odravala gotovo 200 godina. U njoj se odravaju slube Boje i hodoasti k udotvornom izvoru. 1952. g. crkva Sv. Leonarda potpuno je naputena, inventar je pohranjen u Franjevakom samostanu, a objekt, koji je postao opasan za vjernike, preputen je zubu vremena. 1952.-1990. g. jednom se godinje hodoastilo na Linartu, a povremeno su vjernici sa svojim patrima ureivali okoli i kod zdenca postavljali drveni kri. U proslavi 400-te i 200-te obljetnice 1911. franjevci su uredili crkvu. Ruevnoj i gotovo nestaloj crkvi pristupilo se temeljitoj obnovi 2000. godine pod vodstvom o. Franje Tomaevia, upnika i gvardi jana. Drevni oltar je popravio i uredio fra Jeremija Kolednjak. Na tornju je zvono koje zvoni na struju i dnevno zvoni na Pozdravljenje. Blagoslovio ju je mons. Antun kvorevi, biskup, 28.5.2001. godine. Okoli ureuju umirovljenici s podruja upe, a subotom kroz ljeto se slui sveta misa.

284

NOVICIJAT U CERNIKU Nakon osnutka nae Provincije sv. irila i Metoda, kua novicijata bila je na Trsatu, Vukovaru, Bau, Krapini te od 1954 1975. godine u Cerniku. Smjeten u zapadnom dijelu samostana, koji je prije nekoliko godina ureen za duhovne vjebe (dvokrevetne sobe sa sanitrarnim vorom.) Cernik je u svemu bio pogodno mjesto za ovu tako vanu godinu u formaciji mladog redovnika, u ostvarivanju njegova poziva. Prikladno za molitvu i rad, na to bi se trebali naviknuti oni koji ele moliti i raditi. U novicijat se redovno dolazilo poslije zavrenog drugog razreda klasike gimnazije, a neki i sa zavrenom srednjom kolom. Dok je novicijat bio u Cerniku Provincija je imala procvat i osulo du hov nih zvanja. Dugogodinji magister novaka bio je o. Stanko Bani (1954.-1964.), naslijedio ga je o. Tomislav Tomia (1965.-1969.), a njega o. Bernardin ulj (1970.-1973.). Zadnji u Cerniku bio je o. Slavko Bulaja (1974.-1975.), o. Nedjeljko Slikovi bio je pomonik u zadnjim godinama o. Stanku Baniu.

285

DODATAK

DODATAK

Novicijat je poeo sa sedam novaka i kulminirao je sa dvadeset dvojicom, da bi se sa etvoricom ugasio. 1954. 55. 1955. 56. 1956. 57. 1957. 58. 1958. 59. 1959. 60. 1960. 61. 1961. 62. 1962. 63. 1963. 64. 1964. 65. 7 novaka 10 12 15 12 17 13 11 17 19 22 1965. 66. 1966. 67. 1967. 68. 1968. 69. 1969. 70. 1970. 71. 1971. 72. 1972. 73. 1973. 74. 1974. 75. 19 19 15 16 10 17 19 7 5 4

SAMOSTAN I FRATRI U HRVATSKOM DOMOVINSKOM RATU Cernika upa pa i sam Cernik bio je na crti obrane od srpske agresije i shodno tomu imao je teke dane. Premda nije palo ni jedno selo (filijala) u ruke neprijatelja ipak su razorne granate unitile mnoge kue, crkve i nekoliko ljudi. Crkva je pogoena s nekoliko pogodaka, a samostan je dobio pogotke u kvadrat, u juni dio samostana i dvorine zgrade. Tom je prigodom ra njen gvardijan o. Vjenceslav Janji (30. prosinca 1991.), na sreu ne pogibeljno. Jo su ponegdje vidljivi tragovi ubojitih gelera. Pogoene su kapele u Cernikoj agovini i Giletincima.
286

BIBLIJSKO-ARHEOLOKA MUZEJSKA IZLOBA U FRANJEVAKOM SAMOSTANU CERNIK I OSTALO VRIJEDNO KULTURNO BLAGO Stalna Biblijsko-arheoloka muzejska izloba Hrvatske franje vake provincije Sv. irila i Metoda smjetena je i djeluje u okviru franjevakog samostana u Cerniku. Nastala je nastojanjem Cernianina dr. fra Tomislava Vuk, profesora na Fakultetu za biblijske znanosti i arheologiju u Jeruzalemu, koji je prikupio i znanstveno obradio izloke, priredio legende i fotografsku dokumentaciju te postavio izlobu. Izloba je slubeno otvorena 2005. godine. Posjet po dogovoru s osobljem samostana (tel. 035-369-043, faks 035-369-002; mail: fra.cernik@ofm.hr). Izloba ima opekulturni te religiozno-pedagoki karakter. Uz odgovarajue vodstvo primjerena je i kolskoj mladei, te se kao takva nalazi na slubenom itineraru kolskih ekskurzija. Posjeuje je godinje vie od stotinu kolskih i drugih grupa iz domovine i inozemstva, te mnogi zainteresirani pojedinci i manje skupine.

287

DODATAK

DODATAK

Posjet izlobi uvrten je i u nastavni program biblijskih predmeta na nekoliko hrvatskih teolokih fakulteta. Tako izloba slui rastu znanja i ope kulture, a svojim prikazom porijekla i razvoja monoteistikih religija idovstva, kranstva, posredno i islama doprinosi i razumijevanju i suivotu u kulturnoj i religioznoj raznolikosti. Ukoliko se radi o stalnom postavu, i to s toliko irokim i raznolikim sadrajem takvog usmjerenja, izloba je jedinstvena, ne samo u Hrvatskoj nego zapravo i u svjetskim razmje rima. Izloba je smjetena u dvije velike prostorije, od kojih prva ima povijesno-arheoloki karakter, te daje uvid u povijesni ivotni kontekst naroda i ljudi od kojih je ponikla Biblija kao djelo religiozne i lite rarne kulture. Djelomino daje uvid i u dananji izgled Svete zemlje, naroito etiriju glavnih novozavjetnih mjesta: Betlehema, Nazareta, Kafarnauma i Jeruzalema. Time ona moe posluiti i za adekvatnu pripravu putovanja i hodoaa onamo, odnosno za obnovu uspomena i produbljivanje steenih znanja i dojmova. Taj dio podijeljen je na tematske jedinice, s kronolokim slijedom izloaka, a sastoji se od autentinih predmeta sa ireg podruja drevnog Bliskog istoka, od paleolitika pa do ranog arapskog doba (8.-9. st. po Kr.), te opisnih tekstova i upotpunjujue fotografske dokumentacije.

288

U drugoj prostoriji prikazana je povijest prenoenja biblijskog teksta, od najstarijih rukopisa pa do najnovijih znanstvenih izdanja. To ukljuuje pretiske gotovo svih vanijih biblijskih kodeksa. Prvi dio odnosi se na biblijski tekst na originalnim jezicima hebrejskom, aramejskom i grkom i u starim prijevodima. Drugi dio slijedi povijest biblijskog teksta u hrvatskom narodu i jeziku, te time doprinosi poznavanju temelja hrvatske pismenosti i kulture. Obuhvaa faksimilna izdanja mnogih starih rukopisa, potom tiskanih izdanja (ukljuujui pretiske inkunabula) na glagoljici i zapadnoj irilici (bosanici). Sadri ogromnu veinu objavljenih hrvatskih lekcionara te sva relevantna i cjelovita izdanja Biblije, od najstarijih do najnovijih. Izloba se kontinuirano upotpunjava i razvija, posljednji vani dodaci uvrteni su u srpnju 2011. Upotpunjena je popratnom strunom knjinicom (oko 3000 naslova, u stalnom porastu), slikovnim arhivom (oko 7000 dijapozitiva te preko 100.000 digitalnih fotografija) te (zasad skromnom) multimedijalnom zbirkom. Uz franjevaki samostan (1728.-1784.) nalazi se i neoekivano lijepa barokna crkva (1736.-1745.), a samostan posjeduje i vrijednu knjinicu od oko 4000 svezaka, s dvije inkunabule, vie rijetkih knjiga iz 16.-18. st., te hrvatskih i slovenskih rijetkih knjiga objavljenih prije 1850. Posjeduje i zbirku umjetnina s 469 registarskih jedinica; ona ukljuuje barokna djela iz samostanskog inventara te zbirku suvremene umjetnosti (kataloki obraena, ali zasad smjetena u prikladno ureenom depou). Kod te zbirke radi se veinom o djelima regionalnih, ali i drugih umjetnika (sveukupno 221). Posebno su brojna djela Ferdinanda Kulmera (30, u raznim tehnikama), koje je on sam poklonio samostanu svog rodnog mjesta, kao i djela (skulpture i duborezi) uvaenog hrvatskog naivnog kipara Josipa Biania, koji je ivio i djelovao u Cerniku. U zbirku su ukljuene i 62 umjetnike slike iz donacije muzealca Antuna Bauera.
Cernik, 9. kolovoza 2011. prof. dr. Tomislav Vuk, OFM

289

DODATAK

DODATAK

KALVARIJA Premda je krovite samostana obnavljano 2002. godine, radi ratnih zbivanja uinjeno je to brzo, kako se tada moglo pa je bilo potrebno temeljitije saniranje krovita samostana pa i crkve nad svetitem. Sredstvima nadlenih ministarstava, Provincije i samostana ureeno je krovite cijelog junog i zapadnog krila samostana te krovite nad cijelim Svetitem. Ideja da se uz nae brdo postavi Krini put ili Kalvarija traje ve due vremena. Prole je godine Krini put otvoren, a ove, uz proslavu jubileja, definitivno dovren i ureen. Poetak je iz samostanskog dvorita, u cik-cak obliku niu se postaje do prvih hrastova gdje dominira veliki kri kao dvanaesta postaja i u silaznom dijelu zavrava sa Bojim grobom. Sama bi crkva trebala biti uskrsna postaja. Ovo je djelo uinjeno darovima vjernika i donatora za pojedinu postaju.

290

FILIJALE CERNIKE UPE Baindol Crkva u Baindolu je udaljena 6,4 km od cernikog samostana na cesti Cernik Poega. Nekada se zvao Stara Bukovica. Crkva je posveena sv. Mariji Magdaleni, a slavi se i sv. Bla. Na mjestu ve druge drvene kapele podignuta je 1846-1849. zidana. Obnavljana 1882. i 1902., a 1998. ureena je kakva je danas. Dimenzije: duina 16,90 m, irina 7,20 m, a visina 6,90 m. Banievac Crkva u Banievcu udaljena od cer nikog samostana 11,7 km. Podno Bijelog brijega desno uz cestu za Poegu. Spomi nje se kapela sv. Martina uz groblje ve 1730. Kapela je naputena zbog ruevnosti, a 1934. godine gradi se nova u sreditu sela na ast sv. Ivanu apostolu. Obnovljena je 1996. Unutarnje dimenzije: duina 12,50 m, irina 6,50 m, visina 7.50 m. Opatovac U selu se spominje kapela ve 1758. godine. Kapela sv. Roka nalazi se podno brijega tridesetak metara od ceste u sreditu sela a od cernikog samostana udaljena je 9 km. Podignuta 1897. godine. Posljednji puta obnovljena 1998. godine. Dimenzije: d. 13,65 m, . 6,05 m, v. 6,40 m.
291

DODATAK

DODATAK

Podvrko Staro povijesno mjesto, pod jednim od vrhova Psunja pa odatle i ime Podvrko. Godine 1403. ima kapelu sv. Jakova, a 1765. godine spominje se drvena kapela sv. imuna i Jude. Sadanja kapela izgraena je 1926. godine uz put blizu raskrija neto nie od stare drvene koja je sruena. Temeljito obnovljena 2008. godine. Udaljena je od cernikog samostana 13.1 km. Dimenzije: d 15,15 m, . 5,95 m, v. 5.45 m. Giletinci Staro mjesto naslonjeno za vjernike potrebe na kapelu sv. Leonarda koja im je blizu. Dananja kapela na mjestu stare koja je bila mala i zidana prijesnom ciglom uzidana je nova i vea 1967-71. godine. U domovinskom ratu pogoena je granatom i poslije popravljena. Temeljita obnova bila je 2009. godine Posveena je sv. Mateju apostolu. Udaljena je od cernikog samostana 3.6 km. Dimenzije: d. 10,30 m, . 5.,50 m, v. 5 m. Cernika agovina Staro mjesto. Gotovo iz 13. st. Na stare kapele sagraene 1873. sazidana je nova 1911. godine. Odravana je do Domovinskog rata u kojem je bila stradala i obnovljena 1995. godine. Posveena je kao i prijanje sv. Luki. Udaljena je od cernikog samostana 7.9 km. Dimenzije: d. 12,5 m, . 5,30 m, v. 6 m.
292

umetlica Selo na cesti Cernik-Strmac. Do Domovinskog rata preteno pravoslavni ivalj. Preprodajom i zamjenom kua sa Hrvatima iz BiH selo je postalo veinsko katoliko. Nema kapele nego se bogosluje vri u staroj koli u sreditu sela udaljenoj od cernikog samostana 4.6 km. Cernika Mala Nekada zasebno mjesto izmeu Cer nika i Gradike. Sada je spojeno na obje strane i dijelom pripada Cerniku, a dijelom Novoj Gradiki. U donjem dijelu ima kapelu sv. Vida, a u gornjem samo kri na raskriju.

293

DODATAK

DODATAK

POGOVOR U 2011. godini navrava se nekoliko velikih obljetnica znaajnih za Cernik, cernike franjevce i samostan, te crkvu sv. Leonarda, ili sv. Linarte kako ju nazivaju Cerniani. U Kronici Franjevakog samostana u Cerniku ljetopisac je zabiljeio: Dne 8. listopada 1911. blagoslov obnovljene kapele svetog Leonarda. Na uspomenu 400 godinjice opstanka, zatim na uspomenu 200 godinjice kako su franjevci preli u dananji svoj samostan, dao je upravitelj upe obnoviti i bojadisati kapelicu svetog Linarte Dakle 2011. godine je: 500 godina tovanja i crkve sv. Linarte i 100. obljetnica obnove i blagoslova iste crkve te 10. obljetnica zadnje cjelovite obnove, 300. obljetnica sadanjeg Franjevakog samostana u Cerniku. Prolo je 30 godina kako je tiskana knjiga o. Julija Janule Franjevci u Cerniku, te su sadanji cerniki franjevci, braa o. Julija, na elu s gvardijanom fra Antom Perkoviem odluili tiskati obnovljeno izdanje ove knjige, kako bi i dananje generacije vjernika i stanovnika cernike upe mogli upoznati svoje korijene i ivot franjevaca i vjernika na ovim prostorima kroz stoljea. O. Julije u pogovoru pie: Ova je knjiica napisana u prvom redu za vjernike koje zanima povijest cernikih franjevaca. Pa tako je i predajemo u vae ruke! U ovom izdanju ispravili smo stvarne pogrjeke koje su nastale kod tiskanja 1980. godine, a nismo dirali u autorski tekst, niti ispravljali na suvremeni hrvatski jezik, jer to onda vie ne bi bilo djelo o. Julija Janule. Ovdje stavljamo opasku za tekst na str. 93. 95. gdje u opisu drvene crkve vizitatora ure Dumbovia postoji stvarna pogrjeka kada pie da je crkva u obliku etverokuta sa svoja 4 tornja. Vjerojatno je dolo do zabune u prepisivanju, jer smatramo da se taj opis odnosi na dvorac koji ima etiri kule ili kako u izvjeu stoji tornja, a da je ili sam vizitator ili neki prepisiva pomijeao podatke pa je dolo do etverokutne crkve sa etiri tornja. Iz teksta na spomenutim stranicama vidi se da su ve prije i drugi autori prenosili takav opis, to znai da nije o. Julija kao autora i prevoditelja latinskog teksta.
294

Dodajemo ovdje neke mjere i novane vrijednosti koje se nalaze u tekstu, kako bi itateljima olakali razumijevanje proitanog teksta. Novac Forinta bio je prvenstveno do 1892. g. srebreni novac = 20 groa = 100 novia do 1780. g., a potom do 1876. g. 60 krajcara, te opet 100 novia. Gro do 1780.g. = 3 krajcara Marija = 17 krajcara Krajcar (x) (kriar) = 1,67 novia Kruna = novac koji je 1900. g. zamijenio forintu u odnosu 1 forinta = 2 krune. Filir (Heller) = sitan novac, 100 filira 1 kruna. Mjere za duinu i povrinu Hvat (fat) = 6 stopa = 1,9 m. etvorni hvat = 3,6 m Stopa (cipela) = 32 cm Geometrijska (etvorna) stopa = 1000 cm Jutro katastarsko = 1600 etv. hvata = 0,58 hektara Jutro (staro) slavonsko = 2000 etv. hvata Kosac (kosa) = 1200 etv. hvata Kopa (motika) = 275 etv. hvata Mjere za teinu, prostor i tekuine Akov = 56 l. Osmak = 7,75 l. Pinta = 0,47 l Oka = 1,41 l ili 1,54 kg Centa = 100 funti = 56 kg Funta (libra) = 0,56 kg

Mato Batorovi, Ilok

295

DODATAK

DODATAK

POVJESNIAR CERNIKA o. JULIJE JANULA (1913. + 1998.) Otac Julije roen je u Markovcu Naikom 1. listopada 1913. godine od oca Ivana i majke Ane r. Dubovicki. Na krtenju dobiva ime Antun. Osnovnu kolu pohaao je u Naicama i Markovcu, etiri nia razreda gimnazije u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, a ostala etiri razreda zavrio je u Franjevakoj gimnaziji u Varadinu. U novicijatu je bio na Trsatu od 29. kolovoza 1929. do 6. rujna 1930. godine, kada je poloio prve zavjete. Bogoslovni fakultet pohaao je i zavrio u Zagrebu od 1933. do 1938. godine. Za sveenika je zareen 1. kolovoza 1937. godine u Varadinu. Na jednom mjestu o. Julije biljei: meni je prije viih redova savjetovano da prijeem u brau laike. Od reenja do dolaska u Cernik o. Julije je slubovao u akovcu, Virovitici, Koprivnici i Klotru Ivaniu. U svojem ivotopisu iz 1942. godine o. Julije biljei Dne 24. IV. 1939. nastupio sam dunost duhovnog pomonika i vjerouitelja na seoskim osnovnim kolama upe Cernik, a dne 1. XI. 1941. premjeten sam odredbom pre. o. Provincijala na upu arengrad, da vrim iste dunosti. U Cermik se o. Julije vraa iz arengrada u kolovozu 1942. godine, gdje ostaje uz prekid 1969. do 1972. godine, kada je u Poegi, sve do smrti 15. oujka 1998. godine. O. Julije bio je zauzeti pastoralni djelatnik po velikoj cernikoj upi, a Tabulama rasporedu slubi stoji: Kapelan, kateheta, upski vjerouitelj, kroniar, duhovnik Katolike Akcije (1940.), magister brae (1948.), voditelj konferencija (1953.) redoviti ispovjednik novaka (1954.), i knjiniar (1958.). Godine 1969. Tabula o. Juliju biljei slube: kapelan i vjerouitelj, ispovjednik novaka i sestara, kroniar, knjiniar. O. Julije Janula bio je pravi narodni fratar, sve svoje pastoralne slube obavljao je pjeice. Prostranu cerniku upu proao je uzdu i poprijeko. Uvijek je rado sa svakime pripovijedao. Bio je mnogima vjerouitelj i ispovjednik. Uz svoj duobriniki rad o. Julije se bavio prouavanjem lokalne i slavonske, te franjevake prolosti. Vizitator o.
296

Gabrijel Jurii 9. srpnja 1981. godine meu ostalim je zapisao: ... Treba pohvaliti i rad o. J. Janule - njegove dvije knjige o Cerniku koje e za mnoge vjernike biti ugodno i korisno povijesno i religiozno tivo. Cernik mu se oduuje nazivajui jednu ulicu njegovim imenom.
Djela o. Julija Janule
1. Povijest Cernika. 1955. Strojopis ima 159 strana. 2. tetno ponavljanje jedne Waddingove i Hueberove pogreke u naim ematizmima i povijesnim radnjama. 1971. Strojopis ima 78 strana. 3. Franjevci u Cerniku. Slavonska Poega, 1980. 4. Povijest Cernika i cernika samostanska kronika. Slavonska Poega, 1980. 5. Cernik u staroj i novoj Jugoslaviji. 1984. Strojopis 495 strana. 6. Predturska povijest Naica. Zaviajni muzej, Naice, 1996. Suradnja u Obavijestima Hrvatske franjevake provincije sv. irila i Metoda, Zagreb: Pok. fra Kajus Kramari. 1956., br. 2. str. 17 18. Da plodovi naih pukih misija budu trajni... 1958., br. 12. str. 109 113. Za osloboenje od povjesniarskih greaka (o povijesnim netonostima u Waddingovim Analima.). 1974. br. 6. str. 319 321. Prvi pokuaj franjevaca da dou u Ugarsku. 1974. br. 7. str. 395 398. Blaeni fra Ivan de Plano Caprini, otac Ugarske franjevake provincije. 1974. br. 8. str. 463 467. Anno 1234: Provincijal franjevaca u Ugarskoj. 1975. br. 1. str. 31 34. Minister Fratrum Minorum Provinciae Strigoniensis. 1975. br. 3. 188 191. Da ivi spomen na dra Stjepana Doppelhamera! 1975. br. 3. str. 200 202. Anno 1239: Provincia Hungariae. 1975. br. 4. str. 237 239. (Anonimno) Tko je bio prvi provincijal Ugarske Provincije? 1975. br. 5. str. 282 285. Djelovanje ugarskih franjevaca meu Kumanima. 1976. br. 3. 189 194. Slava tebi, glasu Gospodnji. Marija, Split, II./1964. br. 6. str. 270 271. Batorovi, Mato, Janula, Julije. Banatska kuga 1736. - 1741. X. Nauni sastanak Naunog drutva za istoriju zdravstvene kulture Vojvodine, Zrenjanin, 1979. Marijanske crkve i tovanje Gospe u Slavoniji prije Turaka. Sudbina nepoznata.
Mato Batorovi, Ilok

297

DODATAK

DODATAK

STATISTIKA OBITELJI U UPI 2011.

upna kartoteka 2010/11. Mjesto ulica urieva Frankopanska Cernik Potona Poeka Svetog Roka kolska CERNIK UKUPNO Baindol Banievac Cernika agovina Giletinci Opatovac Podvrko umetlica Cernika Nova Gradika UPA UKUPNO Do 7 godina 7 - 15 15 - 21 21 - 30 30 - 50 50 - 65 65 - 80 iznad 80 Bez datuma roenja 178 333 276 410 863 687 550 198 146 Mala Poeka + Rikavica obitelji 58 138 40 163 84 10 493 121 61 107 78 106 83 59 38 20 26 1195 lanova 152 344 123 440 241 30 1330 388 227 339 258 360 301 187 97 55 92 3634 Broj obitelji 8 41 82 130 209 178 268 235 1243 3621 567 131 69 114 80 104 93 85 1603 379 222 311 266 331 292 217 Dravni popis 2011. kuanstva stanovnici

Broj lanova 8 7 6 5 4 3 2 1

298

SLIKE: Naslovna: Proelje crkve i dio samostana u Cerniku, Foto Verson, Nova Gradika 1979. etvrta strana korica: Kapela svetog Leonarda izvan Cernika (Foto Tonka, Zagreb 1923) Kapela svetog imuna i Jude u Podvrkom (Foto Tonka 1923), drvena, sama se sruila prvih godina iza drugog svjetskog rata. U tekstu: Kapela svetog Roka u Cerniku (Foto Tonka 1923), sagraena na mjestu gdje su 1730. jo bile vidljive ruevine nekog samostana i crkve, strana 21. Ivanagievi potpisi na dvjema njegovim knjigama, Foto Verson, Nova Gradika 1979, strana 106 i 107. Nekadanji oltar svetog Roka, sada oltar svetog Antuna u cernikoj crkvi, Foto Paulik, Nova Gradika, strana 138. Oltar svetog Franje, Foto Paulik, strana 140. Kapela Marije Magdalene u Baindolu, Foto Tonka 1923, str. 229. Kapele svetog Andrije u Dreniku i svetog Roka u Opatovcu, Foto Tonka 1923, strana 259. Slike u dodatku (str. 282-298): fra Ante Perkovi, fra Tomislav Vuk i samostanski arhiv.

299

SADRAJ  Strana Uvodna rije 5

ESNAESTO STOLJEE Franjevaki samostan u Kobau (1504 1532) Franjevaki samostan u Dvoriu (1507 1543) Godinji sajam u Cerniku na svetog Franju Bosanski franjevci bili su tu i pod turskom vladom Kako su bosanske franjevce u Slavoniji progonili kalvini Samostan u Velikoj Bosanski franjevci pojaavaju brigu za Slavoniju Sudjeluju u slavonskim ustancima protiv Turaka Novi progoni Nabona puka knjievnost Organizacija pastoralnog rada Kako je dolo do svae bosanskih franjevaca s ostalim sveenicima? Vizitatori koji su svau podjarivali Slijedi izravni napadaj na cernikog upnika Tko je cerniku lipu proglasio Kaotievom? ija je Slavonija? Slavonci za Benlia, protiv Maravia Zagrebaki biskup utoite Slavonaca Slavonski franjevci u otvorenoj pobuni Zagrebaki biskup jedini podrava slavonske franjevce Borbe biskupa Ogramia Slavonski franjevci izmeu dvije vatre Odluka je pala Cerniki upnici u 17. stoljeu Cernianin pater Mihajlo Klai U slobodi i nadi 7 7 17 18 22 28 31 33 37 39 40 40 41 43 45 48 56 59 60 64 65 67 71 75 76 83 85

SEDAMNAESTO STOLJEE 38

OSAMNAESTO STOLJEE 90 Graditelji prve drvene crkve svetog Petra 90 Dvanaest mravih godina (1711 1723) 96 300

Posljednji predstojnici cernike rezidencije 96 Paunovi pater Mihajlo (1723 1726) 96 Ivanagi Kutjevac pater Andrija (1726 1729) 105 Pripreme za gradnju samostana 110 Poinje gradnja samostana 112 Sokoli pater Nikola (1729 1730) 113 Iz Dumbovieva izvjetaja 114 O starim crkvama (De antiquis Ecclesiis) 116 Statistike upe (De populo) 118 Gvardijani prvih dvadeset godina (1730 1750) 119 Paunovi prvi gvardijan cernikog samostana (1730 1732) 119 Franko pater Franjo (1732 1734) 121 Simi pater Franjo (1734 1735) 121 Paunovi kustos provincije Bosne Srebrene (1732 1735) 122 Patai hvali franjevce 122 Patai franjevce napada 123 Dioba provincije 1735 126 Paunovi pater Mihajlo (1735 1738) 127 Kai pater Bartol (1738 1739) 129 Sankovi pater Stjepan (1739 1740) 129 Blaevi pater Pavao (1740 _ 1741) 130 Paunovi pater Mihajlo (1741 1743) 130 Kati pater Gapar (1743 1745) 131 liarev opis nove crkve u Cerniku 131 Veliki oltar 132 Sekuli pater Antun (1745 1747) 134 ilarev opis oltara Majke Boje, svetog Roka i propovjedaonice 135 Iz Dumbovieva izvjetaja 1746 137 Statistika cernike upe 1746 137 Paunovi pater Mihajlo (1747 1750) 139 etiri preostala oltara 139 Zavretak liarevog opisa i smrt Paunovia 142 Gradnja crkve svetog Leonarda 144 epevi pater Bernardin (1750 1751) 144 iljagi pater Mihajlo (1751 1752) 145 Benai pater Andrija (1752 1755) 145 Poetak gradnje istonog krila samostana 146 Markovii mjesto Petraa 147 301

Stopi pater Stjepan (1755 1756) 147 Benai pater Andrija (1756 1757) 147 Teko razoaranje slavonskih franjevaca 147 Samostanski kroniar prvi puta u Novoj Gradiki 148 Matijevi pater Jakob (1757 1760) 148 Kanonska vizitacija 1758 149 Martinkovi pater Franjo (1760 1763) 154 Kanonska vizitacija 1761 154 Mandiki pater Hijacint (1764) 155 Miloevi pater Marko (1764 1765) 157 Nova Gradika i Zapolje oduzeti franjevcima 157 Spomen oduzetih filijala u knjizi Primitaka 159 Alasi pater Jakob (1765 1766) 159 Junaevi pater Pavao (1766 1770) 160 Kanonska vizitacija 18. rujna 1769. 161 Zetovi pater Ivan (1770 1772) 163 Slunsky pater Benedikto (1772 1775) 163 Perianovi pater Lovro (1775 1776) 164 Curi pater Petar (1776 1778) 165 Posveta crkve 17. srpnja 1777. 165 Schuh pater Zaharija (1778 1780) 167 Iz izvjetaja kanonske vizitacije 1780. 168 Tadijanovi pater Marko (1780 1781) 168 Stojanovi pater Josip (1781 1782) 169 Hungar pater Silvester (1782 1783) 170 Mandiki pater Hijacint (1783 1788) 170 Hungar pater Silvester (1788 1789) 173 Kati pater Mihajlo (1789 1794) 175 Mandiki pater Hijacint (1794 1797) 177 Kati pater Mihjalo (1797 1800) 178 Biljeke o franjevakim kolama u Cerniku 180 Profesorij ili gramatika kola 181 Studium Philosophiae 184 Studij moralne teologije 185 Franjevci braa kirurzi 188 Braa koja su se istakla kao dobri majstori 190 Barokna umjetnost 18. stoljea u cernikom samostanu 191 Franjevci roeni u Cerniku ili u cernikoj upi 193 302

U 18. stoljeu umrli su u Cerniku franjevci... 201 Franjevaki samostan u Staroj Gradiki 209 Franjevci roeni u Staroj Gradiki 213 Franjevci umrli u Staroj Gradiki 215 OD GODINE 1800. DO 1918. 217 Ivi pater Vid (1800 1803) 218 Gakovi pater Dominik (1803 1804) 219 Kati pater Mihajlo (1804 1806) 219 Vari pater Toma (1806 1809) 220 Kati pater Mihajlo (1809 1810) 220 Sat na crkvenom tornju 1809. 220 Kulundi pater Adam (1810 1812) 221 Lievi pater Andrija (1812 1813) 222 Ori pater Stjepan (1813 1815) 222 Kulundi pater Adam (1815 1816) 222 Ninkovi pater Silvester (1816 1817) 223 Kulundi pater Adam (1817 1820) 223 Blaevi pater Anzelmo (1820 1821) 223 Lukaevi pater Bonaventura (1821 1823) 223 Ninkovi pater Silvester (1823 1832) 224 Novi vinograd 1829. 225 Strian pater Sigismund (1832 1835) 226 Smoljanovi pater Petar (1835 1842) 227 uri pater Martin (1842 1843) 228 Vrai pater Ilija (1843 1850) 228 Gradnja nove crkve u Baindolu 230 Markovii se povlae u Ugarsku 236 Gradnja novog pjevalita, uklonjena dva oltara 236 Uklonjen veliki oltar, sakristija i oratorij 236 Benii pater Ernest (1850 1851) 237 Haulik na svoj imendan u Cerniku 237 U Bosni se pjevaju hrvatske budnice 238 Kralj pater Teodor (1851 1852) 239 Klasanovi pater Marko (1852 1853) 240 Vrai pater Ilija (1853 1859) 240 Novi veliki oltar 1858. 242 303

Kerkvari pater Solan (1859 1866) 243 Smoljanovi pater Petar (1866 1877) 249 Templer pater Eustahije (1877 1878) 252 Vujevi pater Stjepan (1878 1885) 253 Spaek pater Adjut (1885 1900) 255 Matkovi pater Solan (1900 1902) 260 Barbaric pater Mladen (1902 1903) 262 Marinovi pater Antun (1903 1906) 265 Spaek pater Adjut (1906 1907) 267 Krian pater Makarije (1907 1918) 268 Crkva obojena 1908. 270 Nove orgulje 1909. 271 Crkva svetog Leonarda obojena 1911. 272 S velikog oltara skinuti kipovi madarskih kraljeva 1912. 273 etiri posljednja kapistranca roena u cernikoj upi 277 Franjevci umrli u Cerniku od 1807. do 1955. 278 Zakljuna rije 279 DODATAK OD GODINE 1900. DO 2011. 217 Franjevci iz Cernika 282 Umrla braa u samostanu od 1955-2011. 282 Gvardijani i upravitelji upe u Cerniku nakon 1900. godine 282 Sadanji postav samostanskog bratstva 283 Crkva sv. Leonarda (Linarte) 284 Novicijat u Cerniku 285 Samostan i fratri u Domovinskom ratu 286 Biblijsko-arheoloka muzejska izloba u Franjevakom samostanu Cernik i ostalo vrijedno kulturno blago 287 Kalvarija 290 Filijale cernike upe 291 Pogovor 294 Povjesniar Cernika o. Julije Janula (1913. + 1998.) 296 Statistika obitelji u upi 2011. 298 Slike 299 Sadraj 300 304