Rama

kroz povijest
Ramsko je podruje kotlinsko-kanjonski kraj, okruen sa
svih strana planinama: s istoka obroncima Ivana i Bitovnje,
sa sjevera Raduom, sa zapada Ljubuom i Vranom i s juga
vrsnicom.
Podrijetlo imena

Pojmom Rama oznaavani su od davnine rijeka i

podruje uz njezin tok. Rijeka Rama izvirala je kod sela
Varvare i ulijevala se u Neretvu kod Ustirame. Gradnjom
umjetnog jezera rijeka je potopljena i danas se Ramom
naziva kraj podijeljen na Gornju i Donju Ramu. U Gornju
Ramu spadaju upe it, Rumboci, Prozor i Uzdol, a u Donju
Graac i Doljani. Upravno-administrativno sredite ovoga
kraja jest Prozor, a Donja Rama jednim dijelom pripada
opini Jablanica.
O podrijetlu, znaenju i prvom spomenu imena Rama ne
moe se do danas gotovo nita sa sigurnou rei. Ovomu
ne pomae ni injenica to se isti pojam vie puta nalazi u
starozavjetnim biblijskim knjigama, kao i u hinduistikoj
literaturi.
Daleka povijest

Materijalni ostaci, pronaeni poetkom dvadesetog

stoljea, svjedoe o vrlo starom naselju na izvoru Rame, koje
je u arheologiji poznato kao Velika Gradina. Ovaj je lokalitet,
ini se, bio naseljen jo u mlaem kamenom dobu. Na
Ometalima je, prema miljenju arheologa, postojalo naselje
u bronanom razdoblju.

u
11

Po svemu sudei, predrimski stanovnici Rame bili su

ilirski Deretini. Iz rimskog razdoblja sauvani su ostaci vie
graevina koje su bile locirane oko Velike Gradine u Varvari.
Ovo se naselje nalazilo na raskriju vanih rimskih putova.
Jedan od njih iao je prema Duvnu i dalje prema Saloni,
drugi prema Blidinju, a trei dolinom Rame i Neretve prema
Konjicu. Jedna od graevina u Varvari bila je crkva bazilialnog oblika. Ona potjee iz kasnoantikog vremena (IV.-VI.
stoljee) i stoga predstavlja vaan spomenik iz starokranskog razdoblja. Naselje s crkvom bilo je identificirano
kao Bistue Vetus, i pretpostavljalo se da je u njemu stolovao
biskup. Od ove se pretpostavke, meutim, odustalo i danas
su strunjaci suglasni kako naselje s crkvom u Varvari ipak
nije bilo sjedite biskupa. Nesigurno je takoer je li Varara
dobila ime po sv. Barbari, koja je muena 306. godine i koja
se u kranskoj tradiciji tuje kao zatitnica rudara.

u
12

Dolaskom Slavena u 7. stoljeu i ruenjem crkve u Varvari

nastupa razdoblje o kojem nemamo vjerodostojnih
svjedoanstava. Kranska zajednica u Rami, meutim, i
dalje postoji, o emu svjedoi predaja i spomen drevne
crkve sv. Petra.
Samostan i crkva na itu, 1928.

Rama, 1928.
Srednjovjekovna upa

U razvijenom srednjem vijeku Rama se u povijesnim

izvorima spominje kao vana povijesno-zemljopisna cjelina.
Ljetopis Popa Dukljanina poznaje upu Ramu, koja je sastavni dio Primorja. Dubrovaki izvori svjedoe da je Prozor
bio grad s trgovitem. U 12. stoljeu Rama se nalazi u tituli
ugarsko-hrvatskih vladara. Stvarno znaenje naziva Rex
Ramae (kralj Rame) teko je odgonetnuti, ali je injenica da
je od ovoga vremena Rama dijelila sudbinu bosanske drave.
Prilike u Bosni u ovo vrijeme ovisile su o planovima Ugarske
i Bizanta, jer su obje ove drave svojatale Bosnu ili barem
neke njezine dijelove.
U 14. stoljeu Bosna ostvaruje visok stupanj samostalnosti. Tako ban Stjepan Kotromani 1345. sebe naziva
banus Bosne, necnon terrarum Usure, Salis, Dolmine,
Crayne, Rame Neki ramski velikai bili su vrlo ugledni na
banovu dvoru. U jednoj se povelji spominje knez Ostoja ot
Rame, koji se nalazio u banovnoj pratnji.
Sredite upe Rame u 14. i 15. stoljeu bio je Prozor. Ban
Tvrtko I. napisao je 13. kolovoza 1366. jednu povelju pod

u
13

naim gradom Prozorom, a Tvrtko II. je 1433. godine primio

u Prozoru poslanstvo iz Dubrovnika.
Franjevci u Rami

Padom Bosne pod Turke 1463. godine i Rama se nala u

posve novim politikim i vjerskim okolnostima. Jo prije
dolaska Turaka u Rami je postojao franjevaki samostan i
crkva sv. Petra i Pavla. Naime, na kaleu koji su Ramljaci
donijeli u Sinj 1687. stoji upisana 1402. godina, i ovaj podatak navodi na zakljuak da je ve tada u Rami postojao
franjevaki samostan. Brojni franjevaki izvori nedvojbeno
potvruju postojanje samostana u Rami koncem 15. stoljea.
Po svemu sudei, samostan je od poetka bio upravo na
itu, to dokazuju grobovi koji su u novije vrijeme pronaeni oko sadanje crkve i samostana. Ovo otkrie svjedoi i
to kako su se katolici nekada pokapali oko crkve.

u
14

Tijekom itavog vremena turske vladavine franjevci su

bili jedini duobrinici, ali i zatitnici katolikog puka. Samostanske kronike biljee brojna stradanja katolika i franjevaca.
Samostan i crkva u Rami zapaljeni su prvi put 1557. godine.
Tada su mueni i ubijeni franjevci koji su bili u samostanu,
o emu svjedoi i kasnije naeni nadgrobni natpis: Iam justificati in coelis, quamvis corpora eorum jacent in terris. (Iako
njihova tjelesa lee u zemlji, oni su kao pravednici na nebu).
Slinu je sudbinu ramski samostan doivio jo nekoliko puta:
1667., 1682.
Tragina selidba

Najtraginiji dogaaj za ramske katolike i franjevce zbio

se 1687. godine. Tada su ponovo spa-ljeni crkva i samostan,
a franjevci su s narodom pobjegli u Sinj. Ova je selidba bila
posljedica turskog zuluma, ali i mletake politike, jer je Venecija nastojala naseliti i osigurati granino podruje u
dalmatinskoj zagori. Franjevci su tada ponijeli u Sinj i
Gospinu sliku, koja se u Rami osobito tovala. Danas je ta

u
15

Karel Liebscher, Kua u Rami, 1896.

Gospa Ramska Majka

od Milosti bez nakita,
danas Gospa Sinjska

u
16

slika poznata kao Gospa Sinjska. Koliko je u to vrijeme bilo

katolika u Rami i koliko ih je otilo u cetinsku krajinu, teko
je i priblino odrediti. Oni koji su ostali trpjeli su nove
nevolje, krili su se po umama, ali su sauvali vjeru.
I u ovako tekim okolnostima ramski su se franjevci brinuli za odgoj vlastitog podmlatka. Izgleda da je 1626. godine
u samostanu postojala kola, a 1674. vie uilite i franjevaki novicijat.
Ustrajavanje u ostanku

Nakon preseljenja u Sinj, preostale ramske vjernike, koji

su se okupljali oko zgarita crkve i samostana, pastoriziraju
franjevci iz fojnikog samostana. Oni u poetku nisu imali
stalnog mjesta boravka u Rami, ve su povremeno obilazili
vjernike. Prema predaji koju je zabiljeio fra Jeronim Vladi,
fratri su se ipak uskoro nastanili u Rami, i to najprije u
Proslapu, a neko vrijeme i u Jakliima. Od 1773. godine vode
se upne matice redovito i temeljito. I one su izgorjele 1942.
godine kad su etnici spalili kuu na itu u koju su bile
sklonjene.

Unato tekim prilikama u vie navrata tijekom 18. i prve

polovice 19. stoljea Ramu posjeuju biskupi apostolski
vikari. Zabiljeen je pohod fra Marijana Bogdanovia 1768.
i fra Grge Ilijia 1797. godine. Prilikom pohoda biskupi su
slavili misu s narodom i redovito dijelili sakrament sv.
krizme. Vjernici su se najee okupljali na itu, na ruevinama crkve i samostana, ali su mise slavljene i po drugim
ramskim selima. Prema biljeci Jeronima Vladia, godine
1779., 26. rujna udijeljen je ramskoj crkvi, u mjestu it(ovo)
vjeiti potpuni oprost onima koji posjete ovu crkvu te se ispovijede i prieste. Od ramskih upnika iz ovoga vremena
u sjeanju su osobito ostali fra Ludovik Filipovi, fra Jako
Krianac, fra Marko Grabovac, fra Franjo Dobreti, fra Mijo
ui mlai, fra Bono Perii
Gradnja samostana i crkve na itu

U drugoj polovici 19. stoljea nastupaju ipak povoljnije

prilike za ramske katolike i franjevce. Fra Franjo Franjkovi
uspio je 1855. godine od bega Dugalia otkupiti bive
fratarsko zemljite na itu. Gradnju novog samostana na
starim temeljima zapoeo je fra Pavao Vujii. Ubrzo je
izgraena prostrana kua s dvanaest soba, kuhinjom i upnim uredom. Iznad ulaznih vrata sve donedavno stajao je
natpis: Na potenje Boie i korist redovnikah s pomoju puka
nainih O. P. fr. Pavo Vuii upnik. Godine Gospodinove
1857. Ovaj je samostan sluio svojoj svrsi do izgradnje novog
samostana tridesetih godina
dvadesetog stoljea, koji je danas preoblikovan u Kuu mira.
Stari samostan Ramljaci su
zvali stara kapela.
U ovo je vrijeme misa slavljena u kolibi od prua i
razmiljalo se, stoga, o gradnji
crkve. Broj se upljana poveavao i 1870. godine upa je

u
17

Samostan iz 1857.,
snimljen 1967.

u
18

imala oko 2700 dua. Tri godine trajalo je traenje dozvole

za gradnju. Na blagdan Sv. Ante 1873. godine poloen je
temeljni kamen, zaslugom ponajvie fra Ante Vladia. Gradnja je bila usporena, jer su uslijedili presudni politiki
dogaaji: Berlinski kongres dodijelio je Bosnu Austriji i njezina je vojska 4. listopada 1878. iz Duvna stigla u Ramu.

Samostan
na itu, 1967.

U sljedee dvije godine glavni su radovi bili okonani.

Nabavljena su i etiri zvona, a 1903. godine zavren je glavni
oltar u crkvi. Te godine, na Veliku Gospu, nadbiskup Stadler
sveano je posvetio novu crkvu. Kao uspomena na gradnju
i danas u itskoj crkvi stoji ploa na kojoj pie: Na slavu
Boju i potenje Bl. Dj. Marije s pomou Njeg. Velianstva cara
Franje Josipa I. i nastojanjem M. P. O. Ant. Vladia s pukom
sagradio O. Josip uri 1880.
Ramski su fratri 1913. godine odluili graditi novi samostan po nacrtu Franje Holza. Nastupaju, meutim, opet teka
vremena: 1914. godine izbija I. svjetski rat, javljaju se bolesti
kao to su panjolska groznica i pluna kuga. Unato ovomu, samostan je 1920. godine bio pod krovom. Sljedeih
desetak godina radovi su tekli sporo pa je samostan blagoslovljen i useljen 1930. godine.

u
19

Gradnja
samostana
na itu, 1918.

Ostaci zapaljene crkva i knjinice na itu, 13. srpnja 1943.

Stradanja u II. svjetskom ratu

u
20

Nova teka stradanja ramskih katolika i franjevaca uslijedit e u vrijeme ratnih, ali i poratnih godina. Ve tijekom
1941. kroz Ramu prolaze razliite vojske. Partizani su napali
Prozor i it 13. srpnja 1942. godine. Zapalili su tada crkvu
na itu, uz koju su izgorjele sakristija i knjinica s vrijednim crkvenim ruhom i bogatim knjinim blagom. Neto
kasnije izgorjele su i upne matice, koje su bile sklonjene u
jednoj kui na itu. Tom prigodom partizani su ubili
gvardijana fra Julijana Jurkovia. Nikada se nije saznalo za
njegov grob.
U samostanu je nakon ovoga dogaaja ostao kapelan fra
Viktor Slikovi. I njega su partizani ubrzo uhitili, ispitivali
i prisiljavali da dadne lane izjave. Ubijen je u Prozoru 16.
ili 29. rujna 1942. godine. Ista je sudbina zadesila i upnika
u Prozoru Petra Peria.
Najtea tragedija zadesit e, meutim, Ramu u jesen 1942.
godine. Poetkom listopada crnogorski su etnici preko
Sovia doli u Ramu. Nekoliko je ramskih sela zapaljeno, a

Drvena
bazilika
baraka

gotovo sve odrasle mukarce koji nisu uspjeli pobjei, etnici

su likvidirali. Prema popisima, oko tisuu Ramljaka stradalo
je tijekom II. svjetskog rata.
Ramski su franjevci, iako su bili lano optuivani, zatvarani i ranjavani, ostali sa svojim narodom. Sluili su ne
samo itsku nego i prozorsku i uzdolsku upu. Samostan je
bombardiran, ali nije pretrpio znatnijih oteenja.
U jesen 1943. godine fratri su odluili graditi crkvu.
Sljedee je godine napravljena drvena baraka koju su fratri
zvali bazilikom. Sruena je tek 1956. godine.
Poratno vrijeme

Dvadesetog lipnja 1956. godine poeli su radovi na obnovi izgorjele crkve na itu. Iste godine, 4. studenog, slavljena je misa u obnovljenoj crkvi. Tri godine kasnije crkva je
bila uglavnom dovrena. U ovo vrijeme u samostan su
ponovo dole sestre Hercegovake franjevake provincije.
Budui da su neki poslovi na crkvi bili nekvalitetno uraeni,
1965. godine pristupilo se uklanjanju nedostataka. Poviena
je srednja laa i izmijenjen krov, sanirani su temelji, izgraen
je novi kor i popravljen toranj. Od 1966. do 1970. godine
crkva je obogaena vrijednim umjetninama, od kojih je

u
21

Obnova crkve na itu, 1965.

u
22

najvanija freska Marija zatitnica ramskog puka, rad

akademskog slikara Josipa Biffela.
Ranih ezdesetih godina veliki broj Ramljaka otiao je na
rad u zapadnoeuropske zemlje. To je popravilo materijalnu
situaciju ramskih obitelji. Izgraene su nove obiteljske kue,
a domaini su svojim novanim prilozima sudjelovali u
obnovi i gradnji crkava.
Pogled na it, 16. kolovoz 1967.

Poruene kue prije potopa Rame, 16. kolovoz 1967.

Godine 1968. Ramu je zadesila nova nevolja. Tada je

dovrena izgradnja brane i akumulacijskog jezera, koje je
potopilo nekoliko sela i plodnu zemlju, a Ramljake prisililo
na iseljavanje. Najvie ih je odselilo u Zagreb i okolicu, u
Popovau, Pleternicu, Rovie, a nekoliko obitelji naselilo se
na sarajevskom Stupu. itska je upa brojano gotovo
prepolovljena. Svake godine u drugu nedjelju poslije Male
Gospe organizira se u Zagrebu susret iseljenih Ramljaka.
Najnovije doba

Uz redovite pastoralne poslove ramski su franjevci u

novije vrijeme dosta uinili na graditeljskom i kulturnom
planu. Na itu je izgraeno novo krilo samostana, a u
starom dijelu otvorena je Kua mira. U proirenom i preureenom samostanskom dvoritu postavljeno je nekoliko
izvrsnih umjetnikih ostvarenja: Ramski kri, Posljednja
veera, Ramska majka i Diva Graboveva. Na tristotu obljetnicu selidbe u Sinj, u rujnu 1987., na itu je odran povijesno-teoloki simpozij, a na Malu Gospu sveanu je misu s
mnotvom vjernika slavio zagrebaki nadbiskup kardinal
Franjo Kuhari. Tom prigodom Sinjani su donijeli Gospinu
sliku i nakon dva dana vratili je u Sinj. Poetkom lipnja 1991.

u
23

godine na itu je sveano proslavljena sedamstota obljetnica

dolaska franjevaca u Bosnu. Patron crkve i upe je Velika
Gospa, a svake se godine, uz velik broj hodoasnika, osobito
sveano slavi Mala Gospa.

u
24

Rat 1992.1995.

Rama je, kao i itava Bosna i Hercegovina, osjetila teke

posljedice posljednjeg rata. Najprije je zaprijetila opasnost
od srpske vojske, koja je u travnju 1992. godine okupirala
Kupres. Formirana je bojinica prema kuprekoj opini, na
kojoj je poginulo nekoliko ramskih mladia. Veina ramskog
puanstva izbjegla je tada u druge krajeve, ali su se uskoro
gotovo svi vratili. U kolovozu 1992. godine Srbi su s Kupresa
poeli granatirati Ramu, to je rezultiralo stradanjem
nekoliko civila, uglavnom u Prozoru.
U listopadu 1992. godine poinju hrvatsko-muslimanski
sukobi u Rami. Osim vojnika s obje strane, stradavaju i civili,
osobito na Uzdolu i u Doljanima u ljeto 1993. godine.
Ukupno su u zadnjem ratu poginula 163 hrvatska vojnika i
civila, ukljuujui i Doljane, koji pripadaju jablanikoj opini.

u
25

Nove upe

Unato tekim prilikama koje su bile posljedica samovolje

turskih inovnika, ramski su franjevci poetkom 19. stoljea
razmiljali o osnivanju novih upa. Broj se vjernika poveavao
i 1834. godine odlueno je da se osnuje upa u Donjoj Rami.
a) Graac

u
26

Dvije godine nakon ove odluke kupljeno je zemljite i

sagraena kua u Trijeanima (Triani), koji su najprije
imali status kapelanije, a 1860. godine proglaeni su upom.
Fra Bono Milii 1888. kupuje zemljite na Graacu, jer je
ovo selo bilo pogodnije za sredite upe. Gradnja kue i crkve
zapoela je 1892. godine za upnikovanja fra Andrije
Tomia. Crkva je dovrena i posveena 21. travnja 1901. godine. Gradnjom brane na Neretvi 1953. godine, Jablaniko
jezero potopilo je crkvu i kuu. Nova je kua dovrena 1957.,
a crkva 1959. godine. Sadanja upna kua na Graacu
izgraena je osamdesetih godina prolog stoljea. Crkva je
u novije vrijeme obogaena vrijednim umjetninama. Patron
upe je sv. Anto Padovanski.
Stara upna kua i kapela u Trianima
graena 1836. i nova crkva iz 1959. godine

Nova upna crkva u Doljanima iz 1973. i stara iz 1893.

b) Doljani

Novoj upi Graacu pripala su i sela Doljani i Sovii. Kako

su bila prilino udaljena od sredita upe, razmiljalo se o
osnivanju jo jedne upe. Otprije su ramski franjevci, prema
predaji, povremeno slavili misu kod Ilijine stijene na ulazu
u Doljane. Nova je upa osnovana 1882. godine. Uskoro je
izgraena upna kua, koja je jedno vrijeme sluila i kao
crkva. Godine 1893. zavrena je upna crkva i ona je postojala sve do 1973. godine, kada je izgraena nova. Toranj je
zavren 2002. godine. Stara upna kua postojala je sve do
1989. Ovoj upi pripada i lokalitet Kedara (turski: djevojka)
na Vranu, gdje se nalazi grob Dive Graboveve. Patron upe
je sv. Ilija prorok.
c) Uzdol

upa Uzdol osnovana je 1856. godine. Tri godine kasnije

izgraena je crkva, jedina u to vrijeme u ramskom kraju.

u
27

Nova upna crkva na Uzdolu iz 1985. i stara iz 1861.

u
28

Sadanja je izgraena 1985. Franjevci su predali ovu upu svjetovnim sveenicima 1907.
U upi, u selu Donja Vast, nalazi se grob fra
Stjepana Bariia, koji je stradao u II; svjetskom ratu. Patron upe je sv. Ivan Krstitelj.

Nova upna crkva u

Prozoru iz 1964.
i stara iz 1936.

d) Prozor

U ljeto 1906. od itske je upe odijeljen Prozor s okolnim

selima. Nova je upa povjerena svjetovnim sveenicima.
Sadanja je crkva dovrena 1964. godine, a upna kua osamdesetih godina prolog stoljea. upa je posveena Presvetom Srcu Isusovu.
e) Rumboci

Umjetno jezero bilo je i najvaniji uzrok osnivanju jo

jedne upe. O ovomu se 1968. godine razgovaralo s vrhbosanskim nadbiskupom. Ugovorom izmeu Ordinarijata i
Provincijalata od 15. oujka 1971. godine upa je povjerena
franjevcima, a novi je upnik preuzeo upu 6. svibnja iste godine. Gradnja nove upne kue i crkve zapoela je u
listopadu 1972. godine. Temelji crkve blagoslovljeni su u srpnju sljedee godine. Od umjetnina u crkvi osobito se istie
veliki vitraj na junoj plohi, rad Draena Trogrlia. Patron
upe je sv. Franjo Asiki.

u
29

upna crkva u Rumbocima

u
30

u
31

u
32

Karel Liebscher, Izvor Krupia, 1895.