Dr. Mons. Ivan Šarić Putopis Po Vrhbosanskoj Nadbiskupiji

IVANA ŠARIĆA
SLAVLJE SV. KRIZME
od 1935. do 1939. godine prema putopisnim bilješkama nadbiskupa dr.

u Vrhbosanskoj nadbiskupiji
od 1935. do 1939. godine
prema putopisnim bilješkama
nadbiskupa dr. IVANA ŠARIĆA
SLAVLJE SV. KRIZME

20,00 KM
ISBN 978-9958-659-00-0
CIJENA:
9789958659000
SLAVLJE SV. KRIZME
nadbiskupa dr. Ivana Šarića
Predgovor
Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski
Nak ladnik
Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije, Sarajevo
Glavni urednik
Franjo Marić
Digita lizacija teksta Ivan Marić

Grafičko-likovni urednik Marijan Osman
Slog i prijelom Krešo Turčinović
Grafička priprema Krešo Turčinović
Nak lada 400 primjeraka
Tisak Ekološki glasnik d. o. o., Donja Lomnica kraj Zagreba
ISBN 978-9958-659-00-0
Tiskano u Hr vat skoj (studeni 2010.) Printed in Croatia (Novembre 2010)

SLAVLJE SV. KRIZME
SARAJEVO, 2010.
Svaki je dan donio ponešto,
što mi je više upalo u oči.
Kad bi se sve opsivalo,
izašla bi čitava knjiga
(dr. Ivan Šarić, Apostolski pohod
po brdskim župama oko Jajca i Travnika)
Hodim istim stopama
O ve godine 16. srpnja smo obilježili 50. godišnjicu smrti nadbiskupa i me-
tropolite vrhbosanskog mons. dr. Ivana Ev. Šarića. Povodom toga smo
ot vorili stalnu izložbu njegovih djela u Vrhbosanskog Bogosloviji, te tiskali
Bibliografi ju. Sada objavljujemo ovu knjigu Slavlje sv. Krizme u Vrhbosanskoj
nadbiskupiji od 1935. do 1939. godine prema putopisnim bilješkama. I ovo je
prilog spomenu pedesete godišnjice njegove smrti.
Još više od spomena, ovim želimo uprisutniti prošlost u sadašnjost, te pra-
viti usporedbe s današnjicom koju proživljavamo. Upravo ovim župama sam u
ratu i poraću hodio i stvarnost proživljavao. Ostavljam čitatelju da sam uspore-
đuje životnu stvarnost. Čitajući ove redke, koji put zažalim što nemam ovako
tečno pero da i sam toliko toga doživljenoga i proživljenog ne stavih na papir
za buduća pokoljenja. Posebno je to danas važno, kada se olako prošlost zabo-
ravlja, jer smo sadašnjošću zatrpani, a još manje sposobni sve premišljati od
silnih najezda infromacija.
Zato zahvaljujem našem dragom profesoru Franji Mariću i drugima koji
su pomogli iskupiti ove zapise i pripraviti za tisak. Želim da se ponovnim iz-
čitavanjem o našoj prošlosti nadahnemo kako živjeti sadašnjost, hrabro i puni
pouzdanja. Valja nam ponovo u javni život vratiti radost vjere, bez obzira kakva
su »vremena«. Valja nam proživljavati brižnu ruku dobrog Boga koja bdije nad
nama i milost daje dok mi hodimo naprijed.
I danas ove iste župe i dekanati postoje, ali u drugačijoj stvarnosti. Još je
bolnije da su mnogi odgorili srcem od svoga kraja i svoga zavičaja. Mnogi ga
žele napustiti, jer misle da su ovo najteža vremena. Zaboravljamo da su vreme-
na naša. Ne smijemo olako prezreti onu ljubav kojom su naši preci tu »zemljicu
Bosnu« voljeli, na njoj se borili i za nju se žrtvovali. Njihovi zemni ostaci koji
7
Putopisne bilješke nadbiskupa dr. Ivana Šarića
čekaju u toj zemlji uskrsnuće mrtvih, zavjet su naš: tu vjeru čuvati, živjeti i bu-
dućim pokoljenjima namrijeti.
Dok hodim istim stopama, ali ne više na konju nego novim putovima i mo-
dernim sredstvima, surećem nove ljude i nove običaje. Još tužnije što na mno-
gim mjestima ne mogu govoriti o brojnim vjernicima kako što stoji u ovim
zapisima. Zla kob nas je rastjerala, a još tužnija otuđenost udaljila te su ostala
pusta zgarišta i ruševine sve češće jako zarasle, te stravično plaču za onima
koji su tu živjeli i otišli, te ostaviše tako tu dragu grudu zaraslu i podivljalu.
Tako često surećem samo starce i starice, koji često kroz prozor »bulje«,
sve neće li koje dijete svratiti, ne zaboravljajući da im tu još živi otac ili mati,
djed ili baka. Skupljaju male drage stvari, sve u nadi doći će oni bar ovog ljeta
ili ovog Božića. Nekada gdje su stazama vrlila djeca i radosna cika njihovog
hoda u školu, sada su »zarasli puti«, tek spomen je tu da su bili.
Ne dam se zarobiti tom mučnom slutnjom. Budim nadu u srcima ljudi, ali
i ljubav prema svome rodu i narodu, svojoj grudi i Domovini. Ne znam ovako
tečno pisati kao moj predšasnik koji sve ljepote duše naroda i drage zemlje, te
divnih običaja opisa, neka se zapamti. Ali dižem glas da probudim sjećanje i
pamćenje, a još više svijest svoga korjena na kojem smo nik li i stasali. Budim
odgovornost prema baštini koju su nam ostavili naši predci, da je znamo voliti
i za nju se žrtvovati.
Neka i ova knjiga bude glas koji će doprijeti do onih koji još nisu zabora-
vili svoga kraja i svoga zavičaja. Neka ih veže u sjećanju te prenesu na buduća
pokoljenja kako bi oni znali iz čega su iznik li. Pa gdje god bili da se ne stide
svoga korjena. Neka ne izdaju vrijednosti svete vjere baštinjene od naših pre-
daka, a koja obvezuje i buduća pokoljenja.
Uz zahvalu na prik lupljenim zapisima i objavljenim u naše vrijeme, želim
da ujedno ovi zapisi budu izazov mnogima te ponovo posegnu upoznati svoju
prošlost i svoj kraj. Tko poznaje svoju prošlost, znade živjeti sadašnjost i tako
osigurava stvarnu budućnost.
Na sve čitatelje ove knjige zazivam Božji blagoslov!
Sarajevo, Uzvišenje sv. Križa 2010.
Vinko kardinal Puljić

nadbiskup metropolit
8
Izvori
JEDNA krizma vrhbosanska. Pretiskano iz »Katoličkog Tjednika« 1935.

[župe: Bijeljina, Brčko, Ulice, Poljaci, Boće, Zovik, Dubrave, Špionica,
Gradačac, Tremošnica, Modriča, Odžak, Svilaj, Dubica, Bosanski Šamac,
Tišina, Domaljevac, Tolisa, Oštra Luka i Vidovice]
JEDAN apostolski put. Pretisak iz »Katoličkog Tjednika« 1936.
[župe: Rastičevo, Suho Polje, Otinovci, Bugojno, Golo Brdo, Skopaljska
Gračanica, Bistrica i Gornji Vakuf]
SLAVLJE sv. Krizme u dekaniji Kreševskoj i Žepačkoj.
Pretiskano iz »Katoličkog Tjednika« 1937.
[župe: Stup, Banbrdo, Kiseljak, Kreševo, Deževice, Fojnica, Gromiljak,
Brestovsko, Busovača, Žepče, Osova, Novi Šeher, Radunice i Zavidovići]
APOSTOLSKI pohod po brdskim župama oko Jajca i Travnika.
Pretiskano iz »Katoličkog Tjednika« 1938.
[župe: Podmilačje, Dobretići, Korićani, Potkraj, Ovčarevo, Pećine, Travnik,
Dolac, Rankovići, Rastovo, Bučići, Guča Gora, Brajkovići i Vitez]
ŠIROM Ramske i Usorske dekanije. Pretiskano iz »Katoličkog Tjednika« 1939.
[župe: Ostrožac, Podhum, Solakova Kula, Uzdol, Prozor, Rama-Šćit,
Gračac, Doljani, Doboj, Sivša, Žabljak, Bežlja, Teslić i Komušina]
1. »S ovogodišnje krizme Vrhbosanske«, Katolički Tjednik, br. 32, Sarajevo,

nedjelja 11. kolovoz 1935., godina X (XIV.)., str. 6.; br. 37, nedjelja 15. rujan
1935., str. 2-3 (podlistak); br. 38, nedjelja 22. rujan 1935., str. 2-3.
2. »Ovogodišnja Vrhbosanska Krizma u bugojanskoj dekaniji«, Katolički
Tjednik, br. 39, Sarajevo, nedjelja 27. rujan 1936., god. XII. (XV.), str. 2-3
(podlistak); br. 40, nedjelja 4. listopada 1936., str. 2-3; br. 41, nedjelja 11.
listopad 1936., str. 2-3; br. 42, nedjelja 18. listopad 1936., str. 2-3.
9
3. »Slavlje svete krizme u dekaniji Kreševskoj i Žepačkoj«, Katolički Tjednik,

br. 31, Sarajevo, nedjelja 1. kolovoza 1937., god. XIII (XVI.), str. 3 (podli-
stak); br. 32, nedjelja 8. kolovoza 1937., str. 3; br. 33, nedjelja 15. kolovoza
1937., str. 3; br. 34, nedjelja 22. kolovoza 1937., str. 3; br. 35, nedjelja 29.
kolovoza 1937., str. 2-3; br. 36, nedjelja 5. rujna 1937., str. 2-3; br. 37, ne-
djelja 12. rujna 1937., str. 2-3; br. 38, nedjelja 19. rujna 1937., str. 2; br. 39,
nedjelja 26. rujna 1937., str. 2-3; br. 40, nedjelja 3. listopada 1937., str. 2-3;
br. 41, nedjelja 10. listopada 1937., str. 2-3.
4. »Apostolski pohod po brdskim župama oko Jajca i Travnika«, Katolički
Tjednik, br. 36, Sarajevo, nedjelja 4. rujna 1938., god. XIV (XVII.), str.
2-3 (podlistak); br. 37, nedjelja 11. rujna 1938., str. 2-3; br. 38, nedjelja 18.
rujna 1938., str. 2-3; br. 39, nedjelja 25. rujna 1938., str. 2-3; br. 40, nedje-
lja 2. listopada 1938., str. 2-3; br. 41, nedjelja 9. listopada 1938., str. 2-3;
br. 42, nedjelja 16. listopada 1938., str. 2-3; br. 43, nedjelja 23. listopada
1938., str. 2-3; br. 44, nedjelja 30. listopada 1938., str. 2-3
5. »Širom Ramske i Usorske dekanije«, Katolički Tjednik, br. 34, Sarajevo,
nedjelja 20. kolovoza 1939., god. XV (XVIII.), str. 2-3 (podlistak); br. 35,
nedjelja 27. kolovoza 1939., str. 2-3; br. 36, nedjelja 3. rujna 1939., str. 2-3;
br. 37, nedjelja 10. rujna 1939., str. 2-3; br. 38, nedjelja 17. rujna 1939., str.
2-3; br. 39, nedjelja 24. rujna 1939., str. 2-3; br. 40, nedjelja 1. listopada
1939., str. 2-3; br. 41, nedjelja 8. listopada 1939., str. 2-3; br. 42, nedjelja
15. listopada 1939., str. 2-3; br. 43, nedjelja 22. listopada 1939., str. 2-3;
br. 44, nedjelja 29. listopada 1939., str. 2-3; br. 45, nedjelja 5. studenoga
1939., str. 2-3; br. 46, nedjelja 12. studenoga 1939., str. 2.
6. Širom Ramske i Usorske dekanije
(Katolički Svijet, VIII. /1939./, 9, 196-202)
(Katolički Svijet, VIII. /1939./, 10, 220-226)
(Katolički Svijet, VIII. /1939./, 11, 250-251, 254-256)
NA POMENA:
Knjiga je ilustrirana preuzetim fotogra fijama iz Katoličkoga Svijeta
i fotogra fijama iz privatne arhive glavnoga urednika Franje Marića.
10
JEDNA krizma vrhbosanska. Pretiskano iz »Katoličkog Tjednika« 1935.,
38. svezak, Vrhbosanske Savremene Knjižice, Sarajevo: Akademĳa
»Regina Apostolorum«, 1935. Tisak »Nova tiskara« Vrček i dr. Sarajevo.
[župe: Bĳeljina, Brčko, Gorice Ulice, Poljaci, Boće, Zovik, Dubrave, Špionica,
Gradačac, Tremošnica, Modriča, Pećnik Odžak, Potočani, Svilaj, Dubica,
Bosanski Šamac, Tišina, Domaljevac, Tolisa, Oštra Luka i Vidovice]
Jedna krizma vrhbosanska
U rednik »Katoličkog Tjednika« posjetio je preuzvišenog g. Nadbiskupa

Vrhbosanskog i zamolio ga, da mu ukratko napiše svoje dojmove sa ovogo-
dišnje Krizme Vrhbosanske. Nadbiskup se je odazvao i u tri broja »Katoličkog
Tjednika« (br. 32., 37. i 38.) napisao nam ove dopise:
1.
Ovogodišnju, to jest u g. 1935., Krizmu i kanonsku vizitaciju razdijelio
sam u dva dijela. Hvala Bogu, pr vi je dio ispao sa najboljim uspjehom. U svih
11 posavskih župa, što ih pohodili, našao sam sve u najljepšem redu. Narod je
oduševljen za svoje svećenstvo. Narod je sa svećenstvom dočekivao svoga nat-
pastira najoduševljenije. To se ne može opisati. A na tim dočecima učestvovale
su i druge vjeroispovijesti. Ja sam u svemu tome vidio jednu sjajnu manifesta-
ciju, koja je jako odbijala sve one tamne
protivničke napadaje na moj biskupski
rad, koji, u to mojih punih 27 godina
biskupovanja, nikada nije dirnuo ni u
čiji pošteni rad.
Moram pohvaliti sve pojedine župe,
što sam ih obašao od 6. do 26. srpnja.
U Bijeljini uzorno radi preč. g. Josip
Fuchs. Obljubljen je od svojih župlja-
na. Crkva mu upravo sja. Doskora će
graditi novi župski stan. I crkvu će iz-
vana dotjerati prema sjajnoj nutrini. Sve
Župna crkva u Bijeljini

(snimljeno 1938. godine)
13
Bijeljina: Župni zbor Sv. Cecilije sa župnikom preč. Josipom Fuchsom (1937. godine)
su me vjeroispovijesti u Bijeljini najsrdačnije pozdravljale. Hvala im i ovom

prilikom!
U Brčkom, glavnom gradu Posavi-

ne, bio je doček nezapamćen. Složila se
Posavina Slavonska i Bosanska, da ma-
nifestira svoju katoličku i hr vatsku svi-
jest. O tom je »Katolički Tjednik« lije-
po izvijestio. Preč. Msgr. Dr. Ilija Vio-
loni radi u duhu Viannevevu i Kettele-
rovu. Pun je apostolske revnosti. I sva
njegova dekanija diše duhom Katoličke
Akcije. Bog mu i unapredak bio u po-
moći svojim obilatim blagoslovom!
Župna crkva u Brčkom

14
Slavlje sv. Krizme u Vrhbosanskoj nadbiskupiji od 1935. do 1939. godine
Brčko: Momak i djevojka u hrvatskoj

katoličkoj nošnji prije II. svjetskoga rata
Po žegi i prašini zaputili smo iz nezaboravljenog Brčkog u župu Gorice. Tu

župnikuje preč. g. Mato Pezer. Pravi čovjek Božji. On je okupio oko svoga
stola lijepu kitu seljaka, u kojima sam uživao. Ponosni katolici i Hr vati. Bog
ih poživio i blagoslovio pri popravku crkve!
Župna crkva u Goricama
15
U bližnjoj župi Ulice župnik je Fra Ankanđeo Grgić. Svima nam je poznat
sa svojega svetoga žara. Narodni je ljubimac. Zasukao je rukave za Katoličku
Akciju. On svima dokazuje, da i na selu mogu apostolski raditi i graditi Kri-
žari i Križance. Ja mu čestitam i na onom mladiću, koji mi je u selu Vuksiću
znao odgovoriti na svako moje pitanje iz Kršćanskog Nauka. Dao sam mu za
to na uspomenu zlatnu medaljicu.
Župna crkva u Ulicama

(snimljeno oko 1930. godine)
I stigosmo u novu župu Poljaci. Bila je ta župa upravo potrebna, da se olak-

ša dušobrižništvo u velikim župama Ulice i Dubrave. U Poljacima je župski
stan gotov i udoban. Crkvica je privremena, ali je u njoj sve uredno i čisto. Na
to puno gleda mladi župnik u Poljacima vlč. Marijan Ivandić. On će, kako je
revan i poletan, naskoro podignuti i bijelu crkvu na onoj divnoj poljačkoj viso-
ravni, na kojoj, kad propovijedaš, odmah pomišljaš na Spasiteljevu propovijed
na gori. I kako nas je tu do suza dirala naša ponajljepša euharistijska pjesma
»Zdravo, Tijelo Isusovo«, što je sav narod pjeva pod Misom iza Podizanja!
Neka se samo ta divna pjesma pjeva i po gradovima vrhbosanskim! Ona je
dragulj narodnoj duši. Pa bila bi vječna šteta, da se igdje zaboravi, želim mla-
dome prijatelju Ivandiću svaki blagoslov Božji u njegovu apostolskom djelova-
nju na novoj župi.
16
Stara župna crkva u Poljacima
Iz Poljaka u Boće, gdje neutrudivo

apostoluje preč. Ivan Ev. Zirdum, bi-
lježnik brčanske dekani je. Njegov se
sav rad bilježi u Knjigu života. Njegova
je župa doista po Srcu Isusovu, šta ćeš
više! Bog mu dao lijepo zdravlje!
Župna crkva u Boću
17
I susjedna župa Zovik, kao i župa Boće, ima crkvu svu od kamena. Samo
je kamen ovdje ok rečen, a to ne valja. Kamen, i kada pocrni, impozantan je.
U Zoviku je nedavno preminuo njegov župnik Fra Dominik Pavlović, moj ne-
zaboravljeni nekada dekan u Varešu. On je obnovio i župu Zovik. Njegovim
će muškim korakom i mladi župnik Fra Emanuel Rajić, komu stavih na srce
našu Katoličku Akciju. Promatrao sam ljude u Zoviku. Valjani su i plemeniti.
Pa bi se moglo s njima lijepo poraditi na njivi katoličkoj i hr vatskoj.
Župna crkva u Zoviku
Putujući iz Zovika u Dubrave prošli smo kroz muslimansku varošicu Gor-

nji Rajić. Tu su nas naši Muslimani baš bratski dočekali i počastili pravom
turskom kavom. Kako mi je bio drag bratski razgovor s njima! I njima je bilo
drago sa mnom se, onako po bosanski, porazgovoriti.
18
Župna crkva u Dubravama

I pali smo u župu Dubrave. Tu ne-

umorno radi Fra Valerije Filipović.
Sagradio je lijepu novu crkvu u čast
Imakulati. Bilo nam je kao kod kuće u
Dubravama, odak le smo poslali brzo-
javnu čestitku u Zagreb Vođi Hr vat-
skoga Naroda prigodom njegova imen-
dana i rođendana. Sve je u Dubravama
oduševljeno klicalo Dr. Mačeku. I po-
svuda je tako.
Dubrave: Mladi bračni par u hrvatskoj

katoličkoj narodnoj nošnji oko II. svjetskoga rata
19
I popeli smo se u pitomu posavsku planinu, gdje je župa Špionica. Volim

Špionicu, jer volim planinu. Špionica je župa sv. Josipa. Tu sam, kao i u nekim
još drugim župama, rekao dvije propovijedi. Narod voli slušati svoga Biskupa,
a i ja volim Narodu propovijedati, želio bih samo, da se Špionica obnovi. Da
dobije ljepšu crkvu i bolji župski stan. Daj, Bože i sveti Josipe, tu milost dob-
rome župniku Fra Petru Eviću!
Župna crkva u Špionici 1937. godine
Još nam treba u Gradačac i u Tremošnicu. U Gradačcu je sve kao u gradu. I

zove se Grad. Njegov je župnik, preč. Jakov Barišić, pravi moderni župnik.
On je veliki promicatelj katoličke štampe. On promiče pjesmu cecilijansku.
On od svojih župljana čini praktične katolike. Na čelu im je odlični odvjetnik
Dr. Davorin Duić. I u Gradu smo, kao i u drugim župama, posjetili nekoliko
obitelji u njihovim kućama. Preporučivao sam svagdje, da se u svaku katoličku
kuću unese slika Presvetoga Srca Isusova. Narod to čini i činit će. A Isus će
mu kuće obilato blagosloviti. To je On obećao.
20
Župna crkva u Gradačcu
Župa Tremošnica pobožna je župa.

Župnik Fra Bono Brkić sa svojim kras-
nim narodom primio nas je da nije mo-
gao ljepše. Tu smo se i umorili i odmo-
rili. Bilo je u Tremošnici krizmenika
više od 1000. Služba je Božja potrajala
od 10 do 2 sata iza podne. Bilo je dosta znoja na onoj podnevnoj srpanjskoj
žegi. Ali je bilo i pomoći i jakosti i milosti s Neba.
Župna crkva u Tremošnici
21
Zar ne, braćo svećenici i vjernici, sve možemo u Onome, koji nas jači? I
neka vas sve blagoslovi naš Božanski Spasitelj, u čije Ime ja vas, eto, pohodili
i obađoh! Kao ono pr vi kršćani sv. Pavla Apostola, i Vi ste mene primili kao
Anđela Božjega. Sada se spremam na put u drugu polovinu naše plemenite
Posavine, gdje mi je odavno sve poznano, došao kasno ili rano.
Čardak: Samostan i samostanska crkva oko 1930. godine
Na povratku kući obašao sam i našu »Sv. Filomenu« i »Dolorozu«. Na »Do-

lorozi« obavio sam kanonsku vizitaciju u samostanu Služavki Maloga Isusa,
koje u Posavini neumorno i požrtvovno rade za Boga, za Narod i za svoj Red.
želim, da »Doloroza« sa svojom lijepom crkvom postane s vremenom pravo
Gospino Svetište i Proštenište, kamo će naš narod hrliti, da nađe utjehe i
okrepe kod Naše Drage Žalosne Gospe. Bože, daj!
Sarajevo, 31. srpnja 1935.
† Ivan, nadbiskup vrhbosanski.
22
2.
Iza kratka odmora a i rada u Sarajevu krenuo sam sa svojim revnim tajni-
kom Dr. Ivanom Pavlincem na drugo ovogodišnje apostolsko putovanje po
Posavini. Treba ove godine obaći i u vjeri ut vrditi svu našu katoličku Bosan-
sku Posavinu.
Pr va je bila na redu prostrana župa Modriča. Moj davni prijatelj zač. kano-
nik i doborski dekan, župnik u Modriči preč. g. Franjo Jurić dočekao nas je na
kolodvoru u Doboju sa okićenim autom. Na putu zeleni slavoluci. U Modriči
sjajan doček, katolički i hr vatski. Djeca su Nadbiskupa pozdravljala sa kitama
cvijeća u rukama i sa radosnim suzama u očima. I ovdje me pozdravio hr vat-
ski zastupnik Mato Mikić. Učitelj Drago Marić duša je bio ovome dočeku.
Kako je lijepo, kada se učitelj i župnik tako lijepo paze! Seljak Grga Mar-
kotić, u svom govoru kod objeda, vapio je za jedinstvom seljaka i svećenika, a
od zastupnika hr vatskih tražio je, da drže uvijek sa Crkvom Katoličkom.
Župna crkva u Modriči početkom 20. st.
Iza krizme u Modriči uspeli smo se, opet praćeni od silnog naroda, u Pećnik,
»selo vrtova«. Ovdje je lijepa župska crkva sv. Alojzija. župnik je preč. g. Ni-
kola Mandić. Ovdje mi jedan seljak reče, da je želio biti svećenik. »Ali, eto, ne
23
bi mi suđeno. Hvala Bogu i sv. Alojziju, imam pobožnu kćerku, i ona ovih da-
na ide u Sarajevo, da postane Sestra Maloga Isusa.« Kako je ugodno porazgovo-
riti se sa ovako kreposnim našim ljudima! Župa je Pećnik kao stvorena za
župnika pisca. I preč. župnik Mandić bavi se knjigom i naukom. Ima lijepu
biblioteku ascetsku mističku. U jednoj knjizi iz te biblioteke pročitao sam riječ
»Domovina ljubavi«. Neka i Lijepa Naša Domovina bude »Domovina ljuba-
vi«! I ove sam još riječi pročitao: »život bez ideala nije nikakav život, već je jedno
životarenje... Naša ljubav svima! Naše srce samo Bogu!« Bilo mi je žao ostavi-
ti župu Pećnik i poradi tih lijepih modernih knjiga, što sam ih upravo gutao.
Stigosmo po nevremenu u Odžak. Ovdje župnikuje preč. g. Anto Mo-
horić. Duša pobožna. Ovdje me srdačno pozdravio i odlični odvjetnik Dr.
Tadija Odić. Ovdje je protek la svečanost svete Krizme u najljepšem redu i u
Božjem miru. Narod i ovdje, kao svagdje, bio je oduševljen, miran i dosto-
janstven. I za taj dragi Narod svoj molio sam se Bogu dugo u noć: »O Bože,
spomeni se Naroda svog!«
Župna crkva u Odžaku oko 1920. godine
Zaputismo u župu Potočane, gdje je župnik starac Fra Frano Lujić, pa ga je

pomagao župnik sa Plehana Fra Jure Vuletić. U Potočanima sam preporučio
narodu, da gradi novu crkvu, jer je ta stara popustila u samim temeljima. Kako
će biti lijepo u romantičnim Potočanima, kad imadnu lijepu novu crkvu i nov
24
župski stan! Kad mogu druge naše župe to imati, zašto ne bi mogli imati i li-
jepi Potočani? Nadbiskup se nada, da će to biti ako Bog da doskora.
Župna crkva i župni stan u Potočanima početkom 20. st.
Iz Potočana pali smo u Svilaj, gdje je župnik Fra Bono Švabić. Ovdje je i
župski stan nov, i crkva je lijepa i nova. Krizma se ovdje, kao i po drugim žu-
pama, obavila pod vedrim nebom. I ovdje, kao i u drugim župama, posjetili
smo nekoliko seljačkih kuća. Do ovih posjeta puno drži naš svijet. Domaćica
čeka na kućnom pragu sa blagoslovljenom vodom i moli Nadbiskupa, da joj
blagoslovi kuću i sve ukućane. U Svilaju nas počastili svojim posjetom i vlč. g.
Vinko Žigolić, župnik iz Slavonskog Svilaja, i vlč. g. Ivan Ujčić, župnik iz
Klakarja u Slavoniji. U Svilaju puno pomaže crkvu poznati veleposjednik g.
Martin Benić, a g. Ilija Jukić dika je Svilaja.
Putujući iz Svilaja u župu Dubicu prolazili smo kroz Novi Grad, pravo-
slavno selo, dugačko preko 4 kilometra. Ovdje kod pravoslavne crkve slavo-
luk, narod, i pravoslavni paroh g. Mirko Mikulić bratski me pozdravlja. Ja mu
isto tako bratski odgovaram, a narod, i pravoslavni i katolički, oduševljeno
kliče. I u Novom Gradu plotovi okićeni cvijećem i zelenim granama. Momci
i djevojke sipaju cvijeće i novu pšenicu u kola Nadbiskupova. Znak, da narod
25
pravoslavni u Bosni gleda u Nadbiskupu Vrhbosanskom svoga prijatelja, koji

se samo veseli toj našoj bratskoj ljubavi i slozi. Samo u tom znaku sreća je na-
ša i spasenje je naše. Ne smijemo se zavesti od izazivača.
Pred Dubicom velik slavoluk, pred kojim me pozdravlja mali dječak pjes-
mom, što ju spjevao mladi, umni seljak Anto Stanić. Da se vidi, kako pjeva
naš seljak, donosim tu pjesmu, što mi je bila i uručena:
Dobro nam došo, Natpastiru mili!
Mi smo se ovdje svi okupili,
Veselju svome da oduška damo
I da Vas svečano, sjajno dočekamo.
Dječica naša milo Vas glede,
Dušice njihove neizmjerno vrijede,
I svaka trepti od radosti svete,
Svaka razigrana, kao malo dijete.
Odrasli momci i djevojke mlade,
Goleme naše hr vatske nade,
Svečano, sjajno ovdje Vas dočekuju,
žele da Vas vide, žele da Vas čuju.
Očevi naši nabrana čela,
Danas im duša vedra i vesela,
Kada dočekuju u Kristu brata,
Svog Natpastira, kremen Hr vata.
I naši djedovi i stare nam bake,
Svi ljubavi naše dostojni svake,
Danas su ovdje stali i ustali,
Da bi što ljepše Vas dočekali.
Natpastiru mili, a što da Vam damo?
Što drugo neg’ ono, što, eto, imamo:
Vjernost Vam i ljubav dajemo danas,
Isusa, Mariju Vi molite za nas!
Vjernost je naša, tko želi znati,
želimo živjet i vazda ostati
Katolici pravi i kremen Hr vati!
I mi Vam kličemo, naš pok lik divan:
živio Natpastir, naš Nadbiskup Ivan!
26
Krizma Vrhbosanska
Trebalo je čuti, kako tu seljačku pjesmu izgovara, vatreno i ot voreno naš

mališ, čije sam ime, žao mi je, zaboravio. Bog mu dao lijepo zdravlje!
U povorci iz Svilaja do u Dubicu bilo je kola preko stotine, a svaka kola sa
hr vatskom zastavom. U Dubici je bilo sve lijepo, svečano i mirno. Kiša pala u
noći, pa narod blagosivao dolazak Nad-
biskupov. Jedan mi seljak reče: »što nisi,
Nadbiskupe, prije došao, da nam kiša i
blagoslov s neba prije pane?« Revni
župnik u Dubici Fra Dominik Ćosić
okupio oko svojega stola mnoge goste i
svećenike iz okolice. Među njima i pra-
voslavni svećenici g. Mirko Mikulić,
paroh iz Novoga Grada, i g. Mihajlo
Ristić, paroh iz Dubice. U Dubici traže
od mene seljaci medaljice Srca Isusova,
da im ozdrave kod kuće bolesnici. U
Dubici još samo neki seljaci nose fesove.
Pitam ih, kako to, da oni nose fesove?
Župna crkva u Dubici
27
Odgovaraju mi smijući se: »E, mi stariji nosimo još fesove, a mlađarija šešire.«
Ja im velim: »Neka nosi šta tko hoće!« A njima drago, što se Nadbiskup kod
njih zaustavlja i s njima se razgovara.
Nastavit ću i svršiti u narednom broju »Katoličkog Tjednika«, koji sam na-
šao na Krizmi i u mnogoj kući seljačkoj. Hvala Bogu i našim revnim župnicima!
župnicima Katoličke Akcije!
Sarajevo, 8. rujna 1935.
3.
Vozimo se iz Dubice prema Bosanskom Šamcu, gdje je župnik preč. g. Niko-
la Mlakić, koji ima još dva brata svećenika: Stjepana i Andriju. Stjepan je na
glasu misionar u Africi. Sva trojica: jedan bolji od drugoga. Pred Bos. Šam-
cem oprostio sam se sa svojim dragim pratiocem preč. g. Franjom Jurićem,
Župna crkva u Bosanskom Šamcu
28
zač. kanonikom i dekanom doborske dekani je. Tako sam se ono oprostio i sa
preč. g. zač. kanonikom i brčanskim dekanom Dr. Ilijom Violonijem pred
Gradačcem, koji spada na dekaniju doborsku. I brčanski i doborski dekan bi-
li su mi vjerni i revni pratioci po svojoj dekaniji. Isto tako željno me je pred
Bos. Šamcem čekao i preč. dekan Fra Martin Nedić, da me vjerno prati po
svojoj ravnoj dekaniji toliškoj. Mogu ovdje reći i priznati, da su svi dekani
vrhbosanski jedan bolji od drugoga, dušobrižnici inicijativni, neutrudivi,
aktivni, koji svome Nadbiskupu revno i puno pomažu u Katoličkoj Akciji.
Bog ih sve blagoslovio u tom apostolatu! Neka i unapredak rade kao dobri voj-
nici Kristovi!
Vozimo se, dak le, prema Bos. Šamcu kroz lijepo katoličko selo Prud, du-
gačko preko 4 km. Sve su kuće u Prudu okićene ćilimima, vezenim peškirima
i svetim slikama. Kod slavoluka usred Pruda pozdravlja me drag mladić Ivan
Vrlić. Pozdravlja me kao pravi i ponosan Križar. Katoličko i hr vatsko srce ra-
ste, kad sluša tu ot vorenu križarsku riječ. Sjajan je doček i u Bos. Šamcu. Po-
zdravlja Nadbiskupa i gradonačelnik Sulejman-aga Zekić. Sutradan, kao u
svakoj župi, misa u 9 sati, pod misom propovijed, iza mise krizma i ispit iz
kršćanskog nauka, pod kojim Nadbiskup dijeli krizmanoj djeci lijepe me-
daljice. Iza objeda posjeti po Šamcu, a sutradan, čitavo prije podne, posjeti u
selu Prudu, kojemu je zaštitnik sv. Rok. Drugomu selu župe šamačke, Zasavi-
ci, zaštitnik je sv. Alojzije. A čitava je župa Bos. Šamac posvećena Presv. Srcu
Isusovu. I zato na glavnom kamenom oltaru šamačke župske crkve u sredini
Srce Isusovo, s desne strane sv. Rok, a s lijeve sv. Alojzije. Ovaj lijepi kameni
oltar pok lonila je gospođa pokojna udova Blažević iz Slavonskog Šamca. Pokoj
joj plemenitoj duši! Kod vizitacije crkve zamolio sam preč. župnika, da uk loni
s oltara ono umjetno papirnato cvijeće i sa zidova one darovane slike, jer to ne
pristaje u crkvu. Crkva puno gubi od svoje ozbiljnosti i ljepote, kad se u nju
unose takovi papirnati i kućni nakiti, čuo sam u Šamcu pod svojim prozorom,
kako djeca pitaju jedan drugoga: »Jesi li ti dobio medaljicu od Nadbiskupa?«
Dobra naša djeca toliko vole lijepu svetu medaljicu!
Pri zalasku sunca stigli smo u župu Tišinu. Župa sv. Petra i Pavla. Župnik
Fra Mirko Brandić. Sagradio je lijep novi župski dvor. želi još sagraditi i novu
poveću crkvu, jer je sadanja baš malena za župu od preko 3000 duša. Kroz se-
la u Tišinu kuće okićene kao u selu Prudu. Na granici župe šamačke i tišinske
pozdravio me i pravoslavni paroh iz Crkvine, g. Svetozar Lazarević. Veli u
pozdravu, da me pozdravlja po želji episkopa tuzlanskog Nektarija i u ime
svoje i svega svojega stada. Na bratsku riječ odvratio sam bratski hr vatski, i
zagrlio sam narodnog čovjeka Svetozara Lazarevića, izgovarajući riječi Sveto-
ga Pisma: »Brat, kad ga pomaže brat, kao tvrd grad.«
29
Župna crkva i župni stan u Tišini početkom 20. st.
Na dan sv. krizme i u Tišini je, kao u svakoj drugoj župi, ugodno sunčano
vrijeme. U čast Nadbiskupu narodno kolo pod Nadbiskupovim prozorima. A
onda su naši dragi seljaci otišli iz crkvenoga zelenog dvorišta van na općinsku
ravnicu, gdje su nastavili svoje mirno kolo i veselu igru, a sve u Gospodinu.
Tako valja. Nije mjesto za »kolo pred crkvom i u župskom dvorištu. Ispravit će
se, gdje to dosada nije bilo tako. Kao i po drugim župama naučio sam u Tišini
narod moliti savremenu krunicu u čast Presv. Srcu Isusovu: 50 puta izgovoriti
»Presveto Srce Isusovo, ja se u Te ufam!« Ta je krunica čudot vorna. Mnogima
je povratila zdravlje duševno i tjelesno. Kako bi bilo lijepo u svijetu, kad bi se
ljudi ufali u Srce Božanskoga Spasitelja!
I putujemo u duboku Posavinu, u Domaljevac. Tu je župnik naš Fra Zvon-
ko Mikić, na glasu junak i dušom i tijelom. Došao je u Domaljevac s nama i
Štitar, prekosavska slavonska župa, da nas oduševljeno pozdravi i besjedom i
pjesmom, štitarsko pjevačko društvo lijepo nam je zapjevalo u čast Lijepoj
Mašoj Domovini. Poletni mladić Josip Vincetić zanosno me pozdravio. Dok
je takovih mladih srdaca, ispunit će se, ako Bog da, želje i čežnje njihovih ota-
ca. Iza večere tamburaški zbor domaljevački razigrao nam srca. A sutradan,
na dan sv. krizme, pohodila nas iz Slavonije i Babina Greda sa preč. dekanom
30
i župnikom svojim Josipom Šimunovićem. I ovi plemeniti Slavonci priredili

nam iza svečana ručka lijepu predstavu pod vedrim nebom. Hvala im. do ne-
ba! U Domaljevcu sagradio je naš Fra Zvonko novi župski dvor. Ugodno je u
njemu stanovati. Divan pogled sa jednoga mog prozora: preda mnom ravnina;
na ravnini kolo igra; onda tamo dalje šumica, a daleko tamo planina Majevica
i njezin ogranak Trebava. Putem, nedaleko ispod mog prozora, prolaze Posav-
ke. Lijepe im haljine: suknja crna, košulja bijela. To se lijepo podudara sa či-
tavom našom povješću, koja nam je i bijela i crna. U Domaljevcu sve je prošlo
u miru Božjem. Među gostima bio je. i moj stari prijatelj g. Anto Duić sa svo-
jom dobrom gospođom Almom. Posjetili smo u Domaljevcu jedno, 10 kuća.
Svaka je kuća prostrta ćilimima i okićena vezenim peškirima i ponjavama ru-
dičama. Kad, ako Bog da, ot vorimo u Sarajevu diecezanski muzej, bit će u
njemu i toga blaga narodnoga.
Jedva sam čekao da uđem u našu milu Tolisu i u njezin novi i ubavi mana-
stir. Tu su moje slatke mladenačke uspomene. Tu su prebivali moji ponajbolji
prijatelji: Fra Ilija Oršolić i Fra Grga Došen. A i danas su mi u toliškom ma-
nastiru sve samo dragi prijatelji ujaci. Da ih spomenem sve odreda: dobri
gvardijan Fra Anto Lapandić, koji se Nadbiskupu toliko obradovao, pa moj
dragi dekan i toliški župnik Fra Martin Nedić, koji je u službi Božjoj sama
revnost, i Fra Ambro Živković, koji ima najbogatije albume naših bosanskih
misnika, i Fra Ivo Mišković, koji nam pod misom, u više župa, pjeva Evan-
đelje, da ga je milina slušati, i Fra Jozo Vukić, koji mi se uprav pomladio, i Fra
Anto Jurilj, koji uživao u čarobnom osmijehu nebeske vedrine, što se nadvija-
la nad veličanstvenim prizorima u Tolisi i oko Tolise u dane svete krizme. U
Tolisi sam vidio i krasnu mušku dječicu. U bjelini, kao anđeli. Crn pojasić oko
bijele im košulje, što se spustila niz bijele široke gaće. A na desnoj strani visi
im maramica, svilom ili zlatom izvezena. To vam je jedna milina pogledati. A
bio je u Tolisi doček, što ga nikakvo pero ne može da opiše. Bicik listi i konja-
nici, okićeni izvezenim peškirima i sa hr vatskim trobojnicama. Povorka od
kola, kao more, nepregledna. Pjevanje, oduševljeno klicanje, pucanje i gruva-
nje mužara. Slavoluka na stotine, špaliri kroz Tolisu bez kraja i konca. I sve
klekne, da primi biskupski blagoslov. Majke drže u naručju dječicu, neka ih
Nadbiskup pogleda i blagoslovi. Djeca, muška i ženska, ubacuju kite cvijeća u
kola Nadbiskupova. Nikada još nije Tolisa ovako manifestirala, ovako hr vat-
ski, ovako katolički, ovako kraljevski. Narod je do u dno duše osviješćen. A
svijest je narodna jedna jaka i neslomiva velesila. Sav se narod zanio za svojim
idealima. U tom ga zanosu i poletu ne zaustavi više nitko. Nadbiskup, i ovdje,
odgovara narodu sa Pavlom Apostolom: »Vi me, ljudi Božji, dočekujete i pri-
mate kao Anđela Božjega!« I blagosiva Nadbiskup svejednako na sve strane.
31
A narod jednako hrli k njegovoj ruci, i ljubi mu prsten, i milo ga gleda. Ništa
ljepše i draže od toga miloga narodnog pogleda!
Župna crkva u Tolisi početkom 20. st.
Posjeti: pr vi dan, iza podne, posje-

tismo selo Tolisu, selo Kostrč i selo
Matiće; drugi dan Ugljaru, Orašje i
Donju Mahalu. U svakoj kući, kao po
zdogovoru, domaćin stane pred Nad-
biskupa i drži mu smišljen govor. Da se
vidi, kako naš seljak Posavljak govori,
donijet ćemo ovdje govor, što ga je pred
Nadbiskupom u svojoj kući u Kostrču
izgovorio seljak Ivo Mikić:
»Preuzvišeni Gospodine Nadbiskupe! Dolazili ste više puta u naše selo
Kostrč i u ovu našu kuću. Svakiput je to bilo za nas veliko veselje. I moj
pokojni stric Joso pozdravljao Vas oduševljeno. Danas je red na meni, da
Vas pozdravim. Ja mislim, da ću dosta reći, ako reknem, da je u našem
selu Kostrču nik la misao, da Vas ono kandidiramo u bosanski sabor. Tu
misao prihvatili su Oči Fratri, i Vi ste jednodušno bili izabrani za posav-
skog zastupnika. Tim smo mi pokazali, koliko Vas cijenimo i volimo. I to
štovanje i ta ljubav naša iz dana u dan raste u nama, jer vidimo danas u
Vama još jačega borca i branioca svete vjere katoličke i hr vatskoga naroda.
Pa dižem ovu čašu u zdravlje Vaše Preuzvišenosti i molim Boga, da Vas
On pok rijepi i pozivi još mnogo-godina na diku naše svete vjere i hrvat-
skoga naroda. Ovaj naš hr vatski seljački narod kliče Vam iz dna svoje se-
ljačke duše: Bog Vas poživio! živio!« A bilo je naroda i ovdje na stotine.
Taj je govor seljak Ivo Mikić sam sastavio i napisao, pa mi ga je i uručio za

uspomenu.
32
U Tolisi okupili se svi okolni naši župnici. Iz Slavonije došli su preč. gg.
Msgr. Marijan Galović, dekan i župnik u Bošnjacima, sa svojini kapelanom
vč. g. Mirkom Gazivodom, i preč. g. Vladislav Kreneis, župnik u Županji i
moj dragi drug školski, sa svojim kapelanom vč. g. Stjepanom Brunerom.
Svojim glasom zadivio nas O. Kerubin Posavec, franjevac iz Vukovara. Eto,
sve nam je u Tolisi bilo divno i prek rasno, i ona svečana akademija pod vedrim
nebom, na kojoj se dek lamovala i pjesma »Majci Božjoj Bistričkoj« iz zbirke
»Salve Regina«. Sin učitelja g. Rude Kordića lijepo nam ju iskrasno-slovio.
Sva ta ljepota nastavila se u novoj župi Oštroj Luci, gdje je župnik preč. g.
Ambroza Mijić. Ima mu 77 godina, a pozdravio nas je uprav mladenački. On
je sagradio lijep novi župski dvor. Zaželio mu je Nadbiskup, da još sagradi i
lijepu novu župsku crkvu. Daj, Bože! Vidio sam, da župnik voli čitati naš »Ka-
tolički Tjednik«, i čini mi se, da mu i to čitanje ulijeva u srce onaj žar i polet
mladenački.
Župna crkva u Oštroj Luci građena 1931. godine
Putujemo, napokon, u župu Vidovice. U križarsku župu! Ovdje su organi-

zovani Križari, koji pomlađuju i u Kristu obnavljaju svu župu. Vidi se to pri
svakom koraku. A stigli smo u Vidovice putujući kroz Tolisu, Donju Mahalu,
Ugljaru i Orašje. U Ugljari kod kapelice dočekali nas Slavonci iz Županje, Šti-
tara, Bošnjaka i drugih još tamo župa. Ispred sviju njih pozdravio me zanosno
bivši hr vatski zastupnik Mato Leaković. I slavonska lijepa grla zapjevala su
33
Župna crkva u Vidovicama oko 1935. godine
nam hr vatsku pjesmu. A onda je kroz

Orašje, gdje su naši ugledni Živkovići,
prolazila povorka, dugačka jedno 4 kilo-
metra. Takošta Bosna još nije vidjela.
Sve dostojanstveno i veličanstveno.
Divna manifestacija Vjeri i Domovini.
Mir, a to zahvaljujemo svijesti našega
naroda, nije bio nigdje narušen. A u
Vidovicama, gdje je mladi i revni žup-
nik vč. g. Jure Zirdum, kako rekoh, na-
ši Križari, generacija naše ljepše buduć-
nosti. I sadašnjica u Vidovicama kre-
posna je i pobožna. Tu se revno primaju sveti sakramenti. Tu je u jeku i zamahu
pobožnost Srca Isusova. Tu je lijepa nova župska crkva i krasan novi župski
stan. Pohodismo i groblje u Vidovicama, da se pomolimo na grobu mnogo-
Križarsko sestrinstvo u Vidovicama 1934. godine
34
godišnjeg vidovičkog župnika Msgra. Ivana Kozinovića i na grobu svetoga

mladića Šime Ivkića, čijoj sam se herojskoj kreposti divio na pređašnjoj Kriz-
mi. I nikada neću zaboraviti onih zanosnih pozdrava, kojima me pozdraviše
Križari u Vidovicama i seljak pjesnik vidovički Marko Oršolić, koji je bio du-
ša i svečanoj akademiji, što je Vidovice, pod vedrim nebom, prirediše svome
Nadbiskupu.
Križarsko bratstvo u Vidovicama 1934. godine
A Nadbiskup, vrativši se, preko Brčkog, sretno iz Vidovica kući, evo kleči
u svojoj kapelici pred Božanskim Srcem, i zahvaljuje Mu, što je dao njegovim
biskupljanima tako krasna katolička i hr vatska srca. I moli Krista Kralja, da
uvijek vlada i kralj u je nad prostranom nadbiskupijom vrhbosanskom. Iz dna
duše svoje zahvaljuje predragoj katoličkoj Posavini, koja ga je, zbilja, dočekala
kao Anđela Božjega, kao Krista Isusa.
Predragi! Srdačno vas pozdravljam i blagosivam. Milost Božja bila uvijek
sa svima vama! Ostajte mi s Bogom! Na sve dobrote Vaše, na tolike topline i
miline Vaše jednako pomišljam.
Vaš u Presvetom Srcu
Sarajevo, 14. rujna 1935.
35
JEDAN apostolski put. Pretisak iz »Katoličkog Tjednika« 1936., 40. svezak, Vrh-
bosanske Savremene Knjižice, Sarajevo: Akademĳa »Regina Apostolorum«, 1936.
[župe: Rastičevo, Suho Polje, Otinovci, Bugojno, Golo Brdo,
Skopaljska Gračanica, Bistrica i Gor nji Vakuf]
Jedan apostolski put
N a apostolskom putovanju g. 1936. po Bugojanskoj dekaniji od 30. VIII. –

14. IX., zabilježio sam olovkom neke dnevne bilješke, pa ih predajem na-
šoj javnosti, jer će nam fotografski pokazati vjernost i ljubav Vrhbosanskih
vjernika i svećenika prema svojoj Vjeri i Domovini. Oni su, kako ćemo vidjeti,
prava »slava K r i s t o v a«.
(2. Kor. 8, 23)
† Ivan, nadbiskup Vrhbosanski
30. VIII. – Krenuh danas opodne sa svojim kancelarom Dr. Ivanom

Pavlincem na ovogodišnju Krizmu u Bugojanskoj dekaniji. U riječi »Krizma«
uključen je i propisani kanonski pohod. Naša Vrhbosanska Krizma pravi je
Apostolski put. Tako su, samo uz još veće putne poteškoće, putovali Apostoli
Isusovi. Ispra-tiše nas prijateljska obećanja, da će se moliti Bogu Duhu Sveto-
mu, da što obilatije izlije svoje Božanske darove na krizmanike naše.
U Travniku srdačan doček, što su nam ga priredili preč. g. dekan Franjo
Vrebac, preč. o. rektor Stjepan Peško i zavod Milosrdnih Sestara. Tu je bio i
presvj. g. Dr. Ilija Violoni, koji se, iza duhovnih vježbi u Sarajevu, uvratio u
Travnik, gdje je kao mlad svećenik ostavio ponajljepše dušobrižničke uspomene.
Od Travnika prati nas narodni naš zastupnik Anto Budimirović. Prolazio
nam je brzo put u živom razgovoru s njim. To vam je pravi narodni zastupnik.
I pješke on obilazi svoj Bugojanski kotar.
U Donjem Vakufu opet srdačan doček, što ga upriličio preč. dekan fra
Emilijan Miličević sa malom katoličkom općinom u Donjem Vakufu. Od-
mah me ovdje zamoliše, da im se, na pov ratku, za koji sat vremena uvratim u
njihovu zidanu crkvicu sv. Terezije od Djeteta Isusa. Obećah im to rado i pre-
dadoh dobroj tamošnjoj učiteljici, gospojici Mariji Lončarić, kitu bijelih ruža
za njihovu crkvicu. Tu mi kitu uručiše u Travniku Križari i Križarice. Mrak
je već pao, i mi na autu pojurismo u Bugojno, kamo stigosmo u 8 sati. Na
39
konaku smo u župskom stanu kod gostoljubivog dekana, koji će pratiti Nad-
biskupa po svoj dekaniji Bugojanskoj.
I. NA KUPREŠKOM POLJU
31. VIII. – Osvanulo je krasno i vedro jesensko nebo. Hvala Bogu! Bit će
nam lijepo putovanje preko gore Koprivnice, pa onda na Kuprešku visoravan.
1. Rastičevo
Iza Mise u 7 s. u Bugojanskoj kapelici Presv. Srca Isusova rekao sam sakup-
ljenim vjernicima kratku propovijed o Presvetom Srcu. Narod jedva čeka, da
čuje svoga Biskupa. Onda u kola Selimbega Miralema, pa kroz muslimansko
selo Poričje i kraj Han-kule u goru Koprivnicu, gdje nas dočekao sav katolički
Kupres, a na čelu mu sva tri Kupreška župnika: preč. g. Dragutin Alaupović,
vč. fra Viktor Baltić i vč. g. Andrija Kordić. Putujemo danas u Kuprešku župu
Rastičevo, pa Nadbiskupa pozdravlja župnik Rastičevski vč. Andrija Kordić
govorom, koji je zavrijedio, da ga pročitamo.
Župna crkva u Rastičevu

»Preuzvišeni Gospodine Nadbiskupe!

Unišli ste u naše divne planinske šume,
koje najbolje čuvaju misterij naše Bo-
sanske tragike. Za koji čas pred Vašim
će očima puk nuti pogled na golu pusto-
poljanu našega Bosanskog Tibeta, kojom
viju vjetrovi i snježne mećave. Zabačeni
40
smo, Preuzvišeni! Planinski ljudi, poseban svijet, pa nas malotko od velikih

ljudi pohađa. Mnogi nas smatraju zaostalim primitivcima i šale prave sa Ku-
preškom zaostalošću. Ali Vi, Preuzvišeni, stalno prelazite preko toga. Za Vas
i kod nas ovdje izlazi sunce i osviće dan. Za Vas i kod nas ovdje poslije zime
dolazi proljeće; makar i kratko, ali dolazi. Vas i ovdje čeka Vaše stado, da mu
podijelite darove Duha Svetoga i da ga utješite i osokolite u današnjim teškim
danima. I zato smo izašli pred Vas, Preuzvišeni, u ovaj divni kraj. Mi u Vama
gledamo Božjega čovjeka i nasljednika svetih Apostola. Mi u Vama gledamo
i onaj narodni Hrast, što ste ga onako značajno opjevali u svojoj ovogodišnjoj
čestitki našemu zajedničkome Vođi:
»Korijen tvoj se spušta u duboko,
Temelje Bog ti za vjekove sazda,
I grane tvoje šire se široko,
Pa se planina s tobom diči vazda.«
I zato smo, Preuzvišeni, iznijeli pred Vas ove naše drage zastave, koje su
Vas ovdje dočekivale prije toliko godina i decenija, a onda su nam ih stjerali u
katakombe. Ali one su i odatle pobjedonosno izašle, ničim neokaljane ni u
najtežim danima, što smo ih proživljavali. I evo ih opet tako ponosnih pred
Vama, Preuzvišeni! Ponosnih, kako nam je ponosna sva naša Bosna! Njih smo
Vam iznijeli, a s njima i svoja odana srca, koja Vas toplo primaju kao svojega
predobroga Oca. Dobro nam došli i ugodno se osjećajte među nama kroz ovo
nekoliko dana!«
Odjekivala je gusta gora Koprivnica, dok je ovako zanosno i misaono go-
vorio mladi župnik Andrija Kordić, bivši odgovorni urednik »Katoličkog
Tjednika«, koji je i u gimnaziji i u bogosloviji uvijek bio najodličniji đak: uvijek
sve odlično, sve eminenter. I sad on župniku je na visokom Kupresu kao po-
najodličniji župnik Vrhbosanski, koga narod voli kao brata rođenoga, a Nad-
biskup ga je iza govora zagrlio i onda narodu rekao: »Kad sam njega tako toplo
zagrlio, zagrlio sam sav naš dragi Kupres planinski, za koji znam, da je tako
Hr vatski i tako Katolički. Znam, na Kupresu je značaj čist i snažan.«
Iza maloga doručka u Koprivničkom hanu zaputismo sa stotinu seljačkih
konjanika dalje kroz planinu. A vesele djevojke i vedri momci pjevaju u sav
glas: »Vijali se po nebu oblaci, – a po zemlji hr vatski barjaci.« I onda: »O di-
vojke, zapivajmo slatko: – živio nam doktor Maček Vlatko!« I onda tanko gla-
sovito: »Veseli se, Viro Isusova, – jer ti dođe Kruna Biskupova!« Upravo »sijeva
pjesme plam,« rekao bi Pjesnik. A ja rekoh: »živila nam naša vila, – ona duhu
daje krila.« Pjesma spominje i Dr. Juru Šuteja i Kupreškoga narodnog zastup-
41
nika Antu Budimirovića, koji je od seljaka vrlo štovan i obljubljen, jer on, zbilja,
neumorno radi za svoj seljački narod.
U gradiću Kupresu zvono jednako zvoni, i narod se oko Nadbiskupa, saku-
pio pred zelenim i trobojkama okićenim slavolukom. Na pozdrave Nadbiskup
odgovara i potiče sve, da budu ljudi svijesni i požrtvovni. Oduševljeno kliče
narod Nadbiskupu.
Prolazimo pok raj župe Suho Polje, koja pozdravlja Nadbiskupov dolazak
na Kupres mužarima i zvonima. Zvonik je u Suhom Polju sav od kamena i si-
gurno je najljepši u nadbiskupiji Vrhbosanskoj. Pjesma se ori kroz široko Ku-
preško polje. To su vam ravni, prirodni i jasni planinski glasovi, što se viju sve
do neba. To vam je naša draga nepat vorena planinska pjesma.
U selu Rastičevu doček pred golemim zelenim slavolukom i u crkvi sve po
obredniku. Nadbiskup, iza blagoslova, progovara narodu i potiče ga na molit-
vu, da sutrašnji dan, dan svete Krizme, ispane što ljepše, u milosti Božjoj, u
miru Božjem, u ljubavi bratskoj. Narod će poslušati svojega Nadbiskupa, i tako
će sve biti.
Na apostolskom putu Nadbiskup se odmara u šumi
42
1. IX. – Radni je dan, ali je u Rastičevu sve kao u nedjelju. Sve je čisto i
bijelo obučeno. Sve se okuplja oko nove bijele crkve, koja je sva od kamena. U
10 sati ulazi Nadbiskup sa svećenstvom u crkvu kroz redove djece, što će iza
Mise biti krizmana. A pod Misom je iza Evanđelja propovijed Nadbiskupova,
koju narod na koljenima sluša. Odmah iza Mise moli se Gospina krunica za
pokojne u župi. Dekan predmoli, a sav narod glasno odgovara. I Nadbiskup
na oltaru kleči i moli s narodom. A onda počne Krizma. Krizmano je u Rasti-
čevu 230 djece. Iza Krizme ispituju svećenici djecu kršćanski nauk, a Nadbis-
kup dijeli svete medaljice i sličice. Sve je to tako srdačno, milo i ganutljivo.
2. Suho Polje
Istoga dana u 5 s. popodne krenusmo iz Rastičeva u Suho Polje. Taj je put
bio uistinu triumfalan. Triumf vjere katoličke i svijesti hr vatske. Pjevaju mom-
ci i djevojke. Na stotine konjanika i narodnih barjaka. Djeci u rukama zasta-
vice hr vatske i papinske. Nama suze radosnice u očima. Nadbiskup u kolima
blago siva lijevo i desno. I tako sve do Suhoga Polja, kamo stigosmo, kad baš
sunce zapadalo. Čitavo je Kupreško polje sjajno i rumeno. Ugledalo se u divno
zapadno sunce.
Doček u Suhom Polju kao u gradu.
Ugledan seljak Franjo Ćosić oduševlje-
no pozdravlja Nadbiskupa pred (slavo-
lukom. Milina ga je bila slušati. Nad-
biskup ga grli i narodu govori. I onda u
crkvi, kao svagdje, kanonska vizitacija,
blagoslov i sa oltara riječ Nadbiskupova,
koji zahvaljuje narodu na tako divnome
dočeku. »Doček li ste me kao Anđela
Božjega.«
Župna crkva u Suhom Polju

u drugoj polovini 20. st.
43
2. IX. – Misa i Krizma obavila se u Suhom Polju kao i u Rastičevu. Samo

što je Suho Polje puno veća župa, pa je bilo krizmanika 540. Ravno u 1 sat
popodne svršismo službu Božju u crkvi. Svi smo zahvaljivali Bogu, što nam je
dao tako krasno planinsko vrijeme. Pod: Misom, kao i u Rastičevu, lijepo otpje-
vao mladić seljak »pištulu«. I momci su na koru baš lijepo pjevali. »Zdravo Ti-
jelo Isusovo« iza Podizanja savkolik narod divno pjeva. O, kako nam je krasna
ta euharistijska pjesma i svojom sadržinom i svojom narodnom melodijom!
šteta, da se ne pjeva u nekojim gradovima! Neka ne bude nigdje te štete!
Pod svečanim ručkom nazdravio je Nadbiskup i agilnom župniku fra Vik-
toru Baltiću i dragim župljanima. Odgovorio je župnik oduševljeno i zahvalio
Nadbiskupu, što je svojom apostolskom besjedom oduševio narod za Katolič-
ku Akciju, na koju Nadbiskup nigdje ne zaboravlja.
Odmah iza objeda izašao je Nadbiskup u Kuprešku poljanu, a djeca oko
njega, i mole medaljice, koje im se puno svidjele. Tako je i u Suhom Polju li-
jepo prošla Krizma i kanonska vizitacija. Sve je bilo u najljepšem redu.
3. IX. – Danas iza Mise u 8 s. zaputio je Nadbiskup sa pratnjom kroz Suho

Polje. Na putu ga zaustavlja i malo i veliko riječima: »Prisvitli, daj nam svetu
medaljicu!« Nadbiskup vadi iz džepa i daje. Te se biskupske uspomene i do
smrti čuvaju. Njima se i mnoga milost od Boga pripisuje.
Posjetio je Nadbiskup i školu u Suhom Polju. Učitelj g. Zvonko Sučić lije-
po ga je primio, a Nadbiskup je unišao u razrede, gdje su ga djeca pozdravila
sa »Hvaljen Isus i Marija!«
3. Otinovci
U 5 s. popodne putujemo u treću na Kupresu župu, u Otinovce. župa
Otinovci matica je Kupreškim župama. Od nje se je odijelila župa Suho Polje,
a od Suhoga Polja odijelila se župa Rastičevo. Još bi trebalo, da gradić Kupres
postane samostalna župa. To bi valjalo za sve župe na Kupresu, jer bi tako
grad Kupres porastao i uznapredovao. Mogao bi postati i glasovito turističko
mjesto. I to bi koristilo Kupreškom polju. Dao Bog, da to bude, i da nam ne
bude zapušteno to divno Kupreško polje!
Put od Suhoga Polja do u Otinovce vodi kroz grad Kupres, koji sada pri-
pada župi Otinovačkoj. I ovaj je put bio upravo triumfalan. Sunce je na zapa-
du pozlaćivalo pokošene Kupreške poljane, na kojima se bijelile stotine ovaca
na sve strane. A pred nama su slikoviti plodni brežuljci, na kojima se pale
»svitnjaci« (kresovi) u slavu dolaska Nadbiskupova. Svijetlit će ovi »svitnjaci«
44
Župna crkva u Otinovcima u drugoj polovini 20. st.
duboko u noć. Narod, i staro i mlado, prati Nadbiskupa, pjeva pjesme svete i
narodne. Ori se ravno Kupreško polje. Kojiput pritrči Nadbiskupu i koji pleme-
nit Musliman, da ga srdačno pozdravi i da se rukuje s njim. Na granici župe
Suhopoljske sastaju se konjanici Otinovački i Suhopoljski; pozdravljaju se;
barjaci narodni i papinski ponosno se viju. Župnik Otinovački, prečasni Dra-
gutin Alaupović, na čelu je konjici, i on silazi sa vilovita konja dorata i po-
zdravlja Nadbiskupa oduševljenom dobrodošlicom. »Nadbiskupe naš, i mi Te
primamo srcem iskrenim i rukama raskriljenim!«
Penjemo, se onda, da zađemo među brda, u koja se zavuk la sitna sela Oti-
novačka. Narod ubacuje u kola Nadbiskupova kite Kupreškoga cvijeća. Djeca
uz kola trče, pjevaju i kliču. Napokon smo pred crkvom, i u crkvi sve kao u
svakoj župi. Nadbiskup se srdačno oprašta s narodom, župnik Dragutin sav se
razletio, da što ljepše ugosti svoje žuđene goste. On umije svojom kratkom i
slatkom besjedom da nam svima ulije u srce radost i veselje. Čovjek se odmah
odmori na tako bratskoj gostoljubivosti. Bog mu zdravlje dao!
45
Kupres: Hrvatska katolička obitelj 1933. godine
4. IX. – U 10 sati procesija u župsku crkvu sv. Ivana Krstitelja, koja je sva
od kamena kao i crkve u Rastičevu i Suhom Polju. Nadbiskup pod Misom
propovijeda o ljepotama biskupskog pohoda i o božanskim darovima Duha
Svetoga. Iza Mise krizmao je do 300 djece. Lako je na Kupresu krizmati, jer
tu nema nikakve sparine ni prašine ni sunčane žestine. Tu je u zraku sama či-
stina, a sunce blago, pa je milina i zdravlje pod njim raditi i govoriti.
Sa Mise u Otinovcima odnio sam živu uspomenu na pjesmu »Zdravo Ti-
jelo Isusovo«. Prosušiš od dragosti, kad slušaš tu divnu svetotajstvenu pjesmu
iza Podizanja. U Otinovcima pjeva tu pjesmu i grad i selo, pa je baš jedna mi-
lina slušati tu krasnu simfoniju. Red na Krizmi i sve u župi Otinovcima bilo
je na diku i župi i njezinu župniku.
Iza svečanog sa seljacima i građanima objeda imao sam dosta slobodna
vremena, pa sam se sa krunicom u ruci uspeo sam na obližnji brežuljak, s koje-
ga mi se ot vorio divan vidik na Kupreško polje i na brežuljke, koji ga ok ružu-
ju. S polja izdaleka primiče se u dva glasa pjesma Kupreških momaka, koji se
vraćaju iz grada Kupresa svojim kućama. I djeca dolje uz potok izdigla kao i
momci. I ta planinska pjesma »slavujak sad je, sada grom.« (Kranjčević.) To ti
je planinski raj! I prolazi pok raj mene poštar seljak i moli me, da mu dadnem
46
ili krunicu ili medaljicu. Ja mu vadim iz džepa medaljicu i pitam ga, je li bio
kad u Sarajevu. »Jesam«, kaže, »o Srcu Isusovu. I vuče me želja, da opet po-
đem i da vidim onu slavu Božju.« Rekao sam mu, neka me onda posjeti. On
mi je to obećao, i otišao je kući pjevajući: »Nadbiskupe, molit ve ti Tvoje, – šti-
ti, brani sve Hr vate svoje!« – Bože, zdravlje, hoću, poslušat ću te, brate!
5. IX. – Opet nam je dobri Bog dao krasno sunčano vrijeme. Rekosmo
Mise, ručasmo u 11 sati, i opet na apostolski put! Putujemo ispod brda Stože-
ra, a na njegovoj jednoj strmenitoj livadi stoji ogromnim bijelim slovima na-
pisano: »Živio Doktor Maček!« Na ovaj napis misli ona djevojačka pjesma
kroz Kupreško polje: »Na Stožeru ima jedno slovo, a to slovo ime Mačekovo.«
Kad bi to naš Vođa vidio i čuo tu pjesmu na Kupreškom polju, produžio bi od
dragosti i radosti. Njega svi Hr vati u Bosni i Hercegovini upravo u srcu i u
duši nose.
Ulazimo u grad Kupres i posjetismo desetak Kupreških kuća, koje nas jed-
va čekale. I dočekale su nas srcem iskrenim i rukama raskriljenim u svojim
sobama kao zlato čistim i cvijećem i ćilimima okićenim. Tako se ugodno osje-
ćam uvijek u tim bosanskim sobama, a u razgovoru kao med slatkom i sa su-
zama u očima. I rekoh napokon dragome Kupresu zbogom. »Ostanite mi s
Bogom, dragi moji Kuprešaci, građani i seljaci! Dočekaste svojega Nadbisku-
pa kao pravi Katolici i Hr vati. Nikada neće on zaboraviti Vaših hr vatskih sit-
nih pjesmica, Vašega u crkvi »Zdravo Tijelo Isusovo«, vaše kreposti, pobož-
noisti i odanosti prema svetoj vjeri katoličkoj, koju ljubite svom planinskom
snagom svojom. Sa ponosom i radošću spominjat će on, kamogod dođe, onu
vašu duhovitu pjesmu: »Radujte se, braćo Mačekova, – jer nam dođe Kruna
Biskupova, – da se širi Vira Isusova!« Spominjat će Nadbiskup vaš vaše sjajne
oči, što se uzdižu k Nebu, i vaša topla i poštena srca, što se uzda ju u Boga, i
vaše ruke, što su tako radine i podatne. Hvala Vam, predragi, na svemu, a naj-
više na vašem seljačkom srcu i poštenju! I do viđenja opet ako Bog da!«
47
II. U SKOPALJSKOM POLJU
4. Bugojno
Praćeni seljačkom konjicom i Kupreškom glasnom, jasnom pjesmom uz
goru Koprivnicu, stigosmo na glasovita Kupreška Vrata, koja dijele područje
jadransko i crnomorske. Na Kupreškim Vratima hvataju se u koštac mahniti
vjetrovi, pa u taj dvoboj nije baš ugodno ulaziti. I mi odmah niz Koprivnicu,
gdje nas domalo dočekaše seljaci i građani župe Bugojanske. Pozdravlja Nad-
biskupa dekan i župnik Bugojanski, prečasni fra Emilijan Milićević. Nadbis-
kup njemu i narodu odzdravlja i zahvaljuje. I rukuje se sa svakim, jer svakoga
poznaje otprije. Onda opet na put dalje, i ravno, kroz pravoslavno selo Čipu-
lić, u lijepo Bugojno, gdje nas pred župskom crkvom, kod slavoluka okićena sa
sto hr vatskih zastavica, čekalo čitavo katoličko Bugojno. Ovdje Nadbiskupa
pozdravlja odlični Bugojanin, g. Stjepan Ivić Ivanković, prek rasnim govorom,
punim prošlih dragih uspomena. I Križarice, sa bijelim kitama cvijeća, po-
zdravljaju oduševljeno Nadbiskupa. Sve je to bilo tako hr vatski i katolički, da
se ne može iskazati. U crkvi, koja je velika kao kakova rimska bazilika, koral-
ni »Evo Svećenik Veliki«. I onda vizita Nadbiskupova, i napokon kratak govor
pred hiljadama naroda.
Bilo je već prošlo 7 sati uvečer, kad opet uđosmo u gostoljubivi stan deka-
nov, gdje smo odmah bili kao u svojoj kući, jer su nas ukućani željno očekivali.
6. IX. – Danas, u nedjelju, u 10 s. počela je sv. Misa, na koju, iz Zrinjskog

ulice, gdje je župski stan, pođosmo u procesiji svi: i djeca i svećenstvo i Nad-
biskup sa asistencijom. Pred nama je Križarska muzika iz našega Doca kod
Travnika. Mrki oblaci križaju se po nebu. Molim Boga, da samo do kraja
Krizme ne pane kiša, jer u Bugojnu ima krizmanika do 900, a u crkvi će biti
do 6000 naroda i velika sparina. Dobrota Božja uslišila mi molit vu. Vjetrina
je, doduše, duvala pod Krizmom izvan crkve i prašinu je sipala u oči, ali kiša
nije pala. Kad smo sve lijepo posvršavali i kući se vratili, »zagrmje Gospod
grmljavinom velikom« i, nakon suše od 3 mjeseca, proli se krupna kiša kao iz
kabla. Hvala Bogu! Tako sutra nećemo morati po gustoj prašini putovati.
Za Krizme u Bugojnu upale su mi najviše u oči djevojačke haljine. Lijepe
su i ukusne. Glava čedno pok rivena bijelim ili crnim rupcem, pod vratom za-
vezanim. Ječerma je crna i sva upravo umjetnički zlatom izvezena. Samo da je
dulja ta ječerma! Ovako kratka kvari, stas i prsa. Ispod ječerme crno-zlatan
pojas. Na obadvjema rukama narukvice zlatne ili srebrne. Svilena košulja
spustila se niz cijelo tijelo. Kad je crna pregača na toj košulji, onda je struk puno
48
ljepši. I svidjelo mi se ponašanje Bugojanskih djevojaka, čedno je i otmeno.

Uopće vladanje Bugojanskih katolika uzorno je. Hvala Bugojanskom dekanu,
koji na to puno pazi!
Svečani objed bio je istom u 3 s. poslije podne, jer je služba Božja u crkvi
potrajala sve do 2 sata. Lijepi su se govori izrek li za objedom. Govorili su
Nadbiskup, dekan, gg. Franjo Babić, Anto Perković i narodni zastupnik Bu-
gojanskog kotara Anto Budimirović, koji će pratiti Nadbiskupa sve do svršet-
ka njegova apostolskog putovanja. Pod objedom sakupilo se do 2000 Din. za
novi zvonik Bugojanske župske crkve, koja je tolike godine stajala bez zvoni-
ka. Sad će ona sa lijepim zvonikom biti odmah izvana pristalija. Crkva bez
zvonika nekud mi je kusasta.
Župna crkva u Bugojnu početkom 20. st.
U 7 s. navečer priredili su Bugojanski građani u čast Nadbiskupu svečani

koncert u Hr vatskom domu, koji je sigurno najljepši u Bosni. Opet je Nadbis-
kupa, ispred građana, pozdravio odlični govornik g. Stjepan Ivić-Ivanković
oduljim govorom, u kojem je osobito isticao Nadbiskupovu seljačku poeziju.
Govorili su još Nadbiskup, a ispred muslimana Hr vata g. Tahirbeg Daudbego-
vić, koji je u ovećem patriotskom govoru odvratio na pozdrav Nadbiskupov
prisutnim muslimanima. Tahirbeg je jedan od najodličnijih Bosanskih bego-
va, a Hr vat je oduvijek odlučan i čitav. Prava hr vatska korenika. Ne boji se on
svjetlosti ni sunca.
A bio je danas u Bugojnu lijep broj svećenika, koji su uvećali sjaj i sveča-
nost sv. Krizme svojom prisutnošću i službom. Da ih zahvalno spomenem:
49
Fojnički gvardijan fra Anzelmo Alaupović, Golobrdski župnik preč. Andrija

Mlakić, Otinovački župnik preč. Dragutin Alaupović, Rastičevski župnik vč.
Andrija Kordić, Visočki profesori fra Bosiljke Gubić i fra Tomislav Ostojić.
Kako je dobro i ugodno, kad se braća tako lijepo paze i slažu!
7. IX. – Osvanuo nam je danas kišan dan. Neka! Na putu nam tako neće
biti ni sparine ni prašine. A seljaci govore, da im je sv. Krizma donijela blago-
slov i kišu, pa će kukuruz, trava i hajvan malo živnuti. Hvala Bogu!
Jutros je Nadbiskup u 8 s. rekao Misu u kapelici Srca Isusova kod Milo-
srdnih Sestara, koje su u Bugojnu odavna prava pionirke Isusove. Lijepo su
nas dočekale. Bog ih blagoslovio svakim svojim blagoslovom!
Kad se je Nadbiskup od časnih Sestara vraćao u župski stan, pridružio mu
se pravoslavni Bugojanski paroh Jovo Popović, koji je baš bio pošao da ga po-
sjeti u župskom stanu. Iza toga posjeta zaredao je Nadbiskup, sa pratnjom,
obilaziti kuće i obitelji po Bugojnu. Ovih je posjeta bilo preko 50, a potrajali
su od 9 s. pa sve do 1 ½ s, popodne, žele naša ljudi, da im Natpastir blagoslo-
vi kuće, i, ako ćemo pravo, ovi su posjeti sastavni dio apostolskog putovanja i
kanonskog pohoda. Tu je u svojem najljepšem svijetlu Katolička Akcija. Tu Bis-
kup rekne riječ, koju katolička obitelj ne zaboravlja. Tu se puno puta izgladi u
župi mnoga nesuglasica i trzavica.
Prije nego je Nadbiskup ostavio Bugojno, posjetila su ga dva muslimana:
Muharem efendija Karadža i Ahmed efendija Bosto. Došli su da mu zahvale
na pažnji njegovoj prema muslimanima. Nadbiskup je ostao s njima dugo u
iskrenom bratskom razgovoru.
Čitavo je Bugojno bilo na nogama, kad je Nadbiskup zaputio dalje. Ga-
nutljiv je bio rastanak sa ponosnim Bugojanskim Hr vatima Katolicima. To se
ne zaboravlja. To su srcu zlatne i slatke uspomene. I neka naše Bugojno ostane
uvijek naše hr vatsko i katoličko žarište i ognjište! Naši Bugojani neka budu
uvijek puni snage, puni nade, puni volje, puni žara!
5. Golo Brdo
Prijeđosmo na desnu obalu Vrbasa. Tu nas na poljani, a onda na putu do-
čekali Golobrđani i sa zelenim slavolucima i sa srdačnim pozdravima i sa puc-
njavom mužarâ. A na čelu im je njihov dobri preč. župnik Andrija Mlakić,
koji je taj doček uredio da nije mogao ljepše. Pred Golobrdskom osnovnom
školom ispod slavoluka izrekao je upravitelj škole g. Mato Kukrić ovaj značaj-
ni pozdrav: »Preuzvišeni Gospodine Nadbiskupe! Na vijest, da će nam naš
50
Natpastir doći u našu sredinu, srca nam jače zakucaše, a duše razdragane jed-
va dočekaše čas, da Vas pozdrave u našoj sredini. I evo nas sakupljenih, da
svojemu Natpastiru zaželimo dobrodošlicu! Ja sam presretan, što me je zapala
čast, da sin ubavoga Doca pozdravim i sina ponosnoga Travnika u ovoj pito-
moj dolini Bugojanskoj. Siromašni smo zemaljskim blagom i sjajem, ali ima-
mo blago i sjaj naše svete vjere, imamo ot voreno, iskreno srce, kojim dočeku-
jemo svojega Velikog Svećenika, svojega vjerskog i hr vatskog pr vaka, pr vaka
onoga naroda, kojemu povijest dade ime: »Bedem Kršćanstva«. Takovim srcem
kličemo Vam, Preuzvišeni: Dobro nam došao i živio na ponos svetoj nam vjeri
i hr vatskomu narodu!«
Župna crkva u Golom Brdu početkom 20. st.
Iza toga pozdrava, izgovorenog sa velikim oduševljenjem, stupila je pred

Nadbiskupa sa kitom poljskog cvijeća mala Anđelka Nusić i pozdravila ga
ovako odano: »Preuzvišeni Natpastiru! Znamo, da su djeca miljenčad Vaša, pa
nas evo pred Vama, da pročitate radost s očiju naših, da čujete vruće kucaje i
klicaje srdaca naših! Mi u Vama pozdravljamo vjeru našu katoličku i narod
naš hr vatski, jer je sav život i rad Vaš samo jedna žrtva za Krista i Narod. Vaša
nas je apostolska riječ prenula iza sna, i Vaša nam pastirska desnica svejednako
pokazuje put do vremenite i vječite sreće. Stoga nas evo Vaših malih biskup-
51
ljana, koji Vam iz dubine i punine svojega srca kličemo: Dobro nam došao,
uzvišeni naš Natpastiru! Blagoslovljen Ti, koji nam dolaziš u Ime Gospodnje!«
I onda odgovara Nadbiskup i narodu i djeci. I onda se opetuju prizori pr ve
Cvjetnice. Sipaju djeca granje i cvijeće pred kola Nadbiskupova i kliču mu iza
svega glasa. A ovu je priredbu uredila i vodila pobožna gospođa Jakica Beka-
vac. Hvala joj!
Iza obavljenih obreda u crkvi uniđosmo u župski stan, koji je sav iz temelja
obnovljen, pa sad izgleda kao kakav ladanjski dvorac. Zbilja, naši Vrhbosanski
župnici tako su poletni i poduzetni! Sade, rade, grade na sve strane, a u te da-
našnje tako kritične dane. Oni su jedno s narodom, pa narod otkida od usta
svojih, i pomaže svoje dobre pastire. Tako valja!
8. IX. – Slavimo danas u Golom Brdu Malu Gospojinu. Dan je vedar, to-
pao i sunčan. I odmah je čovjeku nekud vedrije, toplije i svjetlije u duši. Dobro
je ono rekao naš Prerad: »Priroda se uvijek prima ljudskog srca.« Nazima, što
sam je uhvatio na onom oštrom i hladnom Kupreškom polju, pa mi izbila na
usnice, pomalo prolazi. Nema druge, na apostolskom putovanju po Bosni tre-
ba okušati i nazimu, jer su bosanske noći, osobito u planini, uvijek hladne, a
dan nestalan i promjenljiv. Ujutro postudeno, da sve dršćeš, ako se ne krećeš;
opodne toplo, pa se dobro oznojiš, ako hodaš; podmrak opet hladno, pa lako
nazebeš, ako se dobro ne ogrneš. A ja to nisam učinio, makar su me prijatelji
na to nagovarali. Mislio sam, da sam tvrd i na planinskom večernjem zraku,
jer silno volim tu planinu i njezin zrak. Ali je planina tvrda kao i njezina hri-
dina, a što je slabi čovjek prema gorskoj hridini? Kuprešak čovjek nazebe, i još
kako, makar da pjesnik pjeva o gorštakovim prsima: »Čelik prsi vazda gole
kao iste gorske pole«. Ta pjesnikova na Kupresu nije baš posve istinita, jer se
moj Kuprešak, kao i Korićanac, i ljeti dobro omota u svoj crni gunj čuvaju se
ljudi od nahlade. I ja ću se čuvati i omotati, barem podvečer, kad drugiput do-
đem na Kupres. Jer Kupreška nazima baš izmuči čovjeka.
Danas je bila Misa u čast Maloj Gospi. I, propovijed je Nadbiskupova bila
čestitka k Rođendanu Gospinu. I djevojačko pjevanje pod Misom bilo je lije-
po kao ono cvijeće, što se pometalo na oltar u čast Gospi. A pjevanje je vodio
Golobrdski učitelj, koji je i poslanicu ispjevao pod Misom. Iza Podizanja
savkolik je narod zapjevao u jedan glas »Zdravo Tijelo Isusovo«. Pjevali su i
momci i djevojke, i staro i mlado, a skladno, da skladnije već ne može da bude.
Uvjerio se Nadbiskup, da Skopljaci imaju dobar glas i sluh. U propovijedi jav-
no je pohvalio Nadbiskup učitelja, što tako revno i požrtvovno pomaže svoje-
ga župnika. O, kad bi tako bilo po svim našim selima i gradovima! Ništa za
52
narod bolje, nego kad se u župi lijepo paze i pomažu župnik i učitelj. U Golom
je Brdu bilo krizmanika preko 250. Red, kao i u prijašnjim župama, upravo
uzoran!
Iza svečanoga svećeničkog, seljačkog i građanskog u župskom stanu obje-
da razvila se veselica u bašči uglednog seljaka Zelića. Upriličili: su tu veselicu
Bugojanski pjevači, koji su nam i objed začinili svojom miloglasnom narod-
nom pjesmom, koja je bila u svakom pogledu odlična.
I tako je sve protek lo u lijepome miru Božjem. Golobrđani su na glasu sa
svoje miroljubivosti. U njih nema svađe ni kavge, i ako naroda bude na zabavi
na hiljade. A sunce je sa čiste i mirne vedrine nebeske obasjavalo jednako tu
divnu hr vatsku i katoličku slavu i zabavu.
9. IX. – Sinoć me je plaha Skopaljska bura iza sna probudila. Tako je bila
žestoka i bijesna, da je sve drmala Skopaljskim kućama. Ali se je ispunila
Pjesnikova: »Iza kiše vedrije je nebo«. Ujutro sam ugledao nebo čisto kao riblje
oko. Ali je zrak bio preoštar i hladan. Zaoštrio ga onaj hudi vjetar sa Kupre-
ških Vrata.
Iza Mise, svoje pregledao je Nadbiskup, kao svagdje, sve u crkvi: i oltar i
krstionicu, i ispovijedaonicu i sveta ulja, i sak ristiju i crkveno ruho. Sve je na-
šao uredno i čisto. Uto su svećenici, koji ga prate, krštavali, ispovijedali, pri-
češćivali. Vrhbosanska je Krizma puno nalik na Misije.
Kad smo sve površavali u crkvi, pošli smo da obiđemo neke kuće u selu.
Stipan Mišura, Ivan Markić, Ivo i Frano Zelić, Stipan Miloš iščekuju nas ras-
kriljenim rukama. Kuće su im okićene ćilimima i narodnim zastavama. Veli-
ka soba u kući u svečanom je ruhu. I, sva je radosna kuća na nogama. Nadbis-
kup i s njim toliki misnik dolazi im danas u kuću! Sa Nadbiskupom dolazi i
Skopaljski narodni zastupnik Anto Budimirović.
Prolazimo pok raj seoskih bašča i šljivika. Šljive su rodile. Mali brat Ivo zo-
ve malog brata Matu: »Hodi, Mato, da beremo šljive!« Popostanemo i bacamo
oko po dugačkom Skopaljskom polju, što se proteže sve od Donjega do Gor-
njega Vakufa. Ima to polje u duljinu i do pet satih hoda. A nije ni po sata širo-
ko. Odatle ime Skoplje, to jest usko polje.
Obiđosmo spomenute seoske kuće i siđosmo napokon u školu, gdje nas sa
školskom djecom dočeka školski upravitelj g. Mato Kukrić. Kad Nadbiskup
uđe u koju kuću, iznese mu domaćin u čaši blagoslovljenu vodu, i on poškropi
kuću, a pritom govori: »Mir ovoj kući i svima, koji u njoj prebivaju!« U kući svi
pok leknu, i pristupaju k Nadbiskupu, i poljube mu prsten. A Nadbiskup pita:
»Kako ste, ljudi?« Odgovaraju mu svi ukućani: »Dobro smo, hvala Bogu!
53
Kako tvoje zdravlje?« Nadbiskup im odgovara: »Dobro, hvala Bogu!« I onda

svi posjedamo na stolice, i kuće domaćin iznese rakije šljivovice ili vina ili pi-
va, što tko ima. Domaćin nazdravi Nadbiskupu. Nadbiskup nazdravi cijeloj
kući. Onda razgovor o župi, o selu, o djeci u kući. I Nadbiskup dijeli svete me-
daljice ukućanima. Kako je to sve lijepo vidjeti i čuti! I tako biva u svakoj župi
Vrhbosanskoj. Taj je običaj uveo naš nezaboravljeni nadbiskup Stadler, i tako
se sada nastavlja, a narod tih biskupskih posjeta ne zaboravlja. I, kako reko-
smo, puno dobra bude od tih apostolskih posjeta.
6. Skopaljska Gračanica
U 5 s. popodne iza ručka i malo slobodnog vremena ostavismo Golo Brdo.
Kandija se zapravo zove selo, gdje je sada crkva i župski stan. Golo Brdo zove
se selo, što je poviš sela Kandije. Golo Brdo, kad se osnivala župa, bilo je naj-
veće selo, pa se po njem prozvala cijela župa. Dak le, u 5 s. popodne krenusmo
prema župi Skopaljskoj Gračanici. Na šumnom Vrbasu, s desne i s lijeve stra-
ne, opraštajni i pozdravni govori. Preč. g. Ivan Ribičić, župnik Gračanice, na
lijevoj strani Vrbasa pozdravlja Nadbiskupa prek rasnim govorom. I onda ne-
brojeni konjanici i cvijećem okićena kola i hiljade naroda krenuše prema Gra-
čanici. Oko nas samo jedna bašča svih prirodnih milina. Dekan, kao stari
Omir, veli nam u svom prirodnom govoru: »Ovdje u zoru razguliše se slavuji
pjevajući.« Ja mislim, da ovu figuru o slavuju još nijedan naš pjesnik i književ-
nik nije napisao. A tako je ta prirodna hiperbola i jaka i draga. Kad je bilo, iza
jedno po sata, da se penjemo uz brdo, na kojem je i crkva i župski stan, dočeka
nas ponosita četa od jedno 150 muške i ženske dječice. A svako to svečano
obučeno dijete nosi u desnoj ruci hr vatsku i papinsku zastavicu. I ta draga dje-
ca pred nama veselo stupaju, i oduševljeno pjevaju, i jesensko poljsko cvijeće
pred nas posipaju. Sve to upravlja naš revni mladomisnik, vč. g. Mato Livaju-
šić. Ovaki nam prizori i blaženi časovi prenose dušu u sveti Grad Jeruzalem,
gdje su otprilike ovako srdačno i zanosno dočekali na Cvjetnicu Božanskoga
Spasitelja.
Bilo je već 7 sati uvečer, kad smo ušli u župsku crkvu sv. Jeronima. To je u
nadbiskupiji Vrhbosanskoj jedina crkva, koja je posvećena našemu sv. Jeroni-
mu. Hr vatski Jeronim, odlični prevodilac Sv. Pisma, nadbiskup Dr. Josip
Stadler, htio je, da se nova njegova župa Gračanica posveti sv. Jeronimu, u ko-
jega se nadbiskup Stadler tako vjerno ugledao. Iza obavljenih liturgijskih ob-
reda u crkvi, gdje je Nadbiskup zahvalio i župniku i narodu i djeci na divnome
54
Župna crkva u Skopaljskoj Gračanici početkom 20. st.
dočeku, raziđe se narod, koji je bio sav sretan, što je mogao tako svečano i čas-
no dočekati svojega Natpastira.
10. IX. – I u Skopaljskoj je Gračanici dan svete Krizme osvanuo vedar i

sunčan. Sa sedlastih i bijelim kućama posutih brežuljaka silazi svijet u skupi-
nama. U 10 sati sav je brijeg, gdje se diže župska crkva, pun bijeloga svijeta.
Nadbiskup, praćen svećenstvom, prolazi uz brdo kroz dugi niz krizmanika.
»Hvaljen Isus!« naziva Nadbiskup narodu. »U vijeke, amen!« odaziva mu ma-
lo i veliko. Iza sv. Mise Krizma na suncu izvan crkve, a bilo je krizmanika
preko 250. Upadala je ovdje u crkvi velika čistoća i na oltaru i u svakom kuti-
ću. Kao da je sestarska crkva. Takav je naš prečasni župnik u Skopaljskoj Gra-
čanici. Na red i na čistoću u crkvi i u župskom stanu pazi on strogo. I ništa
ljepše od čistoće, čistoća je Bogu mila.
Na objedu bilo nas je svećenika 8, seljaka do 20. Nazdravljalo se Katoličkoj
Akciji i Križarstvu. Pjevalo se Vjeri i Domovini. Nadbiskupu se puno svidjela
narodna pjesma: »Oj Vrbasu, vodo hladna, – odnesi mi jadove!« Lijepa bila i
zdravica seljaka Joze Stojića, koji je i ovo rekao: »Mi se seljaci najviše obraduje-
mo rodnoj godini i pohodu Nadbiskupovu.« A starac, osamdesetgodišnjak,
seljak Ivan Glavaš, jasnim grlom zapjevao nam jednu starinsku planinsku
pjesmu, punu junačkoga srca. Bog ga poživio u snazi i u jasnom grlu još koju
godinicu dana!
55
Iza ručka, kao svagdje, mi svećenici brevijar u ruke i nakon molit ve uz bri-
jeg na šetnju. Sa mnom je naš mladomisnik Mato Livajušić. Pok raj nas prola-
ze goveda s paše, a Mato zna svakomu govečetu ime po njegovoj dlaci ili po
njegovoj ćudi. Ona mu je krava biserka ili cr venka ili milava, onaj mu je vol
smota ili maconja ili dragonja. Mato pametna glava, pa zna i puno pripovi-
jedati o Skopaljskoj krajini, jer on ovdje obično provodi svoje školske prazni-
ke. Vidim, da će on biti pravi narodni svećenik i oduševljen križarski duhov-
nik, jer želi Križare po svima našim župama. U njega nema tu izuzetaka. Ima
Mato pravo.
11. IX. – Danas iza Mise pregledao je Nadbiskup crkvu u Skopaljskoj

Gračanici. Svidjele mu se u crkvi slike Križnoga puta. Pod svakom slikom
stoji napisano ime onoga seljaka, koji je darovao sliku. To je dobro, jer primjeri
nas povuku za sobom.
U 10 s. zaputili smo pješke u sela, da obiđemo nekoje seljačke domove.
Kad smo bili poviš sela Gračanice, puk lo pred nama dugačko Skopaljsko po-
lje. Sve tamo do Gologa Brda i Bugojna. Tamo livade urešene bijelim cvijetom
i cr venim. Tamo muslimansko selo Odžak sa visokom kulom bega Sulejman-
pašića. Eno onamo na njivi trganje kukuruza. Djevojke trgačice zapjevale, kad
nas ugledale navrh brda. Tamo, po sredini žitnoga polja, vijuga se Vrbas kao
zmija, a na suncu zablistao kao čista srma. Onamo opet niču bijele staze, što
vode u planinu. A mjesto, gdje mi stojimo, pravi je kutić neba. A gore na nebu
nemiran, crn oblak, što putuje ususret skoroj oluji, koja će tu nagomilanu na
cesti prašinu pomesti i taj sparni zrak pročistiti. Tako je katkada i oluja dobra.
U selu Gračanici posjetismo kojih pet šest kuća. Kod seljaka Nikole Brnade
razgovaramo o novoj župskoj crkvi, koju misle graditi ako Bog da do godine.
Govori mu Nadbiskup: »Ali treba, brate, žrtvovati i od usta otkinuti, da se u
ovoj teškoj današnjici sagradi crkva.« Seljak Nikola Brnada pot vrđuje ovako
plastično i slikovito: »Ne budavši pustiti milonju, ne može se nabaviti drago-
nju.« Milonja je dobar vol, a dragonja je još bolji. U našem razgovoru dragonja
je nova crkva, za koju treba i vola milonju žrtvovati. Kako je uvijek duhovit i
slikovit naš bosanski seljak!
56
7. Bistrica
Iza podne vratismo se u župski stan. Ručasmo, i u 5 s. krećemo u novu žu-
pu Bistricu, koju mi nije mogao dosta nahvaliti naš narodni zastupnik Anto
Budimirović. I doista, seljaci u Bistrici revni su i požrtvovni, pa su sagradili
lijep župski stan, a brzo će graditi i novu župsku crkvu u čast sv. Tereziji od
Djeteta Isusa, kojoj je župa posvećena. Bog neka blagoslovi revnost i katolički
rad naših ponosnih Bistričana!
Stigosmo u Bistricu u sumrak, oko 7 sati. Dopratilo nas preko 200 konja-
nika, koji su pjevali svete i planinske pjesme. Zapamtio sam ova dva stiha:
»Najslavnije Ime Isusovo, – a za njime Ime Marijino.« U pameti mi je ostao i
ovaj značajni stih: »O lipe braće, lipa razgovora!« Sve to zanima i dira srce ka-
toličko. Sve je to izviralo iz lijepe seljačke duše.
U Bistrici je sad crkva od dr veta. Odmah sam potaknuo drage Bistričane,
da što prije sagrade bijelu, kamenitu crkvu u čast svojoj nebeskoj Zaštitnici, sv.
Tereziji od Djeteta Isusa. Kako su poletni i pobožni Bistričani, oni će sigurno,
Božjom pomoću, poslušati svojega Nadbiskupa, koji se je tako ugodno osjećao
među njima. Vidio ih, i zavolio ih. Vidio je svijetlo na njihovu seljačkom licu.
Privremena župna crkva u Bistrici

57
Župni stan u Bistrici

12. IX. – Zbilja, Bog nas svejednako prati lijepim vremenom na ovogodiš-
njoj Krizmi. I tako će biti pr va Krizma u novoj župi Bistrici sunčana i puna
ljepote. Sve je u Bistrici obavljeno kao i u drugim župama. I sve je Nadbiskup
u Bistrici našao u najboljem redu. U svom govoru za svečanim objedom Nad-
biskup je pohvalio mladoga župnika vč. Mirka Perčinlića osobito poradi njego-
ve dušobrižničke jakosti i blagosti. Uvijek je on, do samopožrtvovanja, odan i
predan svetoj Crkvi i svojemu Narodu. Blag i jak značaj! Takova dušobrižnika
zavole vjernici. Takav svećenik učini čudesa u radu za svoj mukotrpni Narod.
Bože nam takovih dušobrižnika! Dušobrižnika milih Bogu i Narodu svomu!
Kako je mladi Bistrički župnik obljubljen i štovan i od braće svećenika,
pokazao je tolik broj svećenika, koji su pohitjeli, izdaleka, na Krizmu u Bistri-
cu. Iz Uzdola poviš Prozora došao je vč. Dragutin Jurić; iz Rastova poviš
Travnika vč. Viktor Baier iz Skopaljske Gračanice preč. Ivan Ev. Ribičić i
mladomisnik vč. Mato Livajušić, pa dekan preč. fra Emilijan Milićević iz rav-
noga Bugojna. Nas 8 svećenika u tako maloj župi od 800 duša! Ali je sv. Tere-
zija od Djeteta Isusa izabrala Bistricu za svoje proštenište. I već danas vole
ljudi hodočastiti u Bistricu. Krizmanika je bilo u Bistrici preko 140. Misa je
bila na livadi uz župski stan. Na toj će se ravnoj i prostranoj livadi graditi do-
skora nova crkva od kamena, jer je sadanja crkvica privremena i premalena za
58
hiljade hodočasnika, što će hrliti ovamo k svetoj čudot vorki Tereziji. Bistrica
je kao stvorena za proštenište. Eto, sjetila me je na Gospin Lurd.
Prolazimo kroz pobožni narod k oltaru pod zelenom sjenicom na livadi.
Sav narod kleči. A s narodom kleči i njegov zastupnik Anto Budimirović, koji
Nadbiskupa jednako vjerno prati na njegovu apostolskom putovanju. Takovih
nam narodnih zastupnika treba! Zastupnika, koji se s Narodom svojim mole
Bogu Svemogućemu!
Za svečanim ručkom bilo je sa Nadbiskupom do 20 seljaka. To je po Kato-
ličkoj Akciji, o kojoj je Nadbiskup i ovdje govorio. Najljepše se govori o Ka-
toličkoj Akciji, kad se ima pred sobom i vjernike i svećenike. Na govor Nad-
biskupov odgovorio je oduševljeno mladi Križar seljak Blaž Barnjak. On je i
to rekao, da čovjek seljak najvoli znak Križa, u kojemu je spasenje, a po kojem
su se prozvali naši Križari. To je odgovor na pitanje: zašto se Hr vatsko selo
odmah oduševi za Križarstvo? Pa se zapjevalo do neba, kad smo u 5 s. popod-
ne krenuli u Gornji Vakuf, gdje će sutra biti sv. Krizma.
8. Gornji Vakuf
Naginjalo se sunce k Nišan-gori, obronku Radovan-planine, kad smo se
približavali granici susjedne stare župe Gornji Vakuf. Katolici vole reći Gornje
Skoplje i Donje Skoplje mjesto Gornji i Donji Vakuf. A i glasoviti turski
putopisac Evlija Čelebija u 17. vijeku zove ta dva mjesta Gornjim i Donjim
Skopljem. Putem prošli smo uz devet vrela, kojima ime Deveć. Taj Deveć jed-
va provrio iz kamena, i već tjera mlin, ali odmah utječe u bistru Bistricu, koja
teče kroz selo Bistricu. Na desnoj nam strani ostade milovidno selo Krupa,
koja spada na župu Bistricu. Eto nas preko potoka Krupe i na granici Bistrič-
ke i Gornjoskopaljske župe! Gornjoskopaljska je župa matica svima skopalj-
skim župama. Posvećena je Velikoj Gospi, koju će, sigurno, Nadbiskup spo-
minjati sada u svojim govorima. I, pozdravlja Nadbiskupa župnik Gornjega
Skoplja fra Vjerko Kulier dobrodošlicom, punom zanosa hr vatskoga i katolič-
koga. Oprašta se milom riječi sa Nadbiskupom župnik Bistrički. Nadbiskup
odgovara i jednomu i drugomu župniku i hiljadama naroda, koji ga gusto op-
kolio. Narod u sav glas kliče. Onda naprijed dalje. U povorci ima preko 300
konjanika. Pjevaju i konjanici i pješaci, i djevojke i momci. Pjeva se pjesma
pobjednomu danu. Ta se divota i milota ne da iskazati. To je jedan veliki zag-
rljaj bijele ljubavi, bratske, katoličke, hr vatske ljubavi. To je jedno more sreće i
radosti.
59
Na ulazu u grad ogroman slavoluk. Tu pozdravlja Nadbiskupa Jure Miku-

lić baš divnim govorom. Nadbiskup mu odgovara. Klicanje ne prestaje. Dola-
zimo pred novu župsku crkvu, koja je jedna od najljepših u Bosni. Tu pred
crkvom, urešenom cvijećem i zelenim vijencima, pozdravlja Nadbiskupa mala
Tonka Landekusić zanosnom seljačkom pjesmom, iz koje vadimo ove stihove:
»Moli Svetog Duha, Božji Poslanice,
Da u duši cvijeće kreposti nam niče!
Vjerujemo tvrdo što nas vjera uči,
Da po svetoj Krizmi Bog će u nas ući.
Dragi Nadbiskupe, Bog te poživio
I sretan nam bio kudagod hodio!
Župljani Te naši svi iskreno vole,
Za Tobom će svuda, svi se za Te mole!«
Pogled na župnu crkvu u Skoplju Gornjem oko 1930. godine
13. IX. – Jedva je ikada koja Vrhbosanska Krizma bila vedrija i sunčani ja
od ovogodišnje u Bugojanskoj dekaniji. I danas sunce sja i obasjava brda i doli-
ne Skopaljskoga polja, kakva nema u svoj Bosni ponosnoj, a o kojoj pjeva stari
Bosanski pjesnik: »Bosna bašča svih milina.« Sutra ćemo ostaviti taj divni naš
kraj, i bit će nam žao, što ga ostavljamo. Pjevat će nam ponositi Skopljaci: »Je l’ ti
žao, da se rastajemo?« Mi ćemo im otpjevati: »Jest nam žao, i srce nam znade.«
60
Danas u 10 s. biskupska Misa, propovijed i Krizma obavila se kao i u dru-

gim župama. Ovdje je djevojački zbor uz harmonij na koru pjevao koralnu
Misu, i to izvrsno. Iza Podizanja sav narod, muško i žensko, veliko i malo, ta-
ko skladno i pobožno zapjevao »Zdravo Tijelo Isusovo!« Opetujem: O, kako
je srdačna i zanosna ta naša divna svetotajstvena pjesma! Krizmanika je bilo
do 750. Iza Krizme, kao u svakoj župi, ispituju svećenici kršćanski nauk, a
Nadbiskup dijeli djeci svete medaljice. Narod je iza toga ispratio Nadbiskupa
iz crkve oduševljenim pok licima. A sunce je sa nebeske mirne vedrine sve to
gledalo i tomu se radovalo svojom blagom toplinom. Svečanost je ova potraja-
la puna 3 ½ sata, a Nadbiskup i drugi oko njega svećenici nisu se, kažu, umori-
li. Tu sigurno pomaže milost svetoga zvanja.
Pod vedrim nebom u bašči bio nam je zajednički objed. Nazdravljalo se,
pjevalo se, veselilo se. A sve u Gospodinu. Ponajljepša je zdravica bila seljaka
Bartola Škore, koji je slikovito nazdravio svoga Nadbiskupa kao koreniku hrvat-
sku i katoličku. Bilo je već 6 s. uvečer, kad smo se rastajali od tih dragih seljaka
i Skopljaka.
9. Donji Vakuf
14. IX. – Krenusmo danas odmah iza ručka autom u Donji Vakuf ili, bo-
lje, u Donje Skoplje. Jedan sat vožnje do u Donje Skoplje. Na putu se uvrati-
smo Juri Mikuliću, koji nas je željno iščekivao. Na putu nas dalje cvijećem
obasula dugačka četa djece iz župe Bistrice. A onda ravno u Donje Skoplje,
gdje nas je srdačno dočekala mala, ali junačka općina katolička. Pred novom
crkvicom svete Terezi od Djeteta Isusa ugledasmo i neke prijatelje iz Bugojna,
koji su pohitjeli u Donje Skoplje na ispraćaj Nadbiskupa. Pred crkvicom je sve
prostrto ćilimima i uređeno za malu akademijiu u čast Nadbiskupu. Sve je to
vodila plemenita učiteljica Marija Lončarić. Zlatna dječica ispjevala su isklad-
no Himnu Papinu, a onda slijedile pjesme i dek lamacije u čast Nadbiskupu.
Ispred Katolika Hr vata u Donjem Skoplju pozdravio je Nadbiskupa g. Augu-
stin Mursalo zanosnim govorom. A onda je bila večernjica i propovijed Nad-
biskupova u crkvici o Maloj svetoj Tereziji i njezinim tolikim krepostima. Sve
je to bilo tako srdačno, tako pobožno, tako ganutljivo, da smo se zanosili mišlju
u apostolska vremena, kad su onako do suza ganutljivo dočekivali i, primali
pr vi kršćani svoje drage Apostole.
I, napokon, u 4 s. popodne posljednji zbogom i blagoslov Nadbiskupov či-
tavoj Bugojanskoj, dekaniji, kojom tako revno i savremeno upravlja preč. dekan
fra Emilijan Miličević. Sa svojim vjernim pratiocima kancelarom Dr. Ivanom
61
Pavlincem i narodnim zastupnikom Antom Budimirovićem krenu Nadbiskup

željeznicom preko Travnika u Šeher Sarajevo, kamo će stignuti u pô noći.
U vezirskom gradu Travniku ispraćajne ovacije. Tu su sve katoličke škole
sa svojim dekanom i sa profesorima Isusovcima i sa Sestrama Milosrdnicama.
Svi ispjevasmo jednim srcem i glasom »Lijepu našu«. I onda – s Bogom ostaj,
dragi naš Travniče! – Tvoja škola naprijed nas pomiče. – U tvom vrtu cvijetak
ljiljan niče. – Pa ti Vila od Vrhbosne kliče: – Oj Travniče, o naš Miljeniče!
Tako nam je prošla ovogodišnja Vrhbosanska Krizma u Bugojanskoj deka-
niji. Ona je doista bila jedna velika manifestacija katolička i hr vatska. Mani-
festacija kršćanskih i svećeničkih kreposti. Narod je naš pokazao, da je tvrd
kao stanac kamen u svojoj svetoj vjeri katoličkoj i u svojoj dubokoj svijesti hr-
vatskoj. Možda još nikada tako zanosno i ponosno. I svijet drugih vjera iska-
zivao je Nadbiskupu svoje poštovanje i povlađivao njegovoj iskrenoj besjedi,
koja – reče jedan musliman – svakomu čast daje, a svoje ne izdaje.
»Tebe Boga hvalimo. U sve dane hvalit ćemo Tebe,
i blagosivat ćemo Ime Tvoje u vijeke vjekova.«
62
SLAVLJE sv. Krizme u dekanĳi Kreševskoj i Žepačkoj. Pretiskano iz »Katoličkog
Tjednika« 1937., 43. svezak, Vrhbosanske Savremene Knjižice, Sarajevo: Aka-
demĳa »Regina Apostolorum«, 1937. Tisak »Nova tiskara« Vrček i dr. Sarajevo.
[župe: Stup, Banbrdo, Kiseljak, Kreševo, Deževice, Fojnica, Gromiljak, Brestovsko,
Busovača, Žepče, Osova, Novi Šeher, Radunice i Zavidovići]
Slavlje sv. Krizme
u dekanĳi Kreševskoj i Žepačkoj
Z amolili su me neki župnici, da objelodanim svoje dnevne bilješke i sa ovo-

godišnje svete Krizme u dekaniji Kreševskoj i Žepačkoj, kako sam to uči-
nio lani, putujući po dekaniji Bugojanskoj (»Jedan apostolski put«) i prek lani,
javljajući se dopisima iz Bosanske Posavine (»Jedna Krizma Vrhbosanska«). Rado
se odazivam toj bratskoj molbi i želji, jer ove bilješke mogu jedamput dobro
poslužiti povjesniku Nadbiskupije Vrhbosanske. A dokazat će očito i bjelo-
dano, kako su u najmanju ruku, neozbiljna ona zabadanja dr. Voje Janjića u
Beogradskoj skupštini u biskupski rad Nadbiskupa Vrhbosanskog. Sigurno je,
da se nijedan naš katolički biskup ne slaže sa Janjićevim tendencioznim i zlo-
radim zabadanjima i tvrdnjama.
I. U KREŠEVSKOJ DEKANĲI
6. VII. – Zaputismo iz Sarajeva u 9 sati ujutro. Veliko zvono Srca Isusova
zvoni sa katedrale. Pred nadbiskupski dvor došli po Nadbiskupa ponositi
Stupljani sa četiri velika auta. Stari seljak Ivan Lukić pozdravlja Nadbiskupa
srdačnim pozdravom, u kojem ga moli, da zaputi u Sarajevsko polje, u Stup,
gdje ga čeka odušak radosnih seljačkih srdaca, što ljube svojega Nadbiskupa
ljubavlju katoličkom i hr vatskom. Nadbiskup odmah ovdje, kao i kasnije sva-
gdje, odgovara sa sv. Kraljem Prorokom, da sve ono, što će Hr vatski Katolički
Narod na ovom apostolskom putovanju reći u čast i slavu njegovu, ne ide nje-
mu, već našemu Božanskom Spasitelju, u čije on Ime putuje. Seljaci Stupljani
oduševljeno kliču. Seljanke djevojke obasipaju Nadbiskupa cvijećem Sarajev-
skoga polja. I krenu pr vi auto. U njemu se ponosito vije kroz Sarajevo naša
Hr vatska trobojnica. Onda u drugom autu Nadbiskup sa svojim tajnikom Dr.
Krunoslavom Draganovićem. Drugi su seljaci u drugim autima. Na putu
mnogi naši radosno pozdravljaju razmahanu Hr vatsku zastavu.
65
1. Stup
Stup je župa u Sarajevskom polju i u Sarajevskoj dekaniji. Ali, jer je uz put,
uvijek bude u njoj sv. Krizma, kad Nadbiskup zaputi u Kreševsku dekaniju. Za
jedno pô sata eto nas pred milovidnom Gospinom crkvom u Stupu. Tu je sva
sila svijeta i seljačkoga i građanskoga. Pozdravlja zanosno Nadbiskupa Stupski
župnik preč. g. Ivan Subašić. Nadbiskup odgovara i župniku i onoj ponosnoj
djevojki seljanki Križarici. Na crkvenim vratima dočekuje Nadbiskupa po
obredniku presvj. g. protonotar apostolski, kanonik i Sarajevski dekan Mons.
Mato Bekavac. Dalje onda u crkvi sve po propisanom obredu. Uđosmo u žup-
ski dvor, da domalo krenemo processionaliter u crkvu na misu, pod kojom se
pjevaju hr vatske crkvene pjesme. Iza Evanđelja Nadbiskup propovijeda o snazi i
pobjedama Katoličke Crkve po duhu Svetom. Iza mise Krizma pod vedrim
nebom. Bilo je krizmanika 240. Iza Krizme ispituje Nadbiskup djecu iz Kršćan-
skog Nauka i dijeli im svete medaljice. Kod mise i krizme služili su presvj. De-
kan, pa preč. z. kanonik Stjepan Ilić, rektor bogoslovije dr. Josip Jurić D. I.,
Tajnik i mjesni župnik.
Iza crkvene svečanosti objed
u župskom dvoru, pod kojim su
se nazdravljale zdravice u čast
Vjeri i Domovini.
U 5 ½ s. popodne opraštaj
sa Stupom po obredniku i onda
put u Banbrdo. Prati nas odlič-
ni narodni zastupnik Dr. Niko
Ljubičić odvjetnik u Travniku.
To narod želi od svojega za-
stupnika.
Stup: Župna crkva oko 1938. godine
66
Sarajevo polje: Župljani u hrvatskoj katoličkoj nošnji početkom 20. st.
2. Banbrdo
Prek rasni su krajevi, kuda prolazimo. Zbilja je »Bosna bašča svih milina«,
kako to pjeva stari bosanski franjevac pjesnik. Na raskršću putova pred Ban-
brdom, Na Han-Ploči, dočekuju nas seljaci Lepeničani, pješaci i konjanici, sa
šumom hr vatskih zastava. Banbrdski župnik fra Mirko Mačuga pozdravlja
Nadbiskupa zanesenim govorom, u kojem slavi vjeru u Boga i seljačku slogu.
Iza Nadbiskupove zahvale krećemo u Banbrdo. Ima pred nama do 100 ko-
njanika. Fra Mirko veli: »šuma konjanika«. Opet svečan doček pred župskom
crkvom, što se na ravnici zabijelila kao bijela golubica. Pozdravljaju Nadbisku-
pa dječak i djevojčica uime djece, što će sutra biti krizmana. Pozdravlja Nad-
biskupa uime naroda njegov zastupnik dr. Ljubičić. Narod kliče Vođi Hr vat-
skoga Naroda i svojemu Nadbiskupu. Odjekuje sva dolina Lepenička. Na
crkvenim vratima dočekuje Nadbiskupa dekan Kreševske dekanije, gvardijan
i župnik Fojnički, fra Anzelmo Alaupović, koji će pratiti Nadbiskupa po svoj
dekaniji Kreševskoj. U crkvi po propisu kanonska vizitacija i govor i blagoslov
Nadbiskupov. Na koru, pri ulazu u crkvu, pjevalo se: »Ecce sacerdos magnus«.
Župski je stan u Banbrdu na brdu, pa kroz strmeniti gaj hajde pješice gore
na brdo, gdje nas dočekuje i časti poznata dobrota fra Mirkova!
67
7. VII. – u 10 s. krenusmo processionaliter kroz gaj dolje k crkvi. Mnogi

se narod okupio oko crkve. Nadbiskup blagosiva narod. Radostan je i pobožan
taj narod. Pod misom u crkvi pjevaju na koru školska djeca. Sa djecom pjeva i
naš narodni zastupnik, koji i pred narodom pr vi klekne, kad blagosiva Nad-
biskup. Iza Evanđelja Nadbiskup propovijeda o molit vi. Krizma se obavila iz-
van crkve. Bilo je krizmanika 360. Djeca su pobožno primala darove Duha
Svetoga. Iza krizme ispitivanje iz Kršćanskog Nauka u crkvi i dijeljenje sv.
hrvatskih medaljica. I onda preko njiva, pa uz gaj sa djecom na visoravan, gdje
je župski stan. Milina je bila pogledati tu bijelu procesiju i mladu četu Božju,
za kojom su stupali svećenici i Nadbiskup. Lijepo smo se umorili i oznojili,
dok smo stigli gore, a onda je Nadbiskup podijelio djeci Apostolski Blagoslov,
Župna crkva na Banbrdu
Krizmanici sa Nadbiskupom
pred župskim stanom
68
što ga je nedavno poslao Sveti otac svima Vrhbosanskim vjernicima. I foto-

grafirali smo se na toj divnoj visoravni Banbrdskoj.
Objed sa seljacima u bašči. Nazdravljalo se bratski i hr vatski. Seljacima
duša biti i razgovarati se sa svojim Natpastirom i misnicima. To je krasan pri-
zor iz Katoličke Akcije.
Navečer u 8 s. večera kod sestre Draganovićeve, koja sa svojim mužem
učiteljuje u Banbrdu već 10 godina. Ta lijepa katolička obitelj sve je učinila i
spremila, da nam uspomena na Banbrdo ostane što ugodnija i milija.
Bilo je već 11 s. noći, kad smo se sa fenjerima u ruci penjali uz Kalvariju
Banbrdsku, to jest, uz onaj strmeniti gaj, da dođemo u župski stan. Fra Mirko
usput nam pripovijeda uspomene o pokojnom fra Andriji Buzuku, koji je prije
kojih 30 godina župnikovao u Banbrdu I dočekao me onako objeručke, kako
je to samo on znao.
Evo jedne uspomene o tom odličnom ujaku franjevcu! Iz franjevačkog
Provincijata bio došao glas pokojnome nadbiskupu Stadleru, da fra Andrija
nije više za župu, jer da je slaba zdravlja i ne može više na noge. I kad je bio
nadbiskup Stadler na Krizmi u Banbrdu, rekao je to ot voreno svojemu prijate-
lju fra Andriji. Fra Andrija mirno sluša i vodi Nadbiskupa uz strmenite stepe-
nice u župskom stanu, a sve po dvije odjedamput prekoračuje. Nadbiskup mu
govori: »Bome, fra Andrija, Vi kao mladić!« A fra Andrija jedva to dočekao i
povikao: »Preuzvišeni! Može još Jovica koliko dvojica!« I ostao je fra Andrija
i nadalje na svom Banbrdu. Bio je fra Andrija i pjesnik šaljivdžija. Od njega su
i ovi stihovi:
»Je l’ Kreševo, gdje je prije bilo?
Je l’ Mehana pok raj Čengić-hana?
Mogu l’ stići, kud sam naumio?«
Kažu, da su od njega i ovi misaoni stihovi, što ih seljak pjeva u planini:

»Ok ladi se danica,
Da preteče mjeseca,
Ne mogla ga preteći,
Već zajedno zađoše.«
A bio je nezaboravni fra Andrija Buzuk klasično vrlo naobražen; bio je i

Provincijal; a uvijek i svagdje iskreno odan svojemu Nadbiskupu, koji ga je puno
cijenio i volio.
69
8. VII. – Danas iza prijateljskog objeda obađosmo neke seljačke kuće.

Drago je našim dragim seljacima, kad im Nadbiskup sa misnicima uđe u kuću,
da je pozdravi i blagoslovi.
3. Kiseljak
Konjanici i pješaci seljaci, sa Nadbiskupom i njegovom u kolima pratnjom,
zaputiše veselo u Kiseljak. Na granici župe u Brnjacima dočeka nas narod od
Kiseljaka. Župnik fra Bono Ostojić pozdravlja Nadbiskupa uime hr vatskog i
katoličkog Kiseljaka. Iza Nadbiskupova odgovora digao se do neba zanos
hrvatski i katolički, što se ne može opisati. U Kiseljaku pred velikim slavo-
lukom uime Kiseljačkih katolika Hr vata pozdravlja Nadbiskupa načelnik Anto
Rajić. Nadbiskup ga grli i u odgovoru veli, da je u njemu zagrlio sve Hr vate u
Kiseljaku. I tako dalje sve se lijepo razvija, i sve je najljepše ispalo i na ulici i u
crkvi.
9. VII. – Iza kiše porosnice razvedrilo se, i pod sunčanim nebom i misa i
propovijed i krizma na onoj zelenoj visoravni pred Kiseljačkom crkvom.
Krizmanika je bilo 385. Pod objedom u župskom stanu srdačne hr vatske zdra-
vice. Seljaci su prolazili Nadbiskupu i zahvaljivali mu na njegovim biskupskim
riječima.
Sve je, doista, u Kiseljaku ispa-
lo najljepše. Tomu su najviše do-
prinijeli župnik fra Bono Ostojić
i g. Hugo Rajić. Brzojav Zagre-
bačkih križara iz Sarajeva, koji su
putovali u Dubrovnik, sve nas je
obradovao. Dragim je Križarima
Nadbiskup odmah brzojavno od-
vratio ovako:
Kiseljak: Pogled na župnu crkvu

početkom 20. st.
70
»Zahvalno od svega srca pozdravljam i blagosivam naše drage Križare.

Križari, Bog živi!«
Podvečer posjetio nas je profesor fra Jerko Boras, koji je došao iz Mostara
u Kiseljak na ljetni odmor.
10. VII. – Čitavo prijepodne vraćamo posjete po Kiseljaku. Posjetismo i

Asimbega Dugalića, koji nas je dočekao najsrdačnije. Bilo je ma lo razgovora i
o skidanju fesa u crkvi. Nadbiskup mu je rekao: »Dragi Asimbeže! Kad mogu
naši Muslimani skinuti fes i u dućanu, i u skupštini, i u sobi, i u željeznici,
mogu ga mirne duše skinuti i u crkvi. I mi kršćani, ako hoćemo u džamiju,
navlačimo na noge mestve, pa i šešir skinemo, ako to zatraži čuvar džamije.
Pa je jamačno i Muslimanima draga ona: »Tuđe poštuj, a svojim se diči!« Pra-
vi ponos to traži.«
Ovo iznesoh, jer je zaželio sâm uviđavni Asimbeg, da gdje objelodanim
ovaj logični zak ljučak.
Posjetili smo u Kiseljaku i Hr vatski Dom, i napili smo se zdravoga Kise-
ljaka iz samog izvora. A to se zna, da nas je u katoličkim kućama dočekivala
sama ljubav kršćanska i hr vatska. Ljubav, sto puta slađa od onoga »slatkoga«,
što nam se uz kiseljak ili rakiju ponudilo od kućne domaćice.
4. Kreševo
Poslije podne u 3 s. na put u naše staro Kreševo, a iza srdačnog oproštaja
sa gostoljubivim Kiseljakom. Pred nama jaši do 70 konjanika. Putujemo uz
rječicu Kreševčicu vrlo tijesnim klancem, što ga zovu turskom riječi »Dera«.
Puške pucaju. I kadgod koja pukne, moj se dekan fra Anzelmo uza me na ko-
lima sav strese. Junačim ga, neka se ne plaši, a on mi govori: »Kriv je moj živac
kraj srca«. Navrh »Dere«, kraj Tomića kavane, čekaju nas Kreševljaci. Mladi
Kreševski gvardijan i župnik fra Alojzije Misilo pozdravlja oduševljeno Nad-
biskupa, a Nadbiskup mu snažno odgovara i narod blagosiva. Pucaju mužari
sa svih strana. Pravo narodno veselje nastalo je u toj divnoj Božjoj prirodi. I
vozimo se dalje kroz pitomo Kreševsko polje. Pred nama je, tamo daleko, vi-
soka Bjelašnica (2067 m.), a bliže amo vilovite gore Inač, Lopata, Visočica,
Bitovnja. Ni vrhovita Švicarska nema takvog romantičnog kraja.
U Kreševu je sve na nogama. I sve su kuće okićene zastavama hr vatskim i
papinskim. I sve Nadbiskupa oduševljeno pozdravlja. Uime građana pozdrav-
lja ga Danko Divić. Uime djece mala Jelena Ilić, sva u bjelini. Govorilo je di-
71
jete kao pravi anđelak. Pred crkvenim vratima i u crkvi sve po obredniku.
Nadbiskup se odmah pred crkvom izgrlio sa dvojicom osamdesetgodišnjaka:
sa fra Danielom dr. Banom i fra Rafom Čondrićem. Oni su ga tako željno če-
kali i raskriljenim rukama bratski su ga dočekali. Nadbiskup obojici jubilaraca
čestita na još uvijek tako junačkom zdravlju i držanju. Mnogopoštovani O. dr.
Ban još je uvijek duhovit, i za večerom vodi on razgovor. Pripovijeda nam o
jednom svom župničkom izletu, pa veli: »Tko obilazi, kući lijepo dolazi.« I
ovako on to tumači: »Jahao sam na dobrom konju iz Kiseljaka kući u Kreševo.
Htio sam bržebolje kući, pa ok renuo prijekim poljskim putem. Ali sam udario
na moč varu i jedva živu glavu iznio. Kući sam kasno došao. I tako je živa isti-
na što narod veli: »Tko obilazi, kući lijepo dolazi«. – I ovu nam je fra Daniel
Ban ispripovijedio. Ja nazvao fra Daniela Bana, u šali, »svijetlim banom«. A
fra Daniel odmah nastavio: »Došao u Kreševo prijašnji ban Velja Popović. Ja
ga oslovio po hr vatsku sa »svijetli bane«. A jedan će naš Kreševljak na to: »Tako
smo zvali Hr vatske bane«. A drugi će odmah prihvatiti: »E, to je znak, da je
naša Bosna zemlja Hr vatska!«
Kreševo: Seljačka hrvatska nošnja 1930. godine
11. VII. – Danas mi u rano jutro stiže iz Sarajeva žalosna vijest, da nam je
blago u Gospodinu preminula mnogopoštovana Majka M. Gotarda Böhm F.
D. C. Prikazat ću Bogu sv. Misu za tu apostolsku dušu, koja je svojim pionir-
skim radom zadužila katoličku Bosnu kao malotko. R. i p.!
72
Kreševo: Stari samostan i crkva sredinom 20. st.
U 10 s. misa, propovijed i krizma u lijepo obnovljenoj manastirskoj crkvi.

Kišno je i prohladno vrijeme, pa se nijesmo toliko umorili i oznojili. Krizma
je obavljena izvan crkve, jer je kiša pod misom prestala. To je bilo drago i na-
rodu i Nadbiskupu i krizmanicima, kojih je bilo 396. A mužari su jednako od-
jekivali u tom šumovitom klancu Kreševskom. Djeca su vesela, jer su dobila
od Nadbiskupa svete medaljice hr vatske i, što je glavno, darove Duha Svetoga.
Kreševska su djeca, zbilja, na glasu sa svoje bistrine i vrline. Nadbiskup je bio
vrlo zadovoljan, kad ih je ispitivao iz Kršćanskog Nauka. Uopće, sva su Vrh-
bosanska djeca i umna i vrsna. Neka nam ih dragi Bog čuva i s neba blagosiva!
Nadbiskup ih jednako u duhu i pozdravlja i blagosiva. Bog s vama, djeco, do-
bra uzdanico Hr vatskog Naroda!
U 1 sat objed u manastirskoj blagovaoni. Tu su s nama seljački pr vaci i nji-
hov narodni zastupnik dr. Niko Ljubičić, koji Nadbiskupa svejedno vjerno
prati, kao ono lani u Kupreškom i Skopaljskom kraju Anto Budimirović, a
prek lani u Bosanskoj Posavini Mato Mikić. Pod objedom Nadbiskup je sve po
redu pozdravio. Istaknuo je i ovdje Katoličku Akciju, koju je svima stavio na
srce i na dušu. Iza župnika progovorio je fra Daniel dr. Ban. Ganutljivo za-
hvaljuje on Nadbiskupu na bratskoj pažnji prema njemu osamdesetgodišnjaku
i jubilaru misniku. Iza objeda uveo je fra Daniel ban u blagovaonu slijepca
guslara Janka, koji nam je uz gusle otpjevao nekoliko narodnih pjesama. Za-
pjevao nam je i ovu starinsku Sarajevsku:
73
»Štono sjaji usred Sarajeva?

Il je alem ili dragi kamen?
Il je igla među terzijama?
Nit je alem niti dragi kamen,
Nit je igla među terzijama,
Već je čaša među bek rijama.«
U 8 s. navečer pošli smo u Hr vatski dom »Radovan«, gdje su nas srdačno

dočekali Kreševski Hr vati i veselom pjesmom i snažnim govorom i mrkom
slatkom kavom. Hvala im na svemu! Kreševljaci su nam birani junaci.
Nadbiskup Šarić s krizmenicima ispred samostana Kreševo
12. VII. – I u Kreševu danas čitavo prijepodne primanje stranaka i posje-

ćivanja kuća. Kreševske su kuće na glasu sa svoje urednosti i čistoće. A gotovo
u svakoj ima slika Presvetoga Srca. Znadu Kreševljaci za obećanje Isusovo: »Ja
ću blagosloviti one kuće, u kojima se drži i štuje slika mojega Presvetog Srca«.
5. Deževice
»S Bogom ostajte!« dovikuje Nadbiskup svojim dragim Kreševljacima. »S
Bogom pošli!« odvraćaju mu oni, i klečeći primaju njegov natpastirski blago-
slov. Bilo je 3 ½ sata popodne, kad pojahasmo dobre planinske konje. Pamet-
ni moj dekan fra Anzelmo doveo je sebi iz Fojnice svoga vilovitog zekana, pa
74
govori meni: »Moj zekan posrće.« Zna dekan, da Nadbiskup voli plemenita
konja, pa se malo prepao, da mu ne odabere zekana, i zato mu sada zekan
»posrće«. A zekan na cijelome putu nije nijedamput posrnuo. Ali Nadbiskup
nije na dekanova zekana ni pogledao, jer mu je Petar Stanić, seljak iz župe
Deževičke, doveo svoga kosmatog vranca, na kojem je Nadbiskup jahao i pri-
je 7 godina, i taj mu se dorat vrlo dopao. Miran je i jak je. Jašimo uz vrletni
Inač. Seljaci pjevaju: »Gorom jaše kićeni svatovi.« Pjesma, i svojom radosnom
kajdom i svojom punom sadržinom, dira te u srce. Dirljiva je kao naša »Hasa-
naginica«. A bili su nam dobri konji nakićeni planinskim lijepim cvijećem i
hr vatskim malim zastavicama. Prolazimo kroz gizdavo selo Kojsinu. Selo se
okitilo svetim slikama i vezenim peškirima. Pokazaše nam onisku staru ku-
ćicu, u kojoj da se je, prije kojih 200 godina, rodio Bosanski biskup Botoš
Okić.
Napokon eto nas navrh vrhunca, krševitog Inča. Pružila se tu prek rasna
zelena livada, koju zovu »Pomol«. Odatle se s jedne strane pomoli Kreševo, a
s druge selo Deževice. Sad je pred nama daleko tamo, visoka planina Zec. Još
se na Zecu blista, ovdje ondje, lanjski snijeg. Na toj planini izvire Vrbas, koji
se na svom izvoru jedva zamijeti, ali u svom toku, sa pritocima, postane rijeka
velika i plahovita.
Tu na vrhu Inča dočekali su nas valjani Deževičani sa svojim mladim žup-
nikom Matom Livajušićem. O njemu sam pisao, kad sam lani bio u Skopalj-
skoj Gračanici. Napisao sam onda o njemu i ovo: »Vidim, da će on biti pravi
narodni svećenik i oduševljen križarski duhovnik, jer želi Križare po svim na-
šim župama. U njega nema tu izuzetaka. Ima Mato pravo.
I ovom prilikom opet i opet opetujemo, da su nam i za sela i za gradove od
prijeke potrebe organizacije Katoličke Akcije. Samo po Katoličkoj Akciji is-
trijebit će se tolike moralne mane iz našega puka. Gdje su, recimo, Križari i
Križarice, ondje malo pomalo nestaje samodošlost, nestaje pijanstvo sa svojim
najgorim posljedicama. Ondje se i pobožno primaju sveti sak ramenti, po ko-
jima dolazi i gradu i selu svaki blagoslov Božji s neba. Pa zato mi svećenici ne
mislimo, da smo, pod ne znam kojom isprikom, zanemarili dužnost Katoličke
Akcije! Molimo i zak linjemo svu Kreševsku dekaniju, neka primi k srcu ovu
usput poruku, koju rekosmo iz ljubavi i o svetoj dužnosti svojoj.
Deževički župnik i valjani Deževičani pozdravili su Nadbiskupa na Inču
oduševljeno. I njega i pratnju podvorili su rakijom i mrkom kavom. A onda se
pješke na nogama otisnusmo nizbrdo kroz šumu bjelogoricu prema Deževica-
ma. Prolazili smo kroz krčevine, što su bile pune mirisavih šumskih jagoda.
Brali smo ih usput i hvalili Bogu na tom daru njegovu. Tri puna sata, na konju
i pješke, trebali smo od Kreševa do u Deževice. U Deževicama pred Gospi-
75
nom slikom slavoluk i svečan doček. Mali Anto Jukić pozdravlja Nadbiskupa
pjesničkom dobrodošlicom, a tako ot voreno i snažno, da smo mu se divili. U
desnoj je ruci držao hr vatsku zastavicu, u lijevoj kitu trobojnoga gorskog cvije-
ća. Nadbiskup ga hvali i zahvaljuje njemu i svoj za njim u redu djeci, koja su
također držala u rukama kite cvijeća i hr vatske zastavice. Milina je bila to gle-
dati u toj dubokoj planini Bosanskoj. Ljubav hr vatska i katolička tako je pro-
nalazna i plemenita.
Pred vratima Gospine župske crkvice dočekao je Nadbiskupa, po obredni-
ku, brat župnikov, dr. Anto Livajušić, koji je iz Sarajeva požrtvovno pohitio u
pomoć bratu. I dva su brata sve učinila, da nam u Deževicama bude kao kod
kuće. Jest, tako smo zadovoljni i radosni bili u Gospinim Deževicama, da smo
zaboravili na sve putne poteškoće, što smo ih dosad imali.
13. VII. – Hvala Bogu i Gospi! Istek lo je sunce iza gore i obasjalo nam ze-
lene Deževice! Čuje se hajvan iz pojata. Čobani sa brda jedan drugoga dozi-
vaju. »O, Ivo! – O, Niko!« Kako su visoki i tanki ti čobanski glasovi u planini!
Čujem i diple dvojnice uz ovce, što gladne popašno pasu travu na vrletnim li-
vadama. Zelena planina doista je puna milina, i njezina srca nemaju gradskih
gorčina.
Misa i sve drugo obavljeno je u Deževicama kao u svim drugim župama.
Deževičani su ljudi ozbiljni i pobožni, i upravo gutaju riječ Božju. Osobito štu-
ju Sniježnu Gospu, kojoj je župa posvećena. I Deževice su, po svom divnom polo-
žaju, kao stvorene za Gospino proštenište. Na Sniježnu Gospu (5. VIII.) hrli
Deževičkoj Gospi naš svijet izbliza i izdaleka. U Deževicama ima u šumi spilja,
gdje je, kažu, boravio sv. Jakov Marhijski, koji je bio u Bosni glasovit vjero-
vjesnik. Glasovit sa svojih čudesa, o kojima narod i danas još puno pripovijeda.
Bilo je u Deževicama krizmanika 120. Djeca čisto odjevena i vedra i vese-
la, pobožno su sklapala ruke. Mnoge djevojčice nose na glavi kalkan-fes, okićen
umjetnim bijelim ili cr venim ružama. Na mnogim je dječacima svilom ili zla-
tom izvezena duga fermena. Pod ispitivanjem iz Kršćanskog Nauka djeca su
odlično odgovarala. I svi su mogli dobiti svete medaljice od Nadbiskupa, jer ih
nije bilo mnogo.
Zvonik nad crkvenim vratima ima zvono, što zvoni kao ono »Svetoga Mi-
hajla« na Lapadu. Pa mi je odmah postalo zvono drago.
I tako je u Deževicama sve ispalo baš najljepše. Mala župa, pa je revniji
župnik može pozlatiti. Pod misom pjevali su Deževičani »Zdravo Tijelo Isu-
sovo« upravo divno. Župe oko Kreševa najljepše pjevaju ovu narodnu sveto-
tajanstvenu pjesmu. Pri kraju hoću da poručim našim mladim župnicima, koji
dolaze amo u Deževice, neka im bude drago poći u ovu malu planinsku župu,
76
jer će se u njoj ok rijepiti i duševno i tjelesno, i jer će u njoj naći poštenu hr vat-
sku seljačku dušu.
Za ručkom, na kojem smo bili mi svećenici zajedno sa seljacima, poveo se
razgovor i o novoj zidanoj Gospinoj crkvi, i osnovao se odbor ad hoc. Tom
prilikom čuo sam pravi narodni prijevod latinske poslovice: »Omne initium
durum«. Nije seljak rekao: »Svaki je početak težak«, već nam reče u desetercu:
»Kućni prag je najviša planina«. I čovjeku bude žao, što naši jezikoslovci ne
idu, makar za malo vremena, među naš u planini narod, da čuju rođeni hr vat-
ski jezik i naglasak. Neka se sak riju i Vuk Karadžić i Tomo Maretić pred na-
šim u Bosni hr vatskim seljakom, koji je živi i najbogatiji rječnik našega pravog
jezičnog blaga.
Župna crkva u Deževicama

Za ručkom je mladi Deževički župnik i vrlo lijepo nazdravio Nadbiskupa,

a Nadbiskup jedva dočekao tu priliku, te pr vim ljudima u Deževicama stavio
na srce Katoličku Akciju. Seljaci su odmah, kao ljudi vedri, shvatili šta se hoće
sa Katoličkom Akcijom, i bit će sretni, kad se u njihovoj planini razvije križar-
ska zastava. Mladi nam je župnik poletan i spretan, pa će Gospine Deževice
doskora biti križarske.
77
Deževice: Hrvatska katolička nošnja
Dopale mi se dvije starinske bosanske pjesme, što sam ih čuo u Deževica-

ma, pa ću ih ovdje spomenuti, jer su prirodne. Pr va je: »Kiša pada, trava raste,
to je godina«, a druga je: »Cvijeće mi je polje prek rilo«. Obje nam te pjesme
za večerom zapjevao naš dragi fra Anzelmo svojim ugodnim basom glasom.
14. VII. – Deževičani rano urane. U zoru, u 4 sata, zvoni Pozdravljenje

Gospino. I odmah se čuje predvodnik ovan i njegovo zvonce. Uz čobanove
diple hite ovce na pašu. I mi se pomalo dižemo i u crkvu idemo, da misimo.
U 9 s. krenut ćemo uzbrdo preko sela Kamenika i niz planinu Vučijak u
plemenitu Fojnicu.
6. Fojnica
Na putu u Fojnicu prije 7 godina pokisnuli smo kao miševi. Ovajput oblač-
no je, ali ovdje ondje, probija vedrina kroz oblake, pa se nadamo ogrijanome
suncu. Meni je drago po suncu putovati, pa makar me i opalilo, jer je sunce,
osobito planinsko, zdravlje. Ovdje ću na dorata Petra Stanića, pa me nije strah,
da će konj i sebe i mene baciti u stijene, kako je ono bilo prije kojih 30 godina
na Krizmi u Dobretićima, kad mi je pokojni fra Anto Mačinković dao svojega
78
ždrijepca, koga je samo on jahao. Zadobio sam tada sedam grdnih rana, ali mi
je dobri Anđeo Čuvar očuvao glavu i život, i doveo me brzo na planinsku ri-
jeku Ugar, koja mi je rane očistila i razblažila. I sada seljaci u Dobretićima
spominju tu moju sreću u nesreći.
Fojnica: Franjevački samostan početkom 20. st.
Na cijelom putu od Deževica do u Fojnicu bili smo ovajput sretni i veseli.

Sunce nas je blago obasjavalo. Konji su nam bili dobri. A i noge nas još dobro
nose, pa smo mogli i lako pješačiti, kad je bilo niz strmeniti Vučijak. Seljaci
nam putovanje začinjali svojom ljupkom planinskom pjesmom. Prolazimo
pok raj velikih stećaka, »starovirskog« kamenja. Tu je bilo patarensko groblje,
vele nam seljaci. I eto nas pok raj sela Kamenika! Pozdravlja nas zvonce sa Ka-
meničkoga groblja. Narod izašao pred nas, i obasipa Nadbiskupa cvijećem, a
Nadbiskup ih blagosiva i s njima se za zdravlje pita. A tamo dalje eno selo Lu-
žine, odak le je moj dobri Petar Stanić! I moj vranac htio bi tamo, ali nema mu
druge, mora on s nama niz Vučijak. Pod Vučijakom studeno vrelo »Dobro-
voda«. Uistinu je to dobra voda, koja nas je umorne ok rijepila. Uzjahasmo
opet konje. Malo potrajalo, i dočekuju nas Fojnički konjanici i narod iz obliž-
njih sela u Gojevićima i onda u Bakovićima, gdje Engleski kapitalisti uzeli
kopati zlato. Bilo im sretno! U Gojevićima pozdravio je Nadbiskupa stasit se-
79
ljak Miško Babić, predsjednik hr vatske seljačke organizacije u Fojnici. Divan

je bio u onoj cr ven-kapi hr vatskoj sa grivom, koja mu sve lijetala oko glave. U
Bakovićima sjedosmo u kola, a pred nama 156 konjanka, i za nama silan na-
rod. Dekan mi veli:« More konjanika i hr vatskih zastava!« Napokon eto nas
pred ponositom Fojnicom, koja je svome Nadbiskupu, zbilja, priredila doček
triumfalan. Tu su slavoluci, i pjesme, i dobrodošlice, od kojih je bila najljepša
ona djevojačke Marijine Kongregacije pred Lurdskom Spiljom i Gospom. Da
se vidi, kako je naša historijska Fojnica pozdravila svoga Natpastira, evo njezi-
na dva tri pozdrava!
Nevenka Vrebac ovako ga je pozdravila:
»U naš dragi i hr vatski kraj,
koji lijep nam ko zemaljski raj,
dobro došo, Natpastiru vrli,
toplim srcem Tebe narod grli!
Nema u nas ni srebra ni zlata,
al imamo ljubav svih Hr vata,
to je blago i najveći čar,
to je Tebi naš najljepši dar.
Svi radosni i s puno veselja,
Sa hiljadu najtoplijih želja
pozdravljamo Tebe srdačno i smjerno,
mi smo Tvoje stado, vazda Tebi vjerno!
Nadbiskupe dragi, Natpastiru naš,
mi Tebe ljubimo, to Ti dobro znaš!
Ljubimo Te, naša diko,
Iz našeg si roda niko!
I do neba Providnosti hvala,
Što je Bosni Tebe takog dala!
O, dobro nam došo u Fojnicu,
U Fojnicu, roda miljenicu!«
Katica Golub, kongreganistica, ovako je pred Lurdskom Spiljom pozdra-

vila Nadbiskupa:
»Naš premili Natpastiru! Čekasmo Te željeno. Tvoje ovčice žele da čuju
Tvoju milu riječ. I, evo, pred našom bijelom Lurdskom Gospom pozdrav-
lja, Tebe vjerna četa Marijina. Tebe, pr voga nam sina naše Nebeske Majke.
Tebe, našega uzvišenog brata po Gospi. I Lurdska Gospa naša kao da Ti
šapće: Dođi, Ivane, nadbiskupe, mitrom ok runjeni moj pjesniče! Dođi
80
među narod ovoga krasnoga kraja, i podijeli njegovoj djeci darove Duha
Svetoga, i visoko izdigni stijeg mojega Božanskog Sina u ovom starom
Bosanskom mjestu! I proslavi sveto geslo Hr vatâ: Sve za Vjeru i za Do-
movinu! I reci svima, da sam ja moćna Kraljica Hr vata! A mi sada, djeco
Marijina, iz dna duše svoje kliknimo: Dobro nam došao, i živio, veliki
svećeniče, Marijin pjesniče, hrabri borče katolički i hr vatski! Živio!
Trećoredac Ivo Vuković ovako je pod slavolukom pozdravio Nadbiskupa:

»Preuzvišeni Gospodine Nadbiskupe! Pred sedam ravnih godina Vi
ste pohodili našu historijsku Fojnicu. Od onda do danas proživjeli ste
dosta burnih i teških dana. Ali dobri Bog uzdržao Vas je u zdravlju i na
visini, koju ste zaslužili svojim tolikim trudom i radom za sve veću slavu
Božju i za spasenje besmrtnih duša. I danas, evo nam opet dolazite preko
brdâ i dolinâ, da podijelite djeci našoj sak ramenat svete Pot vrde, sak ra-
menat, koji će ih učiniti hrabrim vojnicima Kristovim. I mi sa svih strana
veselim srcem pohrlismo, da pozdravimo Tebe, našega uzvišenog duhov-
nog Vođu i Pastira. Mili Natpastiru, mi Te pozdravljamo ispred cijeloga
naroda u Fojničkoj župi, i ispred članova Trećega Reda, kojemu ste i Vi
odličan član! I želimo Ti, Preuzvišeni, ugodan boravak među nama. I svi
ovdje sakupljeni kličemo Ti: Bog poživio našega uzvišenog Natpastira
Dr. Ivana Šarića! Živio!«
Fojnica: Proslavi Svete Godine 15. 8. 1933.
81
Na sve ove pozdrave, kao i na lijepi pozdrav župnika i gvardijana Foj-

ničkog, dekana fra Anzelma Alaupovića, odgovorio je Nadbiskup zahvalno i
srdačno. Nadbiskupa su pozdravili i kotarski predstojnik Radovan Stanković
i gradski načelnik Nasif beg Buljina.
Uvečer iza 8 s. bila je pred manastirom sjajna serenada, na kojoj su govo-
rili građani Jozo Trogrančić i narodni zastupnik Dr. Niko Ljubičić. Sve je to
bilo kao jedan divan himan Bogu i Hr vatskom narodu.
15. VII. Sunčani je jutros osvanuo dan. U 9 ½ s. sv. misa, i onda krizma, i
sve ostalo, kao u svakoj župi. Bilo je krizmanika 572. Za svečanim objedom u
manastiru, a pred svećenicima, građanima i seljacima, govorio je Nadbiskup o
ljepotama Krizme Vrhbosanske i Katoličke Akcije. Nadbiskupa je srdačno
nazdravio gvardijan i župnik fra Anzelmo.
Podvečer priređena je u čast Nadbiskupu krasna akademija u hr vatskom i
katoličkom domu »Rodoljub«. Akademiji je prisustvovao i prijatelj Nadbisku-
pov iz Sarajeva, Uzeir-aga Hadžihasanović, poznati pr vak Bosanskih musli-
mana. Tako je bila krasna ta akademija, sva posvećena Vjeri i Domovini, te je
mudri Uzeir-aga rekao, da bi se mogla prikazivati usred Beča. A ovu je akade-
miju priredila darovita gospojica Janja Radjeljević, koja je rođena pjesnikinja i
umjetnica. Neka ona tako i nadalje slavi Vjeru i Domovinu!
Fojnica: Hrvatski dom Hrvatskog katoličkog prosvjetnog društva »Rodoljub«
82
16. VII. – Jutros iza mise posjetio sam romantično Fojničko groblje. Pomo-
lio sam se na grobovima franjevaca, koji su i meni pomagali u radu na njivi
Božjoj. Pred kapelicom grob je fra Mije Batinića, odličnog povjesnika naše
tužne Bosanske prošlosti. Grobni spomenik podigla mu je Marijina Kongre-
gacija, koju je on u Fojnici osnovao i mnogo godina vodio. U molit vi na njego-
vu grobu sjetio sam se njegove bratske dobrote i ljubavi, kojom je uvijek susre-
tao svojega pokojnog i današnjeg Nadbiskupa.
7. Gromiljak
Poslije podne u 4 s. krenusmo u ravni i plodni Gromiljak. Prati nas sva sila
naroda, i pješke, i na kolima, i na konjima, sve do u Gromiljak. Na suhoj smo
i prometnoj cesti, pa ima prašine do iznad glave. Nema druge, na putu apo-
stolskom treba i prašinu gutati. Usput na njivama blistaju na suncu visoki
klasovi. Zabijelila pšenica. Dekan mi govori, valjda i u prenesenom smislu:
»Levate oculos vestros, et videte regiones, quia albae sunt jam ad messem!«
»Podignite oči svoje, i vidite njive, kako su već bijele za žet vu!« (IV. 4, 35). A
meni drago, da moj dekan i na putu misli na Sveto Pismo.
Župna crkva u Gromiljaku sredinom 20. st.
83
Na granici Gromiljačke župe čekaju nas nebrojena kola iz Gromiljaka.

Prečasni župnik Ivan Papić pozdravlja Nadbiskupa, koji otpozdravlja, a sav
narod oduševljen. Nadbiskup se ok reće Fojničanima i zahvaljuje im na ispra-
ćaju i na svemu. Veli im s Apostolom: »Vi ste me primili kao Anđela Božjega,
kao Krista Isusa.« (Gal. 4, 14.). Zahvalan Nadbiskup nije im više mogao reći.
Nadbiskup gleda sav taj seljački narod, pa mu upadaju u oči mnoge hr vatske
cr venkape. I hvali seljake, i poručuje građanima u Fojnici, neka u ljubavi pre-
ma Bogu i Hr vatskoj ne zaostaju za našim svijesnim seljacima.
Bilo je 6 ½ sati, kad smo prispjeli u Gromiljak. Nadbiskupa srdačno po-
zdravlja seljak Mato Smoljo, predsjednik općine. Obradovali smo se, kad u
Gromiljaku zatekosmo Mons. Bekavca, koji je Nadbiskupa propisno uveo u
crkvu. I župnik iz Breze, preč. Ladislav Gagulić, došao u pomoć Gromiljačkom
župniku. Krasno je naš Ladislav ispjevao u crkvi »Ecce sacerdos magnus«. Bog
mu dao zdravlje!
17. VII. – Naoblačilo se danas nad Gromiljakom. Pod misom sijevalo, i

gromovi po nebu grmjeli, i krupa i plaha kiša pala. Tako smo sve morali oba-
viti u malenoj crkvi. Bila je sparina, pa sam se ovdje pod propovijedi oznojio
kao nigdje drugdje. I meni, da po duši kažem, drago, kad me na Krizmi uhva-
ti i pljusak, jer i to spada na apostolsko putovanje. Šta je taj prolom oblaka i sva
druga muka naših danas biskupa apostola prema mukama i patnjama sv. Pavla
Apostola na njegovim apostolskim putovanjima!
Krizmanika je bilo u Gromiljaku 180. Red uzoran. Župa je posvećena
Imenu Marijinu, pa sam propovijedao o Kraljici Apostola, koja nam je najbo-
lja voditeljica na polju Katoličke Akcije. Ponukao sam narod, da bude apostol-
ski probuđen, prosvijetljen i organizovan.
Došao na Krizmu u Gromiljak iz Sarajeva i preč. g. kanonik Anto Alaupo-
vić, i vč. g. Božidar Bralo, i vč. fra Bono Ostojić iz Kiseljaka, pa su obredi, uz
toliko svećenstvo, tek li u najljepšem redu. Preč. župnik Papić uživao je u sre-
dini tolike braće svećenika i svojih dragih seljaka.
U 5 s., iza svečanoga bratskog objeda, krenusmo u župu Brestovsko. Nebo
se je lijepo razvedrilo. Kiša je prašinu pokupila i zrak rashladila, pa će nam
ugodan biti put u Brestovsko, u sijelo starih bosanskih biskupa. Zastave se hr-
vatske ponosito viju. Topovi, puške pucaju. Seljaci veselo pjevaju. Nadbiskup
ih blagosiva. Na cesti se mnogi gospodski auto zaustavi i začuđeno gleda i pi-
ta, šta je to? To je probuđena svijest hrvatska i katolička, koja tako manifestira.
84
8. Brestovsko
Na granici župe Brestovačke, u Jehovcu, kod Đuturašev-hana, prizori su
bili do suza dirljivi i neopisivi. Naroda je tu sva sila sa hr vatskim zastavama.
Župnik fra Leonardo Čuturić stoji među dvije velike hr vatske zastave i po-
zdravlja Nadbiskupa snažnim i značajnim govorom, koji se ne smije zaboraviti,
pa ću ga ovdje zabilježiti. Ovako je Nadbiskupu umni fra Leonardo govorio:
»Uzvišeni Natpastiru!«
Na ovo mjesto, koje je granica malene Brestovačke župe, izašao sam s jed-
nim dijelom mojega stada, da Vas primimo, pozdravimo, dobrodošlicu zaželi-
mo. Velim »malene župe«, što je prostorom i brojem pučanstva, dočim je ona
imenom i prošlošću čuvena. Jer u njoj su stolovali Vaši pretšasnici – stari bisku-
pi Bosanski, koje je pitomina i ljepota ovih krajeva privuk la ovamo. Ima i sada
starije čeljadi u župi, koja poznaju zadnjega Bosanskog biskupa, Brestovačkog
prebivaoca. Stoga župljani ove župe imaju veće poznavanje i poštovanje biskup-
skog dostojanstva. I kao takovi pozdravljaju Vas, dostojnog nasljednika Bresto-
vačkih biskupa. Ovo je pr va misao, vjersko-crkvena misao, u kojoj oslovljujemo
Vaš blagoslovljeni dolazak.
Druga misao jest narodna, hrvat-
ska. Eto vidite, Preuzvišeni, mi smo
pred Vas izašli pod hr vatskim bar-
jacima, pod kojima ste dovle i do-
praćeni. To znači, da Vas dočikamo
ne samo kao katolici, nego i kao
Hr vati. Kolika u tom pogledu raz-
lika od ove Krizme i zadnje! Tada
Župna crkva u Brestovskom
85
se naše svete zastave nijesu smjele pokazati u javnosti. Ležale su skrivene po

tavanima i budžacima. A danas ih iznosimo na Božje svijetlo. Čime smo ovaj
uspjeh postigli? Slogom i zbijenim redovima. Ako na tome putu ustrajemo,
postignut ćemo ostvarenje i ostalih hr vatskih težnja.
Ugledavajući se u druge, i mi usko vežemo naš Katolicizam i Hr vatstvo.
Hoćemo biti dobri katolici i dobri Hr vati. To su moji župljani pokazali i ovom
činjenicom, koja će goditi Vašoj Preuzvišenosti, kad je čuje. Oni su, naime,
neposredno pred polazak na Vaš doček donijeli nove svoje trobojnice pred crkvu,
i ja sam ih po obredniku naše svete Crkve blagoslovio i svetom vodom oškro-
pio, moleći Svevišnjega, da pomogne ostvarenje željâ Hr vatskog naroda.
Mora nam biti na utjehu, da se je naš seoski svijet osvijestio nacionalno. I
taj duh nacionalizma najviše u njemu podiže ovaj časni simbol narodni –
hrvatska trobojka. Ona je onaj čarobni magnet, koja je ovoliku pratnju sabrala
Vašoj Preuzvišenosti, čega nije bilo prije, kad se je išlo bez barjaka. Mi nema-
mo svjetovnih magnata, pred kojima bi naš Bosanski svijet manifestirao svoje
Hr vatstvo i iznio svoje barjake. To, evo, čini pred Vama, svojim crkvenim
dostojanstvenikom, koji je ujedno veliki hr vatski nacionalista.
Mi Vas dak le pred ovim dragim trobojnicama pozdravljamo kao Biskupa
i kao Hr vata. Dobro nam došli i ugodno proveli kratke časove svojega boravka
u Brestovskom. Živio!
Brestovsko: Hrvatski prosvjetari 1937. godine
86
Ovaj puni govor izgovorio je fra Leonardo Čuturić iz punine hr vatskog

srca i svojega i seljačkog naroda. I narod je gromorno klicao. To se opisati ne
može. Hoćemo li pretjerati, ako reknemo, da u svijetu nema naroda, koji bi
oduševljenije i srdačnije dočekivao svojega Natpastira.
I u crkvi je Nadbiskup održao zahvalni govor seljacima. Kao u svakoj župi,
tako je i u ovoj zamolio Nadbiskup s oltara, da svi prije noćnoga počinka iz-
mole jednu Zdravomariju, a u tu nakanu, da sutrašnji dan, dan svete Krizme,
ispane u miru Božjem i u ljubavi bratskoj. Narod posluša rado svojega Natpa-
stira, i Bog dobri dadne, pa sveta Krizma ispane svagdje u miru Božjem i u
ljubavi bratskoj.
18. VII. – Osvanuo je lijep dan jutros u Brestovskom. Bog nam ga dao. I
bit će Krizma pod vedrim nebom, jer je crkva malena, a naroda sva sila. Žup-
nik je podigao oltar u sjenici, koju je svu ukusno obavio velikim hr vatskim i
papinskim zastavama. Baš je ljubav pronalazna. U 10 s. počinje misa. Župnik
na početku mise preporučuje molit vama svojih župljana Nadbiskupovo apo-
stolsko putovanje. Iza Evanđelja propovijeda Nadbiskup narodu oko sebe, pod
Božjim suncem, o Bogu i o njegovoj posvudnosti. »Božje oko uvijek gleda,
kom se sak rit ništa ne da.« U današnje bezbožno doba zgodna je propovijed o
Bogu. Na vjeri u Boga temelji se ćudorednost čovječanstva i lijepa budućnost
naroda. Iza Podizanja sav je narod upravo divno ispjevao pjesmu »Zdravo Ti-
jelo Isusovo«. Momci seljaci pjevali su skladno pod misom i druge svete hr-
vatske pjesme. To sve ok rijepi i pomladi Biskupa na njegovu tešku apostol-
skom putovanju. Bilo je krizmanika u Brestovskom ravnih 300.
19. VII. – Danas je svetkovina sv. Vinka Paulskoga. U svojim govorima na

ovoj Krizmi preporučivao sam svećenstvu i Društvo sv. Vinka. Ovo bi sveto
Društvo donijelo župi velika dobra duhovna i tjelesna. Pa neka me posluša
naše dušobrižno svećenstvo! Za osnivanje Društva sv. Vinka dobro će poslu-
žiti moja knjižica »Društvo sv. Vinka Paulskoga«, što se naručuje od Akade-
mije »Regina Apostolorum« u Sarajevu.
Sinoć je svu noć grmjelo, sijevalo i kiša padala. Jutro je osvanulo oblačno.
Iza mise krećemo u 9 s. u Busovaču.
87
9. Busovača
Od Brestovskog do Busovače ima puta cestom 16 km. Zahvalio sam žup-
niku fra Leonardu i sakupljenim Brestovljanima na ljubavi i na pobožnosti,
kojom su pratli sve obrede svete Krizme. I Brestovljani sad će nas pratiti na
konjima, na kolima, na bicik lima i sa vedrom pjesmom narodnom sve do gra-
nice župe Busovačke.
Usput prolazimo pok raj glasovitog kiseljaka, što se zove Bilalovac. Nad-
biskupu ponudili čašu te zdrave kiseljačke vode, i on ju zahvalno popio. Pro-
lazimo onda pok raj mjesta, što se zove Milodraž, gdje je naš dekan fra Anzel-
mo Alaupović, kao župnik Brestovački, sagradio na groblju lijepu zidanu ka-
pelicu u spomen čuvenome fra Anđelu Zvizdoviću. Prolazimo i pok raj Banje
Klokoti. Cijeli je ovaj kraj kiseljački, i jedamput bi moglo ovdje biti glasovito
lječilište za reumatičare. Prolazimo i pok raj katoličkih seljačkih kuća, što su
sve okićene i svetim slikama, i slikama Radićevim i Mačekovim, i vezenim
peškirima, i čevrmama, i šarenim teškim ćilimima. Sve nas to dira do suza.
O, kako je divna ta hr vatska seljačka duša! Pred njom stojiš s pobožnošću.
Na granici župe Busovačke dočekuju Nadbiskupa čestiti Busovljani, i uime
njihovo pozdravlja ga župnik Busovački fra Anto Katavić, koji u svom govoru
zgodno navodi stihove iz zbirke pjesama »Seljaci Hr vati«. I onda opet kod
škole u Bukovcima, 6 km pred Busovačom, slavoluk i pozdravi, što sve divno
Župna crkva u Busovači početkom 20. st.
88
priredila ugledna učiteljica Sabina. Odatle, iza slatke zakuske, naprijed prema
Busovači, koja svojim krasnim dočekom nije zaostala ni za kojom župom.
Pred slavolukom kod Hr vatskog doma pozdravlja Nadbiskupa uime općine
predsjednik općine Marijan Bošnjak oduševljeno kao i gospojica Franc uime
djece. U crkvi Nadbiskup svima zahvaljuje i sve blagosiva.
I u Busovači i u njezinoj katoličkoj okolici vidjeli smo u naših seljaka veli-
ku odanost svojoj vjeri katoličkoj i duboku svijest hr vatsku. Tim je duhom
odisala i svečana akademija, što je Busovljani prirediše podvečer u svom Hrvat-
skom domu. Ovdje je junački narodni zastupnik Dr. Niko Ljubičić izrekao
zanosnu čestitku k rođendanu i imendanu Vođe Hr vatskog Naroda, Dr. Vladka
Mačeka, kojemu jednako kliče i sva Hr vatska Bosna.
Busovača: Hrvatska seljačka nošnja oko 1930. godine
89
20. VII. – Danas uranila gusta ljetna kiša i svejednako pada. Žao mi je
malih krizmanika. Okisnut će nam na putu iz dalekih sela. A ima ih preko
800. I bit će velika sparina u crkvi kraj tolikog naroda. Ali Bog će dati, pa će
sve dobro biti. I tako je bilo. Lijepo svršismo sve obrede u crkvi za puna 3 sata.
Vidio Nadbiskup jučer u povorci bijelu križarsku zastavu, pa ga to potak lo, da
propovijeda o Križu. I zaželio je, da naši plemeniti Križari doskora osvoje svu
Nadbiskupiju Vrhbosansku. To bi bila za nju velika milost Božja, jer su naši
Križari izvrsni borci Kristovi i pravi junaci hr vatski.
Iza podne razvedrilo se nebo, narod zapjevao, mužari gruvali, i krizmanici
se veselo vraćali kući. Kako je, eto, Bog dobar!
21. VII. – Danas prije podne posjetio je Nadbiskup desetak obitelji u Buso-
vači, i svagdje je dijelio svete hr vatske medaljice. Djeca lete za Nadbiskupom
i mole te medaljice.
I tako sretno svršismo ovogodišnju sv. Krizmu u romantičnoj Kreševskoj
dekaniji, koja je tako sjajno dočekivala i primala svojega Natpastira, koji im
dolazio u ime Gospodnje.
Odmah danas iza ručka krenusmo ne vlakom, već autom u Sarajevo. Došli
naime po Nadbiskupa sa autom iz Sarajeva njegovi desni prijatelji, presvijetli
Mons. Bekavac i prečasni Ilić. Ispratila nas je listom sva Busovača sve do ško-
le u Bukovcima. Tu je bio rastanak sličan onomu sv. Pavla Apostola u Miletu.
A za koji dan, iza kratka odmora u Sarajevu, krenut će Nadbiskup u Žepačku
dekaniju, da i tamo dijeli sak ramenat svete Krizme i da ut vrđuje narod u sve-
toj vjeri katoličkoj i plemenitoj svijesti hr vatskoj. Neka mu Bog bude na po-
moći u tom apostolskom radu i nastojanju!
90
II. U ŽEPAČKOJ DEKANĲI
Kao uvod u ovo apostolsko putovanje po Žepačkoj dekaniji neka bude je-
dan protivnički maloumni prigovor. Nekidan posjetio me u Sarajevu jedan
moj prijatelj iz Beograda. Ima, eto, Nadbiskup Vrhbosanski i u Beogradu svo-
jih prijatelja! A on mu kazivao ovo: »Jedan viši čovjek govori, kako je Nad-
biskupu Sarajevskom slobodno putovati po cijeloj Bosni, gdje ga kraljevski sa
hrvatskim zastavama dočekuje narod, a pravoslavnom svećenstvu nije slobod-
no u Beogradu držati svetu litiju za zdravlje svojega patrijarha«. Što da se na
ovo kaže? Hramlje ta prispodoba na obje noge. Nadbiskup Sarajevski, kao i
svi drugi katolički biskupi u svijetu, po svojoj dužnosti natpastirskoj posjećuje
svoju Nadbiskupiju, i narod ga svečano dočekuje, kako je ono i prak ršćanski
narod dočekivao svoje apostole, kad su mu dolazili u pohode, da mu podijele
sak ramenat svete Pot vrde i da ga pouče i ut vrde u svetoj vjeri. Kako lijepo o
tom pripovijeda Sveto Pismo u Djelima Apostolskim (8, 12-17; 19, 1-4; 19, 6)!
Mi bismo željeli, da to isto čine i pravoslavni episkopi, pa da ih njihov narod
što svečanije dočekuje sa srpskim zastavama. Zašto je Beogradska vlada za-
branila čuvenu litiju pravoslavnom svećenstvu u Beogradu, to ona najbolje
zna, a to, sigurno, dobro zna i samo pravoslavno svećenstvo. Nije, dak le, isto
ona neobična Beogradska litija i propisni kanonski pohod biskupski. Ovdje je
Božanski nalog Kristov, a ondje je bilo nešto nepropisno, što je malo zaudara-
lo na uzbunu. Toliko na neumjesni prigovor onoga »višeg čovjeka«.
10. Žepče
7. VIII. – Danas u subotu iza 7 sati ujutro krenusmo ja i moj tajnik sa ko-
lodvora Sarajevskog vlakom prema pitomom Žepču. Ispratio nas generalni vi-
kar Dr. Antun Buljan i zaželio nam svaki Božji blagoslov na putu po Srednjoj
Bosni. U moljenju brevijara brzo nam je prošlo vrijeme do Kaknja. Tu je iza-
šao pred nas Nadbiskupov vjerni suputnik po Sjevernoj i Južnoj Americi, preč.
Mgr. Josip Divić, župnik u Kaknju, vrstan orač i sijač na njivi Božjoj. Uvijek
duhovit i plemenit, on nas je podvorio kratkim, ali slatkim doručkom. Baš
mu, i ovdje, od srca hvala!
U Zenici su pozdravili Nadbiskupa dekan žepački, preč. z. kanonik Stje-
pan Prgomet, župnik u Crkvici kraj Zenice. On u svojoj dekaniji jednako i
zborom i tvorom piri i širi vatru vjerskog i narodnog duha. On će sad Nadbis-
kupa pratiti po Žepačkoj dekaniji. A s njim su ušli u vlak i vč. g. Milivoj Čeka-
da, župnik u Gornjoj Zenici, i vč. g. Ladislav Buljan, župnik u Zavidovićima,
91
i njegov brat Isusovac O. Nikola Buljan, na glasu Hr vatski misionar, i g. Pavao

Kolar, ugledni župljanin Gornjozenički.
Eto nas domalo na stanici Begov Han! Tu je čitava četa seljaka i radnika,
koji su, pod hrvatskim zastavama, klicali svojemu Nadbiskupu. Ispred seljaka
i radnika pozdravio je Nadbiskupa radnik Anto Zrno zanosnim govorom.
Ovdje je ušao u vlak i mladi daroviti seljak Ilija Krezić, da prati Nadbiskupa
sve do u Žepče. A treba zabilježiti i to, da su muslimanski radnici u Begovu
Hanu išli na ruku katoličkim radnicima, da što ljepše dočekaju Nadbiskupa.
Dobro znadu Muslimani, da ih Nadbiskup od djetinjstva svoga iskreno voli i
pazi. Krv nije voda.
Žepče: Konjanici s hrvatskim zastavama povodom krizme
U Žepču je bio doček, kakva Žepče nije dosad upamtilo. Na kolodvoru

pozdravlja Nadbiskupa preč. župnik Žepački Daniel Pušić, kako to samo on
umije. Onda se pojavili Križari pod svojim zastavama i sa svojim zanosnim
»Bog živi!« Vođ Križarâ Ivica Nikić ovako je križarski pozdravio Nadbiskupa:
»Dragi naš Nadbiskupe! Dočekasmo, hvala Bogu, davno željeni dan,
dan Vašega dolaska među nas. Osjećam se osobito počašćen, što Vas mogu
kao predsjednik Žepačkoga Križarskog Bratstva pozdraviti. Dobro nam
došli! Došli ste k nama kao naš Natpastir. I evo nas Križara, koji hoćemo
da budemo uvijek poslušni i spremni na svaki Vaš zov i nalog. Došli ste k
92
nama Vi, koji ste tako dobro shvatili značenje i važnost Katoličke Akcije
u današnjim burnim vremenima. Vi tolike godine posvećujete tolik rad i
trud razvitku omladinske grane, Vašega miljenčeta Križarstva. Vaš trud i
vaše brige donose sve to više ploda. Posvuda po našoj Nadbiskupiji množe
se Križarska Bratstva i Sestrinstva, po kojima se nastoji obnoviti sve u
Kristu. Vaše očinsko srce sigurno se veseli danas, kad vidi pred sobom
okupljene nas Žepačke Križare. Evo nas pred Vama, da Vam kažemo
glasno i jasno: Mi hoćemo da budemo potpuni vojnici Kristovi, potpuni
sinovi naše svete Crkve! Došli ste k nama Vi, veliki Hr vatski Nadbiskupe,
čije srce tako jako kuca za sve nas Hr vate! Vi ste potpuno shvatili misli
vodilje Hr vatskoga Pok reta. Vi ste ih razumjeli i zavoljeli. I mi svi Hr vat-
ski Križari cijenimo to Vaše veliko i apostolsko rodoljublje, i obećajemo,
da ćemo za Vama ići i drugima prednjačiti u ljubavi i radu za Hr vatstvo.
U to ime, naš Preuzvišeni, opet i opet Vam iz dna duše kličemo: Dobro
nam došli!«
Iza ovoga snažnog križarskog pozdrava krenula je nepregledna povorka
seljaka i građana pod hr vatskim zastavama, kojih je bilo preko trideset. Sunce
je pozlaćivalo tu povorku, jer je bila uistinu dostojna njegova suhoga zlata. To
»sveta procesija ide, ide...«, prošaptao bi naš mladi pjesnik. Ja sam u njoj osjetio
snagu božanske vjere i nade. A tu je svetu narodnu procesiju vodio i na vilo-
vitom konju divan seljak Mato Ivandić.
Žepče: Križari omladinci u povorici kroz grad povod krizme
93
Pred slavolukom usred Žepča pozdravlja Nadbiskupa umnim i srdačnim

govorom narodni zastupnik, seljak Karlo Galić. I onda se klicalo »Slava Stje-
panu Radiću!« i »Živio Dr. Vladko Maček!« Pred crkvom su djeca u bjelini sa
časnim Bijelim Sestrama i sva sila naroda. Krasno je ovdje pozdravila Nad-
biskupa Sofija Sučić, djevojka, divno odjevena u naše bosansko odijelo, koje
nikakva pjesma ne može dostojno opjevati. Njezin je govor bio pun svijesti, i
hr vatske i katoličke. Narod je do neba klicao od dragosti.
U crkvi je Nadbiskup podijelio narodu Apostolski Blagoslov, i zahvalio
svima na tako srdačnom dočeku, i obavio propisani kanonski pohod.
Navečer u 8 s. bak ljada pred župskim dvorom. Uime naroda pozdravio je
Nadbiskupa g. Ivo Kontić, odlični građanin u Žepču. Nadbiskup je stavio na
srce narodu, da bude uvijek Božji narod i da stavlja u Boga sve svoje uzdanje.
Jer kada je Bog s nama, onda tko će proti nama! U 9 s. u prostranom dvorištu
Hr vatske Čitaonice bilo je svečano narodno sijelo u čast Nadbiskupu, koji je i
ovdje progovorio narodu i hvalio današnju hr vatsku slogu.
8. VIII. – Čujem jutros iz svoje sobe veseli žamor naroda. Netko reče:
»Hvala Bogu! Lijepa će nam biti sveta Krizma. Sunce sja. Misa i Krizma bit
će u crkvenoj bašči.«
U 9 ½ s. izlazimo iz župskog dvora.
Djeca idu pred nama u procesiji. Pro-
matrao sam jutros sa prozora iz svoje so-
be taj naš dragi svijet. Gotovo su sva se-
ljačka djeca u cr venim fesovima. I drugi
su seljaci u fesovima. Momci su okitili
svoje fesove na vrhu kiticom cvijeća. Isto
tako i djevojke. Križari, sa svojim kri-
žarskim kapama, na kojima je grb hrvat-
ski, upadaju nam svima u oči. Svi u njih
gledamo s nekim ponosom. To je naš
novi i jaki naraštaj! Zbilja, seljaci su kao
Sofi ja Sučić u katoličkoj

narodnoj varoškoj nošnji povodom krizme
94
stvoreni za Križare. Milina je pogledati tu svetu vojsku seljačku. Žene su se-

ljanke u bjelini. Osobito mi se svidjele djevojačke pletenice, uvijene oko kape
im na glavi. I žene, kao i djevojke, imaju crnu ječermu, obrubljenu cr venim
gajtanom. Muževi su u bijelim košuljama i gaćama, sa crnim ječermama i fer-
menama. Rijetko koji, i to stariji, da ima još suruk na glavi. Mladi seljaci nose
svi fesove. I ne možeš se dosta nagledati tih stasitih seljaka. Pod misom i pro-
povijedi bili su svi tako mirni, pomnjivi i pobožni. Bog ih blagoslovio!
Žepački župnik Danijel Pušić (lijevo) i nadbiskup dr. Ivan Šarić na Krizmi u Žepču
Bilo je preko 1 sat iza podne, kad se svršili svi obredi. Tada su momci, za-
grljeni, svoje seljačke pjesme zapjevali i svojim kućama pošli. Na putu će, si-
gurno, negdje kolo uhvatiti i veselo zapjevati. Ali kavge neće biti, jer oni svi
dobro znadu, a i Nadbiskup im je u propovijedi danas rekao, da je dan svete
Krizme dan Duha Svetoga, koji voli u narodu gledati samo mir Božji i ljubav
bratsku.
U 2 s. popodne svečani objed, pod kojim je Nadbiskup opet govorio o Ka-
toličkoj Akciji. A naš narod upravo uzdiše za njom, jer, gdje je ona, tu je svaki
blagoslov Božji, i tu je župniku zapola posao olakšan, jer s njim rade apostolski
svjetovnjaci.
Iza objeda u 5 ½ s. svečana nedjeljna večernjica u crkvi, i u 6 s. posjet Nad-
biskupov čč. Milosrdnim Sestrama, koje u Žepču revno i požrtvovno rade već
95
Župna crkva u Žepču početkom 20. st.
više od pola vijeka. I kako je lijepo u župi, gdje nam djecu odgajaju naše časne
Sestre! Kod čč. Sestara zatekosmo punu dvoranu naroda, koji došao da prisu-
stvuje svečanoj akademiji, koju su školska djeca izvela upravo odlično. Čestita-
li smo i djeci i čč. Sestrama. Nakon akademije priredile čč. Sestre Nadbiskupu
i njegovoj pratnji sjajnu večeru u svojoj zelenoj bašči na ponositoj vodi Bosni.
9. VIII. – Danas, iza mise Nadbiskupove u 8 s., bile su svečane zadušnice

za blagopokojnoga Vođu i Učitelja Stjepana Radića, koji je, teško ranjen u
Beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928., umro u Zagrebu 8. kolovoza 1928.
Puna je bila crkva seljačkog i građanskog svijeta. Zadušnicama je prisustvovao
i Nadbiskup sa dekanom. Župnik, koji je držao zadušnice, baš je lijepo pjevao
po nedostižnom koralu.
Nakon zadušnica Nadbiskup je sa pratnjom do podne posjećivao neke Že-
pačke obitelji, od kojih napose da spomenem Kontićevu i Martinčevićevu obi-
telj. Svagdje nam se dobri ljudi obradovali. Svagdje bila sva kuća na nogama,
da nas što ljepše dočeka i počasti. Ovi biskupski posjeti podsjećaju na one prve
apostolske posjete: »U koju god kuću uđete, najprije kažite: Mir ovoj kući! I
ako bude ondje tko dostojan mira, ostat će na njemu mir vaš, ako li ne bude
vratit će se k nama.« (Luk. 10, 5.). A naše u Bosni kršćanske kuće doista su
dostojne mira i blagoslova apostolskog.
96
11. Osova
U 4 s. popodne krenusmo prema župi Osovi. Prate nas seljaci i građani iz
Žepačke župe: muško i žensko, malo i veliko. Na Žepačkom polju pred grani-
com župe Osovske dočekuju nas kršni Osovljani. Oni su izašli pred Nadbis-
kupa sa svojim Križarima na čelu. Križari oduševljeno pozdravljaju Nadbisku-
pa. I župnik Osovski, dobri fra Ljubo Sović, pozdravlja Nadbiskupa zanosno.
Nadbiskup zahvaljuje i Žepčacima i Osovljanima. Nema onda kraja klicanju.
I povorka sa nebrojenim konjanicima i zastavama, papinskim i hr vatskim,
prolazi ravnim poljem Žepačkim uz rijeku Bosnu. A puške i samok resi pucaju
svejednako.
Župljani Osove u narodnin hrvastskim-katoličkim nošnjama

na dočeku nadbiskupa dr. Ivan Šarića povodom Krizme
Nadbiskupa vozi u svom fijakeru musliman Salih-aga. Pitaju ga seljaci: »Je

l’ ti, Salih-aga, drago, što voziš našeg Nadbiskupa?« A Salih-aga im odgovara:
» I moji su djedovi voljeli sa ljudima, pa i ja volim sa ljudima.« I pripovijeda
nam dobri Salih-aga, kako su naše časne Sestre, prije kojih 60 godina, došle
iz Zagreba u Žepče, i moj ih, kaže, djed Šaćir-aga primio na konak u svojoj
kući. Moj je djed imao u Žepču han, ali on je odveo časne Sestre k svojoj kući,
neka im bude udobnije. Sve to, završava Salih-aga, stoji zapisano u knjigama.
97
– I kad je domalo bilo uzbrdo, doveli Osovljani Nadbiskupu dobroga konja ze-
kana. Ali im Salih-aga govori: »Nemojte, ljudi! Ja ću Nadbiskupa, uz pomoć
Božju, izvesti u fijakeru sve do pred crkvu Osovsku, a danas će, eto, Salih-aga
izvesti Nadbiskupa! Tako je i bilo. A je li se Salih-aga namučio, jest. A je li mu
bilo drago, kad je izveo Nadbiskupa u svom fijakeru do pred samu u šumi crkvu,
jest. A usput su momci i djevojke pjevali. »De sastavite, momci i cure, u dvoje,
i zapjevajte!« viče jedan pojak seljak momcima i djevojkama. Usput kleče dje-
čica sa svojim majkama i primaju pobožno blagoslov od Nadbiskupa. I goveda
i sitno blago izveli su seljaci na polja i livade, da i njih Nadbiskup blagoslovi.
Naš svijet puno drži do biskupskog blagoslova na apostolskom putovanju.
Naučio ih dobar učinak toga blagoslova.
Napokon, uzbrdo nizbrdo, u 6 ½ s. stigosmo sretno pred crkvu i župski
stan. I crkva i župski stan posve su novi, i lijepi su i ugledni. Od dvorišnih vra-
ta do crkve ima dugačka crkvena avlija, i djeca se u njoj poredala s jedne i s
druge strane, i sipaju cvijeće pred Nadbiskupa, i kliču mu Živio. Dječak i dje-
vojčica ispred njih pozdravljaju Nadbiskupa dirljivim riječima. A Nadbiskup
svima odgovara i sve ih, opet i opet, blagosiva.
Za večerom kazuje nam mladi župnik Fra Ljubo, da je na putu dva puta pao
s konja, ali mu se, srećom, nije ništa dogodilo. Čuvao ga dobri Anđeo Čuvar.
Župna crkva u Osovi 1931. godine
98
10. VIII. – Hvala Bogu, prati nas na putu svejednako sunce Božje. Pa ćemo
i u šumovitoj Osovi moći sve lijepo obaviti pod sunčanim nebom pred crkvom.
Krizmanika ima jedno 450. Nadbiskupu je rekao župnik, što da sve spomene
i na srce stavi narodu u propovijedi. To se zna, da ga je Nadbiskup poslušao, a
i narod će poslušati svoga Nadbiskupa, pa će požrtvovno svojoj novoj crkvi
pribaviti sve, što joj treba za dostojnu službu Božju.
Svršila se sveta Krizma. Iz Žepča došle Bijele Sestre sa svojim učenicama,
pa su nam lijepo pjevale pod misom. Raspoloženje je u narodu bilo najsveča-
nije. Puške pucale, pjesme se narodne orile, srce nam svima raslo. Nadbiskup
je porazdijelio svete medaljice krizmanicima. Dragim Križarima, u red po-
stavljenim, sam je svojom rukom podijelio te medaljice. Nadbiskup je u Osovi
našao Križare ponajbolje organizovane. Čestitamo i župi i revnome župniku,
koji nam veli, da u župi Osovi nema ni pijanstva ni kavge, otkako u njoj apo-
stoluju Križari. Oni su velika radost i dika župi. Vođa Osovskim Križarima
jest mladi seljak Anto Nikolić, koji zna govoriti kao jedan Ivo Protulipac. I sad
mi je žao, da njemu i barjaktaru zaboravih dati zlatnu medaljicu. Bože zdravlje!
Doći će nam Osovski Križari na godišnji tečaj u Sarajevo, pa će ih Nadbiskup
opet i pohvaliti i darivati.
Pred župskim je dvorom bunar-voda. Nadbiskupov prozor gleda baš na taj
bunar. Narod pije iz bunara. I razgovara kraj bunara. Nadbiskup je sve to gle-
dao, a da njega nije nitko vidio. A vidio je Nadbiskup samo dobro i plemenito.
Ponio je iz Osove samo ponajljepše uspomene. Eto, šta će reći Katolička Akci-
ja u župi! Ona obnavlja sve u Kristu.
Iza objeda u 4 s. uzjahasmo dobre konje, da putujemo u župu Novi Šeher.
Upravo sva župa pratila je Nadbiskupa kroz šume, pa preko polja i livada, sve
do granice župe Novošeherske. Takva općega veselja i oduševljenja nije upam-
tila Osova.
12. Novi Šeher

U 6 s. podvečer pali smo na cestu kod Perkovića hana, gdje je granica žu-
pe Novošeherske. Tu nas dočekali Novošeherci, a na čelu im župnik fra Mla-
den Momčinović. Iza pozdrava župnikova Nadbiskup je održao odulji govor,
u kojem je zahvalio i na srdačnom dočeku Novošeherskom i na tako divnom
ispraćaju župe Osove. Tada smo krenuli dalje cestom u kolima.
Pred crkvom je Novošeherskom slavoluk, pred kojom ga pozdravljaju dva
mladića: jedan uime građana, a drugi, sa hr vatskom zastavom u ruci, uime se-
ljaka. U crkvi je Nadbiskup održao govor, u kojem je vjernicima preporučio u
99
molit ve sutrašnji dan, dan svete Krizme. Neka sutra sve prođe u milosti Bož-
joj i u ljubavi kršćanskoj i bratskoj!
11. VIII. – Opet nam je jutros iza gore istek lo žarko sunce. Pa ćemo i u
Novom Šeheru sve obaviti na zelenoj livadi pred crkvom. Nadbiskup je pod
misom propovijedao o takozvanim strelovitim molit vicama, da tako nauči
svijet moliti se i Boga hvaliti bez prestanka. »Bez prestanka se molite«, rekao
je Apostol. I opet: »Mi hvalu uzdajemo Bogu bez prestanka.« (1. Sol. 5, 17. i
2, 13.) Jest, moramo se moliti bez prestanka, o to strelovitim svetim molit vi-
cama, da nas Bog blagoslovi u ovako teška vremena.
Župna crkva u Novom Šeheru sredinom 20. st.
Krizma sa sv. misom i propovijedi potrajala je od 10 s. do 2 s. iza podne.

Krizmanika je bilo 1070. Svi smo se podobro umorili. Ali sve se može u Onome,
koji nas jači. Red je pod Krizmom bio uzoran. Iza Krizme narod je posjedao
po okolnim livadama i vrtovima, i ručalo se što je Bog dao. Po obližnjim hum-
cima seljačka se pjesma razliježe na sve strane. Pjevaju momci i djevojke naiz-
mjence. Zbilja, sveta je Krizma Vrhbosanska pravi narodni blagdan.
100
Novi Šeher: Euharistijski kongres 8. rujna 1935.
Za objedom bili su s nama svećenicima i seljaci i građani. Spominjem od

njih dvojicu: Ivu Batarila i Matu Ivandića. Ispred seljakâ nazdravio je Nadbis-
kupu Mato Ivandić. To vam je od glave do pete pravi naš hr vatski seljak. Za
vođu je kao stvoren. On u svom govoru zahvaljuje Nadbiskupu, što je prije 12
godina naučio Novošeherce u svojoj propovijedi tri molit ve »strelice«, kako to
on reče. A te su, kaže, molit ve strelice ove: »Presveto srce Isusovo, ja se u Te
ufam!« – »Presveto Srce Isusovo, dođi Kraljevstvo Tvoje! – Sve za Tebe, Pres-
veto Srce Isusovo!« I onda zahvaljuje Mato Ivandić, što je danas Nadbiskup u
propovijedi naučio narod moliti čudot vornu krunicu Presvetoga Srca Isusova:
pedeset puta izgovoriti: »Presveto Srce Isusovo, ja se u Te ufam!« Mato Ivan-
dić dalje kaže, da će ta krunica obnoviti u Kristu Kralju svu župu Novošeher-
sku. Mato Ivandić i to veli, da je danas za propovijedi Nadbiskupove propla-
kalo svako oko. Nadbiskup na sve to odgovara: »Hvala Presvetom Srcu Isuso-
vu!« I ovo nam je Mato Ivandić još pripovijedao za ručkom: »Ima u Zavidovi-
ćima jedan Križar – sudac. Ime mu je Drago Mijatović. On jedamput putuje
s nama kroz šumu, pa nam govori: Ljudi, mi nismo volovi, već smo ljudi Bož-
ji, pa se pomolimo Bogu! I izvadio je Križar sudac krunicu iz džepa, i molio
je pred nama, a mi lijepo za njim.« Eto, to je duh križarski, duh molit ve Bogu.
I seljaci u Novom Šeheru obećali su Nadbiskupu, da će što prije osnovati u žu-
pi Novošeherskoj Križare. Vođa će im biti pobožni mladić seljak Ivo Baratilo,
koji me je jučer onako lijepo, hr vatski i katolički, pozdravio. I onda se neće
101
nikada dogoditi ono, što se je neke godine dogodilo u Novom Šeheru, a što
neću da ovdje spominjem. Bilo i prošlo. Seljak je naš bio zaveden.
12. VIII. – Danas iza mise posjetili smo neke čestite obitelji u Novom Še-
heru. Svi su nam se obradovali, a najviše naš Mato Ivandić, koji stoji poviš
Novog Šehera, na krasnoj visoravni, s koje se oku ot vara pogled na sve četiri
strane. Vidjesmo tu, da je Mato Ivandić ne samo ok retan na besjedi, već i
spretan u gospodarstvu, koje mu cvate i raste kao u malo kojega našeg čovjeka.
Bog mu dao zdravlje!
U 4 s. krenu Nadbiskup sa svojom pratnjom u župu Radunice, koja ga je
jedva čekala kod Perkovićeva hana. Tu Nadbiskup ostavi kola i uzjaha konja,
pa prema Radunicama. Prema onomu selu, koje je do nedavno bilo zaraženo
komunizmom, a danas je, po Presvetom Srcu Isusovu, postalo jedno od naj-
pobožnijih sela u Nadbiskupiji Vrhbosanskoj. Proti bezbožnom komunizmu
najbolje je sredstvo pobožnost k Presvetome Srcu Isusovu. Jedino Božansko
Srce može da uspješno ulije ulje i vino spasenja u teške danas rane ljudskoga
društva.
13. Radunice
Što se je sve odigralo, kod Perkovića hana, na granici župe Raduničke, ne
može pero da opiše. Tu je narod naš bio u svome zanosu. Puške su zapucale
kao prave salve. Križari su gromko klicali »Bog živi!« Župnik iz Radunica
snažno i srdačno pozdravlja Nadbiskupa. Križar sudac iz Maglaja g. Drago
Mijatović slavi u Nadbiskupu geslo: »Vjera u Boga i seljačka sloga«. I klicanje
urnebesno Vođi Hr vatskog naroda. Nadbiskup odgovara na pozdrave, i tu na
granici župe Raduničke, javno imenuje njezina odličnog župnika Dragutina
Čuića začasnim prisjednikom Nadbiskupskog Duhovnog Stola Vrhbosan-
skog. Narod Nadbiskupu oduševljeno zahvaljuje na toj počasti, kojom je, reče
Nadbiskup, odlikovana i sva župa Radunička, jer mu je ona puno na srcu. Ona
je župa Srca Isusova.
Iza te neiskazane narodne slave svi na brdske razigrane konje, pa u goru
Grabovinu, uzbrdo i nizastrmo. Prati nas blago i zdravo sunce sa zahoda.
Ukazuju nam se usput planinska čista vrela. Nadbiskup, žedan i umoran, ustav-
lja se kod jednog vrela, što mu ga seljaci ne mogu da dosta nahvale, i pije sa
narodom, da utiša tu ljetnu žeđu. A seljaci jednako pjevaju svoje planinske
pjesme, jer znadu, da je to Nadbiskupu drago. Jedna je počela ovako: »Listaj,
goro, liste, ne opadaj!« I gorom odjekuju dinamiti. A preko hiljade bilo je na-
roda u toj vijugavoj povorci. Kad smo sa vrhunca, što ga zovu »Nišani«, ugle-
102
dali crkvu Raduničku, zapjevao je sav narod »Zdravo Tijelo Isusovo!« I tako
nam je bilo tada pri srcu, da su nam sve navirale na oči suze radosnice. I kad
smo usput prolazili mimo groblja, poskidali smo svi kape, i Nadbiskup se sa
narodom pomolio za pokojnike. Narod, vidi se, uživa u toj molit vi za pokojni-
ke. A kad je Nadbiskup bio pred crkvom, gromko su ga pozdravili Radunički
Križari, koji su kliknuli i vrhovnom Vođi Križara, Dr. Ivi Protulipcu. Kako je
to sve lijepo i ugodno čuti u našoj zelenoj Bosanskoj planini! To je ona prava
duhovna atmosfera Hr vatske Katoličke Akcije.
Radunički Križari s nadbiskupom dr. Ivanom Šarićom povodom Krizme
U crkvi je opet Nadbiskup progovorio i zahvalio narodu, kaošto je sv. Pavao

Apostol zahvaljivao pr vim kršćanima na svojim apostolskim putovanjima.
Iza kratke večere otišli smo ranije na počin, jer smo svi bili baš dobro
umorni.
13. VIII. – Danas u 9 s. misa, propovijed Nadbiskupova i sveta Krizma.

Red uzoran, narod pobožan, križarska četa dobro uređena. Misa je pod vedrim
nebom. Oko nas čista i zelena priroda. I sve je najljepše ispalo. Krizmanika je
bilo preko 480.
103
Župna crkva u Radunicama
Za ručkom, seljačkim i svećenič-

kim, u lijepom novom župskom stanu,
što ga sagradio sadašnji prečasni žup-
nik, narod se je seoski okupio pred žup-
skim stanom i svojim pok licima iza-
zvao Nadbiskupa i svu njegovu pratnju
da izađu van. Kad je ispred naroda po-
zdravio Nadbiskupa svojim zanesenim
govorom sudac Drago Mijatović, Nad-
biskup je zahvalno odgovorio narodu, i
zak ljučilo se, da se s ove hr vatske ka-
toličke manifestacije pozdravi Vođa
Hr vatskog Naroda, Dr. Vlatko Maček.
Klicalo se još i Svetomu Ocu Papi, i
pokojnom Stjepanu Radiću, i Nadbis-
kupu, i domaćem župniku, i Križarima – toj našoj novoj mladosti, i nadi, i
radosti našoj.
Iza ručka upriličili su prijatelji župnikovi zabavu, na kojoj se isticao zasluž-
ni rad njegov na polju Katoličke Akcije. On je po Katoličkoj Akciji župu Ra-
dunice obnovio u Kristu. Da je nešto bio na ovoj zabavi stari Joca Jovanović,
šef srpskih zemljoradnika, čuo bi, šta je Katolička Akcija. Sigurno nije ono,
što je on sve zlonamjerno iznio o njoj u Sarajevskom marksističkom »Pregle-
du«, a na blatnom temelju nekoga anglikanskog novinara. Zbilja, naši pravos-
lavni politici jedva dočekaju, da se zlobno okome na svaki rad katolički. Na-
padaju ono, što ne poznaju. I tako se osramote pred kulturnim svijetom. Ne-
ka! A mi ćemo Hr vati katolici svojim putem, putem Katoličke Akcije, napri-
jed dalje! Naprijed dalje za slobodu vjere i savjesti!
14. VIII. – Danas iza svetih misa posjetili smo župnikova dobrog susjeda,
seljaka Jozu Antolovića, koji ima valjane sinove, a sve jedan bolji od drugoga.
I Jozo vam je pravi narodni pjevač. Uz gusle javorove umije on zapjevati junač-
ku pjesmu kao malotko u selu. Danas nam je, bez gusala, ispjevao lijepu na-
rodnu pjesmu Gospinu »O Djevice plemenita!« Zanesen je bio sav, kad ju je
104
pjevao iz dna svoje pobožne duše. Iza te pjesme postao mi je dragi Jozo još
draži. A kazuje nam u razgovoru Jozo, kako je jutros rano bio u Zavidovićima,
kamo ćemo i mi danas popodne. Pita ga Nadbiskup: »Jesi li Jozo, pješice sišao
u Zavidoviće?« Jozo odvraća: »A što bih, Preuzvišeni, pješice, kad imam svo-
jega konjica vranca?« Veli mu Nadbiskup: »Mislio sam, Jozo, da protegneš
malo noge.« »Dosta sam ih,« odvraća opet duhovito Jozo, »naprotezao u ovo
svojih 67 godina.« A to je sve izgovorio naš Jozo tako zgodno, da smo se baš
slatko nasmijali. To je on i htio, da nam bude što ugodnije kod njega, u njego-
voj bašči za gostoljubivim stolom.
14. Zavidovići
U 5 s. navečer, iza propisane molit ve u crkvi, na konje, ja na konjica vran-
ca Jozina, i u ime Božje zaputismo u župu Zavidoviće. Prate nas dobri Radu-
ničani i pjesmom i pucanjem iz pušaka granajlija. Valoviti su krajevi, humovi
i krčevine, kuda prolazimo. Ali blata i gliba nema, pa je lako i konju i konja-
niku. S jednoga brda ugledasmo kamenitu vodu Bosnu. I dolazimo u šumsku
osamu, u selo Brezici. Uza me je mladomisnik Mato Ivandić, pa mi govori:
»Ovo je kuća vč. Marijana Ivandića, župnika u Poljacima. A ovo je opet moja
rodna kuća.« Iz ovoga lijepog sela župe Raduničke imaju još dva đaka, što sad
uče u Travniku. Tako je na dobru glasu to selo Brezici.
Planinska pjesma odjekuje zelenom gorom. Dan je sunčan, pa jedna pjes-
ma počinje: »Lijepa danka, još ljepšeg sastanka!«
Napokon, iza devet brda, ugledasmo na granici župe Raduničke čitavu
složnu vojsku seljaka i građana, koji su nas pozdravljali i pucanjem, i pjeva-
njem, i klicanjem, i vijanjem narodnih i crkvenih zastava. Nitko jezikom ni
perom ne iskaza taj toliki katolički i hr vatski zanos i ponos. Križari i Križari-
ce zapjevali su svoju divnu križarsku himnu. I u toj divnoj Božjoj prirodi, u
mirisu šume i pod visokim slavolukom sa natpisom »U Križu je spas« po-
zdravlja Nadbiskupa oduševljeno i srdačno revni župnik iz Zavidovića, vč. G. L.
Buljan. Nadbiskup, opkoljen od hiljade naroda i ganut, odgovara toplo i sve
blagosiva.
Onda opet na konje. I silazimo u Zavidoviće niz strmenito i kamenito brdo,
koje umara i konja i konjika. Ali nas, u tom narodnom veselju, ne osvaja umor.
Prolazimo kroz selo Gornji Zavidovići. Selo je sve okićeno svetim slikama, i
bijelim i šarenim ručnim radom, i zelenim slavolucima, i čitavim oltarima
pred kućama. Nadbiskup sve to blagosiva, i sve pozdravlja. Narod, klečeći,
prima blagoslov natpastirski.
105
Župna crkva u Zavidovićima
Eto nas napokon pred orijaškim

slavolukom u blizini milovidne crkve
Zavidovićke. Tu je silan puk i narod, i
onda govor iza govora. Sve jedan ljepši
od drugoga, a najzanosniji je ovaj kri-
žarski, što ga izrekao g. Zvonimir Mül-
ler, predsjednik Križarskog krajevnog
odbora:
»Preuzvišeni Gospodine! Presretni zahvaljujemo dragome Bogu, što
nam je udijelio milost, da Vas možemo opet, nakon 10 godina, pozdraviti
našim gromkim križarskim pozdravom »Bog živi!« U analima našega
Križarskog bratstva bit će ovaj dan upisan zlatnim slovima, jer ugledasmo
pred sobom Križara nad Križarima, našega Križarskog Vojvodu, Vas,
Preuzvišeni! O Preuzvišeni Gospodine Nadbiskupe! Koliko se je toga u
to 10 godina sur valo na glave nas Hr vata! Ali Hr vatski Narod nije pod-
legao, već je ostao čvrst kao stanac kamen. A zašto? Vi ste, Preuzvišeni,
podizali svoj junački glas na obranu svojega naroda, naroda nikad nepo-
korenoga. Vi ste nam ulijevali u srce snagu, te smo se mogli odr vati svima
tim nasiljima. Vi ste nam ulijevali nadu u bolju budućnost. Velika je ljubav
Vaša za cijeli naš Hr vatski Katolički Narod. Nije ni čudo. Vi ste nik li iz
toga Naroda, Hr vatskog Bosanskog Naroda, koji je zidao bedeme od mu-
čeničkih kostiju i natapljao kr vlju svaku stopu ove svete nam zemlje, a sve
za Krst časni i slobodu zlatnu. Za sve Vaše žrtve neka Vam je do neba
hvala, Preuz višeni! Hvala Vam uime Križara, za koje toliko radite! Znam,
Preuzvišeni Gospodine, da će Vam biti najdraža nagrada za sve Vaše tru-
de i napore, ako ostanemo i nadalje hrabri Kristovi borci, i ako budemo
radili po križarskom geslu: Žrtva, Euharistija, Apostolat. U našim svaki-
106
dan molit vama molit ćemo Krista Kralja, da Vas On poživi još zadugo na
ponos i diku Katoličke Crkve i Hr vatske Domovine. Živio!«
Zavidovićki Križari s nadbiskupom dr. Ivanom Šarićem povodom Krizme
Iza toga sjajnog dočeka pred crkvom Nadbiskup je, po propisu, obavio u
crkvi kanonsku vizitaciju. Iza večere u župskom stanu bila je sjajna bak ljada.
Uistinu, Zavidovići su se iskazali sjajnim manifestacijama za Vjeru i Domovinu.
15. VIII. – Poradi mnoštva katoličkog puka – bilo ga je iz svih okolnih

župa – obavila se i misa i Krizma pod vedrim nebom. Danas je Velika Gospo-
jina, pa je Nadbiskup u propovijedi slavio Kraljicu Neba. Pod misom je pjevao
pjevački zbor, koji je svagdje bio na visini. Iza mise blagoslovio je Nadbiskup
temeljni kamen za Hr vatski Dom, i potaknuo narod, da ga što prije sagradi.
Krizmanika je bilo preko 400.
U 2 s. iza podne svečani objed u hotelu Šeperovu. Ovaj su objed priredili
seljaci, radnici i građani Zavidovićki, a potrajao je, u najljepšem raspoloženju,
sve do 6 s. uvečer.
U 7 ½ s. svečana večernjica, koju je držao O. Nikola Buljan D. I., brat
Zavidovićkog župnika. Nakon večernjice procesija iz crkve sa svijećama. U
procesiji su nosili Križari Lurdsku Gospu do u bijelu kamenitu Lurdsku spilju,
107
koju je O. Buljan iza propovijedi blagoslovio. Ostat će nam svima ova dirljiva
večernja svečanost u živoj uspomeni. I tako smo, upravo triumfalno, proslavili
svetu Krizmu u Zavidovićima. Konac je, doista, ok runio djelo.
Sa svete Krizme u g. 1937. ponio Nadbiskup uvjerenje, da su Vrhbosanski
svećenici duhovno jedni sa svojim narodom. Jedni i po osjećaju, i po javnom
katoličkom i hr vatskom držanju, i po vjernosti Vrhovnom Glavaru Crkve,
Svetome Ocu Piju XI., i Vođi Hr vatskog Naroda, koji nam je svima postao
tako mio i drag i poradi one svoje neumrle:
»Kriste Bože, neka dođe Kraljevstvo Tvoje Hrvatskom Narodu!«
108
APOSTOLSKI pohod po brdskim župama oko Jajca i Travnika. Pretiskano
iz »Katoličkog Tjednika« 1938., 47. svezak, Vrhbosanske Savremene
Knjižice, Sarajevo: Akademĳa »Regina Apostolorum«, 1938.
[župe: Podmilačje, Dobretići, Korićani, Potkraj, Ovčarevo, Pećine, Travnik,
Dolac, Rankovići, Rastovo, Bučići, Guča Gora, Brajkovići i Vitez]
Apostolski pohod
po brdskim župama oko Jajca i Travnika
Sakramenat svete Potvrde jest

sakramenat Katoličke Akcije.
V eć sam u nekoliko knjižica opisao ukratko svoje apostolske pohode po Vrh-

bosanskoj Nadbiskupiji, koju sam svu već pet puta obišao. Vrhbosanska
Nadbiskupija broji danas 104 župe. Svaku župu, iza tih mojih pastirskih po-
hoda, poznajem, štono se veli, u dušu. Ove sam godine pohodio dvije župe,
Podmilačje i Dobretiće u Bugojanskoj dekaniji i svih dvanaest župa u Travnič-
koj dekaniji. Pa ću se osvrnuti i na ovaj svoj apostolski pohod, jer mi rekoše,
da se ovake pastirske crtice rado i sa korišću pročitaju. Ići ću iz dana u dan.
Svaki je dan donio ponešto, što mi je više upalo u oči. Kad bi se sve opisivalo,
izašla bi čitava knjiga.
1. U Podmilačju
1. kolovoza. Ujutro u 7 sati, kad već bilo sunce odskočilo, krenusmo ja i
moj dobri tajnik iz Sarajeva u Jajce. Kod Visokoga kazuje mi tajnik, koji je
priznat historik, da je Visoko nekada bilo glavni grad Bosne. Tu su Bosanski
kraljevi najviše stolovali. Onda istom dolazi Sutjeska i Jajce. Ipak je Jajce naj-
slavnija prijestolnica Bosanskih kraljeva poradi svoje historije, radosne a i ža-
losne. U tim mislima putujemo željeznicom dalje.
Na stanici Dolac pozdraviše Nadbiskupa djeca iz našega ponosnog Doca
sa svojim revnim župnikom fra Lujom Bralićem na čelu. Tu su i časne Bijele
Sestre, koje već od turskog vakta rade i revnuju u katoličkom Docu. Djeca brzo
okitiše kitama cvijeća prozore našega kupeja. U cvijeću su bile zastavice pa-
pinske i hr vatske.
111
U vezirskom Travniku dočekali su nas dragi Travničani sa župnikom i o.

rektorom na čelu. Bilo je i ovdje pjesme i klicanja. Dočeci su već otpočeli. Pa
bismo ovdje primijetili, da nije nikako pametno i razložito reći, a još manje
napisati, »da se apostolski pohodi često gube u dočecima i slavama.« Biskup,
nasljednik apostolski, pohađa svoje vjernike u Ime Gospodnje, pa što vjernici
učine svojemu biskupu, to čine samome Isusu Kristu. Pr vi su kršćani doče-
kivali sjajno svoje Apostole. Tako piše Pavao Apostol Galaćanima: »Primili
ste me kao Anđela Božjega, kao Krista Isusa.« (Galać. 4, 14.) Uz to su ove sla-
ve i dočeci narodne manifestacije, koje su nam uvijek, a osobito danas, upravo
potrebne.
I Travničanima i Dolačanima preporučio se Nadbiskup u njihove svete
molit ve, jer ga čekaju teški putovi po vrletnim i kamenitim brdima oko Jajca
i Travnika. Valjat će i po 6 sati jahati, a i pješačiti uzbrdo i nizbrdo. U Saraje-
vu prijatelji su mi svjetovali, da uzimam samo mirna konja. Obećao sam im,
da ću pripaziti na to, ali sam se i bacio u ruke Božje. Što Bog da i sreća ju-
načka! Smionom čovjeku sreća daje ruku. I čuvat će me moj dobri Anđeo
Stražanin.
U Donjem Vakufu dočekao nas je Bugojanski dekan fra Silvije Franković,
da bude pratilac Nadbiskupov do u Dobretiće. Ali je, boležljiv, morao odustati
od jahanja u Dobretiće. čovjek mora biti zdrav, ako hoće nogom ili konjem uz
planinu i niz planinu.
U kraljevskom Jajcu srdačno i oduševljeno pozdraviše Nadbiskupa pleme-
niti Jajčani sa gvardijanom Jajačkog samostana na čelu. Tu je izašao preda me
sa seljacima i župnik fra Jaroslav Jaranović iz Podmilačja, gdje će sutra biti
sveta Krizma. Jajčani su me ispratili sve do u Podmilačje, kamo srno stigli oko
3 sata popodne. Pred lijepom gotskom crkvom sv. Ive Krstitelja i u samoj crkvi
sve je lijepo uređeno i urešeno. Slavoluk je sav u hr vatskim i papinskim zasta-
vicama. Sve su to učinile čč. Sestre Predragocjene Kr vi Isusove, koje u Jajcu
imaju svoju građansku školu i djeluju kao izvrsne učiteljice i odgojiteljice. Pred
crkvenim vratima pozdraviše Nadbiskupa tri seljačića, sve jedan ljepši i draži
od drugoga. Sva su tri nosila u rukama dugačku hr vatsku trobojnicu. A nji-
hovi pozdravi bili su tako slatki, da ćemo ih evo donijeti u cijelosti. Ovako je
pr vi seljačić govorio:
112
Dragi naš Nadbiskupe!

Maleni smo i nejaki,
Mi smo mali seljačići.
»Zdravo da si, Natpastiru!«
Kliče tebi sve do neba
Jurić, Bogić, Ćosić mali.
Posvećene svoje ruke
Ti ćeš sutra na nas stavit,
Da ojača rod naš dragi
U Kristovoj vjeri svetoj.
Svemogući, koji diže
Ova naša srca mlada,
Nek nad tvojim teškim radom
Blagoslovom svojim vlada.
Ljubimo te, Nadbiskupe,
Ti si svima drag i mio,
Kličemo ti pozdrav sveti:
Hvaljen Isus vazda bio!
Tako je u sav glas govorio mali Jurić. A onda je seljačić Bogić ovako pro-
besjedio:
Velika je danas radost naša,
I veselo bije naša grud,
Jer nazočnost mila Vaša
Radost našu povećala svud.
Dugo tebe čekali smo željno,
Ti dolaziš u Kristovo Ime,
I ti radiš požrtvovno, revno
Za spasenje svega stada svoga;
I tvoja će natpastirska ruka
Svetom Krizmom ut vrditi nas,
Da budemo vjerni svaki čas.
Trebalo je čuti djetinjski zanos, kojim je mali Bogić izrekao ove svoje riječi,
pa da ga upravo zagrliš.
Onda je progovorio jednostavno, a oduševljeno, kao i pr va dvojica, seljačić
Ćosić:
113
»Nama je malenima evo do-

zvoljeno, da Vam, Preuzvišeni
gospodine Nadbiskupe, prili-
kom Vašega apostolskog poho-
da radosno i srdačno kliknemo:
Dobro nam došao u našu milu
župu Podmilačje! Sa najvećim
ushitom motrimo Vašu Preuz-
višenost, svojega predobroga
Oca i brižnoga Natpastira. že-
limo Vam sretne i ugodne ča-
sove u našoj sredini. Živio!«
Župna crkva u Podmilačju 1939. godine
Narod je oduševljeno prihvatio ove slatke pozdrave iz ustiju svojih malenih.

Sutradan, 2. kolovoza, u Podmilačju u 10 sati sveta Misa i Krizma. Sve je
ispalo u najljepšem redu. Našega dobrog naroda bilo je na hiljade. Krizmanika
je bilo 550. A dan je bio sunčan, dok je jučerašnji bio podosta kišan. Za obje-
dom bilo je i šest uglednijih seljaka. Nadbiskupu je uvijek milo, kad objeduje
sa seljacima. To mu pruži priliku, da progovori seljacima o Katoličkoj Akciji,
za koju se oni, kao i pr vi kršćani, brzo oduševe.
Iza objeda zaputili smo u Jajce, da pohodimo neke obitelji. Pr vi je bio na
redu Jajački franjevački samostan, koji je tako ukusno obnovljen, da ostaneš
začuđen. Tu sam se sastao i zagrlio sa svojim starim prijateljem, fra Vladimi-
rom Dolićem. Ima mu 84 godine, a još je uvijek čil i krepak. Njegova je sobi-
ca sva puna ljekovitih planinskih trava, koje on dijeli, uz naputak, narodu, da
nam narod bude zdrav. Istom oko 9 s. uvečer vratismo se u Podmilačje, koje
leži uz rijeku Vrbas.
Sutra, 3. kolovoza, u 9 s. ujutro iza Mise krenusmo na konjima uz planinu
u visoke Dobretiće, ili, kako seljaci govore, u Pougarje, jer je sav taj planinski
114
kraj iznad rijeke Ugra. Prolazili smo kroz mnoga planinska sela. Prođosmo i
kroz selo Divičani. Nekada su tu bile »divice Klarise«, i odatle ime selu. Sad
je selo muslimansko. Ovdje bismo mogli punošta ispričati o Divičanima, ali je
bolje, da se o tom danas šuti.
Još u Sarajevu molio sam Boga, da nas na planinskoj čairi Ranče zateče
žarko sunce. I sjalo je sunce, kad smo dojahali na Ranče. Tu će biti onaj neza-
boravni seljački ručak. I Podmilačani i Dobrećani izvadit će tu iz svojih bisa-
ga i šarpelja svoje ploske, i janjetinu, i masni sir, i pečenicu, pa će se sve to u
dužinu lijepo prostrti po zelenoj travi, i onda ćemo se prek rstiti, i ručat ćemo
u toj zelenoj i visokoj planini slatko, kako se nikada ne ručava za gospodskim
stolom. Nadbiskup je sa misnicima u sredini seljaka, kojih je ovajput bilo više
od pet stotina. A seljaci pjevaju i Nadbiskupu nazdravljaju, a Nadbiskup im
odmah odzdravlja uz njihovo klicanje i odobravanje. Klicalo se, to se zna, i
Vođi Naroda Hr vatskoga, Dr. Vlatku Mačeku. Ta se do 100 metara dugačka
sofra ne može opisati. To treba vidjeti i proživjeti. I ta sloga seljačka pod kojih
dvadesetak hr vatskih zastava drži Nadbiskupa vedra i vesela u toj gustoj i pu-
stoj planini.
Ustadosmo, jer se najedamput naoblačilo, i počela kiša da propada. Bilo je
već 7 s. navečer, kad stigosmo u Dobretiće. Na putu sa Ranča i padalo je i
grmjelo je i sijevalo je, ali sve oko nas u daljini, i mi, hvala ti Bože, ne pokis-
nusmo. Kad smo se ok renuli tamo dolje prema selu Imljanima, sve je tamo
bilo zabijelilo od sitne krupe. Tako nam je i tu dragi Bog bio milostiv, jer nas
je upravo čudesno zaobilazilo to planinsko nevrijeme. A na putu u selo Dobre-
tiće ima mala zidana kapelica Lurdske Gospe. Seljaci su zaželjeli, da je Nad-
biskup blagoslovi. I on je to učinio. A seljaci su onda u čast Lurdskoj Gospi sa
Nadbiskupom zapjevali: »Marijo, o mili glas, slatko ime za sve nas, Marijo!«
2. U Dobretićima
Na planinskoj livadi Ranču pred pet stotina seljaka konjanika i pješaka
pozdravio je Nadbiskupa mladi župnik-pjesnik iz Dobretića, fra Željko Džaja.
Govor mu je bio lijep, svjež i visok, kao ona visoravan i njezina jasnozelena li-
vada, na kojoj smo, umorni od jahanja, odahnuli. Vrijedno je, da i čitatelj naš
čuje ovaj pjesnički i značajni u planini govor:
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! S veseljem smo očekivali Vaš do-
lazak među nas. I evo ga dočekasmo, hvala Bogu! I kad stupate na ovu
našu dragu zemlju, u nama se bude davne uspomene i sveti osjećaji. Kao
da čujemo svoje djedove, koji nam šapću, da čuvamo dobro svoju vjeru,
115
kao amanet od njih ostavljen. Oni se boriše i umriješe za krst časni i slo-
bodu zlatnu. Pa će kosti njihove zadovoljno počivati u zemlji, ako mi bu-
demo čuvali i poštivali ovaj njihov sveti amanet. Poticani ovim osjećajem
u svom srcu, mi Vas pozdravljamo kao svoga nadbiskupa i duhovnog pa-
stira naše svete vjere. Mi Vas pozdravljamo kao svoga zakonošu i braniča
naše svete Crkve. Mi Vas pozdravljamo kao dobrog Hr vata, koji čuva i
brani sve ono, što je katoličko i hr vatsko. Danas naše srce pjeva. Danas je.
naše srce ono zeleno lišće na dr veću. I mi bismo danas ubrali sve cvijeće
sa naših zelenih livada i donijeli pred Vas. I mi bismo sve, što cvate i miri-
še u našoj planini, iznijeli pred Vas, da Vam pokažemo svoju odanost kao
svojemu duhovnom Pastiru i kao čelik Hr vatu. Narod je naš, hvala dragom
Bogu, svijestan i jak, i on zna: ako očuva vjeru, onda će očuvati i hr vat-
stvo; a izgubi li vjeru, izgubio je i hr vatstvo. Danas je sve naše radosno i
veselo. I naše šume, i zelene livade, i gajevi, i putovi, i proplanci, i visovi,
sve nam od radosti pjeva. Na pamet mi padaju stihovi Fra Grgini iz »Osvet-
nika«: »Vjetar diše, gora romoniše – puna gora tajnih razgovora.« Naše je
srce danas puno iskrenih želja, da Vas dragi Bog još dugo pozivi, da Vas
Anđeo Stražanin prati i čuva na Vašem teškom apostolskom putu. Dobro
nam došao! Živio!«
I takovim srcem, čitavim i punim srcem, primio nas je plemeniti Fra željko
u svoju »kapelu«. Tako naši seljaci zovu svaki naš župski stan, jer se je u turski
ono vakat govorila u Bosni Misa u župskim stanovima. »Kapela« je u Dobreti-
ćima trošna i stara, ima joj 90 godina, pa bi je, zbilja, trebalo popraviti i obno-
viti. Neka ne zaostanu Dobretići za Korićanima!
Bilo je lijepo vrijeme, pa smo sutradan, 4. kolovoza, na dan svete Krizme,
objedovali sa seljacima na zelenoj livadi pod lisnatom sjenicom. Sveta je Kriz-
ma iza Mise ispala u najljepšem redu, a bilo je krizmanika 715. Narod je iza
Krizme, dolje na ravnici pod crkvom, uživao, i u kolo se svoje starinsko hva-
tao, i planinsku svoju pjesmu pjevao, da je bila jedna milina sve to gledati i
slušati. Umorni smo bili od jučerašnjeg pješačenja i jahanja, ali nas je odmorilo
to uživanje među našim planinskim seljacima, koji su se nama punim srcem
obradovali, a i mi smo bili tako sretni u njihovoj sredini. Upali su mi osobito
u oči tri umna seljaka: Petar Bliznac, Stipan Aščić i Pejo Ćosić. Planinske ple-
menite, duhovite i kremenite duše.
Dne 5. kolovoza u 9 sati prije podne uzjahasmo na brdske dobre konje, i u
Ime Isusovo prema Korićanima! Danas nas čeka zajednički ručak kod Kajin-
-kamena. Bit će onako, kako je bilo prekjučer na Ranču. Na Ranču se sastali
Podmilačani i Dobrećani, a kod Kajin-kamena sastaju se Dobrećanci i Kori-
116
ćanci. Kad sam pred »kapelom« uzjahao na konja, sjetio sam se Krizme u
Dobretićima g. 1910. Kad vam nisam onda zaglavio! Dali mi, kao dobru i
mladu jahaču, konja ždrijepca, a ždrijebac bio jak i naopak, pa sebe i mene od-
mah bacio u stijene, i ta mi je nezgoda zadala sedam živih rana, što bi mi se
po zlu dale, da srećom nije bilo rijeke Ugra i drugih planinskih voda, na koji-
ma sam prao i liječio svoje ljute rane. U nesreći dadne Bog i sreću. Taj slučaj
učinio me je odonda opreznijim, kad imam da uzjašim konja.
Dobretići: Pogled na župnu crkvu i župni stan oko 1927. godine
Iza propisane molit ve u crkvi zaputili smo iz Dobretića sretno, i putovali

smo sretno. Livade oko nas šarenile se u raznolikosti planinske Vlašićke flore
i disale opojnim mirisom mlade trave i cvijeća. Nekud mi bilo žao ostaviti
Dobretiće, tu kolijevku negdašnjih Bosanskih plemića Dobreta, a danas Hrvat-
skih barona Vranicana. Gledam te uza me na konjima seljake, i sve mi se čini,
da u njihovim žilama teče krv starih Bosanskih vlastelina. Puške pucaju, ko-
njanici pjevaju: »Lipa dana, sretna putovanja.« A djevojke, iza Hr vatskih za-
stava, zapjevale i ovu: »Bilo vedro, pa se naoblači.« I pogodile su. Kad smo
bili kod Kajin-kamena, naoblači se, i poče sijevati, i grmjeti, i pucati. Tako
kod Kajin-kamena ne mogosmo onako slobodno i veselo ručati kao na Ranču.
Popismo i jednu i drugu čašicu uz komadić Vlašićkoga sira, i bržebolje na ko-
nje i Dobrećanci i Korićanci. A prije sam zahvalio dobrim Dobrećanima na
njihovim tolikim dobrotama, što su nam ih iskazali.
117
3. U Korićanima
Zahvalio sam i Korićancima na njihovoj dobrodošlici, što ju je onako odu-
ševljeno ispred njih izrekao na zelenoj livadi ispod Kajin-kamena njihov mladi
župnik, vč. g. Alojzije Žagar. Korićanci onda ne mogu da mi ga dosta nahva-
le. Dok je došao na Korićane, oživio je Križare, osnovao je Križarice, tako da
je sada u Korićanima, u toj plemićkoj župi, jedna ljepota katolička. Korićanci
su, kako je poznato, potomci stare Bosanske vlastele. Da u njima teče plemić-
ka krv, vidi se to i na njihovu otmenom i ponosnom držanju i na njihovoj od
prirode nadarenosti. Nisam ih se mogao dosta nagledati, tih planinskih kre-
menjaka i poštenjaka, kad smo zajedno jahali kroz one vrletne crnogorične
šume. Drag mi je taj seljački ponos u Korićanaca, a i u drugih naših Bosan-
skih seljaka.
Jašim i molim se tiho Bogu, da se ustavi ta kiša, i da nas gdje ne stigne led.
Župnik mi kazuje, koliku je štetu nedavno u Korićanima nanio led, kojemu je,
kaže, svaki komad bio velik kao kokošje jaje. Takav se led nije upamtio. Pobio
je mnogu ljetinu. A moju je molit vu dobri Bog uslišio. Nebo se je razvedrilo,
i mi smo po suncu oko 3 sata popodne stigli u Korićane, iza kako smo se na-
jahali uzbrdo i nizbrdo tim kršnim bogazama kroz mrke omorike i jele. Za
mnom je jahao seljak veseljak Luka Vardić. Ima mu preko 84 godine, ali je još
i krepak i dobra glasa, pa je čitav put, od Kajin-kamena do Korićana, propje-
vao pjesme, što ih, reče mi, vadi iz dna duše svoje. Na kamenitom putu uz one
Pougarske stijene kad se nije Nadbiskupu dogodila nesreća! Kolan na njegovu
konju pukao, i sedlo mu se već nagnulo prema propasti. Seljak iza njega u pra-
vi čas to vidio, s konja skočio, i Nadbiskupu u pomoć priskočio. Hvala Bogu i
Gospi!
Pred novom crkvom u Korićanima bio je svečan doček. Slavoluk sa bez-
broj papinskih i hr vatskih zastavica. Iza župnikove dobrodošlice pozdravili su
Nadbiskupa Križari i Križarice. U toj visokoj planini ispjevana je i »Lijepa
naša«. Sve je to uvježbao i vodio mladi naš župnik. Bog mu zdravlje dao! Ka-
ko je lijepo vidjeti postrojenu četu križarsku u toj planinskoj crnogorici i na
tim pitomim otocima travnika i njiva!
Sutradan, 6. kolovoza, Misa i Krizma od 10 do 12 sati. Sve je bilo u naj-
ljepšem redu. Pod Misom iza Podizanja pučku pjesmu »Zdravo Tijelo Isuso-
vo« ispjevao je narod uprav odlično. Nadbiskup je u propovijedi pohvalio
Katoličku Akciju u Korićanima. Nadbiskup se je i dobro odmorio na svježem
i sunčanom zraku u Korićanima.
Župnik je i dobar graditelj. Popravlja župski stan, uređuje i crkvu, za go-
dinu, dvije bit će oko crkve lijepa zelena čistina. Tako će Korićani izaći na glas
118
i sa svoje kamene i uređene crkve, i sa svojega čistog župskoga stana, i sa svo-

je tako napredne Katoličke Akcije.
Krizmano je bilo u Korićanima 101 dijete, župnik je pazio, da se krizmaju
samo ona djeca, što su navršila sedmu godinu. Nije u redu, kada se pripuštaju
Krizmi posve nejaka a zdrava djeca, koja znaju kod Krizme samo plakati.
Sak ramenat svete Krizme jest sak ramenat Katoličke Akcije. Sveta Pot vrda či-
ni djecu vojnicima i borcima Kristovim, a za to se, redovito, traže i godine.
Kad smo iza ispita iz Kršćanskog Nauka i dijeljenja darova izlazili u povor-
ci iz crkve, padala je sitna kiša. »Svaki, eto, dan pada nam kiša, pa nam ne da
pokupiti ono sijena sa livada,« govore mi Korićanci. I nastala je grmljavina sa
svih strana, pa stalo i zvono sa zvonika zvoniti, da odbije opasni led. I odbilo
ga je, jer se podvečer opet razvedrilo, i blago nam planinsko sunce opet zasja-
lo. Mogla su se tako djeca na livadi bacati »kamena s ramena«, a mi nauživati
se svježega zraka, začinjena mirisom visoke omorike i jele.
Župna crkva u Korićanima 1934. godine
7. kolovoza. Danas je 9. nedjelja po Duhovima. Rano u 5 sati probudilo me

blejanje teladi i mekanje krava, što, puštene iz štala, polazile na svoju pašu. Iza
Mise u 8 s. blagoslovio sam novu križarsku zastavu, a prije toga izrekao križar-
sku propovijed, u kojoj sam Korićanske Križare oduševljavao za sveto križarske
geslo: Žrtva, Euharistija, Apostolat.
119
Sve je, eto, bilo lijepo u našim visokim Korićanima. Nadbiskupu je to bilo
drago, i pohvalio je više puta Korićance, koji su mu iskazivali svoju zahvalnost
za ta biskupska priznanja i u crkvi i za svečanim zajedničkim objedom, za ko-
jim je Korićanski župnik zahvaljivao Bogu, što mu je dao tu milost, da voli
visoku planinu i njezin dobri puk.
Opodne krenusmo dolje prema Ugru i Vitovlju, da podvečer panemo u žu-
pu Potkraj. Korićanske djevojke iskitile Nadbiskupova konja cvijećem. I onda
iza konjanika trče žene i djeca, da isprate Nadbiskupa. Pitam, kad siđosmo na
Ugar, kakvo je to ime Ugar, a seljaci mi kazuju, da se je ta planinska rijeka u
stara vremena zvala Bistrica, a Ugri je prozvali Ugar. Ugar je, kažu, dijelio
Tursku od Ugarske. Tako narodno pamćenje, a historik mogao bi to narodno
pamćenje istražiti i provjeriti.
4. U Potkraju
I jahali smo i pješačili, dok smo pali na Ugar. Težak je bio taj put. Na Vi-
tovlju susreli smo kosce iz Dobretića. Oni, sa kosom na ramenu, išli su na
Vlašićke sjenokoše. Kad su Nadbiskupa na konju ugledali, klek li su pobožno
i zamolili natpastirski blagoslov. Na Vitovlju uhvatila nas kiša i pratila nas sve
do na Gostilj, gdje su nas čekali konjanici iz župe Potkraj. Tu se u sav mah
oborila plaha kiša, koja ipak nije priječila, da Nadbiskupa župnik iz Potkraj a,
preč. g. Dragutin Alaupović, srdačno pozdravi ispred svojih župljana, koji su
iz desetak pušaka jednako pucali i tako Nadbiskupa pozdravljali. Onda smo,
do kože pokisli, zašli u šumu i zak lonili se u gostoljubivoj šumarskoj kući, gdje
nas je pogostio Potkrajski župnik i šljivovicom i vinom i pečenicom. Uto je
kiša usitnila, i mi smo opet bili na konjima Hvalili smo putem Boga, da smo
za jedan sat okasnili, jer bi nas inače na putu od Gostilja do u Potkraj uhvatio
prolom oblaka i led. Gledali smo led na putovima, a gorski su potoci duboko
razrovali putove, kojima smo prolazili. Na ovom putu srdačno nas i klicanjem
i pucnjavom iz pušaka pozdravljali i pravoslavni i muslimani. Kako se, eto,
vidi, slabo upaljuje kod Bosanskih muslimana i pravoslavnih bezrazložito i šo-
vinističko pisanje Beogradske »Samouprave«. Dapače ono izaziva prirodnu
reakciju, jer su dobri ljudi Bosanci uvjereni o čistoći Nadbiskupovih namjera.
Napokon u 6 ½ s. navečer dojahasmo pred kamenitu župsku crkvu sv. Ane
u Potkraju. Makar da je kiša padala, doček je izveden po programu. Pod slavo-
lukom iskićenim zastavicama hr vatskim i papinskim izrek li se zanosni pozdra-
vi od seljačke djece, ispjevala se »Lijepa naša«, klicalo se do neba. I čitav put
od Gostilja do u Potkraj bio je jedna planinska pjesma, koja nam je olakšavala
120
Župna crkva u Potkraju sagrađena 1914. godine
težak i kamenit put uzbrdo nizbrdo. Selja-

ci i seljakinje klečali su uz put i čekali na
biskupov blagoslov.
Mislili smo, da ćemo tako umorni
dobro prospavati noć u udobnom žup-
skom stanu u Potkraju. Ali se baš od toga
umora nije moglo dugo u noć zaspati, či-
tavo je tijelo bilo kao slomljeno. Put iz
Korićana u Potkraj jedan je od najtežih
putova u vrletnoj Nadbiskupiji Vrhbosan-
skoj i zbog svoje daljine i zbog svoje ka-
menite uzbrdice i nizbrdice. A na kiši još
više otešča.
Vrijeme je u mjesecu kolovozu ove godine vrlo nestalno. Istoga dana i kiša
pada i sunce ugrije. Tako nam je 8. kolovoza osvanuo sunčan dan, pa smo iza
Mise mogli obaviti Krizmu izvan crkve. Krizmanika je bilo 430. Pod Misom
se na koru lijepo pjevalo. Seljaci iza Podizanja iz dna duše svoje otpjevali su
»Zdravo Tijelo Isusovo«, čovjek da od ganuća prosuzi, kad sluša tu divnu sve-
totajstvenu pjesmu, koju sav narod tako jednodušno pjeva svojemu Svetotaj-
stvenom Bogu. Na objedu u župskom stanu bilo je i dosta seljaka i radnika.
Radnici su sa Turbeta ispod Potkraja, gdje je velika kolonija šumske industri-
je »Ugar«. Nadbiskup je u govoru za objedom preporučivao Križarstvo. Naveo
je primjer iz Korićana, gdje su Križari u posljednje dane poveli i križarski boj
proti psovci, i to sa najljepšim uspjehom. »Križari i Križarice desna su mi ruka
u duhovnoj pastvi«, rekao nam je mladi župnik u Korićanima. Pa neka to budu
i po drugim našim župama! Faxit Deus!
5. U Ovčarevu
9. kolovoza ostali smo u Potkraj u sve do 6 s. navečer, kad smo u kolima i
na konjima krenuli u Ovčarevo, u selo, koje je tako prozvano, jer je to selo
područje ovčarstva i sirarstva. Idem u župu svojih dragih i zlatnih uspomena
121
iz djetinjstva. Tu sam ugledao svijetlo vjere u svetom Krštenju. Vezirski grad

Travnik, gdje sam se rodio, nije imao g. 1871. svoje župe, pa je njegova »Gornja
čaršija« spadala na župu Ovčarevo. Tako sam po Ovčarevu seljak, a po Trav-
niku građanin. U Ovčarevu sam kao dijete svake nedjelje pribivao svetoj Misi
u krilu očevu. Tu sam s ocem bio više puta kod dičnoga fra Marka Baraća,
koji je župnikovao u Ovčarevu od g. 1871. do 1882. On bi me mališa uvijek
nadario sepetićem kao dukat žutih jabuka. Njegov je grob u samostanskoj ka-
menoj kripti u Gučoj Gori. Pomolit ću se na njegovu grobu, kad za koji dan
dođemo tamo.
Usput da spomenem legendu, što se pronosila o fra Marku Baraću još za
njegova života. On je bio čov jek sveta života. Dok je župnikovao u Ovčarevu,
silazio bi noću u crkvu i tu se dugo molio pred Svetotajstvom. Tada bi više pu-
ta zasjala sva crkva čudesnom svjetlošću. Rasvijetljene crkvene prozore tom
svjetlošću vidjeli su ukućani seoskih kuća u blizini crkve.
U Ovčarevskoj župskoj crkvi grob je Slavnoga fra Jake Baltića. Na zidnoj
mramornoj spomen-ploči poviš groba fra Jake Baltića stoji napisano i ovo:
»Misnik dični, redovnik uzorni, divnih djela izvoditelj, – umom, rukom rad-
nik neumorni, – Baltić Jakov roda ljubitelj. – Crkvu ovu, gdje blago počiva, –
jošte i stan župski sazda. Sijedo, mlado nek ga blagosiva, slavna spomen bud’
mu vazda!« Dolje na nadgrobnoj ploči, što se iskrivila, pa bi je trebalo ispravi-
ti, stoji napisano: »O Jakov Baltić, R. S. O. F., † 5. siječnja 1887.« I k ovome
odličnom ujaku dolazio sam kao dijete u Dolac sa svojim dobrim ocem, koji se
je i s njim lijepo pazio.
Ovčarevo: Župna crkva početkom 20. st.
122
U Ovčarevu su župnikovali i fra Marijan Šunjić, kasniji naš biskup Bosan-

ski, i fra Jako Matković, moj nezaboravni meštar, kad je g. 1881. bio kapelan
fra Jaki Duiću u Travniku. Plemeniti župnik fra Jako Duić upisao me je u
istom ot voreno nadbiskupsko dječačko sjemenište u Travniku. Fra Marijan
Šunjić u Ovčarevu poetizirao je i pasterizirao, i to ga je oboje istak lo i prepo-
ručilo biskupu Strossmayeru, pa je postao slavan biskup naše sv. Crkve, koja
čitavim svojim bičem i poetizira i pasterizira. Pasterizacija bez pjesničkoga
poleta napokon zak ržljavi. Imam baš na stolu krasnu njemačku knjigu »Reli-
gion und Poesie in ihrer innigen Verbindung«. Kad bi tu knjigu netko proči-
tao, ne bi se onako olako nabacivao na poetiziranje u radu na njivi Božjoj. Zar
nije lijepo vidjeti čovjeka težaka, kad na njivi svojoj radi, pa radeći zapjeva?
Ali da se vratimo na naš put u Ovčarevo! Sav je taj put bio začinjen viso-
kom seljačkom pjesmom. Pjevali su stari svoje starinske pjesme, a mladi svoje
novije pjesme, u kojima se opet i opet čulo ime Mačekovo. Sva su katolička
sela oko Jajca i Travnika odlučno uz Vođu Hr vatskoga Naroda, i nema te kru-
te sile, da otrgne taj pošteni seljački svijet od svojega obljubljenog Vođe. Dok
ovo pišem, pišu mi iz Zagreba, kako je naš Vođa, vrativši se neki dan iz Beo-
grada u Zagreb, bio obdaren od društva »Hr vatsko Srce« velikom kitom cvije-
ća karanfila sa Hr vatskom trobojkom. On je tu kitu odmah poslao Blaženoj
Gospi na oltar u obližnjoj kapelici Langova Doma. Lijepa vjernička gesta!
Na granici župe Ovčarevske dolje kod Turbeta pozdravlja Nadbiskupa
župnik iz Ovčareva fra Ladislav Fišić govorom, koji je bio sav prodahnut du-
bokom idejom vjerskom i narodnom. Nadbiskup odgovara i potiče seljački
narod na svijest hr vatsku i katoličku. Nadbiskup vidi pred sobom i mnoštvo
muslimana i pravoslavnih, pa ih srdačno pozdravlja. A seljački narod kliče
Nadbiskupu i Hr vatskoj narodnoj misli.
I čovjek narodni u seljačkim haljinama, Marko Matić iz Ovčareva, a od-
vjetnički pripravnik u Travniku, zanosno i značajno pozdravlja Nadbiskupa.
Vrijedno je čuti taj govor učenoga pravnika seljaka:
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! Osobita čast i draga dužnost za-
pade me, da Vas pozdravim ispred svih naših mjesnih organizacija HSS,
prosvjetnih i gospodarskih organizacija naše Ovčarevske župe. U pr vom
redu sa ponosom velim Vam, da je sav naš rad, i politički i prosvjetni i
gospodarski, u svima ovim našim organizacijama osnovan na Božjim na-
čelima i da je u punom skladu sa načelima naše svete katoličke vjere. Naše
seljakovanje nije ni u čem promašilo, nije upalo ni u kakve zablude, niti
ma i najmanje došlo u suprotnost s našom svetom Crkvom i vjerom, niti
će ikada doći. Kada sam ono prošle godine uoči Svijećnice sakupljao u
123
Sarajevu doprinose za Hrvatski seljački dom u Jankovićima, svratio sam

se i k Vama. Razumije se, da sam bio primljen, kako otac prima svojega
sina. I u razgovoru ste mi među ostalim rek li ovo: »Imam puno povjerenje
u našega Vođu i predsjednika dr. Mačaka. Samo neka je naše seljakovanje
i naša narodna borba u skladu s Bogom, sa našom svetom katoličkom vje-
rom i Crkvom. Vi, koji radite u našem narodu, pazite dobro na to, pa smo
onda za uspjeh sigurni, pa ćemo onda sigurno ostvariti naše narodne za-
htjeve!« Eto, Preuzvišeni, te Vaše riječi, dale su mi povoda, da Vas ovdje
pri dočeku izvijestim, da se do danas u našem općem narodnom radu, u
našem seljakovanju, nije ništa uradilo, što ne bi bilo u skladu sa Božjim i
crkvenim zakonima. Uvjeren sam, da nije tako samo u našoj maloj Ovča-
revskoj župi, već je tako u cijeloj našoj Hr vatskoj domovini. Pa kad pogle-
damo Hr vatsku povijest, vidimo, da Hr vatska i onda, kada je bila naj-
moćnija za Tomislava i Krešimira, i onda, kada je bila okovana ropskim
lancima, nije ništa uradila bez Boga, a najmanje protiv Boga. Kmetovima,
seljacima, kad su podnosili gospodski, velikaški i aginski jaram, ostala je
jedina utjeha Bog, i njegova sveta vjera i Crkva. Za krst časni i slobodu
zlatnu krv se je lijevala. Naslov »bedem kršćanstva« najočitiji je dokaz za
sve to, jer ga nijednom drugom katoličkom narodu ne podijeli glavar sve-
te Crkve, Namjesnik Kristov, već samo Hr vatima. I zaista, ne može se
odvojeno kod nas pojmiti Hr vatstvo i Katoličanstvo. Ako je neko dobar
katolik, i dobar je Hr vat, i obratno. I jedno i drugo. Nikako jedno bez
drugoga. Dobar Hr vat nije onaj, koji je mlak katolik, makar koliko trubio
o svome hr vatstvu. Pr va kušnja pokazat će ga u rđavoj slici. Ako ne izda,
barem će zatajiti. Jer ko nije dobar katolik, njemu nije ništa sveto, pa ni
hr vatstvo, ni borba Hr vatskog Naroda za slobodu, čovječnost i socijalnu
pravdu. Takav nema moralne podloge, nema u sebi Krista, koji bi mu slu-
žio kao uzor požrtvovnosti za svete ideale. I ko je izdržao vjekovnu borbu,
ko je izdržao doba »obznane«, doba 6. januarskog režima? Seljaštvo hrvat-
sko, i to ono ponajbolje. Zašto? Zato, jer je seljak ostao vjeran vjeri svojih
otaca, i Bog je bio s njim. Ko vjeruje i uzda se u Boga, taj vjeruje i to, da
ga Bog ne će nikada ostaviti. Tako i Hr vatsko seljaštvo, Hr vatski Narod,
uzda se i vjeruje u svoju snagu, u svojega Boga, pa će pobijediti i izvojevati
punu slobodu, pravdu i čovječnost. Pa i geslo Hr vatskoga seljačkog pokre-
ta: »Vjera u Boga i seljačka sloga«, najbolje je jamstvo za to. Preuzvišeni
gospodine Nadbiskupe! Vas i župu Ovčarevo vežu osobite i svete veze. U
našoj župi, u crkvi sv. Mihovila, Vi ste primili sveto Krštenje. Tu je pr vi-
put Vaša duša primila milost Božju, milost po svećujuću, postali ste kato-
lik, član svete Crkve. Stoga smo ponosni, sto puta ponosni. I znamo, da
124
se Vi često u svojim molit vama spominjete baš nas, svoje župe Ovča-
revske. Stoga se, eto, veselimo i sretni smo, što nas pohodiste, da nam
udijelite svoj natpastirski sveti blagoslov, da naše još nepot vrđene članove
svete Crkve pot vrdite i u svetoj vjeri očeličite, da i oni prime darove Duha
Svetoga. O, koliko smo bili sretni one nedjelje, kada je sa proslavom Pre-
svetoga Srca Isusova bila spojena i proslava tridesetgodišnjice Vašega bis-
kupovanja! Svi smo se mi ovdje, koji ne mogosmo poći u Sarajevo, u duhu
veselili i Bogu zahvaljivali i Boga molili, da dočekate svoj zlatni, pa i di-
jamantni biskupski jubilej. To Vam i ovom prilikom želimo, i molimo
dragoga Boga, da Vas krijepi u Vašoj teškoj službi. Mi Vas još dugo i dugo
trebamo, a osobito u današnje teške dane. Dobro nam došao, naš Nadbis-
kupe i pjesniče Kraljice Hr vata, Naše Drage Gospe! Živio!«
Ovčarevo: Hrvatski seljački zbor 1936. godine
Ovaj na dočeku govor, a i drugi govori g. Marka Matića pokazuju, da bi

on, dođe li na svoje pravo mjesto, mogao biti naš pravi pr voborac i radnik ka-
tolički i hr vatski pr voga reda.
Bilo je već 7 sati uvečer, kad stigosmo pred crkvu Ovčarevsku, gdje je bilo
naroda na hiljade. Dirljivo je bilo gledati pred slavolukom na vratima crkve-
nog dvorišta poredanu djecu mušku i žensku u čistom seljačkom ruhu, kako
pobožno prave špalir Nadbiskupu. Jedna mala seljančica, kao anđelak, u bijeloj
125
seljačkoj opravici, pozdravlja Nadbiskupa u ime sutrašnjih mališa-krizmanika.

Nadbiskup odzdravlja djeci i ulazi, po obredniku, u crkvu, gdje obavlja ka-
nonsku vizitaciju i sa oltara opet progovara i zahvaljuje narodu, koji je dupkom
ispunio svu golemu crkvu Ovčarevsku.
Noć je već bila pala na Ovčarevo, svijeće se pozapalile, pa je taj sav doček
bio pun neke tajanstvenosti. Mladež će ga se spominjati i u stare svoje dane.
10. kolovoza jest dan sv. Krizme u Ovčarevu. Bilo je lijepo vrijeme, i dosta
je svećenika došlo iz obližnjih župa, pa je sve ispalo u najljepšem redu. Kriz-
manika je bilo preko 600.
Za objedom, kao i po drugim župama, seljaci i svećenici sjede zajedno sa
Nadbiskupom. Zdravice su se redale, na koje je Nadbiskup zahvalno odgovo-
rio, preporučujući i ovdje Katoličku Akciju. Iza objeda došla djeca sa svojim
prigodnim dek lamacijama, i otišla su kući vesela sa hr vatskim medaljicama,
kojima ih obdario Nadbiskup.
Podvečer oborila se nad Ovčarevo krupna kiša uz silnu grmljavinu. Gro-
movi su udarali u najbližoj blizini. Tako je i u Ovčarevu vrijeme nestalno,
sunce pa kiša, kiša pa sunce. Iza toga pljuska opet je sunce ogranulo, pa sam
prije zalaska sunca izašao sam na visoravan, s koje se vidi Travnik. Zaželio
sam ga vidjeti sa proplanka Vlašićeva. Tamo sam zatekao tri mlada čobana, s
kojima sam se upustio u razgovor. Oni su mi i to rek li, da ovce ne smiju pasti
rosnu travu, jer da ih ona otruje. Istom kad sunce ujutro upije rosu sa trave,
vode se ovce na pašnjake. A u mrak, kad rosa pane, zat varaju se ovce u torove.
I još punošta saznao sam od ovih vedrih i ot vorenih čobana, koji su me onda
dopratili sve do pred »kapelu«. Poljubili su pobožno medaljice, kad su ih od
Nadbiskupa dobili.
11. kolovoza. Hvala Bogu, lijep je osvanuo dan, ali pohladan. Jučer je bio
dan sv. Lovrinca, a u Bosni se kaže: »Od svetog Lovrinca pripeci k vatri kolin-
ca!« Neka je hladno, samo neka nam sunce do podne osuši one u gori Vilenici
staze i bogaze, kojima ćemo se penjati prema župi Pećinama! U 3 s. poslije
podne uzjahasmo jake konje Ovčarevske, da za sat i po dojašimo do Vučjih
Jama, gdje će nas dočekati Pećinarci, seljaci pošteni i dobra srca. Poznamo se
dobro. Dolazim k njima već popetiput.
126
6. U Pećinama
Prijeđosmo preko zlatonosne Lašve na drugu stranu, iz područja vapne-
nastog gorja u područje škriljevca. Prolazimo kroz lijepo selo Vidoševići, koje
okitilo svoje kuće slikama, cvijećem, zelenilom, peškirima, ćilimima. A pred
kućama žene i dječica, starci i starice, i kleče, da prime natpastirski blagoslov
od svoga Nadbiskupa, koji jaši usred pedesetak Ovčarevskih konjanika. Nad-
biskup ih s konja blagosiva i govori im: »S Bogom ostajte!« Oni mu odvraćaju:
»S Bogom pošli, sretno putovali!« Sve to pokazuje, kako je Nadbiskup uvijek
blizu seljacima. Zato su mu seljaci posvuda tako odani.
Na Vučjim Jamama, pred ulazom u gustu šumu, dočekali su nas kršni Pe-
ćinarci sa svojim dobrim konjima. Ponajboljega dat će Nadbiskupu. Puške pu-
caju s jedne i s druge strane. Mladi župnik, vč. g. Mirko Radoš, pozdravlja
Nadbiskupa ispred svojih Pećina krasnim i toplim govorom. Nadbiskup odgo-
vara. Narod kliče. Nadbiskup se ok reće i pratnji konjaničkoj iz Ovčareva i
zahvaljuje župniku i župi Ovčarevu na bogoljubnosti, koja se tako lijepo po-
kazala za njegova boravka kod njih.
I onda na pećinarske dobre konje, pa uz pucnjavu pušaka krenusmo sa
Vučjih Jama kroz šumu prema Pećinama, do kojih još ima puna dva sata hoda i
jahanja. Put ide i po ravni i uzbrdo i nizbrdo. Najgore je i konju i konjaniku, kad
je nizbrdo. Ali nema druge, treba na apostolskom putovanju štošta i pretrpjeti.
Pogled na dio Pećina i župnu crkvu oko 1932. godine
Pećine su u jednoj zelenoj i strmoj uvalici, kroz koju teče gorski potok, koji
zna nabujati, pa čitavu selu puno štete nanijeti.
Oko 7 s. navečer padosmo pred lijepu Pećinsku crkvicu, posvećenu Pre-
svetom Srcu Isusovu. U poluk rugu pred njom čekaju nas seljaci i seljanke.
Svaka sa sitnom kitom cvijeća u rukama, da je prospu pred Nadbiskupa. Jedan
127
od seljaka pozdravlja Nadbiskupa kićenom besjedom. Nadbiskup odgovara.

Drago mu, što je stigao u župu Srca Isusova, i ulazi u crkvu posutu cvijećem,
i tu opet progovara narodu, koji mu guta svaku riječ. Za sat, dva znat će, kao
i po drugim župama, sva okolina, što je sve rekao Nadbiskup.
Malo smo povečerali i pošli na žuđeni počinak u obnovljenom župskom
stanu. Moja sobica postala mi je odmah mila prema onoj: »Malo cubiculum
nitidum – volim čistu sobicu.« Sve je u njoj jednostavno, a čisto. Tu se može
umoran čovjek lijepo odmoriti.
12. kolovoza. Jutarnje sunce obradovalo me kroz prozorčić moje sobe.
Obredi svete Krizme lakše se obave, kad je dan sunčan. I narod je onda vese-
liji i ljepši u svojim bijelim haljinama. Dugo sam čekao, sve do iza 10 ½ s. ujutro,
dok je tajnik kucnuo na moja vrata, da idemo na sv. Misu. čekalo se, dok koji
svećenik stigne iz obližnje župe. Ali nije stigao nitko. Nije lako doći u Pećine.
Ja sam, čekajuć, kojiput pogledao na prozor i motrio narod, što se okupio oko
crkvice i župskog stana. Vidio sam, da i nekoje seljanke puše. U drugim seoskim
župama nisam to vidio.
Pećine: Hrvatska katolička obitelji u narodnoj nošnji
Makar da nas je bilo samo trojica, ipak je sve ispalo dobro. Pećinarci su ljudi
uredni. Krizmanika je bilo jedno 300. Nadbiskup je iza Evanđelja propovi-
jedao o Presvetom Srcu Isusovu kao spasenju onima, koji se ufaju u njega. U
128
današnja mučna vremena treba narodu što češće govoriti o svetoj nadi i ufanju
u dobroga Boga. Tko se uzda u Boga, taj će dočekati ljepše dane, i postignuti
svoju sreću i slobodu.
Pećine su bile sretne, jer je skoro čitav krizmeni dan bio sunčan. Misa sa
propovijedi, Krizmom, kršćanskim naukom i dijeljenjem darova potrajala je
do 12 ½ s. Onda je svijet pred župskim stanom i oko crkve zasio da ruča. So-
fra do sofre. Na prostirači raskomadana pogača, pa sir, pa pita maslenica, pa
voće, i rakija, pa se nazdravlja, i pije, i ije. Draž i milina je to gledati iz pri-
krajka.
Za objedom u župskom stanu bilo je i nekoliko seljaka. I seljaci i župnik i
Nadbiskup održali su srdačne zdravice. Seljačka svaka riječ bila je smišljena i
duhovita.
Podvečer se naoblačilo, i opet pala kiša. Nadbiskup veli seljacima oko sebe:
»U vas oko Travnika svaki dan kiša.« A seljaci mu odvraćaju: »Neka
kišice, samo neka ne bude leda!« I da ne bude leda, zvono je na zvoniku
počelo zvoniti. I nije bilo leda, hvala Bogu!
7. U Travniku
U subotu, 13. kolovoza, iza sv. Mise, u 9 s. krenusmo iz Gornjih Pećina,
gdje stoji crkva i župski stan. Idemo pješke uz Pećinski potok prema Donjim
Pećinama. Između Gornjih i Donjih Pećina velike su pećine, koje duboko za-
laze u brijeg, i po kojima se prozvalo čitavo selo. Uzjahasmo, kad je bilo po
ravni i uzbrdo; sjahasmo, kad je bilo nizbrdo. Oko nas priroda Božja, da ne
može biti ljepša. Seljaci pratioci, ima ih vazdan, pjevaju svoju planinsku pjes-
mu: »Lipa dana, milom Bogu hvala!« Bio je baš lijep dan, pa ne ćemo doći u
Travnik zablaćeni od glave do pete. Padosmo u pitomo i zemljovito Han-polje.
Plemeniti seljak Jozo Topić, na čijem konju jašim već evo petu Krizmu, govo-
ri mi: »Ove nam godine dobar kukuruz, Bogu hvala, a ječam je slabiji. Ali
uglavnom, lijepa je godina.« Uto se odazva pjesma, što nam je tako rado zapje-
va dobri fra Anzelmo Alaupović: »Kiša pada, trava raste, to je godina.«
Prolazimo pok raj nove župe Rankovići, u koju ćemo za koji dan ući. Iza tri
sata pješačenja i jahanja stigosmo u selo Stojkovići, gdje su nas čekali ponajod-
ličniji Travničani sa prečasnim dekanom Franjom Vrebcem na čelu. Odavle
ćemo u kolima u Vezirski grad. Bržebolje popismo ponuđenu crnu kavu, jer se
nebo naoblačilo, i kiša zaprijetila. Ali nas je ipak poštedjela, i doček se je u
Travniku razvio u pravi, dosad neviđeni triumf. Umom i srcem mudri Travni-
čani znadu, da su manifestacije zato, da nijemi progovore, a slijepi progledaju.
129
Na ulazu u Travnik digao se velik slavoluk, sav iskićen papinskim i hr vatskim

zastavama. Hr vatske zastave vijale su se pred nama na cijelom ovom krizme-
nom putovanju. Bez njih ne može da bude naš svijet. Zastava mu je hr vatska
velika svetinja narodna.
Pod slavolukom izreče prečasni dekan i začasni kanonik Franjo Vrebac vrlo
srdačan i potresan govor, koji je izazvao mnogima suze na oči. Onda je djevoj-
čica Zrinka Božić milo pozdravila Nadbiskupa ovom prigodnom pjesmom:
Preuzvišeni naš Natpastiru!

Širimo ruke, ot varamo grudi,
Gledamo gore u nebesa plava,
Skinut bi rado one zvijezde sjajne,
Prosut ih dolje, pa Ti kliknut: Slava!
Htjeli bi sabrat sunca zrake plamne,
što ljube rosu u zelenoj travi,
Da slože s nama svoje pjesme drage
U svetu himnu pri današnjoj slavi.
Htjeli bi dozvat Anđele bijele,
Da čekaju Te tu na pragu tome,
Da naša srca na njihova usta
Izreknu pozdrav Natpastiru svome.
O, Ti nas znadeš, Oče naših duša,
I Ti nam gledaš u dubinu grudi,
I osjećaš nam topli kucaj srca:
Oj, po sto puta pozdravljen nam budi!
Dobro nam došo, od Boga Poslani,
Velika dušo, Natpastiru vrli,
Svaki Ti od nas na dolasku tome
K očinskoj ruci posvećenoj hrli.
I svaki moli Tvoj blagoslov sveti:
O, nek nam svima s Tobom sunce sine,
Nek Gospod Tebi i Tvojemu stadu
Blagoslov posije iz svete visine!
130
Travnik: Župna crkva početkom 20. st.
Okolo slavoluka naroda na hilja-

de. Nadbiskup dirnut zahvaljuje svi-
ma, i muslimanima i pravoslavnima,
kojih je bilo velik broj. Kuće su u
Travniku iskićene hr vatskim zasta-
vama, cvijećem i ćilimima. Sve je
klicalo. Veličanstvena manifestacija
hr vatska i katolička. Narod bez raz-
like vjere izašao na glavnu ulicu, ku-
da je u povorci prolazio Nadbiskup.
I pred župskom crkvom opet sjajan
doček i nakićen slavoluk. Travanjka
djevojka Vlasta Domić zanosno po-
zdravlja Nadbiskupa i čestita mu u ime svega grada Travnika tridesetgodišnji
biskupski jubilej. Njezin je govor bio pravi himan Bogu, koji je Milostiv udije-
lio tolike milosti Nadbiskupu Travničaninu. U crkvi je Nadbiskup obavio pro-
pisanu kanonsku vizitaciju i zahvalio narodu riječima Psalmista: »Ne meni,
već Onome, u čije ime dođoh k vama, neka bude slava i čast!«
Čekao nas je objed u gostoljubivom župskom dvoru, koji je imao sve pro-
zore okićene krasnim transparentima u slavu Nadbiskupove tridesetgodišnji-
ce. Iza objeda Nadbiskup je, praćen od prečasnoga rektora O. Anđelka Jurića,
pošao u nadbiskupsko sjemenište, na kojem se vijala velika zastava hr vatska.
Tu je odsio. Odsio je u domu »Alojzijanumu«, gdje se uči biti zanosan idealist,
koji vjeruje u pobjedu duha, i biti vedar optimist u crnim danima životne bor-
be svoje i naroda svojega, i biti junački borac, koji muževno nastupa i tvrdo
vjeruje u smisao života, u vrijednost rada, u pobjedu istine i ljubavi, i biti nao-
ružan »oružjem pravde na desno i na lijevo«. (Sv. Pavao.)
Navečer u 6 s. posjetio je Nadbiskup sa pratnjom zavod časnih Sestara Mi-
losrdnica, kojima je podijelio natpastirski blagoslov u njihovoj prek rasnoj ka-
pelici. Sve je u njoj tako ukusno, tako srdačno, tako lijepo, a najljepša je ona
divna nad velikim oltarom velika Gospina slika, koja je dar velikoga nadbis-
kupa Stadlera.
131
Hrvatska katolička nošnja iz okolice Travnika 1930. godine
Iza svečane večere u sjemeništu bila je u 8 s. pred sjemeništem sjajna troboj-

na bak ljada i podoknica u čast Nadbiskupu Jubilarcu. Sve je to uzorno organi-
zirala HSS u Travniku. Tajnik organizacije g. Mirko Meštrović pozdravio je
Nadbiskupa divnim govorom, na koji je Nadbiskup odgovorio u istom duhu,
u duhu hr vatskom i katoličkom. Naš je Travnik vičan priređivati ovake kato-
ličke i hr vatske manifestacije, ali mu je ova bila možda najveličanstvenija, jer
je, kako već istaknusmo, sav Travnik bio na nogama i pozdravljao najživljim
ovacijama svojega Nadbiskupa.
Zašto Nadbiskup sam sve to ističe i piše? Zato, jer je to sve samo živa i
naočigled istina, kojoj je on posvetio sav svoj biskupski život i rad. I zato, da
javnost vidi i uvidi, da je zloba i mržnja ono, što novine, à la »Samouprava« i
»Balkan«, pišu o njemu, koji nije nikada nijednome pravoslavcu rekao: »Ni ta-
mo se dilje!« kako se to kaže u Travniku. A ljudi, koji poznaju današnjega
Nadbiskupa Vrhbosanskog, znadu, da njemu nije do slave svoje, već mu je sa-
mo do služenja istini, koja će nas jedina spasiti i osloboditi. Samo poradi nje
iznosimo ovo ne osvrćući se nimalo na ljudsku zlobu i zavist, već imajući na
umu jedino istinu i ljubav kršćansku, a i svoj dobar glas, koji je, i tekako, po-
treban katoličkom biskupu.
A sad da nastavimo dalje! U 9 s. dne 14. kolovoza u svečanoj povorci bijelih
krizmanika krenuo je Nadbiskup sa velikom asistencijom preko Lašve u žup-
132
sku crkvu, gdje je održao svečanu pontifikalnu Misu, pod kojom je i propovi-
jedao. Na koru je pjevala Travnička »Sv. Cecilija« lijepu latinsku misu. Oltar
je bio sav u sjaju svijeća i pun najljepšeg cvijeća. Na sve strane vidjela se ukusna
ruka naših Bijelih Sestara u Travniku. Iza Mise Krizma, Kršćanski Nauk i di-
jeljenje biskupskih darova krizmanicima kao u svakoj drugoj župi. Narod je
klicao Nadbiskupu, kad se je u povorci vraćao u svoje sjemenišne odaje.
U 1 sat popodne bio je svečani banket u Hr vatskom Domu. Srdačnim
nazdravicama bio je pozdravljen Nadbiskup, koji je na svaku zahvalno odgo-
vorio. Na ovom banketu sjetili smo se lijepim doprinosom našega »Napretka«.
I na tu patriotsku dužnost pazi apostolski pohod Vrhbosanski. Uopće na Trav-
ničkom banketu dominiralo je patriotsko raspoloženje naših požrtvovnih
Travničana.
Odmah iza banketa održana je u velikoj dvorani Hr vatskog Doma Križar-
ska Akademija u slavu tridesetgodišnjici Nadbiskupovoj. Akademija je bila
upravo reprezentativno izvedena i vrlo dobro posjećena. Osobito su se istak le
svojim narodnim pjevanjem djevojke iz Ovčareva. A i sve ostale točke bile su
na visini. Križarski pozdravni govor, što ga je izrekao simpatični student prava
g. Marko Zec vrijedan je, da se iznese ovdje:
»Preuzvišeni naš Natpastiru, dragi naš Travnički Svečaru! Mnogo ste
puta posjetili Križarsku Akademiju, i toliko puta Križari i Križarice osje-
tili su se sretnima u društvu s Vama. Ali držim, da nikada do sada nije
Vaša prisutnost obradovala srca mladenačka, kao danas nas Travničke
Križare i Križarice, koji Vas najsrdačnije pozdravljamo kličući: Dobro
nam došao! Mi Travnički Križari i Križarice osjećamo se sretnima, jer mi
danas pozdravljamo i čestitamo tridesetgodišnjicu pastirskog djelovanja
Nadbiskupa Travničanina. Ta riječ Travničanin bodri nas, da se Vama
slobodnije približimo. Vi ste se, Preuzvišeni, kao i mi rodili u Travniku.
U Travniku ste proveli svoju prvu mladost. U Travniku ste dali oduška
svojim pr vim osjećajima prema Bogu, Blaženoj Gospi i našoj Hr vatskoj
Domovini. U Travniku se u Vama probudili pr vi Vaši ideali, koje ste rea-
lizirali upravo u grandiozna djela. I Vi ste se, Preuz višeni, penjali u svojoj
mladosti na naš gordi Vlašić, brali planinsko cvijeće, pjevali nježne pjes-
me krasnoj prirodi Božjoj oko Travnika. Iz Travnika ste pošli svojom ži-
votnom stazom, što Vam ju odredila Providnost Božja. Išli ste po njoj pu-
nih trideset godina svojega biskupovanja tako pravo, tako stalno, tako
neustrašivo. Preuzvišeni! Po godinama Vi ste odmak li od nas Križara i
Križarica, ali mi i danas gledamo Vašu mladost u Vašoj velikoj ljubavi
prema Križarstvu. Jer za mladost može osjećati tako iskreno i nježno samo
133
onaj, koji ima mlado srce. Ta Vaša ljubav prema nama datira od pr vog ča-
sa našega opstanka. Vidjeli ste, da se je Križarstvo odmah u pr vom svom
početku pokazalo borbeno, radikalno i beskompromisno, pa ste nas zavo-
ljeli i svoju nam ljubav iskazivali uvijek i svagdje. I na apostolskim poho-
dima, i selu i u gradu, i u crkvi i u propovijedi, i starijima isticali ste Kri-
žarsku omladinu, hvalili je i preporučivali. Vaše pjesme, tako tople, a če-
sto i vrlo borbene, pozivaju nas u boj za Boga i Hr vatsku. Mnogu ste pjes-
mu pok lonili i Križarstvu. Vi znate, da nije lako biti Križar, jer se on
mora danas boriti sa mnogim poteškoćama. Zato nam uvijek dovikujete:
»Ne bojte se!« I mi Vam evo kažemo, da se ne bojimo, jer nas Vaša ljubav
jači i oduševljava. Preuzvišeni! Predaleko bih otišao, kad bih stao nabraja-
ti, što ste sve učinili u to trideset godina svojega biskupskog djelovanja, što
ste sve učinili kao veliki svećenik i veliki Hr vat. Historija će pisati o Va-
ma, jer ste potpuno zaslužili, da budete historijska ličnost. Pa da niste ni-
šta drugo učinili nego samo to, što ste na području svoje nadbiskupije
osnovali toliko križarskih bratstava i sestrinstva, samo to svjedoči, da ste
velik čovjek. A to ima još veće značenje za Vas, jer se Vaša nadbiskupija
nalazi na tako delikatnom mjestu, na prek retnici Istoka i Zapada. I stoga
ste tako odani Svetome Ocu Papi, koji toliko ističe potrebu Katoličke Akci-
je, a kojoj ste Vi pravi apostol i misionar. Vi ste biskup Katoličke Akcije.
Travnička isusovačka gimnazija početkom 20. st.
134
Vi nam služite kao primjer, kako se voli Crkva i Domovina. Vaše je geslo:
»Istini i Ljubavi«. Nikada se niste bojali drugomu kazati istinu, jer je bilo
časova, kada se nije smjelo reći istinu. I sve radite iz ljubavi prema Bogu.
I tako ste napravili divnu harmoniju između vjere i hr vatstva. Tu ste har-
moniju umjeli i u Križarstvo, pa zato ga Narod Hr vatski toliko voli i prig-
rljava. I Vi nas, Preuzvišeni, toliko volite. I mi uzvraćamo ljubav za ljubav.
Mi Travnički Križari i Križarice obećajemo Vam, da ćemo uvijek biti
vjerni, jer Križarstvo i jest za to, da pomaže svoje biskupe za dobro Crkve
i Domovine. Mi Travnički Križari i Križarice nastojat ćemo da budemo
uzor drugim Križarima i Križaricama. A sada Vam, Preuzvišeni naš Nat-
pastiru, diko i ponose grada Travnika, pr vi naš Travničanine, žele Križari
i Križarice, da nam još dugo pozi vi te, da Vas Bog još zadugo uzdrži na
snazi, te mognete među nama djelovati za dobro Crkve i našega dragog
Hr vatskog Naroda. Bog živi!«
Tako je zanosno i srdačno govorio Nadbiskupu Travničaninu Križar Trav-
ničanin. I dično Travničko pjevačko društvo »Vlašić« začinilo je svojom melo-
dioznom pjesmom Križarsku Akademiju, i tako iskazalo svoju ljubav prema
svojemu Nadbiskupu. Eto, bilo je Nadbiskupu u njegovu Travniku kao na
majčinu krilu!
8. U Docu
Uoči Velike Gospojine 14. kolovoza krenula je povorka sa Nadbiskupom
kroz Travničku Gornju čaršiju i onda gore uz Ilovaču prema Docu, pred kojim
ga je srdačno dočekala sva lijepa župa Dolačka sa župnikom fra Lujom Brali-
ćem na čelu. župnik je dirljivim govorom i milim uspomenama pozdravio
Nadbiskupa, i onda je sav taj dragi narod prošao u povorci kroz naš dični i ka-
tolički Dolac, koji je bio sav iskićen sagovima, cvijećem i hr vatskim zastava-
ma. Tak mio se je dražesni Dolac sa dragim Travnikom. Dolac je Travnički
cvijet. I sve je u Docu bilo i veličanstveno i dražesno. A oni pozdravi mile Do-
lačke dječice pred crkvom bili su nenatkriljivi. Pomislio sam: »Bože moj! Taj
dječak, pravi mali velikan, mogao bi još biti i biskup, te ovako jedamput po-
hađati svoj dragi Dolac!« Uniđosmo u veliku crkvu. Ona je sva sjala u svijetlu
elektrike. I ta crkva imponira kao kakova Rimska bazilika, u koju se je sigur-
no ugledao poletni fra Jako Baltić, kad ju je gradio. U crkvi je, iza kanonske
vizitacije i zahvalne Nadbiskupove besjede, održao svečanu večernjicu i bla-
goslov sa Presvetim sam Nadbiskup uz veliku asistenciju. Velika crkva bila je
dupkom puna. I to je pokazalo, da je naš Dolac još uvijek pun staroga vjerskoga
135
oduševljenja. A sjaj i Dolačke i Travničke župske crkve pokazao je, da su se i

Travničani i Dolačani ugledali u sjajni uzor Travničkih Isusovaca, kojih rev-
nost za kuću Božju poznata je svima. Po svemu se svijetu svaka Isusovačka
crkva ističe svojom sjajnom čistoćom i urednošću. I to je jedan od razloga, za-
što se Isusovačke crkve rado posjećuju.
Pogled na župnu crkvu u Dolcu početkom 20. st.
U 8 s. navečer priredio je Dolac krasnu bak ljadu i podoknicu u čast Nad-

biskupu. Dolac može to lako učiniti, jer ima i svoju dobro uvježbanu Hr vatsku
muziku i svoje izvrsne Križare i Križarice, za kojima narod uvijek rado pohrli.
Ima Dolac i svoje Bijele Sestre, koje tu rade već od g. 1871. Za Sarajevo se kaže:
»Sarajevo Lašva poplavila«. Lašva je rječica, što teče kroz Travnik. Dak le u
Sarajevu pr ve uloge igraju ljudi od Travnika. Puno je tomu, svakako, doprini-
jela dobra škola Bijelih Sestara u Docu, koja je dugo vremena bila za Travnič-
ku okolicu jedino duhovno rasadište. U njoj sam i ja učio prije 60 godina. I
nikada ne ću zaboraviti svojih dobrih, već pokojnih, učiteljica: S. Salezije, S.
Darije, S. Verene.
Velika Gospojina dne 15. kolovoza osvanula je u Docu krasna i sunčana.
Taj veliki Gospin blagdan god je župe Dolačke. Sve okolne župe, a ima ih
dosta, hodočaste na Veliku Gospojinu u Dolac. Naroda je dak le bilo na hiljade.
136
U 10 s. Misa biskupska, pod kojom je Nadbiskup iza Evanđelja propovije-

dao o Kraljici Neba, koja je, po velikoj milosti Božjoj, i Kraljica Hr vata. Iza
Mise krizmalo se preko 500 djece. Red je bio uzoran, jer je bilo dosta sveće-
nika, i revni je župnik Dolački pripazio na to, da se krizmaju samo ona djeca,
koja imaju 7 ili više godina. Drugo je sve u Docu obavljeno kao i u drugim
župama. Samo nas je iznenadila jedna vrlo rijetka priredba. U 5 s. popodne
izvela su u crkvi sestarska školska djeca »Missa Sollemnis« od prof. Šoljačića.
Izvedba ove krasne »Svečane Mise« bila je do u tančine na visini. Nadbiskup
je čestitao i poduzetnom župniku i vještoj ruci časnih Sestara i darovitoj djeci
Dolačkoj.
Križarska glazba iz Dolca na ulicama Travnika 1937. godine
U 8 s. navečer pozdravilo je Dolačko Križarstvo Nadbiskupa u župskom

stanu. U dvorani, koja je bila sva iskićena hr vatskim trobojkama, oduševljeno
pozdravljeni Nadbiskup izrekao je Križarima i Križaricama pobudan kri-
žarski govor, koji je završio ovom toplom željom: »O, neka Božanski Križar,
Krist Kralj, dadne, da ne budemo »mlitavi i slabi, i da ne spavaju mnogi!«
(Sv. Pavao.)
I tako je u znaku Katoličke Akcije i popularnoga Križarstva završen u na-
šem Docu svečani dan svete Krizme i Velike Gospojine.
Sutradan, 16. kolovoza, planula zora, svanuo dan, lijep sunčan dan. Posje-
tismo iza Mise zavod čč. Sestara u Docu. Nadbiskup je zahvalio čč. Sestrama
137
na njihovoj tolikoj skrbi i revnosti na polju Katoličke Akcije. Iza toga je Nad-
biskup u župskom stanu primio neke deputacije, a onda je sa pratnjom izletio
u obližnje mjesto Slimena, gdje ljetniku je ugledna Dolačka obitelj Đebić-
-Marušićeva, kojoj je učinio posjet, a ona mu se obradovala kao prava hr vatska
i katolička obitelj.
U 5 s. poslije podne ispratio je Nadbiskupa sav Dolac, što pješke što u koli-
ma, sve do na granicu nove župe Rankovići. U najboljoj uspomeni ostaje nam
uvijek Dolac, radost i kruna naša. Neka naš Dolac ostane uvijek živo žarište
katoličke i hr vatske svijesti!
9. U Rankovićima
Na granici župe Rankovačke bio je svečan doček. Puške su pucale, muža-
ri su gruvali. Bilo je tu konjanika preko 80. Red je bio ponajljepši, i najljepše
sunčano vrijeme. Nadbiskupa pozdravljaju besjedom mladi župnik vč. g. Ivan
Vrček i seljak Marko Papić. Obojica izriču Nadbiskupu veliku zahvalu, što je
podigao ovu župu u tako krasnome kraju.
Sve do pred novu crkvu i novi župski stan mogli smo se dovesti u autu.
Pred crkvom pod slavolukom pozdravlja Nadbiskupa mala seljančica Ivka
Kajićeva ovim srdačnim narodnim stihovima:
U kraj ovaj ubavi i blagi,
Među narod tebi tako dragi
Dobro došo, Natpastiru vrli,
Naš te narod od sveg srca grli!
To ti kliče veliko i malo,
Tome davno sve se radovalo,
Radovalo svome Nadbiskupu,
župe naše dičnom začetniku.
Hvala tebi, jer tvoja je ruka,
Iz koje nam niknu naša župa,
župa nova svetoga Josipa,
Tebi dragog Božjeg Ugodnika.
Za tu milost i druge ti mare
Koje ćemo tebi dati dare?
Al imaju molit ve Hr vata,
Blago duše i srdaca žar,
Eto tebi naš najljepši dar!
138
Radosni smo i puni veselja

Sa stotinu u srcima želja;
Pozdravljamo tebe, Nadbiskupa svoga,
Dajemo ti vjernost sveg naroda tvoga.
Dobro nam došao, Natpastiru naš,
Blagoslovi naše ravne Rankoviće,
Od župa ti novih najdraže mezimče!
Draž ovih narodnih misli i stihova svima se je dopao.

Dne 7. kolovoza u Rankovićima Misa i Krizma i sve ostalo kao po drugim
župama. Krizmanika je bilo 280. Taj broj pokazuje, da je nova župa Ranko-
vačka već sposobna za život, i da je čeka lijepa budućnost i stoga, što je u okoli-
ci Rankovačkoj, kao u malo kojem kraju Bosne, ot voren idilični pejsaž Bosan-
ske gore i planine. U Rankovićima nismo se mogli dosta nadiviti ljepoti Božje
prirode.
Iza Krizme narod se mirno razilazio svojim kućama, a djevojke su putem
pjevale, da ih je bila milina slušati. Sunce je svojim sjajem obasjavalo i uveća-
valo radost i sreću Rankovljana, što su dočekali milost svete Krizme u svojoj
mladoj župi.
Rankovići: Župni stan i nedovršena župna crkva 1938. godine
139
Rankovići: Hrvatske trobojke na proslavi crkvenog goda 1938. godine
Odmah iza zajedničkog pred župskim stanom objeda održao je Nadbis-

kup, od nekih zamoljen, predavanje o Katoličkoj Akciji uopće, a o Križarstvu
napose. Prikazao je prisutnim seljacima i građanima ljepotu i potrebu svjetov-
njačkog apostolata, da zavlada Krist Kralj u pojedincima, u obitelji, u društvu.
Navečer u 6 s. iznenađeni smo originalnom narodnom akademijom pred
crkvom. I tu se je pokazao mladi Rankovački župnik na visini, čovjek zanosa
i poleta, i aktivan. Seljačka su djeca dek lamirala pred narodom pjesme u čast
Križu, Nadbiskupu i Križarstvu. Seljačke djevojke pjevale su svoje probrane
pjesme. Seljački momci svirali su uz bugariju, diple i harmoniku. Narod, što
posjedao na klupe ili stajao unaok rug, u sav je glas odobravao. Veseli i duho-
viti seljak Niko Lozančić poviknuo bi iza svake dobro izvedene točke: »Živio,
moj sinko, i živio onaj, koji te rodio!« Na kraju akademije Nadbiskup je križar-
sku mladost – našu radost pohvalio, i svoju radost izjavio, što je u novoj župi
Rankovačkoj doživio, što se na drugim starijim župama tako lako ne doživi.
Pa je nagradio Nadbiskup sve, koji su priredili ovu narodnu križarsku akade-
miju, hr vatskim svetim medaljicama. A onda se je razvilo seljačko kolo sve do
Pozdravljenja Gospina, kada se narod, moleći Pozdrav Anđeoski, razišao mir-
no svojim kućama. Nadbiskup je sa svojom pratnjom iza večere dugo u noć
šetao vrtom uz crkvu, promatrajući i po imenu nazivajući one sjajne zvijezde
na vedrome nebu. Uvijek je ugodno zagledati se u nebo, kad se nebo ospe
zvjezdama.
140
10. U Rastovu
18. kolovoza. Prekjučer, jučer, pa i danas lijepo je vrijeme. Sretniji smo vre-
menom u dolini Travničkoj, negoli u planini Vlašićkoj. Ali smo sretni bili i u
planini, jer smo vidjeli tamo ono sijevanje planinsko i čuli onu grmljavinu pla-
ninsku, što nikada ne možeš čuti i vidjeti u dolini. A Bog nas je milostivi oču-
vao od svake nesreće, makar da smo usput gledali hrastove, jele i omorike od
groma do dna raskoljene. Baš iza našeg odlaska iz Korićana grom je udario u
zvonik crkve Korićanske i nanio joj dosta veliku štetu, jer zvonik nije imao
gromobrana. Zvoniku i u dolini, a pogotovu u planini treba svakako gromobran.
U šumama oko sela Rastova rade firme »Ugar« i »Našička«, pa smo se u
šumskom motoru mogli uspeti danas opodne u planinsku župu Rastovo, gdje
diše zemlja sa svim mirisima livade i šume. Ovdje je župnik vč. g. Viktor Baier,
kojega toliko vole naši dobri seljaci, »jer on njihovu djecu nauči i pisati i čitati
i Bogu se moliti.« I drugovjerci ga vole, jer on i njihovu djecu uči pisati i čita-
ti. U Rastovu, kao i u tolikim drugim planinskim selima, nema, nažalost,
škole.
Rastovo: Župljani u hrvatskim katoličkim nošnjama ispred župne crkve 1936. godine
141
Vrijeme nam se opet iznevjerilo, pa nas i na putu u Rastovo uhvatila sitna

kiša. Ali je opet sunce sinulo, pa nam je odijelo osušilo. Pol sata od Rastova
dočekali su nas Rastovljani na svojim vilovitim konjima. Glasoviti su konji u
Rastovu. Iz daleka dolaze, da ih skupo kupe. Župnik, sav obradovan, pozdra-
vio Nadbiskupa toplo i oduševljeno na zelenoj livadi među omorikama. Opet
je druga kiša zaprijetila, pa smo uzbrdo kroz omorje na konjima pohitjeli u
romantično selo Rastovo. Seljacima je rodna kišica draga, pa su pjevali, iz ku-
bura puške pucali, a konji im kao vile, pa smo brzo bili pred crkvicom Rastov-
skom. Tu je pred crkvenim vratima pozdravio Nadbiskupa mali seljačić Stipo
Franješ ovom milom narodnom dobrodošlicom, iz koje su sipali stihovi kao iz
rukava:
Nadbiskupe, svijetla kruno
Naših misli, naših želja,
Ljubav tvoju mi sabrani
U svom srcu osjećamo.
Pr viput si došo k nama
Prije ravnih tridest ljeta,
Navješćujuć ljubav svetu,
Ljubav Krista razapetu.
Tridest ljeta, mnogo ljeta
Apostol si Bosni našoj,
Kroz to vrijeme vičeš svuda:
Sve na veću slavu Božju
I u korist roda svoga,
Roda svoga hr vatskoga?
Ali i svijet široki je
Upoznao tvoje ime,
Zovu tebe na sve strane
Preko mora, preko gora.
Nadbiskupe, svijetla kruno,
Cio Božji svijet te hvali,
Pa ti i mi Rastovljani
Svoja srca pok lanjamo.
Živio nam, Natpastiru,
Nek te vodi ruka Božja,
Nek ti sjajni budu dani,
Mi smo s tebe obasjani!
142
Nadbiskup je milo odvratio na ovu milu Pjesmicu Stipinu, kojoj su se u sav

glas veselili ljudi Rastovljani.
Nakon obredâ u crkvi ušli smo u obnovljeni župski stan, gdje nas je župnik
namjestio sve tako, da smo bili kao kod kuće. Ljubav je najbogatija. A bilo nas
je svećenika u Rastovu šestorica: osim Nadbiskupa, dekana, tajnika i župnika
bili su još vč. g. Dragutin Jurić, župnik iz Uzdola, i vč. g. Mirko Perčinlić,
župnik iz Bistrice. Bio je još s nama i vrlo uslužni bogoslov Vrhbosanski č. g.
Antun Vajs. Župnik iz Bistrice donio je Nadbiskupu nacrte za novu župsku
crkvu u Bistrici. Bit će to pr va župska crkva u Nadbiskupiji Vrhbosanskoj po-
svećena sv. Tereziji od Djeteta Isusa. Sa gradnjom će se početi još ove godine.
Sv. Terezija i njezini toliki štovatelji neka nam budu u pomoći kod te gradnje!
Iza objeda, na kojem je bilo svakog dara Božjega, izašao sam odmah u pri-
rodu Božju, u bližnju šumicu, gdje sam izmolio svoj brevijar i krunicu. Na pu-
tu sam naišao na tri mala čobančića: Blaška, Franju i Stojana, sva tri iz zgod-
ne kuće seljaka Nike Zeke. Dao sam svakome po medaljicu, jer su se znali
lijepo prek rstiti. Opet sam ih našao na putu, kad sam se vraćao natrag. Veli mi
ot voreni Blaško: »Što se vraćaš?« Kao da mu je bilo žao, što idem iz njihove
blizine. »Blaško, već je mrak, pa idem kući.« Govori mi Blaško: »Pa još je eno
sunce!« A sunce je baš zalazilo za Radovan-planinu. Upitao sam još svu troji-
cu, hoće li se sutra krizmati. Rekoše mi da hoće, jer će sutra doći Nadbiskup.
Nisu mališi znali, da Nadbiskup govori s njima. Imao sam u ruci krunicu, pa
će opet Blaško: »O, kako su ti fini očenaši!«
19. kolovoza dan je sv. Krizme u Rastovu. Dan je bio vedar i pohladan.
Nad morem smo preko 1200 m. Svi su obredi, uz toliko svećenika, išli glatko.
Krizmanika je bilo preko 130. A do 30 seljaka bilo je za svečanim objedom na
divanani župskog stana. Pod objedom došli Križari i Križarice sa svojom kri-
žarskom zastavom u vrt pred divananom, pozdravili Nadbiskupa i ispjevali
križarsku himnu. Nadbiskup im sa divanane održao govor, u kojem je nazvao
naše Križarstvo radošću i krunom Crkve i Katoličke Akcije.
Oko 5 s. popodne izašao sam i danas na šetnju. Oko mene paprad, ječam,
helda, ovas, raž. Kukuruza nema, jer je ljeto pod Vranicom planinom kratko,
brzo panu mrazovi, pa kukuruz ne može da dozrije. Rastovljani ovas prodaju
i kukuruz kupuju, jer kukuruzni hljeb najbolje hrani seljaka i težaka. A krom-
pir je u Rastovu, kakva nema u državi. Pšenice ima ovdje ondje uza stranu
naprama suncu. Naslonio sam se na jedan plot, zagledao se dolje u kosce i že-
teoce, nisam zijevao i izvaljivao oči bez misli i osjećaja, već sam tu spjevao
pjesmu »Žet va«. U prirodi Božjoj treba da se jača i tijelo i duh. Treba čvrsto
koracati po zemlji, a duh imati u visini.
143
Prolaze pok raj mene seljaci, i jedni me pozdrave sa »Hvaljen Isus«, a dru-
gi sa »Dobar dan«. Oni pr vi katolici su, a ovi drugi pravoslavni. Petar Medić
seljak je pravoslavni. On se zaustavio malo dulje kod mene. Pazi se dobro sa
katolicima i sa župnikom. Danas je bio na svečanom biskupskom objedu kod
župnika. I to mi on reče, da su katolici složniji i požrtvovniji od pravoslavnih,
pa imaju gotovo u svakom selu svoju lijepu crkvu, a pravoslavni malogdje da je
imaju, jer su među se nesložni, a i popa malokad da vide. Prođe pok raj mene
i mlada seljanka sa starijom ženom. Nazvaše mi obje »Hvaljen Isus«. Pitam ih,
odak le su. Mlada mi reče, da je dolje iz Skoplja. Pitam je: »Pa gdje je ljepše,
ovdje u Rastovu ili dolje u Skoplju?« Odvrati mi odmah mlada Skopljanka:
»Lipše je i zdravije ovdje.« Ali sam čuo i pjesmu mlade nevjeste u Rastovu:
»Eno, majko, u Skoplju behara, – kud me uda amo u planinu?« Čujem iz jelove
tamo šume i ovu jadovitu: »šumo gusta, puna li si hlada, – srce moje još punije
jada!« Ima, dak le, danas jada i žalosti i u zelenoj planini. U planini, gdje je po-
najljepša slika šutnje i mira pod kapom nebeskom.
Još sam se više popeo uz brdo. Stao sam i gledao, kako sunce zalazi za go-
ru i svojim posljednjim tracima pozlaćuje one zelene livade i šume omorika,
bukava i hrastova; i onu tamo na istok Vraniću planinu, što se proteže od
Fojnice pa sve do Prozora. A visoka je ta Vranica planina. Viša je i od Vlašića.
Vlašić ima 1919 m. (Gromila), 1943 m. (Opaljenik), a Vranica ima 2141 m.
Gledao sam dugo tu šumovitu Vranicu i uživao.
Tako sam, eto, ugodno proveo Krizmu u Rastovu, koje neki zovu, ali kri-
vo, i Rostovo. Rostovo je posve drugo selo na drugoj strani. A Rastovo ima
svoje ime od hrasta ili rasta. I sada ima kod Rastova lijepa šuma hrastova, a
bilo ih je, prije sječe, na sve strane oko Rastova.
Zaželjevši Rastovljanima, da budu jaki u vjeri i hr vatstvu kao hrastovi,
spremismo se na put apostolski dalje.
11. U Bučićima
20. kolovoza u 10 sati krenusmo iz Rastova, ispraćeni od dobrih Rastov-
ljana, katolika i muslimana. Putujemo niz šumu dolje prema župi Bučićima.
Najprije šumskom cestom u kolima, pa onda niz šume željezničkim motorom,
što nam ga je firma »Ugar« dala na raspolaganje kroz ta dva krizmena dana u
Rastovu. Time nam je učinila veliku uslugu, pa joj i ovdje puno zahvaljuje
Nadbiskup.
Put kroz šumu na ot vorenom motoru ot varao nam je divne poglede na
okolinu. Osobito je krasan bio pogled na Radovan-planinu i na njezine zelene
144
livade. Prošli smo tri šumske željezničke stanice: Pavlovicu, Oparu i Trenicu.
Na stanici Pavlovici oprostio se s nama župnik Rastovski, a musliman Rašid
Skopljo izašao tu pred nas, srdačno pozdravio Nadbiskupa i počastio nas iz
fildžana zdravom smrekovačom. I na ovom Nadbiskupovu apostolskom po-
hodu svagdje su muslimani iskazivali Nadbiskupu svoje bratske simpatije.
Zbilja, krv nije voda.
U Rankovačkom polju opodne dočekali nas Bučićani sa svojim župnikom
fra Jakom Bilićem na čelu. Na župnikov pozdrav odvratio je Nadbiskup po-
hvalivši odmah Bučićane, što su tako požrtvovno sagradili novu župsku crkvu.
I gledali smo pred sobom, tamo uza stranu, tu crkvu, što su je Bučićani sagra-
dili bez ikakva duga. U ova teška vremena tako je naš Bosanski katolik po-
žrtvovan i pobožan.
Bučići: Župljani sa župnikom 1929. godine
Ostavismo cestu i kola i ok renusmo preko Bučićkog polja gore prema Bu-
čićima. Radosno idem u Bučiće, u rodno mjesto biskupa fra Marijana Šunjića.
Idem pješke preko polja i onda uz strmenitu stranu sve do pred crkvu. Tu
Nadbiskupa pozdravlja mališ Franjo Bilić lijepom narodnom pjesmom dobro-
došlicom. Ne dadoše nam je napisanu, pa je ovdje ne možemo donijeti. A bila
je jedan sitan narodni biser.
145
Bučići: Župna crkva polovinom 20. st
U crkvi je opet Nadbiskup progovorio

Bučićanima i zahvalio im na lijepom do-
čeku. Kao svagdje, tako je i ovdje sa olta-
ra zamolio male i velike, da večeras prije
počinka izmole jednu Zdravomariju na
tu nakanu, da sutrašnji dan, dan sv. Kriz-
me u Bučićima, ispane što ljepše, u mi-
losti Božjoj i u ljubavi bratskoj. Nema
sumnje, da ova Zdravomarija puno po-
mogne sutrašnjoj u narodu pobožnosti i
sabranosti.
Bilo je već 2 sata popodne, kad sjedosmo za objed u gostoljubivom župskom
stanu.
Glavni prozori župskog stana u Bučićima okrenuti su prema Vlašić-planini.
pa sam se mogao iz svoje sobe nagledati vrhova Vlašića: Gromile i Opaljenika.
Tako sam se mogao i u Rastovu sa prozora svoje sobe zagledati u Radovan-
planinu i u gustu njezinu šumu. Uživaju oči u takovim dalekim pogledima.
Iza objeda stiže Nadbiskupu iz Sarajeva žalostan brzojav, da je presvijetli
gospodin Tomo Igrc preminuo. Tako izgubismo svećenika po Srcu Božjem,
svećenika, koji je toliko zadužio Nadbiskupiju Vrhbosansku i kao tajnik nad-
biskupa Stadlera, i kao župnik u Sarajevu, i kao kanonik Vrhbosanski, i kao
ponajbolji savjetnik kongregacije Služavki Maloga Isusa. Bio je onaj, o kojem
veli Duh Sveti: »In memoria aeterna erit justus.« čovjek pravednik, čija će uspo-
mena biti vječita. Pokoj mu velikoj i plemenitoj duši!
Dne 21. kolovoza u 10 s. počela je služba Božja u novoj crkvi Bučićkoj. Sve
je bilo kao i u drugim župama. Sve u najljepšem redu. Krizmanika je bilo 250.
Sunce je sjalo, pa se je mogla Krizma obaviti izvan crkve.
Spremajući se na odlazak iz Bučića i misleći na sve, što sam zatekao i vidio
u Bučićima, došla mi je na um ona klasična riječ, što je više puta u svojim po-
budnim govorima izrekne najaktivniji danas čovjek u svijetu, Papa Pijo XI.:
»Nil actum, si quid agendum.« Pa sam tad odlučio, da ću u ovim sa apostol-
146
skog pohoda bilješkama i župniku i župljanima u Bučićima poručiti ovu:

»Mnogo se je u posljednje vrijeme učinilo u župi Bučićkoj, ali mnogo više
ostaje još da se učini.« župnik, kad se malo zamisli i kad pročita ove bilješke
Nadbiskupove, odmah će se domisliti, na što sve misli ova poruka Nadbisku-
pova. A ova poruka vrijedi više manje i za druge župe i župnike, osobito
upogled Katoličke Akcije, a i vjersko-nabožnih društava, koja moraju paralel-
no poraditi sa Katoličkom Akcijom.
12. U Gučoj Gori

21. kolovoza u 5 s. popodne zaputismo iz Bučića u Guču Goru. A prije toga
bio je zajednički objed, za kojim je bilo uz Nadbiskupa i svećenstvo preko 20
seljaka. Znak, da u Bučićima ima zgodnih i za požrtvovan rad spremnih se-
ljaka. Pa je Nadbiskup održao seljacima kratko predavanje o Katoličkoj Akciji,
koju je, reče, dužna imati svaka, pa i najmanja župa.
Guča Gora: Pogled na samostan i crkvu početkom 20. st.
Put iz Bučića do u Guču Goru bio je, pravi narodni triumf. Sve, što je ikako
moglo, pratilo je Nadbiskupa uz pjesmu i pucnjavu pušaka. Bučićkih konjani-
ka bilo je do 80. Kad smo bili u Nević-polja i onda preko Travničkog polja,
147
redali su se uz put Dolački župljani sad u većim, sad u manjim skupinama. I

vijale se hr vatske zastave na sve strane. I kuće su okićene, a narod jednako pje-
va i kliče. Na hiljade naroda na cesti ispod Doca. Tu su, to se zna, i naše Bije-
le Sestre sa svojom školskom, muškom i ženskom, djecom. Tu su i ponosni
Križari i ponosite Križarice. Na mostu preko Lašve opet veliko mnoštvo na-
roda iz Doca i Travnika. Svijet hrli i kiti cvijećem i zastavicama kola Nadbis-
kupova, u kojima sa Nadbiskupom sjede dekan Travnički i odlični Travni-
čanin g. Ivo Đebić, koji je plemeniti dobrot vor svima župama oko Travnika.
Ovdje, na Dolačkoj stanici, sastaje se Nadbiskup sa Gučo-gorskim župnikom-
-gvardijanom. I onda ok renusmo gorskom cestom uzbrdo do na Gostulj, gdje
su nas čeka li kršni Gučogoranci. Tu je župnik i gvardijan Gučogorski fra
Anto Strukar umnim i srdačnim govorom pozdravio Nadbiskupa. Tu je, kao
i svukud, oduševljeno klicao narod i Vođi Naroda Hr vatskoga. A onda se kre-
nulo ravno prema Gučoj Gori, koja se čarna pokazala pred nama sa svojim
kao golub bijelim samostanom i sa crkvom, po izgledu bazilikom. Njezina dva
vitka zvonika pozdravljaju nas izdaleka. Naroda je bilo za nama na hiljade, a
konjanika pred nama preko 250. To je bilo jedno divno katoličko i hr vatsko
slavlje, možda najljepše na ovom apostolskom pohodu. Izmjenjivala se Dolač-
ka glazba i čuvena Gučogorska pjesma. Gučogoranci su na glasu sa svojega
pjevanja.
Bilo je 8 sati navečer, kad smo stigli u Guču Goru. Pod slavolukom pred
crkvom zanosnim govorom pozdravlja Nadbiskupa franjevački bogoslov fra
Frano Strukar. Nadbiskup toplo odzdravlja, i onda opet u dupkom punoj crkvi
progovara i zahvaljuje narodu na tako krasnom dočeku. Lijepa i velika Gučo-
gorska crkva sva je tajanstveno sjala u svijetlu voštanica. Ova se tajanstvenost,
nebeski lijepa, ne zaboravlja.
U 9 sati bila je u samostanskim društvenim prostorijama svečana Seljačka
Akademija u čast Nadbiskupu. Akademija puna iskrenog elana i gorske svje-
žine. Slična onoj u Rankovićima, samo što je Rankovačka bila sub divo, pod
vedrim nebom, a ova je Gučogorska na bini i glumački dotjeranija. Plemenita
Bosanska seljačka pjesma i ovdje nam je osvajala duše i bila je čista i sjajna kao
sunce.
Tako se je Guča Gora iskazala svojim divnim dočekom, kojim je pokazala
glasno i jasno, koliko štuje i voli svojega Natpastira. Pokazala je i svoju živu
hr vatsku i katoličku samosvijest. Dokazala je, da je duhom i srcem jaka i čita-
va u svome vjerskom i narodnom osvjedočenju.
Dne 22. kolovoza u 10 s. prije podne svečana služba Božja i Krizma u crkvi
Gučogorskoj. Okupio se u Gučoj Gori lijep broj svećenika, pa se je moglo i
pod Misom i pod Krizmom sve najljepše obaviti. Bili su nazočni ovi župnici:
148
iz Ovčareva fra Ladislav Fišić, iz Zenice fra Serafin Sarić, iz Doca fra Lujo
Bralić, iz Brajkovića fra Viktor Slišković. A osim gvardijana još su ovi sveće-
nici u Gučogorskom samostanu: fra Anzelmo Alaupović, vikar, fra Jako Jurić
i fra Vjenceslav Vlahović, duhovni pomoćnici. Krizmanika je bilo 570.
Za svečanim objedom u velikom samostanskom refektoriju izrek le su se
značajne zdravice. Govorili su Nadbiskup, župnik-gvardijan, seljak Matković
ispred seljaka, župnik fra Serafin Sarić i Nadbiskupov tajnik dr. Draganović,
izazvan zdravicom gvardijanovom. I sve je bilo tako bratski i hr vatski, kao
ono na banketu u Travniku. Ima jedna hr vatska pjesma, što počinje ovako:
»Sva se bijeli opet gora«, a Nadbiskup je zaželio, da se pjeva o našoj Gučoj Go-
ri: »Sva se bijeli Guča Gora.«
Samostan Gučogorski sagradio je slavni biskup-pjesnik fra Marijan Šunjić
godine 1856/7. Na glavnim vratima samostana stoji napisano ovako: »Na sla-
vu Božju i svoga Patriarka S. O. Frane ponizni sinovi Fra Marijan Šunjić bis-
kup i bbr. redovnici ok ružja Travanjskog pomoću dobročinioca i puka crkvu i
samostan sagradiše 1856/7.« Biskup fra Marijan Šunjić umro je u Beču, i bis-
kup Strossmayer, njegov veliki prijatelj, prenio mu je tijelo u Guču Goru. Danas
sam bio u crkvi na njegovu grobu. Na zidnoj spomen-ploči poviš groba napi-
sana mu je ova posveta: »Blagoj i vječnoj uspomeni presvietloga gosp. fra Ma-
rijana Šunjića, Panadskog biskupa, vikara apostolskog u Bosni 1855. – † 1860.«
A na samoj grobnoj ploči stoje ovi, teško već čitljivi, stihovi:
Kula: Zadruga Jure Đidića 1937. godine
149
Šunjić Marijan, biskup, pastir puka,

Uzor svetih i dobrih naukah.
Kruna, ponos Bratje redovnikah,
Cielog Roda neumrla dika,
Sagraditelj ovog samostana
Na poštenje svetog Oca Frana,
Promicatelj pučkih učilištah
I skrbitelj revnih svetilištah,
Bogu dušu pridade u ruke
Beč’ u gradu bez velike muke,
Koga tielo na radost sve Bosne,
Tajnik Barać prinesav prek’ Bosne,
Položeno ovde sad počiva,
A dušu mu rajska kiti slava.
Spomeni se, puče, tvoga Oca,
Neumrlog vjere čuvaoca!
Ispod ovih stihova piše još ovo: »Umrije godine života 63, biskupskog 6,
28. rujna 1860. Pokopan na 21. listopada 1860.«
Dne 23. kolovoza imao sam dosta slobodna vremena, pa sam uzašao na
»Goricu«. Tako se zove lijepo groblje Gučogorsko. Ovdje su pokopani i moji
dobri prijatelji franjevci. Spomenut ću im imena: fra Jako Matković, fra Jako
Selak, fra Ilija Đebić, fra Nikola Mandić, fra Grgo Kotromanović, fra Anto
Kolarević, fra Rudolf Jablanović, fra Ivo Marković. Pomolio sam se na njiho-
vim, dosta zapuštenim, grobovima. Na grob mojega dobrog meštra fra Jake
Matkovića stavio sam jednu gorsku ružu. Unišao sam onda i u kamenitu krip-
tu ispod groblja. Ovdje su pokopani ujaci, koji su mi dobro poznati iz mojega
djetinjstva. Da spomenem nekoje od njih: fra Marko Barać, fra Anto Debe-
ljak, fra Frano Majdandžić, fra Anto Matković. Pomolio sam se i na njihovim
grobnicama, koje bi trebalo, svakako, bolje urediti. Kolike lijepe uspomene
probudile su se u mojoj duši uz ove grobove i grobnice naših milih ujaka i mojih
suradnika na njivi Gospodnjoj! Pokoj vječni daruj im, Gospodine!
Dolje u samostanskoj bašči na malom brežuljčiću naišao sam na drevni
grobni spomenik vlastelina Gučetića. Od Gučetića, kažu, ima svoje ime Guča
gora, i od njega, veli predaja, potječu Dubrovački grofovi Gozze, koji su po-
talijanili svoje hr vatsko ime.
Vraćajući se u samostan susreo sam se sa dobrim seljakom Mijo Jurićem iz
sela Maline. On mi se predstavio kao Gučogorski crkveni otac, pa mi je na-
150
brojio sva sela, što spadaju na župu Gučogorsku. Između njih najviše se ističe
selo Pok rajčići, koje nije bilo nikada kmetovsko. Dak le su Pok rajčići selo ple-
mićko. To se vidi i na stasu i uzrastu seljaka iz Pok rajčića.
13. U Brajkovićima
U 4 sata poslije podne 24. kolovoza krenu Nadbiskup sa velikom pratnjom
konjanika i pješaka iz Guče Gore u obližnju župu Brajkoviće. Ispratiše ga Gu-
čogoranci sve do na granicu svoje župe. Tu ga dočekaše Brajkovački konjanici
sa pet svojih velikih hr vatskih zastava. Pozdravlja Nadbiskupa Brajkovački
župnik fra Viktor Slišković. Nadbiskup odgovara i blagosiva i Brajkovljane i
Gučogorance, koji će i dalje još da prate svojega Nadbiskupa. Dolje kod Han-
-Bile pozdravljaju Nadbiskupa muslimani sa općinskim načelnikom Hasanom
Jašarevićem na čelu. I pucanjem iz pušaka pozdravljaju Nadbiskupa muslima-
ni, kojima Nadbiskup toplo odgovara. I prate ga muslimani sve do u selo Braj-
koviće. Eto, vole Bosanci muslimani Nadbiskupa Sarajevskog, makar to bilo
muka Beogradskoj »Samoupravi«.
Na ovom putu bila je jedna milina pogledati na onu nepreglednu povorku
Brajkovačkih konjanika, što se je pomalo uspinjala zavojitim gorskim putem
gore prema crkvi Brajkovačkoj. U 6 sati bili smo pred crkvom i Bogu zahva-
ljivali, što sretno izmakosmo kiši, koja je, studena, oko nas jednako kružila.
Pred crkvom je pozdravila Nadbiskupa djevojčica Lucija Marković i predala
mu veliku kitu bijela planinskog cvijeća, što ju je Nadbiskup, po običaju, stavio
na glavni oltar u crkvi. Nadbiskup je u crkvi zahvalio narodu i na tom, što je
tako lijepo dovršio i uredio svoju novu župsku crkvu.
Župnik fra Viktor Slišković lijepo je i ukusno uredio župski stan. Bili smo
u njemu kao kod kuće. Sve jednostavno, ali sve čisto i uredno. Tako valja.
Župa Brajkovići, po svojem položaju, jedna je od najljepših župa Vrhbo-
sanskih. Iz zelene bašče pred župskim stanom ne možeš dosta da se nagledaš
one Vlašićke Gromile, koju su, kaže fra Viktor, Travnički đaci još više ka-
menjem nagomilali i kao piramidu uredili. A treba znati, kako smo već spo-
menuli, da je Gromila na Vlašiću 1919 m. visoka nad morem. Mladost voli
polet i visine.
Mutan i hladan osvanuo je krizmeni dan, 24. kolovoza, u Brajkovićima.
Ali ne pada kiša, pa nam krizmanici ne će pokisnuti. Brajkovačkih krizmani-
ka bilo je preko 500. Sve je u crkvi bilo u najljepšem redu, jer su nam u pomoć
došli misnici Gučogorski. Zdravo Tijelo Isusovo bilo je pod Misom izvrsno
ispjevano u dva zbora. Jednim je zborom ravnao sa kora seljak Franjo Matošević,
151
Brakovići: Župna crkva polovinom 20. st.
a drugim od prezbiterija seljak Ivo

Neimarević. I epistolu ispjevao je od-
lično seljak Niko Sučić. čast svoj tro-
jici ovih crkvenih pjevača, a i svima
ostalima, koji su pjesmu lijepo i odu-
ševljeno prihvaćali!
Iza Krizme brzo se napunila svije-
tom bašča župnikova. Po njoj posje-
dali naši dobri seljaci i seljanke sa svo-
jom kumčadi, pa poizvadili iz svojih
šarpelja i bisaga svakog Božjega blaga:
pogaču, janjetinu, sir, voće, lubenicu i
šljivovicu. Pa se ljudi prek rstili i u Ime Isusovo stali blagovati i nazdravljati,
pijući iz fildžana, što je išao redom od ruke do ruke. Jedan mlad i kao bor vi-
sok seljak ustao i povikao: »Ljudi, veselimo se i blagujmo, što nam je Bog dao!
Ovo je dan jedan u sedam godina!« Uživao sam gledajući iz svoje sobe te po
travi postavljene sofre. Sve sofra do sofre, u koje se zagledalo i žarko sunce
Božje, po je veselje bilo još veće i ljepše. I brzo su se naši ljudi zagrlili, pa je
odjeknula na četiri strane pjesma tanka i visoka. I puška je zapucala iz toga se-
ljačkog veselja.
A na zajedničkom našem objedu u župskom stanu čuo sam od seljaka, da
se Brajkovljani od pamtivijeka nazivaju Hr vaćani. I čestitao je Nadbiskup
Brajkovljanirna na njihovu junačkom držanju i katoličkom i hr vatskom.
Sutradan, 25. kolovoza, u 9 s. ujutro zaputio je Nadbiskup u posljednju župu
Vitez.
152
14. U Vitezu
Jutro, kad smo odilazili iz Brajkovića, bilo je maglovito. Jedva sam kad vi-
dio tako gustu maglu. Ali će se, prorekoh, ta magla brzo raspršiti, i žarko će
nas sunce na putu obasjati, pa ćemo se po suncu polako spustiti dolje u ravni
Vitez. I tako je bilo. Stigosmo u autu najprije k samostanu Gučogorskom, u
koji se začas uvratismo. Dobri gvardijan iznio nam odmah crnu kavu, i iza ka-
ve opet u auto, da opodne sletimo u Vitez. Prođosmo stanicu Dolac i zađosmo
u Travničko polje. U Viteškom polju dočekaše nas Vitežani sa svojim župni-
kom fra Zorislavom Čolićem na čelu. On pozdravi Nadbiskupa sa »Blagos-
lovljen, koji nam dolaziš u Ime Gospodnje!« Ispred Hr vatske seljačke organi-
zacije pozdravlja Nadbiskupa odvažni seljak Niko Vidović. Nadbiskup grli i
župnika i seljaka, i zahvaljuje viteškim Vitežanima, kojih je bilo na konjima
do dvije stotine, a pješaka više stotina. Djevojke Vitežanke nose u rukama ve-
like kite poljskoga cvijeća. I zaputi ta duga povorka pod velikim hr vatskim
zastavama, kojih je bilo petnaest, a na njima stoji napisano: »Vjera u Boga i se-
ljačka sloga.« Ponosno se viju hr vatske zastave na tom suncu i vjetru sjevernja-
ku, »Živi, živi duh hr vatski!«
Prelazimo preko Lašve i prolazimo ispred kuće muslimana Edhema Ar-
nautovića. Na kući mu se vije velika zastava hr vatska. Pred crkvom velik sla-
voluk, i sva sila naroda, i bezbroj hr vatskih i papinskih zastavica sa obadvije
strane. U ime sutrašnjih krizmanika pozdravlja Nadbiskupa mali Tomislav
Martinčević sa povišega mjesta, da ga može vidjeti i čuti sav narod. Nadbis-
kup, iza odgovora, ulazi u crkvu, pred kojom ga dočekaše dva začasna kano-
nika Vrhbosanska: Msgr. Karlo Cankar i Đuro Cezner, i župnik iz Busovače
fra Anto Katavić. U crkvi je Nadbiskup, iza kanonske vizitacije, progovorio
narodu i o narodnim dočecima na apostolskim pohodima. Pokazao je, kako
su ovi dočeci umjesni i važni sa gledišta i vjerskog i narodnog. Lijepa i velika
crkva Viteška bila je dupkom puna naroda, a konjanici na konjima čekali su
van pred crkvom, da još jedamput pozdrave Nadbiskupa, kad bude prolazio u
župski stan, gdje ga je čekala poznata gostoljubivost župnika fra Zorislava
Čolića.
Još istoga dana uvečer priredili su Vitežani Nadbiskupu dostojanstvenu
podoknicu sa trobojnom bak ljadom i narodnom pjesmom. Nadbiskupa je
pozdravio mladi ing. Stipo Kutleša govorom punim katoličke i hr vatske svi-
jesti. Tu je svijest Nadbiskup u svom odgovoru i pohvalio i još više rasplamtio,
pa se je klicalo i Svetome Ocu Papi i Vođi Naroda Hr vatskoga.
153
Dan 26. kolovoza, dan svete Krizme u Vitezu, osvanuo je sunčan i rado-
stan. To će olakšati službu Nadbiskupovu, jer u Vitezu ima preko 1000 kriz-
manika, župa broji preko 5000 duša, pa joj svakako treba kapelan, kojega da-
nas nema. Počeli smo službu Božju u 10 s. prije podne, a svršili je u 1 ½ po-
podne. Hvala milosti Duha Svetoga, Nadbiskup se ipak nije umorio!
Iza Krizme posjedali ljudi po zelenoj župskoj livadi, i prostrli po njoj bije-
le prostirače, i po njima razasuli meso, sir, pogače, pite maslenice, pa blagovali
i pjevali, ispijajući iz ploščice i fildžana meku šljivovicu. A dječica iz potočića
piju vodu držeći se pjesnikove: »Hoćeš kupe, imaš dvije ruke.« Sve ja to gle-
dam kroz prozor iz svoje sobe, i sve to iz dna duše svoje blagosivam. I blago-
sivat ću te naše drage seljake, dok me je živa. Seljak je naša hrana i obrana.
Treba da spomenem još i to, da je red pri službi Božjoj bio izvrstan, jer nas
je svećenika bilo lijep broj. Bili su nazočni ovi svećenici: gvardijan Gučogorski
fra Anto Strukar, preč. gg. Cankar i Cezner, fra Ladislav Fišić, fra Anzelmo
Alaupović, fra Lujo Bralić, fra Jako Bilić, fra Anto Katavić, fra Zorislav Čolić
i Nadbiskupov tajnik dr. Krunoslav Draganović.
Svečani objed bio je u 2 s. popodne u župskoj bašči pod lisnatom sjenicom.
Bilo nas je za objedom preko 30. Iza službenih zdravica govorili su još i narod-
ni zastupnik g. Anto Budimirović i ing. Stipo Kutleša, koji su srdačno nazdra-
vili Nadbiskupu. Nadbiskup je napose nazdravio seljacima, kojima je na srce
stavio Katoličku Akciju, koja je organizovani svjetovnjački apostolat svih sta-
leža i svih vjerničkih skupina, a nije Katolička Akcija, kako to netko istaknu
negdje, nekakav skup prakaratura i crkvenih otaca u župi.
Iza objeda u 5 sati posjetio je Nadbiskup sa pratnjom samostan Služavki
Maloga Isusa u Han-Kumpaniji, Napretkov Hr vatski Dom i druge još nekoje
seljačke kuće. Pred Hr vatskim Domom pozdravio je Nadbiskupa ing. Stipo
Kutleša. U sestarskoj crkvici sv. Josipa Nadbiskup je izrekao govor o blago-
pokojnom svom pretšasniku nadbiskupu Stadleru, koji je velik i u svojim toli-
ko zaslužnim Služavkama Maloga Isusa, časne Sestre onda su gostoljubivo
ugostile Nadbiskupa i svu njegovu pratnju. Tako je zaista bio krasan taj kriz-
meni dan u župi Vitezu. Konac je uk rasio djelo.
Sutradan, 27. kolovoza, ujutro Nadbiskup je sa svojim tajnikom ostavio
župu Vitez, svečano ispraćen od Vitežana, među kojima je bilo i muslimana,
a na čelu im Avdibeg Kukavičić i Edhem Arnautović. Jutarnjim vlakom po-
vratio se Nadbiskup u Sarajevo zdrav i zadovoljan, hvala ti, Bože! A zahvalan
je od svega srca i svima onima, koji su mu pomagali, da je tako sretno i bla-
gosloveno obavio svoj ovogodišnji apostolski pohod. Uz pomoć Božju letjeli
smo svi preko planina i dolina na krilima što veće slave Božje i što jače svijesti
narodne.
154
Vitez: Župna crkva početkom 20. st.
Nadbiskup je i na ovogodiš-
njem svom apostolskom poho-
du našao svoje drage biskupija-
ne kao dobro uređenu vojsku.
Našao ih je svuda jedinstvene i
složne u želji, da afirmiraju svo-
ja vjerska i narodna prava. Na-
šao ih kompaktne u borbi za svoju historijsku, nacionalnu i kulturnu indivi-
dualnost. I to je sve Nadbiskup, po svojoj biskupskoj dužnosti, još više oživlja-
vao i promicao. I zato su njegovi apostolski pohodi pravi historijski časovi,
svijetli i svečani dani za hr vatski narod u Bosni. Oni ut vrđuju moralne teme-
lje narodnog života i narodne borbe. Unose u narodni život veliku duhovnu
snagu. Ne daju, da u narodnu dušu ulaze sektarske strasti, sebičnost, gloženje,
nenavist, sitničavost, malodušnost. Za tim su ono išli i Apostoli Kristovi.
Udarali su proti svakoj raspuštenosti, neobuzdanosti i strastvenosti, a sve uči-
nili, da ugine u svijetu podla laž i zloba, a zavlada izdržljivost, dosljednost i
požrtvovnost. Da zavlada Istina i Ljubav.
Na kraju još i ovo! Snažno je poraslo hr vatsko katoličko pučanstvo u Vrh-
bosanskoj Nadbiskupiji u posljednjih 50 godina. Poraslo je od 108.300 na
330.300 duša. To znači, da se je ono potrostručilo. Tome su, bez sumnje, pu-
no pomogli i apostolski pohodi, kako se oni obavljaju u Vrhbosanskoj Nadbis-
kupiji. Apostolski pohodi, koji podižu u svećenstvu i narodu, i tekako, volju i
energiju za Katoličku Akciju, koja je najbolje sredstvo i u borbi proti zlu bijele
155
kuge; najbolje sredstvo, da narod poveća svoj demografski napredak. I zato je

Nadbiskup u svakoj Vrhbosanskoj župi svakom prilikom toliko stavljao na dušu
i na srce i narodu i svećenstvu apostolski rad na polju Katoličke Akcije. Osnovu
hr vatske moći i renesanse vidi Nadbiskup Vrhbosanski u Hr vatskoj Katoličkoj
Akciji.
Deus noster, propitius esto Genti Croaticae! Bože naš,
budi milostiv Hrvatskomu Narodu!
Vitez: Hrvatska katolička obitelj 1929. godine
156
ŠIROM Ramske i Usorske dekanĳe. Pretiskano iz »Katoličkog Tjednika« 1939.,
50. svezak, Vrhbosanske Savremene Knjižice, Sarajevo: Akademĳa »Regina
Apostolorum«, 1939.
[župe: Ostrožac, Podhum, Solakova Kula, Uzdol, Prozor, Rama-Šćit, Gračac,
Doljani, Doboj, Sivša, Žabljak, Bežlja, Teslić i Komušina]
Širom Ramske i Usorske dekanĳe
I.
K ada Svemogući daje, onda On ne prestaje. I meni, hvala Mu i slava, daje i

ne prestaje mi davati. Daje mi zdravlje i milost svoju, pa mogu i u 68. svo-
joj godini kao apostol Isusa Krista putovati vrletnom Bosnom Ponosnom.
Mogu po čitave sate i pješke i na konju. I dragi su mi ovi apostolski pohodi,
jer su oni potrebni svakoj biskupiji kao krov, kao temelj. Poradi tih apostolskih
pohoda nisam sebi želio pomoćnog biskupa, već poradi brige, što će biti sa
nadbiskupijom, ako na kojem apostolskom putu panem s konja u koju provali-
ju, pa izdahnem. To se može lako dogoditi u tim bosanskim vrletima. I već sam
više puta u to trideset godina moga biskupovanja bio u takim opasnostima.
15. srpnja 1939. – U Ime Isusovo zaputih sa svojim dobrim tajnikom Dr.
Krunoslavom Draganovićem na ovogodišnji apostolski pohod. Bog bio s na-
ma i Blažena Gospa! Imam samo lijepe uspomene iz Ramske i Usorske deka-
nije, pa sam se veselio ovom apostolskom putu, makar da sam dobro znao, da
su putovi planinski, uzbrdo i nizbrdo. Ispratilo nas veliko zvono Srca Isusova
sa naše katedrale. Do na sarajevski kolodvor ispratili nas generalni vikar Dr.
Antun Buljan i kancelar Dr. Ivan Pavlinac.
Vrućina je bila baš srpanjska. Ali ja volim toplinu i sunce. Sunce je zdravlje.
Divni su idilični krajevi, kuda nas vozi željeznica, pa da ih malo spome-
nem. Spomenut ću ih i zato, jer ovuda prolazim često, kad sa čestitim Mons.
Ilićem idem na odmor u »Salvator« kod Dubrovnika.
Prođosmo stanicu Alipašin Most i brzo uđosmo u stanicu Ilidžu. Sezona
je, pa je Ilidža sva živa. Puno se brine vlast za nju, ali Ilidža nije baš zdrava,
jer je vlažna i moč varna, i voli je pritisnuti gusta magla. Vlast bi i narodu i
zdravlju puno više koristila, kada bi veću pažnju svratila na mjestance u dolini
rječice Lepenice, na Kiseljak, koji je pun čistoga gorskog zraka i vode ljekovite.
Pred Ilidžom zagledao sam se u goru Crni Vrh, koji je bio stara granica
Bosne i Hercegovine. I onda se oku ukazuje otraga naš Trebević, od svih
159
Bosanskih gora najbolje proviđen za ljude planinare. Odmah do Trebevića

proteže se Jahorina planina, od koje nema zgodnije za zimski šport. Narod o
Jahorini planini pjeva:
»Kolika je Jahorina planina,
Siv je soko preletjeti ne more,
A kamo li dobar junak na konju.«
Dolazi Igman, sav crn sa svojom crnogoricom. Ispod Igmana, zna čitatelj,
izvire rijeka Bosna sa svojih šezdesetak izvora, pa je Bosna odmah pri izvoru
čitava rijeka, uz koju se sporo vuče naša Bosanska željeznica sve do Posavine.
Ulazimo u stanicu Blažuj, koji je po Fra Jukiću povjesniku bio naseobina Du-
brovčana sa crkvom sv. Vlaha (Blaža). Ali drugi povjesnici vele, da je u Bla-
žuju još prije 700 godina bila crkva sv. Stjepana. Domalo se ukaza vrh planine
Bjelašnice, koju ćemo svu ugledati u svoj njezinoj ljepoti iz stanice Pazarić.
Duga je, zelena i pitoma planina Bjelašnica. Ljepotom se natječe sa Vlašićem
iznad Travnika. Pred Pazarićem je stanica Hadžići, odak le je najbliži i najrđa-
viji put u Banbrdo.
Zaredaše dosadni tuneli. U Tarčinu smo. Odavle sam prije kojih 50 godi-
na kao Travnički đak sa profesorom Pater Brandisom uzišao na Bjelašnicu,
gdje smo nav rh njezina vrhunca i prenoćili. U Tarčinu se gradi katolička crkva
za koju se puno brine naš generalni vikar. Evo nas i u stanici Raštelici. Nije
ona ni slika onoj romantičnoj stanici Ivanu, koja je sada ukinuta. Vječna šteta!
Stanica Ivan bila je najljepša točka, naš Semering, na pruzi Sarajevo-Mostar.
Za Ivanom žale turisti i stoga, što je sada ispod Ivan-planine tunel dug punih
7 minuta. Turisti ne vole dugih tunela ondje, gdje je Božja priroda ponajljep-
ša, kao baš ovdje. Ivan nije smio biti ukinut i stoga, jer on dijeli vode u Crno i
Jadransko more.
U kršnoj smo Hercegovini. Padosmo u Bradinu, koja ipak ima 753 metra
visine nad morem. Ovdje se bori priroda Bosanska sa Hercegovačkom. Izbija
sve više krš i kamen. Stanica Brđani pod planinom Preslicom prikazuje nam
pravu sliku Hercegovine. Još stanica Podorašac, i eto nas u dolini Neret ve, u
gradiću Konjicu. Konjic leži na obadvije strane Neret ve. U Konjicu je znamenit
kameniti most, za koji kažu, da ga je sagradio kralj Hvalimir koncem 7. vije-
ka. Tako kršćani, a muslimani vele, da ga je sagradio vezir Ahmed Sokolović
(1715.).
U Konjicu pozdraviše Nadbiskupa župnik Konjički fra Božo Bubalo, ka-
pelan njegov fra Trpimir Musa, predsjednik HSS Ilija Škobić, odvjetnik Dr.
Slavko Ćurić, sudac Kraljević, ispred vlasti Rasim ef. Gašević i još drugi.
160
Imam otprije lijepih uspomena iz romantičnog Konjica. Kao mlad kanonik

uzilazio sam iz Konjica na Boračko Jezero, visoko 405 m nad Jadranskim mo-
rem. Onda sam, mlad, obašao svu Dolovsku stranu i Crnagoru. Bio sam, kao
đak, na Borašnici i na Poslušniku, i na Motici, i na Kapi. Onda bilo, sad se
spominjalo. Onda sam na putu od Ivana do Konjica, Jablanice i Mostara upo-
znao jedan zemaljski raj, kojemu sam proricao veliku turističku budućnost.
Nema riječi, da se opišu čari ovih divnih krajeva. Sve je danas u toj divnoj pri-
rodi kao prije, samo mi nismo kao prije.
1. Ostrožac
Cilj nam je danas u kasabicu Ostrožac, gdje će sutra biti sv. Krizma. Ostro-
žac leži na utoku Neret vice u Neret vu. Sav ovdje kraj pun je spomenika sre-
dovječne kulture. Na stanici u Ostrošcu sakupili se vjernici župe Ostrožac, da
pozdrave Nadbiskupa. Ispod zastava hr vatskih i papinskih pozdravlja ga mla-
di župnik vč. g. Alojzije Budzinski toplom i oduševljenom besjedom, u kojoj
je slavio Vjeru i Domovinu, kojima je, kaže, sav svoj rad posvetio Nadbiskup
Vrhbosanski. Tu su i Križari i Križarice sa svojom zastavom. Oni kliču Nad-
biskupu svoj trok ratni »Bog živi!« Nadbiskup svima odgovara, i onda se u po-
vorci ide gore prema župskoj, sada dr venoj crkvi. Ali se tu, na »Svetom Brdu«,
gradi i nova župska kamenita crkva, koju će ako Bog da doskora pod krov staviti
poduzetni i ok retni župnik. Tu pod slavolukom pozdravlja Nadbiskupa u ime
sutrašnjih krizmanika djevojčica Marica Šilić ovom duhovitom pjesmom:
Preuzvišeni!
Naša su srca danas
Prepuna radosti svete,
Danas je sretan svatko:
I starac i malo dijete.
Bog nam je poslao eto
Našega dragog Pastira,
Da dušama našim donese
Blago nebeskog mira.
Željno smo čekali na Vas
Mi Vaša dječica draga,
Po Vama sići će na nas
Duha Svetoga snaga.
161
I sada sretni smo više

Nego što ikad smo bili,
Jer ste među nama eto,
Pastiru dragi i mili!’
Zato Vas pozdravljam pjesmom,
U njoj Vam odano skupa
Dariva srdačnu ljubav
Čitava naša župa.
S neba Vas pratila sreća
I blagoslov, kudagod pošli,
A sad Vam kličemo sretni:
Naš Pastiru, dobro nam došli!
Sunce je zapada lo. Nadbiskup je obavio propisanu vizitaciju u dr venoj

crkvi. Mladež je u crkvi ispjevala pjesmu u čast Presvetome Srcu, komu je sva
župa posvećena. Nadbiskup je još obišao zidine nove crkve, i poticao narod, da
što prije dogotovi crkvu, pa je u to ime i sam doprinio mali doprinos. Onda je
krenula povorka dolje k Neret vici prema župskome stanu. Tu nas je dočekala
gostoljubivost dobre majke župnikove. U maloj smo prizemnoj kućici, ali nam
je tu sve ugodno, jer je sve čisto i lijepo uređeno. Iza tihe večere pred kućom,
na čistom zraku i pod vedrim nebom, pošli smo na počin, iz kojeg nas je pre-
Ostrožac kasnije Obri: Nacrt župne crkve iz 1937. godine
162
nula kasna podoknica Ostrožačka sa svojim pok licima Nadbiskupu i pjesmom

»Lijepa naša«.
16. srpnja. – Sunčan je osvanuo srpanjski dan. Ne moramo se penjati gore
na brdo u dr venu crkvicu. Misa i Krizma bit će u 10 s. u bašči na Neret vici,
koja teče ispred župskoga stana. U hladu granatog oraha podignut je oltar. Sva
je bašča puna dr veća i naroda. Ugodno upada u oči bjelina Hercegovačkih
odijela. Kod Mise služe Nadbiskupu dva Hercegovačka franjevca: fra Božo
Bubalo iz Konjica i fra Nikola Ivanković, župnik iz bližnje Jablanice. Ova dva
odlična franjevca izrek la su kasnije za svečanim objedom krasne nazdravice
Nadbiskupu. Sunce je kroz granje pozlaćivalo bašču, a narod je pod sv. Misom
bio pobožan i pomnjivo slušao propovijed Nadbiskupovu, koja ih je poticala
na apostolat molit ve i kršćanskog života. Iza Podizanja narod je oduševljeno
otpjevao »Zdravo Tijelo Isusovo«. Poslije Mise Krizma. Red je bio izvrstan.
Krizmanika bilo 340. Pod objedom puno uzvanika iz Ostrošca i Konjica.
Zdravice se nizale, sve jedna ljepša od druge. Nadbiskupa je srdačno pozdra-
vio i musliman Ahmed Jabučar i pravoslavni Marko Manigoda. Sve je bilo u
Ostrošcu uzorno i složno. Tako je sretno počela ovogodišnja Krizma Vrh-
bosanska. Sa mnogo srca i topline.
2. Podhum
Iza objeda u 5 s. na vilene konje, da iza 7 s. navečer stignemo u župu Pod-
hum. Nedjelja je, pa se je na hiljade naroda sastalo na granici župe Podhum-
ske. Pravi je triumf bio taj put iz Ostrošca u Podhum. Pjesma i pucnjava ne
prestajala. Naši ljudi davali oduška svojoj svijesti katoličkoj i hr vatskoj. Klica-
li su i Vođi Hr vatskog Naroda, koji je baš taj dan slavio svoj 60. rođendan i
imendan. Sadržajan, jasan i srdačan bio je pozdrav mladoga Podhumskog
župnika fra Karla Gagulića, pa ga ovdje, jer nam je napisan uručen, možemo
u cijelosti donijeti:
»Preuzvišeni Gospodine! Prije osam godina, kao izaslanik franjevač-
kog samostana u Kreševu, imao sam čast da Vas pozdravim sa župljanima
župe Podhum. Danas, kao upravitelj župe Podhum, imam dužnost i čast
da Vas na istom mjestu sa istim župljanima pozdravim kao našega Nat-
pastira. Vaš apostolski pohod svima je nama mio i drag: onima, koji znaju
riječima izreći puni razlog našemu veselju, kao i onima vjernicima, koji ne
znaju riječima izreći, ali zato znaju suosjećati i svoj suosjećaj prik ladnim
načinom očitovati. Zašto? Jer su stvarni, po uvjerenju i osjećaju, katolici i
163
odani svojemu vjerskom poglavaru, svojemu Natpastiru; jer su vjernici,

koji u svemu slušaju smjernice svojega Natpastira, smatrajuć ih uvjetom i
samoga spasenja. Naš Spasitelj Isus Krist rekao je Apostolima, a preko
njih i njihovim nasljednicima: »Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas prezi-
re, mene prezire. Tko mene prezire, prezire Onoga, koji me je poslao –
Oca nebeskoga.« I što je razlog našemu danas tolikom veselju? Jedno, što
Vas među nama vidimo, i što nam tako dajete priliku, da Vas možemo
pozdraviti kao biskupa duša naših i kao rodoljuba u najvišem značenju te
riječi. Imamo evo priliku, da zbilja pokažemo, u koliko smo sposobni, kako
znamo cijeniti Vaš trud i nastojanje, koje ide samo za tim, da svoje stado
uzdržite i spasite Vjeri, Crkvi i Imenu Hr vatskomu. Ovo, što ustvrdih,
naše je mišljenje o Vašoj Preuzvišenosti. I to mišljenje rađa dubokim pri-
znanjem Vama i zahvalnošću dragome Bogu, koji je dao, da se možete
uspješno opirati neprijateljima perom i otupit im oštricu, koju oni ok reću
proti Bogu, Crkvi, a po tom i proti Narodu. Ne samo mi, koji smo Vrh-
bosanci i pod Vašom pastirskom palicom, nego i čitav Narod Hr vatski
prima Vaše ideje i pouke u pjesmi i prozi, te obogaćuje srce i razum svoj,
da ne odu na stranu od pravoga puta. I drugi je još razlog našemu danas
velikom veselju. Vi, Preuzvišeni, dolazite, da našim mladim krštenicima
po svetoj Pot vrdi podijelite darove neiskazane vrijednosti, darove Duha
Svetoga. Jer ako Gospodin ne gradi doma, uzalud rade, koji ga grade.
Uzalud svi napori naši, ako nam Gospodin ne pomogne. Pa primite,
Preuzvišeni Gospodine, izraz naše duboke odanosti i zahvalnosti! Neka
Vam boravak među nama bude ugodan! Vjernici! Od srca kliknimo: Ži-
vio naš Natpastir, Preuzvišeni gospodin Dr. Ivan Šarić!«
Podhum je uistinu pravi podhum. Stisnuo se pod kameniti hum. Pod tim
je humom i crkva i župski stan i hr vatski dom. Pred hrvatskim domom zanosno
je pozdravila Nadbiskupa pametna djevojčica Olgica Pavlović ovom srdačnom
pjesmicom:
U naš dragi Neret vanski kraj,
a lijep nam je ko zemaljski raj,
dobro došo, Natpastiru vrli!
Toplim srcem tebe narod grli.
al imamo ljubav svih Hr vata,
to je blago i najveći žar,
to je tebi naš najljepši dar.
164
Svi radosno i s puno veselja,

sa hiljadu najtoplijih želja
pozdravljamo tebe srdačno i smjerno,
mi smo tvoje stado, vazda tebi vjerno.
Nadbiskupe dragi, Natpastiru naš,
mi tebe ljubimo, to ti dobro znaš!
Ljubimo te, naša diko,
iz našeg si roda niko!
I do neba Providnosti hvala,
što je Bosni tebe takog dala!
Lijepo nam je bilo kod tako dobrog župnika fra Karla Gagulića. Sve je on
učinio, da nam bude kod njega kao kod kuće. Da spomenem i jednu milu sli-
ku! Pred mojom je sobom na hodniku visjela o zidu krasna uljevna slika po-
kojnoga fra Nikole Momčinovića, jednoga od najboljih sarajevskih kateheta.
Njegova je uspomena još živa. Svom dušom štovao je i ljubio on svoga Ordi-
narija, nadbiskupa Stadlera. I toliko još drugih lijepih uspomena probudila je
u mojoj duši ta dragocjena slika u Podhumu.
17. srpnja. – Rano ujutro počela je kišica propadati. Hvala Bogu, ne će biti
teške sparine. Ali je kišica brzo prestala, i dobro je opet pripek lo sunce, ono
pravo Ilinsko sunce, pa je bilo krupna znoja i pod Misom u 10 s., i pod propo-
vijedi, i pod Krizmom. Krizmanika je bilo ravnih 505. Red je bio odličan. Na-
rod pobožan, pa sluša svaki nalog misnikov.
Podhum: Župna crkva oko 1935. godine
165
U 2 s. popodne objed u hr vatskom domu. Nadbiskup razdragan među

dobrim, visokim i veselim seljacima za objedom. Oni mu drže zdravice umne
i srdačne, a on im odvraća u duhu Katoličke Akcije i hvaleći poštenu seljačku
dušu i zdravu seljačku pamet. A pred hr vatskim domom igra divno seljačko
kolo. Sve uredno i pošteno. Kako je čovjeku iz grada ugodno, kad je u selu na
svježem zraku među tako, dobrim i pitomim narodom! Sav bi taj narod htio
imati svetu medaljicu od Nadbiskupa. Nadbiskup ih je ponio punu vrećicu, pa
ih dijeli i pod kršćanskim naukom iza Krizme, i kasnije, kad je među naro-
dom. Među narodom tako čvrstim i postojanim.
Da spomenem i mladića slijepca, seljaka Janka. On je slijep od najranijeg
djetinjstva, a pravi je virtuoz na violinu. Uvijek veseo. Poznaje ljude po glasu.
Nadbiskupu govori: »Odmah sam Vas, Preuzvišeni, prepoznao po glasu.« On
nam je iza večere pred župskim stanom pjevao i svirao uz violinu. Zna sve
poznatije pjesme, i narodne i pobožne. On i u crkvi započinje pjevati »Zdravo
Tijelo Isusovo«. Lijepo, nježno pjeva i pjesmom osvaja. Bog mu dao zdravlje!
Na rastanku obećao je Janko Nadbiskupu, sa suzama u očima, da će se uvijek
moliti Bogu za njega. I Nadbiskup će se moliti za dobrog i nezaboravnog pje-
vača i svirača Janka.
3. Solakova Kula
18. srpnja. – Iza podne, opet praćeni od stotine seljaka konjanika, zaputi-
smo iz Podhuma gore u župu Solakovu Kulu, župu sv. Ilije. Drago je Nadbis-
kupu, da će ga i dalje pratiti Ostrožački župnik Alojzije Budzinski. Pratit će
nas, kaže, sve do u župu Uzdol. On je pobožan i razgovoran, pa ćemo uz nje-
ga biti sretni i veseli na tom kamenitom i vrletnom putu u brdo i planinu. Ali
nas Alojzije straši današnjom vedrinom, pa će nas, veli, ispržiti sunce. Ja mu
odgovaram: »Sunce je zdravlje.« I pratilo nas je jarko srpanjsko sunce. Znojili
smo se i na konju. Nadbiskupu je ugodno i lako pri duši, jer je i u župi Podhum
sve ispalo ponajljepše. Pa će tako biti i dalje. Ne će htjeti ni druge župe da
zaostanu za pr vima. Primjeri vuku.
Iza kako smo se pouspinjali u visine brežuljaka i posilazili u dubine dolina,
stigosmo napokon, pješice s kamena na kamen, do na granicu župe Solakove
Kule. S lijeve ruke ostavili smo za sobom pitome Gorane, selo, koje nas je
pozdravljalo pucanjem i zvonjenjem sa svoje bijele kamenite crkvice. Na rječici
Neret vici dočekali nas seljaci sa Solakove Kule. Njihov mladi i dobri župnik,
vč. g. Mirko Perčinlić, pozdravlja Nadbiskupa umno i zanosno, kao kakav
svećenik pjesnik. Nadbiskup ga grli, i pita se za junačko zdravlje sa seljacima
konjanicima, kojima smiješak sa lica nije silazio.
166
Onda opet na konje, pa uz brdo vrletno, da ne može biti vrletnije. Ostat će

mi dobro u pameti onaj golemi glatki kamen uz Neret vicu. Veli mi moj prati-
lac momak Mato, da s toga kamena zajašim konja. Poslušam ga. Ali kamen
bio gladak, pa dok sam metao lijevu nogu u uzenđiju, otisnu mi se desna niz
kamen, i ja kako sam dug i širok na tvrdoj ledini. Da nije bilo uza me moga
dobrog Anđela čuvara, mogao sam udariti glavom o kamen, ili slomiti ruku.
Pohrlili k meni obližnji seljaci, i pitaju ine, jesam li se gdje ubio, a ja, nasmijan,
brže-bolje na konja, da ih sve uvjerim, da mi se nije ništa dogodilo. Malo su
mi se leđa natuk la, ali to će za dan dva proći. Nema se kada na to ni misliti.
Hvatamo se strane i penjemo se uz Cr vene Njive. Tako se zovu, jer im je
zemlja cr vena. Konje i konjanike podbio znoj. Puška nas granajlija pozdravlja
odozgor iz sela Kale. Izašao pred Nadbiskupa stari njegov znanac Mehmed-
-aga Kaloviljak, i puca iz puške, i pristupa Nadbiskupu, i grli ga, a sve govori,
kad ga vidio čila i vesela na konju zekanu: »Mašalah, mašalah!« to jest: »Bogu
hvala, Bogu hvala!« I zaželio Mehmed-aga, pa Nadbiskup i svećenici sjahali s
konja i uvratili se u njegovu kuću. Tu je gotova puna sofra. Na njoj i crna kava,
i prepeka rakija, i slatko od ružice, i pita bak lava, i mek duhan, žut kao dukat.
Sav je razdragan Mehmed-aga, i mi s njim. Zbilja je lijepo, kad se braća tako
vole i paze!
Tu na Kalama dočekali su nas i Križari i Križarice pod svojom zastavom.
Oni sa »Bog živi!« zanosno pozdravljaju svojega Nadbiskupa, koji ih sve blago-
siva: »Dobri moji, Bog vas blagoslovio!«
Ima još pola sata do u Solakovu Kulu. Idemo u povorci i pjevamo, da se sve
do neba čuje. To se ne može iskazati. To treba vidjeti pa gledati.
Napokon nas eto pred crkvom i u crkvi! Pred crkvom i slavolukom po-
zdrav:
»Natpastiru, dođi, mili,
Pozdravlja te narod čili,
Pozdravljaju krizmanici,
Duha Svetog štićenici!«
U crkvi se sve obavilo po propisu. Iza blagoslova sa Presvetim križarska

mladež zapjevala pjesmu Srca Isusova i Gospinu. Nadbiskup, iza svoga govo-
ra, dijeli svete hr vatske medaljice, kojih on uvijek ima punu pregršt u džepu. I
narod se, jer je bila noć na pomolu, vraća svojim kućama, triput zadovoljan, jer
im je Nadbiskup došao čili zdrav, makar da je bio put mučan i vrletan, sličan
onome u Korićane na Vlašiću. Iza večere izađosmo u dvorište, i ostadosmo
pod zvjezdama nebeskim do blizu ponoći. Umorni pozaspali smo onda u lije-
167
po obnovljenom župskom stanu, koji je danas jedan od najljepših u nadbis-

kupiji Vrhbosanskoj. Obnovio ga je Dr. Rudolf Römer, kad je do nedavno
župnikovao na Solakovoj Kuli. Župski je stan na Kuli prava planinska vila.
Vidik je iz njega neopisiv. Vidik tamo daleko na visoku planinu Bitovnju. Du-
go sam, u rano sunčano jutro, ostao na prozoru moje sobice, i promatrao strme
planinske obronke s jedne i s druge strane Neret vice. Gledam šumu, livadu,
njivu, hrastik, šljivik, vrtove, putove, seoske kućice. I rivine. Te nesretne rivi-
ne, što će me pratiti po čitavoj Ramskoj dekaniji. Seljačka sirotinja treba hrane
za svoje živinče, pa kreše hrastik nemilice. I dođe bura i oluja. I dopre sve do
tla, jer nema granja, na hrastiku. I ponese tlo, sve do kamena, dolje u potoke.
I tako nastanu te gole rivine, koje odnesu i mnogu kućicu. Ne možeš uvjeriti
našeg čovjeka seljaka o toj golemoj šteti. On jednako odgovara: »Jest, – šteta
je, ali mi kaži, kako ću drukčije prehraniti svoje živinče?« Gdje je ta blažena
vlast, da mu odgovori na to važno pitanje? Gospodo, malo više pažnje prema
seljaku!
Požetva: Katolička kuća s križem na krovu
168
Na Krizmu u Solakovoj Kuli došlo je više svećenika iz okolnih župa. Do-

bro su nam bili u pomoći, pa da ih spomenem: vč. g. Karlo Jurić, župnik iz
Uzdola, vč. fra Karlo Gagulić, župnik iz Podhuma, vč. g. Alojzije Budzinski,
župnik iz Ostrošca, vč. g. Mato Livajušić, župnik iz Deževica. Ovaj posljednji
jahao je preko voda i planina puna 4 sata, dok je dojahao u Solakovu Kulu.
Mlad je i smjel je. On je na svome konju kao na krilima, a ne boji se ni vuka
ni hajduka, župniku Karlu Juriću čestitao je Nadbiskup, što za koji dan dolazi
u Gospinu Komušinu. On je kao stvoren, da čuva to glasovito svetište Gospi-
no u Bosni. Tako je dobar i drag: anima candida.
Bilo je u Solakovoj Kuli 360 krizmanika. Tako mi rekoše.
20. srpnja. – Danas je crkveni god u Solakovoj Kuli. Veliki prorok sv. Ilija
zaštitnik je župi. Nebo je kao stak lo. Ljepota od vremena. Narod pohrlio u
crkvu, kao i jučer na sv. Krizmu. Svećenici ispovijedaju od ranoga jutra sve do
svečane Mise. Misu i propovijed ima Nadbiskupov tajnik, župnik ga je zamo-
lio, i on, uvijek uslužan, odmah naprtio na sebe taj dosta teški dušobrižnički
križ. Ono bi nam veliki nadbiskup Stadler znao reći: »Kad mi na Krizmi pro-
đe propovijed, onda kao da mi je prošla sva Krizma.« A nadbiskup Stadler bio
je na glasu propovjednik. Možda upravo stoga, jer je on svaku propovijed uzi-
mao tako ozbiljno. S puno volje i s puno apostolske snage uzimao je svetu riječ
Božju.
Bio sam na svečanoj misi i propovijedi tajnikovoj. Propovijedao je savre-
meno i apostolski o tvrdoj, djelot vornoj i neustrašivoj vjeri sv. Ilije. Da spome-
nem samo jednu crticu iz te propovijedi. Ispod kule Solak-agine, po kojoj se i
zove ovo selo Solakova Kula, bila je duboka ledena tamnica. Iz nje su izvađene
čitave gomile mučeničkih kostiju naših pradjedova. Te kosti opominju nas,
djecu njihovu, da budemo spremni, ako ustreba, i krv svoju proliti za svetu ka-
toličku vjeru. Taj ok rutni Solak-aga progonio je kršćane u ovom Neret van-
skom kraju na sve moguće načine. Tako ih je jedamput potjerao, da mu, na
same Duhove kose livade na Neret vici. Kršćani mu govorili: »Nemoj, aga,
Duhovi su, naš veliki blagdan, kad ne smijemo raditi težački posao!« Aga im
odvratio ljutito i porugljivo: »Neka vaši Duhovi duhaju, a vi ćete mi kositi da-
nas!« I Bog je dostigao toga progonitelja kršćanskog. Pod mrak u taj dan za-
grmjeli gromovi, i tuča je potuk la sve njegove njive i livade, što su se učas pre-
t vorile u jednu golu rivinu. To narod i danas pripovijeda.
Pod tajnikovom Misom pjevali su svećenici skupa sa narodom lijepe crkve-
ne pjesme. Iza Mise razvilo se seljačko kolo poviš župskoga stana. Motrio sam
dugo i pozorno to naše seljačko kolo. To je nešto, što je čisto hr vatsko i kato-
ličko. To je naše pravo selo. A Solakova Kula i zove se »selo«. Kao Sarajevo
169
»šeher«, to jest grad. »Kulski narod jest fin narod«, reče mi Deževički župnik
Mato Livajušić. Teško gospodi, koja nam pokušaju pokvariti to hr vatsko kolo
i selo! Misnici Božji, jedini čuvari sela, čuvajte nam ga! U vas su danas uprte
oči naše. Čuvajte nam naše ognjište! Ne dajte ga, pa da navale vuci i hajduci!
I tako smo završili svoj ugodni boravak u Solakovoj Kuli, koju neka Bog
blagoslovi svakim svojim svetim mirom i blagoslovom!
4. Uzdol
Na Ilin dan podvečer u 5 ½ s. zaputismo prema župi Uzdolu. Treba do
Uzdola na konju najmanje 3 ½ sata. Uhvatit će nas mrak, kad panemo na rje-
čicu Banjalučicu. Neka nas naši Anđeli čuvari prate i čuvaju na tom putu iz
planine u planinu! Da to bude, kao u svakoj župi, uniđosmo u crkvu i izmo-
lismo obrednu molit vu za pokojne u Solakovoj Kuli. Odleti nam još uzdah k
Bogu, komu nam je i živjeti i umrijeti, i zajahasmo jake planinske konje. Konj
je moj miran, ne plaši se puške, kad puk ne, ali mu je hod tvrd, i sedlo mi je
pot vrdo. Ali nema druge.
Macte virtute! A krepost je:
trpjeti i šutjeti.
Uzdol: Župna crkva građena

od 1923. do 1925.
170
Čujem pjesmu: »S Bogom, selo i u selu ljudi!« Svi pjevaju. Pjevaju li, pje-
vaju. Pjevamo i Blaženoj Gospi, koja tamo na brdu Dernekčištu ima svoju lije-
pu kapelicu. Umara nas put strmac, i moramo sjahati, pa pješke niz kamenito
brdo. Prolazimo ispod gora i timora. Na putu naiđosmo, srećom, na gorski iz-
vorčić, koji nas baš lijepo ok rijepio. Ugledasmo pred sobom tamo daleko na
lijevo Vran-planinu, koja se, misliš, dotiče neba« Napokon padosmo u dolinu
rječice Banjalučice. Banjalučica dijeli župu Solakovu Kulu od župe Uzdola. I
tu nas na granici čekali i dočekali Uzdoljani. Tu se poredala i velika četa Kri-
žara, koji oduševljeno kliču Nadbiskupu: »Bog živi!« Ispred njih pozdravlja
Nadbiskupa dičan Križar Kazimir Rajić. A ispred naroda izreče Uzdolski
župnik Karlo Jurić divnu dobrodošlicu, sve upirući prstom u dvije nad sobom
zastave: u zastavu papinsku i hr vatsku. Možemo donijeti ovaj poletni pozdrav,
jer ga dobismo napisana:
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! Odavno smo očekivali ovaj veli-
ki čas, kad ćete nas pohoditi i blagosloviti svojim natpastirskim blagoslo-
vom. I sve se sad veseli Vašemu dolasku: i jelika u gori, i mravak u travi, i
naša zelena planina, po kojoj kroz klance jadikovce tako smjelo korača
Vaša apostolska noga. Osobito se veseli Vašemu dolasku ovaj patnički na-
rod župe Uzdol, koji je pohrlio, da pozdravi svojega ljubljenog Natpastira
na granici svoje župe. Svi smo veseli i radosni, da Vas vidimo među nama.
A došli smo pred Vas sa svojim zastavama, simbolima naših želja i nasto-
janja, da tako pokažemo svoju ljubav prema Vjeri i Domovini. Nedavno je
rekao Sveti Otac Papa španjolskim legionarima ovu riječ: »Odatle su se u
vama rascvjetale dvije ljubavi: ljubav prema Vjeri, što je garancija vječne
sreće i mira, i ljubav prema Domovini, što je zalog za pošteno blagostanje
u ovom životu.« Tako smo i mi došli pod papinskom zastavom, da iskaže-
mo svoju odanost prema Vjeri pred Vama, kao predstavnikom Svetoga
Oca Pape. Gdje je Papa, tu je i katolička vjera. Došli smo pod hr vatskom
zastavom, da pokažemo svoju ljubav prema Hr vatskoj Domovini pred
Vama, najvećim Hr vatom u našoj Nadbiskupiji, koji se neustrašivo izlaže
i bori za sreću i slobodu Hr vatskoga Naroda. Još Vas jedamput pozdrav-
ljamo i želimo Vam ugodan boravak u župi Uzdolu. A vas drage župljane
molim, da s velikom ljubavlju primite svoga Nadbiskupa i da mu sad klikne-
te tri puta: Živio.«
Iza odgovora Nadbiskupova pristupismo naloženoj vatri, i umorni rado

popismo čašicu prepeke i finčan tople crne kave. Uto je u toj zelenoj gori i pla-
nini odjekivala puška i krasna planinska pjesma.
171
Uzdol: Župnik Karlo Jurić s Križarima
Već je zamračilo, i mi prelazimo Banjalučicu i penjemo se na konjima uskim

putem uz Staro Selo. Tako se zove ta bukova stara gora. U davnini je bilo tu
veliko selo, o kojem govore i oni golemi uz put stećci. Što se dalje penjemo, to
je put mučniji, krševitiji i teretniji. Kojiput moj se konji upravo otisne niz ka-
menu glatku stijenu. To samo može Bosanski planinski konj, na kojem puno
puta protrne i zadršće konjanik Nadbiskup, ali se on niti savija, niti se privi ja.
Bog nam daje snagu i duši i srcu, pa smjelo odmičemo sve dalje i dalje kroz taj
gusti u šumi mrak.
Bilo je iza 9 sati noći, kad stigosmo niz brdo pješke do pred crkvu i župski
stan u Uzdolu. I crkva i župski stan sjali su u svijećama. Bili smo sretni i vese-
li, makar, kao malokad, izmoreni. Iza propisanih u crkvi obreda sjedosmo
gladni i žedni za večeru, i onda na zasluženi počinak u lijepu, čistu sobicu.
21. srpnja. – I danas je sunčan dan. I crkva i župski stan u Uzdolu opko-
ljeni su dr većem, kojemu su grane bile pozlaćene ranim jutarnjim suncem. Sav
je taj pitomi kraj mirisao svježinom i mladošću. Mlad čoban u toj ljepoti za-
diplio u svoje diple, kojih nisam čuo ni u Podhumu ni u Solakovoj Kuli. A
drago mi ih čuti u toj tihoj planini.
U 10 s. počela je Misa pred crkvom pod ažurnim nebom. Sve je bilo u naj-
ljepšem redu. Narod se pobožno ponašao i pod propovijedi i pod svetim obre-
dima. A »Zdravo Tijelo Isusovo« počimali su Križari; prihvaćali su ljudi i že-
ne tako jako i visoko, da je odjekivala Uzdolska dolina i planina. Iza Mise pod
172
ispitivanjem kršćanskog nauka dijeli Nadbiskup medaljice i upita jednu djevoj-

ku, koja pružala ruku za medaljicom: »A jesi li ti krizmana?« »Jesam,« veli,
»prije 8 godina.« »A tko te je krizmao?« pita je Nadbiskup. »Pa ti,« odreza pla-
ninka jednostavno. I dobila je, to se zna, svetu medaljicu.
Bilo je u Uzdolu ravnih 220 krizmanika. I sve je bilo kao u drugim župa-
ma. I objed, i odmor, i ugodan razgovor, i sutradan Mise, i odlazak. Lijepo je
od Gračačkog župnika fra Ante Ravlića, da je došao na Krizmu u Uzdol, da
nam pomogne. A pomagala su nam i dva naša bogoslova: Miroslav Petrović i
Anto Rozić, obojica rođena u ovim Neret vanskim krajevima. Pusta im mla-
dost lako leti od župe do župe.
Za objeda došli Križari i oduševljeno pozdravili Nadbiskupa na usta svoje-
ga vođe, koji je govorio, kao da iz knjige čita. Nadbiskup im odgovorio i Bogu
zahvalio, što nam je dao Križare. Gdje su oni, tu nema psovke, nema samo-
došle, nema svađe, nema tučnjave, nema pijanstva, nema grijeha. I ako ga gdje
bude, brzo ga opet nestane.
I ovo treba svakako da se spomene. Za svečanim objedom bili su i pr vi
Uzdolski seljaci. Nadbiskup im nazdravio. Ispred svih odvraća seljak gazda
Stipo Škarica. I on, prekodobar, obeća je Nadbiskupu, da će na spomen ove sve-
te Krizme darovati Uzdolskoj crkvi zlatan kalež. Tako sv. Krizma donosi župi
i vrhunaravne darove Duha Svetoga i naravne darove plemenitih ljudi u župi.
Ugledao gazda Stipo lice Božje! Ime mu se spominjalo od koljena na koljeno!
5. Prozor
22. srpnja. – Uzjahali smo u 5 s. navečer konje, kao da smo bili najodmor-
niji. Put prekjučer od Kule do Uzdola bio je doista najteretniji, pravi križni
put, pa smo bili veseli na po misao, da put iz Uzdola do u Prozor ne će biti ta-
ko teretan. I fra Anto Ravlić reče nam, da je put iz Solakove Kule u Uzdol
najdulji i najteretniji u Ramskoj dekaniji. On bi, veli, ostao i nadalje dekanom,
ali dekan mora da svake godine obilazi župe, a gdje će to on u tolikim svojim
godinama i po toj vrleti i strahovitim strminama! Tako je.
I danas je sunčana žega pritisnula i brda i doline. Afrička žega, koja voli
»papadače«, od kojih nam je koža imala dosta muke i otoka. U pomoći nam je
Bog i Blažena Gospa, pa veselo jašimo uz brdo i niz brdo. Kao da nas vjetar
nosi, a od vjetra ni daška. A bili smo pred prirodom Božjom kao pred najdiv-
nijom prikazom. Pogledom smo pili taj zeleni hrastik, i tu Šikaru, i to grmlje.
Gutali smo slatki planinski zrak, koji nam je krijepio srce i pluća. Bogu hvala
i slava na svemu!
173
Padosmo na Uzdolski potok. Oko nas njive i čaire, usijane srpanjskim sun-
cem, pa se žanje i kosi. Narod nas mnogi na konjima prati. I mila planinska
pjesma. I praskaju puške male i dugačke. Sve je lijepo i uzvišeno. Sve jedno
srce i jedna duša sa svojim Nadbiskupom. Sve »nerazlučno, vjerno i tvrdo,« kako
bi rekao pjesnik Mažuranić.
I na drugi potok stigosmo. Matijaš potok. Ja pomislih odmah na kralja
Matijaša. Onda prelazimo plahu i hladnu vodu Ljubunčicu. Sad nam je uski
put sve uz nju. Na tom putu ima bistro vrelo »Svrabljivica«. Zaustavismo ko-
nje, ali nitko nema čaše, da se žedni na vrelu napijemo. Da mi nije bilo teško
silaziti s konja, držao bih se one pjesnikove: »Treba l’ kupe? ima dvije ruke.«
Opet prelazimo preko rijeke Ljubunčice. I niz Ljubunčicu gaze nam konji.
Ugrijani konji, pa im to ugodno. Poviš nas katoličko groblje. Kadgod prola-
zimo pok raj groblja, svi poskidamo kape, prek rstimo se i izmolimo na glas
Očenaš i Zdravomariju za pokojne u groblju.
Eto nas u muslimanskom selu Duge! Divan je položaj tomu selu. Nekada
su ovdje stajali begovski odžaci (dvorovi). Bilo pa prošlo. Sada su mnoge tu
kuće ruševine. Istrošio ih zub vremena. Od »gospode starijeh odžaka« nema
tu više ni traga. Odavle je starinom i naš prijatelj Asim-beg Dugalić. Pre-
gazismo ispod sela Duge rječicu Duščicu, koja je glasovita sa svojih visokih
slapova. Ovi slapovi lako bi mogli elektrificirati sav obližnji donji i gornji kraj.
E, da nam je makar malo kulture Američke? Vidimo odozdol gore na Prozor-
skoj cesti seljake konjanike, koji čekaju na nas. Prihvatismo se uzbrdice kroz
ljeskovu šumu. Mučna je i kamenita strana, uz koju se penjemo gore do na
cestu. Sa ceste nas pozdravljaju puške. Odgovaraju im pratioci Uzdoljani. Na
cesti pozdravlja Nadbiskupa seljak Ivo Kudić iz Gmića pravim seljačkim go-
vorom, koji je vrijedan, da se iznese pred čitatelje, jer ga je sam sastavio srčani
seljak Ivo Kudić.
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! Izašli smo na granicu župe Pro-
zorske, da Vas dočekamo kao poslanika Kralja svih kraljeva, to jest Krista
Kralja. Vi ste pošli da izvršite zadaću, koju je Krist naredio svojini Apo-
stolima, kada im je ono rekao: »Hajdete po svemu svijetu i propovijedajte
Evanđelje svemu narodu!« I mi smo evo došli, da Vas primimo sa velikom
radošću i ot vorena srca. Vi ste došli, da učinite nama veliku ljubav, da upi-
šete našu mladež u vojsku Kristovu i da je stavite pod Njegov barjak. Na
tome Vašemu apostolskom radu od srca i nebrojeno puta hvala Vam! Pa
Vas ja od srca molim ispred sve župe Prozorske, da podignete svoju nat-
pastirsku desnicu i da blagoslovite našu cijelu župu, da i mi odrasli osta-
nemo jaki i stalni u našoj svetoj katoličkoj vjeri. A mi ćemo moliti drago-
174
ga Boga, da Vas čuva i prati na tom apostolskom putu i da Vas krijepi u

Vašoj svetoj službi. A sada, preuz višeni gospodine Nadbiskupe, cijela Pro-
zorska župa pozdravlja Vas ovdje na naša usta sa pozdravima: Živio!«
Župna crkva u Prozoru u vrijeme II. svjetskog rata
Tako je dragi seljak Ivo Kudić toplo i zanosno govorio nasred Prozorske
ceste, a zastave su se hr vatske i papinske ponosno vijale na večernjem povjetar-
cu. Nadbiskup odgovara i oprašta se sa Uzdoljanima, koji se odavle vraćaju
svojim kućama. Mi u kolima zaputismo dalje cestom, koja nas vodi u Prozor
kroz prave klance jadikovce. S lijeva su gole goleme pećine, s desna divlje šu-
movite provalije sve do na usku rječicu Prozorčicu. Prošlo je 7 sati, pa zahladi-
lo u tim tijesnim klancima. Motrimo iz kola sredovječni Prozorski »Grad«. Jed-
va da gdje ima tvrđava na takvoj vrleti, s koje nas pozdravljaju gromki mužari.
Pred samim sredovječnim i kraljevskim gradom Prozorom sjajan i srdačan
kraljevski doček. Tu izašao sav katolički i muslimanski Prozor. U Prozoru je,
kažu, samo jedna pravoslavna kuća. Nikada još nigdje do sada nije toliko od-
ličnih muslimana tako svečano dočekalo Nadbiskupa. To je bilo drago Nad-
biskupu, pa je to i javno izjavio, kad je odgovarao građaninu Mati Meštroviću,
koji ga je pozdravio u ime svih katolika i muslimana Hr vata u kraljevskom
Prozoru.
175
I onda svi u povorci kroz Prozor. Pred nama bezbroj djece u redu sa hr vat-
skim i papinskim zastavicama u rukama. A i Prozor je sav u hr vatskim zasta-
vama. Djeca pjevaju narodne i pobožne pjesme. Pod slavolukom krasno po-
zdravlja Nadbiskupa djevojčica Jozefina Meštrović. Slušajući svoju kćerku otac
joj je prosuzio. Nadbiskup odgovara iz dna duše, a narod s njim kliče Papi Piju
XII. i Vođi Hr vatskog Naroda. Pred crkvom pozdravlja Nadbiskupa četa Kri-
žara. Njihova vođu i govornika Miju Ćurića grli Nadbiskup, pa veli, da su
Križari veselje njegovo. To je bilo veoma milo narodu. Vidi narod u Križarima
apostole Božje i narodne. Još pred crkvom pozdravlja Nadbiskupa župnik
Prozorski preč. g. Petar Perić, dekan Ramske dekani je. Govorio je oduševlje-
no. Nadbiskup mu zahvaljuje i ulazi u crkvu, gdje ga po obredniku dočekuje
gvardijan i župnik sa Šćita Dr. fra Kazimir Ivić. U crkvi je Nadbiskup obavio
sve po propisu i održao govor narodu. Kad je zatim izlazio iz crkve, pristupio
mu mladi definitor fra Fortunat Majstorović iz Čakovca i rekao mu: »Nikada
ne ću zaboraviti takve hr vatske i katoličke slave i manifestacije u Bosni.« Zbi-
lja, ovo, što pero u brzini napisa o dočeku u romantičnom Prozoru, u gradu
pod šumovitim Mak lenom (1123 m), nije ni sjenka onoga, što je učinio i doži-
vio Prozor, kad ga je pohodio Nadbiskup. Gledajući taj zanos i ponos duboke
hr vatske i katoličke svijesti mnogi su od radosti proplakali. I pripovijedat će se
to unucima.
Djevojke u hrvatskoj katoličkoj odjeći iz okolice Prozora
176
23. srpnja. – Nedjelja je danas. Nebo prozirno kao kristal. Mnogi se čude,
što Nadbiskup obavlja apostolski pohod usred najvrućega ljeta. A to je zato, jer
je u Bosni ljeto suho i sunčano, pa je i Nadbiskupu i narodu lakše putovati po
žegi i suhoti, negoli po mrzloj jesenjoj i proljetnoj kiši i po blatu sve do kolje-
na. Narod pridolazi u povorkama i sa pjesmama. Misa je bila pod vedrim ne-
bom. Ugodan tihi vjetrić sa jugozapada hladio nas je sve, pa se nismo toliko
znojili ni pod Misom ni pod Krizmom. Krizmanika je bilo 345. Red je i ovdje
bio najljepši, jer je bilo dosta svećenika i bogoslova. Bili su uz dekana i tajnika
ovi misnici: fra Mladen Lučić, vikar sa Šćita, i fra Jerko Petričević, te bogo-
slovi: Andrija Leko, Andrija Falatar i Miroslav Petrović.
Prije objeda, na kojem će biti do 50 uzvanika, građana i seljaka, motrim
kroz prozor u bašču župnikovu. Tu ručaju seljaci. Sve družina do družine, sofra
do sofre. Rakija se dijeli naokolo. Muški ispijaju finčane do dna, a jedva koja
žena da prihvati finčan. To mi je drago bilo vidjeti.
Krasne zdravice izredale su se za našim svečanim objedom u župskom sta-
nu. Na crnu kavu došli nam Prozorski muslimani. Ostali smo dugo s njima u
bratskom razgovoru. Kad smo se rastajali, rekao je Ibrahim Šeškić, da mu je
draga bila svaka riječ Nadbiskupova. A svaka je ta riječ išla od srca k srcu i
dokazivala jasno i promišljeno, da su Bosanski muslimani rođeni od iskona
Hr vati. Tako je to tako, braćo muslimani! Povijest, učiteljica života, uči nas
tako. Ne utrnite svijest ni vatru svojega starog pradjedovskog ognjišta!
6. Rama – Šćit
24. srpnja. – Nešto iza 5 s. uvečer zaputismo u župu Ramu, po kojoj je
prozvana čitava dekanija. Po humku Šćit župa Rama zove se i Šćit. Od Pro-
zora pa dalje prati Nadbiskupa i preč. dekan Petar Perić. Zbog slaba zdravlja
nije on mogao pješke i na konju po vrletnoj planini od Ostrošca do Prozora.
Glasovito je ime Rama u povijesti Bosne. U starim poveljama stoji: »Rama
seu Bosna«, pa »Bosnense regnum, quod et Ramam vocamus«; to jest: »Rama
ili Bosna«, pa »Bosansko kraljevstvo, koje zovemo i Ramom«. Vozimo se u ja-
kom autu cestom ispod Mak lena. Sa Prozorskim konjanicima brzo smo bili
poviš Ramske kotline, koja je sva puna žutih njiva, zelenih livada i seoskih ku-
ćica. Ne može se svega toga oko da nagleda dosta. Ostade iza nas s desna
Mak len. Ukaza nam se lijepa planina Raduša, pa onda poviš Šćita Ljubuša, i
tamo daleko Vran-planina. Pokazuje nam gvardijan Dr. Ivić tri izvora: Ramu,
Buk i Krupić, od kojih odmah postaje duboka i hladna rijeka Rama.
177
Ja u mislima oživljujem i proživljujem prošlost. U crkvi Ramskoj, oko koje

zavjet obilazi, brzo ću ugledati onu najljepšu i najveću u Bosni sliku, umjetnu
sliku od glasovitog slikara Rohdena. Slika nam ta prikazuje, kako anđeli pre-
nose Gospinu sliku iz Rame u Sinj. Danas Sinjska Gospa! Za svojom Dragom
Gospom odozdol uzdišu i vapiju Ramljaci i njihovi ujaci. Tu divnu sliku po-
klonio je Ramskoj crkvi i župi pokojni naš nadbiskup Stadler, koji se je vrlo
pazio sa pokojnim Ramskim gvardijanom fra Bonom Milišićem. Slika je sta-
jala 1000 forinti a okvir, naručen iz Graca, 260 for.
Rama: Samostan i župna crkva 1933. godine
Kao da se prenuh iz tih jasnih misli, kad nas na granici župe Ramske
dočekaše Ramljaci sa Hr vatskim zastavama na čelu. Župnik gvardijan Dr. fra
Kazimir Ivić oduševljeno ispred naroda pozdravlja Nadbiskupa. Nadbiskup
odgovara i oprašta se sa Prozoranima, a narod kliče i Svetomu Ocu i Vođi
Hrvatskog Naroda.
Vozimo se, a i jašimo dalje. Rama je već na dohvatu. Pred bijelim kameni-
tim samostanom i pod zelenim i cvijećem okićenim slavolukom pozdravlja
Nadbiskupa vrijedni načelnik općine Gornjoramske, seljak Jure Žilić, ovim
značajnim i Nadbiskupu uručenim govorom:
»Dragi naš Natpastiru! U duši mi je velika radost, što Vas pri Vašemu
dolasku na tlo ove naše bogobojazne općine Gornjoramske mogu kao nje-
178
zin načelnik pozdraviti i zaželjeti Vam dobrodošlicu. Uvjeren sam, da sa-

mo tumačim osjećaje ove cijele župe i naroda Hr vatsko-katoličkog, koji
obitava ovdje, kad Vam kažem, da je Vaš dolazak ovamo za sve nas velik i
veseo događaj. Vi dolazite među nas kao apostol Božji, da nas, poput
Apostola Petra i Ivana, ojačite u vjeri, u onoj vjeri, za koju su naši pređi
podnosili žrtve svakojakih muka, progona i tegoba. I živote su svoje gubi-
li, samo da očuvaju taj sveti amanet svojih pradjedova. Pa ćemo i mi znati,
uz milost Božju, to Vam jamčimo, čuvati i očuvati čvrstoću i čistoću naše
vjere od svih današnjih opasnih natruha. Vi, dragi naš Natpastiru, dola-
zite među nas i kao naš narodni biskup, koji svagdje suosjećate s Vašim
Hr vatskim Narodom. S njim ste vazda: i u radosti i žalosti, i u njegovim
nadama i borbama. Pa te mi, kao takvoga, osobito pozdravljamo, svijesni
jakosti, koja proizlazi iz jedinstva stada i pastira i u narodnom radu. Ako
igdje, a to ovdje u ovom puku i kraju Božjemu i Gospinu nalazite, dragi
naš Natpastiru, sklad i jedinstvo između naroda i svećenstva. I to jedin-
stvo, uza sav sutrašnji umor, napunjat će Vaše plemenito srce onim zado-
voljstvom, kojim ste bili obradovani i na prijašnjim svojim pohodima u
ovoj našoj Rami, koja, po svojim dobrim osobinama, najbolje predstavlja
našu užu domovinu Bosnu. Naše i Vaše veselje stoga je potpuno opravda-
no, kada Vi kao Natpastir naš dolazite u ovu malu i slatku našu Bosnu.
Primite stoga, dragi naš Natpastiru, našu iskrenu dobrodošlicu, pohranite
je u dubinu svojega velikog srca, kaošto i ona izlazi iz dubine srdaca sviju
nas! Neka Bog pozivi i uzdrži našega Natpastira! Živio!«
Nadbiskup je načelniku i narodu srdačno zahvalio na ovoj tako umnoj i

toploj dobrodošlici, i onda je sa pratnjom i narodom ušao u crkvu, koja je po
obliku prava bazilika. Puno od naroda ljubljeni i štovani preč. O. fra Bono
Ivandić dočekao je, po obredniku, Nadbiskupa na širom ot vorenim crkvenim
vratima. A Nadbiskup je i u crkvi sa oltara progovorio narodu i podijelio mu
Apostolski Blagoslov. Kad je nedavno, u svibnju, bio Nadbiskup kod Svetoga
Oca u Rimu, rekao mu je Sveti Otac, da podijeli Apostolski Blagoslov vjerni-
cima, koje će ove godine pohoditi. To je Nadbiskup učinio i ovdje i svagdje,
gdje je bio, a učinit će i ondje, gdje će još ove godine doći među vjernike.
U 8 sati navečer bila je lijepa rasvjeta crkve i samostana. Na pročelju crkve
stajala su velika sjaj na slova IVAN.
179
Iluminacija samostana Rama s imenom nadbiskupa IVAN
25. srpnja. – Sinoć je iza ponoći velika oluja probudila one, koji smo ta-
njega sna. Kiša se dobro napadala. Jutro je ipak osvanulo vedro i vedrije nego
jučer. Iza kiše vedrije je nebo. Misa će biti na čistoj velikoj ravni pred crkvom.
Ima 1051 krizmanik. Iza pohladne kiše bit će i Nadbiskupu i svima lakše iz-
držati jedno 4 sata svečane službe Božje. Ne će ih sparni i usijani zrak toliko
udarati.
Kod misnoga Mementa spomenuo se je Nadbiskup osobito pokojnoga O.
fra Jerka Vladića, koji je svojim redovničkim životom bio obraz i ponos Ram-
skome samostanu. Bio je on i odličan suradnik naše »Vrhbosne«. Svojim »Uspo-
menama o Rami« i »Urežnjacima iz Rame« ovjekovječio je on Ramu. Bog mu
dao Kraljevstvo nebesko!
Na hiljade naroda okupljeno je u 10 s. pred kamenitom crkvom Naše Dra-
ge Gospe. Upadaju u oči haljine u naših Ramljaka. Bijele su kao snijeg. I po-
božni su i stasiti naši Ramljaci. I jaki kao kremen. Ramljaci su junaci. Slušali
su Nadbiskupa, kad im je iza Evanđelja propovijedao, a da se nisu ni mak li s
mjesta kroz čitavo pola sata. A propovijedao im je Nadbiskup i o Katoličkoj
Akciji i o Križarstvu u njoj. Rama je kao stvorena za čete Križarske, za čete
Boga i Naroda Hr vatskoga.
180
Nadbiskup Šarić propovijeda

pred crkvom u Rami
Bilo je 2 sata iza podne,

kad smo sve svršili. I zasjeli
su naši dobri seljaci u dvo-
rištu i po vrtovima i livada-
ma, da ručaju zadrugarski.
Srce ti upravo raste, kad sa
prozora samostanskog, kao
ja, motriš te seljačke zad-
rugarske ručke. Ostao sam
gledajuć ih.
U samostanu bio je ručak biskupski i seljački. Za ovim svečanim ručkom
Nadbiskup je pr vi ustao i progovorio. Medu ostalim zamolio je vrijedne Ram-
ljake, da pomognu gvardijana-župnika pri obnovi Ramske Gospine crkve,
koja već odavno jedva čeka, da se obnovi i uredi. Nadbiskupu je toplo zahvalio
župnik-gvardijan na njegovu trudu, nastojanju i zauzimanju. I seljaci su na-
zdravljali zdravice Nadbiskupu i molili ga, kao po zdogovoru, da im dopusti
Mise po grobljima u stanovite svece i nedjelje. »Molimo Vas, kako se moli
Blažena Gospa«, rekao je jedan.
Nadbiskup nije izbjegavao odgovor, već im je odmah bistro i vedro odvra-
tio, da su tu po srijedi zakoni, kojih se moramo svi, i vjernici i svećenici, sa-
vjesno držati. Pa su naši dobri ljudi zadovoljno ušutjeli. »Zakon je zakon, ma-
kar bio i tvrd«, pot vrdio jedan između nas. Napokon je zavladala objedom
naša lijepa narodna pjesma, koja seljaka i razgovori i raspoloži i odmori i udo-
brovolji. Ispjevana je, to se zna, i »Lijepa naša«. Tako je i ovdje sve dolazilo od
srca i ulazilo u srce. Duše su nam to popodne od zadovoljstva pjevale. Sve je
bilo tako mirno i veselo.
181
Uto je stala, Bogu hvala, padati lijepa kišica, koja će osvježiti i ok rijepiti
plodove zemlje, a i olakšat će nam daljni naš pastirski put i rad.
Rama: Narod sluša propovijed nadbiskupa Šarića
26. srpnja. – Danas je uprav zahladilo. I sa Raduše i sa Ljubuše planine

spušta se gusta kiša. A mi smo bili ovaj dan, još u Sarajevu, odabrali za izlet i
odmor. Čovjek veli, a Bog dijeli. Pa ćemo se u sobi odmarati i čitati divno Bu-
dakovo »mirno, patničko, nerazoreno i nerazorivo« »Ognjište«, što ga sa so-
bom nosimo od kuće za slobodno i rđavo vrijeme.
Ipak. Kako je dobro baciti se u ruke Božje Providnosti! Slava joj i dika ne-
beska! Nije prošlo ni pola sata toga nevremena, a obasja sunce i Radušu i Lju-
bušu planinu i ovi svu zelenu Ramsku uvalu. Moći ćemo, eto, poslije podne
ipak na izlet k rijeci Rami. Prije podne Nadbiskup će, po običaju, razgledati
ponutricu crkve i bratski se porazgovoriti sa Ramskim franjevcima. Potreban
je ovakav razgovor, da se razbistri i raščisti štošta. Tako sam rekao Ocu Gvar-
dijanu, da se može ponutrica Gospine Ramske crkve divno urediti i uresiti.
Rekao sam, što uvijek reknem, kad razgledam naše ljepše crkve, da se odstra-
ne iz crkve one razne po zidu obješene papirne sličice, što može paliti za sobu
i kućni hodnik, to ne ide u crkvu, kojoj su naši stari graditelji misnici dali oblik
jedne bazilike.
182
Našao sam u Ramskoj bazilici i kamenitu spomen-ploču na zidu s ovim

historijskim natpisom:
»U spomen O. Antuna Vladića, Biskupova tajnika, gvardijana, pro-
vincijala, 12. godišnjeg generalnog definitora, dvaput generalnog komisa-
ra u Bosni, višegodišnjeg župnika i Biskupova vikara, osnivača ove crkve,
viteza Franje Josipa I. † 12 – XI. 1889. Pokoj mu vječni duši! – Postavi
zahvalni sinovac O. Jeronim Vladić.«
Nadbiskup Šarić krizma u Rami
Rekao mi je Otac Gvardijan, koji daleko gleda, i to, da namjerava još ove
godine dovesti časne Sestre u Ramu, koje bi ot vorile stručnu domaćinsku školu.
To će biti, rekoh mu ja, pravo djelo Božje i narodno, koje će očuvati, urediti i
poljepšati djedovsko ognjište u župi Rami. Jer časne Sestre vode djecu, a po
djeci i narod, u školu Kristu, a Krist je Spasitelj svega svijeta.
Bacila je na nas sve čare ta Ramska uvala, kad smo danas u 4 s. popodne
prolazili njom idući na izlet. A svi smo pošli na izlet: i Nadbiskup, i Dekan, i
Gvardijan, i Fra Bono, i Tajnik, i Dr. fra Eduard Žilić, i prof. fra Teofil Šikić,
koji, vješt u fotografiranju, nosi sa sobom fotografsku spravicu, i fra Anđeo
Žutić, i fra Mladen Lučić, i fra Jerko Petričević, i mio Ramski gost definitor
183
Rama Gornja: Obiteljski ručak u Kovačevu Polju 1938. godine
fra Fortunat Majstorović iz Čakovca. Stigosmo po suncu kroz samostanske

lijepe gajeve do na čairu uz rijeku Ramu. Tu je pristup k rijeci ot voren. Tu je,
kao u kakvoj luci, nov čamac, u kojem ćemo se svi provesti Ramom. Sami će-
mo sobom veslati. Neki ćemo gore uz Ramu, pa sve do pred izvor Krupića,
koji je čist i bistar kao suza. A bilo je na čairi i kamena s ramena. Odbacili su
misnici momcima seljacima, koji su nas pratili sa zairom. I kad misnik odbaci
seljaku, onda seljak što će nego reći: »E, vi ste misnici odmorni, a mi smo
seljaci umorni.« Bili smo svi veseli i raspoloženi u toj divnoj prirodi Božjoj.
Zbilja, priroda privlači čovjeka, osobito priroda u zelenoj planini, kakva je ova
uz rijeku Ramu. Pa smo, iza kamena s ramena i vožnje po vodi Rami, posje-
dali na ćilimom prostrtu tratinu, i uživali svakog blaga Božjega. Bilo je i ribe
pastrme iz Rame, i vruće sa ražnja janjetine, i hladnoga piva Sarajevskog, i
najljepšega vina Neret vanskog, i, to se zna, slatke crne kave iz džezvice. Eto,
svakog blaga Božjega!
I našetali smo se do mile volje ja i pobožni Fra Bono, moj nekoć vjerni i
požrtvovni dekan Ramski. Ugodan vjetrić popuhuje, a ja pitam Fra Bonu, ka-
kav je to vjetrić? Fra Bono mi veli: »Mi ovaj jugozapadni vjetrić zovemo sun-
čak ili palac. Sunčak, jer piri, dok sja sunce. Kad zapane sunce, prestane on
piriti. A palac se zove, jer pali lice.« I kazuje mi Fra Bono, što su sve stari fratri
184
Nadbiskup Šarić sa svećenicima na obali rijeke Rame
Nadbiskup Šarić u čamcu na Rami
185
pretrpjeli, kad su, u turski ono vakat, osnivali župu Ramsku. U početku je bila
župa Rama posvećena sv. Petru Apostolu. A ja se zagledao tamo u goru, ispod
koje teče rijeka Rama. Ta se gora zove, veli mi Fra Bono, Smoljnik-gora. Pod
njom je s onu stranu Rame plodno Kovačevo Polje. Za nama je vrhunac Ra-
duše planine, a zove se Idovac. S njega se ot vara divan vidik na Kupres, na
Koprivnicu, na Prolog i na sva brda okolo Livna.
Dok smo se mi tako razgovarali, mlađi su na čamcu po Rami veslali i pje-
vali onu starinsku Hr vatsku: »Popuhnul je tihi vjetar – I odnesal Mari krunu
– Veslaj, veslaj, veslaj čamac!« Mladosti je draga pjesma, pa živa pjesma ne
prestaje. A ne prestaje ni živ razgovor onih, koji u bratskom krugu uživaju,
čim nas sve gostoljubivi gvardijan jednako poslužuje. Nikad zaboraviti toga
užitka i teferića na Rami i njezinoj livadi. Sve je bilo onako, kako nam je samo
duša mogla poželjeti. I duša nam je pjevala iza toga teferića, što nam ga je
spremio dobri Ramski gvardijan, koji umije vješto spojiti dulce cum utili, slatko
sa korisnim.
Zvonilo je na Zdravomariju i počelo je biti hladno, kad smo se vratili uz-
brdo k samostanu, odak le nas pozdravljala puška garabinka.
27. srpnja. – Danas ćemo, odmoreni u Rami, krenuti dolje u Gračac na ri-
jeci Rami, gdje će biti sutra sv. Krizma. Dan je lijep. Nema ni tolike vrućine,
pa ćemo lako u kolima niz Ramu. A prije toga stao sam na prozor svoje ugod-
ne sobe. Zagledao sam se u okolicu, svu ok ruženu zelenim seocima. Eno pre-
da mnom muslimansko selo Kopčići sa vitkovitom munarom! Tu su nekada
boravili čuveni begovi Kopčići. Sada je to selo osiromašilo. Tamo je selo Var-
vare, pa Rumboci. Stare matice zovu ovo selo Rambok, što bi moglo značiti
Rame bok. Onamo su sela Jak lići i Ripci. Milovidno je groblje Ripačko. Tu
su i grobovi preminulih u Rami franjevaca. Proći ćemo domalo ispod toga
groblja, pa ćemo ga posjetiti i pomoliti se uz grob mile uspomene fra Jeronima
Vladića. Pomoliti se za sve pokojne u župi Rami: Bog im dao pokoj vječni!
Krenuli smo iz Rame u 4 s. popodne. U crkvi smo pred Blaženom Gos-
pom Ramskom uzdahnuli: »O Blažena Gospe Ramska, budi nam u pomoći i
dovedi nas kući zdrave i raspoložene, jer će nas kod kuće dočekati poslovi, koji
traže dobro zdravlje i raspoloženje!«
S Bogom ostaj, lijepa zemljo Ramo! Živi, rasti i cvati! Bog s tobom i Majka
Božja i tvoja!
186
Nadbiskup Šarić sa »ujacima« u šumi na šetnji
Rama: Nadbiskup Šarić na teferiču gleda, koji će momak seljak odskočiti
187
7. Gračac
Putujemo u župu Gračiac na kolima državnom bijelom i mirnom cestom.
Na granici župe Ramske oprostio se Nadbiskup sa dragim Ramljacima. I onda
u autu nas trojica: dekan, tajnik i ja put Gračaca. Kod kuće lugara Jure Selaka
dočekao nas preč. župnik O. fra Anto Ravlić iz Gračaca sa svojim župljanima
Gračanima na vranim konjima. Tu je Nadbiskupa pozdravio čestiti Fra Anto
dirljivim govorom, a Nadbiskup mu je vratio milo za drago. U tom planinskom
klancu jadikovcu narod je klicao Svetomu Ocu Papi i Vođi Naroda Hr vat-
skoga, dok su se na planinskom povjetarcu ponosno vijale zastave papinske i
hrvatske. O, kako je taj naš seljački narod osviješćen i katolički i hr vatski! A
tu svijest ima da zahvali najviše svome rodoljubivom svećenstvu.
Iza dobrodošlice uvratismo se u bašču Jure Selaka, koji iznio pred nas še-
ćerli kavu i rakiju. Onda dalje sve cestom do crkve u Gračacu. Seljaci, lijepa
glasa, pjevaju svoju ljupku planinsku pjesmu, a pred crkvom dočekala nas pucnja-
va mužara. Mala Branka pozdravlja Nadbiskupa na crkvenim vratima, a u crkvi
dočekuje ga Ostrožački župnik, čiju dušobrižničku revnost poznajemo dobro.
Nadbiskup je iza vizitacije u crkvi održao kratak govor narodu. Bilo je sunce
na smiraju, kad se sve to svršilo. Preč. župnik fra Anto Ravlić, bivši dekan
Ramski, sav je sretan, da ima u svom župskom dvoru svoga Nadbiskupa. I mi
smo se kod njega osjećali kao kod kuće.
Iza večere izađosmo van, da se naslušamo tajanstvenog šuma žestoke rije-
ke Rame. I crkva i župski dvor uprav su na visokoj njezinoj obali. Kad je mjesec
zapao za goru, pošli smo na počinak.
28. srpnja. – Nebo je jutros osvanulo oblačno. Vrućini ni traga. Tišina kao
dosad nigdje. Ni od kud ni čusa ni glasa. Samo što tvrdom cestom ispred žup-
skoga dvora projaši koji seljak na vilenu konju. U 6 s. ot vorio sam prozorčtić
svoje sobe. Gledam obzorje poviš Gračaca. Ne znam, ima li gdje uže obzorje.
Mi smo prenoćili u kotlini i među brdinama sa svih strana. Bit će da je pokoj-
ni fra Andrija Tomić bio čovjek samoće i pustinje, kad je odabrao ovu samoću
i pustinju za crkvu i župski stan. A on je veliko djelo učinio, kad je ovdje sa-
gradio i crkvu i župski stan. Prije su župnici stanovali u strmenitoj planini, u
selu Triješćanima. Sad možeš doći k župniku pustinjaku cestom u kolima. Po-
duzetni fra Andrija Tomić ima svoj grob u Gračacu odmah iza crkve. Na vi-
sokom kamenom križu piše doslovce ovo: »Poniznom sinu sv. Frane, svećeni-
ku po Srcu Božjem, graditelju crkve i kuće u Triješćanima (Gračacu), kuće i
zgradâ u Doljanima, O. Andriji Tomiću, harna braća Ramske residencije dižu
1894.« Umro je fra Andrija Tomić g. 1893. Reče mi župnik fra Anto Ravlić,
188
Gračac: Župna crkva oko 1937. godine
da će se pokojnom fra Andriji Tomiću podignuti drugi, granitski, spomenik.

On je to i zaslužio. I to mi reče Fra Anto, da je crkvu u Gračacu posvetio nad-
biskup Stadler g. 1900.
Ravno u 10 s. počela je Misa pod nebom pred crkvom. Pod Misom propo-
vijed Nadbiskupova, koju je narod, na obadva koljena klečeći, slušao. Iza Mi-
se Krizma i ispit iz kršćanskog nauka sa dijeljenjem medaljica kao u svakoj
župi. Makar da je bilo krizmanika samo 280, služba je Božja svršila ravno
upodne. Rekosmo samo 280 krizmanika, a na pr voj Krizmi u Triješćanima g.
1884. krizmao je nadbiskup Stadler samo 62. Ipak se mičemo naprijed! I
gromko su u Gračacu među gorama odjekivali mužari i prije Mise i pod Mi-
som i poslije Mise.
Na objedu je bilo uz Nadbiskupa ovih devet svećenika: dekan Perić, gvar-
dijan dr. Ivić, definitor O. Fortunat, tajnik dr. Draganović, fra Karlo Gagulić,
Alojzije Budzinski, Anto Vajs, fra Jerko Petričević i župnik fra Anto Ravlić.
Uz svećenike bila su i ova tri bogoslova: fra Bono Ravlić, Miroslav Petrović i
Andrija Falatar. Za objedom je bilo još i desetak seljaka, kojima je Nadbiskup
srdačno nazdravio. U drugim nazdravicama isticala se gostoljubivost domaćeg
župnika, koja mu je tolike goste privuk la na Krizmu.
189
I vani se, za seljačkim soframa, objedovalo i nazdravljalo, a sve u miru i s

Božjim blagoslovom.
Iza ručka proveli smo mi svećenici čitave satove u prirodi Božjoj, moleći
svoj brevijar i krunicu, ili razgovarajući se o raznim doživljajima na ovom
Ramskom apostolskom pohodu. A seljaci se mirno i pjevajući razišli, svaki
svojoj kući. Jednoga, ime mu Jure, susreo na cesti Nadbiskup, pa se upitao s
njim za zdravlje. Dobri Jure zahvaljivao Nadbiskupu, što je u propovijedi nau-
čio ljude moliti čudesnu krunicu Presvetoga Srca Isusova: 50 puta pobožno
izgovoriti: »Presveto Srce Isusovo, ja se u te ufam!« »Ta mi je Vaša uspomena,«
reče dobri Jure, »draža od suhoga zlata.«
8. Doljani
29. srpnja. – Danas u 3 s. popodne krenusmo autom u Jablanicu. Auto su
nam poslali Sinovi Riste Šaina iz Mostara. Do neba neka im je i ovdje hvala!
Iz Jablani će krenut ćemo na konjima u župu Doljane.
Jablanica leži u divnoj visokoj dolini, oko koje se nanizale visoke crne pla-
nine: Raulja (1650 m), planina Plasa sa Velikom Čvrsnicom (2227 m), Prenj sa
visovima Veliki Prenj (1916 m), Lupoglav (2102 m) i Zelena Glava (2123 m).
Mi ćemo iz Jablanice prema Čvrsnici, pod kojom se protežu milovidni Dolja-
ni. Sav je ovaj planinski kraj jedan zemaljski raj, koji svojim idilama i ljepota-
ma natkriljuje, sigurno, svoje tak mace, recimo, u Tirolskoj i Švici. U ovim
krajevima vidio sam žene muslimanke, koje se ne povezuju jašmakom i ne no-
se feredžu, već se nose po starinsku, kako su se ono nosile žene bogumilke
prije invazije Turaka u Herceg-Bosnu.
Za pola sata, u najnovijem krasnom autu, stigli smo iz Gračaca u Jablani-
cu. Vozio nas dobar musliman šofer Zaim Čustanić. Njemu je bilo drago vozi-
ti Nadbiskupa, jer dobro zna, da se Nadbiskup Sarajevski puno pazi sa musli-
manima. Iz zat vorena auta bacali smo znatiželjne poglede sad na desnu, sad
na lijevu stranu rijeke Rame. Ostavismo Klečku Stijenu s desna preko Rame.
Ukaza nam se strmenita Prenj-planina. Kudgod smo putovali, Prenj nam se
ukazivao. On strši nad svakom obližnjom planinom.
U Jablanici dočekao nas Doljanski župnik fra Marko Trogrančić sa neko-
liko konjanika. Nasred ceste i pred iskupljenim svijetom Fra Marko je ovako
kratko i značajno pozdravio Nadbiskupa:
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe, mili naš Natpastiru! Veselim srcem
i velikim oduševljenjem pohrlismo iz postojbine našega slavnog junaka
Mijata Tomića, da Vas ovdje u romantičnoj Jablanici dočekamo, pozdra-
190
vimo i u naše zabitne Doljane dovedemo, i da nas Vi svojom milom pri-

sutnošću razveselite, a još više, da nas učvrstite u svetoj vjeri katoličkoj.
Odavna moji dobri župljani zapitkuju, kada će biti Krizma, kada ćemo
vidjeti našega milog Nadbiskupa? I evo dođe taj veseli i sretni dan, da ga
vidimo i njegovom prisutnošću naša sinovska srca razveselimo. Mi Vas,
mili naš Natpastiru, molimo, da blagohotno pođete s nama u planinu i da
našoj djeci podijelite sak ramenat sv. Pot vrde sa milostima Duha Svetoga,
a i nas odrasle da još bolje ut vrdite u svetoj katoličkoj vjeri, u kojoj smo se
rodili, u kojoj živimo i u kojoj želimo umrti. U to ime mi Vas pozdravlja-
mo sa »Blagoslovljen, koji nam dolaziš u Ime Gospodnje!« i radosno kli-
čemo: Naš mili Natpastir još mnogo godina živio!«
Župna crkva u Doljanima
Iza ovoga pozdrava i Nadbiskupova otpozdrava zaputili smo u Ime Božje

u Doljane. Put nas vodi jednako uz divlji potok Doljanku. A putem pita Nad-
biskup seljake: »Kako je, ljudi, u Doljanima?« Oni mu odgovaraju: »Preuzvi-
šeni, ko u rivinama!« I zbilja, tko hoće da vidi, što su gole rivine, neka dođe u
Doljane! Rivine su nastale, jer se je šuma nemilice sjek la. I opasnih rivina ne-
stat će, kada se bude ta kamenita pustoš opet pošumljivala. Onda ne će biti u
Doljanima te neimaštine i crne bijede i nevolje.
191
Iza puna tri i po sata jahanja prijeđosmo napokon preko potoka Doljanke
i dođosmo u 7 ½ s. navečer do pred župsku crkvu Doljansku, gdje je bio po-
dignut zelen slavoluk. Pred slavolukom narod i djeca u lijepom redu. Ispred
djece pozdravio je Nadbiskupa bistar momčić Jure Soldo krasnom pjesmicom
dobrodošlicom. U njoj spominje i na nebu zvjezdice, i u srcu željice, i u gaju
ljubice i ptičice. Takve romantične pjesmice baš lijepo pristaju toj divnoj ro-
mantičnoj okolici.
Iza obreda i vizitacije u crkvi sv. Ilije Proroka srdačno nas dočekao Doljan-
ski župnik Fra Marko u svom malenom župskom stanu, gdje nam je sve bilo
na ruku i na milu uslugu.
30. srpnja. – Sunčana osvanula i treća nedjelja na ovom apostolskom poho-

du, župnik Fra Marko voli pjesmu, pa se je jučer na putu uz Doljanku dosta
napjevao. A kod kuće ima kanarinca, koji me je danas, u to rano pustinjsko
jutro, svojim slatkim glasićem milo raspoložio i razveselio. Veselio se i kana-
rinac, što je sunce zapalilo vrhove visokih Doljanskih gora. I tako u svakoj
župi ima ovaj ili onaj čar i ugođaj. A najljepši su čar u Doljanima bila ona dra-
ga dječica, s kojom se je Nadbiskup odmah upustio u razgovor, čim je stigao u
Doljane. Bit će ih, kaže župnik, na Krizmi preko dvije stotine. A bilo ih je
ravno 222. I kako se ta Doljanska djeca, te krasne nevine, djetinje oči, vesele
sutrašnjoj svetoj Krizmi!
U 10 s. počela je Misa u župskom šljiviku. Pod Misom propovijed. Iza Mi-
se sv. Krizma i ostalo sva kao svagdje. Sve je bilo u najljepšem redu, jer nas je
bilo dosta svećenika. Iza Krizme ručaju ljudi u bašči i na tratini okolo crkve.
Ručaju u družinskim skupinama. Prije ručka pomole se Bogu. Vidio sam,
kroz prozorčić moje sobice, kako neki piju, kako se kaže, iz grla u grlo, to jest
iz boce, jer ljudi nemaju čaše. Pod mojim prozorom momci Hercegovci uhva-
tili kolo pa igraju. Pjesma planinska na sve strane. Onako poravno. Jedna
Engleskinja dojahala iz Jablanice sa film-aparatom, pa vješto fotografira na
sve strane. Imat će zanimljivih slika, kakvih je vidjeti samo u dubokim brdi-
nama Bosansko-Hercegovačkim.
31. srpnja. – Rano iza Mise uzeo sam sa sobom seljaka Marijana Rozića
iz sela Sovića i otišao s njim u Doljansko groblje sv. Ilije. Pred grobljem ima
još starinskih grobova i »starovirskih« stećaka. U dosta zapuštenom groblju, a
to nam je žao, upadaju odmah u oči dva spomenika. Spomenik na grobu fra
Pave Kovačevića i spomenik junaka Mijata Tomića. Na visokom križu spo-
menika fra Pave Kovačevića piše ovako: »Trubu uskrsnuća čeka fra Pavo Kova-
čević, koji usnu g. 1893. u Gospodinu u 45. godini života.« Bio je fra Pavo
192
Doljani: Hrvatska katolička Doljani: Na putu prema vodenici

ženska nošnja oko 1935. godine 1937. godine
Kovačević župnik u Doljanima. Uoči Ilin dana vraćao se iz Gračaca kući pre-
ko brda Pomena. Na tom ga je putu niže Pomena udarila kap, i umro je na
mjestu od te kapi. Pokoj mu duši! Spomenik Mijata Tomića jest velik stećak,
na kojem pod zlatnim urezanim križem stoji slika Mijata Tomića i ova, na crnoj
mramornoj ploči, posveta, ispisana zlatnim slovima: »Mijat Tomić, Hr vatski
narodni junak, †1656. godine u Doljanima.
»Pa ja odoh potražiti pravde
U bogaze i tijesne klance.«
Podiže Hr vatski Narod i Hr vatsko Kulturno Društvo »Napredak« u Sara-

jevu o Ilin danu 1937. godine.«
Spomenik junaka Mijata Tomića ograđen je željeznom ogradom, ali nije,
nažalost, dobro čuvan. Zarastao je sav u travu. Ja sam na njega stavio kitu
cvijeća, i pomolio se za dušu našega junaka, koji je, da Herceg-Bosni izvuče
slobodu iz veriga i zat vora, pošao u gorske tjesnace Vrana, Čvrsnice i Prenja,
»gdjeno sude ptice kosovice«.
U 9 s. bili smo na konjima, i niz potok Doljanku odjahasmo u Jablanicu,
gdje, iza ručka u hotelu, u l sat izapodne uđosmo, tajnik i ja, u vlak, ispraćeni
193
od Doljančana i njihova župnika Fra Marka, da podvečer stignemo u Saraje-

vo, gdje smo u nadbiskupskoj kapelici pred oltarom Srca Isusova zahvalili dra-
gome Bogu, što smo na tom Božjem putu bili uvijek u svetim Božjim rukama,
od kojih nema ni boljih, ni sveti j ih, ni sigurnijih.
Tako je Nadbiskup završio svoj ovogodišnji pr vi apostolski pohod po vrlet-
noj i romantičnoj Ramskoj dekaniji. Svagdje, i »kroz bogaze i tijesne klance«,
bio mu je Bog u pomoći. Svagdje su ga vjernici i svećenici dočekivali i primali
veoma toplo i ljubezno. A pohod je njegov išao za tim, da od naših vjernika
učini ljude apostolskog srca, ljude Katoličke Akcije, ljude Križa. Svaka mu je
riječ išla za tim. Za tim mu je išlo i ono njegovo svagdje vezanje Katolicizma i
Hr vatstva, Crkve i Naroda. Narod uz Crkvu, Crkva uz Narod! I hvala Bogu,
koji je obilato blagoslovio ovaj apostolski pohod! U svima pohođenim župama
doživjeli smo divne manifestacije duboke katoličke i hr vatske svijesti, katolič-
kih i hr vatskih svetih ideala. U selu Doljanima muslimani su govorili: »Valaj
i bilaj, baš su katolici ljudi! Nitko ne može kao oni slavu Božju i Narodnu
proslaviti.«
II.
19. kolovoza. – Danas u 7 s. ujutro nastavio je Nadbiskup svoj ovogodišnji
drugi apostolski pohod. Zaputio je u dekaniju Usorsku. U Božje svete ruke i
ovaj apostolski put!
Do Usore i Doboja ima lijepih historijskih mjesta, pa da ih letimice spo-
menemo! Kraljevsko Visoko svima nam je poznato. Nadbiskup ga je spome-
nuo u svom lanjskom pastirskom izvještaju. Prolazimo kroz Zenicu, koja leži
u dolini rijeke Bosne. Zenica je poznata iz Rimskoga doba pod imenom Bi-
stua. Njezini ugljeni majdani spadaju među najveće u Bosni. Zenica ima da-
nas dvije župe. Obje lijepo rade i natječu se na polju Katoličke Akcije među
radnicima, građanima i seljacima. Iznad rijeke Bosne na strmoj hridi uz pla-
ninu Seledva (1079 m) stoji Vranduk, koji sa svojim tipičnim kućicama izgleda
kao jato sivih golubova, što se spustili na tu hrid i spavaju ot vorenih krila. Po
svom izvanrednom strateškom položaju Vranduk je u Bosanskoj historiji igrao
važnu ulogu. Dolazimo u Žepče, gradić, koji leži među šumovitim bregovima
u vrlo plodnom kraju na rijeci Bosni. U okolini Žepča ima mnogo mineralnih
vrela, osobito pod brijegom Orlovikom. Dočekao nas u Žepču Zenički dekan
preč. Dane Pušić okrijepio nas svježim putničkim doručkom. Hvala mu i ovdje
na dobroti! »Šta je đerdan pri dobroti?« veli narodna pjesma. Onda dolazi sta-
nica Zavidovići, gdje Nadbiskupa pozdravljaju dekan Usorski preč. Ambrož
194
Benković, pa župnik u Zavidovićima Ladislav Buljan, upravitelj župe Radu-

nice Adam Perić i Dr. Rudolf Römer, Sarajevski kateheta, koji došao na od-
mor u Zavidoviće. Iza Zavidovića na rijeci Bosni pod Ozren-planinom gradić
je Maglaj. U Maglaju upadaju odmah u oči ruševine staroga grada na visokom
brežuljku. U blizini Maglaja digao se okomito k nebu brijeg Šahin-kamen,
nad kojim vječno kruže krstaši orlovi. U Maglaju dočekali su Nadbiskupa od-
ličniji Maglajski katolici, da se s njim porazgovore o crkvi, koju oni sada do-
vršavaju. Oni bi željeli, da se s vremenom ot vori u Maglaju nova župa. »Bože
daj!« rekao im je Nadbiskup i obećao im svoju pomoć. Eto nas u stanici Usori,
koja je samo nekoliko kilometara udaljena od Doboja, a leži na utoku rijeke
Usore u Bosnu! Povijest nam dosta pripovijeda o slavnim banovima Usorskim.
Naš je danas cilj grad Doboj, nad kojim se ističu ruševine staroga, nekad slav-
noga grada.
9. Doboj
Kiša je kao iz kabla lijevala, kad je Nadbiskup, praćen od Usorskog dekana
preč. g. Ambroža Benkovića i tajnika Dr. Draganovića, izašao u stanici Doboj-
skoj. Tu su ga dočekali građani i seljaci župe Dobojske. Župnik Dr. Dragutin
Kamber, ne plašeći se nimalo kiše, pozdravio je Nadbiskupa toplim i zanos-
nim govorom. A kad je Nadbiskup uzeo da govori, sunce je, kao čudom, pro-
bilo oblake i zasjalo. I pjevački je Dobojski zbor »Zvonimir« pod vještim rav-
nanjem g. Nikole Krističevića mogao mirno i radosno otpjevati Papinsku
himnu i »Ljubimo te, naša diko«. Iza toga je predsjednik Katoličkih muževa
u Doboju, g. Franjo Leninger, pozdravio Nadbiskupa krasnim govorom. Mi
taj govor, kao i druge slične govore, iznosimo pred čitatelje, jer se iz tih govora
ponajbolje vidi, kak vim duhom diše dotična župa i dotični kraj. Predsjednik
Katoličkih muževa u Doboju ovako je govorio usred velikog nmoštva naroda:
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! Ja Vas pozdravljam ispred nas
oceva i katoličkih kućedomaćina ove župe kao duhovnog oca i duhovnog
kućedomaćina naše vjerske zajednice u cijeloj nadbiskupiji Vrhbosanskoj.
Pozdravljam Vas, Preuzvišeni, i kao član ovoga srednjeg staleža, koji je
kičma u gradskom dijelu ove župe. A kao predsjednik društva Katoličkih
muževa pozdravljam Vas ispred župske Katoličke Akcije, koja hoće da
pod Vašim vodstvom pomaže Crkvi u širenju i obrani katoličkih načela u
životu pojedinca i društva. Pozdravljam Vas kao glavnog duhovnog vođu
naše Katoličke Crkve u cijeloj nadbiskupiji, koju Vi toliko volite i za kojo
toliko radite. Pozdravljam Vas, Preuzvišeni, i kao Hr vat gledajući u Vama
195
jednoga od najvećih naših Hr vatskih narodnih predstavnika u borbi za

elementarna historijska i životna prava našega Hr vatskog Naroda, koji
hoće i nadalje da živi kao narod prema načelu: Svoj na svome. Pozdrav-
ljam Vas i od srca Vam kličem: Dobro nam došli! Kad bismo mi toliko
mogli, koliko želimo, Vi biste, preuzvišeni, prolazili od Sarajeva pa do na-
še u Doboju župske crkve kroz samo cvijeće i pjesmu. Ali jer nogom ma-
nje možemo nego što želimo, to Vas molimo, da u svima našim skromnim
naporima, da Vas što ljepše dočekamo, vidite i osjetite srca, koja bi Vas
inače željela dočekati još mnogo ljepše, i koja Vas mnogo više vole, nego
što se to izvana može suditi. Mi se veoma radujemo, što ste Vi, Preuzvi-
šeni naš Nadbiskupe, iako već imate svoga mladog pomoćnika, ipak po-
duzeli ovaj apostolski put po ovim našim historijskim hr vatskim i katolič-
kim krajevima. Mi u tom vidimo posebnu pažnju i srdačno Vam zahva-
ljujemo. I Vi ćete, Preuzvišeni, u pr vom redu preporoditi duše naše djece
svetim sak ramentom Pot vrde. Ali i mi, starija Vaša djeca, znamo dobro,
da ćemo u ovih par značajnih dana doživjeti svoj duhovni preporod; jer
Vi, kuda god hodate po Krizmama, prolazite ne samo kao djelitelj sv.
Sak ramenata Pot vrde za djecu, nego i kao katolički i hr vatski narodni
preporoditelj cijeloga svoga naroda. Zato, Preuzvišeni, želimo Vam od
svega srca, da se u našoj sredina osjećate onako radosno, kao što se mi os-
jećamo radosno u Vašoj blizini. Živio naš Nadbiskup!«
Dobojski župnik dr. Dragutin Kamber pozdravlja nadbiskupa dr. Ivana Šarića
Nakon ovoga govora i Nadbiskupova odgovora krenula je nepregledna po-

vorka, koju je predvodila ponosita četa seljaka konjanika. Pred crkvom i pod
slavolukom djevojičica Nada Momčinović ovako je srdačno pozdravila Nad-
biskupa:
196
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! I mi djeca Dobojske župe zna-

mo, da se svi župljani, svi katolici, vesele Vašemu dolasku. Vesele se i se-
ljaci i građani, i stariji i mladi. Ali najviše prava na veselje, na veliko du-
hovno veselje, imamo mi, Vaša duhovna djeca, Vaši krizmanici. Vi drugi-
ma dolazite kao otac, kao zaštitnik i kao veliki prijatelj, ali nama krizma-
nicima, povrh svega toga, dolazite kao djelitelj sv. Sak ramenata Pot vrde.
Vi nama donosite Duha Svetoga, i po Vašim molit vama i Vašim riječima
Duh će Sveti sići u naša srca, da nas, prosvijetli i ojača, te mognemo svoju
svetu vjeru spoznati i po njoj stalno živjeti. Vi ste došli, da od nas malenih
napravite Božje vojnike. Vi ste došli, da od nas malene djece napravite
velike katolike. I zato ja smatram za osobitu čast, dragi naš Natpastiru,
što sam odabrana, da Vam prigodom Vašega dolaska ispred svih Vaših
krizmanika darujem ovu kitu cvijeća i srdačno Vam kliknem: Dobro nam
došli! i još srdačnije: Živio naš Preuzvišeni Nadbiskup!«
Doboj: Djevojčica Nada Momčinović pred crkvom pozdravlja

Milome pozdravu male Nade veselio se i onaj na zvoniku crkve veliki

električni križ, koji je svu crkvu i okolinu rasvjetljivao, sve dok je boravio
Nadbiskup u Doboju. U crkvi je propisno dočekao Nadbiskupa župnik iz Žab-
ljaka vč. g. Zvonimir Blažun uz asistenciju preč. g. Petra Ajvazovića, prijaš-
njeg dekam i župnika u Doboju. Crkva je bila sva cvijećem urešena i dupkom
puna razdraganog naroda. Nadbiskup je i u crkvi sa oltara progovorio narodu
potičući ga na što veće štovanje Boga Duha Svetoga, od koga nam svaka mi-
lost Božja i krepost kršćanska. Bilo je skoro 3 s. iza podne, kod smo ušli u
župski dvor i sjeli za ručak. Iza ručka crna kava u novom i lijepom Hr vatskom
197
domu, koji je najviše požrtvovnim marom župnika Dr. Kambera podignut

odmah uz župski dvor. Uvečer u 8 s. bila je pred župskim dvorom podoknica,
na kojoj se opet istaknuo »Zvonimir« svojim lijepim pjevanjem. G. Josip Gla-
vanić, predsjednik »Napretka« u Doboju, pozdravio je Nadbiskupa ovim srdač-
nim i značajnim govorom:
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! Vi ste danas pozdravljeni pred
stanicom i pred crkvom u pr vom redo kao vjerski poglavar Vrhbosanske
nadbiskupije, pa prema tome i Dobojske župe. A večeras hoćemo svi mi
Dobojski Hr vati da Vas pozdravimo kao jednoga od naših Hr vatskih prvo-
boraca u velikoj borbi, kojo vodi čitav Narod Hr vatski. Mi smo sretni, što
možemo konstatovati, da među pr ve od pr vih, među naše najodličnije
hrvatske predvodnike spada naš preuzvišeni g. Nadbiskup. I zato mi dola-
zimo pod Vaš prozor, Preuzvišeni, sa hr vatskom pjesmom i zastavom, da
Vas pozdravimo i da Vam zaželimo srdačnu dobrodošlicu. Hr vatski bis-
kupi i svećenici u današnje vrijeme ne mogu biti indiferentni prema sudbi-
ni svojega naroda. Ni patrijari ni proroci nisu bili indiferentni prema sud-
bini svojega naroda. I naš Božanski Spasitelj bio je svojemu narodu i pro-
povjednik i liječnik i hranitelj, i branitelj. A sv. Pavao apostol, najveći širi-
telj kršćanstva, formulirao je službu svoju i svojih nasljednika riječima:
Svima sve. Tako i Vi, Preuzvišeni, kao naš veliki svećenik i poglavar niste
organičili svoje djelovanje na najuže granice svojega zvanja, nego: hoćete
da budete svima sve, pa ste smjelo izašli na mejdan i postavili se kao hrid
i bedem proti onoj poplavi, koja hoće da pohara Hr vatski Narod, svu nje-
govu prošlost, sadašnjost i budućnost. I Vaša i naša borba, Preuzvišeni,
jest borba za pravdu, koja je jedini siguran temelj ljudskome društvu, i ko-
ja po svojim posljedicama nije korisna samo nama Hr vatima, nego i Srbi-
ma i svima. Mi za Vaš rad, Preuz višeni Gospodine, čujemo, i mi ga osje-
ćamo. Čuli smo često puta za Vašu mušku riječ, kojom ste odbijali protiv-
nike, a dizali klonule duhove u našim redovima. Mi smo sa ponosom
gledalu Vaš junački primjer, osobito posljednjih godna, kada je bilo najteže
za nas sve, i kad su se na Vas upravljale tolike najotrovnije strijele. A Vi ste
izdržali, i Vi jednako smjelo izdržajete na ovoj fronti, na ovoj periferiji,
odak le se mnogi slabići povlače u zavjetrinu. Izdržajete poput naših pra-
djedova mučenika, koji su nam svu zemlju natopili svojom kr vlju, a nisu
je napustili, i poput onih svećenika, koja su znali u potrebi i mač opasati,
a nisu ostavljali svojega stada. Mi želimo, Preuzvišeni da Vas Bog još du-
go uzdrži i poživi, da budete i nadalje predvoditelj i buditelj svojega naro-
da, pravi hr vatski narodni biskup. I mi Vam od srca kličemo: Živio naš
mili natpastar Dr. Ivan Šarić!«
198
Nadbiskup evo i ovdje zahvaljuje plemenitom govorniku i svima Dobojan-

skim Hr vatima, te stavlja sve, što se je njemu u čast rek lo, u Božansko Srce
Isusovo, kojemu je župa Dobojska posvećena. Neka tamo to sve izgori kao žrtva
paljenica za sreću i slobodu Hr vatskog Naroda!
20. kolovoza. – Hvala Bogu, sunce nas je danas obasjalo. Ali je bilo i obla-
ka, za koje bi se sunce kojiput sak rilo, da nam pod Krizmom ne pali lice. Mi-
sa je počela u 10 s. u crkvi. Naroda je nagrnulo na hiljade. Upadaju u oči seo-
ska djeca sa svojm bijelim i dugim košuljama, opasanim šarenim tkaničicama.
Na košuljama im crn gunjić ili crna ječermica. I cr venu fes-kapu, stak lenim
sićanim zrncima nakićenu, nose ženska djeca.
Nadbiskup iza Evanđelja sa oltara propovijeda, a narod ga pomno i pobož-
no sluša. Pod Misom pjeva na koru »Zvonimir« hr vatske pjesme, od kojih je
bila najljepša ona Gospina »Sav raj te slavi«. Iza Mise Krizma izvan crkve. Bi-
lo je krizmanika 550. Red je bio uzoran. Došli su iz Der vente preč. dekan
Franjo Momčinović i kateheta Anto Lamešić; iz Žabljaka župnik Zvonimnir
Blažun; iz Sivše fra Mijo Matić. Bilo nas je tako dosta svećenika za sv. Krizmu.
A bilo je 12 ½ sati, kad se je se svršilo. Raspoloženje je bilo u narodu najbo-
lje, te se odmah uz pjesmu uhvatilo narodno kolo tamo na ravnici pred crkvom.
Naš je ručak bio u velikoj dvorani Hr vatskoga doma. To je bio pravi brat-
ski i hr vatski ručak. Zdravice se nazdravljale sve u duhu hr vatskom i katolič-
Župna crkva u Doboju pred II. svjetski rat
199
kom. Najljepši je govor, onako po seljački, izrekao seljak Anto Jeleč, koji je
zahvaljivao Nadbiskupu, što tako voli seljaka, snagu i nadu hr vatsku, i što ta-
ko voli Vođu Hr vatskoga Naroda, pa nam ga svagdje tako oduševljeno spomi-
nje. Jučer je ista tako govorio pred crkvom i seljak Ivan Gavran. Za ručkom su
bili i predstavnici Srba i Muslimana. Nadbiskup je preporučivao slogu sviju
nas, jer nam je svima u pravoj bratskoj slozi i ljubavi jedino spas. Burnim su
odobravanjem popraćeni svi govori Nadbiskupovi. Proći će godine, a ovaj će
nam hr vatski i katolički objed u Doboju ostati uvijek svjež u srcu i pameti.
Nadbiskup dr. Ivan Šarić

pred vratima dobojske crkve
Ostalo vrijeme do uvečer

primao je Nadbiskup u žup-
skom dvoru ljude, koji su že-
ljeli da se s njime porazgovore.
Tako je primio deputaciju Da-
bojskih katolika, koji su ga
molili, da se dovedu časne Se-
stre u Doboj. Došla mu i de-
putacia seljaka iz sela Bukovi-
ce kraj Der vente, koji su ga
molili, da im se što prije u selu osnuje župa. Nadbiskup im je to i obećao, samo
ako oni ispune sve potrebne uvjete.
Uvečer u 8 sati bila je u Hr vatskom domu križarska akademija, koja je bi-
la upravo divna, i koja je dupkom punoj dvorani pokazala, što je Križarstvo.
Doista, ono je mladost Božja i Hr vatska. Govor velikog Križara g. Zvonimira
Milera ostat će nam u trajnoj uspomeni.
200
Doboj: Nadbiskup dr. Šarić čestita uspjeh dirigentu crkvenog zbora N. Krstičeviću
I tako smo mogli i morali iz dna srca čestitati valjanom župniku Doboj-
skom, Dr. Dragutinu Kamberu, na apostolskom njegovu trudu i uspjehu pri-
godom sv. Krizme u Doboju.
21. kolovoza. – Danas je prije podne Nadbiskup posjetio bivšega Usorskog

dekam, preč. g. Petra Ajvazovića, u njegovu skromnom stanu. On, i u penziji,
radi i pomaže župniku Dobojskom. Hoće da u apostolskom radu i umre.
Iza prijateljekog objeda i razgovora u Hr vatskom domu krenuli smo u 5 s.
popodne u župu Sivšu, koja je udaljena od Doboja jedno 2 sata.
10. Sivša
U automobilu uglednoga muslimana u Doboju Dr. Izudina Džananovića
odvezao se Nadbiskup iz Doboja prema Tešanjci i rijeci Usori. Vozio nas je
sam Dr. Džananović, a pratili nas svi odličniji Dobojlije. U blizini rijeke Usore
oprostili smo se sa Dobojskom ispratnjom. Ganutljiv je bio taj oproštaj, koji se
ne će i ne može nikada zaboraviti.
Nadbiskup je ostavio auto i prešao u kočiju svojega prijatelja i požrtvovnog
hr vatskog rodoljuba g. Ademage Mešića. Srećom, Usora nije bila velika, kako-
va zna biti puno puta u godini, pa smo lako u kočiji prešli preko nje. Na drugoj
obali dočekale nas stotine Sivšana sa zastavama crkvenim, hr vatskim i križar-
skim. Srdačan je bio taj doček. Sivački župnik fra Mijo Matić ovako je srdačno
pozdravio Nadbiskupa:
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe. Pri Vašem ulasku u župu Sivšu
želim da Vas pozdravim ispred župe, koja je matica dviju susjednih župa,
201
Žabljaka i Doboja, i koja je, nemal kroz 20 godina, sagradila dvije crkve.
Time su ljudi Sivšani dokazali svoj smisao za žrtvu i živ osjećaj za svoje
vjerske svetinje. Ovakva župa danas pozdravlja na moja usta velikog Nad-
biskupa, koji sjedi na stolici Bosanskih biskupa, najčasnijoj, a možda i naj-
težoj stolici, upravljajući povjerenim hiljadama duša i vazda imajući za
svakoga očinske riječi savjeta, opomene i pouke. Naša se Bosna, Preuzvi-
šeni, punim pravom zove Ponosna. Ona je Ponosna poradi svoje tako divne
i šarolike prirode. Ali je najviše Ponosna poradi svojih velikih sinova, ko-
ji su uvijek radili i rade na opće dobro naroda, na dobro duševno i tjelesno.
Vi ste, Preuzvišeni, uvijek čvrsto i muževno ustajali proti svakoj stranoj
najezdi, koja je štetila prava Crkve i Naroda. Vi upravljajući Crkvom u
Bosni, koja je jak stup potporanj sveopćoj Katoličkoj Crkvi, uvijek ste bili
čovjek Pape, uvijek duboko odan vrhovnom Poglavaru naše svete Crkve,
i u tom ste nam svima najljepši primjer. Vi, takav, dolazite k nama u svojoj
apostolskoj službi i nosite nam Duha Božjega i apostolski blagoslov, pa
Vas molim, da sutra svojom riječi i propovijedi iščupate korov, što ga je
posijao neprijatelj ljudskih duša, a namjesto toga da posijete sjeme, koje će
uroditi Bogu ugodnim plodom i rodom. Vi ćete, Preuzvišeni, mnoge, koji
su mlitavi, mlaki i zamrzli, probuditi i oduševiti svojim pogledom, nastu-
pom i osmijehom. Vi ćete one, koji su stali na pola puta, pok renuti, a one,
koji biju bojeve Božje, ojačati i ohrabriti. Sa ovak vim željama i mislima ja
Vas, Preuzvišeni, pozdravljam i želim, da Vas ništa ne pomete u Vašem
apostolskom poslu, i pozivam svoje župljane Sivšane, da Vam zažele i
usklik nu: »Dobro nam došao i živio!«
Na ovaj lijepo izrečeni pozdrav odgovorio je Nadbiskup toplom zahvalom,
a narod ga je prekidao i klicanjem Svetome Ocu Papi i Vođi Hr vatskoga Na-
roda. Tada smo u dugoj povorci krenuli uz brdo prema romantičnoj Sivši, ko-
ja je svojim prirodnim ljepotama i širokim vidicima možda ponajljepša župa
Vrhbosanska. Djeca u golemim hrpama pred nama kao ptice lete i pjevaju. I
ljudi i žene, i momci i djevojke pjevaju, da je to jedna milina. I puške diljke
jednako prašte i pucaju.
Pred novom crkvom Sivačkom pozdravio je Nadbiskupa predsjednik Kri-
žarskog Bratstva u Sivši, Marijan Prakljačić, drag i darovit momak, da ga
boljega u selu nema. On je ovako križarski pozdravio Nadbiskupa:
»Preuzvišeni i premili naš Natpastiru! Već odavna željno očekuju naša
križarska srca, kada ćemo Vas ugledati među nama, da Vas pozdravimo
našim križarskim gromkim pozdravom: Bog Živi! Preuzvišeni! Vas mili
Bog šalje, da našim krizmanicima podijelite darove Duha Svetoga, pa da
202
oni postanu vojska Božja. I mi Vas Križari molimo, da nam podijelite svoj
natpastirski blagoslov. Molimo Vas, da svojim molit vama izmolite od mi-
loga Boga, da mi Križari budemo jaka i dobro uređena četa Božja i Hrvat-
ska. U to ime želimo Vam, da Vas mili Bog još dugo uzdrži i pozivi na
diku naše svete Crkve Katoličke i drage Domovine Hr vatske. Naš mili
Natpastir živio!«
Župna crkva u Sivši

građena od 1930. do 1934.
Još je i predsjednik organizacije HSS, seljak Ilija Blažević, oduševljeno

pozdravio Nadbiskupa. Nadbiskup je i njega, kao malo prije predsjednika Kri-
žara, zagrlio, a to narodu puno drago bilo.
Sve je onda drugo obavljeno kao po drugim župama. Samo što je ovdje Nad-
biskup održao čitav govor u crkvi, kad je vidio tu novu veliku crkvu dupkom
punu oduševljenih vjernika.
22. kolovoza. – U 10 s. počela je sv. Misa. Pod Misom Nadbiskup u pro-

povijedi pita vjernike: »Hoćete li se, ljudi Božji, okaniti samodošlosti?« I sva
mu crkva odgovara: »Hoćemo.« Sivša je, naime, puno zaražena tom sramotom
i grijotom samodošlosti. Odluka je sveta sad posijana, pa neka Bog dadne, da
ona i uzraste i sazrije! Pod Misom je iza Podizanja ispjevano »Zdravo Tijelo
203
Isusovo«, da nije moglo biti bolje. Iza Kreševa najljepše Sivša pjeva tu krasnu
narodnu Euharistijsku pjesmu. Sav ju je narod, i muško i žensko, u sav skla-
dan glas pjevao. Počinjača pjevača Nadbiskup je iza Mise pred oltarom javno
pohvalio i nagradio.
Bilo je blizu sat iza podne, kad se svršila služba Božja. Krizmanika je bilo
580. Na Misi i na Krizmi pomagali su svećenici Dr. Dragutin Kamber, Zvo-
nimir Blažun, fra Vjekoslav Zirdum i bogoslov Drago Kamarić.
U 2 s. objed, na kojemu je bio i sreski podnačelnik Tomo Pamić, Istranin.
Prisutni su bili i pr vaci seljaci u Sivši: Pero Mandić, Ivo Ivić i Pajo Topalović.
Oni su u razgovoru sa Nadbiskupom puno hvalili Dobojskog župnika Dr.
Kambera. Nazivali su ga Hr vatinom i zlatom našim. Nadbiskupu je to bilo
drago čuti iz usta naših čestitih seljaka, koji imaju na mjestu i srce i mozak. I
ovaj je objed, kao i sve drugo u Sivši, bio i ugodan i koristan, jer smo za njim
mirno raspravljali o mnogom našem crkvenom i narodnom pitanju.
23. kolovoza. – Jutros iza svetih Misa proveli smo najviše vremena na Si-
vačkoj visoravni okolo crkve. Crkva se na toj zelenoj visoravni bijeli kao kakva
bijela ovčica. Od nje leti oko u daljinu na sve strane, jer je ovdje, kao malo-
gdje, nad nama široko i dugačko obzorje. Vidi se odavle i Žabljak, i Tešanjka,
i Omanska sa svojom kapelicom sv. Lovre, i Jelah sa svojom golemom školom,
i mnogo još drugo Usorsko seoce. Pa njive i livade, glavičice i dolinice, šume i
gajevi. Ama to je savršeno djelo Stvoriteljevih ruku! A između svega toga viju-
ga se glasovita rijeka Usora, preko koje su ono prelazili kralj Matijaš Kor vin i
princ Eugen Savojski, plemeniti vitez, i čitave vojske Turaka, osvojitelja Bosne,
i husari Austro-Ugarski, što su zauzeli Bosnu g. 1878., a i toliki naši praoci.
Bilo je danas dosta vremena za razgovor sa seljacima i sa Križarom Mari-
janom, koji je prekjučer izrekao onako lijep pozdrav pred crkvom. I on danas
kazuje Nadbiskupu, kako se je jučer prijavilo za Križare sedamnaest dobrih
momaka. »Dirnula ih«, kaže, »jučerašnja u crkvi propovijed Nadbiskupova.
»Ja sam«, kazuje nam dalje ot voreno Križar Marijan, »svršio u Doboju osnov-
nu školu. Bio sam odličan đak. Želio sam biti svećenik. Ali mi druga braća
otišla, kud koji, na rad i zanat, a mene odredilo, da čuvam ognjište pradjedov-
sko.« Tako mi kazivao o sebi dobri Križar Marijan, a ja sam mu govorio, kako
danas Crkva treba i dobrih svjetovnjaka i seljaka. Treba ih kao ono u pr va
kršćanska vremena. Trebamo danas revnih svjetovnjaka apostola. A treba i
svoje djedovsko ognjište čuvati Bogu i Narodu. U tom razgovoru, razgovoru o
Katoličkoj Akciji, brzo nam je prošlo cijelo prijepodnevno vrijeme.
204
11. Žabljak
U 4 ½ s. popodne krenusmo iz Sivše, župe sv. Ante Padovanskog, prema
Žabljaku, župi sv. Ane, Majke Gospine. Srdačan zbogom nazvasmo Sivši i
njezinu župniku Fra Miji. U Sivši nam je duša odahnula do mile volje. Miriri-
sala nam je kao rosna trava. I sada je krasno vrijeme, kakvo nam duša željela.
Velika nas Sivačka povorka prati. Djevojke pjevaju:
»Zapjevajmo pjesmice poštene,
Da se nama ne rugaju žene!«
Siđosmo k Usori rijeci. Tamo preko Usore čeka nas župa Žabljak sa svojim
revnim župnikom vč. g. Zvonimirom Blažunom na čelu i sa zastavama crkve-
nim i hr vatskim, župnik je pozdravio Nadbiskupa ovako upravo ciceronskim
govorom:
»Preuzvišeni! Župa Žabljak na granici svojoj čeka i pozdravlja svoga
Natpastira. Pozdravljaju Vas očevi, majke, omladina, djeca, nejačad, se-
ljaci svih sela, građani Tešnja, malobrojna katolička inteligencija. Svi Vas
znaju, svi Vas vole, svi Vam se vesele, ponosni, da su Vaši biskupljani. Žu-
pa Žabljačka i okolina Tešnja, nekada, vjerom katoličkom, kao i cijela
Bosna, cvatući kraj, a poslije plodna majka svetaca-mučenika, danas je i
brojem malena, i, raštrkana, utonula je u more inovjerstva, i siromašna je.
Ali pod ovim siromašnim lanenim seoskim košuljama bije žarko hr vatsko
i katoličko srce, koje ljubi i osjeća, u Boga se uzda, u Boga vjeruje, a ljubi
vjeru svoju, ljubi Crkvu, ljubi svećenika, ljubi Vas, Preuzvišeni, ljubi naše-
ga Svetoga Oca Papu. Župa Žabljačka gleda u Vama velikoga čovjeka.
Ima ljudi, kojima je tek historija ili samo prazna ljudska laska podijelila
nezasluženo ime Veliki. A za Vas djela Vaša još za života svjedoče i vele,
da ste velik. Znamo Vas, i nadaleko ste poznat kao čovjek silan na riječi,
ali ste isto tako jak i još jači na djelima. Pred nama stoje zamašna hr vatska
i katolička djela, kojima ste uvelike zadužili Bosnu. Stvorili ste jedno no-
vo doba, svoje doba, kojemu ste utisnuli svoj pečat, i koje je netko zgodno
nazvao Šarićevo doba. I ne znamo, čemu da se više divimo. Vašoj brizi za
kler i njegovu prinovu, ili brizi, da se pastva modernizira i olakša, ili Vašoj
Katoličkoj Akciji, ili Vašemu radu za katoličku štampu. Župa Žabljačka
gleda u Vama velikoga Hr vata. Vi ste pr vi i najveći i najdičniji sin katoličke
Bosne. I ne može Bošnjak kamo doći, napose Bosanski svećenik, a da ga
odmah ne upitaju: A kako je Vaš Nadbiskup? Hr vat ste u srcu, Hr vat na
riječi, Hr vat na djelu. Hr vat, koji pred najvećim poteškoćama nije prezao.
205
Hr vat, koji pred najvećim glavama nije ponikao. Resi Vas sveti biskupski
križ. Ali ste bili spremni, a i sada ste spremni prije dati križ sa prsa, nego
hr vatstvo iz srca. Evo Vas čeka zastava i svete Ane i zastava Hr vatska. Jer
Vi ne dijelite Vjere od Domovine, Crkve od Hr vatske. Riječ je Vaša, koju
često rabite: »Uvijek katolik, uvijek Hr vat!« I tu ste riječ javno pred svim
svijetom izrek li na radiju iz Amerike, iz Buenos Airesa; tu ste riječi rek li,
kad ste se vratili u Sarajevo iz Amerike, iz Čikaga. Župa Žabljačka gleda
u Vama velikoga biskupa. Mi smo vjernici, i vjerujemo i znamo, da je vi-
soka i uzvišena čast biskupska. Punina duhovne vlasti, senat Katoličke
Crkve, Nasljednik Apostola. I teška je i odgovorna ta služba, preteška za
slaba ljudska pleća. Ali Vi ste dostojan i velik nosilac te vlasti. Kao jedan
Apostol naroda, Pavao, obilazite svoje stado. I ništa Vam nije teško: ni
planina ni neprohodni Bosanski putevi, ni pljusak, ni grmljavina, ni jarko
Bosansko-Hercegovačko sunce, kad u punome ljetu opodne pripeče. Vi
hrlite, Vi idete, jer ljubav Kristova goni Vas. Dolazite, da učite, da tješite,
da jačite, da posvećujete. O, Preuzvišeni! Srca naša, misli naše, duše naše
ovih su dana ot vorene, u Vašoj su ruci! Učite nas, neuki smo! Tješite nas,
jer tako lako zahvati nas malodušnost! Jačite nas, jer ustaju vukovi, dižu
se vrata pak lena, ne puštaju na miru ni mirnoga inače i mira željnoga sela,
i osjećamo toliko puta svoju slabost, duši je našoj potrebna jakost i snaga!
Posvećujte nas! Preko 300 krizmanika očekuje, da ih posvetite Duhom
Svetim, a i mi stariji molimo: obnovite i probudite u nama zamrlu sve-
tost! O, koliko će se milosti nebeskih izliti ovih dana na nas! A to sve na
Vašu riječ, preko Vaših ruku. Ovi sati među nama bili Vam ugodni i mili!
Nama će biti ne sati, nego kratki časi. Preuz višeni! Dobro nam došao!
Živio!«
Nakon ove zanosne besjede i zahvale Nadbiskupove pristupio je pred njega
mladi seljak Marko Jozić, pa ga je u ime žabljačke organizacije HSS, kao nje-
zin predsjednik, ovako pozdravio:
»Veliki Hr vatski sine! Mi vjernici župe Žabljačke došli smo večeras,
da Vas iz dna duše svoje seljačke pozdravimo i da Vam dokažemo, koliko
smo Vam odani, i kolika je naša vjera i nada u Vas. Hvala Svemogućemu
Bogu, što je Hr vatskom Narodu, a napose Hr vatima Bosne Ponosne, dao
ovako jaka i snažna biskupa, jaka i snažna ne samo zdravljem i tjelesnom
snagom, već kudikamo još više jaka i snažna umom, duhom i srcem, što-
god bismo rek li o Vašem hr vatstvu, rek li bismo premalo. Kažemo samo
to, da Vas svi Hr vatski krajevi smatraju svojim velikim biskupom. A mi
Vam ovom prilikom zahvaljujemo i na tom, što nam šaljete svoje svećenike,
206
koji su pravi narodni ljudi, koji nas uče, da jednako ljubimo i Crkvu Ka-
toličku i Domovinu Hr vatsku. Bog Vas poživio, dragi naš Preuzvišeni!
Živio!«
Župna crkva u Žabljaku
Iza ovoga tako srdačnog hr vatskog i katoličkog pozdrava i urnebesnog kli-

canja pošli smo gore prema lijepoj crkvi sv. Ane. Nepregledna je povorka pred
nama u najljepšem redu. I sve je pjevalo i klicalo. Mužari su s brda odjekivali
čarovnom Usorskom dolinom. Pred crkvom slavoluk i novi topli pozdravi.
Djevojčica Marica Jurišić i ovo je rek la:
»Preuzvišeni i mili naš Nadbiskupe! Mi mali najviše se veselimo Va-
ma, jer Vi nam dolazite, da nam podijelite svetu Krizmu, da mi po njoj
postanemo vojnici i borci naše svete vjere i Crkve. Nama je draga naša
sveta Katolička Crkva. Obdareni darovima Duha Svetoga mi ćemo biti
spremni sve, pa i život svoj, žrtvovati za svoju svetu vjeru, za svoga dragoga
Isusa. Preuzvišeni! Djeca Vas u to ime pozdravljaju i kliču Vam: Živio!«
I mladi Križar Jakov Anđelić pozdravio je zanosno Nadbiskupa u ime
mladeži Katoličke Akcije. Sve nas je to diralo do suza. I svima je Nadbiskup
u crkvi toplo zahvalio i govorom i apostolskim blagoslovom. Navečer su Žab-
207
ljački seljaci pozdravili Nadbiskupa i sjajnom podoknicom. Na što sve ne dođe,

i u selu, ponos i zanos katolički i hr vatski! Eto, sve je cvalo i sjalo u Žabljaku
od sreće i radosti. I sve je, opet i opet, klicalo i Svetomu Ocu Papi i Vođi Hr vat-
skoga Naroda. I dugo je u noć pjesma odjekivala gorom i dolinom Usorskom.
24. kolovoza. – I danas je jutro osvanulo vedro. Sa pašnjaka čujem čoban-

sku pjesmu, koja čovjeka razveseli i raspoloži. Svejednako je pjevao veseli čo-
ban, kao da je znao, da ga sluša njegov Nadbiskup, koji uživa u toj planinskoj
pjesmi, jer je ona život, snaga i radost našemu težaku.
Misa je bila u 10 s. pred crkvom. Nova crkva lijepa je, ali je dosta malena.
A taj danas mnogi narod sa svih strana hoće da vidi i čuje svoga Natpastira sa
Božjeg oltara. Red je bio najljepši, župnik je Blažun izvrstan ceremonijar. Ne
zaboravlja ga Sarajevska katedrala. I sada u njegovoj župskoj crkvi sve je lijepo
u redu i na mjestu. Odmah se vidi, da on sve daje i žrtvuje za ljepotu kuće i
službe Božje. Krizmanika je bilo 350. A bili su Žabljački krizmanici tako
bijeli, tako čisti, tako pobožni.
Za svečanim objedom, na kojem je bio lijep broj: svećenika, seljaka i gra-
đana iz Tešnja i Doboja, iznenadio nas svojim posjetom odlični i svoj Bosni i
Hercegovini, pa i svoj Hr vatskoj, poznati Ademaga Mešić. Došao on, ple-
menit, da pozdravi svojega starog prijatelja Nadbiskupa, kojemu je i održao
prek rasnu i dirljivu zdravicu. Nadbiskup je našeg Ademagu pozdravio kao
oduvijek čelik Hr vata muslimana, koji je dika i ponos cijele Bosne i Hercego-
vine, jer sav živi slobodi, pravdi i našoj sirotinji. Svi smo mu veselo ispjevali
»Ljubimo te, naša diko!« I bilo nam je upravo žao, kad je pod mrak sio naš
Ademaga u svoja kola i odvezao se natrag u svoj historijski Tešanj, gdje on ima
svoje lijepo stanje i imanje. Jest, pripovijedat će se ime Ademagino do vijeka
od koljena na koljeno!
25. kolovoza. – Sinoć je kiša počela sitna propadati, a jutros je dobro pa-
dala. Ispadala se, pa je i prestala u 8 sati, kad ima Nadbiskup svoju Misu. Na
Misi je bilo dosta naroda, što je sigurno hvale vrijedno. Iza Mise svi su molili
sa Nadbiskupom »Zdravo, Kraljice«. Tako ima da bude. »Zdravo, Kraljice« iza
Mise moli na glas sav puk sa misnikom. Po običaju, iza Mise Nadbiskup je
razgledao sve u crkvi i sve našao čisto, ukusno i u najljepšem redu. Može se u
Žabljačku župsku crkvu ugledati svaka župska crkva Vrhbosanska. Osobito su
joj lijepi kaleži. Ima tri misala, ali su sva tri već stara i trošna. Nadbiskupska
kancelarija u Sarajevu ima najnovijih Pustetovih i misala i brevijara, a nisu
skupi. Misal je uk ras oltaru.
U 10 s. krenusmo u automobilu u dekanovu župu Bežlju.
208
12. Bežlja
Prolazimo dolinom Usorskom. U njoj stotina divnih slika i prizora. S desne
nam eto strane historijsko selo Ruževići. Tu je početkom 17. vijeka krizmavao
biskup fra Tomo Ivković. On je umro u Podmilačkoj župi, i grob mu je u Pod-
milačju, u crkvi sv. Ive Krstitelja. Kazuje nam župnik Blažun, da u njegovu
Žabljaku ima tako zvanih Bodula. Ima ih dvije trećine od svega pučanstva u
župi. Njihovi su djedovi došli u ove krajeve iz Dalmacije. Odijelom se i dan-
danas posve razlikuju od drugih župljana. Kaže još župnik, da u Žabljačkoj
župi ima pet osnovnih škola, a bit će ih naskoro sedam.
Na raskršću župe Teslićke i župe Bežljanske dočekuju nas Teslićani. Po-
zdravismo se s njima i ok renusmo gore prema Vrućici i Bežlji. Vrućica je na
glasu sa svoje radioaktivne banje za bolesti srca i živaca. Ima velik hotel i lijep
park; a ima, kako opazismo, i dosta gostiju, između kojih javi nam se Nadbis-
kupov prijatelj iz Jajca Anto Filipović sa svojom gospođom.
Bilo je ravno podne, kad stigosmo pred crkvu Bežljansku. Doček je ovdje
bio nadasve lijep i srdačan. Na stotine drage seljačke djece u špaliru, kroz koji
prolazi Nadbiskup, obasipan poljskim mirisavim cvijećem. Uprav je mirisao
sav put od cvijeća. Naroda kao na gori lista. Pod slavolukom, okićenim zasta-
vama papinskim i hr vatskim, srdačno pozdravlja Nadbiskupa najprije sam de-
kan Usorski, preč. g. Ambrož Benković, koga Nadbiskup grli kao brata. »Kad
sam župnika Vašega zagrlio, onda sam sve vas zagrlio,« veli Nadbiskup Bež-
ljanima u svom otpozdravu, a Bežljani mu radosni i razdragani kliču. Kliču i
Svetomu Ocu Papi i Vođi Hr vatskog Naroda.
Onda je predsjednik Bežljanskih Križara Jozo Pranjić ovako pozdravio
Nadbiskupa:
»Preuzvišeni naš Nadbiskupe! Na dolasku Vašem u Bežljansku župu
pozdravljam Vas u ime župljana težaka uopće, a još napose u ime onih,
koji žele uz Križ Spasiteljev stajati kao njegovi vitezovi. Znamo, da ste ve-
lik prijatelj težaka i u besjedi i u pjesmi i na djelu. Znamo, na ste nekada
u Bosanskom saboru zastupali interese Hr vatskih težaka u Bosni, pa Vas
pozdravljamo kao našeg prijatelja i branitelja. A znamo, da nas ne ćete ni
dalje zaboraviti, pa obećajemo, da ni mi Vas ne ćemo nikad zaboraviti.
Poznamo Vas kao osobitog promicatelja javnoga svjetovnjačkog rada na
slavu Božju i korist Crkve. Na srcu Vam je Katolička Akcija i sve, što je
promiče, pa ste objeručke prihvatili Križarsku organizaciju, koja u Vama
nalazi svojega moćnog zaštitnika. Zato Vas toplo pozdravljamo u ime
ovdašnjeg Križarskog Bratstva i molim, da nam i nadalje budete potpora
u našem radu. Dolaze časovi, kada osjetimo umor, kada mislimo, da je sav
209
naš rad uzaludan, kada nas sila neprijateljska hoće da zastraši. I stali bi-
smo, da nam u pomoć ne dolazi Duh Božji, kojega ste nam Vi podijelili
prilikom svojih prošlih pohoda. Pomozite nam i dalje u radu svojom mo-
lit vom i zaštitom! Mi želimo raditi za Boga i za Katoličku Crkvu kao i za
Domovinu Hr vatsku. Kao što je čovjek od duše i tijela, i mi smo katolici
i Hr vati. Katolik ne će biti dobar katolik, ako ne bude radio za svoj narod,
a nema prava da se zove dobrim Hr vatom, tko ne ljubi vjere Hr vatskog
Naroda. Kao što je nad ovim slavolukom povezana usko zastava Kristova
Namjesnika na zemlji i zastava Hr vatskog Naroda, tako i mi hoćemo da
usko povežemo svoj rad za Boga i Narod. A Vi ste nam svojim radom po-
kazali, kako se to spaja. I mi želimo i hoćemo poći Vašim stopama. U to
ime mi Vas pozdravljamo kao svoga učitelja, koji nas vodi putem vječne
sreće za naše duše i putem, koji će nam osigurati vremenite darove Božje.
Naš mili Natpastiru, živio!
Župna crkva u Bežlji početkom 20. st.
Iza ovoga Križarskog pozdrava pozdravljaju još tri mala dječaka Nadbis-
kupa ovim slatkim pjesmicama. Mali Ivo Terzić ovako je besjedio:
210
»Stoji jeka crkvenih zvonova,

Stoji jeka prangija s bregova,
Stoji trka naokolo sela,
Sve je puno milja i veselja:
Stadu svome Natpastir dolazi.
Ususret mu naša srca hrle,

Naše želje dičnog Gosta grle,
Naše duše od radosti kliču,
Svoju radost svemu selu viču:
Eto nama Natpastir dolazi!
Odavna se tebi veselimo,

Odavna te svim srcem želimo,
Odavna se za te pripremamo
I odavna željno izgledamo,
Kada će nam naš Natpastir doći.«
Mali Marko Pranjić ovako pozdravlja:

»Eto jednoć i čekanje prođe,
Dan željeni već jedamput dođe,
Prenosi se od usta do usta:
Ispuni se naša želja pusta,
Stadu svome Natpastir je došo.
Punim srcem svi te pozdravljaju,

Mladi, stari počast ti odaju,
Dobro došo! kliču ti ocevi,
Blagoslovi! mole te sinovi:
Bog te živi, dobri Natpastiru!
I sestre te naše pozdravljaju,

I majke ti hvalu uzdavaju,
I bake ti privode unuke,
Stavi na njih blagoslovne ruke,
Ti, što dođe u Ime Gospodnje!«
Mali Jozo Kulašević ovako je krasnoslovio:
211
»Naše šume, luzi i bregovi,

Naša polja, njive i dolovi,
Sve, što čini naša sela mala,
Sve te danas srdačno pozdravlja:
Dobro došo, Goste uzvišeni!
Najželjnije djeca te gledaju,
Svim te srcem ona pozdravljaju,
Jer si došo da od njih junake
Stvoriš vjerne Kristove vojake:
Triput zdravo od nas krizmanika!
Svi te, eto željno pozdravijamo,
Svi blagoslov pastirski čekamo,
A blagoslov molimo od Boga
I za tebe, Natpastira svoga,
Što nam dođe u Ime Gospodnje.«
Suze su nam radosnice udarile na oči, kada smo slušali te naše mile mališe.
Na svima tim dragim pozdravima zahvalio je Nadbiskup i dekanu i narodu
pred crkvom i u crkvi, gdje je sve obavljeno po obredniku. U crkvi je dočekao
Nadbiskupa vč. g. Karlo Jurić, župnik Komušanski, sa mladomisnikom Rikar-
dom Vajsom i bogoslovom Dragom Kamarićem.
Iza objeda proveli smo vrijeme u molit vi i razgovoru na zelenoj ravnici,
okolo crkve i župskoga dvora. Ot varala nam se odavle krasna čarovna panora-
ma. S desna je industrijski gradić Teslić; s lijeva brdo Kondžilo, sveto brdo
Gospe Komušanske. Pred nama se vijuga rijeka Usora, a oko nje i poviš nje
stotine zelenih brežuljaka, njivâ, livadâ, šumâ, gajeva i bijelih seoskih kućica.
Tamo na skrajnjem obzorju Borja-planina, pa Vučija-planina, pa Vlašić-pla-
nina. Od tih prirodnih ljepota i krasota bila su nam srca razdragana, i samo
su čekala, da nam grla zapjevaju: »Lijepa naša Domovino«. Ja sam se sjetio
maloga sinčića Arnoldova, koji je radoznalo uskliknuo svojemu ocu pjesniku:
»Reci, tato, što je Domovina!« I kad mu je tata iskazao ljepote naše krasne
Domovine, mali je sinčić opet uskliknuo:
»Hoću, tato, kunem ti se vjerom,
Radit u dan, učit u noć kasnu,
Junak bit ću mačem ili perom
Za tu našu Domovinu krasnu!«
Arnoldov mali sinčiću, tako ćemo i mi činiti!
212
Bežlja: Djevojačko društvo u hrvatskim katoličkim nošnjama pred II. svjetski rat
26. kolovoza. – Misa je počela u 10 s. pod sunčanim nebom. Po noći je

padala kiša, ali nam je dobri Bog poslao ujutro svoje žarko sunce, da možemo
imati i Misu i propovijed i Krizmu u bašči uz crkvu, koja je premalena za to-
liki danas narod. Bog nas pomaže i blagosiva svagdje na ovogodišnjoj Krizmi.
Bio je svagdje kod službe Božje lijep red, ali je u Bežlji kod preč. g. dekana bio
ponajljepši. Krizmanika je bilo 263. Bežljani su bili puni veselja, što je Nad-
biskup među njima, da im u vjeri ut vrdi djecu, da im djeca postanu hrabra voj-
ska Kristova. Pola sata prije podne svršila se služba Božja. I onda svečan objed
i sve ostalo kao i po drugim župama. Nadbiskup je pod objedom nazdravio
župnika Bežljanskog, preč. g. dekana Ambroža Benkovića, kao župnika gra-
ditelja. On je u Bežlji sagradio nov župski dvor i Hr vatski katolički dom, a sad
će graditi novu župsku crkvu. Vlastita ciglana već mu izrađuje ciglu. Pod Nad-
biskupovim govorom ostaje starac seljak Jure i pot vrđuje svaku Nadbiskupovu
riječ, i veli: »Svi su župnici dobri, ali je naš prečasni župnik mimo sve. Kod
njega je sve kao po koncu.«
U 5 ½ s. navečer zaputismo dolje prema Tesliću. Pratili nas i posljednji
sunčevi traci i ponositi Bežljanski konjanici. Oni nam putem pričali i o Usor-
skim banovima, koji više nemaju ni svojih gradova ni grobova. A silni su bili
oni. Sve tako na svijetu dođe i prođe.
213
13. Teslić
Na granici župe Bežljanske dočekali nas Teslićki konjanici pod velikim
Hr vatskim zastavama. Konjanici ljudine kao gore. Na čelu im kapelan vč. g.
Ivan Rajić. On oduševljeno pozdravlja Nadbiskupa, i nakon otpozdrava i bla-
goslova Nadbiskupova krenusmo cestom dalje prema Tesliću. Usput gledamo,
kako Mala Usora utječe u Veliku Usoru. Pokazuje nam vč. g. Rajić, dok le je
sve Usora narasla u pola ljeta, kad je nedavno nabujala. Prodrla je u kuće za
metar i po visine, i ljudi su, kod koji, bježali pred njom. Divlja ta Usora učini
to puno puta, pa se čudi čovjek, da ipak naš svijet gradi kuće potleušice uz nju.
Na ulazu u Teslić izašao je pred Nadbiskupa sav Teslić. Tu su zastupane
sve vjeroispovijesti. U ime sviju pozdravljaju Nadbiskupa predsjednik Teslićke
općine g. Avdo Ferzibegović i sreski načelnik Alojzije Juvan.
Nadbiskup svima odgovara srdačno. Pred crkvom pod slavolukom po-
zdravljaju Nadbiskupa Teslićki Križari i Križarice sa svojim zastavama i svo-
jim zanosnim »Bog živi!« Kri-
žarski predsjednik Josip Staš-
kovjan ovako je pozdravio
Nadbiskupa:
Župna crkva u Tesliću

(snimljeno 1937.)
214
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! Danas se veseli cijela naša Teslić-

ka župa. Vesele se i seljaci i radnici i inteligencija, jer vide u svojoj sredini
svoga velikog Nadbiskupa. A ponajviše se veselimo mi Teslićki Križari i
Križarice, jer smo dočekali čas, da možemo stupiti pred našega Križar-
skog Nadbiskupa i pozdraviti ga našim Križarskim pozdravom »Bog živi!
Vi ste, Preuzvišeni, uvijek voljeli našu Križarsku Omladinu. Pravi ste pri-
jatelj omladini, koja stoji na braniku naše svete Vjere Katoličke i drage
nam Domovine Hr vatske. I mi Križari i Križarice u nadbiskupiji Vrh-
bosanskoj sretni smo i ponosni, što imamo Nadbiskupa, koji nas razumije
i prati naš rad za Vjeru i Domovinu. Mi imamo Vama da zahvalimo, što
se je Križarstvo u našoj Hr vatskoj Bosni toliko raširilo. Na svojim apostol-
skim pohodima Vi svagda preporučujete Katoličku Akciju i njezinu Kri-
žarsku organizaciju. I tako ste veoma mnogo uradili za Katoličku Crkvu
i za Hr vatski Narod. Hvala Vam, Preuzvišeni naš! A mi Vam zahvalno
obećajemo, da ćemo uvijek biti i stajati uz svoga Nadbiskupa, koji nas toli-
ko voli i pazi. I ostat ćemo uvijek hrabri Kristovi vojnici, borci za Boga i
Hr vatsku. Uvijek Božji, uvijek Papini, uvijek vjerni sinovi svoga Hr vat-
skog naroda! I molit ćemo Svemogućega, da Vas On još zadugo uzdrži i
pozivi na ponos i korist Katoličke Crkve i Hr vatskog Naroda. Bog živi!«
Iza ovoga snažnoga Križarskog pozdrava pozdravila je milo i nježno Nad-

biskupa mala Križarica Ljerka Operman, sva u bjelini, eto kao lijer cvijet u
gori. I Nadbiskup je, sav obasut cvijećem, unišao u crkvu, gdje ga je propisno
dočekao vč. g. Milivoj Čekada, župnik Gornjozenički, a prije četiri godine vrlo
obljubljeni kapelan Teslićki. Na koru je divno ispjevala Teslićka »Sv. Cecilija«
»Ecce Sacerdos magnus«, a na kraju »Tebe, Boga hvalimo«. Nadbiskup je održao
sa oltara kratku propovijed narodu, koji je napunio svu veliku i lijepu crkvu
Teslićku. Krasna je ova nova u Tesliću župska crkva. Fini ukus preč. g. župni-
ka Stjepana Pašalića puno je doprinio krasoti ove kuće Božje. Sve je u njoj, da
ne može biti ljepše. Nadbiskup je zamolio preč. župnika, da na glavnom oltaru
poviš tabernakuia, mjesto suvišnoga kipa, stavi povisok križ.
Praćeni od konjanika, od djece i naroda krenusmo od crkve k župskome
stanu, koji je udaljen od crkve podrug kilometar, pa nam je svima vruća želja,
da se što prije podigne župski stan u blizini crkve. Na ulazu u župski stan, koji
je kao jedan u zelenoj bašči dvorac, dočekao nas je raskriljenim rukama ple-
meniti župnik Stjepan Pašalić, koji odavno i još jednako pobolijeva. Kad smo
kod njega, to mi znamo otprije, onda smo kao kod kuće svoje. Sve je u njega
uredno i dotjerano, kao ogledalo. I on bi iznio pred nas i srce svoje. Tako je
gostoljubiv.
215
Teslić: Župni zbor sv. Cecilije 1933. godine
Uvečer u 8 s. priredila je »Sv. Cecilija« sa Radničkom glazbom sjajnu po-

doknicu Nadbiskupu. U Tesliću je, eto, sve bilo kao u kakovu velegradu. Na toj
podoknici tvornički je majstor g. Martin Knebl ovako pozdravio Nadbiskupa:
»Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! Prošlo je punih sedam godina,
otkako ste podijelili našoj djeci u Tesliću božanske darove Duha Svetoga.
Tih sedam godina brzo je prošlo, i mnogo se je toga u to vrijeme promi-
jenilo. Ali se srce naše prema Vama nije promijenilo. Cijela župa Teslićka
iskreno se je obradovala Vašemu danas dolasku. Jer znamo svi, da je došao
među nas čovjek svjetskoga glasa, neustrašivi borac za prava naše svete
Crkve, jedan od najvećih biskupa Hr vata. Znamo, da ste Vi dobri Pastir,
koji poznaje ovce svoje, i koga iskreno ljube ovce njegove. Na svakom Va-
šem apostolskom pohodu hrli narod za Vama, sve leti, da Vas vidi i da čuje
Vašu lijepu apostolsku riječ, riječ utjehe i očinske ljubavi, što briše suzu s
očiju, i što pridiže čovjeka jadnika. I mi, evo, građani Teslića dođosmo
večeras, da Vam izjavimo svoju odanost i da, izmučeni i ispaćeni svagda-
njim radom u tvornici, primimo od Vas slatku riječ utjehe. Vi ste, Preuz-
višeni, bili uvijek zaštitnik radništva, pa Vam mi radnici rado odajemo
priznanje i molimo Vas, da nas i nadalje uzimate pod svoje ok rilje. Svaki
Vaš pohod jest nova manifestacija kršćanske kulture, jest nov sjaj Vjere
katoličke i Hr vatstva. Svaka Vaša Krizma jest veličanstveno priznanje
Vjeri i Hr vatstvu. Po Vašem apostolskom pohodu probudi se, što je zaspa-
lo, pridigne se, što je postalo mlitavo u radu za Vjeru i Narod. Posve je to
216
razumljivo. Jer Vi ste žrtvovali sve za svoj mukotrpni narod. Vaše ime uži-
va toliku popularnost, da je već unišlo i u pjesmu narodnu, i pozna ga i
najmanje naše dijete. Svi važniji katolički listovi puni su Vašega književ-
nog rada, Vaših slatkih pjesama. Preuzvišeni naš Nadbiskupe! Mi smo
oduševljeni Vašim apostolskim radom za Boga i Hr vate, i mi Vam iz dna
duše svoje kličemo: Živio!«
Teslić: Križarsko bratstvo s duhovnikom F. Bauerom 1937. godine
27. kolovoza. – Misa je počela u 9 ½ s. Služba je Božja do Krizme obavlje-

na u crkvi, jer je kiša padala. Pri kraju Mise opet se nebo provedrilo, i mogli
smo sa sv. Krizmom izaći van. Krizmanika je bilo 350. Bili su prisutni ovi sve-
ćenici: preč. gg. dekan Benković, Stjepan Pašalić, Petar Ajvazović, vč. gg.
Zvonimir Blužin, Milivoj Čekada, Ivan Rajić, i č. gg. bogoslovi Zvonko Rajić
i Drago Kamarić. Svi su ovi pomogli osobito kod sv. Krizme. Pod Misom je
pjevala »Sv. Cecilija« upravo divno. »Zdravo Tijelo Isusovo« pjevala je skladno
sva crkva sa »Sv. Cecilijom«. Bilo je blizu podne, kad se je sve lijepo svršilo.
Narod je iza Mise pred crkvom klicao Nadbiskupu.
U l sat popodne svečani objed, koji je ustinu bio bratski objed. Govorilo je
do deset govornika, a sve u duhu hr vatskom i bratskom. Predsjednik Teslić-
kog »Napretka«, g. Ljubo Gavran, nazdravio je Nadbiskupu u ime »Napretka«.
217
Njegova i Nadbiskupova riječ izazvala je lijep pobir za naš »Napredak«. Treba

napose navesti govor, što ga je izrekao g. Ivica Tokić, predsjednik kotarske
organizacije HSS u Tesliću. On je ovako pozdravio Nadbiskupa:
»U ime Hr vata katolika kotara Teslića ja Vas, preuzvišeni gospodine
Nadbiskupe, pozdravljam ispred organizacije HSS kotara Teslića, te Vam
izjavljujem, da smo svi velikom radošću očekivali Vaš dolazak. Na svom
apostolskom putu došli ste i ovamo, da ulijete tvrdu svetu vjeru u srca na-
šoj Hr vatskoj katoličkoj mladeži. Vas poznaje sav naš Hr vatski Narod.
Čitamo u mnogim našim listovima Vaš neumorni rad za sreću i dobro
Hr vatskog Naroda. Mi ne možemo nikada zaboraviti taj Vaš golemi trud
ne samo za Hr vate katolike u ovoj zemlji, nego i za one u inozemstvu. I
mi ćemo se moliti Svevišnjemu, da Vas još zadugo uzdrži i pozivi, da nas
i nadalje vodite putem naše svete katoličke vjere. U to ime mi Vas iz dubi-
ne svojih srdaca pozdravljamo našim Hr vatskim seljačkim pozdravom:
Živili!«
Večeru nam je u 8 s. priugotovio plemeniti šumski upravitelj g. Vladimir

Frljan u svome lijepom dvorcu. Sve je na ovoj večeri mirisalo od mile prija-
teljske ljubavi kao ona rumenkasta gorska cik lama, kojom je bio okićen sav
gostoljubivi stol Frljanov.
Teslić: Križarsko sestrinstvo s duhovnikom F. Bauerom 1937. godine
218
28. kolovoza. – Danas imamo dosta slobodna vremena, pa ćemo ga upo-

trebiti za izlet na Borja-planinu. Vođa nam je dobri šumski upravitelj, g. Vla-
dimir Frljan. On zna za svaki kutić u toj divnoj planini. U dva velika automo-
bila vozimo se Banjalučkom cestom. Prođosmo kroz industrijsko mjestance
Pribinić. Nekoć je Pribinić, vidi se po tragovima, i još kako živio. Danas samo
životari. Teslić ga je oborio: Penjemo se sve više i više uz Borja-planinu. Teslić
je nad morem 208 m, a mi već dostigosmo planinsku nad morem visinu od
920 m. Stojimo napokon na visoravni, s koje nam se ot vara pogled na sve stra-
ne. Ta se visoravan zove Solila. Tu ovce na planini ljeti dobivaju sol. I tu je
razvodnica Usore i Uk rine rijeke. I tu smo mi u Banjalučkoj biskupiji, u Kotor-
varoškom kotaru. I tu je, samo nekoliko koraka niže, izvor rijeke Uk rine.
Čobani zovu taj izvor »Hajdučkim Vrelom«. Hajduci su se, kažu, tu odmara-
li. I mi smo sišli na to »Hajdučko Vrelo«. Voda mu je bistra i čista kao kristal.
Pijemo je sve čašu po čašu, jer takove se vode odavno ne napismo. Bolja je i od
one, prestudene, na Devećanima poviš Travnika. Ne devet puta, već sto puta
čovjek bi želio doći na »Hajdučko Vrelo« u Borja-planini. Uz to vrelo nimalo
nas ne pometa, što propada kiša rosulja. Dekan Benković zove tu kišu rosolju
omaglicom, jer, kaže, da pada iz magle planinske. A baš tada nije bilo magle
na Borja-planini, kad je padala ta sitna kiša rosulja. Ona nam se je smilovala,
pa je brzo prestala. I seljaci planinari okupili se oko nas, i oni s nama uživaju
sve, što smo ponijeli sa sobom. Ima na toj planinarskoj dugačkoj klupi i sira, i
pečenice, i slanine, i ljute, i rumenike vina, i krušaka, i jabuka. Pa uzmi, što ti
zaište srce! Seljaci zapjevali poravno svoju planinsku, a mi svoju hr vatsku
»Gori nebo visoko« i na kraju »Lijepu našu«. I nekud mi je pri srcu teško bilo,
kad rekoh divnoj Borja-planini: »S Bogom ostaj! Bog zna, hoću li te još ikada
u životu vidjeti!« Silazimo lijepom cestom niz planinu, i ot varaju nam se ovdje
ondje kroz jeliku krasni vidici onamo daleko: na Motajicu goru, na Čavku go-
ru, na Ljubić-goru. Lijepo sam se odmorio gledajući te ljepote sa nezaboravne
zelene Borja-planine.
14. Komušina
Iza objeda u župskom dvoru krenusmo u 5 s. popodne motorom prema žu-
pi Komušini, posljednjoj štaciji na ovogodišnjem apostolskom pohodu. Prola-
zimo uz Veliku Usoru ispod Katoličke Kamenice i pok raj Turske Kamenice.
Na utoku potoka Slatine u Veliku Usoru dočekaše nas Komušani sa svojim
župnikom vč. g. Karlom Jurićem na čelu. Njega, dobroga, zapale ove godine
dvije krizme, ali šta je to njegovoj požrtvovnoj dušobrižničkoj revnosti! On, a
219
iza njega seljak Domin Pejić pozdravljaju srdačno Nadbiskupa. Ovako je toplo
seljak Domin Tomić govorio Nadbiskupu:
»Preuzvišeni naš Nadbiskupe! Sretan sam, da Vas mogu pozdraviti u
našoj težačkoj sredini kao seljačkog Nadbiskupa. Pozdravljam Vas kao
našeg Natpastira, koji nas seljake toliko volite, i toliko se za nas brinete, i
tolike nam seljačke župe ot varate, pa se volite s nama i porazgovoriti i za
zdravlje nas upitati. Za zdravlje i duševno i tjelesno. Hvala Vam, Preuzvi-
šeni dragi, na svemu tome! Želim Vam, da Vam naša Kondžilska Gospa
bude uvijek u pomoći, i da Vam isprosi od Boga mnogo, blagoslova i junač-
kog zdravlja u službi Boga i Hr vatskog Naroda. Braćo seljaci! Kliknimo
svi našemu dragom Nadbiskupu: Živio!«
Župna crkva u Komušini početkom 20. st.
I velika četa Križara pozdravila je Nadbiskupa svojim Križarskim pozdra-

vom: »Bog živi!« Naroda je bilo sva sila. Sva je Komušanska župa izašla pred
Nadbiskupa. Nakon otpozdrava i blagoslova Nadbiskupova prijeđosmo preko
uske ćuprijice Veliku Usoru, i po želji Nadbiskupovoj zaputismo apostolski
gore prema župskoj Gospinoj crkvi, koja se je na brežuljku bijelila kao bijela
golubica. Htio je Nadbiskup, da tako hodočastimo Blaženoj Gospi u šumovi-
toj Komušini. Povorka je bila nepregeldna. Možda nigdje nije bila tako velika.
I na stotine hr vatskih i papinskih zastavica vije se u rukama djece. I pjevaju
220
djeca. I pucaju puške. A kad smo bili blizu crkve, zapjevao je sav narod Gospi-
nu pjesmu: »O preslavna Božja Mati!« Pod slavolukom pred crkvom pozdrav-
ljaju Nadbiskupa Križari. Njihov predsjednik, momak Tadija Stojčević, ovako
je kratko i slatko progovorio Nadbiskupu:
»Preuzvišeni naš Natpastiru! Naša Križarska Mladost velikim je vese-
ljem očekivala čas, kada će ugledati Vas, svoga velikog zaštitnika. I došao
je taj čas naše sreće, jer se, evo, Preuz višeni, nalazite u sredini nas Komu-
šanskih Križara. Vi donosite sa sobom srce, koje osjeća i voli samo ono,
što je Božje i Isusovo. To je ono, što i Križarstvo nastoji da usadi u srca
svojih Križara i svojih bližnjih. A tu ljubav nalazimo u Svetohraništu kod
našega Euharistijskog Isusa. Tu ljubav nalazimo i u onoga, koji se zove
naš Preuzvišeni. Sutra će po Vašoj svetoj molit vi sići na našu župu najveća
sreća Božja, sam Bog Duh Sveti. Pomolite se, Preuzvišeni, i za nas Kri-
žare, da rastemo, cvatemo i postanemo ono, što moramo da budemo. Da
postanemo hrabri i pravi borci Kristovi u Katoličkoj Akciji, koju Vi učite
i čuvate kao zjenicu očiju svojih. U to ime pozdravljam Vas, Preuzvišeni,
ispred nas Križara i želim Vam ugodan boravak u našoj župi Komušini.
Mi ćemo gledati, da Vam svaki čas bude ugodan, i da ponesete od nas sa-
mo lijepe i mile uspomene. Kličemo Vam, veliki naš Križarski zaštitnice,
triput: Živio!«
Hrvatska katolička seljačka nošnja iz okolice Komušine oko 1920. godine
221
U crkvi je dočekao Nadbiskupa preč. dekan Benković. Sve je u crkvi obav-

ljeno po obredniku. Suton je već padao, kad se je narod, zadovoljan i radostan,
stao razilaziti svojim kućama.
29. kolovoza. – Iza jučerašnjega kišovitog dana, koji nas je sve na putu od
Usore rijeke do crkve puno zablatio, obasjale nas danas zlatne sunčane zrake,
što su brzo osušile tlo, pa smo mogli svu službu Božju obaviti pred crkvom.
Krizmanika je bilo 480. Red je bio uzoran. Pod Misom je pjevala »Sv. Cecilija«
iz Teslića. I na svečanom objedu u župskom dvoru bilo je dosta gostiju iz ne-
zaboravnog Teslića.
30. kolovoza. – Vraćamo se danas kući u Sarajevo, lijepo odmoreni kod

Naše Drage Gospe u Komušini, i ispraćeni od dragih Komušana sve do na ri-
jeku Usoru, gdje smo sjeli u motor, koji će nas željezničkom prugom dovesti
do u Teslić, odak le odmah krećemo autom u naše lijepo Šeher-Sarajevo, u koje
smo sretno stigli ravno u 6 s. navečer.
Tako je i ovogodišnji Nadbiskupov apostolski pohod po Usorskoj dekaniji

bio Nadbiskupu jedna zanosna pjesma njegovih svećenika i vjernika. Pjesma
puna bezgranične i kao smrt jake ljubavi prema Bogu i Narodu. U toj se je
pjesmi i ljubavi zaboravljalo i na znoj i na trud ne znam kakav. Hvala do neba
dragome Bogu i Blaženoj Gospi na toj kršćanskoj i hr vatskoj ljubavi u našoj
nadbiskupiji Vrhbosanskoj! Neka naša mila Nadbiskupija, milošću Duha Sve-
toga, u toj svetoj ljubavi i unapredak živi, raste i cvate!
»Milost sa svima, koji tom vječnom ljubavi ljube
Gospodina Našega Isusa Krista.« (Efež. 6,24.)
222
Iz životopisa nadbiskupa
mons. dr. Ivana Ev. Šarića
D ana 27. rujna 1871. u zaseoku Mahala, ta-

da župa Ovčarevo, rodio se u obitelji Ante
Šarića (rodom Livnjaka) i Ivke r. Križić (pod-
rijetlom iz Duvna) sin Ivan, kasnije vrhbosanski
nadbiskup. Pri osnivanju župe Travnik, mjesto
Mahala pripalo je prigradskoj župi Dolac, gdje
je primio svetu pot vrdu 2. kolovoza 1883. Imao
je tri sestre (Ana, Marica i Serafina). Pučku
školu pohađao je u rodnome mjestu. Kao sje-
meništarac pohađao je Travničko sjemenište i
gimnaziju od samog ot vorenja (1882. – 1890.),
kada su iz nje izišli pr vi maturanti. Tu je zapo-
čeo i teološku izobrazbu (1890. – 1893.), koju će
dovršiti godinu poslije u sarajevskoj Bogosloviji. Niže redove i tonzuru primio je
15. kolovoza 1891. Subđakonat je primio 15. srpnja 1894., đakonat 20. srpnja,
a 22. srpnja iste godine nadbiskup Stadler zaredio ga je za svećenika u Sarajevu.
Mladu misu proslavio je 31. srpnja u sjemenišnoj crkvi u Travniku. Dvogodiš-
nju pastoralnu službu obavljao je kao kateheta u sarajevskim zavodima kojima
su ravnale sestre milosrdnice. K tomu je još ispovjednik i propovjednik.
Godine 1896. (već u 25-oj godini života) postao je kanonik katedralnog
kaptola. Godine 1898., na poticaj Stadlerov, postigao je doktorat iz teologije u
Zagrebu. Od 1896. uređivao je časopis Vrhbosnu sve do svoga biskupskog ime-
novanja. Dana 27. travnja 1908. papa Pio X. (1903. – 1914.) imenovao ga je
pomoćnim biskupom vrhbosanskim i titularnim biskupom cezaropolitanskim
(Caesaropolis – danas malo mjesto Sarli u Makedoniji). Mjesec poslije za bis-
kupa ga je zaredio nadbiskup Stadler. Biskupsko mu geslo bijaše: Veritati et
caritati. Bio je pr vi biskup dijecezanskog klera Bosne. Na bosanskom se Saboru
biskup Šarić, kao virilni član, isticao svojim izjavama zagovarajući trijalizam
223
kao najbolje političko i teritorijalno uređenje za BiH. U prosincu 1916. postao

je arhiđakon vrhbosanskog kaptola. Dana 14. prosinca, ubrzo nakon Stadlero-
ve smrti (8. prosinca 1918.), izabran je za kapitularnog vikara Nadbiskupije, a
tek 2. svibnja 1922. biva imenovan nadbiskupom vrhbosanskim. Za tako dugo
čekanje uzroke treba tražiti u opoziciji beogradskog političkog režima. Intro-
niziran je 8. lipnja 1922., a 19. ožujka naredne godine nuncij H. Pelegrinetti
predao mu je palij u Sarajevu. Šarić je, dak le, drugi vrhbosanski nadbiskup. U
prosincu 1931. papa Pio XI. odlikovao ga je čašću asistenta papinskog prijestolja
i rimskim grofom. Poznat je bio po pastoralnim inicijativama. Osnovao je, iz-
među ostalog, 17 župa. Bio je teoretičar i autor Katoličke akcije u Nadbisku-
piji i na nacionalnoj razini. Njegov se javni rad ponajviše kreće na području
tiska koji je u ono vrijeme imao maksimalni procvat. Bio je »radnik riječi«.
Plodan je pisac, pjesnik i prevoditelj.
Kruna njegova rada bijaše cjelovit pučki prijevod Svetoga pisma na hr vatski
jezik po nalogu Predsjedništva Biskupske konferencije u Zagrebu, povodom
1300-te obljetnice pr voga kontakta Hr vata sa Svetom Stolicom. Nadljudskom
upornošću i naporom prevoditelja izišlo je sarajevsko izdanje Svetoga pisma u
tri sveska od 1941. do 1943. godine. Bio je to pr vorazredni vjerski, kulturni i
povijesni događaj Crkve u Hr vata. Prevoditelj je mogao vidjeti i drugo poprav-
ljeno izdanje Svetoga pisma, koje je tiskano u Madridu: u tri sveska na novin-
skom papiru te u jednom svesku na biblijskom papiru (na 1780 stranica). Tiska-
nje je započeto 1959., a dovršeno uoči svetkovine sv. Petra i Pavla (28. lipnja)
1960. godine. U uvodu za Novi zavjet (u pojedinačnom i cjelovitom madrid-
skom izdanju) stoji da je treće popravljeno izdanje. Samo Novi zavjet tiskan je
još u Madridu 1953. god. (kao drugo izdanje), u Salzburgu 1966. (kao čet vrto
izdanje), u Oberndorfu 1967. (kao peto izdanje). Godine 1998. tiskano je u
Čakovcu protestantizirano izdanje Šarićeva prijevoda – bez crkvenog imprimatu-
ra. Izmjene i dopune načinio je George Đuro Martinjak. U izdanju Hr vatsko-
ga biblijskog društva tiskan je u Zagrebu 2006. god. Šarićev prijevod: Biblija.
Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (1. popravljeno izdanje), biblijska revizija:
Višaticki-Odobašić-Zovkić. Iste godine tiskan je posebno i svezak Novog za-
vjeta, biblijska revizija: M. Zovkić.
To što se nadbiskup Šarić nije najbolje snalazio u vrtlogu II. svjetskog rata
(a tko se to u ratu snalazi?) nikako ne umanjuje njegov dotadašnji uspjeh, rad
i zauzetost. Nitko ne može osporiti njegovo hr vatstvo, ali se treba s nekima
složiti da je bio »naivan političar« ili još bolje da »političar nije bio«. Iako je
bilo propusta i zalijetanja, zločinac jamačno nije bio – što su mu neki zlona-
mjernici, huškači i režimski ljudi kasnije htjeli pripisati. Početkom svibnja
224
Iz životopisa nadbiskupa mons. dr. Ivana Ev. Šarića
1945. »po zapovijedi iz Zagreba sklonio se« iz Sarajeva u Zagreb. Podijelio je

jurisdikciju za upravljanje Nadbiskupijom nekolicini svojih bližih suradnika i
sarajevskih župnika. U Sarajevo se za života nije vratio! Krenuo je, dak le, na
put bez povratka.
Iz Zagreba je ubrzo s hr vatskom vojskom i civilima (s njim je i banjolučki
biskup Jozo Garić) krenuo prema austrijskoj granici. U Klagenfurtu su dvojica
biskupa gosti mjesnoga biskupa. Zbog sigurnosti, zimi 1947., po velikoj me-
ćavi i preko brda, stigao je u Salzburg. Ni »grad soli« nije ulijevao sigurnost pa
je spas valjalo potražiti drugdje. Početkom ožujka 1948. napustio je Salzburg
i zajedno s tajnikom Zecom Baškaradom smješten je u stari cistercitski sa-
mostan Haute Rive kraj Fribourga. U međuvremenu se u rijeci utopio njegov
tajnik. U Švicarskoj se nije bez teškoća mogao produljivati boravak. Valjalo je
potražiti neku drugu zemlju koja će mu dati trajni boravak.
Nadbiskupu Šariću bilo je omogućeno doputovati u Madrid koncem pro-
sinca 1948. Nastanio se u svećeničkom domu Mutual del Clero Espagnol u Ulici
San Bernardo 101. I tu se vrlo aktivno bavio pisanjem. Dok je bio u izbjeglištvu,
Sveta Stolica se prema njemu ponašala s poštovanjem.
Bolest ga je prikovala uz krevet 1959. Opremljen sak ramentima umirućih,
njegov Nunc dimittis bio je oko 11 sati navečer, dok se molilo drugo otajstvo
krunice, dana subotnjeg, na blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja 1960. Sve-
čanu misu zadušnicu predvodio je mons. Ildebrando Antoniutti, nuncij u Špa-
njolskoj, s još petoricom biskupa, uz brojne španjolske i hr vatske vjernike.
Mrtvo tijelo prevezeno je na glavno madridsko groblje Naša Gospa od Almu-
dene u svećeničku grobnicu. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Sarajevo
26. travnja 1997. Uskrsnuće tijela čeka u kripti sarajevske crkve sv. Josipa na
Marijin-dvoru, koju je sam nadbiskup dao sagraditi. »U dodiru s Bosnom Šarić
bijaše nenadmašiv junak, izvan Bosne teže se snalazio. Pun zasluga i visoko-
cijenjen sišao je s pozornice: velik i u poniženju i u patnjama.«
Juro Babić
svećenik vrhbosanski
225
Kazalo osoba
Ajvazović vlč. Petar, 197, 201, 217 Bilić fra Jako, 145
Alaupović fra Anzelmo, 50, 67, 71, 74, 82, Bilić Franjo, 145
88, 129, 149, 154 Blažević Ilija, 203
Alaupović vlč. Anto, 84 Blažun vlč. Zvonimir, 197, 199, 204, 205,
Alaupović vlč. Dragutin, 45, 50, 120 208, 209, 217
Alma, 31 Bliznac Petar, 116
Anđelić Jakov, 207 Bogić, 113
Antolović Jozo, 104, 105 Böhm M. Gotarda F. D. C., 72
Arnautović Edhem, 153, 154 Boras fra Jerko, 71
Aščić Stipan, 116 Bosto efendija Ahmed, 50
Bošnjak Marijan, 89
Babić mr. vlč. Juro, 225 Božić Zrinka, 130
Babić Franjo, 49 Bralić fra Lujo, 111, 135, 149, 154
Babić Miško, 80 Bralo vlč. Božidar, 84
Baier vlč. Viktor, 141 Brandić fra Mirko, 29
Baltić fra Jako, 122 Brandis, isusovac, 160
Baltić fra Viktor, 40, 44 Brkić fra Bono, 21
Ban dr. fra Daniel, 72, 73 Brnada Nikola, 56
Barać fra Marko, 122, 150 Bruner vlč. Stjepan, 33
Barišić vlč. Jakov, 20 Bubalo fra Božo, 160, 163
Barnjak Blaž, 59 Budak, pisac, 182
Baškarad vlč. Zec, 225 Budimirović Anto, 39, 42, 49, 53, 57, 59,
Batarilo Ivo, 101 62, 73, 154
Batinić fra Mijo, 83 Budzinski vlč. Alojzije, 161, 166, 169, 189
Bekavac Jakica, 52 Buljan dr. vlč. Antun, 91, 159
Bekavac mons. vlč. Mato, 66, 84, 90 Buljan vlč. Ladislav, 91, 105, 195
Benić Martin, 25 Buljan Nikola, isusovac, 92, 108
Benković vlč. Ambrož, 195, 209, 213, 217, Buljina Nasifbeg, 82
219, 222 Buzuk fra Andrija, 69
227
Cankar mons. vlč. Karlo, 153, 154 Đebić-Marušić, 138

Cezner vlč. Đuro, 153, 154 Đidić Jure, 149
Čekada vlč. Milivoj, 91, 215, 217 Ević fra Petar, 20

Čelebija Evlija, 59
Falatar Andrija, bogoslov, 177, 189
Čolić fra Zorislav, 153, 154
Ferzibegović Avdo, 214
Čondrić fra Rafo, 72
Filipović Anto, 209
Čuić vlč. Dragutin, 102
Filipović fra Valerije, 19
Čustanić Zaim, 190
Fišić fra Ladislav, 123, 149, 154
Čuturić fra Leonardo, 85, 87
Franković fra Silvije, 112
Ćosić fra Dominik, 27 Franješ Stipo, 142
Ćosić Franjo, 43 Frljan Vladimir, 218, 219
Ćosić Pejo, 116 Fuchs vlč. Josip, 13, 14
Ćosić, 113
Gagulić fra Karlo, 163, 165, 169, 189
Ćurić Mijo, 176
Gagulić vlč. Ladislav, 84
Ćurić dr. Slavko, 160
Galović mons. vlč. Marijan, 33
Daudbegović Tahirbeg, 49 Garić fra Jozo, banjolučki biskup, 225
Debeljak fra Anto, 150 Gašević ef. Rasim, 160
Divić Danko, 71 Gavran Ivan, 200
Divić mons. vlč. Josip, 91 Gavran Ljubo, 217
Dobrete, 117 Gazivoda vlč. Mirko, 33
Dolić fra Vladimir, 114 Glavanić Josip, 198
Domić Vlasta, 131 Glavaš Ivan, 55
Došen fra Grga, 31 Golub Katica, 80
Draganović dr. vlč. Krunoslav, 65, 149, Gozze, 150
154, 159, 189, 195 Grgić fra Ankanđeo, 16
Dugalić Asim-beg, 71, 174 Gubić fra Bosiljke, 50
Duić Anto, 31 Gučetići, 150
Duić dr. Davorin, 20
Duić fra Jako, 123 Hadžihasanović Uzeir-aga, 82
Hvalimir, kralj, 160
Džaja fra Željko, 115
Džananović dr. Izudin, 201
Igrc vlč. Tomo, 146
Ilić Jelena, 71
Đebić fra Ilija, 150 Ilić mons., 90, 159
Đebić Ivo, 148 Ivandić fra Bono, 179
228
Kazalo osoba
Ivandić vlč. Marijan, 16, 105 Kettelerov, 14

Ivandić vlč. Mato, 93, 101, 102, 105 Knebl Martin, 216
Ivanković fra Nikola, 163 Kolar Pavao, 92
Ivanković Ivić Stjepan, 48, 49 Kolarević fra Anto, 150
Ivić dr. fra Kazimir, 176, 177, 178, 189 Kontić Ivo, 94, 96
Ivić Ivo, 204 Kopčići, 186
Ivkić Šimo, 35 Kordić vlč. Andrija, 40, 41, 50
Ivković fra Tomo, 209 Kordić Rudo, 33
Kotromanović fra Grgo, 150
Jablanović fra Rudolf, 150 Kovačević fra Pavo, 192
Jabučar Ahmed, 163
Kozinović mons. vlč. Ivan, 35
Janko, 166
Kraljević, 160
Janjić dr. Vojo, 65
Kranjčević Silvije, 46
Jaranović fra Jaroslav, 112
Kreneis vlč. Vladislav, 33
Jašarević Hasan, 151
Krešimir, kralj, 124
Jeleč Anto, 200
Krezić Ilija, 92
Jozić Marko, 206
Krističević Nikola, 195, 201
Jukić fra Ivan, 160
Kudić Ivo, 174, 175
Jukić Ilija, 25 Kukavičić Avdibeg, 154
Jurić vlč. Anđelko, 131 Kukrić Mato, 50, 53
Jurić vlč. Dragutin, 58, 143 Kulašević Jozo, 211
Jurić fra Jako, 149 Kulier fra Vjerko, 59
Jurić dr. Josip, isusovac, 66 Kutleša Stipo, 153, 154
Jurić vlč. Franjo, 23, 28
Jurić vlč. Karlo, 169, 171, 172, 212, 219
Lamešić vlč. Anto, 199
Landekusić Tonka, 60
Jurić Mijo, 150
Lapandić fra Anto, 31
Jurilj fra Anto, 31
Lazarević Svetozar, paroh, 29
Jurišić Marica, 207
Leaković Mato, 33
Juvan Alojzije, 214
Leko Andrija, bogoslov, 177
Kajić Ivka, 138 Leninger Franjo, 195
Kaloviljak Mehmed-aga, 167 Livajušić dr. Anto, 76
Kamarić Drago, bogoslov, 204, 212, 217 Livajušić vlč. Mato, 54, 56, 58, 75, 169, 170
Kamber dr. vlč. Dragutin, 195, 196, 198, 204 Lončarić Marija, 39, 61
Karadža efendija Muharem, 50 Lučić fra Mladen, 177, 183
Karadžić Vuk, 77 Lujić fra Frano, 24
Katavić fra Anto, 88, 153, 154 Lukić Ivan, 65
229
Ljubičić dr. Niko, 66, 73, 82, 89 Mijić vlč. Ambroz, 33

Mikić fra Zvonko, 30, 31
Maček dr.Vladko, 19, 41, 47, 88, 89, 94, Mikić Ivo, 32
104, 115, 123
Mačinković fra Anto, 78 Mikić Mato, 23, 73
Mačuga fra Mirko, 67 Mikulić Juro, 60, 61
Majdandžić fra Frano, 150 Mikulić Mirko, paroh, 25, 27
Majstorović fra Fortunat, 176, 184, 189 Miličević fra Emilijan, 39, 48, 58, 61
Mandić fra Nikola, 150 Milišić fra Bono, 178
Mandić vlč. Nikola, 23, 24, Miloš Stipan, 53
Mandić Pero, 204 Misilo fra Alojzije, 71
Manigoda Marko, 163 Mišković fra Ivo, 31
Maretić Tomo, 77 Mišura Stipan, 53
Marić Drago, 23 Mlakić vlč. Andrija, 28, 50
Marić Franjo, 2, 7, 10 Mlakić vlč. Nikola, 28
Marić Ivan, 2 Mlakić vlč. Stjepan, 28
Markić Ivan, 53 Mohorić Anto, 24
Markotić Grga, 23 Momčinović vlč. Franjo, 199
Marković fra Ivo, 150 Momčinović fra Mladen, 99
Marković Lucija, 151 Momčinović fra Nikola, 165
Martić fra Grga, 116 Momčinović Nada, 196, 197
Martinčević Tomislav, 153 Müller Zvonimir, 106, 200
Martinčević, 96 Mursalo Augustin, 61
Martinjak Georg Đuro, 224 Musa fra Trpimir, 160
Matić fra Mijo, 199, 201, 205
Nedić fra Martin, 29, 31
Matić Marko, 123, 125
Neimarević Ivo, 152
Matijaš Korvin, kralj, 174, 204
Nikić Ivica, 92
Matković fra Anto, 149, 150
Nikolić Anto, 99
Matković fra Jako, 123, 150
Nusić Anđelka, 51
Matošević Franjo, 151
Mažuranić, 174 Odić dr. Tadija, 24
Medić Petar, 144 Odobašić, 224
Mešić Ademaga, 201, 208 Okić Botoš fra A. , biskup, 75
Meštrović Jozefina, 176 Operman Ljerka, 215
Meštrović Mato, 175 Oršolić fra Ilija, 31
Meštrović Mirko, 132 Oršolić Marko, 35
Mijatović Drago, 101, 102, 104 Osman Marijan, 2
230
Kazalo osoba
Ostojić fra Bono, 70, 84 Rajić Hugo, 70

Ostojić fra Tomislav, 50 Rajić Kazimir, 171
Rajić vlč. Ivan, 214, 217
Pamić Tomo, 204
Rajić Zvonko, bogoslov, 217
Papić Marko, 138
Ravlić fra Anto, 173, 188, 189
Papić vlč. Ivan, 84
Ravlić fra Bono, 183, 184, 186, 189
Pašalić vlč. Stjepan, 215, 217
Ribičić vlč. Ivan, 54, 58
Pavlinac dr. Ivan, 23, 39, 62, 159
Ristić Mihajlo, paroh, 27
Pavlović fra Dominik, 18
Rohden, slikar, 178
Pavlović Olgica, 164
Römer dr. vlč. Rudolf, 168, 195
Pejić Domin, 220
Rozić Anto, 173
Pelegrinetti H., nuncij, 224
Rozić Marijan, 192
Perčinlić vlč. Mirko, 58, 143, 166
Perić Adam, 195 Sabina (učiteljica), 89
Perić vlč. Petar, 176, 177, 189 Salih-aga, 97, 98
Perković Anto, 49 Sarić fra Serafin, 149
Peško Stjepan, 39 Savojski Eugen (princ), 204
Petričević fra Jerko, 177, 183, 189 Selak fra Jako, 150
Petrović Miroslav, bogoslov, 173, 177, 189 Selak Jure, 188
Pezer vlč. Mato, 15 Selimbeg Miralem, 40
Pijo XI., papa, 108, 146 sestra Darija, 136
Pijo XII., papa, 176 sestra Salezija, 136
Popović Jovo, paroh, 50 sestra Verena, 136
Popović Velja, 72 Skopljo Rašid, 145
Posavec Kerubin, 33 Slišković fra Viktor, 149, 151
Prakljačić Marijan, 202 Smoljo Mato, 84
Pranjić Jozo, 209 Sokolović vezir Ahmed, 160
Pranjić Marko, 211 Sović fra Ljubo, 97, 98
Prgomet vlč. Stjepan, 91 Stadler dr. Josip, nadbiskup vrhbosanski,
54, 69, 131, 146, 154, 165, 169, 178, 189, 223
Protulipac dr. Ivo, 99, 103
Stanić Anto, 26
Pušić vlč. Dane, 92, 194
Stanić Petar, 75, 78, 79
Radić Stjepan, 88, 94, 96, 104 Stanković Radovan, 82
Radjeljević Janja, 82 Staškovjan Josip, 214
Radoš vlč. Mirko, 127 Stojčević Tadija, 221
Rajić Anto, 70 Stojić Jozo, 55
Rajić fra Emanuel, 18 Strukar fra Anto, 148, 154
231
Strukar fra Frano, 148 Vajs Antun, bogoslov, 143, 189

Subašić vlč. Ivan, 66 Vajs vlč. Rikard, 212
Sučić Niko, 152 Vardić Luka, 118
Sučić Sofija, 94 Viannev, 14
Sučić Zvonko, 44 Vincetić Josip, 30
Sulejmanpašić, 56 Vinko kardinal Puljić, nadbiskup
vrhbosanski, 2, 8
Šain Risto, 190 Violoni dr. vlč. Ilija, 14, 29, 39
Šarić Ana, 223 Višaticki, 224
Šarić Anto, 223 Vladić fra Antun, 183
Šarić dr. Ivan, nabiskup vrhbosamnski, Vladić fra Jerko, 180, 183, 186
1, 3, 5, 7, 22, 28, 35, 39, 74, 81, 95, 164,
181, 183, 185, 196, 197, 198, 200, 201, 223, Vranicani (baruni), 117
224, 225 Vrček, 11, 63, 138
Šarić Marica, 223 Vrebac vlč. Franjo, 39, 129, 130
Šarić Ruža r. Križić, 223 Vrebac Nevenka, 80
Šarić Serafina, 223 Vrlić Ivan, 29
Šeškić Ibrahim, 177 Vukić fra Jozo, 31
Šikić fra Teofil, 183 Vuković Ivo, 81
Šilić Marica, 161 Vuletić fra Jure, 24
Šimunović vlč. Josip, 31
Škobić Ilija, 160
Zekić Sulejman-aga, 29
Zeko Niko, 143
Škoro Bartol, 61
Zelić Ivo, 53
Šoljačić, 137
Zelić, Frano, 53
Šunjić fra Marijan, 123, 145, 149, 150
Zirdum fra Vjekoslav, 204
Švabić fra Bono, 25
Zirdum vlč. Ivan, 17
Terzić Ivo, 210 Zirdum vlč. Jure, 34
Tokić Ivica, 218 Zovkić dr. mons. Mato, 224
Tomić Domin, 220 Zrno Anto, 92
Tomić fra Andrija, 188, 189
Tomić Mijat, 190, 192, 193
Žagar vlč. Alojzije, 118
Žigolić vlč.Vinko, 25
Topalović Pajo, 204
Žilić dr. fra Eduard, 183
Trogrančić fra Marko, 190, 192, 194
Žilić Jure, 178
Trogrančić Jozo, 82
Živković fra Ambro, 31
Turčinović Krešo, 2
Živkovići, 34
Ujčić vlč. Ivan, 25 Žutić fra Anđeo, 183
232
Kazalo naselja
Alipašin Most, 159 Bukovica kraj Dervente, 200

Busovača, 9, 63, 87, 88, 89, 90, 153
Babina Greda, 30
Bakovići, 79, 80 Caesaropolis – danas malo mjesto
Sarli u Makedoniji, 223
Banbrdo, 9, 63, 66, 67, 68, 69, 160
Crkvica kraj Zenice, 91
Banja Klokoti, 88
Beč, 82 Čakovec, 176, 184, 224
Begov Han kraj Žepča, 92 Čardak, 22
Beograd, 91, 123 Čikago, 206
Bežlja, 9, 157, 209, 210, 213 Čipulić, 48
Bijeljina, 9, 11, 13, 14 Deževice, 9, 63, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 169
Bilalovac, 88 Divičani, 115
Bistrica, 9, 37, 57, 58, 59, 61, 143 Doboj, 9, 23, 157, 194, 195, 196, 197, 198,
Blažuj, 160 200, 201, 202, 204, 208
Boće, 9, 11, 17, 18 Dobretići, 9, 78, 79, 109, 111, 112, 114, 115,
116, 117, 120
Bosanski Šamac, 9, 11, 28, 29
Dolac, 9, 48, 51, 109, 111, 122, 135, 136, 137,
Bošnjaci, 33 138, 148, 149, 153, 223
Bradina, 160 Doljani, 9, 157, 188, 190, 191, 192, 193, 194
Brajkovići, 9, 109, 149, 151, 152, 153 Domaljevac, 9, 11, 30, 31
Brčko, 9, 11, 14, 15, 35 Donja Mahala, 32, 33
Brestovsko, 9, 63, 84, 85, 86 Donje Pećine, 129
Breza, 84 Donje Skoplje, 59, 61
Brezici, 105 Donji Vakuf, 39, 53, 59, 61, 112
Brnjaci, 70 Dubica, 9, 11, 26, 27, 28
Bučići, 9, 109, 145, 146 Dubrave, 9, 11, 16, 18, 19
Buenos Aires, 206 Dubrovnik, 70, 159
Bugojno, 9, 37, 39, 48, 49, 50, 56, 58, 61 Duge, 174
Bukovci, 88, 90 Duvno, 223
233
Fojnica, 9, 63, 74, 78, 79, 80, 81, 82, 83, Kamenik, 78, 79
84, 144 Katolička Kamenica, 219
Fribourg, 225 Kiseljak, 9, 63, 70, 71, 72, 84, 159
Klagenfurt, 225
Gmići, 174
Klakarje u Slavoniji, 25
Gojevići, 79
Komušina, 9, 157, 169, 219, 220, 221, 222
Golo Brdo, 9, 37, 50, 51, 52, 54, 56
Kondžilo, 212
Gorane, 166
Konjic, 160, 161, 163
Gorice, 9, 11, 15
Koprivnica, 40, 48, 186
Gornja Zenica, 91
Korićani, 9, 109, 116, 118, 119, 120, 121, 141
Gornje Pećine, 129
Kostrč, 32
Gornji Rajić, 18
Kovačevo Polje, 184, 186
Gornji Vakuf, 9, 37, 53, 59
Kreševo, 9, 63, 69, 71, 72, 73, 74, 75
Gornji Zavidovići, 105
Krupa, 59
Gostilj, 120
Kupres, 40, 41, 42, 44, 46, 47, 52, 186
Gračac, 9, 157, 186, 188, 189, 190, 193
Gračanica, 54, 56, 58 Livno, 186
Gradačac, 9, 11, 20, 21, 29
Madrid, 224, 225
Gromiljak, 9, 63, 83, 84
Maglaj, 102, 195
Guča Gora, 9, 109, 122, 147, 148, 149, 151
Mahala (zaseok), 223
Hadžići, 160 Maline, 150
Han-kula, 40 Matići, 32
Han-Kumpanija (Vitez), 154 Modriča, 9, 11, 23
Han-Ploča, 67 Mostar, 71, 160, 161, 190
Han-polje, 129
Novi Grad, 25
Ilidža (sarajevo), 159 Novi Šeher, 9, 63, 99, 100, 101, 102
Ilovača, 135 Oberndorf, 224
Jablanica, 161, 163, 190, 192, 193 Obri, 162
Jajce, 5, 9, 10, 109, 111, 112, 123, 209 Odžak, 9, 11, 24, 56
Jaklići, 186 Omanska, 204
Jehovac, 85 Opara, 145
Orašje, 32, 33, 34
Jelah, 204
Osova, 9, 63, 97, 98, 99
Kakanj, 91 Ostrožac, 9, 157, 161, 162, 163, 169, 177
Kale, 167 Oštra Luka, 9, 11, 33
234
Kazalo naselja
Otinovci, 9, 37, 44, 45, 46 Salzburg, 225

Ovčarevo, 9, 109, 121, 122, 123, 124, 125, 126, Sarajevo, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 22, 23, 24, 28, 31,
127, 133, 149, 223 35, 37, 39, 47, 62, 63, 65, 67, 70, 72, 74, 76,
82, 84, 87, 90, 91, 99, 109, 111, 112, 115, 124,
Pavlovica, 145 125, 136, 146, 154, 157, 160, 169, 182, 193,
194, 196, 206, 208, 222, 223, 224, 225
Pazarić, 160
Sinj, 178
Pećine, 9, 109, 126, 127, 128, 129
Sivša, 9, 157, 199, 201, 202, 203, 204, 205
Pećnik, 9, 11, 23, 24
Skopaljska Gračanica, 9, 37, 54, 55, 56, 75
Perković han kraj Novoga Šehera, 99, 102
Skoplje Gornje, 60
Plehan, 24
Skoplje, 53, 59, 61, 144
Podhum, 9, 157, 163, 164, 165, 166, 169, 172
Slavonski Svilaj, 25
Podmilačje, 9, 109, 111, 112, 114
Slavonski Šamac, 29
Podorašac, 160
Slimena, 138
Pokrajčići, 151
Solakova Kula, 9, 157, 166, 167, 168, 169,
Poljaci, 9, 11, 16, 17, 105 170, 171, 172, 173
Poričje, 40 Staro Selo, 172
Potkraj, 9, 109, 120, 121 Stup (Sarajevo), 9, 63, 65, 66
Potočani, 9, 11, 24, 25 Suho Polje, 9, 37, 42, 43, 44
Pougarje, 114 Sutjeska, 111
Požetva, 168 Svilaj, 9, 11, 25, 27
Pribinić, 219
Prolog, 186 Špionica, 9, 11, 20
Prozor, 9, 58, 144, 157, 173, 175, 176, 177 Štitar, 30, 33
Prud, 29 Tarčin, 160
Teslić, 9, 157, 212, 213, 214, 215, 216, 217, 218,
Radunice, 9, 63, 102, 104, 195 219, 222
Rama Gornja, 184
Tešanjka, 204
Rama-Šćit, 9, 157, 176, 177, 178, 180, 182, Tešanj, 205, 208
186, 187
Tešanjka, 204
Rankovići, 9, 109, 129, 138, 139, 140
Tišina, 9, 11, 29, 30
Rastičevo, 9, 37, 40, 42, 43, 44, 46
Tolisa, 9, 11, 31, 32, 33
Rastovo, 9, 109, 141, 142, 143, 144, 146
Travnik, 5, 9, 10, 39, 48, 51, 62, 66, 105, 109,
Raštelica, 160 111, 112, 122, 123, 126, 129, 130, 131, 132, 133,
Ripci, 186 135, 136, 137, 148, 149, 160, 219, 223
Rostovo, 144 Tremošnica, 9, 11, 20, 21
Rumboci, 186 Trenica, 145
Ruževići, 209 Triješćani, 188, 189
235
Turbe, 121, 123 Vrućica, 209

Turska Kamenica, 219 Vukovar, 33
Vuksić, 16
Ugljara, 32, 33
Ulice, 9, 11, 16 Zagreb, 19, 97, 123, 223, 224, 225
Uzdol, 9, 58, 143, 157, 166, 169, 170, 171, Zasavica, 29
172, 173
Zavidovići, 9, 63, 91, 101, 105, 106, 107, 108,
Vareš, 18 194, 195
Varvare, 186 Zenica, 149, 194

Vidovice, 9, 11, 33, 34, 35 Zovik, 9, 11, 18
Visoko, 111, 194 Žabljak, 9, 157, 197, 199, 202, 204, 205, 207,
Vitez, 9, 109, 152, 153, 154, 155, 156 208, 209
Vitovlje, 120 Žepče, 9, 63, 91, 92, 93, 94, 95, 97, 99, 194
Vranduk, 194 Županja, 33
236
Opće kazalo
Hodim istim stopama [Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanki] ............................................ 7
Izvori ............................................................................................................................................................................................................................................................................................. 9
Jedna krizma vrhbosanska ............................................................................................................................................................................... 13
Jedan apostolski put ............................................................................................................................................................................................................. 39
NA KUPREŠKOM POLJU
1 . Rastičevo ........................................................................................................................................................................................................................................................................... 40
2 . Suho Polje ....................................................................................................................................................................................................................................................................... 43
3 . Otinovci ................................................................................................................................................................................................................................................................................. 44
U SKOPALJSKOM POLJU
4. Bugojno ................................................................................................................................................................................................................................................................................. 48
5. Golo Brdo ........................................................................................................................................................................................................................................................................... 50
6. Skopaljska Gračanica ......................................................................................................................................................................................................................... 54
7. Bistrica .................................................................................................................................................................................................................................................................................... 57
8. Gor nji Vakuf ................................................................................................................................................................................................................................................................ 59
9. Donji Vakuf .................................................................................................................................................................................................................................................................... 61
Slavlje sv. Krizme

u dekanĳi Kreševskoj i Žepačkoj ................................................................................................................................................... 65
U KREŠEVSKOJ DEKANĲI
1. Stup ................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 66
2. Banbrdo ................................................................................................................................................................................................................................................................................ 67
3. Kiseljak ................................................................................................................................................................................................................................................................................... 70
4. Kreševo ................................................................................................................................................................................................................................................................................... 71
5. Deževice ............................................................................................................................................................................................................................................................................... 74
6. Fojnica ....................................................................................................................................................................................................................................................................................... 78
7. Gromiljak ............................................................................................................................................................................................................................................................................ 83
8. Brestovsko ..................................................................................................................................................................................................................................................................... 85
9. Busovača ........................................................................................................................................................................................................................................................................... 88
237
U ŽEPAČKOJ DEKANĲI
10. Žepče ........................................................................................................................................................................................................................................................................................... 91
11 . Osova .......................................................................................................................................................................................................................................................................................... 97
12 . Novi Šeher ...................................................................................................................................................................................................................................................................... 99
13 . Radunice .............................................................................................................................................................................................................................................................................. 102
14 . Zavidovići ......................................................................................................................................................................................................................................................................... 105
Apostolski pohod
po brdskim župama oko Jajca i Travnika .............................................................................................................. 111
1. U Podmilačju ............................................................................................................................................................................................................................................................. 111

2. U Dobretićima ........................................................................................................................................................................................................................................................ 115
3. U Korićanima ............................................................................................................................................................................................................................................................ 118
4. U Potkraju ........................................................................................................................................................................................................................................................................ 120
5. U Ovčarevu .................................................................................................................................................................................................................................................................... 121
6. U Pećinama ................................................................................................................................................................................................................................................................... 127
7. U Travniku ........................................................................................................................................................................................................................................................................ 129
8. U Docu ....................................................................................................................................................................................................................................................................................... 135
9. U Rankovićima ...................................................................................................................................................................................................................................................... 138
10. U Rastovu .......................................................................................................................................................................................................................................................................... 141
11 . U Bučićima ..................................................................................................................................................................................................................................................................... 144
12 . U Gučoj Gori ................................................................................................................................................................................................................................................................ 147
13 . U Brajkovićima ..................................................................................................................................................................................................................................................... 151
14 . U Vitezu .................................................................................................................................................................................................................................................................................. 153
Širom Ramske i Usorske dekanĳe ............................................................................................................................................. 159
I.
1. Ostrožac ............................................................................................................................................................................................................................................................................... 161
2. Podhum ................................................................................................................................................................................................................................................................................. 163
3. Solakova Kula ........................................................................................................................................................................................................................................................ 166
4. Uzdol ............................................................................................................................................................................................................................................................................................. 170
5. Prozor .......................................................................................................................................................................................................................................................................................... 173
6. Rama – Šćit .................................................................................................................................................................................................................................................................. 177
7. Gračac ........................................................................................................................................................................................................................................................................................ 188
8. Doljani ....................................................................................................................................................................................................................................................................................... 190
II.
9. Doboj ............................................................................................................................................................................................................................................................................................ 195
10. Sivša .............................................................................................................................................................................................................................................................................................. 201
11 . Žabljak ..................................................................................................................................................................................................................................................................................... 205
12 . Bežlja ........................................................................................................................................................................................................................................................................................... 209
13 . Teslić ............................................................................................................................................................................................................................................................................................. 214
14 . Komušina ........................................................................................................................................................................................................................................................................... 219
238
Opće kazalo
Iz životopisa nadbiskupa mons. dr. Ivana Ev. Šarića ........................................................................................... 223
Kazalo osoba ...................................................................................................................................................................................................................................................... 227
Kazalo naselja .................................................................................................................................................................................................................................................. 233
Opće kazalo ........................................................................................................................................................................................................................................................... 237
239
IVANA ŠARIĆA
SLAVLJE SV. KRIZME
od 1935. do 1939. godine prema putopisnim bilješkama nadbiskupa dr.

nadbiskupa dr. IVANA ŠARIĆA
SLAVLJE SV. KRIZME

20,00 KM
ISBN 978-9958-659-00-0
CIJENA:
9789958659000

Dr. Mons. Ivan Šarić Putopis Po Vrhbosanskoj Nadbiskupiji

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dr. Mons. Ivan Šarić Putopis Po Vrhbosanskoj Nadbiskupiji

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IVANA ŠARIĆA

SLAVLJE SV. KRIZME

od 1935. do 1939. godine prema putopisnim bilješkama nadbiskupa dr.

nadbiskupa dr. IVANA ŠARIĆA

SLAVLJE SV. KRIZME

Digita lizacija teksta Ivan Marić

Tiskano u Hr vat skoj (studeni 2010.) Printed in Croatia (Novembre 2010)

nadbiskupa dr. Ivana Šarića

Sarajevo, Uzvišenje sv. Križa 2010.

Vinko kardinal Puljić

JEDNA krizma vrhbosanska. Pretiskano iz »Katoličkog Tjednika« 1935.

1. »S ovogodišnje krizme Vrhbosanske«, Katolički Tjednik, br. 32, Sarajevo,

3. »Slavlje svete krizme u dekaniji Kreševskoj i Žepačkoj«, Katolički Tjednik,

U rednik »Katoličkog Tjednika« posjetio je preuzvišenog g. Nadbiskupa

Župna crkva u Bijeljini

su me vjeroispovijesti u Bijeljini najsrdačnije pozdravljale. Hvala im i ovom

U Brčkom, glavnom gradu Posavi-

Župna crkva u Brčkom

Brčko: Momak i djevojka u hrvatskoj

Po žegi i prašini zaputili smo iz nezaboravljenog Brčkog u župu Gorice. Tu

Župna crkva u Goricama

Župna crkva u Ulicama

I stigosmo u novu župu Poljaci. Bila je ta župa upravo potrebna, da se olak-

Stara župna crkva u Poljacima

Iz Poljaka u Boće, gdje neutrudivo

Župna crkva u Boću

Župna crkva u Zoviku

Putujući iz Zovika u Dubrave prošli smo kroz muslimansku varošicu Gor-

Župna crkva u Dubravama

I pali smo u župu Dubrave. Tu ne-

Dubrave: Mladi bračni par u hrvatskoj

I popeli smo se u pitomu posavsku planinu, gdje je župa Špionica. Volim

Župna crkva u Špionici 1937. godine

Još nam treba u Gradačac i u Tremošnicu. U Gradačcu je sve kao u gradu. I

Župna crkva u Gradačcu

Župa Tremošnica pobožna je župa.

Župna crkva u Tremošnici

Čardak: Samostan i samostanska crkva oko 1930. godine

Na povratku kući obašao sam i našu »Sv. Filomenu« i »Dolorozu«. Na »Do-

Župna crkva u Modriči početkom 20. st.

Župna crkva u Odžaku oko 1920. godine

Zaputismo u župu Potočane, gdje je župnik starac Fra Frano Lujić, pa ga je

Župna crkva i župni stan u Potočanima početkom 20. st.

pravoslavni u Bosni gleda u Nadbiskupu Vrhbosanskom svoga prijatelja, koji

Trebalo je čuti, kako tu seljačku pjesmu izgovara, vatreno i ot voreno naš

Župna crkva u Dubici

Župna crkva u Bosanskom Šamcu

Župna crkva i župni stan u Tišini početkom 20. st.

i župnikom svojim Josipom Šimunovićem. I ovi plemeniti Slavonci priredili

Župna crkva u Tolisi početkom 20. st.

Posjeti: pr vi dan, iza podne, posje-

Taj je govor seljak Ivo Mikić sam sastavio i napisao, pa mi ga je i uručio za

Župna crkva u Oštroj Luci građena 1931. godine

Putujemo, napokon, u župu Vidovice. U križarsku župu! Ovdje su organi-

Župna crkva u Vidovicama oko 1935. godine

nam hr vatsku pjesmu. A onda je kroz

Križarsko sestrinstvo u Vidovicama 1934. godine

godišnjeg vidovičkog župnika Msgra. Ivana Kozinovića i na grobu svetoga

Križarsko bratstvo u Vidovicama 1934. godine

N a apostolskom putovanju g. 1936. po Bugojanskoj dekaniji od 30. VIII. –

30. VIII. – Krenuh danas opodne sa svojim kancelarom Dr. Ivanom

Župna crkva u Rastičevu

»Preuzvišeni Gospodine Nadbiskupe!