FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

Odsjek za povijest

Naselja blizanci
na habsburko-osmanskoj granici
nakon Karlovakog mira 1699. godine

Kolegij: Vojna i vojnokrajika povijest

Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Drago Roksandi

Student: an Luka Topalovi

Rujan, 2017.
Sadraj

Uvodna razmatranja ...................................................................................................3

Openito o dvojnim gradovima ..............................................................................4

Dvojni gradovi u Hrvatskoj .................................................................................5

Granine promjene od 1699. godine ..........................................................................6

Kostajnica ...............................................................................................................8

Dubica ...................................................................................................................11

Brod i brodsko podruje .......................................................................................15

Zakljuak ..................................................................................................................18

Bibliografija .............................................................................................................19

2
Uvodna razmatranja
Zemljopisne su granice u odreenom smislu poneto nalik na rijei koji koristimo kako
bismo se jasnije mogli sporazumijevati i bivati: omeuju, opisuju, same po sebi implicitno
objanjavanju, odvajaju i u nerijetkim trenutcima oslobaaju nas raznih tereta stvarnosti i
doputaju nam da kreiramo vlastitu, sporo, ali smjerno, u skladu s kobi i sreom, iz imaginacije u
zbilju. U slinom i povijesno neprestano diferenciranom okruenju, mijenjale su se granice
Habsburke Monarhije i Osmanskoga Carstva od 16. stoljea nadalje. U neprestanom
geografskom dijalogu, razmjenjivali su se estoki udarci, lokalne transgresije, razdoblja
prividnog mira i neprestana aputanja na granici koji izvora nisu nalazili u vrhovnitvu sporih, ali
etabliranih vlasti, nego u glasovima ljudi koji su se neprestano nali na granici dviju imperijalnih
ideologija, rijetko dijelei s njima neto opipljivo osim posljedica po apstraktnoj mijeni granica i
pripadnosti njih sami u odreeni drutveni sklop usiljen ratom, potrebom i nunou ouvati ono
u to se dalo vjerovati.

U tim graninim situacijama, meu kojima je sluaj Vojne krajine posve indikativan, do
osobitog izraaja dolaze naselja koja bi se u odreenim trenucima nali na granici ili ju sami
sainjavali. Poput traka svjetlosti u mranoj prostoriji, nedjeljiv prostor bi iznenadnom
intervencijom odozgo. Oni bi potom posluili, uz mnotvo drugih okolinskih faktora, kao
razdjelnica i premosnica svakog graninog ureenja. Nerijetko bi zbog samih geomorfolokih
uvjeta, najee rijekama, bili podvostrueni u svojoj potrebi ivot olakati i prilagoditi ga svom
radom ureenom, blagotvornom okruenju, da bi povijesne mijene i potrebe njihovo jedinstvo
dvostrukog nastajanja burno podijelilo na dva dijela, svaki sluei odzogo razliitim
imperijalnim zadaama, no odozdo sluei univerzalnoj svrsi: ouvati svoje bivanje i uvati
granice. No kao i s rijeima, i pojmovne podjele na opisive fenomene nisu sasvim odjelite jedna
od drugih, pa ono to odrava znaenje meu rijeima, u ranom novom vijeku odrava i ivot na
granicama: neprestana difuzija ivota iji se smjer neprestano koleba izmeu potreba i nunosti;
potrebe ivjeti na razne naine i nunosti nekad sve znane ivotne prakse napustiti radi sigurnijeg
smjetaja.

Slino mogli bismo opisati ivot naselja blizanaca na habsburko-osmanskoj granici nakon
Bekoga mira. Osim to, kao i mnoga druga naselja na rijekama u ranijoj prolosti, dijelili
dvostruku urbanu povijest, oni su o ovom sluaju predstavljale istovremeno kriita idealnih i

3
realnih povijesnih dimenzija; toke razgraniavanja, ali neizbjeno i spajanja svjetova ije se
sline globalistike tenje rastau i transformiraju u svekolikoj povijesnoj etno-konfesionalnoj
raznovrsnosti Jugoistone Europe. Koristei koncept dvojnog grada kojeg je Milan Vresk
koristio u ovdje koritenom lanku, dat e se uvid u povijesne epizode vojnokrajikih gradova na
rijeci Savi u razdoblju kada se granica izmeu Monarhije i Carstva relativno stabilizirala te
ukazati na ve zasigurno znanu injenicu da granice, kakve god da jesu, svojom apstraktnom
nepropusnou uvijek zazivaju potrebe za povremenim proputanjem.

Openito o dvojnim gradovima

Za daljnje istraivanje bit e nam od koristi koncept dvojnog grada o kojem je pisao Milan
Vresnik u svom lanku Dvojni gradovi u Hrvatskoj. Iako u razmatranom razdoblju i prema
razmatranim gradovima (Kostajnica, Dubica, Brod) naselja blizance ne moemo nazvati
gradovima, oni zasigurno konceptualno dijele istu razvojnu osnovu, zbog ega e koncept
dvojnog grada ipak biti od koristi. U svjetskoj literaturi se za dvojne gradove javljaju i drugi
nazivi, primjerice: susjedni gradovi, dvostruki gradovi, gradovi blizanci itd.1

Dakle, dvojni grad je openit naziv za aglomeraciju sastavljenu od dva grada koja se razvijaju
jedan pokraj drugog. Ponekad su srasli u jednu povezanu morfoloku cjelinu, a mogu
meusobno biti odvojeni prirodnim ili politikim meama, meu kojima su najee rijeke, to
e biti vano za na sluaj. Dvojni gradovi su podjednake starosti, jer se najee istodobno
utemeljuju i usporedo razvijaju. lako su iste ili podjednake starosti, njihove veliine ne moraju
biti posve jednake , iako su u mnogo sluajeva podjednake2. Tijekom razvoja jedan od dvojnog
grada moe, zbog odreenih razloga, zabiljeiti brzi razvoj od drugoga. No nije rijedak sluaj
da se znaenje gradova u dvojnoj strukturi mijenja.

S obzirom da se veina dvojnih gradova razvila na rijekama te da rijeke prostorno razdvajaju

gradove, moe se zakljuiti da rijeke imaju ulogu u razvoju dvojnih gradova. Dakako, da rijeka
sama za sebe ne moe biti imbenik razvoja grada. Ona u razvoju grada ima vanu ulogu u
njegovim prostornom oblikovanju. Za razvoj grada prvorazredno znaenje ipak imaju drutveni
imbenici. Gradovi se najee razvijaju na mjestima gdje je prijelaz preko rijeke najlaki.

1
Milan Vresk, Dvojni gradovi Hrvatske, Acta Geographica Croatica, Volumen 31. (Zagreb: 1996), 85.
2
Vresk, Dvojni gradovi Hrvatske, 85.

4
Promet skelama i kasnije cestovnim i eljeznikim mostovima poticao je razvoj naselja na
obje obale rijeke.3

Razvoju dvojnih gradova pridonijele su i politike granice. To se prvenstveno odnosi na

dravne granice, koje su u pravilu stalne i nadzirane. Prijelazi preko dravnih granica nadziru se
na jednom mjestu s obje strane granice. Valja istaknut da i politike granice unutar dravnog
podruja mogu pridonijeti razvoju dvojnih gradova, pogotovo u kombinaciji s drugim
imbenicima. Valja takoer naglasiti da je znatan broj dvojnih gradova nastao na rijekama koje
su istodobno bile prirodne i politike granice. To mogu biti meudravne granice,
meurepublike granice (ako se radi o federalnim dravama4) a isto tako to mogu biti politike
granice na niim politikim razinama.

Kod dvojnih gradova svaki grad ima svoje vlastito ime. Najee su imena gradova
posve razliita (npr. u SAD-u Minneapolis - St. Paul; u Njemakoj Mannheim-Ludwigshafen, u
Hrvatskoj Sisak - Petrinja, itd). Meutim, katkad gradovi u dvojnoj strukturi imaju sloena
imena, tako da im je jedno zajedniko (npr. Slavonski Brod-Bosanski Brod)5.

Dvojni gradovi razvijaju se, dakle, kao dvije nezavisne jezgre, koje su fiziki razdvojene rijekom
ili politikom granicom. U funkcionalnom smislu gradovi u dvojnoj strukturi mogu biti posve
odvojeni s tek neznatnim funkcionalnim vezama, ali mogu biti i tijesno funkcionalno povezani.
No, mali je broj dvojnih gradova koji cine funkcionalno jedinstvo. Najslabije funkcionalne veze
postoje u onim dvojnim gradovima u kojima su gradovi odvojeni dravnim granicama, pogotovo
izmeu drava razliitih politikih sustava. Najee je ovakvo stanje zapaeno na granicama
izmeu socijalistikih i kapitalistikih zemalja. No kako u ranom novom vijeku nisu postojale
tako znaajne distinkcije strukturalne distinkcije, odvojenost je mogla biti jedino naglaena
stanjem rata i mira.

Dvojni gradovi u Hrvatskoj

Hrvatska, iako mala zemlja, bogata je dvojnim gradovima. Najvei broj takvih gradova ima
rubni poloaj. Razvili su se na obalama rijeka, kojima su prolazile politike granice. To se
posebno odnosi na rijeku Savu i Dunav. Na njima su se, izmeu ostalih, razvili: Kostajnica -

3
Vresk, Dvojni gradovi Hrvatske, 85.
4
Ibid, 86.
5
Ibid, 86.

5
Bosanska Kostajnica, Dubica - Bosanska Dubica, Stara Gradika - Bosanska Gradika, Slavonski
Brod - Bosanski Brod, Ilok -Backa Palanka itd. Navedeni gradovi razvili su se na
mjestima premoivanja rijeka6. Oito je da su njihove poetne funkcije bile vezane za
premoivanje i povezivanje dviju obala. Tijekom vremena funkcionalno znaenje ovih gradova
se proirivalo i pojaavalo. Meutim, dvojni gradovi na Savi i Dunavu nisu nikada inili
funkcionalno jedinstvo. Oni su pripadali razliitim urbanim sistemima. Rijeka Sava i Dunav
bile su ne samo politike (dravne i republike) granice, ve i mee kulturnih areala. Zbog toga
se navedeni gradovi meusobno razlikuju i po kulturno-genetskim obiljejima koje je
potrebno kontekstualizirati u irem povijesnom horizontu kako bi nam oni bili jasniji.

Granine promjene od 1699. godine

Prodori austrijske vojske na osmanlijski teritorij u Panonskoj nizini za vrijeme Bekog rata
(1683.-1699.) bili su popraeni lokalnim ustancima nezadovoljnih krana te populacijskim
pranjenjem toga dijela hrvatskoga teritorija uslijed migracija muslimanskoga stanovnitva
prema jugu. Jednaka se situacija ponovila prilikom kratkotrajnoga upada austrijske vojske u
Bosnu, Srbiju i Makedoniju. Mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) ostvareni su najvei
teritorijski dobitci pomicanjem granice izmeu Habsburkoga i Osmanskoga Carstva na crtu Tisa
- Bosut- Sava Una7. 189-199

Po zavretku sljedeega rata, koji su od 1714. do 1718. vodili Mletaka Republika i Osmansko
Carstvo, a u koji se je 1716. ukljuila Habsburka Monarhija, Poarevakim mirom (1718.)
ostvareni su dodatni teritorijski dobitci. Njime je granica Monarhije pomaknuta juno od Save i
Dunava ime je ostvarena potpuna i strateki vana kontrola savskoga i dunavskoga plovnoga
puta te je pripojen peripanonski dio Srbije. Ipak, osmanlijske su vlasti uspjenim otporom u ratu
protiv Rusije (1735.-1739.), u koji se je 1737. ukljuila Habsburka Monarhija, pokazale svoju
snagu te su po zavretku rata (Beogradskim mirom iz 1739.) uspjele vratiti granicu na Dunav i
Savu.8 Novi je rat Osmanskog Carstva protiv Rusije izbio 1787., a u njega se je iste godine
ukljuila i Habsburka Monarhija. Iz njega Habsburgovci izlaze 1791. zakljuivanjem
Svitovskoga mira, kojim je potvren status quo, uz manje korekcije granice u korist hrvatskoga

6
Vresk, Dvojni gradovi Hrvatske, 87.
7
Nikolina Glamuzina, Borna Frst-Bjeli, Historijska geografija Hrvatske, karte: Robert Mari. (Split: Filzofski
fakultet, 2015.) 188.
8
Glamuzina, Frst-Bjeli. Historijska geografija Hrvatske. 189

6
teritorija pod habsburkom upravom i to u podruju Dreznika i Cetina (na Kordunu) i
pomicanjem granice na Unu, cime je pripojena istona Lika.

Neposredno pred poetak Bekoga rata, Slavonija je imala od 300 000 do 320 000 stanovnika,
dok je prvim habsburkim popisom stanovnitva u Slavoniji (iz 1698.) utvrena samo treina od
toga broja9. Taj su problem habsburke vlasti poele rjeavati provedbom politike planskoga
doseljavanja stanovnitva iz srednje Europe, kao i izbjeglih krana iz Osmanlijskoga Carstva,
ponajprije na podruje Slavonije te u druge dijelove Panonskoga bazena. Najbrojniji su bili
doseljenici katolike vjeroispovijesti iz bosanskoga Podrinja i Bosanske Posavine, za koje se
koristi naziv okci. Pri tom planskom doseljavanju provodila se je politika stabilizacije naselja i
podjele zemljita koja je omoguila agrarnu revoluciju s pejzaom otvorenih polja u uvjetima
komercijalnoga uzgoja itarica. Gospodarski je napredak toga dijela Hrvatske bio popraen
naglim porastom stanovnitva okupljenoga u planski podignutim seoskim naseljima pravilne
(kvadrataste) strukture, u uvjetima precizno definirane parcelizacije zemljita i stvaranja velikih
okupljenih zemljinih posjeda.

U istom je razdoblju podruje austrijske Vojne krajine tijekom 18. st. doivjelo preobrazbu s
dominantno ekstenzivnoga stoarskoga tipa gospodarstva na ratarski tip u uvjetima stabilizirane
naseljenosti i zemljine parcelizacije. Planska je kolonizacija bila praena daljnjim razvojem
izduenih seoskih naselja uorenoga tipa i okupljenoga zemljinoga posjeda, smjetenoga uza
same ceste10. Neka od tih naselja, a koje emo obraditi ovdje su Kostajnica, Dubica te Brod, kao
i njihovu obalni pandani upravo zato jer se prostorno nalaze na rijekama, a vremenski na
granicama koje e uz relativnu stabilnost oznaavati konane granice suvremene Hrvatske.

9
Glamuzina, Frst-Bjeli. Historijska geografija Hrvatske. 190.
10
Ibid, 199.

7
Kostajnica
Kostajnica lei uz rijeku Unu, dvadesetak kilometara zapadnije od Dubice. Ona je danas dvojno
naselje: na lijevoj obali rijeke nalazi se novije mjesto - Hrvatska Kostajnica, koje se poelo
naseljavati nakon to su Bosnu zaposjeli Turci. S desne strane Une lei danas Bosanska
Kostajnica, koja je prije turske okupacije Bosne bila najvee starohrvatsko naselje na podruju
donjeg Pounja. Sredite srednjovjekovne Kostajnice bilo je tijekom 13. i 14. stoljea u tvrdom
gradu, na adi rijeke Une. Nije poznato kada je taj grad podignut, ali se zna daje teko stradao
1540. godine kada su ga zauzeli Turci.11

Iz jedne panorame Georga Houfnagliusa iz 1617.12 godine vidljivo je da je starohrvatska

Kostajnica leala na desnoj strani Une, a novije mjesto bilo je upravo u fazi stvaranja. Izmeu
oba naselja nalazio se otok na Uni. Preko rijeke bio je podignut drveni most. Na otoku leao je
stari kostajniki grad okruen bedemima i etverokutnom kulom. Naselje na desnoj strani Une
bilo je u ono doba vee od onoga na suprotnoj obali. Sastojalo se od dva dijela koja je odvajala
cesta. U istonom dijelu naselja vidi se katolika crkva sa sruenim zvonikom, a u zapadnom
dijelu istie se veliinom graevina koja je bila stara samostanska zgrada. Naselje na lijevoj obali
Une poelo se podizati na sjevernom podnoju brda Djeda, koje je poslije postalo znamenita
krajika osmatranica prema turskoj Hrvatskoj. Do sredine 17. stoljea naselje u podnoju Djeda
bilo je malo krajika mjesto koje je uglavnom inila vojna posada.

Kada je 1699. godine zakljuen Karlovaki mir, sudbina starohrvatske Kostajnice bila je
zapeaena, jer je ona definitivno pripala turskoj Bosni13. Iz toga vremena postoji u Ratnom
arhivu u Beu plan na kojem se vide obje Kostajnice. Iz njega se razabire da je tursko naselje uz
desnu obalu Une nazadovalo, a nova Kostajnica, na lijevoj obali, brzo je napredovala. Turci su
starohrvatsko naselje napustili i umjesto njega poeli su izgraivati novo, koje se nalazilo
otprilike kilometar istonije od staroga. Novo naselje gradilo se isprva bez ikakva reda, a u
njegovu sreditu bila je okrugla kula okruena pobijenim drvenim palisadama. Na otoku Une
vidi se stari kostajniki grad i uz njega drveni most. Na unskoj adi stajale su tada dvije utvrde.
Jednu je inila starohrvatska kostajnika utvrda, a drugu novija fortifikacijska graevina

11
Mirko Markovi, Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama (Zagreb : AGM, 2001), 271.
12
Markovi, Hrvatski gradovi, 272.
13
Ibid, 272.

8
podignuta poetkom 17. stoljea14. Naselje uz lijevu obalu Une bilo je znatno vee od onoga uz
njezinu desnu obalu. Ono se prualo du sjevernog podnoja brda Djeda. Novo naselje podizano
je prema unaprijed izraenom planu s mjesnim trgom u sreditu. Istonije i zapadnije od tog trga
prualo se izdueno naselje s kuama koje su uglavnom slijedile cestu uz Unu. ire oko mjesta
oznaene su na planu fortifikacije, zapravo drvene palisade. One su bile zabijene tako da su na
vie mjesta imale oblik obrambenih bastiona. Juni dio fortifikacija prelazio je preko vrha Djeda,
gdje se nalazila velika drvena osmatranica. Osim toga objekta, na planu je oznaeno i pet
manjih promatranica (ardaka), koje su bile rasporeene uz Unu ili neto podalje od nje. Na
planu se razabiru vaniji pristupni putovi do Kostajnice. Najveu strateku vanost imao je put
uz lijevu obalu Une. Drugi putovi po vanosti bili su oni koji su povezivali Kostajnicu s
Petrinjom, Siskom i Karlovcem. Tim smjerovima stizala je do Kostajnice sva vojna oprema,
oruje i hrana za hrvatske graniare. lako je obje Kostajnice povezivao stari most na Uni, preko
njega je promet bio slab. Zbog toga su se Hrvatska i Turska Kostajnica razvijale neovisno jedna
o drugoj.15 U turskom naselju ivjeli su, uz muslimane, pravoslavni Vlasi koje su ovamo naselili
Turci. U hrvatskom naselju obitavala je uglavnom krajika vojska. Bilo je i neto civila, koji su
se preteito bavili obrtom i trgovinom, i to najvie za potrebe vojske. Kada je turska mo u Bosni
poela padati, Vlasi s desne unske obale pribjegavali su na krajiku stranu.

Hrvatska i Turska Kostajnica iz sredine 17. stoljea vide se takoer na bakrorezu koji je 1657.
godine izradio I. Pesters. Crte je oito nastao prema Houfnagliusovom predloku iz 1617.
godine. Iz Pestersove grafike prepoznaje se zapravo stanje Kostajnice s poetka 17. stoljea.16
Tada je naselje s lijeve obale Une bilo tek u zaecima. Autor vedute oito nije poznavao
suvremenu Kostajnicu, nego se oslonio na uzor koji je u meuvremenu ve zastario. Dok se uz
Unu protezala granica izmeu slobodne i turske Hrvatske, oko Kostajnice je bilo podignu to vie
drvenih osmatranica koje su osiguravale Hrvatsku Kostajnicu od iznenadnog upada turske
vojske.

14
Markovi, Hrvatski gradovi, 272.
15
Ibid., 272.
16
Markovi, Hrvatski gradovi, 273.

9
Nakon novog dvogodinjeg rata s Osmanlijama od 1716. do 1718. godine, mirom u Poarevcu
Kostajnice je privremeno izgubila status pograninog mjesta to je za grad donijelo stanovito
vrijeme mira za obnovu i repopulaciju.17 Poticaj za nju doao je iz Starog Novog, danas
Bosanskog Novog, kada je katolikog stanovnitvo odluilo preseliti se u Bansku krajinu, u
zapadnom dijelu Kostajnice koji otada nosi naziv Novljani. Stanovnici oblinjeg Majdana, zbog
beke politike prema rudnicima srebra, takoer su se zaputili u Kostajnicu, te je tako nastao i dio
kostajnikog naselja pod imenom Majdanci. Iako je Kostajnica oduvijek bila vano vojno
uporite, ona se nikada nije mogla, u fizionomskom i funkcionalnom smislu, mogla razvijati kao
tipian vojnokrajiki grad, prvenstveno zbog utjecaja okolne geomorfologije u vidu rijeke Une i
brda Djed te njezine ureenosti prema starijim prometnim komunikacijama.18 Zbog ruenja
unskoga mosta 1741. godine, skeliranje e, do poetka uspostave francuske vlasti biti znaajnom
prometnom aktivnou, no istovremeno e postupno slabiti i populacijski pritisak na Palanku.19

Kostajnica ipak poinje gubiti svoje vojno znaenje reorganizacijom Banske krajine u drugoj
polovici 18. stoljea. Zbog osjetljivog geostratekog poloaja te ipak loijeg stanja fortifikacija,
sjedite pukovnije premjeteno je u Petrinju. Nadalje, izvianje obrambenih potencijala
Kostajnice 1773. godine utvrdilo je da ni brdo Djed niti Palanke nisu adekvatni za daljnje
fortificiranje zbog nemogunosti potpune kontrole ireg podruja, stoga je odlueno da
Kostajnica nadalje raste kao prometno i trgovako sredite, to joj je pogodovalo sa
stabilizacijom granice s Osmanskim Carstvom. Indirektan ukaz na granine, dvojne gradove kao
toke spajanja u miru, ali i odvajanja u ratu20. Grad vie okrenut trgovini i stanovnitvu nego li
vojnokrajikim pravilima. Djelomini ukaz toga je i formiranje pravoslavnog groblja u 18.
stoljeu. Takve Promjene u ento-konfesionalnom sastavu Kostajnice zbile su se upravo zbog
doseljavanja vojnokrajikih Vlaha. Novani i ljudski promet bio preko rijeke Une nemogu bez
skelarenja koje je otada bilo potaknuto dodatnim razvojem prometa i trgovine izmeu
Habsburke Monarhije i Osmanskog Carstva.

17
Slukan Alti, Mirela, Povijesni atlas gradova: IV. Svezak Kostajnica, (Zagreb : Sisak : Institut drutvenih
znanosti Ivo Pilar ; Dravni arhiv Sisak, 2007), 70
18
Slukan Alti, Povijesni atlas gradova: IV. Svezak Kostajnica, 77
19
Ibid, 80.
20
Ibid, 80.

10
Kada je Bosna osloboena od Turaka, starohrvatska Kostajnica je dobila ime Bosanska
Kostajnica. Njezino sredite inilo je dvadesetak kua koje bijahu okupljene nasuprot mostu na
Uni. Njezin noviji dio inio je tzv. Ratel, koji se sastojao od dva niza kua poredanih uz put
zapadnije od starijega sredita. U tom dijelu Bosanske Kostajnice nalazilo se tursko pazarite s
damijom. Prema tome, dananja Hrvatska Kostajnica relativno je mlado naselje koje je dobilo
ime prema onome starohrvatskom, koje se neko nalazilo uz desnu obalu Une. Ta Kostajnica je
padom pod tursku vlast pripala Bosni i zato se sve do 1876. godine nazivala Turskom
Kostajnicom.21

Dubica
Dubica je, barem prema koritenoj literaturi, posluila kao dobar primjer prikaza
strukturalnih razlika naselja blizanaca koji su potpali pod posve drugaije kulturno-upravne
sisteme i kao ukaz na posebnu vanost gradova unutar Vojne krajine koji su zbog svog poloaja i
opi uvjeta djelovanja uvijek sluili prvenstveno kao vojna, a potom i civilna sredita.

Dubica lei uz lijevu obalu Une, desetak kilometara junije od njezina ua u rijeku Savu. Na
desnoj obali Une nalazi se Bosanska Dubica, koja je do turske okupacije Bosne inila
starohrvatsku Dubicu, to se esto spominje u srednjovjekovnim ispravama. U 12. i 13. stoljeu
Dubica se nazivala i starohrvatska upa koja se prostirala izmeu rijeke Save i planine Kozare.
Do turske okupacije Bosne ivjeli su na tome prostoru starohrvatski rodovi koji su odavde
pobjegli u 16. stoljeu u sigurnije krajeve prema sjeveru i zapadu. Turci su zauzeli Dubicu 1538.
godine. Od toga vremena ona se u pisanim ispravama rijetko spominje.22

O tome kako je izgledala starohrvatska Dubica nema u pisanim dokumentima nikakvih podataka.
Katel koji se spominje u povelji Bele IV. Nalazio se jamano uz desnu obalu Une, gdje su
poslije Turci imali svoju tvravu. U okupiranu Dubicu Turci su naselili balkanske Vlahe i
poturene krane. Nakon Karlovakog mira Dubica je pripala Turskoj Bosni. Tijekom 18.
stoljea mjesto je dva put mijenjalo gospodare. Prvi put ju je oslobodila krajika vojska 1716. ali
su je Turci ponovno zauzeli 1741. godine. Drugi put je osloboena 1788. godine nakon tri
pokuaja opsade.23

21
Markovi, Hrvatski gradovi, 276
22
Markovi, Hrvatski gradovi, , Dubica. 257
23
Ibid, 258

11
Do Karlovakog mira postojala je samo jedna Dubica, a od poetka 18. stoljea poela se
podizati Carska Dubica na lijevoj obali Une. Ime carska Dubica nalazimo zabiljeeno na svim
planovima toga naselja tijekom 18. stoljea24. Nakon podizanja Carske Dubice, starohrvatska
Dubica prozvana je Turskom Dubicom. Prema tome, dananja Dubica utemeljena je 1701.
godine i prije toga vremena ona nije ni postojala. Sve vijesti o Dubici prije toga vremena odnose
se iskljuivo na starohrvatsku, odnosno Bosansku Dubicu. U Ratnom arhivu u Beu ima oko
stotinu planova koji prikazuju Dubicu iz vremena njezine opsade i osloboenja 1788. godine. Od
planova iz ranijeg vremena najpotpuniji prikaz naselja je djelo satnika Jaubera iz 1730. godine.25
Na njemu se vidi Turska Dubica kao malo naselja na desnoj obali Une, dok je Carska Dubica
prikazana kao vee naselje izgraeno prema projektu. Turska utvrda u Dubici imala je u to doba
pravokutan oblik s dva niza okolnih bedema. Ispred vanjskog bedema pruao se obrambeni jarak
u koji se naputala voda iz Une.

U Carskoj Dubici su u blizini bile podignute katolika i pravoslavna crkva. U tom razdoblju bilo
je dosta pravoslavnih Vlaha, koji su pobjegavi iz turske Bosne sluili kao vojnici krajike
vojske. Preko krae strane naselja postojalo je i nekoliko uih prolaza do okolnih kua. Carska
tvrava stajala je na jugoistonoj strani mjesta. Imala je kvadratian oblik, obrambeni jarak, a uz
nju su stajale jo dvije vee zgrade. Do druge polovice 18. stoljea Carska Dubica nije se
znatnije izmijenila, a poslije se poela iriti prema istoku i zapadu uz cestu prema Jasenovcu i
Kostajnici. Turska Dubica na desnoj strani Une bila je stalna opasnost za naselje na lijevoj obali
rijeke.26 Zato je zapovjednitvo Vojne krajine u Karlovcu ekalo prvu priliku da ponovno
oslobodi Tursku Dubicu. Pripreme za takvu akciju spremale su se u tajnosti. U meuvremenu su
krajiki topografi potajno snimali dubiku okolicu. Satnici Jann i Natterhirn radili su na tome
zadatku tijekom 1783. godine est mjeseci27. Kada je Austrija 1788. godine ula u rat s Turskom,
donesena je odluka o osloboenju Turske Dubice. Prvom akcijom opsade turske tvrave
zapovijedao je general von Lichtenstein. Budui da akcija nije uspjela, uinjen je novi pokuaj
pod zapovjednitvom generala De Vinsa. Tek pri treoj opsadi pala je turska tvrava u ruke
hrvatskih krajinika. Kako su se odvijale vojne akcije za osloboenje Turske Dubice vidi se na
oko 50 suvremenih planova, koji se danas uvaju u Ratnom arhivu u Beu. Druga opsada turske

24
Markovi, Hrvatski gradovi, Dubica. 257
25
Ibid, 260
26
Ibid, 260.
27
Ibid, 261.

12
tvrave u Dubici najbolje je predstavljena na planu koji je izradio satnik May. On je autor i plana
bitke na Begovu duvnu iznad Turske Dubice (slika br. 146).11 Na tome planu dobro se vide obje
Dubice. Novo naselje uz lijevu obalu Une spominje se tu kao Hrvatska Dubica (Croatisch
Dubiza). Prikazana je kao znatno vee naselje nego ono uz desnu obalu Une. Najvei broj vojnih
planova Dubice nastao je nakon njezine tree opsade i konanog osloboenja. Iz njih se vidi da
je maral Laudon doveo krajiku vojsku iz Berbira i stigao do Turske Dubice preko turskog
teritorija. Turski branitelji bili su tom akcijom tako iznenaeni da su se odmah predali.

Najpotpuniji plan tree opsade Turske Dubice izradio je porunik imunovi.28 Iz njega se
razabire da je krajika vojska opkolila mjesto sa sviju strana i da turskoj posadi nije preostalo
drugo nego da se preda. Osloboenje Turske Dubice popraeno je velikim slavljem. Tom
prilikom tiskana je i nekoliko prigodnih publikacija. Talijanski topograf Prisco izradio je 1788.
godine dopadljivu panoramu mjesta 13 Kao predloak sluila mu je veduta koju je 1685. godine
izradio G. Cantelli. 14 Prema Priscovoj veduti zakljuujemo da je Turska Dubica bila osrednje
veliko naselje. U njegovu sreditu, na umjetno nainjenom otoku Une, nalazila se turska tvrava
s tri okrugle kule. Naselje tvrave imalo je dva dijela. Njegov zapadni dio inio je zasebnu etvrt
(mahalu), koja se sastojala od niza drvenih kua na kat, a redale su se oko veega trga (pazara).
Istoni dio mjesta inio je starije sredite. Kue u toj mahali bile su dosta zbijene, takoer drvene
te graene na kat. U prizemlju tih kua prebivala je stoka, a na katu su stanovali ljudi. U tom
dijelu Turske Dubice vide se na veduti etiri damije. Oko one najvee, prostirao se omanji trg
(arija).29 Tu su turski obrtnici imali zanatske radionice i trgovine. Na lijevoj obali Une nema na
Priscovoj veduti prikaza Carske Dubice, jer se ona, kako je ve reeno, nalazila otprilike
kilometar zapadnije od Turske Dubice. Prvi toniji plan tvrave u Turskoj Dubici izradio je
krajiki natporunik Keller 1789. godine. Na njemu se vidi itav turski objekt neposredno nakon
osloboenja. Bio je nepravilna oblika. U sastavu tvrave nalazila se i stara utvrda, koja je leala
na neto povienom zemljitu uz samu obalu rijeke. Utvrda je imala kvadratian oblik i dvije
okrugle kule. Unutar tvrave postojala je i povea zgrada, koja je sluila kao turska vojarna. Oko
tvrave bile su zabijene palisade. U tvravu se ulazilo s njezine zapadne strane. Preko Une bio je
podignut drveni most koji je uskoro bio sruen. Godine 1794. izradio je satnik Allio jo detaljniji
plan osloboene Dubice.16 Prijanja turska tvrava zadrala je svoj opseg, ali je u unutranjosti

28
Markovi, Hrvatski gradovi, Dubica. 262.
29
Ibid, 262.

13
popunjena novopodignutim objektima. Stara utvrda unutar tvrave ostala je sauvana. Ona je
postala stan zapovjednika tvrave. U meuvremenu je izgraen i novi pristupni put do
osloboene tvrave. On je vodio preko mosta na Uni, koji je bio sagraen uz stan
zapovjednitva. Stari most koji se vidi na planu porunika Kellera bio je do 1794. godine
sruen.30

Novi most bio jeosiguran dodatnim fortifikacijama. Na lijevoj obali Une ureenje vei opkop za
krajiko topnitvo, a tu se nalazila i zgrada zapovjednika topnitva. Oito je da se u to vrijeme u
Dubici nije ivjelo spokojno. Zato su zadrane sve ranije mjesne fortifikacije. Jarak s vodom bio
je dodue isuen, ali su zadrane drvene palisade oko itave tvrave. Od planova Turske Dubice
nakon njezina osloboenja valja spomenuti rukopisno djelo majora De Vauxa. Na njemu se vidi
ira okolica obiju Dubica. Vidljivo je takoer kako je krajika vojska sa sviju strana opkolila
tursku tvravu te prisilila tursku posadu na predaju. Uoavamo i Carsku Dubicu, koja je u
meuvremenu izrasla u vee pogranino mjesto.31 Nove kue u njemu poele su se podizati
izvan mjesnih fortifikacija, a ponajvie su se gradile uz novosagraenu cestu od Jasenovca prema
Kostajnici. Ta cesta prolazila je sreditem Carske Dubice, iz kojeg je skretala i cesta koja je to
mjesto povezivala s veim gradovima - Karlovcem i Siskom. Od tiskanih veduta iz vremena
osloboenja Turske Dubice istiu se jasnoom grafike dva djela. Jedno je tiskano u Beu u
nakladi T. E. Trattnera, a kao autor druge vedute potpisan je J. M. Will. 18 Na prvoj veduti
prikazana je samo okolica Turske Dubice, a na drugoj se vidi upad Laudonovih krajinika pod
tursku tvravu od strane istoka. Turci su upadom krajike vojske s turskog teritorija bili
iznenaeni, tako da su se odmah predali.

Nakon mira u Svitovu, Carska i Turska Dubica ponovno su rastavljene novoustanovljenom

granicom izmeu Hrvatske i turske Bosne. Od toga vremena Hrvatska Dubica razvijala se
neovisno o starom sredi tu na suprotnoj strani Une. Do kraja 19. stoljea ona se znatno izduila
uz novu cestu uz rijeku Unu32. Kada je 1882. godine otvorena eljeznika pruga od Siska prema
Novskoj, eljeznika postaja Dubica ustanovljena je oko 4 km sjevernije od istoimenog naselja.
Od toga vremena poela se HrvatskaDubica iriti uz novu cestu prema Cerovljanima i novoj
eljeznikoj postaji. Bosanska Dubica se, nakon to su Turci napustili Bosnu, poveavala kao

30
Markovi, Hrvatski gradovi, Dubica. 264
31
Ibid, 265
32
Ibid, 266.

14
manje trgovite podijeljeno u nekoliko mahala. Tako su od neko starohrvatske Dubice nastala
dva susjedna naselja, koja je novouspostavljena dravna granica rastavila u dvije posve razliite
ivotne sredine.

Brod i brodsko podruje

Tadanje selo Brod dobilo je ime prema oblinjoj skeli kojom su se prevozili ljudi preko Save.
Sudbina je toga sela do 15. stoljea nepoznata. Do 1536. godine Brod je napredovao kao dvojno
naselje. Na usu Mrsunje u Savu nalazio se Stari Grad ili Gornja brodska varo, a istono od
njega leao je noviji Brod ili Donja brodska varo.33 Brod je takoer bio sredinje muslimansko
naselje ovog dijela posavine. Prema putopisnom izvjeu Atanasija Jurjevia, iz 1626. godine, u
Brodu je bilo 500 muslimanskih i 40 katolikih kuca. Brod se, dakako, do 1687. godine i dalje
poveavao te je do turskog rasula u njemu bilo oko tisuu muslimanskih kuca.34

Turci su prihvatili podjelu Broda na Stari Grad i novi Brod. Kada je kranska vojska oslobodila
Brod (1691.), zatekla je ovo naselje spaljeno i bez stanovnika. Brodski muslimani povukli su se
pravodobno preko Save u Bosnu. Od toga vremena Brod se poeo iznova izgraivati. Prvi
njegovi stanovnici bili su vojnici koji su radili na obnovi stare brodske tvrave u Starome
Gradu. Nakon sto je stara tvrava obnovljena, poelo se raditi na obnovi Donje brodske
varoi. Prvi stanovnici toga dijela Broda bili su hrvatski prebjezi iz turske Bosne.35

U popisu iz 1730. godine bilo je u tom kraju najvie starosjedilaca, a medu doseljenicima
dominirali su Hrvati iz Bosne. Vlaha je bilo manje, a najvie ih je bilo u Kobau. amacko je
podruje do dolaska Turaka bilo takoer naseljeno hrvatskim starosjediocima. Od vremena
turske okupacije preko toga dijela Slavonije odvijale su se stalne seobe iz Bosne preko Save. U
tursko doba ovdanji starosjedioci nisu bjeali iz svojih sela, pa su se mnogi starosjedilaki
rodovi sauvali do 18. stoljea.36

Novijih je doseljenika iz Bosne stiglo ovamo 1739. godine, kada je bosanska Posavina vraena
turskoj Bosni. Tada su se na slavonsku stranu vratili starosjedioci s lijeve strane Save koji su
1719. preselili na njezinu desnu stranu. Tom prilikom najvie novih doseljenika dobila su sela

33
Mirko Markovi, Slavonija povijest naselja i podrijetlo stanovnitva. (Zagreb: Golden marketing, 2002.), 332-
333.
34
Markovi, Slavonija povijest naselja i podrijetlo stanovnitva, 333.
35
Ibid., 336-337.
36
Ibid., 337.

15
Svilaj, Novi Grad, Jaruge, Struzani, Kupino, Sredanci i Oprisavci.37 Kasniji popisi sela
amakoga podruja pokazuju sve brzi rast Kopanice, Sikirevaca, Gundinaca i Beravaca i
postupno propadanje Zoljana, Oprisavaca i Novoga Grada. Takav raspored u razvoju ovdanjih
sela diktirale su vojne graniarske vlasti. Vlasi su tim putem stizali izmeu 1560. i 1570. godine.
Drugi seobeni val Vlaha odvijao se izmeu 1692. i 1706. godine, nakon sto su Turci napustili
Slavoniju.38

Stanovnici posavskih sela, nakon osnutka Slavonske krajine, postali su graniari ili ardaki
narod. Svaka kua s toga podruja morala je dati krajikoj vojsci po jednoga vojnika, a one
zadrune s vise mukaraca u kuci, po dva. Ostali graniari bili su duni obraivati zemlju i
uzgajati stoku, kako bi krajika vojska imala dovoljno hrane. Osim toga, seljaci graniari morali
su za potrebe vojske besplatno raditi i prevaati kolima sto je vojsci bilo potrebno39. Organizacija
krajike vlasti u Slavoniji stalno se mijenjala i usavravala. Brod je tada stekao pravo na svoju
magistratsku upravu, no i u takvim okolnostima vojska je i dalje imala odluujua prava koja su
uvijek bila iznad onih graanskih.

Nakon sto su Turci napustili Slavoniju, Sava je opet postala pogranina rijeka izmeu Bosne i
Hrvatske. Zato je ustanovljena Slavonska vojna krajina koja se odrala sve do 1873. godine. Jo
prije Karlovakoga mira, Dvorska komora u Beu izdala je naredbu da se uz lijevu obalu
Save, na svaka 3 do 5 km podignu vojne promatranice (ardaci)40, a u svakom prisavskom selu
osnuju vojarne za posade tih promatranica. Jednako su tako donesene i odluke o izgradnji
velikih tvrava u Brodu i Staroj Gradiki. U spomenutim mjestima obnovljene su stare turske
tvrave, a nakon toga prilo se izgradnji novih. Te tvrave, posebno ona u Brodu, kada su
dovrene, bile su veliki fortifikacijski objekti i pripadale su medu najvee graevine te vrste u
ovom dijelu Europe.41

Pod vojnom je upravom Donja brodska varo postala administrativnim sredite svoje regije.
Napredak naselja oitovao se i u sastavu brodskoga stanovnitva, koje je sve manje ivjelo od
poljoprivrede, a sve vise od obrta i trgovine. U Brod i nakon 1723. godine stizali noviji
doseljenici. Medu njima je ponovno bilo mnogo bosanskih Hrvata, ali se otad primjeuju i
37
Markovi, Slavonija povijest naselja i podrijetlo stanovnitva, 334-335
38
Ibid, 335.
39
Markovi, Hrvatski gradovi, Brod. 151.
40
Markovi, Slavonija povijest naselja i podrijetlo stanovnitva, 336.
41
Ibid. 336.

16
njemaki doseljenici iz tajerske koji su kao obrtnici radili na izgradnji nove tvrave. Uz njih se
javljaju i vlaki doseljenici koji su se u Brodu bavili poduzetnitvom i trgovinom. Od 1753. do
1787. godine Brodom je upravljala varoka uprava koju su Broani mogli birati prema slobodnoj
volji. Stanovnici slobodne brodske varoi bili su osloboeni vojne obveze te su mogli slobodno
raspolagati svojom, pokretnom i nepokretnom imovinom. Osim toga bili su osloboeni rabote.
Nakon sto je 1787. godine ukinuta brodska magistratska uprava, izvrsnu vlast u Brodu preuzela
je ponovno vojska. Za vrijeme dok je Brodom upravljala vojska, naselje nije pretjerano
napredovalo, sve dok 1820. godine ponovno dobio civilnu upravu.

Manja mjesta, poput Kobaa i amca, takoer su imala svoju dvojnu povijest. Prilikom izgona
Turaka iz Slavonije, savski prijelaz kod Kobaa bio je jedan od najprometnijih, jer su tim
pravcem bjeali muslimani iz sredinje Slavonije u Bosnu. Kada su te seobe bile zakljuene,
preli su i kobaki muslimani sa slavonske strane na bosansku. Kobaki Hrvati, koji su dotad
ivjeli na desnoj obali Save, preli su na slavonsku stranu 42. Od toga vremena Sava je postala
pogranina rijeka izmeu Hrvatske i Bosne i bosanski muslimani nisu vise mogli prelaziti preko
rijeke. Meutim, bosanski Hrvati i Vlasi potajno su prelazili Savu, obino nou. Ti bjegunci iz
turske Bosne stizali su u slavonski Koba gdje su ih prihvaali slavonski graniari, koji su ih
upuivali dalje prema sjeveru na konana odredita amac se tijekom 18. stoljea dobro razvijao
jer su Turci na suprotnoj strani Save osnovali kasabu Bosanski Samac.43

42
Markovi, Slavonija povijest naselja i podrijetlo stanovnitva, 337.
43
Ibid. 338.

17
Zakljuak
Na primjerima odabranih krajikih naselja moemo vidjeti da su se veze izmeu naselja
blizanaca odravale na razliite naine: od antagonistikih u sluaju Dubice, asimetrino
gospodarskih u sluaju Kostajnice, pa sve do manjih demografskih promjena u sluaju manjih,
slabije branjenih no ne i manje nadgledanih mjesta poput amca na brodskom podruju u kojem
je civilno stanovnitvo, kada je za to bilo u prilici, moglo potajno prijei granicu kako bi stiglo
na eljeno odredite. Iako se takve promjene ne mogu direktno putem povijesnih obavijesti
pratiti, one ipak mogu biti posredno vidljive te im se nikako ne moe radi toga osporiti znaenje
koje imaju za izuavanje ovakvih pograninih fenomena. Osobito ne u ranom novom vijeku
koje,unato svojim dugotrajnim povijesnim procesima u globalnoj u razini, lokalno otkriva
itavu jednu dijalektiku stvaranja imaginarija i naina bivanja u rasponu od mirnodopskog
suivota, stratekog ratnog otimanja i tajne razmjene itelja raznih etnikih i konfesionalnih
provencijencija, sve u granicama onoga to ima povijesna sloenost pograninih podruja u
danom trenutku moe ponuditi. S ovim relativnim kratkim pregledom koji nije mogao u
historijsko geografskom-smislu, ali i u kontekstu studija granica i pogranija mogao obuhvatiti
sva prostorna i vremenska kretanja u gradovima i na granicama, kao polazina stavka za budua
itanja zasigurno se moe utvrditi da ovdje vlada jedna prostorno-vremenska sinteza dvojnosti
preplitanja kontinuiteta i diskonituiteta identiteta i samih egzistencijalnih funkcija naselja ija se
sloena povijest otkriva u stalnosti imenovanja i postojanja na odreenom mjestu, kao i u
fluktuaciji njegovog stanovnitva, robe i vojnih kadrova koji su, barem na podrujima vojne
krajine, ini vlastitu povijesnu realnost vrijednu neprestanog i nunog prouavanja.

18
Bibliografija
Buczyinski, Alexander. Gradovi Vojne krajine. Svezak I. i II. Zagreb: Institut za hrvatsku
povijest, 1997.
Glamuzina, Nikolina; Borna Frst-Bjeli. Historijska geografija Hrvatske. Karte: Robert Mari.
Split: Filzofski fakultet, 2015.
Holjevac, eljko; Nenad Moaanin. Hrvatsko-slavonska vojna krajina i hrvati pod vlau
Osmanskog carstva u ranome novom vijeku. Zagreb: Leykam international, 2007.
Kljaji, Josip. Stara Gradika u 18. stoljeu. U Peristil: zbornik radova za povijest
umjetnosti, 46(1), 59-83.
Maga, Damir. Geografija Hrvatske. Glavni urednik: Dragutin Feletar. Samobor: Zadar:
Meridijani ; Sveuilite, 2013.
Markovi, Mirko. Slavonija povijest naselja i podrijetlo stanovnitva. Zagreb : Golden
marketing, 2002.
___. Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama. Zagreb : AGM, 2001.
Salopek Bogavi, Iva. Prilog istraivanju dogaanja na gradikom podruju tijekom rata
1788.-1791. U Scrinia Slavonica, 7. 2007. 161-201.
Slukan Alti, Mirela. Povijesni atlas gradova: IV. Svezak Kostajnica. Zagreb : Sisak : Institut
drutvenih znanosti Ivo Pilar ; Dravni arhiv Sisak, 2007.
Vresk, Milan. Dvojni gradovi Hrvatske. U Acta Geographica Croatica. Volumen 31. Zagreb:
1996, 85-94.

19