FOLIA ONOMASTICA CROATICA 1213 (20032004) UDK 811.163.42373.2:930.

2 Izvorni znanstveni lanak

Rukopis primljen 1. XII. 2003. Prihvaen za tisak 22. III. 2004.

Miroslav BERTOA
Sveuilite u Rijeci, Filozofski fakultet u Puli Odsjek za povijest Ulica Ivana Matetia Ronjgova 1, HR-52100 Pula bertos@hazu.hr

IZ UGLA POVJESNIARA: TOPONIMI, ANTROPONIMI I NADIMCI U LABINU I LABINTINI U DRUGOJ POLOVICI XVIII. STOLJEA
(Jedno povijesno vrelo iz fonda Vijea desetorice Dravnog arhiva u Mlecima)
Autor ovog priloga strukom povjesniar, no uporni itatelj onomastikih folija, jednako tiskane kao i arhivske provenijencije iznosi primjere ispisane iz sudskoga spisa Vijea desetorice Dravnog arhiva u Veneciji, koji se odnosi na prosvjed puana i seljaka Labina i Labintine, u nedjelju, 8. oujka 1768., potaknut opim nezodovljstvom zbog poveavanja cijene vinu. Ovaj je prilog nastao iz autorova uvjerenja, ili bar nade, da stara arhivska vrela katkada mogu pojasniti neku etimologiju, ili na pravi put usmjeriti jezino razmatranje o postanju nekog toponomastikog ili onomastikog oblika. Ujedno je nastojao upozoriti da politika i drutvena sastavnica poglavito u graninim podrujima prostiranja nekog etnosa (u ovome primjeru hrvatskoga) neprijeporno utjee na one etnokulturne, kompleksne i raznolike odrednice od kojih ovisi nastanak, prilagodba ili promjena imena mjesta, imena ljudi, nazivi biljaka ili ivotinjskoga svijeta ...

I. Labin, grad trgovite / terra1, u XVIII. je stoljeu predstavljao najveu urbanu aglomeraciju jugoistone Istre. Ve od konca kasnoga srednjovjekovlja, od
Prema mletakoj administrativnoj podjeli naselja Labin je od predaje Veneciji godine 1420. bio uvrten u trgovita / terre, tj. u mjesta opasana zidinama na elu s podestatom. Susjedni Plomin Labinu pripadajua urbana aglomeracija koja je zajedno s njime poloila zakletvu vjernosti / fidelitas mletakome dudu postao je katel / castello, premda se u mnogobrojnim vrelima spominje i sintagma Terra di Albona et Fianona (trgovite Labin i Plomin). Usp. Vergottini, Giovanni de 1974. Lineamenti storici della costituzione politica dellIstria durante il Medio Evo. Trieste: Societ Istriana di Archeologia e Storia Patria, 238; Bertoa, Miroslav 1995. Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljee). Pula: ZN akan Juri, 749; Ivetic, Egidio 2000. Oltremare: LIstria nellultimo dominio veneto. Venezia: Istituto Veneto di Scienze, Lettere ed Arti, 38 i dalje.
1

41

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

potpadanja pod vlast Mletake Republike, njegovo je opinsko podruje obuhvaalo i katel / castello Plomin / Fianona, te mnogobrojne naseljene kontrade. Taj osebujni urbani i ruralni prostor u mnogoemu je bio razliit od ostalih dijelova istarskoga poluotoka. Napose je vano istaknuti injenicu da su, jednako talijanska kao i hrvatska historiografija o istarskome srednjovjekovlju uza svu razliitost, pa i suprotnost u bitnim stajalitima uspjele (re)konstruirati sliku etnike strukture staroga Labina i njegova podruja do konca XV. stoljea, u doba kada je Republika Sv. Marka svoju vlast uspjela protegnuti i nad tim dijelom istarskoga poluotoka. Arhivska vrela bjelodano pokazuju da nazonost hrvatskog etnikog elementa u Labinu i dijelu Labintine valja pripisati ne samo ukljuivanju toga dijela Istre u sastav hrvatske srednjovjekovne drave, ve i injenici da se Slaveni / Hrvati ve od VI. stoljea dalje, pa i poslije nestanka granice na Rai2, naseljavaju u pojedine dijelove Istre jednako one pod Venecijom kao i one pod vlau Kue Austrije.3 Istarska kolonizacija bila je kontinuirani proces, premda se u pojedinim razdobljima ovisno o politikim, gospodarskim, zdravstvenim, pa i klimatskim prilikama njezina kvantitativna sastavnica poveavala ili smanjivala. Petnaesto, esnaesto i sedamnaesto stoljee predstavljaju doba golemih kataklizmi na prostoru jugoistone Europe. Bio je to teatar dramatinih zbivanja, napose mnogobrojnih i viesmjernih migracijskih pomicanja razliitih etnosa (poglavito hrvatskoga), na ijoj su se sceni odigravale korjenite etnike, socio-kulturne preobrazbe (ukljuujui i one jezine) koje su se trajno odrazile na mentalnim obiljejima i posebnostima i u malome labinskome svijetu. Istra je bar dva i pol stoljea bila jedna od vanih selidbenih destinacija dobjeglica, doseljenika i doljaka iz irokoga podruja od sredozemnoga Levanta i istonoga Jadrana (s njegovim dubokim zaleem) do Furlanije, Veneta i pokrajine Marche na zapadu. Taj je povijesni proces ostavio traga ne samo u etnikome sastavu, ve i u onomastikome nasljeu staroga labinskoga trgovita i njegova komunskoga podruja. Etnika povijest Labina razliita je od one ostalih istarskih urbanih sredita i aglomeracija gradova, trgovita i katela. Stajalita starije talijanske i nov(ij)e hrvatske historiografije, uza sva neslaganja, gotovo su istovjetna kada je rije o etnikome sastavu Labina i njegova kraja do XV. stoljea. Tako je, primjerice, istarski talijanski povjesniar Camillo De Franceschi poetkom prologa stoljea ustvrdio da je slavensko [hrvatsko, primj. M. B.] naseljivanje u to podruje
2 Usp. Ferjani, Boidar 1959. Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom II 1959. Beograd: SANU Vizantoloki institut, knj. 7, 35; Klai, Nada 1971. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb: kolska knjiga, 462463; Goldstein, Ivo 1995. Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 52. 3 Bertoa, Miroslav 1977. Puanstvo Labina u Vlaievo doba (S prilozima labinskoj onomastici XVI i XVII stoljea). Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, Rijeka, 107149; Bertoa, Istra: Doba Venecije, n. dj., passim; De Franceschi, Camillo. 1964. Storia documentata della Contea di Pisino. Atti e Memorie della Societ Istriana di Archeologia e Storia Patria, Venezia, passim.

42

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

[u Labin i Labintinu, M.B.] toliko utjecalo na njegov etniki i drutveni razvitak da je uvjetovalo gotovo potpuni nestanak latinskog obiljeja koji im je utisnuo Rim.4 To je miljenje zatim prihvatio i kritini povjesniar E. Sestan5, premda se u ocjeni kasnijeg razvoja etnikih prilika u Labinu dvojica povjesniara ipak djelomino razilaze. Dok C. De Franceschi pretpostavlja da su Labinjani jo i na koncu XV. stoljea u veini pripadali slavenskom plemenu i jeziku6, Sestan dri da su gradii Labin i Plomin, utonuli u slavenstvu u tijeku XII.XIII. stoljea, ponovno vraeni talijanstvu u XV. stoljeu, a moda i prije svojega pripojenja mletakome dijelu Istre.7 Obojica se autora ipak slau u postavci da je in zakletve otvorio proces venetizacije / talijanizacije Labina i njegova komunalnog podruja. Premda Camillo De Franceschi (1868.1953.) i Ernesto Sestan (1898. 1986.), svaki u svojemu dobu, pripadaju povjesniarima od zanata, premda njihov opus svjedoi da su najvei dio ivotne energije utroili na arhivalna istraivanja i tumaenje raznih pojavnosti istarskoga srednjovjekovlja, spomenuta tvrdnja o talijanizaciji Labina, Plomina i njima pripadajuega seoskoga podruja u trenutku predaje Republici Sv. Marka, predstavlja svojevrsni dug koji su platili svojemu graanskom, liberalnom, ali i nacionalno / nacionalistikom dobu.8 Arhivskim vrelima dobro potkrijepljeni lanak o labinskome puanstvu, u neposrednome poslijeratnom razdoblju napisao je Nikola ic9, na temelju prethodnoga prouavanja labinskoga statuta10 i statistike obrade istarskoga nacionalnog katastra iz godine 1945.11 Vrijedan je pozornosti iako nedovoljno zapaen
4 De Franceschi, Camillo. 1908. Statuta Communis Albonae. Archeografo triestino, III. ser., vol. IV., Trieste, 133. 5 Sestan, Ernesto 1965. Venezia Giulia: Lineamenti di una storia etnica e culturale. Bari: Centro Librario, 43 (in una cittadina minore, come Albona, sul principio del sec. XVII, la penetrazione di elementi croati veramente tale di aver soffocato il primitivo fondo romanico [...]). 6 De Franceschi. 1908., 142 (Gli Albonesi [...] ancora alla fine del secolo XV erano in grande maggioranza di stirpe e di lingua slava [...]). 7 Sestan. 1965., 53 (Le cittadine di Albona e Fianona sommerse dallo slavismo nel XIIXIII secolo, siano riguadagnate allitalianit nel XV e forse gi prima della loro incorporazione nellIstria veneta (1420)). 8 Bertoa, Miroslav 1985. Etos i etnos zaviaja. Pula-Rijeka: akavski sabor -Pula, Istarska naklada-Pula, Otokar Kerovani-Opatija, Edit-Rijeka, Centro di ricerche storiche-Rovinj, passim. 9 ic, Nikola 1953. Etniki sastav grada Labina sada i nekad. Rijeka revija, II.,Rijeka, 149151. 10 ic, Nikola 1939. Iz latinskog statuta grada Labina u Istri. Mjesenik Pravnikoga drutva u Zagrebu, LXV., 2, Zagreb, 1-12; 75-84. 11 Cadastre national de lIstrie daprs le Recensement du 1er Octobre 1945. Suak: Editione de lInstitut Adriatique. (Labin i njegov okrug obraeni su na str. 175-210.) Usputno valja pripomenuti da je taj iznimno vaan korpus onomastike grae u preraenoj i znanstveno temeljitoj obradbi objavljen i etrdeset godina kasnije. Usp. Bratuli, Josip; Petar imunovi 1985. Prezimena i naselja u Istri: Narodnosna statistika u godini Osloboenja; knj. I.III. Pula Rijeka: akavski sabor Pula, Istarska naklada Pula, Otokar Kerovani Opatija, Edit Rijeka, Centro di ricerche storiche Rovinj.

43

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

(usto i ve zaboravljen) icov pokuaj isticanja hrvatskih rijei i pojmova u latinskome tekstu labinskoga statuta (primjerice: bludesi12, podsupus, senista communis, napassa, saticum, sbane, podchnexin ...). Valja pripomenuti da i onomastika graa, objelodanjena na stranicama talijanske povijesne literature, svjedoi o hrvatskom etnikom obiljeju Labina i njegova komunalnoga podruja u srednjemu vijeku, pa i poslije XV. stoljea.13 Jo u drugoj polovici XVI. stoljea prema obiaju / giusta il solito sjednice opinskoga vijea vodile su se na hrvatskome jeziku / in lingua Schiava.14 II. U svojim sustavnim arhivalnim istraivanjima i iitavanjima mnogobrojnih kodeksa mletakoga Frarija, po trei sam se put suoio s vrelima o Labinu i Labintini od XVI. do XVIII. stoljea.15 U fondu Vijea desetorice Dravnog arhiva u Veneciji pronaao sam istrane spise, uvezane u dva opsena kodeksa, o pobuni puana i seljaka u Labinu i Labintini godine 1768.16, koji su posluili kao graa za ovaj tekst o labinskoj antroponimiji, ojkonimiji i toponimiji. Njihov povijesni kontekst opisan je na 201 listu istranih spisa s uvodnim saetkom dogaanja u priloenom izvjeu to ga je labinski podestat Santo Muazzo 20. oujka 1768. poslao Vijeu desetorice mletake vlade. U tom opirnom izvjeu izneseni su podrobni podaci o prosvjednome istupu labinskih graana i
ic. Iz latinskoga statuta, n. dj., 7. Drim da je ic tono naveo da imenica bludesi, spomenuta u lanku XII. prve knjige statuta potjee od glagola bljusti, tj. uvati i da su ti bludei bili uvari optuenika za krupne zloine [...]. Tekst latinskog originala glasi: Item statuimus et ordinamus quod in omnibus questionibus que debeant deffiniri in loco iuris qui vulgo appellatur Sith debeant fieri bludesi, et firma in omnibus valeret consuetudinem antiquam castri Albonae prius valerunt etc. (De Franceschi, Camillo 1908. Statuta Communis Albonae. Archeografo triestino, ser. III., IV., Trieste, 151229). Iz konteksta se jasno razabire da rije bludesi ne oznaava bludnike[!], kako to netono pie u ediciji Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, I. Zagreb 1973., 123. 13 Usp. Giorgini, Bartolomeo 1847. Memorie istoriche antiche e moderne della Terra e Territorio di Albona. LIstria, II., Trieste, 60, 6162, 6364, 6566, 6768, 7172; Luciani, Tomaso 1847. Emende e aggiunte. LIstria, Trieste, 6768. 14 Archivio di Stato di Venezia [dalje: ASV]. Dispacci Rettori dIstria. Filza 86: Adi Primo Novembre 1587. F publicata la soprascritta Terminazione sopra il Sale della Cancellaria della Magnifica Communit dAlbona giusta il solito in lingua Schiava d me Andrea Profici Cancelliere di questa magnifica Comunit dordine del Clarissimo Signor Francesco Grimani del Clarissimo Signor Zuanne Dignissimo Podest dAlbona, et Fianona stridando Giacomo Rojanich Commandador dessa Communit altante gran moltitudine di Popolo, et spetialmente li Spetabili misser Geronimo Luciano, misser Zan Antonio de Negri, misser Giovanni Luppetino, et molti altri, cos Nobili, come anco del Popolo Testimonij. 15 Usp. Bertoa. M. Puanstvo Labina, n. dj.; isti, Etniki sastav Flaciusove Najmilije domovine (Prema grai starog Kaptolskog arhiva u Labinu), u Istarsko vrijeme prolo 1978. Pula: Glas Istre i akavski sabor, 124138; 275285. 16 ASV. Consiglio del X: Processi criminali. Capodistria. Busta 9. Commissione collAutorit, e rito suo sopra Insurrezione contro la Nobil Donna Angelica moglie di N. V. Corner Podest Preccessore. Albona 20 marzo 1768. Svi navodi o pobuni puana i seljaka u Labinu potjeu iz tog opsenog zapisinika i njemu (pri)dodanih arhivalnih priloga.
12

44

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

seljaka protiv povienja cijene vinu, koji je na trenutke poprimao razmjere velike drutvene napetosti. Pobuna ili tumulto, odnosno sollevazione, kako se naziva na listovima spomenutoga vrela, odigrala se na glavnome labinskome trgu u Burgu / Borgo, ispred podestatove palae gdje se okupilo oko tristo prosvjednika. Seljaci su, prema izjavama nekih svjedoka, bili naoruani pukama, sjekir(ic)ama / manerini, drvenim batovima / mazzoche17 i drugim napadakim sredstvima / ed altri strumenti di offesa. Seljaci, okupljeni na trgu u manjim skupinama, upuivali su otre prijetnje plemenitoj gospi Corneri, podestatovici, odnosno supruzi prijanjega labinskoga podestata Angela Cornera. Pobunjenici-prosvjednici / tumultuanti (kako se nazivaju na nekoliko mjesta u zapisniku) zahtijevali su ne samo prosvjednim uzvicima i glasnim prosvjedima, ve i upuivanjem seljakog i pukog izaslanstva novome podestatu Santu Muazzu ponitavanje odluke o poskupljenju cijene vinu i vraanje na cijenu od etiri solda za bokal. Pred prosvjednicima spremnim na odlune i nasilne ine, a bez dovoljno snane oruane sile podestat je morao ustuknuti i udovoljiti njihovim zahtjevima. Iako se iz taktinih i stratekih razloga naoko izmirio sa sudionicima tumulta, Muazzo je, nakon krae istrage, uputio otro pismo Vijeu desetorice, zahtijevajui pokretanje sudskoga procesa, pronalaenje i kanjavanje krivaca, koji su uvrijedili, ponizili mletaku vlast, a zatim je prisilili na kompromis i ustupke. Mletaka je vlada podrala Muazzova nastojanja i podestata i kapetana Kopra Orazija Dolcea18 proglasila delegiranim sucem / giudice delegato u toj parnici. Ovaj je istraiteljem imenovao svojega kancelara Giovannija Battistu Collonija, koji se tada nalazio u Novalji na Pagu, dovravajui istragu protiv poinitelja tete u umi Sv. Marije Magdalene. Colloni je 9. listopada 1768. barkomskelom (Barca di Traghetto) doplovio u grad Rab (Citt dArbe), iduega dana stigao u grad Cres (Citt di Cherso), gdje je prenoio da bi dan kasnije (drugim trajektom, koji naziva Barca a Smergo19) stigao u Rabac i odmah konjem nastavio put do podestatove palae u labinskome Borgu. Ve 11. listopada Giovanni Battista Colloni poeo je ispitivati svjedoke. Iz toga povijesnim podacima bogatoga zapisnika u ovome se prilogu donose samo oni sitni detalji koji bacaju poneto svjetla na prostor i ljude ovoga slikovitoga dijela mletake Istre. Imena, prezimena, nadimci, imenske i prezimenske prilagodnice, toponimi i ojkonimi pojavljuju se unutar prie o dramatinom povijesnome dogaaju u Burgu staroga Labinu u korizmenu nedjelju, 8. oujka 1768.
Rosamani, Enrico 1958. Vocabolario giuliano. Bologna: Cappelli Editore, 611. Usp. Podest di Capodistria. LIstria, V., 17, Trieste, 17 Aprile 1850. 19 Rosamani, Enrico 1958. Vocabolario giuliano dei dialetti parlati nella regione giulianodalmata quale essa era stata costituita di comune accordo tra i due stati interessati nel Convegno di Rapallo del 12XII1920. Bologna: Cappelli Editore, (str.) 1043 (smergo[...], mergo, lat. margo = traghetto).
18 17

45

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

III. Ispitivanje svjedoka obavljeno je u Labinu, osim nekoliko iznimaka, od 11. do 28. listopada 1768., kada je kancelar Colloni biljeio iskaze osoba koje su u meuvremenu napustile Labine ili zbog bolesti nisu mogle doi na roite. Drim da uz svako pojedino ime, spomenuto u ovome tekstu, nije potrebno navoditi datum i ponavljati arhivsku signaturu, jer su svi primjeri ispisani iz istoga korpusa. Imena osoba objavljuju se u izvorno, premda se sa sigurnou moe tvrditi da su ondanji seljaci Labintine i Plomintine, preteito pripadnici hrvatskoga kulturnoga kruga, u meusobnome komuniciranju, pa i u izjavama pred istraiteljem, svoja imena, kao i imena sudionika i moguih svjedoka, izgovarali onako kako su se meusobno zvali, odnosno prepoznavali. Zato prema odreivanju etnike pripadnosti imen, ispisanih u zapisniku sukladno tadanjim uporabnim normama, valja zadrati kritini otklon: s jedne je strane, neizbjeno prihvatiti njihov izvorni talijanski oblik (pravno-povijesno, ali i grafijski, jedino mogu!), no s druge se strane, sukladno etnokulturnome kontekstu, moraju individualizirati sluajevi pripadnosti hrvatskom etnosu, ija je opstojnost potvrena mnogobrojnim arhivskim svjedoanstvima i znanstvenim socio-kulturnim tumaenjima. Na znanstvenoistraivakim analizama (interdisciplinarnim, multidisciplinarnim i transdisciplinarnim) i procjenama povijesnoga i etnokulturnoga konteksta valja temeljiti postavke jesu li imena itelja trgovita Labin i njegovih seoskih kontrada, uz talijanski / venetski u kontinuitetu zadravala i hrvatski uporabni oblik? Vjerojatno su imena rabljena u oba oblika, premda je u urbanoj sredini prevladavao talijanski / venetski, a u seoskoj hrvatski / akavski oblik, primjerice: Giacomo, Zuanne, Antonio, Agostino, Silvestro, Michiel, Lorenzo, Francesco, Tom(m)aso, Orazio ..., odnosno Jakov, Zvane (ili Ive), Antun / Tone, Agutin / Gutin, Silvestar / avetar, Miho / Miel, Lovre, Frane / Franeko (izgovoreno slino venetskom nainu, no s akavskim akcentom, intonacijom, modulacijom i jezinom lokalnom bojom), Tomao (kao i u prethodnom sluaju), Tome, Oracijo i dr. No, neka imena iznimno uglednih nositelja, poglavito labinskih nobila, izgovarala su se izvorno, premda akavizirano: Signor Francesco Francovich neprijeporno je bio poznat kao jor Franeko. U iznimke valja ubrojiti imena kao to su Valentin, koje nema puku istovjetnicu, ili ensko ime Tranquilla (primjerice: reli[c]ta quondam Zuanne Furlan) u drugoj polovici XVIII. stoljea Labincima dobro poznata pekarica i prodavaica kruha u Burgu / Borgu ije su ime moda izgovarali Trankvila, a moda i Tiha, moda Tihika? Nije rijetkost da se i u slubenome zapisniku navode obje uporabne varijante, primjerice kada je ispitivan svjedok Bla[i] Valenti: Biasio ossia Blasich, Valentich della medesima Terra [tj. iz Labina]. Uz venetski i furlanski oblik Biasio istaknut je kako bi identifikacija svjedoka bila to tonija i hrvatski deminutiv, pod kojim je svjedok bio poznat. U zapisniku se naao i Ive ili Zvane Bii iz Sv. Nedelje (Ive ossia Zuanne Bicich di S. Domenica), takoer poznat po akavskoj varijanti svojega imena.
46

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

Zapoetu nizu valja dodati jo neka imena i prezimena, koja, unutar povijesne, sociokulturne i kulturno-antropoloke prie o prosvjedu graana i buni seljaka, donose zanimljivu, u kojeemu i vanu onomastiku grau. Iako dugo i temeljito pripreman, tumulto je trajao vrlo kratko, tek pola dana: od kasnoga jutra do podne, odnosno, kako se izrazila pekarica Trizolinka / Pancogola detta Trisolinca koja je u to vrijeme prodavala kruh na labinskoj Pjaci u Burgu da mezza mattina al mezzo giorno (svjedoenje 21. listopada 1768.). Prema izjavi graanina Labina Baldassara Manzonija voe prijeteega seljakog prosvjeda bili su Giacomo Massalin reeni Bonadia (iz katela Plomina), Bortolo e Michiel Diminich zvani Cussarich (stanovnici Labina), Marin Nacinovich reeni Burul (iz kontrade Vetve), e Giacomo Gobich od Domenica (iz katela Plomina). Poticaj na pobunu nikao je u Labinu, u skupini nezadovoljnika politikom poreznih obveza i raznih podavanja, no glavni su voe potjecali iz Plomina i sela Vetve. Zanimljivo je pripomenuti da su sudei prema izjavama seljaka-svjedoka tri nadimka postupno postajala prezime: Bonadia, Burul i Cussarich / Kusari.20 Vjerojatno se pojavila potreba jasnijega prepoznavanja pripadnika pojedinih rodova istoga prezimena (katkad i imena). O odnosu mletakih vlasti, djelomino i labinskih nobila prema labinskome tumultu zanimljivo je i svjedoanstvo sveenika Battiale21 da su Giacomo Massalin reeni Bonadia, Giacomo Gobich, te Bortolo i Michiel Diminich, izjavili kako su sadanjemu podestatu (Labina) htjeli uiniti ono to su oni iz kraljevskoga Kastva uinili svojemu kapetanu, kojega su prije puno godina povlaili po stubama njegove palae sve dok nije umro (si sono espressi [...] che volevano fare a Sua Eccellenza Podest attuale ci che avevano fatto quelli di Castua Imperiale al loro Capitanio, che gi anni lo strassinarono per le scale del suo Palazzo sino a tanto che ha dovuto morire).22 uo je takoer i izjavu Jakova Go20 Unato tome, nadimak Cussarich (kako stoji u zapisniku) / Cosarich (kako se izgovara i pie u suvremenom Labinu), ostao je sve do danas vezan uz prezime Dimini. Milevoj, Marijan 1997. Prezimena i nadimci: Labin, Raa, Sv. Nedelja, Pian, Kran. Labin: Naklada Matthias, 61. Meutim, nadimak Burul doista je postao labinsko prezime (isto, 45). 21 Labin. Addi 12. Ottobre 1768: Reverendo Sig.r Gerolamo Battiala di questa Terra. Battiala, tada u dobi od 40 godina, bio je sveenik labinskoga kaptola. Prezime Battiala, doslovce prevedeno, znai lamatanje krilima, krilomlat. No, u starijim se dokumentima to labinsko prezime pojavljuje iskljuivo u obliku Battilana. Prezime je zapravo omen, jer oznaava radnika / teaka / nadniara koji je tukao konoplju. Prezime Battilana / Battelana spominje se u Labinu poetkom XVI. stoljea, no kasnije, napose u XVIII. stoljeu kada oni kupuju i ire posjede sve do Prementure i Kamenjaka, najjunijega rta poluotoka Istre, rod dobiva plemstvo, pa teako prezime Battilana mijenja u plemenito Battiala. Usp. Bertoa, Miroslav 1995. Istra: Doba Venecije (XVI. XVIII. stoljee), n. dj., 264 i dalje; 657674. 22 Nije potpuno jasno na koju se od mnogobrojnih buna u Kastvu godine 1664., 1684., 1695., 1723., 1738. ili onu 1756. odnosi ovo svjedoanstvo? Najpoznatiji je kastavski tumulto onaj iz 1666. kada su pobunjenici utopili u lokvi kapetana Franju / Francesca Morellija, no drim da se prijetnja Labinjana odnosila zapravo na dogaaj iz 1756., kada je stradao kapetan Juraj Vlah. Usp.

47

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

bia da je podestat popustio posvjednicima zbog straha (per paura). Reverendo Battiala okupljene je seljake prosvjednike nazvao ruljom i oloem (quelle canaglie), jer je, poput ostalih lanova svoje obitelji (slino je izjavio i conte Giacomo Batiala), podravao nastojanja predstavnika mletake vlasti. Poput ostalih labinskih nobila / graana, obrtnika, trgovaca ... i obitelj Battiala u svojoj je kui i proizvodnim prostorima (trgovinama i radionicama) drala slukinje, sluge, struno i priueno osoblje, pomonike i ljude od povjerenja, najee one iz venetskog ili furlanskoga kulturnoga kruga, odnosno one koji su se u njemu nali zahvaeni procesom akulturacije ili potpune asimilacije. U zapisniku se spominju imena koja upuuju na takav zakljuak, kao to su, primjerice, Zuanne Muscovich detto Maziol, dipendente da detto Conte Giacomo Batiala, Valentin Lucaz, Lorenzo Furlan i dr. Nobilima je pripadao i Sig.r Giacomo Caglioni, pokojnog Sig.r Gaspara takoer itelj trgovita23 i istomiljenik ostalih pripadnika toga drutvenoga sloja koji je istraitelja upozorio na spomenutoga Massalina reenog Bonadia, jednog od pukih ovlaenika (procuratori del popolo), napose na njegovu izjavu da valja ustrajati na zahtjevu za smanjivanjem cijene vinu, jer je ono podaniki dar podestatu, a ne sredstvo njegove zarade, budui da je podestat za svoju slubu plaen od Presvjetloga duda (tj. mletake vlade)! Takva su se zakljuivanja, dakako, smatrala izravno uperenim protiv lokalne kao i sredinje vlasti (djelomino i protiv labinskoga plemikoga stalea). Onomastiki kompleks ondanjeg istarskog svijeta bio je, kao i uvijek, neprijeporni dio njegove stvarnosti. Odnosi se to i na osebujno trgovite Labin / terra di Albona i Labintinu, njegovo podruje. Postoji, dakako, i politiki kompleks stvarnosti. No, unato injenici da u ranome novovjekovlju (od konca XV. do konca XVIII. stoljea) nije postojala programirana i proklamirana nacionalno-asimilatorska politika mletake vlasti, pa ni tenja za nametanjem jezika i kulture ipak je kompleksni sustav politike vlasti, njegova sveopa dominacija, drutveni utjecaj i presti, proet talijanskom / venetskom kulturom i njezinim jezikom / dijalektom snano utjecao na one initelje koji su pripadnike drukije kulture i drukijega jezika vodili prema enkulturaciji akulturaciji asimilaciji24 ... Drugim rijeima, u krajnjoj su ih
Muni, Darinko 1998. Kastav u srednjem vijeku: Drutveni odnosi u kastavskoj opini u razvijenom srednjem vijeku Rasprave o Kastvu i kastavskom statutu (II. dopunjeno i izmijenjeno izdanje). Rijeka: Izdavaki centar Rijeka, 217218. 23 Milevoj, n. dj., 48. Spominje obitelj Caleoni, doseljenu iz Bergama u Labin u XVI. stoljeu, posjednicu kue na labinskome trgu (kasnije poznate pod imenom Nasa kua). 24 Od pionirskoga djela koje je napisao Sumner, William Graham 1906. Folkways. New Haven: Yale University Press, objelodanjena je o tome opsena literatura (usp. dva talijanska prijevoda, 1962. i 1983., pod naslovom Costumi del gruppo, s uvodnom raspravom Alberta M. Ciresea, Milano: Edizioni di Comunit, vol. I.II.). Sumarni, leksikonski prisjeaj na te inae danas ve opepoznate pojmove saeo je Herak, Emil (glavni urednik) 1998. Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja. Zagreb: kolska knjiga (ad vocem).

48

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

crti vodili prema gubitku izvornih etnokulturnih identitet i utapanju u drukije etnokulturno bie. U gradskim aglomeracijama akulturirali su se, a potom i asimilirali, doseljenici iz seoskoga podruja, preteito hrvatskog etnosa, dok je obrnut smjer naseljivanja pratio i obrnuti proces: pohrvaivanje pojedinaca ili manjih skupina venetskog ili furlanskog etnosa.25 IV. No, evo i nekih karakteristinih imena i prezimena labinskih svjedoka koja se niu u istranome zapisniku. Upozoriti valja da se tu, osim srednjovjekovnoga labinskog prezimenskog sloja, jasno nazire i sloj mlaih doseljenikih struja, bilo da je rije o preseljivanju iz raznih mjesta istarskoga poluotoka u Labin, bilo o doseljenicima iz Primorja, Kvarnerskih otoka, Dalmacije, njezina zalea, Boke, albanskoga priobalja ..., bilo onih iz susjedne Furlanije, Karnije i Veneta. Ako je Nobil Donna Angelica Pasqualigo, zvana podestaressa, supruga Angela Cornera, nekadanjeg podestata trgovita Labin, s prebivalitem u iznajmljenoj kui u Burgu, predstavljala privremeno naseljenu osobu, inovnik podestatove kancelarije podestadiere Mengo Furlan reeni Guarda Brutto na kojega se okomio puki i seljaki bijes jer je objavio odluku o prodaji vina po est soldi za bokal, bio je u Labinu stalno nastanjen, tovie ve pomalo ukorijenjeni Labinac.26 Premda Furlan podrijetlom, ve je (moda i kroz vie narataja) bio labinski puanin. Podestadiere Mengo Furlan kojega se ime u vrelima pojavljuje i u knjievnoj formi Domenico bio je nepismen pa je na koncu iskaza stavio znak kria (Croce di Domenico Furlan per non saper scriver). Osim sloja graana / nobila poput obitelji i rodova Negri, Manzoni, Battiala, Francovich, Caglioni, Scampicchio, Coppe ...)27 u Labinu ive i puani, takoer preci davnih naseljenika, ali i brojano puno jai doseljenici sa seoskoga podruja. Toj skupini pripadaju i ambulantni trgovci, obrtnici, te nekvalificirana teaka radna snaga mnogobrojnih Furlana koji u potrazi za poslom dolaze i u Labin. Labinski nobili i puani uzimaju ih u slubu kao sluge, nadniare, ali i za razne kvalificirane ili polukvalificirane poduzetnike poslove. Bilo je i imunijih doseljenika iz Furlanije i Veneta koji su se u Labinu bavili obrtom ili trgovinom. U sredinjoj labinskoj kontradi kuu je posjedovao i 35-godinji Domenico Coppe, pok. Angella, koji je vidio skupine seljaka na trgu, ali ih nije razumio, jer su razgovarali slavenski (Ho veduti andar per li Bozzoli de Villici in quella quntit a dir ad ogni uno di loro non so cosa perch parlavano in Schiavo).
25 Detaljnije o tome Bertoa, Miroslav 1985. Gologoriki De Franceschi: izmeu etosa i etnosa. Etos i etnos zaviaja. PulaRijeka: akavski sabor i ostali, 177253. 26 Rabim na ovome mjestu oblik Labinac, iako iteljstvo Labina i Labintine sebe naziva Labinjanima. 27 Cella, Sergio s. a. Albona (dIstria). Trieste: Libreria Editrice L. Cappelli, 81. 28 Reggimento je naziv na apeninskome tlu u uporabi od XIV. stoljea dalje za vladanje, upravljanje u nekome politikom ustroju. Pojam je bio u uporabi u Mletakoj Republici i u njezinim prekomorskim prostorima. U istarskim i dalmatinskim komunama Reggimento je predstavljao

49

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

Dogaalo se da neki podestat, imenovan od mletake vlade, u svoj Reggimento28 uvrsti i ponekog Furlana graanskog ili plemikoga statusa. U Labinu je, primjerice, dunost podestatova kancelara / Cancelliere obavljao 66-godinji Sig.r Zan Antonio Tirelli, pripadnik graanskoga stalea furlanskoga podrijetla. U istranom se zapisniku o tumultu kao svjedokinja spominje i njegova supruga Sig.ra Maria Tirelli, ali su to je napose zanimljivo u njemu zabiljeeni i predstavnici neplemenite grane roda Tirelli, koji kao ratari i stoari, prebivaju na seoskome podruju. Tako se, primjerice, u listopadu 1768. meu svjedocima pojavio Marco Tirelli od Paula, poup upana Gapara Vladislovia reenog Blaur u kontradi Kunj, upe Sv. Martina (Pozzupo del Zupano Gasparo Vladislovich detto Blasur della Contrada Cugni, Pieve di S. Martino). Marko Tirelli poznavao je jedino labinsku cakavstinu, pa je njegove je izjave prevodio (zapravo prepriavao, odnosno objanjavao) sig.r Zuane Manzoni. Etnika svijest obitelji Tirelli u Labinu potpuno je razliita od one koja ispunjava bie Tirellija u selu Kunj. Arhivska vrela spominju jo jednoga predstavnika te obitelji: Paula Tirellija, pok. Bastiana, zapovjednika lokalnih milicija, tzv. rne vojske (Caporale delle Cernide), koji je bio dvojezian i u vie navrata istraitelju prevodio izjave svjedoka. U spomenutome je zapisniku napose naglaena injenica da se vlasnici trgovina, gostionica i kua u Burgu predstavljaju sloj koji se nije pridruio pukom i seljakom prosvjedu protiv fiskalnih inovacija glavnoga predstavnika mletake vlasti u Labinu. (etrdesetogodinji sveenik Pre Girolamo Battiala izrazio je to rijeima: Sono tutti quelli che tengono Botteghe, Osterie e Case sopra di questa Piazza, e che non hanno avuto parte in detta sollevazione, essendo tutti gente da bene, che non danno molestia ad alcuno.) U tome urbanome krugu gradskoj kontradi Burg dominira sitnopoduzetniki, djelomino doseljeniki sloj prepoznatljivih imena i prezimena. Uz Agostina Manzonija iz stare labinske obitelji, spominje se doseljenik Valentin Signorelli, 32-godinji trgovac (mercante ossia mercer), koji je s bratom Iseppom posjedovao Bottegha in Piazza. U toj se kontradi spominju takoer Conte Giacomo Battiala, u kojega je trgovini, po osobnoj izjavi, sluio 44-godinji Francesco Massalin pok. Gaspara iz Labina, pedesetogodinjak Antonio Lorenzini (trgovac / bottegher), Domenico Coppe i njegov brat Zuanne, te Toni Pizzolella (moda je tu rije o prezimenu Peculi [Pezzulich, Pezzoli] i danas rairenom u dijelu Labintine, u Puli i Rijeci.)29 Trgovakom i obrtnikom sloju u vitalnom i proizvodnom Burgu pripadaju i mistro Anupravno tijelo sastavljeno od mletakog rektora (podestata, kapetana, kneza, providura, ukljuujui i spojene dunosti poput Podest e Capitano, Conte e Provveditore ...), njihovih kancelara, pisara, slugu, oruane pratnje i dr. Usp. Giulio Rezasco 1881. Dizionario del linguaggio italiano storico ed amministrativo. Firenze [Ristampa anastatica, Bologna: Editore Forni], 939. 29 Milevoj, Marijan 1997. Prezimena i nadimci, n. dj., 147148.

50

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

drea Faraguna [prezime se javlja i u obliku Feraguna]30, Valentin Lucaz pok. Valentina, koji je 1768., ve 49-godinjak, bio nepismen, pa je u zapisnik stavio znak kria. Tom je prigodom izjavio da se za korizme vraao u Labin s tovarom brana, jer je dva dana bio u mlinu u Plominu. U Burgu je drao pekarnicu u kojoj je redovito opskrbljivao kruhom i vinom ezdesetoricu ribara iz Chioggie (tzv. Chiozzoti Pescatori), koji su ribarili u Kvarneru. Iz obitelji Lucaz spominje se i Camilla. Premda je spomenuti Valentin Lukaz uz svoj iskaz stavio kri, znak nepismenih, obitelj Lucaz / Lucas (u kojoj se esto ponavljalo ime prvoga poznatog pretka Valentina!) jo ivi u labinskoj tradiciji kao ona koja je dala niz kolovanih i talentiranih predstavnika. Jedan od njih takoer Valentin bio je slikar iza kojeg su ostali mnogi radovi, izmeu ostalih i oslikani krini put u upnoj crkvi u Labinu.31 Ljekarnik Giovanni Battista Rossi, u dobi od 36 godina (u zapisniku predstavljen kao Speciale di questa Terra), takoer je prebivao u Burgu, ali je, zbog poslova, esto odlazio u Veneciju. Burg je sredite labinskog obrtnikog ivota, ali i mikroprostor drutvenog i politikoga zbivanja, usto i etnokulturne raznolikosti. Uz spomenute Labince, krojaku je radionicu drao i pedestogodinji Giacomo Momich, pok. Domenica, dok se uz trgovinu Agostina Manzonija, pok. Agostina, mladia od 22 godine, svoju su robu prodavali Bottegheri Antio Diminich i Antonio Lorenzini, te pekarice Maria Nacinovich i Giacoma Barilovich (che vendono Pane in Piazza, kako je, 17. listopada 1768. zabiljeeno u izjavi nekoga svjedoka). Zanimljivi su i zapisi o sveenicima, koji pripadaju jednako staleu nobila (vie sveenstvo), kao i pukim i seljakim slojevima (nie sveenstvo). Hijerarhijski uspon bio je uvjetovan, osim individualnim sposobnostima, u prvome redu prelaskom iz puke u uenu kulturu, iz hrvatskoga / akavskog u talijanski / venetski kulturni krug. Kao svjedoci, pred istraiteljem su nastupili mnogi labinski sveenici, primjerice: 46-godinji Reverendo Sig.r D.r Zuanne Lius pok. Giacoma, za kojega je navedeno da prebiva u ovome Burgu (abitante in questo Borgo), ali i na imanju u Sv. Nedelji (nella stanz[i]a a S. Domenica). U tom je selu prebivao Sig.r Angelo Lius, pok Giacoma iz Labina, svjedok u dobi od 62 godine, vjerojatno sveenikov roak, koji je u Labin dolazio rijetko i to samo da bi sluao svetu misu (di raro vengo in questa Citt ad udir la Santa messa). Poimenino se navode i sveenici Zuanne Manzoni, Don Antonio Crismanich, te kanonik Martini, 51-godinjak, u zapisniku ubiljeen kao Reverendo D.r Tomaso canonico Martinci ossia Martincich di questa Terra. Kanonik
30 O prezimenu Faraguna usp. imunovi, Petar 1995. Hrvatska prezimena: podrijetlo, znaenje, rasprostranjenost. Zagreb: Golden marketing, 145; 201. 31 Usp. Stemberger, Herman 1983. Labinska povijesna kronika: Povijesne skice Koljaka, epia, Krana, umbera. Labin: Narodni muzej Labin, Radniko sveuilite itd., 69; Milevoj, Marijan 1997. Prezimena i nadimci, n. dj., 116.

51

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

Martini, svakako podrijetlom iz hrvatskoga kulturnoga kruga, nakon sjemenita i teoloke izobrazbe, postao je dijelom venetskoga kulturnoga kruga. Njegovo je prezime ostalo zabiljeeno u spisima ovoga sudskoga procesa upravo u trenutku njegove osobne akulturacije: kada se sve manje poistovjeivao s izvornim prezimenom Martini, a sve vie teio njegovoj prilagodbi talijanskom / venetskom obliku Martinci. Taj sluaj valja smatrati paradigmatskim. Otud i vanost isticanja nazonosti pismenih i nepismenih, jednojezinih i dvojezinih (ili ak viejezinih) osoba u malome labinskome svijetu, koji je i u tijeku XVIII. stoljea proivljavao svoje davno otpoete kompleksne i osebujne etnokulturtne tranzicije. Evo nekoliko primjera. Meu onima koji su vlastoruno potpisali svoje izjave, ali se pojavljuju i kao prevoditelji i sudski tumai, zabiljeeni su Labinci Sig.r Zuanne Manzoni figliolo del Sig.r Baldassere (star 29 godina) i njegov est godina mlai brat Sig.r Anibale, Sig.r Giacomo Caglioni del q[uonda]m Sig.r Gasparo (40-godinjak); pismen i dvojezian bio je i Labinac Lorenzo Furlani q.m Zuane (24 godine), koji je, u tijeku priprema za tumulto, u kui plominskoga suca Jakova Stepia reenog Zandarella, itao odlomke Povlastica ovoga Katela / Privileggi di questo Castello (tj. Plomina), a svoj je potpis na istrani spis stavio i 52-godinji labinski brija (vjerojatno i ranarnik) Francesco Millevoi q.m Tomaso Barbier. Drutvene prilike istarskoga ranoga novovjekovlja u kojima je slubena / politika kultura bila preteito venetska stvorile su takvu skalu vrijednosti da je prelazak iz puke u uenu kulturu, iz kulture nepismenih u pisanu kulturu, najee vodio sveukupnoj drutvenoj akulturaciji, a potom i asimilaciji. V. No, Labin kao urbano sredite s upravnom mjerodavnou nad seoskim podrujem, nije mogao izbjei interakciju ta dva gospodarski i demografski mobilna svijeta. Ako su labinske urbane kontrade u sve veoj mjeri poprimale obiljeje venetske kulture, u koju se postupno utapaju i doljaci hrvatskog etnosa, neizbjeno se barem privremeno i prolazno! morao odigravati i suprotni proces: etnokulturni utjecaj hrvatskih doseljenika. Pisar kancelara podestata i kapetana Kopra Giovannija Battiste Collonija, opunomoena istraitelja krivinih djela u prosvjednom istupu Labinaca, u zapisniku je ostavio svjedoanstvo da je (tada 35-godinji) Gregorio Perinich pok. Marina, kova na trgu u Burgu (Fauro sopra questa Piazza del Borgo), obavljao kovake poslove zajedno sa svojim suradnikom Antoniom Testonom. Prezime Teston zasigurno je nastalo od nadimka (velika glava, glavonja). Ovaj, u talijanskom obliku svakako pogrdni nadimak, pretvorio se u varijante decentnog hrvatskoga prezimena, pa se potomci ovoga kovaa zovu Glavac, Glava, Glavii, Glavi, Glavina i dr.32 U Burgu je, kao svjedoe arhivska vrela, bilo nekoliko kovanica. Labinski su kovai
32

Milevoj, Marijan 1997. Prezimena i nadimci, n. dj., 7981.

52

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

obavljali poslove ne samo za stanovnike trgovita ve i za seljake iz okolice. To je zasigurno u jo veoj mjeri povezivalo urbano sredite Labin s njegovim seoskim kontradama, utjecalo na irenje oba govora, pridonosilo prihvaanju obiaja i naina ivota, stvaralo osebujni etnokulturni mentalitet u kojemu su se spajala i proimala oba podruja. esta uporaba ojkonima, toponima i antroponima nije potjecala jedino zbog potrebe orijentacije u prostoru, odravanja gospodarskih i rodbinskih veza, te stalnoga kruenja ljudi i robe, ve i zbog upravne podjele koja je trgovite / Terru, sredite lokalne vlasti, povezivala s njezinim pripadajuim podrujem. Naime, Terminacijom Antonia Civrana, Generalnog providura u Dalmaciji i Albaniji, nastalom za njegova obilaska Labina i Labintine poetkom rujna 1632.33, Labin je podijeljen u devet Kontrada ili Kmuna (Contrade, o Communi). Podanici toga podruja svake su godine morali veinom glasova izabrati merige ili upane, tako da ih u svemu bude dvanaest (li Meriga, o Zuppani [...] cosich siano del tutto dodeci). Izabrani merige ili upani mogu zastupati i braniti jedino interese ljudi u kontradama i(li) kmunima kojima stoje na elu, no tu dunost ne smiju i ne mogu vriti potporom bune mase prosvjednika (non dovendo, ne potendo con tumultaria moltitudine far queste funzioni). U protivnom bit e podloni otrim i tekim kaznama. Nakon izbora dvanaestorica meriga ili upana sastat e se u nazonosti predstavnika vlasti (podestatova kancelara ili nekog pomonika) u nekoj od crkava na seoskome podruju i izabrati etvoricu predstavnika (Agenti) koji e lokalnoj vlasti iznositi seljake pritube i molbe. etvorica agenata dobila su i pravo sazivanja skupa dvanestorice seoskih predstavnika kada se god za to ukae potreba. No, prije toga morali su podestatu iznijeti razloge zbog kojih sazivaju congregu. Zakljuci su dobivali pravnu snagu tek onda kada bi se odazvalo bar devet meriga / upana. Zato su, dakle, ne samo predstavnici lokalne vlasti nego i labinski poduzetnici, trgovci i obrtnici morali poznavati imena kontrada i svih lokaliteta, imena upana, poupa, pukih opunomoenika / procuratori del popolo i drugih dunosnika kako bi komunicirali s njima, jer bez njih i nije bilo mogue obavljanje propisima predvienih sluba, a ni ostvarivanje neizbjenoga svakodnevnoga gospodarskoga ivota. No, meu svjedocima bilo je nekoliko iznimnih poznavatelja ljudi i prilika, osoba gotovo nevjerojatne memorije, koje su u svakome trenutku mogle pruiti podatke o stanovnicima Labina i Labintine. Duboko se doimaju rijei mladoga, 25-godinjega, svjedoka Antonia Diminicha, sina trgovca Antonia (figliuolo di Antonio mercener), zapisane u sudskim spisima 26. listopada 1768., da poznaje gotovo sve podanike Teritorija (Io conosco quasi tutti li sud33 ASV. Consiglio del X: Processi criminali. Capodistria. Busta 9. Dodatak uz spise procesa: Date in Albona li 2 Settembre 1632.

53

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

diti del Territorio)! Nizanjem imena sudionika labinskoga tumulta i gotovo doslovnim navoenjem njihovih izjava, Antonio Diminich neprijeporno je demonstrirao svoje umijee. Dana 24. listopada 1768. pred istraiteljem se kao svjedok pojavio 22-godinji Nicol Sillich, pok. Zuannea, javni komandator (pubblico Comandador di questa Terra)34, tj. nii sudski inovnik koji poziva stranke na sudsko / istrano presluavanje. Njegovo je svjedoenje iznimno vano, jer je pridonijelo saznajima slubene istrage o prostornim razmjerima, organizacijskoj irini i osobnom sudjelovanju podanika trgovita Labin i njemu pripadajueg podruja u dramatinom tumultu u korizmenu nedjelju, 8. oujka 1768. Time je, ujedno, pridonijelo i dananjim sociolingvistikim, kulturno-antropolokim i etno-povijesnim spoznajama o tom kompleksnome svijetu staroga Labina i Labintine. Evo podataka o imenima labinskih kontrada, ojkonimima, toponimima i njihovim stanovnicimaa, ispisanih iz spomenutih fondova Vijea desetorice Dravnog arhiva u Veneciji. O Brgodu (Bergode della Pieve di S. Lorenzo), njegov je 68-godinji upnik Don Antonio Dusman, pok. Zuane, iznio nekoliko zanimljivih podataka. upa S. Lovrea udaljena je od Labina oko deset milja. U njoj se nalazi priblino devedeset kua, ratrkanih est milja unaokolo. iteljstvo Sv. Lovrea izabire tri upana i jednog pukog ovlaenika (Procuratore del Popolo). Zbog udaljenosti pojedinih kua jedne od druge, napose upnoga dvora, Don Dusman nije znao podatak o sudjelovanju njegovih upljana na prosvjedu u Labinu. Od seljaka koji su vrili funkciju upana naveo je Giacoma Vlacicha, pok. Domenica, Domenica Vlacicha, pok. Mattia i Gaspara Dobricha, pok. Andree, dok su njihovi poupi (Pozzupi) bili Zuane Viscovich od Marina, Martin Gelcich, pok. Domenica i neki Jurii, zvani Sikul (un tal Giurissich detto Sicul, pok. Mattia). Prokurator je bio Domenico Vlacich, pok. Zuana. Meu iteljima Brgoda spominju se Domaz Marcovich,35 ali i labinski brija / ranarnik Francesco Millevoi, pok. Tomasa, posjednik imanja u Rogoani ili Brgodu (nel sito detto Rogozana ossia Bergodaz) na kojemu su, kao koloni, ivjela braa Tomaso i Sime Jurisich s nadimkom Sikoli (detti Siccoli). Uz ime Brgud, javlja se i ojkonim Rogoana (v. Rogoana). Cere, mjesto sjevernozapadno od Labina, u kojemu se kao upan (Zupano di Zere) spominje Domenego Faraguna. (Vidi Sv. Martin.) U selu Kunj (Cugn) upanom je bio Gasparo Vladislovich zvani Blasur.
34 Boerio, Giuseppe 1856. Dizionario del dialetto veneziano. Venezia: Tipografia di Giovanni Cecchini edit., 182. 35 To je prezime kasnije nestalo, pa se i ne spominje se u Milevojevoj knjizi o labinskim prezimenima i nadimcima.

54

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

U Dubrovi (Zupania di Dubrova) spominje se jedino 44-godinji svjedok Zuane Biccich iz konrada Sv. Mikule (Contrada S. Nicol). Poseban upravni poloaj uivao je Plomin / Fianona koji je inom predaje Veneciji (3. srpnja 1420.)36 dobio mnoga municipalna prava, ali je bio potinjen podestatu u Labinu, premda je on formalno bio zajedniki. O Plomincima, sudionicima prosvjeda na Pjaci u Labinu, istraitelju je najvie podataka pruio mladi (18-godinji) Giacomo Gozzilla reeni Giachich od oca Nicola, koji je obavljao dunost javnoga komandatora (pubblico Comandador del Castello di Fianona. Prema njegovu iskazu u zapisniku su zabiljeeni: gospodin Angelo Stepcich, plominski pisar (scrivano di Fianona), Antonio Rancich, pok. Mattia, sudac / Giudice da Fianona, Iseppo Stepcich, sin gospodina Angela, drugi sudac (altro Giudice) i Giacomo Stepcich pok. Zuanna, zvani Zandarella, takoer sudac. Uz ime ovoga potonjeg, 24. listopada 1768., ubiljeen je podatak da je, osim dunosti suca, obavljao i dunost plominskog podestadiera (niega inovnika, predstavnika komune u podestatovu uredu), te intrigantni podatak da mu je otac bio strijeljan / muketiran zbog mnogobrojnih poinjenih nedjela (del quale Padre Zuane f moschetato per molti misfatti da lui comessi). U Plominu je tih godina javnim biljenikom (pubblico nodaro) bio gospodin Pietro Sandri, dok je odvjetnik (avvocato) u Labinu bio gospodin Lorenzo Furlan. Spomenuti Zustovich upravo je 8. oujka u prosvjedni dan ovjeravao ugovor za kupnju zatke37 sa umom, oranicama i panjacima (una Zaticha Boschiva, arrativa, e Pascolativa) u podruju Plomina. Prezimena Plominaca, sudionika tumulta, navedena u istranome zapisniku, nalie na ona labinska: po postanju su hrvatska, venetska, furlanska, uz poneko istrorumunjsko (Zustovich, Massalin detto Bonadia, Gobich detto Gobo, nativo di detto Castello [tj. iz Plomina], Rancich, Stepcich, Gozzilla i dr.). Lokalitet u vrelima nazvan Montagna, odnosno Montagna della Piovania di S. Lucia, vjerojatno se odnosi na Skitau i na brdo u njezinoj blizini (moda poznato pod nazivom Gora, rairenim u Labintini?). Montagna ima samo jedanaest kua, a selom su upravljali 30-godinji upan / Zupano Antonio Zupanich i poup / Pozzupo Domenico Raicovich pok. Andree. Poup Rajkovi nije poznavao talijanski / venetski govor, pa je njegovo svjedoenje prevodio labinski nobil sig.r Zuane Manzoni. Poup je otkrio da je u Labinu je 8. oujka bio jedino njegov suseljanin Zvane Grbac, pok. Mate i to ne zbog prosvjeda ve zbog svojih poslova (per suoi affari).
36 Gerbini, Mario 1973. Fianona dIstria: vicende del suo passato. Trieste: Gaetano Coana, 38 i dalje. 37 O znaenju toga pojma u Istri XVI.XVIII. stoljea usp. Bertoa, Miroslav 1995. Istra: Doba Venecije, n. dj., 673 (s literaturom o tom problemu).

55

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

Nisam, meutim, uspio utvrditi zemljopisni poloaj sela / Villa, navedena pod imenom Mostosich. (Moda se ono nalazilo u blizini dananje Most Rae?). Na labinskome su prosvjedu iz toga sela sudjelovala dvojica stanovnika Tomaso Vucich i Domaz Verbanaz. Kontrada Cere pripadala je upi Sv. Martina (Pieve / Parochia di S. Martino). Iz toga su mjesta pred istraiteljem svjedoili Jakov Vidai zvan Stipi, poup, Marco Faraguna, Filippo Zuliani, pok. Zuana, te 50-godinji Andrea Miculian reeni Giacus, pok. Zuana. Dvojica svjedoka nisu poznavala talijanski jezik, pa su njihove izjave prevodili i tumaili dvojezini Labinci: Miculianov je prevoditelj bio labinski graanin Zanetto Manzoni, dok se kao tuma tridesetogodinjeg Antonia Jurgovicha, pok. Mattia, pojavio spomenuti javni komandator Nicol Sillich iz Labina. Kontrada Polje nalazila se pod upom Sv. Lovre (Contrada di Poglie sotto la Pieve di S. Lorenzo); njezinim je upanom bio Domenico Vlacich, pok. Mattia, a poupom 34-godinji Martin Gielcich, pok. Domenica, zvanog Ivanosich. Zanimljiva je i osoba Domenica Goba, pok. Mattia, po zanimanju javnog trgetara, tj. skelara koji je ljude i robu prevozio s jednoga na drugi kraj Rakoga kanala (Pubblico traghieter del Porto di San Zorzi). Prklog / Prtloh / Porto Longo / Portolongo takoer je sudjelovao u labinskome tumultu, o emu su u Labinu, 20. listopada 1768., svjedoili njegov upan 50-godinji Zuane Licul, pok. Zuane s nadimkom Giurisich i poup Martin Bastianich reeni Licutta, pok. Marina. Meu svjedocima iz Prtloha naao se i Antonio Ginerovich, pok. Antonia, puki opunomoenik / Procuratore del Popolo. Potonji je izjave davao na ilirskom, pa je istraitelj i ovaj put naao tumaa u spomenutome labinskom nobilu Zuanettu Manzoniju. Iz kontrade Predubac / Predobac / Produbac / Predubaz sotto la Pieve di S. Lorenzo kao svjedoci bili su pozvani poup Zuane Possich od Marina, koji je govorio u ime upana Giacoma Vlacicha, pok. Giacoma, te puki prokuratori Antonio Faraguna i Domenico Vlacich, pok. Zuana. Njihove je izjave prevodio spomenuti sig.r Manzoni. Na stanciji Protina / Prostimo prebivali su Antonio Coroman i Giure De Schilza. Rabac, luica na istonoj obali Jadrana, morska veza Labina s istarskim priobaljem i susjednim Kvarnerskim otocima i malo daljom Dalmacijom, ostala je po strani u oujskome tumultu. U vrelima se iz Rapca spominje jedino Giacomo Giacomin, no ne kao sudionik prosvjeda ve kao sluajni svjedok. Ripenda se u istraiteljevu zapisniku spominje kao kontrada (Contrada Ripenda), ali i kao upa Sv. Nedelje / Parochia di S. Domenica. Zabiljeena su imena upana (Andrea Scopaz q.m Tomaso) i nekadanjeg poupa Zaharije Brenia 56

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

(Zaccaria Brencich q.m Domenico, f Pozzupo della Contrada Ripenda), 73godinjega starca koji je, kako stoji u izvorniku, govorio ilirski, pa njegove je izjave na talijanski prevodio gospodin Zuanetto Manzoni. Iz Ripende je na prosvjedu u Labinu sudjelovalo vie seljaka koji se navode poimenino: Ghergo Brencich, Marco Budaccovich q.m Gasparo, Giure Budaccovich q.m Zorzi, Domaz Pelegrin, Marin Letis, Niccol Vesselizza, Domenico Verbanaz q.m Tomaso, Giacomo Zupicich q.m Zuanne, Gerolimo Bembich q.m Zuanne; s njima je ispitan i 33-godinji Marco Verbanaz q.m Mattio, iju je izjavu prevodio spomenuti labinski plemi Zuane Manzoni. U kontradi Rogoani (v. Brgod), prema izjavama svjedoka, godine 1768. bilo je nastanjeno osam obitelji. Ispitanici su bili mlae dobi: upan Gasparo Dobrich reeni Perucin imao je 26 godina, poup Mattio Giurissich pok. Mattia zvani Sicul, (22), a svjedoci Tomaso Giurissich, pok. Iseppa (17) i njegov brat Simon zvan Sicoli (19). Premda Mate Jurii (zvani Sicul) i Simon Jurii (zvani Sicoli) nisu potjecali od zajednikog oca, vjerojatno su pripadali rodu ista nadimka: oblik Sicul tek je donekle akavizirana i pohrvaena prilagoenica venecijanskog / furlanskog oblika Sicoli. Sveta Nedelja / Santa Domenica bila je u to doba selo ivih previranja, ruralna jezgra u pokretu, koja se, vie od ostalih mjesta labinske okolice, proimala sa svojim upravnim sreditem trgovitem Labin / Terra di Albona. Svjedoe tome u prilog i primjeri usporedne opstojnosti akavskih i venetskih imena, toliko frekventnih da je individualno utvrivanje nositelja nekog imena bila mogua jedino istodobnim navoenjem je i jedne i druge inaice. Ive ili / ossia Zuane Bicich, Vice ili / ossia Vicenzo Faraguna i drugi, tek su u toj dvostrukoj akavsko-venetskoj nomenklaturi bili prepoznatljivi kao vjerodostojni svjedoci. U Sv. Nedelji upanom je bio Gasparo Vesselizza, zatim poupom Domenico Stepetich, pok. Zuana, pukim prokuratorom Antonio Faraguna. Taj potonji znao je samo akavski dijalekt, pa je gospodin Zuane Manzoni i ovaj put bio prevoditeljem. Slubu je Boju obavljao tada ve 70-godinji Dottor Antonio Giurazeni, pok. Sig.r Zorzija, plovan Sv. Nedelje. Od ostalih se upljana navode: Zorzi Boscovich, Andrea Scopaz, reeni Principe, dok se Zvane Gluscich, pok. Zvana, teaka, koji je radio na imanjima u Sv. Nedjelji, zaposlio u Prklogu / Portolongo. Skitaa / Schitazza (v. Prklog) se prema izjavi Dr. Don Giuseppea Cattara od Michiela, upnika upe Sv. Lucija od Skitae (Parochia di S. Lucia di Schitazza) na labinskome podruju, 44-godinjega sveenika i doktora teologije sastojala od triju upanija: same Skitae u kojoj stoluje upan Dominico Francovich, upe Montagna / Gora (?) sa upanom Antoniom Zupanichem, te Prkloga / Prtloha / Portolongo, iji se upan zvao Zuane Lucul. U Skitai prebivaju i dva poupa: Antonio Glavicich zvani Lemegh i Zorzi Dobrich pok. Nicola. Poup Domenico Fonovich (star 52 godine) nije poznavao talijanski jezik / istrovenetski 57

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

dijalekt, pa je njegovu izjavu istraitelju protumaio vie puta spominjani Sig.r Zanetto Manzoni. Iako je upnik Cattaro na dan tumulta leao bolestan, po prianju je zakljuio da je veina prosvjednika potjecala iz upa Sv. Martin i Sv. Nedelja. S(t)epii (u izvorniku: Villa di Vsepcich detta Gregorichi) naziv je naseljenoga mjesta (dananji Stepii), koje je svoje drugo ime dobila po obitelji Gregorich. Jedan od njih, Domenico detto Francez, sudjelovao je u prosvjedu u Labinu. Sv. Martin po upravnoj je podjeli labinskoga podruja pripadao kontradi (Contrada di San Martin), no bio je i dijelom povee upe od 150 kua [tj. obitelji], kako je pred predstavnikom koparskoga podestata i kapetana izjavio 41godinji plovan Dottor Antonio Stepancich pok. Marina. upi Sv. Martin (Pieve di S. Martino) pripadalo je i selo Kunj (v.) u kojemu je stolovao upan Gasparo Vladislovich reeni Blasur, dok mu je poupom bio Giacomo Vidacich zvani Stipicich. Istraga je utvrdila da je Vladislovich detto Blasur bio jedan je voa prosvjeda protiv odluke podestatovice Cornere o poveanja cijene vinu. Uz upana neprijeporno najuglednijega stanovnika kontrade pristali su i mnogi glavari obitelji, primjerice Filippo Zuliani, upljanin Sv. Martina, 36-godinji Marin Miculian, pok. Domenico, reeni Gergizza, etrdesetogodinjak Zorzi Militich(!) [zapravo Mileti], pok. Marina, reeni Giurai, nastanjen u kontradi Sv. Martin, koji je, kao kolon / collono labinskoga nobila Orazia Scampi[c]chia, obraivao iznajmljenu zemlju i drao stoku u napolici / socedi.38 Nadimak Grgica / Gergizza zabiljeen je i uz svjedoka, 27-godinjeg Mattia Miculiana, pok. Domenica. I u kontradi Sv. Martin izjave nekih svjedoka prevodio (zapravo prepriavao, odnosno objanjavao) sig.r Zuane Manzoni. Vetva, est mletakih milja udaljena od Labina, takoer je pripadala spomenutim kontradama labinskoga kmunskog podruja, ali i bila i dio upe Sv. Martina (Contrada di Vetova di S. Martin). Vetva se u doba vladavine Mletake Republike nalazila na administrativnome rubu labinskoga kmuna, udaljena od strogoga nadzora vlasti, pa su se u njezinu podruju nastojale nametnuti naoruane skupine i moni pojedinci koji su uspijevali provoditi svoje shvaanje pravde. Tako je, primjerice, upravo predstavnik seljaka Vetve, njihov legalno izabrani opunomoenik / Procuratore del Popolo i mjetanin Marin Nacinovich, pok. Bastiana, reSceda (soseda, sozida, sozalia) otud i hrvatski pojam sol za napoliara bila je vrlo rasprostanjeni obligacijski ugovor, prema kojemu je vlasnik stada stoke seljaku ili pastiru povjeravao odreeni broj grla kako bi se brinuo o njihovu uzgoju da bi, nakon tri ili pet godina, gospodar soede / signor della soceda i seljak soal prirast podijelili polovino (katkada, zapravo vrlo rijetko, gospodar bi dobivao tek jednu treinu). Usp. Bertoa, Miroslav 1972. Valle dIstria durante la dominazione veneziana con speciale riguardo alla struttura economica ed etnica del Castello e del suo Territorio. Atti, III., Fiume Trieste, 118125.
38

58

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

eni Burul, bio je jedan od glavnih poticatelja na pobunu seljaka i puana i meu etvoricom voa labinskoga tumulta. U Vetvi su se nalazili i posjedi labinske plemike obitelji Scampicchio s nekolicinom napoliara i soala. Potkraj listopada 1768., pri samome zavretku istrage, predstavnik koparskoga podestata i kapetana, zajedno s niim inovnikom podestatove kancelarije, koji je pozivao svjedoke na sud, odjahao je u Vetvu / upu Sv. Martina, kako bi ispitao teko bolesnog 40-godinjega poupa Jakova Vidaia zvanog Stipi. Tumaem je bio Paulo Tirelli, pok. Bastiana, kaplar rne vojske (Caporale delle Cernide). Zanimljivo je da Tirelli nije poupov izriaj bei / bezzi staro istarsko ime za novac prevodio slubenim nazivom soldi, jer se, vjerojatno, i sm tako izraavao. Na samrtnikoj je postelji Vidai za nasilniko istupanje optuio ne samo upana Antuna Vidasa, zvanog Skender, ve i seljake sudionike tumulta, naoruane pukama (schioppo), kosirima / sjekiricama (seccherini / manerini) i toljagama (mazoche).39 No, prije negoli su upani i puki opunomoenici / procuratori del Popolo dali naredbu da to oruje upotrijebe, podestat je povukao odluku o poskupljenju cijene vinu. VI. Temeljiti interdisciplinarni, multidisciplinarni i transdisciplinarni pristup ovome vanom onomastikom korpusu u prvome redu povijesni, demografski, gospodarski, kulturno-antropoloki i lingvistiki neprijeporno bi obogatio dosadanja saznanja o davnim i dubinskim etnolingvistikim slojevima Labina i Labintine, upozorio na njihovu evoluciju u tijeku proteklih stoljea, ali i istaknuo posebnu ulogu ovog istarskog jugoistonog i istonog prostora. No, moda se i u ovom obliku kao prikaz toponima i antroponima unutar sociokulturne sredine Labina i njegova kraja tekst uklapa u kulturno-antropoloku nit, pa i u iroko postavljena razmatranja istarskih tema kojima se bavi akademik Petar imunovi.

39

Boerio, Giuseppe 1856. Dizionario del dialetto veneziano, 407.

59

M. Bertoa: Iz ugla povjesniara: toponimi, antroponimi i nadimci u Labinu i Labintini... FOC 1213 (20032004), 4160

Dallangolo dello storico: toponimi, antroponimi e soprannomi ad Albona e nellAlbonese nella seconda met del Settecento
Riassunto In questo articolo lautore esamina il fondo intitolato Consiglio dei Dieci: Processi criminali, custodito nellArchivio di Stato di Venezia. In esso ha trovato informazioni riguardanti un tumulto, preparato a lungo e scoppiato ad Albona l8 marzo 1768. Nel movimento hanno partecipato molti contadini, mentre meno numerosi erano i ceti cittadini. Pi di trecento protestatori armati hanno costretto il podest della Terra dAlbona di ritirare il decreto sullaumento del prezzo del vino, imposto per laccrescimento del profitto del podest stesso. Nel processo dinchiesta, iniziato immediatamente dopo davanti al rappresentante dellautorit veneta, inviato appositamente da Capodistria, hanno fatto dichiarazioni alcune centinaia di testimoni dAlbona e dai villaggi del suo territorio. Nella sua interpretazione del tumulto lautore ha incluso diversi antroponimi e toponimi menzionati nel verbale e ha cercato di dare un contributo alle considerazioni onomastiche su questo particolare territorio. Klju ne rije i: antroponimi, toponimi, akulturacija, etnokulturni prostor Key words: proper names, place names, aculturation, ethnocultural space

60