Domagoj Kostanjevac i Domagoj Tomas: Jezini purizam i turcizmi u djelu Satir M.A.

Relkovia

UDK 81'373 811.163.42-26(091) Izvorni znanstveni rad Primljen 28. kolovoza 2010., prihvaen za tisak 13. rujna 2010.

Domagoj Kostanjevac i Domagoj Tomas

JEZINI PURIZAM I TURCIZMI U DJELU SATIR M. A. RELKOVIA

Uvod
U ovom radu bit e obraen jezini purizam te uporaba turcizama u djelu Satir Matije Antuna Relkovia. Osim toga na poetku e biti dan kratak osvrt na Relkoviev ivot i djelo. Jezini purizam kao pojava u jeziku bit e obraen kroz povijesni kontekst politikih i drutvenih zbivanja u Slavoniji, odnosno Habsburkoj Monarhiji i Osmanskom Carstvu tijekom 18.st., a i prije, te jezinih zbivanja u okviru hrvatskoga jezika u istome razdoblju. Na kraju e se analizirati brojini primjeri turcizma iz samoga djela, i to iz njegova prvoga izdanja u Dresdenu 1762. godine (pretisak iz 1987.) te iz suvremenog izdanja iz 1974. koje je prireeno prema drugom izdanju iz 1779. Osim turcizama bit e navedeno i analizirano i nekoliko primjera rijei stranoga podrijetla iz drugih jezika koje su u Satiru bile uporabljene.

ivot i djelo Matije Antuna Relkovia

Matija Antun Relkovi roen je 1732. u ondanjem selu Svinjaru, a dananjem Davoru na Savi. Otac mu je po zanimanju bio graniarski asnik, a kada je 1741. polazio na vojni pohod u Italiju, ostavio ga je u cernikom franjevakom samostanu. Tu je mladi Relkovi dobio temelje iz latinskog jezika kako bi mogao nastaviti obrazovanje negdje u Ugarskoj. esnaestogodinji Matija Antun Relkovi stupio je i sam u vojsku, gdje je od obinog vojnika dogurao do kapetana. Kao asnik brodske graniarske pukovnije borio se u Sedmogodinjem ratu gdje je bio zarobljen i zatoen u Frankfurtu na Odri, rabei to vrijeme prisilnog mirovanja za uenje jezika i itanje. Nakon

233

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

umirovljenja 1786., nastanio se u Vinkovcima, no i kao umirovljenik obavljao je neke vojnike slube za vrijeme novog rata s Turcima i za vrijeme haranja kuge. Umro je 1798. u Vinkovcima (Kombol, 1961). Poetak Relkovieva knjievnog rada zabiljeen je 1761. kada izlazi njegova mala knjiica Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim nakitite s namjerom da zadovolji potrebu slavonskih graniarskih pukovnija za pjesmama kakve bi se pjevale za vrijeme vojnikih misa na matinom hrvatskom jeziku. To je djelo s jasnom prosvjetiteljskom nakanom pomoi vlastitim zemljacima u izlasku iz zaostalosti i neznanja. Relkovi je tijekom ratovanja po stranim zemljama mnogo toga nauio, posebice za vrijeme zatoenja u Frankfurtu na Odri, a itav je rat smatrao nekom vrstom kole za mladog ovjeka. Iz toga proizlazi njegova borba protiv predrasuda i zlih obiaja koje uoava u vidu turske ostavtine u Slavoniji. U takvom Relkovievu raspoloenju nastaje i njegovo kapitalno djelo Satir iliti divji ovik izdano 1762. u Dresdenu. U samom djelu Relkovi bez licemjerstva istie i protresa sve mane vlastitih sunarodnjaka, poevi od njihove nepismenosti i nemara za kolu sve do turcizama u jeziku, nejedinstvenog pravopisa i turskih skula, odnosno obiaja poput prela, posijela, kola, rastronosti pirova i neurednosti branog ivota. Satir je imao velik uspjeh i popularnost onoga doba. Od 1500 primjeraka u dvije godine Relkoviu nije ostao niti jedan. Ohrabren tim uspjehom Relkovi je priredio drugo izdanje i objavio ga 1779. u Osijeku, s opirnim predgovorom u kojemu se, izmeu ostalog, razraunava sa svojim kritiarima, te dodanim drugim dijelom u kojemu Slavonac otpiva u vere Satiru hvalei se svojim napretkom posljednjih godina i raspravljajui o svome buduem blagostanju (Kombol, 1961). Ostala Relkovieva djela imaju gotovo iskljuivo kulturnopovijesno, a ne knjievno znaenje. Takva je njegova Nova slavonska i nimaka gramatika izdana 1767. u Zagrebu, kao i Ovarnica izdana u Osijeku 1776., a prevedena s njemakog po nalogu vlasti, te kolska knjiga Postanak naravne pravice, izdana 1794. takoer u Osijeku, a prevedena s latinskog. Najitkija od njegovih proznih djela jest knjiica Nek je svata, zbirka kratkih anegdota i moralnih pripovjedaka popraenih tumaenjem, izala takoer u Osijeku 1795 (Kombol, 1961).

Kulturnopovijesni kontekst izlaska Satira Matije Antuna Relkovia

Osmanlijska osvajanja prostora dananje Republike Hrvatske zapoela su jo u 15.st. i trajala neprekidno do sredine 16.st. Zauzee Slavonije i Ugarske bilo je vrlo vano zbog gospodarskih i stratekih razloga. Ovladavanjem slavonskim i ugarskim ravnicama Osmanlijama je omoguena uporaba cjelokupnog ratnog potencijala za odluujui pohod Sulejmana Velianstvenog na Be, krajnji cilj osmanlijskih osvajanja. Kako bi uvrstila vlast i po-

234

Domagoj Kostanjevac i Domagoj Tomas: Jezini purizam i turcizmi u djelu Satir M.A. Relkovia

krenula zamrlo gospodarstvo, osmanlijska dravna politika u novoosvojene i gotovo opustjele krajeve, ponajvie gradove, naseljava muslimansko stanovnitvo, preteno iz Bosne (auevi, 2000). Imamo li u vidu tu injenicu, moemo zakljuiti kako Relkovi, kada u Satiru govori o Turcima, zapravo govori preteno o muslimanskim doseljenicima iz Bosne. Sukladno tomu na spomenutim se podrujima u svakodnevnoj usmenoj komunikaciji nije rabio turski jezik. S obzirom na to da su bosanski muslimani poistovjeivani s Turcima, esto je meu kranima i njihov jezik nazivan turskim. Usprkos tomu injenica je kako su muslimanski kolonisti iz Bosne i slavonski starosjedioci govorili istim jezikom, pa je tako otvoren put prodoru turcizama u hrvatski predstandard (auevi, 2000). Dakako, gotovo dvostoljetni kontakt bosanskih kolonista i njihovih potomaka sa slavonskim starosjediocima (meu kojima je u kasnijim desetljeima i zamjetan broj konvertita na islam), a poglavito nepostojanje jezine barijere meu njima, omoguilo je prodor velikog broja turcizama u slavonski govor. Takvo shvaanje potvruju i povjesniari koji tvrde kako se meusobni kontakti muslimana i krana nisu odvijali samo u kasabama1 u kojima je bio koncentriran zanatsko-trgovaki i vjersko-prosvjetni ivot nego i na selima u kojima je ivjelo konfesionalno mjeovito stanovnitvo, osobito u Poetini. (Moaanin, 1997). Krajem 17. st., nakon katastrofalnih osmanlijskih poraza kod Bea (1683.) i Mohaa (1687.), Osmanlije su protjerani iz Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije. Zajedno s osmanskim trupama, ta su podruja naputali muslimani, tj. Turci, te za vrijeme osmanskog vrhovnitva doseljeni brojni islamizirani balkanski Slaveni (Matuz, 1992: 117). Definitivno povlaenje osmanlijskih trupa s dananjeg hrvatskog teritorija dovelo je do velikih migracija muslimanskog stanovnitva u Bosnu, odnosno migracijskih kretanja s istoka, zapada i juga prema istonoj Slavoniji. Meutim, jedan posve zanimljiv splet okolnosti opet dovodi bosanske koloniste, ovaj put katolike, u Slavoniju. Naime, 1697. godine austrijski vojskovoa Eugen Savojski prodro je sa svojim jedinicama u sredinju Bosnu, sve do Sarajeva. Kako nije bilo dovoljno vojne snage, niti politike volje za zadravanjem toga teritorija, prilikom povlaenja dao je spaliti Sarajevo i niz drugih naselja u dolini rijeke Bosne. Posljedice toga ratnog pohoda bile su porazne za katoliki, odnosno hrvatski narod u Bosni, s obzirom na to da je nekoliko desetaka tisua katolika, u strahu od odmazde, s austrijskim trupama napustilo Bosnu i preteito naselilo opustjelu istonu Slavoniju (auevi, 2000). Govor katolikih doseljenika iz Bosne nije se bitno razlikovao od govora mjesnog stanovnitva. Naime, i jedni i drugi bili su ikavski tokavci, kao to su rabili i velik broj turcizama. Upravo iz razloga poplave turcizama u go1

Tur. kasaba gradi, varoica.

235

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

voru stanovnitva Slavonije sam Relkovi mnogo rijei nije identificirao kao turcizme. Josip Vonina (1967: 178) tvrdi kako je Relkovi iznevjerio princip da svoj jezik oslobodi turcizama s ciljem da ostane bliim i razumljivijim seljaku nego Katani ili Kanili. Stoga su puristike intervencije u drugome izdanju Satira bile donekle ogranienih razmjera (auevi, 2000).

Jezini purizam u 18. stoljeu

Purizam ima u hrvatskome jeziku dugu tradiciju. U povijesti hrvatskoga jezika puristikoj su prosudbi bile podvrgnute ove skupine leksema: posuenice, prevedenice i neologizmi te dijalektizmi. Hrvatski su se puristi najdue i najustrajnije opirali prekomjernoj porabi posuenica. Taj otpor traje od poetka hrvatske pismenosti. Jezini purizam u hrvatskom jeziku treba promatrati u vremenu u kojem je nastao da bi se mogao razumjeti: u povijesti se esto poistovjeivao s otporom prema posizanjima drugih entiteta i asimilacija hrvatskog jezika izloenog utjecajima latinskoga, talijanskoga, turskoga, maarskoga, njemakoga, srpskoga jezika (Turk, 1996: 68). Povijest hrvatskoga purizma moe se pratiti jo od Petra Zorania i Jurja Barakovia koji govore o tenji za veim potivanjem narodnog jezika. U 17. stoljeu treba istaknuti zadarskog leksikografa Ivana Tanzlingera Zanottija koji se bori protiv pretjeranog unosa talijanskih rijei u hrvatski jezik (Turk, 1996; Vince, 2002). Purizam u 18. stoljeu moe se uoiti kako kod dubrovakih, tako i kod slavonskih pisaca. Osnivanjem Slavenske akademije kojoj je svrha bila da se bavi jezinim problemima javlja se poseban i organiziran interes za jezik u dubrovakih pisaca. Njezin lan uro Matijaevi smatra da jezinu riznicu treba obogaivati rijeima iz slavenskih jezika. elja za jezinom istoom uoava se i kod dubrovakog leksikografa Ardelija Della Belle koji u svom rjeniku iz 1728. ima mnogo prevedenih, kalkiranih rijei i kovanica: kopnomjerac za geometro, djecovoenje za pedagogiju itd. Dolazilo je i do pretjeranog purizma, i to u drugom izdanju Della Bellina rjenika iz 1785. to ga je u Dubrovniku priredio Petar Bai koji je pokuavao rjenik proiriti novim rijeima iz podruja znanosti i umjetnosti, a dodavao tumaenja rijei, ali, naalost, ta su nova tumaenja esto bile ne ba uvijek sretno skovane kovanice (Vince, 2002). Jezini purizam kod slavonskih pisaca u 18. stoljeu moe se uoiti kod Antuna Kanilia, Blaa Tadijanovia, Matije Antuna Relkovia2 i Marijana Lanosovia. Oni su teili za jezinom istoom usprkos tomu to se u slavonskom narodnom govoru moe nai dosta turcizama i germanizama. Antun Kanili u predgovoru djelu Primogui i srdce nadvladajui uzroci kae da rijei treba izvoditi iz pravoslavnoga staroga jezika
O purizmu kod Relkovia vie e biti reeno u sljedeem poglavlju seminarskog rada.
2

236

Domagoj Kostanjevac i Domagoj Tomas: Jezini purizam i turcizmi u djelu Satir M.A. Relkovia

slovinskoga i na taj nain zamjenjivati turcizme. Ako i rabi turcizme, kao u djelu Kamen pravi smutnje velike, onda je to samo kad su kontekstualno motivirani, tj. veina se pojavljuje u onim dijelovima djela u kojima je rije o Turcima i njihovu prodiranju u Europu. Bla Tadijanovi u knjiici Svata po malo nastupa kao purist, upozorava svoje itatelje da trebaju upotrebljavati hrvatske rijei umjesto stranih, ali i sam, zbog nedovoljne jezine obrazovanosti, rabi strane rijei. On se za jezinu istou ne zalae kao zakonodavac, ve uz poznatu tuicu u rjeniku daje i nepoznatu, ali domau rije na taj nain upoznavajui itatelja s domaim rijeima i neizravno izraavajui svoja puristika shvaanja da je bolje nauiti nepoznatu domau rije nego upotrijebiti poznatu, a stranu. Marijan Lanosovi ima ista stajalita kao i Tadijanovi i Relkovi, ali nigdje posebno ne govori o svom odnosu prema tuicama. U svojem rjeniku na kraju gramatike ima puno sinonima, a ako je jedan od sinonima turcizam ili neka druga tuica, on tu rije biljei kosim slovima i daje uz nju oznaku fremd. Na taj nain on neizravno iskazuje svoja puristika shvaanja (Koleni, 1991; Samardija, 2004; Vince, 2002). Slavonski su pisci teili za istoom izraza, ali nisu po svaku cijenu izbjegavali tuice. Tako emo u njih nai i germanizama i turcizama. Jedne su od njih upotrebljavali jer nije bilo dobrih zamjena, za neke nema ni danas, druge jer nisu znali za zamjene, a tree to su osjeali stilske vrijednosti tuica. (...) Dakle, purizam slavonskih pisaca nipoto nije znaio osiromaivanje jezika jer su se sluili i stranim rijeiima kad je bilo potrebno, a u tenji da ih se oslobode nastojali su da knjievni jezik obogate novim izraznim sredstvima preuzimanjem od pisaca iz ostalih krajeva, stvaranjem novih rijei, oivljavanjem starih, poveavajui tako njegovu izraajnu vrijednost (Babi, 1968: 81, 83).

Jezini purizam Matije Antuna Relkovia

O Relkovievu jezinom purizmu pisalo je mnogo jezikoslovaca, bavei se samo tim pitanjem (Samardija, 2004; Vonina, 1967) ili prouavajui Relkoviev jezini purizam u sklopu nekih drugih cjelina ili samo na marginama svojih prouavanja (v. auevi, 2000; Despot, 2000; Koleni, 1991, 1998; Putanec, 1991; Tafra, 2000; Vince, 2002). U ovom emo se poglavlju prvenstveno zadrati na postavkama o Relkovievu jezinom purizmu koje su iznijeli Josip Vonina i Marko Samardija. J. Vonina (1967) u svom poznatom lanku O tuicama u Reljkovievu Satiru kae da se Relkovi zalagao da se turcizmi izagnaju iz slavonskoga narodnog govora te da je smatrao da Slavonci imaju dovoljno domaih rijei da njima imenuju svaku stvar. Kae da je Relkovi bio proturjean i nedosljedan jer je bio popustljiv prema ulaenju njemakih i francuskih rijei u jezik Slavonaca i smatra da zbog tih proturjenosti treba odbaciti tvrdnju o Relkovievu purizmu i krenuti drugim putem. Relkovi je bio vojnik i Turke

237

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

je smatrao neprijateljima, a njihove je obiaje i ivot smatrao konicom razvoja i napretka u Slavoniji. S druge strane, nije mogao osuivati leksiki utjecaj europskih jezika jer je bio asnik u slubi habsburke dinastije i krune sv. Stjepana, francuske su rijei dolazile njemakim posredstvom, latinski je jezik cijenio zbog klasine starine, a bio je i slubeni liturgijski jezik, talijanski je srodan s latinskim. itajui njegovu gramatiku i djelo Satir, J. Vonina zakljuuje da se Relkovi, bar na rijeima, htio rijeiti turskoga leksikog utjecaja, ali tom zadatku Relkovi nije bio dorastao jer je on prvenstveno uio pisati na jeziku slavonskog sela i bio je blizak slavonskomu selu, a taj je jezik u to vrijeme obilovao turskim rijeima i Relkoviu je bilo teko raspoznati koje su rijei turske, a koje ne. Relkovi nije imao prilike temeljitije upoznati turski jezik, pa je za utvrivanje turcizama u slavonskom govoru rabio odreene kriterije: sluio se rjenicima koji su grau veinom uzimali iz neslavonskih, netokavskih dijalekata, a u njima nije bilo mnogo turcizama, a kao kriterij na raspolaganju mu je bio i iv narodni govor Slavonije koji je tad obilovao turcizmima. Relkovi se kao pravi purist pokazao kad je govorio o seoskoj tradiciji i lanovima porodice, dakle o neem to je slavonskom seljaku bilo najmilije. U tom kontekstu on nikad ne rabi turcizme. Takoer, turcizme ne rabi u dijelovima Satira u kojima govori o Svetom pismu. Vonina smatra da Relkovia, kao ni Slavonce, nije smetao turski leksiki materijal koji nije zadirao u bitne osobine slavonskog ivota. Zakljuuje da, bez obzira na to to se izjanjavao protiv tuica, Relkovia ne moe smatrati puristom jer je tvrdio da se strani nazivi za materijalna dobra nepoznata u Slavoniji mogu slobodno preuzimati, ak i bez fonetskih prilagodbi, a bio je i popustljiv prema tuicama iz europskih jezika. M. Samardija (2004) u svom lanku Relkoviev jezini purizam3 ne zadrava se toliko na Satiru, ve vie svoju pozornost usmjerava na Relkoviev gramatiarski i prevoditeljski rad. Smatra da se Relkoviev puristiki rad ne moe ograniiti samo na nastojanje oko ienja jezika od stranih elemenata (kad bi se tako gledalo, onda su tvrdnje Josipa Vonine u potpunosti tone), ve njega treba gledati i u njegovu nastojanju da osposobi jezik da to samostalnije i bolje udovolji razliitim komunikacijskim situacijama. To se prvenstveno vidi u Relkovievu prevoditeljskom radu djelo Ovarnica preveo je s njemakog jezika, djelo Postanak naravne pravice s latinskog. Pri tom je smatrao da prijevod treba biti to razumljiviji puku i da hrvatski jezik osposobi za izraavanje svega to je zatekao u jezicima predlocima. to se tie njegova gramatiarskog rada, Samardija smatra da se u predgovoru Gramatici mogu pronai tri kljuna mjesta za Relkoviev purizam: a) Relkovi uvjerava itatelja da nije neku rije proglaavao turcizmom olako, ve je provjeravao u dalmatinskim, hrvatskim, pemskim (ekim) i

Taj je lanak prvi put objavljen u Jeziku u 33. goditu (1985/1986).

238

Domagoj Kostanjevac i Domagoj Tomas: Jezini purizam i turcizmi u djelu Satir M.A. Relkovia

poljskim rjenicima (ako se pojavljuje u tim rjenicima, onda nije turcizam i uzimao ju je kao pravu slavonsku rije). b) Relkovi je bio svjestan da takav njegov stav (zahtijevanje od Slavonaca da govore kao ostali slavenski narodi) nee uvijek naii na odobravanje, on kae da ne eli biti zakonoa niti eli ikomu zapovijedati. c) svjestan je da e brojne tuice ostati unato njegovu trudu da pronae dobre domae zamjene jer jezina praksa, tj. uporaba slijedi svoje puteve i da su obiaji (dijalekti) ponekad jai od znanja (knjievnog jezika). M. Samardija (2004: 47) zakljuuje da nee biti pretjerano rei da e Relkoviu u jednoj buduoj povijesti hrvatskog jezinog purizma, uza sve nedosljednosti u njegovim nastojanjima, meu dopreporodnim djelatnicima pripasti zacijelo jedno od istaknutijih mjesta

Jezini purizam i turcizmi u djelu Satir Matije Antuna Relkovia

U ovom e se poglavlju ponajprije analizirati turcizmi i u manjem opsegu ostale tuice u prvom i drugom izdanju Satira Matije Antuna Relkovia. Dat e se popis uoenih turcizama i njihovo znaenje s obzirom na kontekst samog djela, turcizmi i tuice bit e razvrstani po vrstama rijei te poljima znaenja, a na kraju e se primjeri analizirati s obzirom na njihovu tvorbu.

Analiza prvog izdanja Satira iz 1762. godine

U sljedeoj tablici donosi se popis turcizama pronaenih u prvom izdanju Satira iz 1762. godine. U zagradi uz turcizme navedeni su brojevi stranica na kojima se turcizmi nalaze u samom djelu. U drugom su stupcu dana znaenja turcizama s obzirom na kontekst djela4. Grafija je preuzeta u izvornom obliku.

Pri analizi turcizama i ostalih tuica u dvama izdanjima Satira ponajvie smo se sluili Klaievim Rjenikom stranih rijei (izdanja iz 1972., 1978. i 2007.) te u manjem broju primjera Skokovim Etimologijskim rjenikom i kaljievim rjenikom turcizama.

239

hrvatistika
Turcizmi
haracs (4) jok vallah (5) firche (5) iftersum (5) villaet (7) divan (13) janycsar (13) tamburati (14) ashikovati (14) pitta (14) lakerdia (15) faida (19) komshiluk (22) duhan (24) mehana (24) hasna (30) esapiti (30) proesapiti (30) sokak (30) buxak (35) csarati (36) nehinaditi (39) babo (39) marama (39) csaranye (40) sanduk (42) hat (43) kaida (44) baryak (45) halat (57) zobun (62) peke (62) penxer (65) sercsali (65)

studentski jezikoslovni asopis

Znaenje porez (Klai, 2007: 518) prilog za odricanje ne, pojaava se s vala (Klai, 2007: 632) ocat (Klai, 2007: 1234) ako e (Skok, 1971: 732) zaviaj, provincija (Klai, 2007: 1423) razgovor (Klai, 2007: 312) janjiar (Klai, 2007: 625) svirati (Klai, 2007: 1324) zavoditi (Klai, 2007: 112) pita, savijaa (Klai, 2007: 1050) glupost (Klai, 2007: 782) korist (Klai, 2007: 406) susjedstvo (Klai, 2007: 717) duhan (Klai, 2007: 329) gostionica (Klai, 2007: 863) korist (Klai, 2007: 570) misliti (Klai, 2007: 535) promisliti (Klai, 2007: 535) ulica (Klai, 2007: 1247) kut (Klai, 2007: 200) vraati (u znaenju lijeiti) (Klai, 2007: 243) prkositi (Klai, 2007: 579) djed, stariji mukarac (Klai, 2007: 133) rubac (Klai, 2007: 846) vradbina (Klai, 2007: 243) koveg (Klai, 2007: 1193) konj (Klai, 2007: 112) melodija (Klai, 2007: 643) stijeg, zastava (Klai, 2007: 148) orue (Klai, 2007: 43) prsluk (Klai, 2007: 1448) dobro!, vrijedi! (Klai, 2007: 1025) prozor (Klai, 2007: 1027) stakleni (Klai, 2007: 1260)

240

Domagoj Kostanjevac i Domagoj Tomas: Jezini purizam i turcizmi u djelu Satir M.A. Relkovia

sercsa (65) timariti (66) hadet (66) kazan (67) durma (67) xoka (67) rakia (68) fucfia (68) lula (70) ial (71) gyubre (74) zagyubriti (75) csorba (81) kashika (81)

staklo (Klai, 2007: 1260) njegovati, brinuti se (Klai, 2007: 1351) obiaj (Klai, 2007: 11) kotao (Klai, 2007: 680) neprekidno (Klai, 2007: 332) tijesno sapet prsluk (Klai, 1978: 337) rakija (Klai, 1978: 1130) bure (Klai, 1978: 457) lula (Klai, 1978: 822) nevolja (Klai, 1978: 623) gnojivo, smee (Klai, 1978: 341) nagnojiti (Klai, 1978: 341) juha (Klai, 1978: 249) lica (Klai, 1978: 673)

U sljedeoj tablici donose se ostale tuice koje su pronaene u prvom izdanju Satira. Ostale tuice
skulla (7) - latinizam cesarica (22) - latinizam capellan (34) - latinizam fratar (35) - latinizam korizma (56) latinizam predika (22) latinizam tallent (7) - grecizam cathechismus (22) - grecizam komora (46) - grecizam orthographia (6) - grecizam marvincse (16) - hungarizam gazdaluk (64) - hungarizam varosh (78) - hungarizam marva (70) - hungarizam paur (70) - germanizam fallishan (51) - germanizam armar (65) - galicizam officir (33) - galicizam fallinka (55) - talijanizam bukara (69) - talijanizam

Znaenje
obiaj (Klai, 2007: 1296) carica (Klai, 2007: 219) pomoni sveenik (Klai, 2007: 659) redovnik (Klai, 2007: 452) korizma (Klai, 2007: 742) propovijed (Klai, 2007: 1092) nadarenost (Klai, 2007: 1322) katekizam (Klai, 2007: 676) prostorija (Klai, 2007: 713) pravopis (Klai, 1972: 956) mlada stoka (Klai, 2007: 847) domainstvo (Klai, 2007: 472) grad (Klai, 1978: 1407) stoka (Klai, 1978: 847) seljak (Klai, 1978: 1002) kriv, laan (Klai, 2007: 408) ormar (Klai, 2007: 983) asnik (Klai, 1972: 934) nedostatak (Klai, 2007: 409) vr (Klai, 1978: 184)

241

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

Turcizmi i ostale tuice mogu se razvrstati u sljedee vrste rijei: a) imenice: haracs, firche, villaet, divan, janycsar, pitta, lakerdia, faida, komshiluk, duhan, mehana, hasna, sokak, buxak, babo, marama, csaranye, sanduk, hat, kaida, baryak, halat, zobun, penxer, sercsa, hadet, kazan, xoka, rakia, fucfia, lula, ial, gyubre, csorba, kashika, officir, orthographia, skulla, cesarica, capellan, fratar, korizma, predika, tallent, cathechismus, komora, marvincse, gazdaluk, marva, varosh, paur, armar, fallinka, bukara b) glagoli: tamburati, ashikovati, esapiti, proesapiti, csarati, nehinaditi, timariti, zagyubriti c) prilozi: jok vallah, durma d) pridjevi: sercsali, fallishan e) veznik: iftersum f) uzvik: peke Primjeri se mogu razvrstati u sljedea polja znaenja: a) kua: babo, sanduk, penxer, sercsa, kazan, fucfia, lula, kashika, komora, gazdaluk, armar, bukara, buxak, sercsali b) hrana: firche, pitta, rakia, csorba c) poljodjelstvo: duhan, hat, halat, gyubre, zagyubriti, marvincse, marva, paur d) odjea: marama, zobun, xoka e) zabava: divan, tamburati, ashikovati, lakerdia, mehana, kaida f) svakodnevni ivot: haracs, komshiluik, esapiti, proesapiti, sokak, csaranye, csarati, nehinaditi, timariti, hadet, ial, skulla, varosh g) crkva: capellan, fratar, korizma, predika, cathechismus h) apstraktne imenice: faida, hasna, tallent, fallinka i) ostalo: jok vallah, iftersum, villaet, janycsar, baryak, peke, durma, cesarica, fallishan, orthographia, officir to se tie tvorbe, najea je sufiksalna tvorba sa sljedeim sufiksima: a) : firche, villaet, divan, pitta, haracs, janycsar, lakerdia, mehana, hasna, kaida, predika, komora, sokak, buxak, baryak, xoka, kashika, buxak, duhan, babo, marama, sanduk, hat, halat, zobun, penxer, sercsa, hadet, kazan, rakia, fucfia, lula, ial, gyubre, csorba, skulla, fratar, korizma, tallent, marva, varosh, paur, armar, fallinka, officir b) ati: tamburati c) ovati: ashikovati d) iti: esapiti, timariti, nehinaditi e) nye: csaranye f) ica: cesarica g) an: capellan, fallishan

242

Domagoj Kostanjevac i Domagoj Tomas: Jezini purizam i turcizmi u djelu Satir M.A. Relkovia

h) li: sercsali i) luk: komshiluk, gazdaluk j) cse: marvincse Uoena je i prefiksalna tvorba i to u dvama primjerima: zagyubriti (zagyubriti) i proesapiti (pro-esapiti).

Analiza drugog izdanja Satira iz 1779. godine

U sljedeoj tablici donosi se popis turcizama pronaenih u drugom izdanju Satira iz 1779. godine. Donose se samo oni turcizmi koji se ne nalaze i u prvom izdanju. U prvom su stupcu pronaeni turcizmi, u zagradi uz njih donose se bibliografski podaci, tj. o kojem se poglavlju unutar prvog i drugog dijela radi (prvi dio drugog izdanja jest od 32. do 108. stranice, a drugi dio od 109. do 154. stranice), zapisana je i stranica na kojoj se nalaze te broj stiha. U drugom se stupcu donose znaenja s obzirom na kontekst djela. Grafija je suvremena jer nismo bili u mogunosti doi do izvornog drugog izdanja. Turcizmi
dunerin (21) indi (22) pazar (24) hatar (25) sofra (27) au (28) deme (29) jedek (31) hambar (I, 34, 56.) damija (II, 38, 37.) haramija (II, 38, 38.) bula (II, 38, 51.) zaira (III, 40, 15.) medekovati (V, 46, 12.) gurabija (V, 47, 42.) alva (V, 47, 43.) aik (VI, 51, 28.) erdan (VI, 51, 22.) mejdan (VI, 52, 61.) aikovati (VII, 57, 35.) eagija (VII, 58, 95.)

Znaenje tesar (Klai, 1972: 312) dakle (Klai, 1972: 548) sajam (Klai, 1972: 993) ljubav (Klai, 1972: 491) trpeza (Klai, 1972: 1224) starjeina u svatovima (Klai, 1972: 230) mnotvo (Klai, 1972: 318) jelo (Klai, 1972: 588) silos (kalji, 1973: 92) damija (kalji, 1973: 232) razbojnik (kalji, 1973: 313) muslimanova ena (kalji, 1973: 153) hrana (kalji, 1973: 644) zapomagati (kalji, 1973: 451) vrsta kolaa od eera, brana i masla (kalji, 1973: 292) slatko jelo od eera, brana i masla (kalji, 1973: 91) ljubavnik (kalji, 1973: 102) ogrlica (kalji, 1973: 249) trg (kalji, 1973: 454) zavoditi (Klai, 1972: 112) eljezna etka kojom se timari konj (kalji, 1973: 172)

243

hrvatistika
haznadar (VII, 59, 128.) bajati (VII, 63, 246.) arin (VII, 63, 251.) avlija (VII, 64, 286.) tavan (VII, 65, 292.) ergela (VII, 65, 305.) kovanluk (VII, 65, 306.) duandija (VII, 65, 317.) maala (VII, 66, 348.) uur (VII, 68, 400.) terzija (VII, 69, 417.) veresija (VII, 69, 418.) pobaka (VII, 69, 424.) belaj (VII, 71, 485.) zanadija (VII, 72, 495.) inadija (VII, 72, 496.) urdija (VII, 72, 506.) bakaluiti (VIII, 76, 85.) heglendisati (X, 85, 156.) itapa (XI, 87, 30.) kapak (XII, 103, 96.) iviluk (I, 110, 22.) meer (II, 113, 2.) napobaka (III, 119, 19.) hajat (III, 120, 46.) tucak (III, 120, 52.) dorat (IV, 122, 10.) poinaditi (IV, 123, 25.) timar (V, 131, 31.) abajlija (V, 131, 56.) sat (VI, 134, 27.) oak (VI, 134, 33.) bakaluk (VI, 134, 35.) zamet (VII, 140, 82.) epe (IX, 149, 96.) urija (VIII, 145, 104.)

studentski jezikoslovni asopis

uvar riznice (kalji, 1973: 323) vraati (kalji, 1973: 113) stara mjera za duinu (kalji, 1973: 99) kuno dvorite ograeno zidom (kalji, 1973: 106) potkrovlje (Klai, 1972: 1314) stado konja (Klai, 1972: 365) pelinjak (Klai, 1972: 710) trgovac (Klai, 1972: 311) baklja (Klai, 1972: 818) desetina, tj. dio brana koji se ostavljao mlinaru umjesto novca (Klai, 1972: 1386) kroja (Klai, 1972: 1330) davanje robe na kredit, vjeru (Klai, 1972: 1404) posebno (Klai, 1972: 145) nevolja (Klai, 1972: 152) obrtnik (Klai, 1972: 1427) svadljivac (Klai, 1972: 546) kaput od crnog sukna (Klai, 1972: 241) raspravljati (Klai, 1972: 145) razgovarati (Klai, 1972: 331) Muhamedov zakonik (Klai, 1972: 240) zaklopac na prozorima (Klai, 1972: 618) vjealica (Klai, 1972: 234) dakle (Klai, 1972: 826) posebno (Klai, 1972: 145) klijet (Klai, 1972: 1391) prosjak (Klai, 1972: 1367) konj mrke boje (Klai, 1972: 304) posvaati se (Klai, 1972: 546) imanje (Klai, 1972: 1336) pokriva ispod sedla (Klai, 1972: 2) sat (Klai, 1972: 1174) ugao (Klai, 1972: 241) razlika (Klai, 1972: 144) trud (Klai, 1972: 1426) vuneni pokriva (Klai, 1972: 237) krznar (Klai, 1972: 241)

244

Domagoj Kostanjevac i Domagoj Tomas: Jezini purizam i turcizmi u djelu Satir M.A. Relkovia

kulundija (VIII, 146, 109.) oroz (IX, 149, 98.) arman (IX, 151, 149.)

zlatar (Klai, 1972: 728) pijetao (Klai, 1972: 955) gumno (Klai, 1972: 489)

U sljedeoj tablici donose se ostale tuice pronaene u drugom izdanju Satira.

Ostale tuice potura (VII, 67, 349) hungarizam rif (VII, 69, 428.) hungarizam rojta (VII, 72, 506.) hungarizam fela (I, 122, 89.) hungarizam trucanje (VIII, 76, 93.) germanizam lot (I, 111, 71.) - germanizam feler (II, 118, 155.) - germanizam uster (VII, 70, 447.) germanizam baguda (I, 111, 61.) talijanizam galeta (I, 112, 75.) - talijanizam Znaenje stari bakreni novac od pola groa (Klai, 1972: 1048) stara ugarska mjera za duinu, 70 cm (Klai, 1972: 1144) resa (Klai, 1972: 1149) pasmina (Klai, 1972: 392) prkos (Klai, 1972: 1366) stara mjera za duinu (Klai, 1972: 782) ranarnik (Klai, 1972: 393) postolar (Klai, 1972: 1296) dudov svilac (Klai, 1972: 131) ahura dudova svilca (Klai, 1972: 440)

Turcizmi i ostale tuice mogu se razvrstati u sljedee vrste rijei: a) imenice: dunerin, pazar, hatar, sofra, au, deme, jedek, hambar, damija, haramija, bula, zaira, gurabija, alva, aik, erdan, mejdan, eagija, haznadar, arin, avlija, tavan, ergela, kovanluk, duandija, maala, uur, terzija, veresija, belaj, zanadija, inadija, urdija, itapa, kapak, iviluk, hajat, tucak, dorat, timar, abajlija, sat, oak, bakaluk, zamet, epe, ur-ija, kulundija, oroz, arman, potura, rif, rojta, fela, trucanje, lot, feler, uster, baguda, galeta b) glagoli: medekati, aikovati, bajati, heglendisati, poinaditi, bakaluiti c) veznici: indi, meer d) prilozi: pobaka, napobaka Primjeri se mogu razvrstati u sljedea polja znaenja: a) kua: sofra, bula, avlija, tavan, maala, kapak, iviluk, oak, epe b) zanimanja: dunerin, au, haznadar, duandija, terzija, zanadija, urija, kulundija, feler, uster c) hrana: jedek, zaira, gurabija, alva d) poljodjelstvo i stoarstvo: hambar, eagija, ergela, kovanluk, hajat, dorat, timar, abajlija, oroz, arman, fela, baguda, galeta

245

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

e) svakodnevni ivot: pazar, haramija, mejdan, bajati, arin, uur, veresija, heglendisati, tucak, poinaditi, potura, rif, lot, sat, inadija, bakaluiti f) zabava: aikovati, aik g) odjea i nakit: erdan, urdija, rojta h) religija: damija, itapa i) apstraktne imenice: hatar, belaj, zamet, trucanje, bakaluk j) ostalo: indi, deme, medekati, pobaka, meer, napobaka to se tie tvorbe, najea je sufiksalna tvorba sa sljedeim sufiksima: a) : pazar, hatar, sofra, au, deme, jedek, hambar, damija, bula, zaira, gurabija, alva, aik, erdan, mejdan, arin, avlija, tavan, ergela, maala, uur, terzija, belaj, urdija, itapa, kapak, hajat, tucak, timar, oak, zamet, epe, oroz, arman, potura, rif, rojta, fela, lot, feler, baguda, galeta, uster b) in: dunerin c) ija: haramija, gurabija, eagija, veresija, abajlija, urija d) ar: haznadar e) ati: medekati, bajati f) ovati: aikovati g) luk: kovanluk, iviluk, bakaluk h) dija: duandija, zanadija, inadija, kulundija i) iti: bakaluiti j) isati: heglendisati k) nje: trucanje Od ostalih vrsta tvorbi uoena je prefiksalna tvorba (pobaka (po-baka), napobaka (na-pobaka), poinaditi (po-inaditi)) i slaganje (dorat (dor-at)). to se tie znaenja sufiksa, teko je na temelju manjeg broja primjera i injenice da veina primjera ima nulti sufiks (-) odrediti znaenje pojedinih sufiksa. Uoili smo da se sufiks dija rabi za tvorbu imenica koje oznaavaju neko zanimanje (duandija, zanadija) ili neije izrazite osobine (inadija). to se tie sufiksa luk, navodi se kako je rije o izvorno turskom sufiksu lik koji je u naem jeziku preao u luk, a slui za graenje apstraktnih imenica (bakaluk), zatim zbirnih imenica i imena zanata, kao i imenica koje konkretno oznaavaju pojedine stvari, odnosno predmete (kovanluk, iviluk, gazdaluk, komshiluk) (kalji, 1973). Analizom prvog i drugog izdanja Satira uoili smo da se u drugom izdanju pojavljuje puno vei broj turcizama. U prvom izdanju pronali smo 48 turcizama (37 se pojavljuje i u drugom izdanju), a u drugom izdanju, osim 37 koji se nalaze i u prvom izdanju, pronali smo jo 60 turcizama. to se tie ostalih tuica, u prvom izdanju pronali smo 6 latinizama (4 se pojavljuju i u drugom izdanju), 4 grecizma (2 se pojavljuju i u drugom izdanju), 4 hunga-

246

Domagoj Kostanjevac i Domagoj Tomas: Jezini purizam i turcizmi u djelu Satir M.A. Relkovia

rizma (3 se pojavljuju i u drugom izdanju), 2 germanizma (1 se pojavljuje i u drugom izdanju), 2 galicizma i 2 talijanizma (1 se pojavljuje i u drugom izdanju). U drugom smo izdanju pronali, osim onih koji se pojavljuju u obama izdanjima, 4 hungarizma, 4 germanizma i 2 talijanizma.

Zakljuak
to se tie Relkovieva jezinog purizma, utvrdili smo kako on proizlazi iz njegova negativnog stava prema turskim skullama, odnosno obiajima, ukorijenjenima na podrujima koja su se nalazila pod dugogodinjom osmanskom vlau. Sam Relkoviev jezini purizam ponajvie se oituje u njegovu deklarativnom stavu protiv turcizama u hrvatskom jeziku. Takve stavove moemo objasniti kroz prizmu drutveno-politikih dogaanja toga vremena, prvenstveno dugogodinje borbe izmeu Habsburkog i Osmanskog Carstva, a nije nevana ni injenica kako je sam Relkovi bio asnik u slubi Habsburkog Carstva. Analizom i iitavanjem Relkovieva Satira doli smo do zakljuka kako Relkovi ipak upotrebljava znatan broj turcizama. Tu injenicu moemo objasniti Relkovievim nastojanjem da bude razumljiv irim slojevima puanstva kojima je Satir kao prosvjetiteljsko djelo i bio namijenjen, s obzirom da su se turcizmi toliko ukorijenili u njihovu govoru da praktiki nisu poznavali druge rijei kojima bi oznaavali odreene pojmove. S druge strane, moemo rei kako vrlo vjerojatno ni sam Relkovi nije bio svjestan turskog podrijetla znatnog broja rijei koje upotrebljava u Satiru. Moe se rei da su i J. Vonina i M. Samardija bili u pravu to se tie Relkovieva purizma.

Izvori
Relkovi, Matija Antun 1987. Satyr iliti divyi csovik u vershe Slavoncem (pretisak prvog izdanja iz 1762.), Privlaka: Privlaica. Relkovi, Matija Antun 1974. Satir iliti divji ovik (prireeno prema drugom izdanju), Osijek: Glas Slavonije.

Literatura
Babi, Stjepan 1968. Jezik starih hrvatskih pisaca u Slavoniji. Godinjak ogranka Matice hrvatske 6 Vinkovci (ur. Dionizije vagelj), str. 71-84. auevi, Ekrem 2000. Turkoloke marginalije o Relkovievu Satiru. Matija Antun Relkovi i Slavonija 18. stoljea (ur. Tomislav Bogdan), ZagrebDavor: Filozofski fakultet i Poglavarstvo opine Davor, str. 233-244.

247

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

Despot, Loretana 2000. Matija Antun Reljkovi i prvi slavonski rjenik. Matija Antun Relkovi i Slavonija 18. stoljea (ur. Tomislav Bogdan), ZagrebDavor: Filozofski fakultet i Poglavarstvo opine Davor, str. 245-251. Klai, Bratoljub 1972. Veliki rjenik stranih rijei, Zagreb: Zora. Klai, Bratoljub 1978. Rjenik stranih rijei, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. Klai, Bratoljub, 2007. Rjenik stranih rijei, Zagreb: kolska knjiga. Koleni, Ljiljana 1991. Turcizmi u slavonskim gramatikama 18. stoljea polazei od gramatike B. Tadijanovia, M. A. Reljkovia i M. Lanosovia. Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje (ur. uro Berber, Duan ali), Osijek: JAZU i Zavod za znanstveni rad Osijek, str. 345-351. Koleni, Ljiljana 1998. Rije o rijeima: iz hrvatske leksikologije i frazeologije 17. i 18. stoljea, Osijek: Pedagoki fakultet. Kombol, Mihovil 1961. Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda, Zagreb: Matica hrvatska. Matuz, Jozef 1992. Osmansko Carstvo, Zagreb: kolska knjiga. Moaanin, Nenad 1997. Poega i Poetina u sklopu Osmanskog Carstva (1537. 1691.), Jastrebarsko: Naklada Slap. Putanec, Valentin 1991. Etimoloki zahvati u djelu Matije Antuna Reljkovia (1732-1798). Vrijeme i djelo Matije Antuna Reljkovia (ur. Dragutin Tadijanovi, Josip Vonina), Osijek: JAZU i Zavod za znanstveni rad Osijek, str. 171-182. Samardija, Marko 2004. Relkoviev jezini purizam. Iz triju stoljea hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, str. 40-47. Skok, Petar 1971. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika 1 (A-J), Zagreb: JAZU. kalji, Abdulah 1973. Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost. Tafra, Branka 2000. Suvremenost Reljkovieve norme. Matija Antun Relkovi i Slavonija 18. stoljea (ur. Tomislav Bogdan), Zagreb-Davor: Filozofski fakultet i Poglavarstvo opine Davor, str. 207-218. Turk, Marija 1996. Jezini purizam, Fluminensia, br. 1-2, str. 63-79. Vince, Zlatko 2002. Putovima hrvatskoga knjievnog jezika: lingvistiko-kulturnopovijesni prikaz filolokih kola i njihovih izvora, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. Vonina, Josip 1967. O tuicama u Reljkovievu Satiru. Filologija, br. 5, str. 175-181.

248