edo Baovi: SMAIL-AGA ENGI - MIT I STVARNOST www.montenegrina.net/.../smail_aga_cengic_mit_i... BILJEKA O AUTORU edo Baovi roen je 1952.godine na Cetinju.

Osnovnu kolu i gimnaziju uio je u Vrbasu, Kraljevu i Nikiu. Zavrio Pravni fakultet u Podgorici 1976. godine. Objavio je dvadesetak knjiga razliitog anra (poezija, proza, aforizmi, monodrama. Nagraivan za kratku priu. Dobitnik knjievne nagrade ZALOGA (2002). ivi i radi u Nikiu. SMAIL-AGA ENGI - MIT I STVARNOST engii su izmeu prvijeg plemia ili odzakovia zakona turskog u Hercegovini i u Bosni. Po naijem narodnijem pjesmama, od njih je bilo alaj-bega i paa. Pjeva se da su imali dvore na Zagorju, ali je Smail-aga sjedio u Gacku u selu Lipniku, gdje mu i sada sjede sinovi. Za ovoga Smail agu mislilo se i govorilo da je izmeu prvijeg junaka u Turskom carstvu. (Vuk Karadzi, 1845.) Jedna uvena porodica engii su u prolosti igrali veliku ulogu u ivotu Hercegovine. Porijeklom su iz Male Azije, odakle su se jo u 16. vijeku doselili u Zagorje, iz koga su se raseljavali u Fou, Ustikolinu, Viegrad, a 1800. godine i u Gacko, gdje je Henefri-beg engi, u selu Sreviima, podigao prvu kulu engia u tom kraju. Iz ove porodice bilo je mnogo visokih turskih dostojanstvenika, od kojih njih 11 sa titulom pae. Najuveniji predstavnik ove porodice u 19. vijeku bio je Ismail ili Smail-aga engi, sin Ibrahimov, glavna linost besmrtnog epa Ivana Maurania Smrt Smail-age engia i veeg broja epskih narodnih pjesama. Roen je u selu Jelacima, nedaleko od Kalinovika oko 1780. godine. Rano je ostao bez oca zbog ega je imao tegobno djetinjstvo. U mladosti je preao u Sarajevo. Ve 1801. godine spominje se kao zaim Presjenice kraj Sarajeva. Kao vjet i hrabar vojnik istakao se u borbama protiv srpskih ustanika 1809-1813. Gataki muselim postao je 1812. godine, a sjedite mu je bilo u Cernici. Poto se oenio iz porodice Hasanbegovia iz Avtovca, skuio se i kupio itluk u selu Lipniku. Bio je tedljiv i djeci iz tri braka ostavio je veliko bogatstvo. Poslije 1820. godine postao je i muselim drobnjaki i zakupac haraa. S Alipaom Rizvanbegoviem iao je u Carigrad krajem 1832, gdje je od sultana, za zasluge u borbi protiv bosanskih ajana, begova i kapetana, dobio titulu pae i carskog kapidzi-bae (nadkomornika) ili rikjabi hamajuna. Ta se ast sastojala u ovome: kad bi car jahao, onda bi rikjabi hamajun iao pored njega pjeice i drao uzengije. Godine 1833 . umirio je pobunjeni Kolain, ali nije narodu zla inio. Najvie slave je zadobio 1836. godine u borbi sa Crnogorcima na Grahovu - u elinskom potoku, kada je uz nekoliko desetina drugih poginulo i devet Petrovia, meu kojima i Njegoev brat Joko i sinovac Stevo. Ovom pobjedom je Smail-aga, pored Ali-pae, postao najistaknutija linost u Hercegovini. Zbog toga su mu pridjeli i nadimak Gazi (nepobjedivi), a ujedno ga proglasili i za osvetnika Mahmut-pae Buatlije. Kau da je tada dao da mu se na sablji ureu ovi stihovi: Svijetla sablja age engijia sasijee sedam Petrovia,

na Grahovu polju irokome, na sramotu knjazu branskome. (Od devet Petrovia, poginulih na Grahovu, prialo se da je sam Smail-aga posjekao njih sedam, a Mujo Tanovi iz Nevesinja dvojicu). Kako je mnogo volio gusle, Smail-aga je, vele, esto pjevuio pjesmu: Silnog pau Buatliju osvetio niko nije, do li mene seratlije. Ja ispunih carsku volju: na Grahovu bojnom polju ubih devet Petrovia sokolova i plemia. Od bitke na Grahovu 1836. godine prie o Smail-aginom gaziluku dopirale su do najudaljenijih krajeva Turskog carstva. Kao vjerni padiahov podanik, Smail-aga je sa svojim Hercegovcima uestvovao u guenju pobune u Egiptu protiv uvenog namjesnika Mehmed Alije, tokom 1838. godine, pronosei tako irom Carevine slavu imena svoje porodice. Ratni vihori su ga sprjeavali da u Drobnjak ne doe sve do 1840. i prikupi utanaeni hara. U noi 23. septembra 1840. godine ubijen je na Mljetiku, u udruenom napadu Moraana i Drobnjaka, koje su predvodili vojvoda Mina Radovi i Novica Cerovi. ii o osveti Hrvatski istoriar Ferdo ii je zapisao: Kako je bila meu svim muslimanima hercegovakim velika graja, ne preostade Ali-pai drugo, ve kupiti vojsku, da osveti smrt svoga druga. Na elo te vojske stave se pored Ali-paina sina Hafiz-pae oba sina Smail-agina Muhamed-beg i Dedaga, a njima se jo pridrue Selmanovi iz Pljevalja (Taslidze), beg Redzepai iz Nevesinja, Hasan-beg Resulbegovi iz Trebinja, Mustaj-beg Muovi iz Nikia i drugi. Sva se ova vojska skupila na Bari Dajevia, te onda udari na Drobnjake. Dne 25. januara 1841. (po nekim dokumentima u prvoj polovini novembra 1840.), dolo je do boja, u kojem bjehu Drobnjaci i Moraani ametom potueni; Novica Cerovi jedva se nekako spasao, te je od sada ostao na Cetinju. Vrativi se hercegovaki muslimani kui s neto stotinu i dvadeset glava drobnjakih i crnogorskih, okitie njima jo svjei grob Gazi Smail-age engia. Jo tada je bilo onih koji su govorili da su Drobnjaci (pa i Novica), na rije i tvrdu vjeru, domamili svog agu, koji ih je ljebom ranio, i na prevaru ubili na svom vaganu. Mnogo godina kasnije, Safet-beg Baagi, Smail-agin praunuk, prozvao je organizatore ubistva u stihovima: Zar na vjeri biju se junaci (...) Zar nevjera junatvo se zove? Sakrijte se pred svijetlim licem vitezova zemlje Hercegove! (Ta se Baagieva pjesma za prve Jugoslavije nije smjela tampati iz nacionalnih razloga). Pojedini pisci prikazuju Smail-agu u lijepom svijetlu i sa mnogim pozitivnim crtama. Ferdo ii kae za njega da je bio veoma pravedan i ovekoljubiv gospodar, zatiujui na svakom koraku svoju raju tako da je bilo dosta rei: ja sam iz Smail-agina kadiluka, pa da te niko nije smio dirnuti. Slino kae i Svetozar Tomi, koji sve zlo pripisuje njegovom sinu Rustemu, koji

je ocu kvario odnose sa rajom. Po opisu Radosava Kojia, sina Petra Kojia, koji je dobro poznavao Smail-agu, Smail-aga je bio srednjeg rasta, dobro razvijen, krut i snaan. Imao je lice okruglasto, iarano od krasta (velikih boginja). Oi su mu bile zelene i male, ali ive. Glas mu je bio dubok i zapovjedniki. Bradu je iao okruglo, kao i svi stariji muslimani. Od oruja je uvijek nosio dvije male puke za pojasom i krivu sablju. enio se tri puta i imao je sedam sinova: Rustem-bega (od prve ene), Sulejman-bega (od druge ene) i Dedagu, Kadri-bega, Muhamed-bega (poginuo u Dugi 1861), Sejdi-bega i Hajdar-bega (od tree ene). Od svih su najvie bili oglaeni: Rustem-beg (po zlu i bekrijanju) i Dedaga, poznat i kao Dervi-paa (po vjetoj upravi i relativno popustljivom odnosu prema raji). Smail-aga je stolovao u Lipniku kod Gacka. Njegova uvena kula bila je ozidana od kamena i pokrivena takoe kamenim ploama. Donji dio, izba, bio je sav u obliku svoda, a na gornjim bojevima bile su sobe. Oko osnovne kule bile su sagraene jo etiri zgrade, i to: haremluk (za ene), musafirhana (za goste), jedna kua za pandure i jedna za zatvor. Sve je to bilo opasano kamenim zidom, visine etiri metra, a na njemu su bila dvoja vrata; velika dvokrilna kapija, koja je gledala u polje i mala kapija za ene. Unutar zida nalazila se i dzamija sa drvenim munarom. Kasnije su Austrijanci kamen kojim je kula bila zidana odnijeli u Avtovac i upotrijebili za gradnju kasarne. engia sablja ne sijee muki Od odlaska Sulejman-pae Skopljaka, pa do 1812. godine, Drobnjak je bio u miru, niti je koga priznavao, niti je kome to plaao: drao se sa Moraanima i sam sobom upravljao. Za to virjeme se okrijepio, stada umnoio, i na ranije pohare koliko-toliko zaboravio. No, ni dobro nije vazda dobro: travniki vezir prizva k sebi pau Miljevinu, iz Zagorja, i ree: - Kome si ostavio Drobnjak? Zar ne zna da se Vlah osilio - njihove ete haraju po Tari i Kraljevoj Gori, a stada im slobodno pasu po carevoj zemlji! Smiri Drobnjak i pokupi hara, da ga ne kupi paa Selmanovi iz Taslidze! I vojska pae Miljevine udari na Drobnjak. Predvodili su je Turci seratlije - u pasu su im bile srmene kubure, o ramenu izvezene eane, a u ruci otre sablje dimiskije. Junatvom su se oglasili i junatvom zanosili. A ispred svih, na vrancu, jahao je najvei hercegovaki gazija Smail-aga engi iz Lipnika. - Smail-aga, koliko e posjei kaura? - zapita ga paa Miljevina. - Nijednog, estiti pao, koji mi poljubi ruku, a sto i jednog koji je odgurne! engia sablja ne sijee muki, no balak na balak, i brid na brid! Istorija kazuje da je Smail-aga ba takav i bio: nemilosrdan prema protivnicima, a milostiv prema pobijeenima. Graa U radu na ovom rukopisu koriena je bogata i raznovrsna graa, od narodnih zapamenja, kazivanja pojedinaca i beletristike, do nauno zasnovanih radova: Obrena Blagojevia, Grigorija Boovia, Obrada Vinjia, Bora Vujaia, Marka Vujaia, vojvode Anta Dakovia, ivka A. urkovia, Adila Zulfikarpaia, Iva ania, Milovana Luia, ljetopisca P. okorila, J. Pamuine i S. Skenderove, Jevta M. Milovia, Radosava Medenice, Nikole Prvog Petrovia-Njegoa, Mirka S. Radoiia, Svetozara Tomia, Danila Tunguz-Perovia, Kosta Hermana, Stojana Cerovia, Saita . abotia, Anice auli i Novice aulia. Prepao se Mutapa

Jednom prilikom okupe se kod Smail-age srpski kneevi i turski muktari. Smail aga je bio raspoloen i priao o bojevima i megdanima. Tanovi ga zapita: "Jesi li se ikad, estiti aga prepao koga od Vlaha?" A on odgovori: "Jesam turske mi vjere, jednom od Mutapa (srpski vojvoda Lazar Mutap). Naa vojska bijae prela Drinu i ulogorila na jednoj bari u Mavi. Vojsak se raskomotila i serbez poiva. Ja, poto dobro ruah, legoh pod ator da zaspim. Probudi me nekakva vika i graja. Skoih i ugrabih oruje, jer uh e neko zavika: - Vlasi! istim pred ator, kad tri bijesna Vlaha na tri silna konja, isukali sablje i sve to im se na putu trevi - pregaze ili posijeku. Neko ree: - Ovo je Mutap na doratu! Turske mi vjere, prepadoh se, jer ga pravac voae prema mom atoru. Malo se izmakoh i sreom skrenuh u bandu, a oni zdravo i veselo protjerae kroz ordiju. Da mi bi konj pri ruci, ah mu stati na put, a pjeke, dina mi, ne smjedoh", zavri Smail-aga. Od nemila do nedraga Negdje oko 1830. godine, jedno srpsko mome iz Povri nevesinjske. iz siromane kue, najmi se u bogata muslimana Hamze Muovia iz kule Fazlagia u Gacku. Sluio ga je tri godine. Niti se Hamza sjetio da mu plati niti se siromah usudio da mu trai. Jedan Hamzin komija i roak, takoe bogat domain, nagovori ovoga da zatraio od Hamze da mu isplati najam i da pree kod njega. Obea mu da e ga vie i redovnije isplaivati. Nevesinjac jedne veeri zatrai od Hamze zaraeni najam da mu isplati pa da ide kui. "Nemoj me, ojee, ostavljati jo zimus, jer si mi potreban, pa u ti o proleu sve ispaltiti i onda ajde". Ovaj to odbije i zatrai isplatu. Hamza silan i obijesan, potegne ibuk i zbrekne se na njega: "Sikter, krmak ti vlaku majku gonio, ne dam ti ita"! Siromah Nevesinjac se prepade, pobjee kod komije Hamzina koji ga je nagovorio na ovo i sve mu ispria kako je bilo. Ovaj ga posavjetova da sjutra ide u Lipovik kod Smail-age i da mu se poali na Hamzin postupak. "Smail-aga mrzi Hamzu kao krmka, on e ti to napaltiti i vrati se da ostane zimus kod mene". Kad Nevesinjac doe kod Smail-age i poali mu se na Hamzu, Smail-aga ree: "Krmak je Hamza, znam ja njega dobro, nego ostani ti zimus kod mene, dobro u te platiti i od onog krmka naplatiu ti sve", nato ovaj pristade. Ostade kod Smail-age pune tri godine. Nit se godio niti mu je Smail-aga to plaao, a takoe i u Hamze to naplaivao. Jednog jesenjeg dana, dou tri graanina (tako su zvali nikike Turke) i donesu "knjigu" engiu od Muovia. Zanoe u kulu engia i u razgovoru sa Nevesinjcem doznadu njegovu sudbinu, kod engia i Muovia. Nikiani mu predloe da poe s njima u Niki da e ga primiti jedan dobar ovjek i domain zvani Jusa Ferizovi, najbogatiji graanin stokom, koji rani po pet stotina ovaca, a skoro je traio da najmi dobra obana. Plaae ga dobro i poteno, a ne kao krmci gataki. Nevesinjac odmah pristane i im svane ode s graanima u Niki. Jusa ga rado primi i pogleda da mu uva ovce. Kod Juse je stajao dvije godine, i pokae se kao dobar oban, taan, vjeran i posluan. Kao takvog Jusa ga zavoli i drao ga je kao lana svoje familije. Tih godina graani i Pjeivci imali su meusobni mir i osnovali su zajedniki pazar u mjestu Podkraj u dnu Slivlja. Turci su donosili ito, razne namirnice kao kavu, eer robu i drugo, a Pjeivci stoku i voe. Jusa je iljao po Nevesinjcu svoju robu na zakazani pazar, jer je u njega bio stekao potpuno povjerenje. On se na pazaru upozna sa nekim Pjeivcima, kae da je "Srbin" iz Nevesinja i jednoga dana nekolicini ispriao svoju sudbinu i poptucanje od nemila do nedraga.

Jedan stari Pjeivac, kad ga saslua, ree mu: "Ajde jadove da te oenim. Ima kod nas jedna evojka, te divna i od dobroga, nema nikoga, ima dvadeset koza, krmau i magaricu, kolibu e stanuje, jedan te dobar savardak, moe u svoje unjeti sto bremena via i ubrati svake godine po sto pedeset bremena zanoveti. Da se okui da ivi kao ovjek u slobodi, da se ne potuca po tuije kua i da ne muze krave bulama". Nevesinjac u Pjeivcima Nevesinjac na ovo omea. Narednog pazara doe i evojka, vide se i begeniu. Novac, konja i sve drugo to je pazario, poalje po graanima Jusi a Pjeivci pjevajui i puketajui, odvedu Nevesinjca i oene. Hercegovac se meu Pjeivcima ostani i pokae kao poten domain i komija. Druge godine zakupi sve u Pjeivcima, naljeze godina nerodna, sunce i jara sve spri da ni zelene smokve nije bilo. Jedne noi, poetkom avgusta, okupe se nekoliko komija kod Nevesinjca na razgovor. On im je priao o bogatstvu gatakih "Srba" i Turaka, koliko im raa ita , koliko imaju stoke, konja, volova i druge nafake. Komije su ga paljivo sluale. Na to e jedan stari Pjeivac rei: "Bi li ti Ercegove, bastalo povesti nekoliko vrijednih momaka do u to Gacko ne bi li u te njihove planine zakuili od toga Muovia, ili koga drugog Turina, ja krdo goveda, ja krdo brava, ne bi li se na ovo zlo to pomogli, jer se ivo ne ostaje a bogu fala poznaje te njihove planine kuda si uvao stoku". "Ja poznajem svaki klanac, svaki bogaz i prolaz u planini Bjelasici, kuda stoka iz kule Fazlagia, Muovia i drugih turska ide , samo kad bi bilo vrijedne druine". "Imamo vrijednije samo ako e ti pred nama, da nam kalauzi". Nevesinjac rado pristade da ih povede i odmah se organizuje desetak momaka. Rano ujutro krene eta na elu sa Ercegovcom ispod Budoa i pokraj polja nikikog, preu u Zlu Goru, a odatle preko Njegoa i Somine drugi dan stignu u Bjelasicu gdje zadane. Preko dana 50 buljuka stoke iz Kule Fazlagia izjavi na Bjelasicu na pau, kao i stoka Hamze Muovia. U tim godinama krstarile su crnogorske ete kroz Hercegovinu i gonile plijen, pa su stoku uvali veinom odrasli ljudi pod orujem, a hranili su i dobre ovarske pse koji su im mnogo pomagali i od vuka i od hajduka. Bjelasicom se razleu zvona i aktari, obani se dozivaju, pucaju i pjevaju, a jadni Pjeivci s Nevesinjcem sve to sluaju i gledaju ali nikako nijesu smjeli urizikati da udare obanima. Drugi dan isto se ponovi, ne ukaza im se prilika ni da jedan brac skue da izjedu, jer im je nestalo hrane, a o plijenu ni govora nema. Pred samu vee drugog dana, jedan iz druine predloi da se spute u Polje im smrkne i da idu na kolibu Muovia u prvi mrak kad nema nikoga u kolibi nebili to zgrabili da pojedu poto ih Nevesinjac umije dovesti do kolibe. Bilo je doba vridbe u Gacku. Tor Muovia od kolibe bio je udaljen i Ercegovac je znao da je prvi sat mraka najpogodniji za krau jer su sva eljad i odrasli zapoljeni oko stoke i guvna. im se mrak povue, spute se u Polje i pravo na Hamzinu kolibu. Tu ih poslui srea. Nau kolibu samu a jo puna mrsa i svake navake. Brzo uzmu pola mjeine sira, a tako skorupa i nekoliko hljeba za puta, a u tom trenu zaplae malo dijete koje prije nijesu primjetili a koje je ostalo spavajui kad mu je majka otila na strugu. Otkrije ga i vide etia od tri godine, koji je drhtao od straha od neoznatih ljudi. Jedan iz ete htjede odmah da ga zakolje, ali Nevesinjac ne dade. "Ja sam u ovoj kui jeo so ljeb tri godine i preko mene iva ne dam da se ovaj ti kolje". No drugi predloie da ga ugrabe i nose pravo u Pjeivce pa da ga daju na otkup. Tako i uine. Zamotaju mu usta nekom maramom i klizu preko polja, pored Saria greda, sela Prina, i dovate se tvrde ajduke Somine. Drugi dan stignu u Pjeivce i donesu malog Deda (tako mu je

bilo ime). Odamh napiu pismo - preko Muovia u Nikiu na engia u Gacko da se dijete unue Hamze Muovia - nalazi u Pjeivcima, da ga je ugrabio i odnio taj i taj "Srbin", rodom Nevesinjac za dug od najma, to mu Hamza nije platio, i da e ga dati na otkup. Kad se eljad Muovia iskupe na veeru, od toga i s guvna-bula, majka malog Deda - poto se smiri, podigne guber da malom da da jede, ali ga ne nae. Skoe sva eljad da ga trae i kod tora i oko guvna i oko kolibe, mislei da je dijete nekuda odbavrljalo, ali ga nigdje ne nau. Podignu itavo selo i svu tu no i sjutradan sve preberu: kolibe, kue, tale, teleare, kokoare, uvalice, potoke, ali od djeteta ni traga ni glasa. Najposlije stari stanu razgovarati jadnu majku da su sami melaii (aneli) sali s neba i odnijeli ga kao pravu duu i predali proroku; da je ona sretna majka, jer joj se dijete nalazi meu hurijama u denetu. Trei dan stigne pismo engiu da se dijete nalazi u Pjeivcima. engi odmah pozove Muovia i na nj ini skrlet to nije plaao najamnika, a Pjeivcima odgovori da e se dijete otkupiti pa treba da odgovore ta i koliko trae z nj. Odgovor na pismo Muovi je bogat, pa neka krmak plaa samo da se jetim ne puti da ga Vlasi ne zakolju, a jo vie ne pokaure. Kad Pjeivci dobiju pismo od engia i vide da su Turci voljni dati za maloga koliko hoe i ta hoe, sastane se eta koja je imala pravo na otkup. S njima bijae i nekoliko starih Pjeivaca. Stanu se dogovarati ta i koliko da se trai otkupa. Neko predloi pare, neko stoku, a neki ito kao najpotrebnije. No jedan stari ree: Nemote, ljudi, to traiti, jer e rei gataki Turci da gladni Crnogorci trae samo da iju. No, zna li ti, Ercegove, kad si bio tri godine kod engia, e su sve bolji i glavniji Turci iz Gacka dolazili - koji od njih po imenu imaju dobrih zaloga oruja i odijela, pa ako zna da se to trai. Znam, strikane, bogami, sve Turke po imenu i ta koji ima na glasu od zaloga. Ima Smail-aga engi zlatnu saltu koju mu je lino sultan darovao kad se Smail-aga vratio iz Misira kad su vojevali na Mehmed Alia, e se sa svojim Ercegovcima junaki pokazao. Ima u Beir-age Asanbegovia, ure Smail-agina, dzeverdan u sedefu da ga takvoga nema Vlah ni Turin u Ercegovini. Ima u Ibraim-age Zvizdia s Krsca urak vidrom postaljen kojega mu je poklonio vezir kad je neke godine iao sa Smail-agom u Travnik. Ima u Adem-age Tanovia toke sa zlatnim jelekom i pozlaenih ploa. Ima u Smail Muljanina-Paia sablja sa srebrnim koricama,a u balak tri draga kamena. Ima u Avdije Krvavca dvije srebrne ledenice - arajlije. Ima u odze Saria srebrne ese za vieke. Ima u Karimana ustovia rahte na sedlu sa srebrnim inuvama koje biju po zemlji kad na konja jae. Ima u Smaja Kutovia u Metoiju andzar kome je balak i korice sve izvezeno srebrom. Ima u moga nekadanjeg gazde Amze Muovia, svileni saruk kome su rese okiene srebrnim inuvama. I jo pokae puno stvari odmanje vrijednosti u pojedinih Turaka. Sve ove zaloge Nevesinjac je lino gledao na pomenutim Turcima koji su dolazili kod engia, ili sluao ta ljudi o njima na skupovima prepriavaju, ta ko ima i koliko mu vrijedi. Kad prisutni uju za ove i ovakve zaloge, svi zagraju: To i nita no to! Da razoruamo i svuemo one begove turske po Gacku. Zaloga za roba Odmah napiu pismo na engia - opet preko Muovia, i upute u Gacko, zakau i dan u koji e se sresti u Nozdrima, ako su voljni to poloiti. Kad engiu stigne pismo od Pjeivaca, zadesie ga jadi kao da je izgubio sina ili brata, ali se nema kud. Odmah pozove sve pomenute Turke da mu obavezno sjutradan dou na kulu. Sjutra dan svi se pozvani Turci okupe. Smail-aga im proita pismo i potom ree:

Evo viite ta nas snae zbog jednog krmka, poganog Amze Muovia, da mi danas ispatamo i razdvajamo se od onog to nam je najskuplje i najmilije, im smo se diili i ponosili. Ali, Turci, nema se kud, mora se oni jetim spaavati iz krvnikih ruku, a zato moramo sve ovo dati. Procijeniemo sve stvari koje se trae, a sve Muovia prodati, pokretno i nepokretno da se ovo isplati - bar unekoliko, a neka pasji sin seli kud zna. To zavri i ijetko skoi, skide zlatnu saltu i baci je na divan. Daj, Beiraga, dzeverdan i vi ostali redom meite oe to se trai. Beir-aga pui i uti. Namrtio se i mrko gleda. Daj dzeverdan! - breknu Smail-aga. Beir-aga se poispravi a dzeverdan dri uz rame, pa ree: A ne dam, turske mi vjere i gospodara boga, dzeverdana, dok mi je glava na ramenima, pa da bi sve Muovia sjutra otilo pod vlaki no, ili kad bi se sve pokaurilo. Oe li ti, Ibrahim-aga, dati urak? - obrati se Smail-aga Ibrahim-agi Zvizdiu. Ne, dok je glava na ramenima, samo mi ga s mene mrtva moe skinut! Uto svi prisutni zagraju: Ne damo! Ne damo, ivi sa sebe oruja ni odijela! Smail-aga se zabavi o udu. Vidi da su ljudi u pravu, ali zar da on, silni Smail-aga engi, puti turskoga roba da ga Vlasi kolju ili pokaure, a jo iz njegova rodnog Gacka. Smail-aga jo jednom pokua da ih nagovori ali Turci, tvrdo rijeeni, ostanu pri svome. Nastade muni tajac i utanje. I oni Smail-agu, i Smail-aga njih u mislima razumiju, znaju da su u pravu i oni i oni, ali da se razdvoje od zaloga, to nee nikako. Otmica djevojke U tom munom utanju ustade Ibrahim-aga Zvizdi s Krsca i ree: Ja bih neto predloio da se olako izvuemo iz ove, po sve nas mune neprilike. Priaj! - ree Smail-aga. Ti, pao - otpoe mudri Zvizdi - otpii Pjeivcima da e sve traene zaloge doi na Nazdre, kroz sedam-osam dana, odredi dan, ali odloi malo dalje. Neka Muovi ove sad poloi 100 dukata i mi emo nai vrijedna dva ovjeka, koji e za tih sto dukata u ovom meuvremenu otii u Pjeivce i ugrabiti njihova roba pa ta bilo: ovjeka, enu, evojku, dijete, pa emo onda mijenjati roba za roba. Tako emo spasiti i ast i zaloge. Ta je tvoja zamisao dobra, Ibrahim-aga, ali ko e se od naih Turaka usuditi da ode ak u Crnu Goru i da dovede roba - ree Smail-aga. Daj ti sto dukata od Muovia, odmah e se neko nai. Muovi poloi sto dukata, a Ibrahim-aga ree: Da traimo Mijajla Goranovia i Krsta Uljarevia, tijem basta i vie neto uiniti i uinie za sto dukata. Svi ovo prihvate i odmah poalju za Krsta u Trnovicu, a Mijajlo je i bio skoro vazda uz Smailagu. Dadnu im treega druga, jednoga Arnauta, rodom Skadranina, koji je od krvi pobjegao iz Skadra u Podgoricu. U Podgorici ubije drugoga i utee u Niki. U Nikiu ubije treega i utee kod Smail-age u Gacko. Smail-aga im odmah dade po deset dukata kao predujam, a ostatak da im se isplati kad dovedu roba. Ispred zalaska sunca ova trojica krenu od kule engia i osvanu na Klievu, nie grada Nikia. Tu zadane pokraj samoga puta koji iz Pjeivaca vodi u Niki, u jednoj gustoj lugovini koja je poput zida okruivala put. U tome vremenu Niki i Pjeivci ivjeli su u miru, pa su Pjeivci slobodno dolazili u grad Niki. Ba toga dana oko pedeset roba iz Pjeivaca prolo je tijem putem u grad pored njih radi kupovice - odnosno prodaje raznih namirnica.

Oko velike iindije naljeze putem ispred njih jedna nevjesta pjeivaka. Vraala se rano kui i hitala je iz grada, jer joj je bilo ostalo malo dijete koje je jo dojila. Oni iz lugovine osmotre put. Za njom nema niko, koliko se moe vieti, a tako ni pred njom Sam-sama ide. Mijajlo iz lugovine iskoi preda nju i strogo zavie: Stoj! ena se uplai, a on je zgrabi za ruke i uvue u lugovinu. ena ublijeela i sva drhti od straha, a Krsto joj ree. Sluaj, nevjesta, nemoj se iva uti, a dajem ti moju asnu rije i tvrdu boju vjeru, ivotu i obrazu nee ti biti nita, ukoliko stane vikati svu emo te na komade isjei! I za svaku sigurnost povuku se dalje u lugovinu. Nevjesti zaveu usta njenom maramom. im se povue mrak krenue, pregazie vodu pod Studencima i iza Uzdomira prooe u selo Miloane, pa preko Duge osvanu kod kule Zvizdiana Krscu, a odatle oko podne stigoe kuli engia i dovedoe nevjestu iz Pjeivaca. Smail-aga se obraduje ovom plijenu i ree nvjesti: uje, Vlajinjo, zadajem ti tvrdu tursku vjeru, i kunem ti se svojim obrazom, au i potenjem, da ti obrazu ni ivotu nee nita biti, a brzo e i svojoj kui, samo budi mirna. Nevjesta se muila od mlijeka i prsi pa Smail-aga zapita Miloa Lojovia, svog juzbau: Ima li, Milou, u tvoju kuu koju enu da doji dijete? Imaju dvije, aga, - ree Milo. - Eto ti ove Vlainje, vodi je kui, neka doji tu ecu i evo ti tri zavtije da uvaju strau da ne utee. Ko bi se usudio da joj ree ravu rije, turske mi vjere, omastie konop. Potom dozove svoju enu i naredi joj da najljepu hranu i pie to ima u njihovoj kui spremi po Milou za Crnogorku, da joj nita ne smije faliti, kao da je tu glavom sultanija. Sjutradan napie pismo Muoviu u Nikiu da obavijesti Pjeice da se njihova nevjesta nalazi zarobljena kod njega u Lipniku, da su je za dijete Muovia ugrabili Turci, no neka zakau dan da se nau u Nozdrima i razmijene roba za roba. Zdravo ali neveselo Kad nevjesta ne doe kui navee, njezini domai raspitaju komije koje su sa njom bile u Nikiu, a ovi im kau da je ona otila iz grada jo za velike iindije i da im je rekla da ih ne moe ekati jer e joj dijete skapati od gladi. Njezinijem odmah bude jasno da je s njom neko zlo i da nije moda ni iva. Dignu glas u sva okolna sela. Skupi se stotinu ljudi pod orujem, na elu sa kapetanom Pekom Mijukoviem osvanu pred Arom Muovia u Nikiu. Kad Muovi vie ovoliko Pjeivaca spremnih i naoruanih, zaudi se i zapita kapetana Peka: ta je to, e ste navojtili Pjeivci? Navojtili pravo na te, kapetane, no kamo ti vjera, ubio te bog i vjera! Kau mu da je nestala njihova nevjesta koja je jue bila u gradu. Muoviu bi teko, jer mu je bilo do mira s Pjeivcima, a bio je zadao i vjeru ka i oni njemu. Odmah se posumnjalo da je nevjesta od strane turaka obesaena i obestravljena. Kapetan odmah okupi sve graane, te zajedno sa Pjeivcima preberu cio grad: kue, tale, epenke, kokoare, bunare i sve mogue, ali nita ne nau. I od strane Srba i od strane Turaka sumnja pane na bratstvo Ferizovia koji su bili skloni da uine slinu stvar i Turcima, a ne Srbima. Bratstvo Ferizovia po broju puaka bilo je najjae u Nikiu i oni kao nevini dadu se na oruje da se bore i protivu Srba i protivu Turaka. Drugi dan stigne pismo od engia Muoviu da se nevjesta pjeivaka nalazi kod njega. Tada se skine veo sa ove tajne, koja je zamalo dovela do poklanja. Sjutradan Pjeivci ponesu maloga Deda, a Turci povedu nevjestu i sretu se na Nozdrima te razmijene roba za roba. Turci se vrate sa malim u Gacko, zdravo i veselo, a i Pjeivci zdravo, ali ne veselo, jer im je

propala nada, koju su imali gotovu pred nosom. Kad su naveli nevjestu preko Nikia, svrati ih kapetan Muovi na kulu i zapita nevjestu ko je odvede - odnosno ugrabi. Bila su trojica, onaj to je najprije ispao preda me, na put, nevelika je rasta, malih tankih bria, rumenih jagodica, jasna i tanka glasa, ima kratak dzeverdar, vas u sedefu. To je Mijajlo Goranovi - ree kapetan. Drugi je - produi nevjesta - krupniji od onoga, irokih plei, gustih crnih brkova, krupna glasa i na njemu vezena iana. To je Krsto Uljarevi. A trei je mlai od njih. Momak visok, dobro vien, krvavije oi i podmaita vrata. Ne govori dobro naki. To je na Arnaut - zavri kapetan. Smail-aga i Golijani

Smail - aga engi (crte Duka Nikolia) Poetkom 19. vijeka sva je Golija bila agaluk gatakih Turaka, a samo Vinjia Do agaluk nikikih Turaka - Ajrovia. Gatakim Turcima bilo je krivo to su Nikiani ugrabili da poharae jedan od najboljih seoskih uduta - Vinjia Do, ali nijesu nita smjeli preduzimati od Muovia i Nikiana sve do dolaska Smail-age engia na gataki paaluk gdje su mu stari i prije paovali. Smial-aga je doselio u Gacko 1811. godine. U borbi sa Srbima pokazao je veliko junatvo.

Posjekao je nekakvog bijesnog popa Maivuka, a po kazivanju i smrtno ranio uvenog srpskog junaka i vojvodu Cincar Janka, od kojih je rana i umro. Kad je pogubio Maivuka, uzeo mu je konja zvanog Galea. Kazivali su stari ljudi da ga je Smail-aga jahao vie od dvadeset godina, a kad mu je lipsao, naredio je momcima da ga zakopaju da ga ne bi psi razvlaili kao drugu strvinu. Gataki Turci, a najvie Ibrahim-aga Zvizdi, s Krsca, odmah predloe Smail-agi da otme Ajroviima Vinjia Do. Raunali su na njegovu mo i veliki glas koji je uivao kod samog sultana. Smail-aga odmah pozove golijskog kneza Luku Vinjia i predloi mu da odree Ajroviima tapiju na zemlju, da bude njegov ivija i da e ga tititi od svakog zuluma. Luka to odbije, a Smail-aga mu priprijeti da e to uiniti silom, ako nee milom. Poslije toga Smail-aga digne 150 ljudi Srba i Turaka, doe na Krstac kod Zvizdia i odatle porui da na Krstac doe ivko, Lukin brat, ne bi li ga kako slomio na poputanje. ivko ne htjede poi, nego porui da e se od toga nasilja i nepravde braniti orujem. Odmah se Vinjii s komijama Tomoviima i Delibaiima spreme za odbranu. Svu eljad smjeste u donji boj (izbu), a mukarci na gornji boj, njih devet u kuu Lukinu, zvanu indaa (bila je pokrivena smrevom indrom), a cio mal, krupnu i sitnu stoku, zatvore u jednu dolinu, pokraj same kue. Ujutro Smail-aga osvane s vojskom u Vinjia Do i opkoli selo. Pozove ih na predaju, a oni mu iz kule odgovore vatrom iz puaka. Smail-aga je bio na konju i zovne ivka na predaju. ivko odgovori dzeferdarom i presijee mu uzeni-kai i obrani Smail-agu u petu. Opsada je trajala dva dana i dvije noi. Vinjii doture aber Ajroviima u Niki, a ovi odmah odu kod Muovia. Muovi hitno mobilie dvije stotine graana koji osvanu u Dugi. Neko obavijesti Smail-agu, koji je bio zanoio u titarima i on odmah naredi da se odstupi iz Vinjia Dola. Poslije ovog sluaja Smail-aga nije vie pokuavao da prisvoji Vinjia Do, samo je govorio da bi uspio Luku da skloni da Ajroviima odree tapiju, da nije bilo ivka, brata Lukina, koga je zvao Pustahija, to znai - razuzdan, tvrdoglav i nepokoran. Kad je poslije ovog napada, kroz nekoliko godina, Smail-aga doao na konak kod Luke i ivka Vinjia, sa pet-est zaptija, u razgovoru ree Luki: - Ti knee, onda pogrijei to pozva Nikiane da te brane od mene, jer nije pravo da je sva Golija gataka, a samo vae selo nikiko. Nikiani su, bolan, otrovi i zlikovci. Mnogo bi vam bilo bolje s nama, Gaanima. - Vala, pao, ako su zlikovci, barem su junaci! - odgovori ivko. - E, doista jesu! turske mi vjere, da ja sa njima komandujem, ne bih se bojao sve Ergecegovine! - ree Smail-aga. Kad ujutro Smail-aga krene za Krstac kod Zvizdia, rekne knezu Luki da mu dadne dvatri momka da ga isprate. Luka odredi brata ivka i dva Rada - jednog Dumnia, a drugog Perovia. Kad ih Smail-aga vie, ree: - Hm! Odakle ba odabra ova tri koji bi mi, da ih zapadne, radije zavrnuli iju i odsjekli glavu, no ita na svijetu. Zatim se obrati ivku i ree: - Krsta ti, ivko, kad me ono gaa i malo obrani, voe na Ometinu, jesi li nianio da me ubije? - Jesam, estiti pao, davam ti boju vjeru i da je bog dao da sam te ubio i sami sultan u Stambolu znao bi za mene! - E, aferim Vinjiu, milo mi je kad si istinu kazao. A evo vidi kako se vrijeme mijenja danas me prati i uva da me ko drugi ne ubije! I po tome se rastanu kao najvei prijatelji. Neka se dijete ui

Kad je Radovan Piper, perjanik, bio poslan od Vladike Rada kod hercegovakih aga i begova, radi nekih pregovora, bio je pod atorom sa Smail-agom engiem. Naokolo je bio snijeg i Rusto, najstariji sin Smail-agin, gazio je bos po snijegu. Radovan ree: - Zato, aga, puta ovo dijete po snijegu, da se pomete?... A on mu odgovori: - E, moj dragi dosta (prijatelju), neka se dijete ui zlu iz ranije!... Razgovor u Biljardi Sjedi Vladika Rade u svojoj Biljardi, a oko njega Crnogorci, pa se razgovaraju. Poeli razgovaor o tome kako se moe ovjek roditi dobar pred oima i kakve su u koga oi. Vladika ree: - Vala, Crnogorci, iao sam po Evropi i sa kojim sam go ovjekom sjedio u blizini, te smo se pogledali oima, svaki je savio oi zemlji od mojih oiju, osim kad sam otiao u Dubrovnik da se sastanem sa hercegovakim vezirom. Ali-paa doe i njim Smail-aga. Niti sam ja prije vidio Smail-agu, niti Smail-aga mene. Njemu milo viet mene, a meni milo viet njega. I ekam da savije oi zemlji, ali Turin silan i arli, nee da savije oi, no ja savih prije. I vala pravo bi bilo da je on vezir na svu Bosnu. Boj na Grahovu Ali-paa, hercegovaki vezir, porui godine 1836. Grahovljanima i njihovom knezu Jakovu Dakoviu da mu poalju harae u Mostar. Poto oni to odbiju, uzdajui se u pomo vladike Petra Drugog i Crnogoraca, Ali-paa napie pismo Smail-agi engiu da njegov kadiluk kupi i Turke i raju. Tako isto porui i Asan-begu Resulbegoviu i ostalim kadilucima u Hercegovini. Poto prikupi vojsku, paa je poalje put Grahova, gdje dou estoga avgusta iste godine. Knez Jakov se zatvori sa svojom braom u jednu kulu, koja je bila povezana sa peinom i otuda je pruao estok otpor. Turska vojska prvi dan popali svo Grahovo, dok u borbi poginu Jakovov brat Lako i jo dva-tri mu roaka, kao i sin popa epana Kovaevia, jednog od grahovskih prvaka. Narod je sa stokom pobjegao bio u granicu austrijsku.Kad je bilo trei dan, porui knez Jakov Smail-agi da mu dopusti da pod kuu iznese svoga brata i roake da ih ukopa. Smail-aga dopusti i jo rekne: Neka ih iznesu iz kue i ukopaju i neka izae Jakov da se sastanemo. Jakov je izaao nedaleko od kue i s njim se sastao. Taman su poeli razgovarati, kad viae crnogorske barjake kako zamiu za jednomjesto zvano Zamaevo drijelo. Utoliko Smail-aga zavie: - ta je ono Jakove? On njemu odgovori: - Ono bogme Crnogorci! Smail-aga odmah ujzae na hata pa poe put Umca, gdje je bio turski logor, prema kue kneza Jakova. Smail-aga naredi da se pokupi adorje i poe uz polje put Nikoljske crkve i put Rijeke grahovske. Kad su to vidjeli Crnogorci, pomisle da Turci bjee, pa zaviu: A ko je Crnogorac, utee Turin, te natre na kuu kneza Jakova, gdje nau dosta rakije i stanu piti. Poto ovo vidi Smail-aga, okrene jednu vojsku iz Kurjaja, iza jednog brda, drugu vojsku ostavi kod Nikoljske crkve. Kad su Crnogorci uljegli u polje, udare jedni Turci od polja, a Smail-aga sa konjanicima od brda. Tu nije trajao boj vie no jedan sat, i u tom boju pogine oko 40 Crnogoraca, koje Turci sve posijeku. Tu je poginuo brat vladike Rada, po imenu Joko i stric knjaza Nikole, po imenu Stevo, ukupno devet Petrovia.

Poto vidi knez Jakov da je svaki otpor uzaludan, poalje Smail-agi popa epana i nekoliko Grahovljana da mole da makne vojsku iz Grahova, jer neduni narod propade. Oni pou u turski logor gdje ih prime Smail-aga i Asan-beg Resulbegovi, koji ih upitaju: - ta traite, pope epane? Pop epan odgovori: - Doli smo od svega naroda da se preklonimo bogu i estitome gospodaru Ali-pai i vama begovima da maknete vojsku iz Grazova, jer jadni narod propade od ei i od svake stvari. A evo nas oe, pa nas vodite estitome Ali-pai. Ako smo krivi mi - narod nije nita. Smail-aga zapita: - A, proto, kamo vi Jakov? - Bogme, beg, eno ga u peinu. - Pa ta on misli? - Bogme, beg, on misli bjeati u njemaku zemlju. Nita bez Jakova Opet e Smail-aga: - Bogme, proto, zaludu ste doli! Prije no vidimo Jakova pred nama, ova se vojska odavle ne mie slobodno. A to narod propada, na duu onoga ko je ovo uradio! No, hajte, neka doe Jakov. ista mu vjera neka se ne boji nita, dokle ga dovedemo Ali-pai. Proto, vidi tu Lazara Todorova (jednog grahovskog kneza)? - Viu, beg. - On je odmah nama doao, pa da ste i vi svi odmah doli, ne biste imali rata bez Jakova, no hajte te ga zovnite, a mi odosmo na Rijeku da nas ne pee sunce oe. Pop se epan, sa druinom povrati kod kneza Jakova i kae mu kako je, te knez poto se promisli poe s njima uz polje u turski logor, pa pravo pred ador Smail-agin i Asanbegov, pred kojim su stajale posjeene glave. Pod adorom nau Smail-agu, Asan-bega, Ljubovia iz Nevesinja i jednog kapetana iz Ljubukog. Nijedan ne zbori nita, dok podockan Asan-beg: - Eto i ti doe, Jakove, jedva! - Evo dooh, beg. - Vidi te glave pred ador? - Viu beg. - Koliko je Grahovljana poginulo? - etrnaest. - A Crnogoraca zna li koliko je poginulo? - Ja, beg ne znam, tu ima glava svega 52. - Poznava li tu najgornju glavu, te je umivena? - Ja ne poznavam. epan Jakovu pop epan: Ono je glava Steva Petrovia. Vie Asan-beg: - ta zbori proto? - Proto kae da poznava ija je glava. Asan-beg zavika: - ija je, proto? - Stevana Petrovia ovo je glava, roaka vladiina. - I mi smo zborili da je nakva gospodiia! A poznava li tu glavu te je najvia? - Ovo je glava, beg, roaka istoga Jakova. - Vala, proto, tolike glave nikada vidio nijesam! A posjekoe li tvoga sina proto? - Ne, beg. Utoliko Smail-aga ree: - E, Jakove, o tvojoj dui i onoga vladike crnogorskoga! Bi li bolje, Jakove, bilo da su ti

ljudi danas ivi? Koliko bi ti dao da ti je roak iv i vladika za njegova! Unekoliko prestadoe pa stae zboriti turski. Zavikae: Neka doe au! Kad ovaj doe, rekoe mu: Hajde udari u dobo, neka vojska kree da idemo doma, i izaoe ispod adora. Iskupilo se mnogo vojske oko adora. Hajte, Turci, neemo sade posjei Jakova. Utoliko Smail-aga ree: - Ima li, Jakove, konja? - Ne, beg. No big te neto, beg, molio - pa mu pristupi ruci. Nedade se poljubiti. - ta bi zborio, Jakove? - Zborio big, beg, da me puti da odem do kue, da zovnem da mi dovedu konja iz ovije kra i da uzmem to za troka da nijesam gladan, dok me posijee gospodar Ali-paa i da uzmem to od aljina da se preobuem. Ree Smail-agi: - Ne mogu te, Jakove, putiti, jer nee doi, pa u poginuti od Ali-pae. - Beg, zadavam ti istu bou vjeru prevariti te neu, no u vas stii prije no doete u Trebinje. A i da big mislio ne doi, ne big zbog popa epana i ovih koji su oe Graovljana. Smail-aga se promisli, pa progovori turski sa Asan-begom i ree: - Hajde, Jakove. Ako ne doe, platih ja za tebe Ali-pai. Knez Jakov kad doe kui, uzme konja, haljine i 20 dukata. Poljubi se sa svojom braom i roacima i tu ga propanu suze. Onda uzjae na konja i poera ga brzo, te u dva sata noi doe u Korjenie, na ehovia Glavicu, i tu stigne Asan-bega i Smail-agu. Otole sjutra dan u Trebinje, gdje nau Ali-pau. Trei dan i Ali-paa i oni pou i na konak doi u Ljubinje, iz Ljubinja u Stolac, iz Stoca u Mostar. Od sad se dobro uvajte Kad dou u Mostar, Jakova i Grahovljane metnu u an, u jednu odaju. I doe nekoliko Turska da ih uvaju, ali ih ne veu, ve im kau: Poslao nas je gospodar Ali-paa da sjedimo kod vas, da vas uvamo. Budite rahat u zdravlje Ali-paino! Ne bojte se ivotu nita slobodno. Nama je nareeno da reemo ovome handiji, to zaitete sve da vi dava, Ali-paa e platiti. Ali, to ste pod straom, nije ala potei svu Ercegovinu na se! Grahovljani se ovom govoru malo obraduju, ali opet stanu primiljati da ih ovo samo kao slobode. Tu su stajali deset dana. Deseti dan dou dva kavaza paina: - Ko je oe knez Jakov i pop Kovaevi? Zove vas gospodar Ali-paa, vas dvojicu. Oni onda pou, dok ree pop epan: - Jakove, ostavi oruje. - Neu, no u ga ostaviti pred odaju Ali-painu - odgovori Jakov. Kad dou na saraje paine, pred odaju stajae straa, te Jakov izvadi no i puku i preda straaru, koji im otvori vrata od odaje. Oni uu unutra. Sva odaja prostrta svitom. Alipaa sjedi na jednom divanu, te se njih dvojica preklonie, ruku metnue na prsi i pooe da ga cjelivaju. Zavika srdito: Stojte! Oni stadoe jedan do drugoga. Kod njega bijahu Smail-aga engi, Asan-beg Resulbegovi i beg Ljubovi. U jedno doba Ali-paa ree: - Dobro doao, hajdue Jakove! - Bolje te nali, gospodare. - ta e ti, Jakove, da ovoliku vojsku potee na Grahovo i da ti Crnogorci pomau? - Gospodare, eto naa manita pamet! to traili i nali. - Vala, Jakove, ne mora platiti ta si zla ovoga puta uinio. Da ima na sebe dvadeset glava ne bi platio! A tebe, proto, ta e da idie onome vladici na Cetinje da ti pomae? Pope, ne misli ta misli, no ste vi carska raja. Ne damo lasno Ercegovinu. Pope epane, uo sam da ti je sin poginuo ovoga puta?

- Jest, gospodare. - A i tebe, Jakove, kau da ti je brat poginuo? - Jest, gospodare. - Na vau duu, pope epane, to se god zla uinilo u Graovo. Ne mogu znati, Jakove, ta vi bi, te mi pisaste da carski nijeste? U tome Jakov ree: - Gospodare, vidimo da miritamo od tvoje strane da nas izgubi. To sami poznavamo. Ali je sve to kriv Mamut Agov eovi iz Korjenia, te si ga poslao da kupi harae u Graovo. Mi imamo tvoju buruntiju: koji ima muko dijete u kolijevku da ne plaa haraa. A Mamut Agov, koliko je god bilo malo muke ece u kolijevku, uzeo je cijeli hara od po dvadeset groa, kao da su to muke glave koje rabotaju. Uto e Ali-paa: - Dobro, Jakove, nije pravo da Mamut Agov tako uzimlje, ali ste mogli doi pa mene kazati, pa big ja Mamutu zaprijetio da tako ne radi. Paa poslije ovoga za dugo zauta. Ni begovi nijesu nita zborili, dok paa podockan zovnu: - Aj Smajo! Smail-aga odgovori: - Lebe, gospodare! - Ja uk da te malo dovatila puka, kada si hata nagonio na kulu Jakovovu. - Istina je, da me malo dovatila puka iz kue Jakovove, malo preko ruke. - Neka zna, Smajo, da more biti i Vlah dobar. Onda se okrenu Jakovu: - Ima li Jakove, ita? - Ne, gospodare ni malo. Paa onda naredi da mu se da pismo na Muovia u Niki: od carske destine da da Grahovljanima 24 tovara umertina, pa opet upita: - Pee li, Jakove, kave? - Pekao sam do sada, a od sada nije prilika. Ali-paa zovnu jednog svoga momka i zapovijedi mu: - Hajde, kupi Jakovu star kave i star cukra. - I tu im naredi: - Hajde, Jakove, i pope epane, hajte doma. Do sada to ste zla uinili sve vi prosto, ali se od sad uvajte. Ako po sada stanu Graovljani etovati, kunem vi se likom boijim, oba u vas ive na olac nabiti. I naite dobrije momadi 50 da panduraju od Crne Gore. Davau im na mjesec po adariju i oku brana na dan. I pasaj se, Jakove, Crne Gore i vladike crnogorskoga, e, ako uk, svu u ti kuu iskopati. Drugi ti put oproenja nema. I hajte zbogom. Oni se preklone i krenu pro odaje da ga poljube u ruku, ali paa ne dade. Kad su doli u konak, zapita ih druina kako im bi kod Ali-pae. Zavika pop epan: Dobro u zdravlje Ali-paino. Svi idemo danas. Do sada sve nam je oprostio to smo uinili. Sjutri dan krenu put Grahova, a Ali-paa porui u Niki Muoviu, da ide u Grahovo da pokupi harae. RADOVAN PIPER PRIA VLADICI O POGIBIJI Petrovia Godine 1836. bio je na Grahovu sa Petroviima i jo nekoliko druga i vladiin vjerni perjanik Radovan Piper. Tada je bilo uglavljeno neko primirje izmeu turske i crnogorske vojske. No, na predstraama se izradi sukob i Turci razbiju prva crnogorska odjeljenja. A jedan Crnogorac proe kroz grupu u kojoj su bili Radovan i Petrovii i ne

kae im nita. Najedanput, sa svih strana, opkoli ih turska konjica i skoro sve pobije. Vojska je turska bila smijeana i kako je Radovan imao odijelo slino turskom, sa fesom i tunikom kitom, Turci ga drei za svoga nijesu ubili, ve je s njima naporedo iao do polja odakle je utekao. Turci zapucaju, ali on nepovrijeen stigne kod vladike Rada (koji bijae s vojskom na Grahovo) u samu no. Vladika je bio izvijeten da je i Radovan poginuo i jako ga je alio, te se njegovom dolasku mnogo obradovao: Bogu hvala kad i ti ne pogibe, jer sam uo da su te Turci posjekli. Radovan mu odgovori: Kamo sree da se ni ja nijesam vraao, kad ovo od nas uinjee. I kako je bio umoran, prilegne pod ator i zatrai vode. Naslonio se bio glavom na vladiino koljeno i od umora zaspao. Kad vodu donijee, vladika ga probudi i kaza mu: Digni se, evo vode. Pa poto su se prisutni razili, stane ga vladika propitivati o pogibiji svojih roaka i samoj borbi. I dok je Radovan priao vladika plakae. Smail-aga engi od stvarnosti do mita Pljevaljski paa Selmanovi, uviajui da teko moe voditi nadzor nad itlucima u Drobnjaku i da od njih gotovo nema koristi, prodade ih Smail-agi engiu, koji u to vrijeme postade muteselim i carski kapidibaa i dobi na upravu Gacko, Pivu, Kolain i Drobnjak. On pozva drobnjake knezove i postavi za obor-kneza oka Malovia s Dui. oko se, dodue, borio uz Karaora kada je Smail-aga uz Skopljak-pau vojevao protiv njega. Ali otada je prolo dosta, a sa Vlasima je ipak valjalo ivjeti. Odabravi oka za obor-kneza, Smail-aga mu je stavio u dunost da vodi nadzor nad radom ostalih knezova, kako se lake skupljao hara i razailjale naredbe. Knez oko mu se uinio najpogodniji za taj poloaj: bio je najstariji, trezven, promiljen. Za uee u ustanku je platio u mostarskoj tamnici, poslije toga se nije bunio protiv Turaka. Sagradio je na Duima novu kulu, imao silnu stoku, mnogobrojne buljuke ovaca, trgovao sa Trebinjem i Dubrovnikom, a kao knez bio uvijek strog i na vrijeme odailjao hara. Istu pokornost kao u svojoj kui oko je zahtijevao i od knezova. Spremite hara na vrijeme da sami poaljemo agi, pa vam nee doi haraije. To su Turci, ne ekajte da vam piu molbenice. Ako ne poaljete, doi e i uzee vam vie, pa ete ih jo morati dvoriti i braniti od njih ene i evojke. Kneevi su ga se pribojavali i zato nijesu marili za njega. oko nije bio po volji ni vladici Radu, jer je smetao ostvarenju njegovog plana da prisajedini hercegovaka plemena Crnoj Gori. Kada je smislio da zaknei prije vremena Novicu Cerovia, oko je smatrao da e ga tako obavezati. Ostali knezovi se nijesu time protivili - bio je to sin uvenoga popa Milutina, te su mu svi ve bili naklonjeni. Novicu je uzdizalo iznad drugih to je bio pismen. Poee ga prizivati na svoje sastanke. Mladi je sluao paljivo ta stariji govore i odgovarao, kad bi ga pitali, razumni i zrelo. Kada knezovi pooe u Gacko, oko predloi da povedu i Novicu. Poto izioe pred Smail-agu, on ih upita: iji je ovo eti? Ovo je sin popa Milutina te je posjeen u Pljevljima, odgovori Amza Tomi. A to je doao taj etiak? estiti aga, mi smo ga postavili knezom. A znate li, rajo da je carska rabota velika? Prii blie, etiu. Kako ti je ime i koliko ti je godina? Mladost Novice Cerovia

Smail-aga je odmjeravao Novicu svojim otrim pogledom pred kojim su ljudi obarali oi. Dobro razvijen i zdrav djeak mu se dopade. On slobodno stade pred agu: Ime mije Novica, a napunio sam petnaest. Djeak nije sputao pogled, gledao je ozbiljno i otvoreno. A znate, rajo, obrati se Smail-aga knezovima, kako je car hranio u svojoj velikoj tali mnoge atove, a dolo jedno malo drijebe i ieralo ih sve napolje i samo se rairilo po jaslama. Turske mi vjere, ovaj e eti ovim plemenom zapovijedati koliko poznajem neke niane (oznake) na njemu. I ja mu potvrujem knetvo i sreno mu bilo! Tako je Novica sa petnaest godina poeo vriti poslove koje i drugi knezovi: ubirao je hara, potvrivao presude i ugovore, odreivao potre i umir, oglaavao naredbe agine i vezirove. Bio je u svemu taan i Smail-aga je bio njime vie zadovoljan nego nekim drugim starijim knezovima. uo sam da nije bilo boljeg Vlaha od tvog oca i ini mi se da ga nee pokriti, rekao mu je. Smaila-aga je elio da Novici zalijei ranu koju su mu Selmanovii zadali, pogubivi mu oca, te je u elji da ga zadobije, postupao vrlo paljivo, jer je osjetio kod njega vrstu volju i sposobnost da izvri to preduzmem. ta bi radio, tako ti vjere, upitao je jednom Novicu, da ti zapadne, kao ovo mene, da ima vlast? Novica odgovori: Srbin, Turin, Latinin, samo poten ovjek ako je, uvao bi ga za potena i dobra; ko bi bio trunjav i nitavan, bi ga gonio da je moj sin. Aferim, Vlae, poznajem ti svaki tvoj nian; doi e u tvome vijeku da mnogima bude starjeina. U to vrijeme u Hercegovini se pripremala velika sveanost. Ali-paa je carskim fermanom proglaen za hercegovakog vezira, te je trebalo da pree iz Stoca u Mostar. Na sveanost su poli hercegovaki muteselimi: Resulbegovi trebinjski, Redepai nevesinjski i Smailaga pivski, gataki i drobnjaki. Svi su oni poveli sobom kneeve i vojvode, predstavnike raje. U pratnji Smail-aginoj uz oka Malovia, uja Karadia, Amzu Tomia, Arsenija Tadia bio je i mladi knez Novica. U svojoj skromnoj domaoj nonji od bijelog valjanog sukna, i damadanima i fermenima sa pucima, sa bogato ukraenim orujem za pasom, u dokoljenicama, arapama i bjevama optoenim crvenom ojom i u domaim opancima od opute isticali su se Drobnjaci i Pivljani svojim rastom. Najvii od svih njih bio je Pivljanin knez Arsenije Tadi. Pokazujui ga svom tastu iz Ljubukog, Smail-aga upita: Ima li u tvome vilajetu ovakvih Vlaha? teta bi ih bilo drati, odgovori mu tast mrgodno. Ne zbori tako, ree mu Smail-aga. Ovaj Tadi je snaan da bi se s meedom mogao pojakati. Sa ovakvima ja branim krajinu. Ljudi su bili zadovoljni Noviinom upravom, ali su ga ene, i to ba iz njegova bratstva, tuile jednom Smail-agi kada je doao u Drobnjak. One ija je muka loza u porodici izumrla, istraila se, polagale su pravo na nasljedstvo. estiti aga, potuile su one Smail-agi, knez Novica nam ne da oinstvo, pa nas strai nekakvijem fermanom. Smail-aga pozove Novicu i upita ga: Zato, Vlae, ne da ovijem vlahinjama oinstvo? Zato, estiti aga, to mi tako nareuje ferman koji mi je praed donio iz Stambola. Bio je to onaj ferman u kome je knezu Nikolici Ceroviu sultan potvrdio da enska djeca nemaju pravo na zemlju u sluaju da muka loza izumre. Donesi ferman da ga vidim, naredi aga. Novica donese ferman pisan zlatom i zapeaen carskim murom. Odmah se aga i Turci koji su bili sa njime digoe i poklonie fermanu. Sluao je aga paljivo dok ga je kadija itao i kada dovri itanje, ponovo se svi Turci poklonie fermanu. I dok su se tuilje

zgledale pitajui se ta e da bude, aga se udari po koljenu i ree: Aman, estiti saibijo (vlasnie), ovoga nema u carstvu Otmanovia. I okrenu se enema koje su oekivale od njega pomo i objasni im: Ajte, Vlahinje, ovi je utvrdio, ne more ni grom razbiti! Tako je ferman koji je knez Nikolica dobio u sedamnaestom i vijeku i dalje ostao na snazi sve dok se Drobnjak nije oslobodio i spojio sa Crnom Gorom. Ve tridesetih godina Novica je pokuao da odmetne Drobnjak, ali je ubrzo uvidio da sam ne moe nita sprovesti i poslije godinu dana opet je priznao tursku vlast. Kao to su Drobnjaci pratili Smail-agu u Mostar na sveanost ustolienja hercegovakog vezira, tako su ga morali pratiti u pohodu na Bosnu protiv Huseina Gradaevia kada se ovaj pobunio protiv sultanovih reformi. Tada Smail-aga nije ni naoruao sve Drobnjake; nekima je i olac sluio kao koplje. Hrabrio ih je Smail-aga: e go u vati koga od Bonjaka, kad ubije, ti skini. Sve je tvoje! Neki Drobnjaci su se istakli u toj borbi: Memedovi i Mijat upi, Vasilj Kandi, oko Malovi, uri iz Komarnice i Obren Jaki ugonili su konje meu Bosance. Za Obrena su govorili oni koji su bili pod Beogradom: Nagoni ga kao Mutap na Vraaru. Obilazei vojsku Smail-aga vie nekolicinu Drobnjaka, kako raspravljaju o borbi. ta mislite, kad se dvije vojske udare, ko dobija? Ko ima jau snagu, aga, taj e i dobiti, odgovori Novica. Nije tako, Vlae, no gledaj. Aga prui ruku i stee. Ko ovako dobro stisne te izdri, onoga je megdan. A nemoj misliti da nije strah i jednu stranu i drugu. Novica se borio uz Smail-agu po dunosti, ali ga je linost mladog Husein-pae snano privlaila; u vojsci se naveliko prialo o junatvu Zmaja od Bosne i o tome da nita vie na sebe ne troi nego svaki njegov prost vojnik... Junaka je lako prekoriti Drobnjaki vojvoda Novica Cerovi, ni u jednu od borbi nije iao iz elje za plijenom. Ni iz jednog pohoda nije uzeo nita sem oruja i ponekad konja. Nikada iz turskih kua ilimi i serdade nijesu preli u njegovu, enski nakit ili ma kakav znak raskoi. Iz vremena kad su mu preci ratovali protiv Turaka bila je u kui ogromna demirlija bakarna (veliki posluavnik) ukraena rezbarijama i arapskim slovima. Kada je u Noviinoj mladosti Smail-aga dolazio u Tuinju, on se zalagao u tu tursku stvar u kui Cerovia i rekao: Bir li sjedoh, bir poznadoh demirliju Malinovia s Grdijevia. Novici bi teko to se u njegovoj kui zatee neto opljakano. Kad aga ode, naredi: Bacite tu stvar, te ene bre-bolje uklonie demirliju ispred njegovih oiju. Smail-aga u Pivskom manastiru Kau da su Pivski manastir podigli veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi i njegov bratani patrijarh Savatije. U Manastiru kod junih vrata (upravo okolo njih) postoje jasne freske ovako: jedan Turin u prirodnoj veliini, sa kaukom na glavi, pod sijedom okruglom bradom, u svilenoj anteriji, opasanoj nevelikih svilenim pasom, u urku postavljenom krznom (lisiina ili samurovina), sa rukavima do lakata, sa smjerno poloenom na prsa lijevom rukom, desnom dodaje nacrt crkve ove patrijarhu, krupnu plavu ovjeku u skerletnoj patrijarkoj mantiji (sveani ogrta), a ovaj takav isti plan prua Bogorodici na prijestolu. Naalost natpis iznad Turina i patrijarha je brisan i neitak. Uvjeravaju da je jedno vezi Mehmed Sokolovi, a drugo njegov bratani patrijarh Savatije. Prema tome vezir je glavni ktitor, jer ga u hrianskom hramu ne bi inae ivopisali.

Uveo jednom u crkvu arhimandrit Soica silnog Smail-agu engia, koji je prema manastiru imao vazda puno obzira i panje: - Ko je ovo, duhovnie? - zapitao spazivi ovu fresku. - Sadriazem Mehmed Sokolovi. - A?!... Pa kamo i njenu kandilo i svijetnjak, crna Vlaino? A zna li da je on vei svetac va no ovaj patrika (patrijarh), kad vam je ovako lijepu i veliku crkvu nainio. I onas naredio silni engi te mu donijeli serdadu, i tu crkvi, pred freskom Mehmedpae otklanjao namaz!... Osjetio ljepotu paina ina i njegovu ljubav prema rodnoj grudi i poklonio se. Proroanstvo Mata Gluca Smail-aga poe u Drobnjak, da kupi arae, sa sto i est konjanika iz Gacka. Udarie u Ravno; ne proe ni pola sata doe im Mato Gluac iz Korita Gatakije; pa ga zavika Smail-aga: - Anu, Mato, milo mi je to te sretoh! Evo mi dola knjiga od kuma oka Malovia da se neto bune drobnjaki knezovi, pa da mi kae kako e mi biti na putu, ti avola vrtari nekoga! - Pita li ti mene, aga, da ti kaem ta znam? - A da za ta te pitam no za ta zna! - E, ovako da uinom aga, to ti kaem, ako ti to slaem (ne pogodim), posijeci me!... Milo mu bi: - E, ajde zbori, pomozi Boe!... (A nije ala-sto est konjanika oko Smail-age). - Vala, aga, ovoga e puta glavom na Cetinje sii; konji e ti poigrati na Cetinju i napiti se vode. Koliko e se tamo zabaviti, boga mi ti kazat ne umijem (esapa tome nema!)... - Mato, dako Bog da!... Potee dukat i talijer, te ga darova. No, tek to se krenue, zavika Ferat-aga (Tanovi sa Stepena, Smail-agi najmiliji): - A kako neto zaboravismo? - A kao za Boga? - ree Smail-aga. - Kako ne upitasmo Mata, oe li biti kavge do na Cetinje! Danu, zovnite ga. Konjici poleee, ali Mata nie. Vele da je bio vilen i da je za sat mogao u Stambol. I jo vele da je imao est stotina kumova. Kome je goj naudila zla dua, zvao ga je na kumstvo i trava je pomogla. Smail-Aga i jedan Drobnjak Doao Smail-aga u Drobnjak da kupi ara. Jedan Drobnjak uo da je Smail-aga dobar lovac pa mu dovede jednu dobru bizu, kako bi njome podmirio ara, koji nije bio platio nekolike godine. Vidjei Smail-aga Drobnjaka s bizom, upitae: - to si doveo tu popadiju danas? - estiti ago, uo sam da je muftija ostao udovac, pa sam je zbog toga doveo. Smail-aga se grohotom nasmija i oslobodi Drobnjaka araa za pet godina. Kud si poao, kume? Kad je Smail-aga iao na Mljetiak, proao je pokraj kule Tomia na Previu, ali u nju nije htio svratiti. Stara ugledna svetenika kua i kula, koju Turci nikad ne zapalie, ostala je bila na jedincu Teu, koga je udovica - popadija Simuna poslala u Mostar i kolu; a ona ivjela sama sa erkom Dunjom. Otresita i uredna ena, popadija je dosta godina ranije sklopila kumstvo sa Smail-agom, kakvo su hriani sklapali sa Turcima: iznijela je

pred agu kada je naiao na Previ maloga sina da ga prvi put ia. Popadija je drala i kuu i sebe uredno i isto. Sa dlana vode da joj pine, govorio je sam aga o njoj. Kod nje se nije spavalo na daskama i sijenu, no na pravim duecima kao usred Mostara, kuda je ila kada je odvela svoga sina Tea na kolovanje. Smail-aga se najradije i najbolje odmarao kod nje kad je bio na Previu. Ona se iznenadila kad je vidjela ovoga puta da aga obilazi njenu kuu, pa je pohitala pravo pred njega: - Kud si poao, kume i estiti aga, na zli put? Vrni se dok ti je zdravo glava na ramenima! Aga se zacrvenio od ljutine. Popadija je bila poznata sa svoje smjelosti, ali njemu je bilo krivo to je jedna ena pokuala da vrati s puta njega, Smail-agu, koji nikad nije ustuknuo ni pred kakvim dumaninom. Sikter, doviknuo je s konja i projahao mimo nju naglo. Vojska na atovima je obila za tili as. Tako je silni engi odjahao u susret svojoj kobnoj sudbini koja ga je i srela na Mljetiku te daleke 1840. godine. Ve se zalo duboko u jesen a Smail-aga ne stie u Drobnjak. Oborknez drobnjaki oko Malovi mu je pisao: Dobro bi bilo aga, da pohita, jer se ivo i mrs sada prodaju, pa bi najlake mogao naplatiti hara. Pogovara se da ne smije da doe zbog Grahova. Znao je da e ga time namamiti da doe. Kao i svaki junak, Smail-aga je mogao nasluivati da mu prijeti opasnost, ali je suzbijao svaku pomisao na nju. Da primami agu u Drobnjak, to je bilo jedino to je oko, razmislivi dobro, rijeio da uini mladima. Neka se oni poslije razraunava s njime kako znaju. U to on nee da se mijea. Dosta sam muke podnio, razmiljao je, jo dok se oni nijesu rodili. Ou da na miru umrem i da sauvam mlaima ono to sam u poljednje vrijeme stekao. Narod se ve bio ohrabrio da aga te jeseni nee ni doi, pa da ni te godine nee morati dati hara. Novica je strijepio da Smail-aga ne odgodi dolazak. Teko mu je bilo ekati ostvarenje onoga to ve mjesecima nosi u glavi smiljeno i utvreno. Ako aga ogodi dolazak za iduu godinu, sve to je dotle uraeno osueno je na propast. Smail-aga se zadrao oko Hafis-bega, Ali-painog sina, koji mu je tih dana doao. Teko mu je bilo odvojiti se od miloga gosta i lijepoga eglena, ali je znao, ako ne ode odmah pa udari nevrijeme, nee ni te godine skupiti hara po besputnom Drobnjaku. Hafis-beg mu je nudio da poe s njime i da povede svoju pratnju, no Smail-aga odabra iz nje samo nekoliko najboljih Mostaraca i Stoana, a Hafis-begu ree: Nije vrijeme. Iza emo jednom ljeti u Komarnicu na ardak. Sjedi tu, s Rustom, Muhamedom i Derviem, veselite se i pijte medovinu. Idite u lov, ujesen je divlja pitoimija... i uvajte mi kuu da mi raja iza lea ne udari. Vratiu se brzo. Idem samo da pokupim hara i utefteim (smirim) raju; etiri godine ne odoh, pa je hara zastao a knezovi su se uuudili pa ga ne alju, valja im popritei uzde. Aga je razmiljao o predlogu kneza oka da ne povede mnogo vojske, da se raja ne uplai i ne razbjegne. On je esto cijenio okovo miljenje i volio je Marijana - tako je zvao oka-vie od drugih Drobnjaka. Ali Vla je Vla, mislio je aga i rijeio da povede poveu pratnju, sve junake i zlice, da uplai raju te da mu preda sav hara. Poruio je Ahmetu Bauku u Niki da dovede na Proenje dvije stotine graana, kako su tada zvali nikike muslimane... Krenuo je ujutru rano. Skupio je da povede Gaane, Mostarce, Nevesinjce, Trebinjane. Vojska u bogatom odijelu, na divnim hatovima... Zelenih oiju, iji je pogled probadao kao ma, riokos i crven u licu, kratko podiane brade, Smail-aga nije bio lijep ni u mladosti. Srednjeg rasta, ali temeljan, vrlo irokih ramena i podueg trupa, on je na svome brnjau izgledao mnogo vii nego to je ustvari bio. Sav u novoj ohi, sa srebrnim i pozlaenim kuburama, hadzarom za pojasom i sabljom sa srebrnim balakom... Smail-aginica otvori prozor, stavi na njega maloga

Hajdara i, vrsto ga pridravajui, a sama skrivena, ree: Zovi baba! Babo, babo, vikalo je dijete, ali ga Smail-aga nije uo. On je projurio na Brnjau, a sa njime sinovi i Hafis-beg koji su poli da ga isprate. Za njima prolaze delije na hatovima sa dzeferdarima, sa sabljama, midracima i hadzarima. Udarie zurle i borije. Potrae konjanici poljem gatakim u punome kasu. Zadivljeno su ih gledale ene sa kule na Lipniku. Kao da ih vile nose, pomisli Smail-aginica i obrati se snahama: Meer nema nie takvije junaka kao to su Turci Hercegovci. Nie, majko, proapta stidljivo skoro dovedena ena Muhamedova, sva u vatri od silnoga uzbuenja. Ba vala nie, prihvati krupnim glasom mrava i mukobanjasta Rustem-begovica, koju Rustem nikako nije volio, ali koju mu je otac odabrao zbog njenih silnih itluka u okolini Sarajeva. Smail-aga je ubrzo preao u Pivu i stao odabirati taoce: Antonija i Vuka Bleia, Sima Sekulovia, orija Glomazia i druge, da mu Pivljani ne bi udarili s lea. Brzo se rairi glas da je aga u Pivi i da uzima taoce. Ljudi su se sklanjali i bjeali, a ene mirno ostajahu jer je Smail-aga bio poznat po potenju i vjernosti svojoj eni. Znalo se da nije htio dovesti drugu ni kada je Samil-aginica poela stariti. Samo kad nije Rustem, aputale su mlade ene. Prvi konak odredio je aga u Pivskom manastiru, drugi u rudicama, a trei dan pade na Bezuje, kod kneza Petra Gagovia, koji je - kako mu je bilo narueno - spremio dobar ruak za agu i ugledne Turke, a vojska se razie po kuama. Istoga dana uz lupu doboa, vojska krenu preko Dragalja, koji dijeli Pivu od Drobnjaka i prije veeri stie na dui gdje se zaustavie pred kulom oborkneza Malovia. Aga i drobnjaki glavari Velika je i prostrana okova kamena kula; u njoj nekoliko soba i gostinska odaja. Pred njom stepenik sa ogromnim ploama strmo usaenim. Smail-aga se obradovao to e vidjeti starog oborkneza. S njime je mogao lijepo i iskrenotako je bar aga mislio-porazgovarati. Cijenio je oka ne samo zbog pametnog razgovora nego i zbog gospodskog naina ivota. Kada je dolazio na Dui oku, nije morao nareivati da mu momci izvade serdzade i ibrike iz Gacka; u okovoj kui kafa se pripremala dobro kao i na Lipniku. Starac-domain mu je iziao ususret, njegovi sinovi i momci prihvatie konje pod uglednijim Turcima koji e sa agom zajedno prenoiti na njihovoj kuli. Dobarvee, Marijane, pozdravi aga sjahavi. Dobra ti srea, aga i dobro nam doao! oko uvede gosta u kulu, u odaju naroito za njega pripremljenu. Na dvoritu tutanj. Rasporeuju se za prenoite, dovrava se bogata veera. Vrte se jaganjci na ranju, u neke pozabadan bijeli luk, opapreno meso posuto kukuruznim branom, kako aga voli. Peku se pite sirnjae i skorupae, urmaice i baklave. ena okova sa dvijema starijim snahama, jednom od kue Gagovia i drugom od vojvode Mine Radovia, kao glavne domaice trude se da veera bude prema gostu i prema ugledu kue. Ispod kule promiu momad nosei sijeno i vodu za konje. U sobi zastrtoj ilimima na serdzadi sjedi aga raskomoen, uprijeko od njega, na samom ilimu oko, pred njima na demirliji (bakrenom velikom posluavniku) pui se u ibriku vrela kafa. Maloas je uprili pa mirie svjeinom. Aga se odmara naslonjen na jastuk i razgovor izmeu njega i staroga kneza tee polako. Nepravo je agi to ga ostali knezovi, vieni ljudi, ne doekae. e ti je ujo, e je Baovi i Novica? pita aga.

Ne znam, estiti aga. Svijem sam poruivo, nako se nijesu noas nadali. Valjda e sjutra doi. Otponi! Nije pree. Dugo nam nijesi dolazio, ve smo te se ueljeli, ljeporjei oko. Aga raspituje za ljetinu, za knezove, sluaju li ga. Ostaralo se, moj aga. Ne mogu svuj da stignem; rijetko mi dolaze. Trebalo bi da na moje mjesto postavi mlaeg ovjeka. Mlai misle da su pametniji, pa eto im! uo sam, Marijane, da im pop s Poenja pie knjige onom kalueru na Cetinje. Turske mi vjere, sjutra u ga posjei. Nemoj, aga, due ti. Nemamo oe nadaleko popa, pa bi narod odskoio od tebe, no ako je kriv, ti ga dobro kazni! Susret sa ujom Karadziem Ujutro rano doao je vojvoda ujo. Aga i oko poranili i piju kafu. Ljutit to ujo nije iziao pred njega, aga mu ne htjede pruiti ruku. oko ga nudi da sj edne. ujo je visokog rasta, snaan, crn u licu, mrka pogleda ispod irokih nakostrijeenih vjea. ute njih dvojica, uti ajo sa rukom na dzeferdaru. U neke aga progovori: Tako ti mene doekuje, kurvo vojvodska? Ete, aga, ne znadoh u koje e doba doi, pa zato poita rano iz Petnjice. Zato su ljutit na mene, aga? Ne vjeruj oku ako me opada. Narod ga je pomrzio to udara veliku globu, a tebi mami milote. Kad primijeti da oko hoe neto da zausti, preduhitri ga, i ada je inae imao krupan glas, zagrmje jo glasnije: Posluaj me, carev kapilija, makni vojsku odavde usred Drobnjaka, svi e doi, ivotom ti jamim. ta e u kamenijim Duima? Na Poenju ti je svaka zgoda, i voda i livada za konje. Nee, aga, due mi, dok ne rua kod mene, ree oko. Ja imam gotovara da ti izbrojim, pa volja ti ponesi ga ili ostavi oe dok se ne vrne. Dogovorie se da aga po ruku krene na Poenje sa okom, a ujo ode naprijed da javi o njegovom dolasku, ustvari da obavijesti zavjerenike kako je uspio da namami agu dublje u Drobnjak. Kada ujo ode, Smail-aga ree: Marijane, ja ne vjerujem onom usnavom uju. Nikada nije nasmijan, a vazda mu je ruka na oruju. On ispria oku kako je preko arkova polja jahao u drutvu sa ujom i Spasojem Jakiem, pa od ale htjede zbuniti uja. Natjerah konja na njega kao da u ga posjei i rekoh: Dri mi se dobor, ujo! ujo se izmakne i, zapevi dzeferdar, ree: Odi, aga! - ujo, bestijo, ja se alim. - Ja se ne alim, aga. Kad sijeva otro gvoe iza vrata, tu ale nema. Ipak je Smail-agi laskalo to mu je doao ujo. Ranije je redovno izbjegavao sastanak sa njim. Eto i tvrdi ujo, tvrd kao bukov panj, omekao kad je vidio koliku tevabiju povedoh, i jo dok vidi Bauka sa graanima, misliko je aga. Za rukom on upita oka: Oli ti poi sa mnom, Marjane? Ou, aga, ja ta! Put prema Poenju Po ruku krenue na Poenje. Naprijed je jahao aga sa okom. Kako su uporedo jahali, prema dzinovskoj pojavi okovoj aga je izgledao manji nego to je ustvari bio. Marijane, ja povedoh vie vojske no to mi ti pisa.

Volja ti je bila aga, prihvati oko. Moraa je blizu, a papaz sa Cetinja nee mirovati, nastavi aga glasno svoj tok misli. Vala, Marijane, da mi nije one paurine u Stocu, odavno bi mu siao na Cetinje. Aga je mislio na Ali-pau, sa kojim je Njego poeo da razvija dobre odnose. Stigli su do Cikavca, odakle se lijepo vidio cio poenjski kraj, kada ih stie okov momak. Ne elei da ide sa agom dalje, oko se dogovorio sa sinom da poalje po njega momka. Naili trgovci iz Trebinja, objanjavae on Smail-agi. Bojim se, izmamie mi stoku od one ece. Da svrim s njima trgovinu, aga, pa da se opet vrnem. Meni je, Marijane, neobino noas bez tebe. Aga, evo me sjutra na Poenju ili e goj bude. Dobro, Marijane. No nemoj ba suvie zacijenit, pa se bre vrni. Na Poenju se iskupilo mnogo Drobnjaka. Podignuti atori, vatre gore, vrte se peciva, toi medovina Turcima, Srbima rakija. Jedni ibrici se diu s vatre, drugi se postavljaju. Hrtovi agini se ustrali, jer su nanjuili meso. Agin ator na najljepem mjestu, kraj jezera. Aga je radostan to ga je Ahmet Bauk saekao sa svojim Nikianima i to su mu Drobnjaci doli u velikom broju, ali kad ugleda popa Mitra Golovia, onoga to se dopisjuje s Vladikom, on se smre i naredi da mu udare dvadeset pet toljaga. Odlazi mi s oiju, papaze, da te nikad ne vidim, rekao je aga popu kad su ga drijeili. Jedan Turin, koji je i umolio agu da prestane sa batinanjem jer je poznava popa Mitra, posavjetova ovome da iskopa jamu u glini, da u nju saspe sveeg konjskog ubreta i nalije rakijom, pa da u to stavi izudarane noge. Dri pop Mitar noge nateene i nepokretne, da lie na dva brvna, kako mu je reeno, u ubrevitoj rakiji i osjea da mu pomalo jenjava ludi bol koji ga je dovodio do vriska. Aga je zaboravio na njega. On se u atoru razgovara i veseli. Zamoilio je Ahmeta Bauka da mu pjeva uz gusle. Ahmet je mali rastom, ali veliki junak, dobio je mnoge elenke za posjeene crnogorske glave. Dobar je guslar Ahmet. Samo on ne pjeva iz glasa kao Srbi guslari, ve tie, a sa vie modulacija u pratnji. On poe pjevati o udbinskim junacima, a zatim pjevae o boju na Grahovu i o pogibiji Petrovia. Smail-aga, sluajui ga, sav se predao uspomenama dok se razlijee Ahmetov pun i prijatan glas. Dobra ti srea, samovoljni knee! U tom trenutku ue u ator Novica Cerovi. uo je ve od uja da je aga ljutit to ga knezovi ne doekae. Poao je na sastanak sa roakom Sekulom, koji ga u stopu prati, jer je obeao da e agi istog trenutka sagorjeti srce ako vidi da je digao ruku na Novicu. Napolju drugi njegov pratilac, snaan momak Ilija Kaljevi, pridrava Noviina konja. Novica zapazi u atoru Smail-agu na serdzadi, naslonjena na jastuke, kako se predao sluanju guslara i pjesme. Pored age sjedi hodza Muovi, s druge strane Kariman ustovi, ugledan Sarajlija; kraj Bauka vojvoda ujo, ije oi sinue nekom pritajenom vatrom kada ugleda Novicu ne zavri. Priprema se zamka Novica ostade u vratima dok guslar ne zavri. Dobarveer, aga, pozdravi tada. Dobra ti srea, samovoljni knee! Nijesam, aga, samovoljan, no vazda na izmetu (usluzi) sultanu i tebi. Novica je govorio pribrano i mirno. Jesi, Vlae, jesi; poainio si se (odmetnuo), pa ide potajno na Cetinje, ti vijea sa onijem kaluerom, a sve to vae vijeanje-znam ja dobro, kukala vi majka, ako to vijeate - ne

vrijedi prebijene pare. Ma dlaka me dri da te ne objesim na raskrsnici e e te svako gledati i imbret (strah) uzimati, dok ti ne opadnu komadi. Kako je aga vikao, Turci se namah okupie oko atora. Tako ti vjere, aga, nastavi Novica i dalje pribirano i mirno, zato toliko vie na mene? Vidim da su ti na mene nalagali. Da imam neto protiv tebe, ne bih ti ni doao. Daj one ljude koji me tebi opadoe da se oe suoimo, pa ako budem kriv, tu sam najtanji, i on pokaza rukom na vrat. Sam dobro zna da je svijem glavarima u Drobnjaku lake nego meni. Oni su u srijedi, a ja na kraju - do Morae i Uskoka. Odonud oni prijete i eraju mal, odovud ti ite ara, a siromasi ve nemaju otkud davati. Pandure ne dava, ni debanu, ni tain. Ja sam se uzmuio da ti to prije skupim ara, a nijesam mislio da u na tvome izmetu naii na toliku pogibiju, a od tebe samog! Smail-aga je, moda ba zbog toga to je Novica bez straha i ubjedljivo govorio, sve paljivo sasluao. On se zagleda u ovog mladog ovjeka, temeljnog i smeeg, sivozelenih oiju kao kod veine Drobnjaka i skoro se raali nad umnim najmlaim knezom. Eedu bila (zakletva Smail-agina), i jeste tebi najtee i najkrivlje, no ja u ti popraviti. Dodau ti sve: pandure, debanu, tain, samo sad idi i skupi ara. Novica je podsvjesno osjetio prema aginom odgovoru da moe poi korak dalje. Sada je trebalo da se odlui ono najvanije, da privue agu na Mljetiak a da ovaj pritom nita ne posumnja. Teko u pokupiti ara, aga, no mislim da bi sasvim dobro uinio, dok ga za dan-dva ne skupim, da pree na Mljetiak, na one livade kraj izvora pod omarom. Neka momci zapucaju pa kad uju da si tu, a i ja u kidisati, pa u moda ve obdan skupiti. Oni koji su blie putu lake mogu prodati no moji bratstvenici na kraju Drobnjaka. Mogao sam ti skupiti ara u ivom, ali znam, ti hoe samo talire i dukate. No e da ih naem? Pomrzoe ljudi na mene to navalih da daju ono to nemaju. Logor na Mljetiku Smail-aga je znao da je Mljetiak vrlo pogodan za logorovanje velike vojske, kakvu su on i Bauk zajedno imali. Ne mogu se zamisliti bolji panjaci nego na toj movarnoj visoravni gdje je, u Bari i Zaguljskom potoku, dosta izvora i vode za konje. Lijep izgled, bez velike ume prema Uskocima, tako da ga neprijatelj ne bi mogao iznenaditi. Popeu se na Gvozd, mislio je aga, da uinim enluk nek streknu Uskoci i Moraani. Gvozd je bila strana obrasla bukovom umom okrenuta prema Ivici. Podii u ator na Tavanu, tako su zvali lijepu ravan nad kojom su bila dva izvora, a ispod nje bara. Pomisao o odlasku na Gvozd odluila je da aga pristane na logovoranje na Mljetiku. Mnogo mu je stalo do toga da zapuca na uskokoj i morakoj granici. Neka uju Vlasi i neka zastrepe, jednoga dana e on i onamo prei. On ree Novici da pokupi hara ne samo od Drobnjaka ve i od Uskoka na Sirovcu i Malinskom i Strugu i po katunima. Neka to bude ma i najmanje, samo neka ga priznaju za gospodara. Milija mi je romica uskoka no maconja gataki! U oima age posljednja vrsta ovce od nepokornih Uskokoa pretstavljanja je vie nego najdeblji vo iz mirnog Gacka. Samo dok je aga zamiljao da je Novica otiao da skuplja hara i da mu pripremi doek, on je poao da pripremi svoju etu i da poalje vijest vojvodi Mini Radoviu u Morau i Uskocima da je aga u Drobnjaku, pa neka odmah dou da izvre ono o emu su se dogovorili. Kad stie na Mljetiak, aga zatee rad u punom jeku: sijee se uma, podiu atori njemu

na Tavanu, u blizini izvora. Poto se smjestio, on pojaa strau na Slatini vie Mljetika poslavi buljbau Eleza eevia onamo sa petnaest pandura. Naredi zatim da vojska izie na Gvozd da se odatle oglasi Uskocima i Moraanima, a isto tako da upale vatru po brdima da bi ih svojom silom zastraili. Kako je aga poelio samo laku veeru, Mljetiani se dogovorie da mu se ponese iz kue popa Luke ugia, gdje je bilo izobilno meda, mlada skorupa i mekoga sira. Vesna, popLukina ena, uvena domaica, dva puta je mijesila pogau agi i oba puta joj se u sredini provalila. Ovo mi se jo nikad nije desilo, ree ona svojoj snahi Gospavi, sestri Noviinoj, po kojoj je namjeravala da poalje veeru.Dobra mu je i ovaka, nano, presjela mu i dabogda mu glavu iskobila! ut, stiavala je svekrva, i da nikom nijesi o njoj prozborila! Gospava stavi u torbu pogau sa zastrugom svjea skorupa, a u drugi stavi mladog sira, izvadi sat meda i ponese agi veeru. Bila je to snana ena, mnogo via od brata Novice, slobodna i samopouzdana, zvali su je enski ban. Kada spusti veeru pred agu, ona zamahom svojih otrih i dugih pletenica oinu njegovu meku ruku. Vala, sestro Noviina, ree aga, duge su ti kose, trebalo bi ih potkratiti! i pogledavi jelo koje mu je Gospava redom vadila iz marame i stavljala na demirliju, ree: to ti se pogaa provalila? To sluti tvome bratu Novici! Aga, otpoe Gospava ubrzano, to bog da. Smrkne vedro, a sjutra oblano. Moe pui munja sa Javorja i nekome biti od jaoka. Starije je vazda jutro od veeri. ta govori ova Vlainja neprosijano? upita Smail-aga sa potsmjehom, i u ali dodade: A to si mi donijela tako malu veeru? Oprosti, aga, bilo je dockan. A sjutra e imati svega dosta. Rasporeivanje strae Pod atorom je bio i Gospavin djever Filip ugi, knez na Mljetiku i u okolnim selima. U tome se vrati eevi sa jo dvojicom pandura sa Slatine. Aga, ree Elez ulazei, uje se da e nam noas udaridti Karadag (Crna Gora). Filip ga prekide: uje, Eleze, otkako si krenuo od kue tvoje, nie ti na konaku nije bilo slobodnije no voe; a nama da nijesu dobre age kakvi ste vi neki Turci, mi bismo se vjeali i turili od vaega zuluma, a ti moe da zbori ta hoe! Tako je knez ugi nastojao da ubijedi agu u sigurnost na Mljetiku. ta misli, ujo, hoe li nam udariti Moraani? upita aga vojvodu uja koji ga je sa Poenja dopratio. Nije prilika, aga, ali ako hoe da bude siguran, da poemo na strau ja i Bauk i odabrani momci, pa ako ti Ahmet i ja budemo na strai, slobodno moe na oba uha spavati! Aga mu dade sanduk s fiecima i ree: Uzmi Miliju Srdanovia i nekoliko valjastije momaka, dobrije niandija, pa poite, a Brnjaa i Labuda uusteite da ih ne odvedu Uskoci. Poto se ve bio dogovorio sa Filipom i drugim Drobnjacima koji su uvali agin ator da udare na njega kad uju puke, i ostavio na taj nain neprijatelja agi i samom logoru, ujo uze sandue fieka i odabra od Drobnjaka i Turaka, strau. Tako je lukavi ujo uspio da snabdije fiecima i pukama trideset Drobnjaka, koji e u odsundom trenutku pomoi Novici u borbi, i da ukloni iz agina atora Ahmeta Bauka i njegove graane koji bi mu u nevolji mnogo valjali. Kao pobratim Ahmetov on je elio ujedno da Ahmeta sauva da ne pogine u atoru.

Poe najprije da osigura Smail - agine konje. Stavi jednome desnu, a drugome lijevu prednju nogu u gvoa, ustek, i zakljua ih. Dok su drugi konji, samo pripeti, pasli, ujo je Samil-agine uusteio i zadrao kod sebe klju, i tako onemoguio agi da u odsudnom trenutku sjedne na konja. Zatim uredi strau: Turke razmjesti prema Drobnjaku, gdje nije bila ni potrebna straa, i rasporedi ih tako da se nijesu mogli dozvati, a Drobnjake namjesti prema Bukovikoj gori, odakle su oekivali Uskoke i Moraane okupljene u Sirovcu. Meutim, Novica porui vojvodi Mini da odmah krene sa Moraanima, tiho, tajom, neka ne pue, da im se ne uje ni hod ni govor, i da dou do Timara, a sam ode u Tuinju, odakle je sa Drobnjacima trebalo da poe u susret vojvodi Mini. Napad s dvije strane ena ga doeka lomei ruke: Hoe da udari na Turke, a evo ti ih u Tuinji, ne moe od njih nikuda maknuti. Podstaknut vijeu koju mu je Elez donio, a nagovoren od hodze Muovia i Ferata Krvavca, koji su poeli sumnjati da im se neto za leima sprema i od samih Drobnjaka, Smail-aga je poslao nekoliko Turaka i naredio im: Idite u Tuinju, pa ako vidite da mi je Novica nevjeran, donesite mi njegovu glavu. Ti su Turci bili u kui Jovia. I ada su u Tuinji kue dosta udaljene jedna od druge, pripremanje oruja, skupljanje i dogovor s ljudima bio je nemogu u prisustvu Turaka. Zato ih je to prije trebalo ukloniti iz Tuinje. Sa Sekulom i drugim bratstvenicima Novica odmah potra kui Jovia. ta radite vi Turci tu? upita ih. Straimo od brdske ete, izgovarahu se Turci kad vidjee da je Tuinjana mnogo vie nego njih. E sad ste se sjetili da nas branite poto nas Moraani i Uskoci ogoljee. Odmah izlazite! Dok ruamo, branili su se Turci. Nemate ta oe ruati, no ete na Mljetiak. Idite javite agi da u do ujutru posigurno donijeti hara. Ratna varka I tako ih otjera. Do dolaska Noviina, panduri su u tuinjskim kuama uli ono to su Cerovii namjerno ubacili: da Novica nije u Tuinji, jer po svojoj kneini skuplja hara, da je pri tome udario raju na tolike muke, da bi se i sam aga uvrijedio. Trideset ena je dolazilo sa kolijevkama da ga okume, ali nikome nita ne pomae, vola koja vrijedi dvadeset talira uzima za pet. Kada Smail-aga u kako je Novica istjerao njegove pandure, on planu, ali kad mu oni sami ispriae ta su po selu uli o Noviinom skupljanju haraa, aga se nasmija: Auk, to e kukavnu raju poprtiti; meer lae svako ko mi protiv njega govori! Nee raji sada nam past da na mene udari. A Brani ako nas napanu, sam mogu udariti na trista. Na koliko bi ti, Baue, udario? Ja, vala, na dvjesta, odgovori Bauk. E, due mi, ree aga, drugim Turcima nee nita ni ostati. Vie ih se ne moe ni skupiti. Iste veeri pop Mitar uvio noge krpe, sio na konja i pojahao od kue sa Poenja na Mljetiak, kao zavjerenik htio je da bude meu ostalima... Kada opazi meu drugima pod svojim atorima i popa Golovia, Smial-aga ree: to si dolazio, crni papaze, kada te juenako nagrdih? Pop Mitar, pretvarajui se, uvee vrat u ramena, zatim slegnu njima i bezazleno ree:

A da kuda u ja, aga, no opet tebi? Majka bila, majka mila! Te veeri se prilian broj Drobnjaka okupio oko turskih atora. Vieni ljudi odlaze pod agin ator. Navratio je i vojvoda ujo sa strae. Tu se veseli i pjeva, a lukavi ujo pria razne poalice da bi skrenuo agi panju sa onoga to se sprema. Nou se naoblailo i poela je da sipi jednolina kia pozne jeseni. Njeno rominjanje uspavalo je Smail-agu i njegovo drutvo pod atorom. uju je Novica poruio da poe u susret Moraanima, sa kojima je ovaj bio u prijateljstvu, te su imali u njega puno povjerenje. Bilo je potrebno da se ujo pojavi, jer je meu Moraanima i Drobnjacima bilo krvne osvete. Kad viee da je ujo pred Drobnjacima, Moraani se oslobodie i pooe na Mljetiak. Zaustavie se kod timarske esme da se odmore i pregledaju puke koje su im bile zakisle. Novica se sa svojom etom spustio preko Sinjajevine na ugovoreno mjesto. Desilo se da su stajali jedni prema drugima, a nijesu ni s jedne strane smjeli da se jave, mislei jedni od drugih da su Turci. Kada se naposlijetku dozvae i sastae, bila je ve prola pono. Moraani, umorni od puta, predlagali su da se napad na Smail-agin ator odgodi za sjutranju no. Pogibija Smail-age Novica vie kako se cio njegov poduhvat survava nekud duboko u Bukovicu, u mrak. On skide kapu i stade ih preklinjati: Brao, bolje je da asno poginemo kad smo ve krenuli, nego da nas mue i sijeku Turci. Razmislite, kumim vas bogom, sjutra bi aga poslao po mene da vidi to mu ne donosim obeani hara. Konje e rausteiti; da izdrimo, brao, jo malo kada smo ve sve prebrodili, da se ne osramotimo pred vladikom i da nas ne proklinju oni koji bi zbog nas nevini stradali. Vidite da nam i ova kia ide noas na ruku. Do sjutra bi se moglo razvedriti. Ako vi ne poete, ja u; ja u sam poi i poginuti. Kada se i ujo sloi sa Novicom, pristae i Moraani. Tada im ujo svima izdijeli fieke koje je dobio od age. Dogovorie se da ga napadnu sa dviju strana: sa gornje iznad atora, i sa donje od potoka. Mali dio vojske ostavie u Dobrim selima da presijee Turcima odstupnicu. etu je vodio Milija Srdanovi, poto je dobro znao svaku stopu ovoga kraja. Od Timara eta je ila sakrivena maglom, koja se pred zoru spustila u gustim slojevima. To im je olakalo kretanje, turska straa sa Slatine nije ih mogla opaziti. Drugi dio vojske se uputio Zaguljskim Potokom do agina atora. Kada su opkolili ravan na kojoj je bio agin ator, Novica naredi plotun, na koji straa odgovori dvostrukim. Smail-agini vojnici su bili dobro naoruani: imali su po dvije kuburlije, no i eanu, ali su veinom, umorni od puta i podizanja atora, spavali tvrdo, izuzev dvije strae - jedna je bila neposredno oko atora, a druga malo dalje u istom, irem krugu. Na pucnjavu Smail-aga skoi, kao i drugi koji su bili s njime u atoru, i viknu: Ata mi! Ali njegov seiz dotra i ree: Aga, od pucnjave se uustueni konji pomamili, ne daju prii. Aga je vjerovao da ga je napala brdska eta i da e ga Drobnjaci braniti. On uzjaha brzo na prvo samarno kljuse. U taj mah dio drobnjake vojske od Potoka udari na juri. Oko agina atora se vodila najea borba. Borili su se i oni Drobnjaci koji su bili s njime pod atorom. Sa sabljom u ruci, Smail-aga juri na konju, okuplja svoje i hrabri: Ha, ha ko je Turin! Mali je Vlaa. Ali ba zato to se nije bojao i to je glasno okupljao svoju vojsku privukao je panju zavjerenika na sebe. Oni oborie plotun i Smail-aga pade pogoen u glavu. Malo je Drobnjaka znalo agu i bilo je vie Turaka bogato obuenih. Mirko Aleksi, Uskok, poznavao ga je jer je prije toga ivio u Gacku. On bjee u eti koja

je od Potoka juriala na ator. Kada se popeo uz Potok, vidje da aga lei nauznak prie mu, zapazi da je pogoen u zatiljak, a zrno mu izalo izmeu obrva. Jednim snanim zamahom, on mu odsjee glavu. Tragecija Smail-agina je bila u pretjeranom pouzdanju u sebe i svoju pratnju - to ga je i odvelo na daleki Mljetiak - i u podcjenjivanju narodnog otpora i njegove snage. Vojska brzo opazi da Smail-age nema i stade bjeati niz Drobnjak na avnik, Poenje, Dui, Bezuje, u Gacko. Usput je jedan drugome dovikivao: Jesi li uo, ako si Turin, za zlo? Poginuo aga! Nije ni do bog, odgovarao je drugi ako jo nije znao. Ne poznavajui teren lutali su po Bukovikoj gori, pa su ih i treeg dana po pogibiji nalazili ondje i ubijali. Mnogi se podavie u rijeci. Ahmet Bauk se spasao sa Nikianima. On je poznavao teren; pobjee sa strae niz Bare, preko Zaguljskog Potoka; niz Krstac, iznad Kosoria i stie niz Dobra Sela na bukoviki most, pa na biovski i uz Tunjomir ode pravo u Niki. Ujutru rano oko Malovi je bio poao na Mljetiak. U putu srete dvojicu Gaana, bjee odande u najveem trku. Begovi, ta oni bi? pita oko. Zlo, bogami, bi; pogibe Smail-aga i sva njegova vojska. Bjei, oko, evo brdska vojska za nama. Ima vojske pet stotina. Sa glavom na Cetinje Stigoe na Dui i oko ih primi. Malo docnije doe vojska okovoj kui. Neki pale, neki kopaju zid. Okupili okovu stoku, bilo je na hiljadu ovaca. oko im isturi sto talira i oni odstupie, razredie se po Duima na konak. Ne dirnue u okove ovce. On pusti onu dvojicu Gaana i oni odnijee vijest kako su se spasli. Zato kada je Drobnjak paljen, okova kula ostade. Dok je Smail-agino tijelo posljednjim znacima dovravalo ivot, Drobnjaci su skidali sa njega oruje, bogato odijelo, sat i dukate, naroito ih je privlaila zlatna eerma. Sav plijen podijelie meu vojskom, a konje, sat i oruje zajedno sa Smail-aginom glavom ponesoe na Cetinje... U blizini Cetinja Drobnjaci zapucae u znak da nose Smail-aginu glavu. Vladika Rade im je poao u susret sa vie vienih Crnogoraca. Zagrlio je i izljubio svoje osvetnike. Kada ugleda Smail-aginu glavu, sve plemenito zamre u njemu, ostade samo zadovoljstvo zbog izvrene osvete kao i kod najprimitivnijih. Za nekoliko asaka ne ree ni rijei. Sva njegova osjeanja i misli ispunie se sjeanjem na izginule na Grahovu. Naroito na Stevana i Joka. Njih nema zbog Smail-age. Sada je Samil-aga platio za njihovu pogibiju. Razdragano uze riokosu glavu i zagleda se u nju, baci je uvis i doeka na ruke: Doe li mi, Smaile, doe! Novica mu ree: Gospodaru, kada je glava moga oca pala u Pljevljima, Smail-aga je doao u Drobnjak; danas Smail-agina glava pada pred tebe i neka to bude poetak izlaska Turaka iz Drobnjaka. Bio je krvnik i va i moj, prihvati vladika. Svue sam se naslanjao, a ni u jedno pleme nijesam imao nade kao u vas. Vaa osveta mi ublai srane rane. Vi koji ste ovo radili vie za turske zemlje nijeste, no ja o vama mislim i o vaijem familijama. On pomilova konje Smailove; oba su bila rasna i svaki damar je treperio na njima. Bogato nagradi vladika sve uesnike lijepim orujem i dukatima. Novici dade sat Smail-agin i sablju. Posljednja agina pjesma

uveni nikiki buljubaa i junak Ahmet Bauk bio je poznat i kao guslar. A u narodnom predanju zapamen je po velikoj hrabrosti, vitetvu i junatvu. O tome najbolje govori stih koji kae: e je Bauk, tu je jauk! Roen je oko 1810. a poginuo oko 1845. godine. Pripadao je brojnom fisu Pipera, kome su u Nikiu pripadale i porodice Hadimania, Mrka, Beirevia, Osmovia, Zlatania, Durkovia, Jaaragia, Meevia, Kozia, ubarica i drugih. Njegova kua nalazila se u Piperskoj mahali, koja se pruala sa obje strane puta za Podgoricu. Ahmet je odrastao uz prie o starijim glasitim junacima turskog Nikia koji su dijelili megdane i vodili bojeve protiv buntovnih Crnogoraca. U tim ranim godinama upoznao se i sa guslama, junakim pjesmama i guslarima. Ubrzo je i sam izaao na veliki glas. Vuk Karadi je zabiljeio za njega: Bio je mali ovjek, a veliki junak, imao je mnogo elenki to je od vezira dobio za posjeene glave crnogorske. U epu Smrt Smail-age engia, Ivan Maurani ga opisuje kao arenog Bauka vojevodu, to e rei prepredenog ovjeka, dakle otroumnog. Ahmet Bauk je ivio u Nikiu, gradu koji je u ono doba bio kljuanica od krajine prema buntovnoj Hercegovini, a zna se da je krajina krvava haljina, te je tu s krvlju ruak, a s krvlju veera. Pjevao je najee za vrijeme dugih ramazanskih bdjenja, ili u posebnim prilikama pred istaknutim i odabranim turskim velikaima. U Nikiu nije cvjetao sevdah, ali se dosta pjevalo o junatvu, i to junatvu na krajini. Ahmet se spominje i kao pjeva uvenog Smail-age engia, i kao njegov vjerni pratilac, o emu kazuje i narodna pjesma, po kojoj silni engi, prilikom pohoda na Drobnjak 1840. godine, poruuje Bauku, buljukbai iz Nikia, da mu doe u sretanje sa dvjesta svojih momaka. Po toj pjesmi Smail-aga i Ahmet Bauk su pobratimi, dok jedno predanje iz Dbornjaka govori o tome da je Smail-aga daida (ujak) Ahmetu Bauku. Na svom putu ka Mljetiku, Bauk se Smail-agi pridruio, prema jednima, na Duima, dok drugi vele na Poenju. Sa Poenja se polo na Mljetiak, gdje su razapeti atori i otpoela gozba (najprvi se Smail-aga maa, /za njim Bauk, za njim Turci ini...). Kada je gozba malo poodmakla, Ahmet Bauk je kao neto predosjetio i pokuao da upozori Smail-agu, na to je aga zatraio od njega da zagusla i zapjeva: Vjera moja, ti si pjeva dobar, a ja eljan gusal i pjevaa: de zapjevaj da me elja mine! Baukova pjesma se grme razlijegae. Prema predanju, Ahmet je kratko guslao i odloio gusle, te mu Smail-aga ree: - to ostavi gusle, mrtvi Ahmete, ne nalie na ujaka! Pjesma je bila o nekakvu Rizvan-agi silnom. Cijela osvetnika eta, sakrivena, sluala je kako pod adorom Bauk uz gusle pjevi te pjevi. Gusle su u nonoj tiini, pred sam in napada, morale uiniti snaan utisak na napadae. Napad na agin atori uslijedio je pred zoru, iznenada i poput groma. Puke su grunule sa svih strana, jer je logor bio prethodno opkoljen. Smail-aga je prvi skoio, pokuavajui da ohrabri svoje pratioce, dokopao sablju i zatraio konja Brnjaa: Konja mi! Ahmete udri! Turci na noge! Mali je Vlaha, ne bojte se! Ipak, smrt je bila bra. Aga je pao pogoen u glavu i grudi. Vidjei da je otpor uzaludan, Ahmet Bauk je sa svojom pratnjom odluio da se povue koristei obilato i pomrinu. (Sa njim je bilo 12 Graana) A Bauka spasi noca mrkla

i ostalo to se jo izmaknu. Ahmet je nastavio svoj ivot, ali je izgleda i poelio da se malo povue i smiri. Predanje veli da je potom zavolio jednu djevojku iz Nikia, ali je njena majka na silu dala jednom Turinu iz Korjenia. Ne mirei se sa tim Ahmet sa drutvom presretne svatove u Rudinama, nadomak Nikia, napane ih i otme djevojku. Ali kad je negdje iza toga poao svojim kmetovima u Banjane, Korjenii mu zapanu i smrtno ga rane. Od zadobijenih rana Ahmet Bauk je izdahnuo. Priaju da je prije toga pozvao najbolju tuilicu iz grada da ga tui onako teko ranjena, i dao joj dukat. Sudbina je odredila da umre zbog ljubavi, zbog onoga o emu je i sam mnogo puta pjevao i druge razgovarao. Tako je zavrio Ahmet Bauk, nikiki glavar, junak i pjeva, koga je jo za ivota opjevala narodna pjesma, to je bila najvea ast koju je junak mogao da poeli. Popadija Simuna tui Smail-agu Popadija Simuna Tomi izvadila je iz groba tijelo Smail-age engia, krijui od Drobnjaka, i ponijela ga za Gacko. Sin joj je tada uio u manastiru pivskome za popa, te je bojazni da joj ga ne zakolju Turci to je uinila. A ko je sretao na putu i pitao ta goni u vreama, kazala je da goni Teu (sinu) branjenik. Ona je prenijela tijelo Smail-agino u Pivu, gdje su tada bili i Turci, a odatle su mu napravili nosila i prenijeli ga za Gacko, u Lipnik. Popadija je bila odlina tuilica; tujela je pred nosilima i kod kue engia u Gacku. Izmeu ostalog, tujela je: - O, moj aga, Smail-aga, Kad si doo u Drobnjake, Viela sam zlu priliku, Trai vodu za avdesa, A ja poslah moju Dunju Da donese s vrela vode. Sinu Dunja, ka i munja, A uprti bremenicu U arenu uprticu. Kad se vrati s vode Dunja, Prekide se uprtica, A odlee bremenica. Oba dna su iskoila. Agi glava iskobila. Agina bula nudila je popadiji neke trave da pije, da joj ne bi verem pao na srce, ali je popadija mjesto tije trava traila medovinu (erbet), te je popila itavu au veliku, a jo bolje grlo otvorila. I dok je tuila, turili su bili pred nju jedan prazan fes, a prisutni age i begovi i vojska, napunili su pun fes pleta (novca) i tako darivali popadiju. Osveta na Borovoj glavi Drobnjaci su oekivali tursku osvetu za Smail-agu. Vrativi se sa Cetinja, vojvoda ujo je skupio etu od sedamdeset Drobnjaka i uputio se prema Pivi, odakle se najprije mogao oekivati upad Turaka. e ete to, ujo? upita ga knez oko Malovi kada svratie na ledinak ispred njegove kule. Oemo da straimo od Dragalja i Pive, da uhvatimo od Bezuja do Pirnoga Dola.

ujo, maniti ujo, due mi se dobro ne radi za narod. Bojim se da emo doivjeti u Drobnjaku velikije jada i grije Smailaga. Ja u vi na sedamdeset Drobnjaka dati sedamdeset ovnova, da je vajde! Ali vi ne pitate mene, no aj te kuj ste nagli. A ja ne bi tako. A da kako? Da napiemo jedno pismo kao krvavi Arzoval (albu), da spremimo dva-tri koji su dobri ljudi pravo u Stambol, a pismo da ovako uinimo: Moraani i Brda ubili su Smail-agu, a mi nijesmo uinjeli, no e nae kue pogorjeti ti ljudi. Da se preveemo s Turcima kao Milo u Srbiji da ne propadne narod, a viee, ujo, to e biti do petnaest dana. okove rijei se isuvie brzo obistinie. Mada su se Ali-paini interesi sukobljavali sa Smail-aginim i a on lino nije mario za njega, morao je iz odanosti prema sultanu i muslimanstvu da spremi Drobnjaku veliku kaznu, te je organizovao za vojni pohod sve hercegovake muslimane, koje e povesti Smail-agini sinovi. Bilo je to ba pred Boi, krvavi Boi niko nije unio badnjake u kuu - kada navali turska vojska. ene i djecu koje ne stigoe da prevedu u Morau smjestie Drobnjaci u peine u Petnjici, Komarnici, Grabovici i Turiji. Iz tih peina su se branili od velike turske vojske koju je Dedaga doveo na njih. Nestalo im je i hrane i yebane, ali su nastojali da to ukriju od Turaka. Naposlijetku su fieke dijelili napola i mjesto zrna sasijecali enska puca sa zubuna i gurali ih u puke. Ko se nije uklonio na vrijeme, nije ostao iv. Smail-aginim sinovima se inilo da nema dovoljno glava koje e zamijeniti glavu njihova oca. Gonjeni stranom osvetom, palili su i sjekli sve to su pred sobom nali. Ali ne samo Smail - agini sinovi, i ostali Turci su smatrali da je Smail-agu teko osvetiti. Drobnjaci su se okupili sa uskocima i neto Moraana u Tuinji. Tu je Novica sa ujom Karayiem i Mirkom Aleksiem i mnogima drugim koji uzee uea u Smail - aginoj pogibiji. Turci dooe u velikom broju i utvrdie se na dobrim poloajima. Drobnjaci su se borili iz nizine dok ih Turci ne opkolie na Borovoj Glavi i ne natjerae niz grede te ih polomie. Nekolike Komarana i Duana pali pod jednu gredu i tu od svojih mrtvih drugova nainili anac. Na jednom kraju anca postavili su kape, u koje su Turci pucali mislei da su glave, sve dok ih ne raznijee olovom. Kada osvoji no, oni izvukoe noeve, zamurie pa posred turske vojske, ali malo njih utee. Dvojicu Duana, Dragia i Jovana Memedovia, uhvatie Turci. U nonoj tmui nije se moglo razaznati ko su. Ko ste vi? pitali su ih Turci. Mi smo vojska Ba-agina. A Ba-aga Abdi je bio pred turskom vojskom. Poto su ih doveli pred Ba-agu, upitae Turci: Aga jesu li ovo tvoji vojnici. Oni govore da su tvoji! Njih dvojica padoe na koljena pred Ba-agu i zamolie: Odri nam ivot; boji smo i tvoji! Ba-aga ree: Neu vas pustiti koliko moje sinove. Povede ih sa sobom pod svoj ator i uze im oruje. ivot je ouvan, ali ta je vrijedio ivot bez slobode? Kada je bilo pred zoru, zaspao je straar koji ih je uvao. Potrae braa Memedovii kroz tursku vojsku da dou do slobode. Dragia uhvatie i posjekoe, a Jovan je utekao i doao na Dui. Velika je bila turska pobjeda na Borovoj Glavi; mnogi Drobnjaci izgiboe. Samo od Cerovia sedmoricu posjee Dedaga, a sve im kue popalie. Sedamdeset drobnjakih glava je poslato u Lipnik da okite Smail-agin mezar (grob) i kulu. I kao to su Drobnjaci ispjevali pjesmu o Smail-aginoj pogibiji, tako sada muslimanski guslari pjevahu o svojoj pobjedi na Borovoj Glavi... Sablja od sablje

Dedaga engi, sin Smail-agin, poslije pogibije svoga oca, sa zvanjem pae, iz svoje uvene kule u Lipniku upravljao je dosta mudro i obazrivo svojim ogromnim posjedima. Istakao se u vie bojeva sa Crnogorcima i Hercegovcima. Pominje ga i vojvoda Mirko Petrovi u jednoj svojoj pjesmi u Junakom spomeniku: Kad se Omer iz Pive povrati, On ostavi engia Dedagu Sa njegovo hiljadu Turaka Na Zabre na polje iroko, Meu Gackom i Pivom prostranom. Tu mu bjee nainio kulu, Oko kule ance i ardake. Tu naredi careve pandure Da uvaju goru i planinu Da u Pivu s mirom idu Turci. Dedaga je odravao prijateljske veze s mnogim hercegovakim i crnogorskim glavarima, a naroito sa Lazarom Soicom i istaknutim crnogorskim vojvodom Petrom Vukotiem, koji je kod njega odsijedao vie puta u Lipniku, prilikom proputovanja u Mostar. Vojvoda Petar ga je u znak potovanja zvao Sabljo od sablje. Kad je jednom prilikom Dedaga doao u Pivu da obie svoj posjed u Pluinama, dopadne mu se Lazar Soica i uzme ga u svoju pratnju. S njim je Lazar kao momak od 18 godina putovao u sve oblinje turske gradove: Gacko, Niki, Nevesinje, Fou, Mostar. Vidjei Dedaga da je momak vjet, naoit i hrabar, postavio ga je i za starjeinu svoje pratnje, a poto je bio pismen, obavljao je i Dedaginu prepisku, kako s njegovim ifijama, tako i sa turskim vlastima. Dedaga je Lazaru Soici poklonio i dio svog velikog imanja u Pluinama jer mu je donio glavu nekog Arnautina, koji je pokuao da ubije Dedagu radi neplaenog ajluka (plate). Dedaga trai novine O njihovim prisnim odnosima svjedoi i jedno interesantno pismo iz 1871. godine u kome Dedaga trai od Soice da mu alje novine Glas Crnogorca, koje su te godine poele izlaziti na Cetinju. Lazaru Soici pozdrav! Ako pitate za nas, Alahu uur zdarvo smo i rahat, u carskome zdravlju. A po tome uli smo da su poele izlaziti novine sa Cetinja, iz Crne Gore. Vidi ako su poele ishodit i nai kaka ovjeka koji e ti dobavljati krijui, da ne zna niko, pa dobavljaj svake hefte po jednu i ti je alji mene amo. Ama je krijui alji i ti mene. Nemoj da ko zna za to, ve kako umije ti, onako je i izbavljaj i alji mene. I da si mi zdravo i rahat. D. Zanimljivo je rei i ovo: freska pored junih vrata Pivskog manastira predstavljala je po uvrijeenom narodnom vjerovanju lik nekog istaknutog muslimana - govorilo se ak velikog vezira Mehmeda Sokolovia koji je pomogao da se manastir podigne. Zabiljeeno je da su Smail-aga i naroito sin mu Dedaga uvijek klanjali pred navedenom freskom i esto bogato obdarivali manastir. Tako je Dedaga, za vrijeme igumana Stefana aia,

davao manastiru Pivi oko pedesetih godina 19. vijeka izvjesnu koliinu ita, masla i voska, kao carskom vakufu. I dugo poslije toga, prvih decenija 20. vijeka, engii u Sarajevu smatrali su Pivski manastir kao svoj vakuf (zadubinu). Po jednom zapisu, Dedaga engi, roen 1817. godine, umro je od ratne rane u putu kod Konjica, 15. februara 1876. godine. Uzrok smrti je bio to mu se pozlijedila rana zadobijena u Dugi Nikikoj, u jednom boju, a koju je on sakrio, da se vojska ne bi prestraila. Dedaga zove kneeve Pozove Dedaga engi sve gatake kneeve, da mu dou na kulu u Lipnik, radi nekog dogovora. Kneevi se okupe i paa ih lijepo primi u arenu odaju (molovanu bojama), to je znailo najviu ast za goste. Dedaga spazi u Jovana Vinjia jedan lijep i vleiki akmak gdje mu visi o pasu, pa mu ree: - Daj mi, Jovane, taj akmak da ga viu. Jovan ga otkai s kajia i dade mu ga. Pai se svidi i s njim u dep. - Ne dam ti ga, turske mi vjere, a evo ti pleta pa nee kupi drugi. - Neu ti ja, pao, pletu, no u ti ga darovati kad ti se svidio - ree Jovan, zadovoljan to se njegov akmak svidio pai. oko Goranovi se glasno iskalja i ree: - Eto avola, na! - ta je Keelju (tako ga je zvao) bolan? - Zlo i naopako! Mi se kneevi usput prepirali ta e kome paa darovati. Nekom urak, nekom saruk, a nekom kalpak, a on vie jedan politi akmak i uze ga. Dedaga odmah vrati akmak Jovanu: - Na ti ga, neu ga, turske mi vjere, da valja konja - i naredi slugi te svakome knezu donese po pake duvana. NEKA GA BELAJ NOSI Godine 1861. kad se pripremao ustanak u Hercegovini, Dedaga engi, gatai paa, u dogovoru s gatakim Turcima, rijei da uhvati tri najglavnij aSrbina u Gacku i da ih poalje po dVidin, u taoce: popa Bogdana Ziminjia, starog kneza Peja Todorovia i Petra Mandia, zeta popa Bogdana. Petra uhvate i sprovedu pod Vidin, gdje su mu i kosti okapale. Knez Pejo se negdje sakrije, a pop Bogdan, sa sinom Stevanom - mimiem od 15 godina, pobjegne preko Golije u Grahovo, a evo kako: Pop stigne u Gosli i svrati u kuu serdara Duke Kankaraa. Znao je da e Turci za njim nadati se u potjeru, pa je tu imao nadu, ga da serdar nee pustiti iva da ga uhvate. Kad engi dozna da je pop pobjegao, odmah poalje buljubau Tahira MuljaninaPaia, sa 30 zaptija, da stignu popa; da ga vrete ili uviju. Turci sustopice pou i stignu popa Bogdana u Gosli. Pop je bio odsio u kui Dukunoj i im vidi Turke, odmah zaprijei jednim kolcem vrata iznutra, a prirpemi oruje da se zamijeni. Duka trenutno nije bio kod kue, poao je bio s konjem u drva. Turci opkole kuu i stanu zvati popa na predaju, zadajui mu vjeru da mu nee nita biti. U tom momentu pred kuom bane Duka, s tovarom drva. im vidi Turke gdje su opkolili kuu i lupaju o vrata, odmah shvati da je neko unutra koga Turci trae. Od oruja je imao samo malu puku za pojasom, u koju nije bio siguran. Hitro izvue palicu iz tovara s konja, razmahne s njom i poleti na vrata, gdje je bio pet-est Turaka i rekne: Podalje od moga praga... Turci se odmah odmanku od vrata, a on vikne eni da mu doda handar i deferdar. S golim

handarom obleti oko kue i svi se Turci odmaknu od nje. Opali malu puku i glasno zavie na svoje bratstvenike u pomo. Odmah doleti njih desetak vrijednih momaka pod orujem. Duka zavue Turcima: natrag odakle ste doli! Neete danas, preko iva Duke i moje brae, da mi prolijete krv na ognjite i ubijete srpskog svetenika! Kad Turci vide razjarenog serdara i njegove brtstvenike, odmah odstupe, a Duka ree popu da krene. Dade mu est momaka da ga isprate preko Utesa, do Radovia u Banjane, a on sa drugih pet-pest zauzme busiju na Bajov kamen, pod Utesom, da Turci ne bi poli dalje u potjeru i ubili popa i njegovoga sina. Kad Tahir buljubaa doe kod engia i sve mu kae, da je bio stigao popa i da ga je oteo serdar Duka, engi malo pouti, pa ree: Znali ga jadi, on bi tako u svojoj kui spasio i Turina isto kao Srbina. Da vam priam: Kad je Gradaevi digao bunu u Bosni protiv sultana, rahmetli otac (Smail-aga) ostao je vjeran sultanu i Stambolu. Kad su odredi Gradaevia prodrli do Nevesinja, on digne sve Gaane - Srbe i Turke i dade ih pod komandu Dukinom ocu Vukiu , a nas, ecu i enu z asvaki sluaj prebaci u Goliju, kod kue Vukieve. Kui je bio ostao Duka, kao mlad momak. Neko pronese, trei dan, laan glas, da je vojska Gradaevia razbila Gaane i zauzela svo Gacko. Duka s nama pobjee u Njego planinu, da nas spasi, u jednu peinu. Ja bijah mali i zapro sam idui, a on bi me uzeo u ruku, poveo i stalno vikao: A, Dedo, pogani! Jo malo, pa emo brzo do peine! Tu nas je smjestio i dotjerao na konja hrane, pa ree rahmetli majci: - Ne boj se, painice! Zadajem ti moju vjeru, nee vam nita biti, dok je Duka iv! Vidio sam tada da bi i za nas poginuo. Neka ga belaj nosi! - zavri Dedaga. LAZAR SOICA MEU BEGOVIMA Jedno glijepog ljetnjeg dana okupili se svi glavni bezi engia, oko svoga starjeine Dedagge, i posijedali redom, po godinama i po rangu, ispred kule u Lipniku. Tu su braa Dedagina: Rustem-beg i Muhamed-beg, tu je i Ali-beg iz Rataja, Dafer-beg iz Jelaaca, Dervi-beg iz Viovia, Ibrahim-beg iz Borija, Smail-beg iz Hotovlja, emsi-beg iz Zelemia, Junuz-beg iz eher Foe, Osman-beg iz Ustikoline, Arslan-beg iz Bjelimia, Omer-beg iz Bukvice i Ruci-beg iz Miljevine. Tu je meu njima jedan -jedini Srbin, juzbaa pivski, Lazar Soica. Sjede bezi i pue, neki na srebrnim cigarinima, sa ilibarskim takumima, neki na drugim izvezenim ibucima, a neki na nargilama. Uz duvan, neki sru kafu iz velikih fildana, a neki sasiplju, u svoje kronjaste trbuhe, ljutu prepeenu mastiku. U najveem razgovoru, kao da je s neba baen, banu ispred njih, u fistanu, naoruan do zuba, nekakav Arnautin. - Selam aljek, bezi engii, naziva Arnautin. - Alejki selam, Arnautine, prihvatie bezi. - Meraba bezi! - Meraba, Arnautinel - Da mi, estiti pao, obrati se Arnautin Dedagi, plati hareve, poto sam bio evo godina dana na ajitan kuli. Mislim ovh dana, estiti pao, poi svojoj kui, pa trba malo para sa svojim da ponesem. - Para jok, Arnautine, a sultan se mora sluit a devlet branit, odgovori osorno Dedaga. - Ma pokorno t epreklinjem, estiti pao, ponovo zamili Arnautin. - Ostavi me da egleniem sa braom kiptar, sikter bre, pezevenk, domuz, prodrije se Dedaga to ga grlo slui, a dimovi matike iz grla udarie kao mlazovi pare sa kljuale vode. Arnautin uvrijeen i ponien do skota, munjevito iz pojasa izvadi srebrnu ledenicu i

skresa je Dedagi u prsa, pa mislei da ga je ubio, dade vatru tabanima i pobjee to ga noge slue. Zapanjeni i iznenaeni svi na okupi bezi engia, ne znadoe se pribrati, niti doi sebi, da osvete svoga ubijenog brata. Jedino od svih na okupu Lazar Soica isue bjelosapac no i potri za Arnautinom. U brzini stgne ga i ako jako udari noem po vratu, da mu sa prvim udarcem glava odleti na drugu stranu do trupa. Dok se ovaj dvoboj odigrao, Dedaga se otrijeznio i potpuno sebi doao. Lazar uzme sa zemlje, u svoje ruke, odsjeenu glavu Arnautinovu, i donese je na poklon Dedagi engiu. Ugledavi Dedaga, odrubljenu glavu svakoga krvnika, od radosti rairi ruke i zagrli Lazara sa rijeima: - Aferim, po iljadu puta aferim? danum Lazare! Proslavljena vjekovima na dunjaluku sablja begova engia danas se postiela pred tvojom junakom miicom i neustraivim srcem. I svi ostali bezi engia svesrdno istae, Soici i potvrdie rijei svoga starjeine Dedage. DEDAGA ENGI I SULA RUDOVI Dedaga je uvijek imao po destak najamnika, meu kojima je bio i jedan Rudovi iz anjevice, otresit momak. Dedaga ej imao obiaj da se svue u predsoblju i da tu ostavi i nargilu na kojoj je puio. Jednu no sluge se stanu razgovarati ko bi se usudio da u zoru obue sve paino odijelo i zapali na nargilu i tako da ipeka pau. Rudovi ree: - Ja u, samo da mi date dvije jalove krave, a ako ja nesmjednem, da ja dam vama dvije. U zoru Rudovi udije svijeu, obue svu eisiju Dedaginu, prigrne urak i zapali na nargilu. im svane, Deadga se digne iz postelje, i kad izae na vrata, vidi Rudovia u svom odijelu, pouti malo pa ree: - Za koliko, Rudo? - Za dvije jalove krave, pao! - Aferim, Rudo, jedna moja, a jedna tvoja. Nadmetanje guslara Dedaga engi porui kneevima golijskim da okupe Golijane na Krscu i zakae dan kad e doi da rijei pitanje naplate poreza. U odreeni as okupe se skoro svi domaini i sva tri kneza kod kula Zvizdia na Krscu. Malo poslije stigne paa sa desetak Turaka. Nazove boga i s konja upita: - Kako ste mi Golijani? - i odmah jednom handiji naredi da im iznese deset peatlija (5 litara) mastike da ih poasti. Poto se malo odmori kod staroga Suljage Zvizdia gdje su bili i sva tri kneza, ovi mu rekoe da su ljudi najvie ogoreni na veliko zaduenje i da na toliku sumu nee nikad pristat? Paa s kneevima i starim Suljagom izae meu njih i opet narui deset peatlija, pa ree: - Dajte, kneevi, jednog dobrog guslara da nam ispjeva jednu pjesmu i da nas dobro oveseli. - Ti si, pao, doveo uvenog guslara Prgudu pa nek on pone - ree knez Grujica. - Ajde, Prguda, ali nemoj da lae da samo Srbi ginu, no neka ginu i Srbi i Turci kao to su i ginuli. Prguda uze gusle i otpoe pjesmu o boju na Presjeci, u kome je poginuo Dedagin brat Muhamed-beg engi kao i jo dva ugledna Turina: Mustafa Pivodi, kapetan nikiki i jedan miralaj (pukovnik) regularne vojske - nizama. Onda Prguda, da bi pomenuo brata Dedagina, kao i ovu dvojicu, i juri turski na Crnogorce, poe ovako: A da vidi carskog miralaja,

e naera debela dorina, pa u Vlae zagon uinio. Deset vlakih posijee glava Dokle njega Vlasi savladae. A to gleda engi Mamut bee, Pa naera debela labuda, u Vlae je zagon uinio, Trides vlakih posijee glava Dok i njega Vlasi savladae. - Tur, posrani Prguda, ne lai! - ree Dedaga. - Nije turske mi vjere ni jednu, avolju posjeka. Rametli brat jahao je na konja, pogodila ga puka, naletio crni Spasoje Ognjenovi iz Cerovice i posjekao mu glavu. Ne bi ovjek mogao u tako stranoj borbi odsjei ni trides baturica a ne trides glava. Ti si, serdare - obrati se Duki Kankarau - bio u toj borbi. Obraza ti kolike si glave posjeka taj dan, a zaista bolji si junak bio od sva tri ova? - Ne znam, pao, avo odnio, pretukao sam nakve dvije. (Duka nije nikad isticao svoje junatvo, ak nije trpio ni da ga drugi fali u oi). - Znai, serdare, ti oglaeni junak dvije, a ovi trojica eset. Vala ba niko ne zna slagat ko Turin - ree engi, i nastavie dalje razgovor o kupljenju terzimata - poreza. - Anu, vi Golijani, dajte guslara! Svi navale na Nikolu Zekotina Vinjia da pjeva i Nikola uze gusle i otpoe: Silan Mehmed na konak banuo Su njegovo trides tevabija U Crnoga od Topole oka, Pa se Memed sa kulaa krivi: More crni kaurine oko, Spremaj mene konak u veeru, Za mojijeh trides tevabija, Zakolji mi trides jalovua I dovedi trides evojaka, Meni kolji ovna devetaka. Tvoju snahu popadiju Savku toj ostala udovica mlada, Evo doba sedam godindana Bogami u s njome konaiti Kad bih znao glavu izgubiti. Jadan oko njemu odgovara: Sve e biti to si naredio. ae, mu se primie sinove: to e biti, uzoas ti bilo, Ta vidi li da smo poginuli Zato ae ni abera nema No on agu Memed-agu gae, Dobro gaa bolje pogodio, Mrtav Memed pade sa kulaa. Diplomatska vjetina - Aferim, Zekotiu! - zavie engi - a da no ubit, krmak mu majku goni. uj, daj ovce, daj evojke, daj ovnove i najpotlje daj popadiju. Ba niko ne zna naopako ka Turin. Eto

kad je bilo, turske mi vjere, milo mi je to ga je ubio. Golijanima milo to paa tako pria, mimo turskog obiaja, a malo ko zna ta on misli s tijem da postigne. Onda engi otpoe: Anu, Golijani, da vidimo za ovi vraji terzimat (porez) ta emo. Meni valija iz Mostara, prijeti da e on doi s njegovom vojskom da ga pokupi. Priznajem da sam mnogo bio odredio za Goliju pa da vidimo koliko je prvo. Piva ni Gacko ne daju no svi kau kad moe biti Golijanima da ne plaaju, to ne moe biti i nama. Ljudi, mora se plaati caru carevo, a bogu boije. Onda stari Suljaga Zvizdi ree: - Mogu li ja, Golijani i ti pao neto rei. - More Suljo, i paa i svi zavikae. - Ja velim da ja, serdar Duka i tri kneza damo po dva talijera - deset talijera, a vas eteres najjaih sa stokom po talijer - pedeset talijera, dosta ti je, pao. Paa i kneevi zavikae: Ta se neda bit ni karat! I Golijani pristanu, te engiu uspije da pokupi terzimat, blagodarei njegovoj vjetini i slatkorjeivosti. Tri najbolje turske porodice u Gacku Sastanu se Metohiji, u Gacku, kod Jova Svrdlina u krmi - Mitar Vinji iz Golije i oso Muljanin Pai iz Mulja. Uz kavu, zapita Mitar osa: - osaga, raunaju te za najpametnijeg ojeka u Gacku, pa reci koje su se tri porodice turske raunale da su najbolje, od kad si uo, a kao starac od 90 godina dosta si uo i upamtio? - Turske mi vjere uo sam e se razgovaraju moj rametli otac i Dedaga engi o porodicama turskijem i Dedaga kae: uo sam od moga rametli oca (Smail-age) i Mulage Tanovia e o tome priaju, pa e rei (Smail-aga) da su najbolje tri turske porodice u Gacko: Zvizdii, Tanovii i Muljani-Paii. Kad bi zaiskali jedan u drugoga evojku, nijesu smjeli rei nedam ti je! - Dosle je, moj kume Mitre, tako bilo, a turske mi vjere, bojim se da e doi vrijeme da mjesto nas budu Ebibi iz Cernice i imii ispod Osoja. iano kumstvo Pozvao Dedaga engi vojvodu Petra Vukotia s eva u Gacko na iano kumstvo. Poslije piva i jestiva razvezao se razgovor nadugo i nairoko, pa Dedaga upita vojvodu: - uo sam, gospodine Petre, da si skorih dana bio u Be i u Italiju, kod kraljeva, pa mi priaj, vjere ti, kako ti se tamo svielo? - Sabljo od sablje - tako ga je vojvoda oslovljavao - ima dosta dobara u svijet. Ali smo mi Crnogorci neke smijene udi. Kad sam doao iz Bea na evo, pa u onoj siromanoj kolibici naao na oganj jednu pinjatu skroba, e puhe, a oko ognja onu golognjatu eicu, kako bjee i uvaju se da ih oni skrob ne opee pa golijem gnjatovima to mi bjee milije gledati no najljepe igre i zabave, to sam vidio u Be... Pjesma popa Mila Jovovia Jednom prilikom knjaz Nikola poalje vojvodu Petra Vukotia i popa Mila Jovovia u Mostar, da pregovaraju s Dervi-paom o miru. Kako u ovo vrijeme vladae cijelom Hercegovinom nemir i nered, i bilo je opasno ii kroz Hercegovinu, to vojvoda Petar i pop Milo rijee, im preoe crnogorsko-hercegovaku granicu, da svrate kod Dedage engia na konak. Dedaga engi ivio je u Gacku. Dedaga ih lijepo i prijateljski primi. Iste veeri, uvi za ovaj dolazak njihov, iskupi se oko trideset gatakih Turaka, pa dou na sijelo kod Dedage engia. Poto veerae i govorie o svemu i svaemu, rei e Dedaga engi vojvodi Petru:

- Da nu, vojvodo, uzmi gusle, da nam ispjevaj jednu pjesmu o Crnogorcima, molim te, jer mi je milo uti. Tada e vojvoda Petar odgovoriti: - Bogami, pao, ja ne umijem, niti sam ih ikad dovaao u svoje ruke, a takoe ne umiju ni ovi ostali ni jedan. (Ovdje se vojvoda poboja da pop Milo ne uzme gusle, koji je znao pjevati kao ijedan Crnogorac). Onda e Dedaga engi podviknuti prisutnim muslimanima, da uzmu jedan od njih gusle. Na to e jedan uzeti gusle i otpone da pjeva pjesmu: Podie se Mujo i Alija, Iz Udbine te turske krajine, Vode etu i trae serdare, Dok dooe u vlake Kotare. Al Turcima dobra srea bila Ne trefi se niko od kaura. Robe Turci kule po Kotare, Tu dijele pare na kantare; Jo uzee tridest evojaka, Pa ih vode za tridest momaka. Odvedoe Turci niz Kotare, Pozdravie kotarske serdare, S njima ene guave Bonjake Nek s umeu eca na ujake. Moda hoae Turin jo dalje pjevati, no skoi pop Milo na noge, pa mu istre gusle iz ruka, a vojvoda Petar videi ovo tre se kao munja, pa mu ih u isti mah epa. Dedaga engi umijea se u ovo, pa e rei: - Aferim, pope Milo, tako i treba; nego uzmi gusle. Vojvoda Petar: - Nee bogami pao! - Hoe, turske mi vjere, dodade engi. I tako pop Milo jedva ekajui uzme gusle i otpone pjevati: Podie se Cmiljani serdare, Iz Kotara u etu junaku; Pravo goni dora od megdana, Do ardaka buljubae Muja: Kad doera do avlije dora, Tada serdar sa dorina vie: Jel na kuli Mujo il Alile? Sa kule se niko ne ujae, No podockan Ajkuna evojka, Sa prozora od bijele kule. Progovara evojakim glasom: Ove brata nema ni jednoga, No su poli u lov u planinu. A kad zau Cmiljani serdare, On odjaha dora od megdana, pa ga sveza za mermer kapiju, Eto njega na bijelu kulu. Na kuli se dobro odmorio I popio kavu i rakiju, Pa s Ajkunom lee u dueke,

Okrenu joj lea u duvare, A tabane u gornje tavane... Hoae pop Milo i dalje pjevati, no skoi vojvoda Petar, kao manit, pa mu ih tre iz ruku, i onako ljut kao ris, baci ih kraj sebe govorei: - Boe, avoli ti ih o glavi slomili! Muslimani i Dedaga engi ute, kao okamenjeni i postieni do zla boga, pa niko nita ne govori, a svi se pogledae ispod oiju, dako bi koji to rekao i kavgu zametnuo, da bi ih svu etvoricu pogubili; ne smiju ni jedan od Dedage. Poslije podueg utanja Dedaga skoi i povika: - Ko je od naih odmah preko vrata! - Svi se pogledae stidljivo pa jedan - po jedan, njih tridest na broju, iziu i pooe svak na svoju stranu. I tako Dedaga engi ostane sam sa Crnogorcima, ali nita ne govori, pa e nege podockan upitati popa Mila: - A, pope Mile, obraza ti, da mi objasni, to znai u onoj pjesmi ono kad je uhvatio bijesni vlah bulu? Pop Milo se nasmije, pa dodade samo to: - A da to drugo moe biti, estiti pao! No ga istog momenta prekide vojvoda Petar sa rijeia: - Molim te, estiti pao, mani se nesrenog ovjeka; to od njega najade radimo svi u Crnoj Gori - i knjaz i drugi - pa tako moram i na putu od njega da stradam. - Pop uti nita ne govori, a Dedaga se nasmija, pa e rei: - Neka si ti jadan; prvi su te nai zaeli pa si imao pravo... Poslije ovog pooe na spavanje, a sjutradan rano vojvoda Petar ustade i ree: - Bjeimo, jer e nas pogubiti za ono sinotnje. Onda pop Milo ree: - A ti vojvodo, pazi te se zamijeni, kao to u ja, ako me ko napadne jutros. I tako pou svi zdravo. estite ljude je teta pogubiti Vojvoda Lazar Soica je bio jedno vrijeme juzbaa u Dedaginoj vojsci. Zato ga je Dedaga dobro poznavao. Cijenio ga je i potovao kao velikog ovjeka i junaka. U njega je imao vie povjerenja nego u mnoge Turke. Kad je Soica odskoio od Dedage i poeo da uestvuje u borbenim akcijama Pivljana protiv Turaka, Mulaga Tanovi se jednom prilikom obrati Dedati: - ta sada misli o tvome Lazaru? - Dobar ovjek i junak! - Ti bi ga, znai, da ti pane aka, potedio i pustio na slobodu? - estite ljude je teta pogubiti! - Ba teta? - Vie no da si ti u pitanju!- zajedljivo e Dedaga koji Tanovia nije ni cijenio, niti potovao. - On je junak, pa sijee Turke na bojnom polju i samo kad mora, a ti sijee pivske glave na prevaru i ispodmukla i njima kiti dvore Rizvanbegovia. - Ne misli, valjda, ozbiljno? - Najozbiljnije! Sjea li se, e si bio sa mnom, kad me onaj Arnaut na Lipniku ae ubiti, Lazar se iz istije stopa nagnu za njim da me osveti, a ti ni prstom ne mrdnu. Pa reci, onda, ko je bolji ovjek i junak, ti ili on? Mulaga pogleda preda se i uuta. Juzbaa Rade Perii Dedaga engi u Gacku organizuje dvije ete ljudi, jednu od Srba, a drugu od Turaka, zaptija. Turcima postavi za juzbau Avda Zlatania, a Srbima Rada Periia iz Golije.

Ove zaptije, po trideset u eti, imali su zadatak da tite Turke i raju od crnogorskih eta. Stalno su krstarili po terenu, a povremeno i zajedniki, da bi Turci kontrolisali Srbe, da vide jesu li vjerni. Rade, kao juzbaa Srba, stalno je imao vezu sa crnogorskim harambaama i njihovim etama, a tako isto i sa hercegovakim: Stojanom Kovaeviem, Perom Tunguzom, Filipom Mandiem i dr. Dosta puta, po dogovoru, poslije tajnog sastanka, prepucavali bi se da bi zavarali trag Turcima. A Rade bi Avdu vazda dao pogreno obavjetenje o kretanju hajduka. Turin to primijeti i pone ogovarati Rada kod engia. Jednog ljetnjet dana, u avgustu, sastanu se juzbae po dogovoru, sa svojim etama, u Koritu arakom, pod Zeleinu peinu, gdje ima jedna kamenica vode. Poto posjedaju, Avdo ustane i poe put ove kamenice i u jednom kripu vidi mrtvu lisicu, pa zovne Rada: - Doi, Rade, neto da vidi! Evo ti u ovom kripu krepao Sveti Vasilije. Rade, kad vie mrtvu lisicu, ree: - Nije jadan, no je ovo va Muhamed, vidi li mu rep? Ne laj na svetinje Avdo se nae uvrijeen i potegne no na Rada, a Rade odgovori istom mjerom. Iskoi na jednu podinicu i zovne Avda na megdan. No, zaptije - Srbi i Turci, skoe meu njih. Avdo odmah digne etu i pravo ode u Lipnik kod engia i prospe davu na Rada, da je uvrijedio i njega i sve Turke. No mudri Dedaga rekne: - Turske mi vjere, ne mislim da je to Rade rekao to ga ti neto nijesi izazvao. A kad mu jedan od zaptija kaza kako je bilo, Dedaga ree Avdu: - Sikter, kurvin sine, to ti je elo da laje na srpsku svetinju u koju oni vjeruju, a ja znam da je bilo i Turaka koji su od nevolje ili Svetom Vasiliju, koji vjeruju i priaju da im je pomogao. Ako jo jednom ujem da sramoti srpske svetinje, skinuu ti to s glave, pa nee biti ni prosti zaptija, a ne juzbaa. Kriva je njena ljepota Prilikom oslobaanja Goranska u Pivi 1875. godine, glavna krla i okolne karaule bili su do temelja razruene. Zarobljeno je dosta Turaka. Zarobljene su i njihove porodice, kojih je na Goransku tada bilo oko tridestak, ali ih po nareenju vojvoda Lazara Soice niko nije smio dirati. Da im se to ne bi desilo, pod pratnjom su vraene u Gacko svojim kuama. Nedostajala je samo lijepa Enisa koju je neki pivski momak ugrabio i nedje sakrio. Stoga je od engia slijedio prijekor vojvodi: - Ne krivimo te za to to si nas do nogu potukao, e ti je junaka srea donijela, ni za to to si dosta Turaka posjekao, e da nijesi ti njih, oni bi tebe. Ali ne dolikuje takvom ovjeku i junaku da dri neduno i nejako tursko enskinje zarobljeno! Vojvoda je naredio istragu. Brzo je pronaao Enisu i vratio je engiima uz poruku: - Nijesmo ja i moji vojnici zbog lijepe bule nita krivi! Kriva je njena ljepota! Zato, pratajte, ako moete! Odlazak engia iz Lipnika Kada je 1879. godine sin Smail-age engia, Hajdar-beg, napustio Hercegovinu sa svojom porodicom i krenuo za Carigrad, opremio je knjaz Nikola jednog svog ovjeka i jednu damu u Novi Pazar, gdje su doekali Hajdar-bega. Knjaev izaslanik nastojao je da odvrati Hajdar-bega od seobe u Tursku, a ona dama trebalo je da djeluje na ensku eljad Hajdar-begovu, pozivajuii ih, kada nee da ive pod Austrijom, da se nastane u Crnoj

Gori i dok je kue Petrovia engii e uivati sva prava i privilegije u Crnoj Gori, koje uivaju i lanovi kue Petrovia. Ali Hajdar-bet se nije dao skloniti. Ovo je pripovijedao Osman A. Sokolovi, koji je bio ak gimnazije u Brusi, a koji je to sluao od Hajdar-bega vie puta. Nemamo pouzdanih podataka ta je dalje bilo sa ovim sinom Smail-age engia, sem jedan brzojav Ministarstva inostranih djela Knjaevine Crne Gore, koji je upuen vojvodi aku Petroviu, tada guverneru Nikia, 20. oktobra 1892. godine, a koji glasi: Gospodinu Vojvodi aku Petroviu Niki. Hajdar-beg engi poslao je iz Carigrada svoga opunomoenika Mehmeda Fejzia da mu naplati dohotke sa njegovih zemalja, koje ima u Pivi. Stoga ete Fejzia preporuiti dotinim vlastima u Pivi, da mu, prema pogodbi, od ivija naplate sve dohotke za sve vrijeme od kad mu ih nijeseu plaali. Cetinje, 20/10.1892. (bez potpisa) Hajdar-beg se kasnije iz Carigrada preselio u Brusu i tu je umro 1910. godine. HAJDAR-BEG U ZAVIAJU Negdje oko 1893. godine doe najmlai sin Smail-agin Hajdar-beg iz Carigrada da vidi svoj zaviaj. Kada je Austrija okupirala Bosnu i Hercegovinu, kao i mnogi drugi stari muslimanski plemii, i Smail-agini sinovi se iselie u Tursku i nastanie se u Carigrad. Hajdar-begu je srce granulo od radosti kada je ugledao Gacko. Stigao je na Lipnik i vidio komije sa kojima je toliko godina ivio. Otiao je mlad, u najboljoj snazi, a vratio se pognut i sa progruanom kosom. I ovi koje je ostavio postarali su. Zar je ova postarija ena krupnih bokova, sa bradavicom u udubljenju izmeu nozdrva i desnog obraza ono viljasto lijepo djevoje, njihova ipika, dugih crnih pletenica i krupnih modrih oiju sa pogledom koji uvijek sanja o lijepom i koja bi se uvijek oblila rumenilom kada bi joj se on, agin sin, obratio? Da nije u njenoj unuci, koja je stajala pokraj nje, bila slika njene prolosti, ne bi je ni prepoznao. I ona je njega gledala ravnoduno i umorno, samo to ga upita: Je li iva Hajdarbegovica? Koliko ece ima? Pa se prekide razgovor. ivot je uinio svoje. Ali on ipak osjea toliko ljubavi za ovaj kraj svoga djetinjstva i mladosti i miliji mu zalazak sunca i prvi veernji sumrak u rodnom kraju nego sva ljepota Bosfora i Stambola u slinim trenucima. Kismet (sudbina), pomisli i poe prema mjestu gdje im je nekada bila kula. Znao je da je nema, da je u ratu poruena, da su ostale samo zidine, ali je poao da vidi babov mezar (grob) i ono skromno tulbe koje su mu podigli. Od svega ni traga. Hajdar-begu se stee srce i poelje da se to prije vrati. I ve sjutradan je naao dobrog majstora Toma Manojlovia i pogodio se s njime za tri hiljade forinata da sve ponovo uredi. Podignuo je novo tulbe, pobijeni su baluci, a na ulazu u tulbe zapisano je: Ismailaga engi, sin Ibrahimov, branitelj islama, na granici crnogorskoj poginuo 1218 godine po hidri. Iz jednog pisma Ljubomira Nenadovia Ukljuivi se u raspravu oko autorstva djela Smrt Smail-age engia, Lj. Nenadovi u pismu Svetislavu Vuloviu iz 1880. godine pokuao je da osvijetli odnose izmeu Njegoa i Drobnjaka i da progovori o znaaju uloge koju je imao Novica Cerovi u tim odnosima i u ubistvu Smail-age. U odlomku iz tog pisma Nenadovi kae: On (misli na Njegoa) koji je u Evropi stekao glas obrazovanog vladaoca, koji je u svojoj

zemlji najstroije zabranjivao i katigao osvetu, on, kao crkveni ovjek, kao episkop, koji je vodio rauna o tome kako e i ruski sveti sinod o njemu misliti; nije hteo, nije mogao pred svet izai kao osvetnik, nije hteo ni Crnogorcima tu ulogu odrediti, da ne bi s time dao umesnog povoda turskoj carevini, da pokrene vojsku na Crnu Goru. Izbere za to Hercegovce, Drobnjake, turske podanike, Smail-aginu raju; pa poalje ovjeka, i pie Novici Ceroviu: kako zna da pogubi Smail-agu, i da mu donese na Cetinje njegovu glavu, a za sebe i svoju porodicu da se ne brine, to e biti Vladiina briga, samo neka ih prebaci u Crnu Goru. Tada je Tuina, gdje je novica iveo, gde i danas ivi, bila pod Turskom, i to je bilo Smail-agino okruje, u kom je bio muselim, naelnik. Novica se zabrine kad dobije takvu poruku, nije lako kidisati takvom zveru, takvom junaku, kao to bee Smail-aga; ali, pregne, ili kao to oni kau: uloi. (Ovdje moram Vam napomenuti jednu svoju neoprostivu nemarnost. Tako sam dugo i tako esto, sa istim vojvodom Novicom, bio, naroito u ratu 1877. godine, u Bjelopavliima na Orjoj Luci, i docnije kad smo se na Sulejman-pau krenuli sve, smo zajedno u pratnji Knjaevoj bili, i nigde nisam se setio da ga o tome togod zapitam, i da mi od poetka do kraja opirno ispria i da napiem: kako je to bilo kad su udarili i pogubili Smail-agu. A on o svaemu lepo i rado pria. Novica je vrlo blag i ljubazan ovek; gotovo svagda u ali govori. U Crnoj Gori svi ga, od milosti, zovu Noko; a knez Nikola zove ga Bane. Tada mu je bilo, kao to mi je kazivao, punih 69 godina. - Ja u o njemu i jo nekim crnogorskim linostima, drugom prilikom opirno pisati, a sada da se povratimo na zapoeti predmet.) I dalje nastavlja: Po svoj prilici, nije bez uzroka, ni ono u pesmi kazao: da je i Novica mrtav pao pored engia; a Novica je, meutim, sklonjen u crnogorskom manastiru Morai, utao neko vreme. Zatim se preselio i sedeo na Cetinju. Njegovo mesto Tuina, tek je na mnogo godina docnije sjedinjeno sa Crnom Gorom. Istina je, pak, kao to u spevu stoji, da su Noviinog oca Turci pree ubili. Gusle, koje se ne osvru na Vladiinu politiku, kazuju vernije kako je to sve bilo. Dve narodne pesme, jednu na Cetinju, jednu na Orjoj Luci, ja sam uz gusle uo, u kojima se sve po redu kae: kako je Vladika, alei neosveene svoje roake, pisao i poslao oveka Novici, da pogubi engia i da mu donese glavu na Cetinje. Tu svoju poruku Vladika, kao to se uz gusle peva, zavruje ovim reima: Dokle traje kue Petrovia Nee manjkat (nedostajat) kue Cerovia. Ono to se ne zaboravlja ... Njego nikako nije mogao da zaboravi pogibiju svoga brata Joka i svoga sinovca Stevana i drugih svojih najbliih roaka i rijei se da se osveti Smail-agi engiu.) On s drobnjakim starjeinama organizuje zavjeru protiv Smail-age engia i kad Smail-aga 1840. doe u Drobnjake da kupi hara, Drobnjaci ga, zajedno s Moraanima i drugim Crnogorcima, 5. oktobra, ubiju sa skoro svom njegovom pratnjom. O Smail-agi engiu govorilo se dosta kod nas. Ko je god prouavao Mauraniev ep Smrt Smail-age engia pisao je i o Smail-agi, njegovoj pogibiji i osveti. itava literatura postoji o njemu. Od velike vanosti su radovi o Smail-agi engiu: Vuka Stefanovia Karayia, Safet-bega Baagia, Marka Dragovia, Aleksandra Andria, Milorada Medakovia, Lazara Tomanovia, Ferda iia, Felicitasa Mokrenskog, Ljudevita Jonkea, Petra I. Popovia, Antuna Barca, Milorada ivanevia, Alojsa mausa. O Smail-agi engiu pisali su i Lazo Popovi, Milutin Tomi, Alfred Makanec, Kasim Guji, Hamdija Kapidzi i mnogi drugi istoriari. Svi su oni prikupili mnogo arhivske grae o Smail-agi engiu i vjeto je sredili. Lik Smail-agin postao je ivlji i

jasniji. Njegova pogibija i osveta znalaki su ocrtane. I mi smo nali u Historijskom arhivu u Zadru podosta dokumenata o pogibiji i osveti Smail-age engia. Pokuaemo da na osnovu njih prikaemo tok stvari. Iz tih se dokumenata jasno vidi da je Njego uestvovao u zavjeri protiv Smail-age engia. Zbog toga ga je Ali-paa Rizvanbegovi odmah i okrivio. U tekom poloaju Poslije Smail-agine pogibije pogoravaju se odnosi s Otomanskom Carevinom. Svaki as moe da izbije oruani sukob izmeu Turske i Crne Gore. Turska se dodue nalazi u to vrijeme u sasvim rovitom stanju. U tom kritinom trenutku Rusija se zalae za nju i spasava je od propasti. Ni Austrija ni Rusija pak nikako ne ele da se naruava mir na Balkanu. Ove dvije velike sile slone su da se ne dira u postojee stanje stvari. Spremne su da ognjem i maem ugue svaki liberalni i nacionaln ooslobodilaki pokret. Ruski Car Nikolaj Prvi, tobonji zatitnik Slovenstva, i ruska diplomacija neprestano savjetuju Njegou da ivi u miru sa susjednim Turcima i tavie mu prijete da e uskratiti godinju pomo koju je tada dobijala Crna Gora od Rusije. Njego se nalazi sada u veoma tekom poloaju. On itekako osjea probuenu narodnu snagu u Hercegovini, zato i ne poputa tako lako ruskoj diplomaciji. Mnogo tota radi po svojoj glavi, iako neprestano tvrdi ruskom vicekonzulu u Dubrovniku Jeremiji Gagiu da dovodi u sklad svoje dunosti prema Rusiji. On u to vrijeme dovrava izgradnju puta od Cetinja do austrijske granice; ima u planu da napravi put od svoje rezidencije do grahova i Brda; tim putem eli da unaprijedi politike i trgovake veze s Hercegovina i da olaka unutranji saobraaj po Crnoj Gori. Odmah poslije pogibije Smail-age engia alje svoje izviae u Gacko i obavjetava se o namjerama hercegovakog vezira Ali-pae Rizvanbegovia i o kretanju turskih snaga; nastoji da zatiti od turske najezde Drobnjake, Pivu, Morau, Brda, Nikiku upu, Grahovo, Banjane i Korjenie; vie od hiljadu Crnogoraca alje u pomo Drobnjacima; u Morau i Brda upuuje nekoliko konja natovarenih municijom; u Rijekoj nahiji i Morai gradi po jedno skladite za municiju; stoji stlano u vezi s grahovskim knezom Jakovom Dakoviem, zabranjuje mu da odrava veze s Turcima i brani mu da ide na podvorenje bilo kome turskom zapovjedniku; gradi jednu kulu u Dodoima naspram abljaka, postavlja na nju dva do tri topa i odreuje pedeset Crnogoraca da je uvaju: povremeno odlazi u crmnicu, Patrovie i u Kotor zbog povlaenja granice izmeu Crne Gore i Austrije; zaduuje ruskog dvorskog savjetnika Aleksandra Vladimirovia evkina, koga je koncem avgusta 1839. bila poslala ruska vlada u Kotor da posreduje oko crnogorsko-austrougarskog razgranienja, da mu nabavi u Austriji pedeset centi puanog praha i dvije hiljade kratkih puaka. Njego je, dakle, stalno u pokretu. Njegoev izvjetaj Gagiu On, istina, 4/16. oktobra 1840. podnosi dosta opiran izvjetaj ruskom vicekonzulu Jeremiji Gagiu o pogibiji Smail-age engia. Vae Visokoblagorodije, Milostivi Gospodine, Glasoviti zloinac Smail-aga engi, muselim gataki, pjevaljski, olainski i drobnjaki, gotovo svake godine su po nekolike hiljade ljudi napadao je na nae granice. On je i ovije dana takoer razapeo bio svoj ador blizu nae granice 3 sahata i poeo bio kupiti vojsku da udari na nae pleme Morau. Nai pak njegovo zlo namjerenije prie saznali, skupi ih se od tri do etiri stotine i udare mu jedno jutro, tj. 23. pro. sept. zorom na ador, njega

istoga tu posijeku i jo etiridest njemu podobnije zlikovaca, meu kojima desetak namjerilo se i od onije bosanskije buntovnika protiv - Vei-pae. Ovo je znatno lice bilo i vie znailo u ove krajeve nego budi koji od vezirah. On se svojim zloinstvom oglasio, a vjerno i vi ete dobro znati o njemu tko je i kakav je bio. Ovo Vam dovodim do Vaega znanja da ne bi tko drugi ovu stvar preinaenuvi ju ministarstvu kazao... Njego se s pravom strai da e ga ruski dvor pozvati na odgovornost i zbog pogibije Smail-age engia. Zato se i obraa Gagiu da bi sa sebe skinuo svaku odgovornost. On smatra da je neophodno potrebno da poalje u Petrograd svoga sekretara Dimitrija Milakovia da bi ga opravdao kod ruskog cara Nikolaja i ruskog dvora. Pop Joko Plamenac iz Crmnice dostavlja 18/30. novembra 1840. povjerljivo pismo Petru okiu u Kastel-Lastvu. Plamenac javlja okiu da je Njego poslao u Kotor svoga sekretara Dimitrija Ilakovia. Iz Kotora treba Milakovi da poe preko Trsta za Rusiju. im stigne u Trst, odmah treba da polje ruskome dvoru sve dokumente koji se odnose na borbe iz prolog oktobra 1840. izmeu Drobnjaka i Brana protiv hercegovakog vezira Ali-pae Rizvanbegovia. U ime Njegoevo i crnogorskog Senata, Milakovi treba da saopti caru Nikolaju Prvom da je sva pomo koju Rusija prua Crnoj Gori utroena na prah, olovo i druge sline potrebe za crnogorsku odbranu od turskog zla. Plamenac tano primijeuje da se Njego pribojava da bi mu mogla biti uskraena ruska pomo. I od okruenog kotorskog poglavara Gabrijela Ivania doznaje se da je Dimitrije Milakovi 27. novembra siao s Cetinja u Kotor i da e Milakovi 13. decembra poi brodom za Trst, a iz Trsta za Petrograd. Njego je uvjeren da e ga Milakovi opravdati na ruskom dvoru. Njego ne zna da se ne moe nita sakriti od austrijske obavjetajne slube, Austrijski dounici odmah saznanu za pogibiju Smail-age engia, Bla Milovi saoptava 10. oktobra 1840. pretoru u Opuzenu Leopoldu Mariji teru da se 8. oktobra prosuo glas u Metkoviu da je Smail-aga engi poginuo u Drobnjacima i da je od dvije stotine njegovih odabranih pratilaca veoma malo preivjelo. 1) Iz knjige Jevta M. Milovia Petar Drugi Petrovi Njego u svom vremenu Izvjetaj do izvjetaja Mihovil Beni obavjetava 12. oktobra vrioca dunosti okrunog poglavara u Dubrovniku, komesara prve klase Karla Kemptera, da je Smail-aga engi ubijen sa dvadeset pet Turaka. Prema Benievom izvjetaju Smail-agu engia su napali iznenada prije zore, 4. ili 5. oktobra, dvije hiljade Crnogoraca, Moraana i Drobnjaka. Glave uglednijih Turaka, koji su sa Smail-agom engiem, poginuli, odsjeene su i poslane Njegou na Cetinje. I Antonio evra dostavlja 12. oktobra Karlu Kempteru izvjetaj o pogibiji Smail-age engia i dvadeset pet Turaka. Stjepan Kunii se 12. oktobra obraa Kempteru i stavlja mu do znanja da je 5. oktobra ubijen u Drobnjacima Smail-aga engi sa dvadeset i pet Turaka. O smrti Smail-age engia saznaje u Kotoru i Gabrijel Ivai. On izvjetava 12. oktobra Gubernijalno predsjednitvo u Zadru da je nedavno poao Smail-aga engi u Drobnjake da utjera hara, da je Smail-aga tamo muio nekoga seljaka i da ga je taj seljak ubio iz dvije kubure. Vuk Karadi zapisuje: Uoi samoga onoga dana kad e ujutru Srbi udariti na Turke, doe Smail-agi predvee nekakav pop... i kae mu da e onu no udariti uskoci na nj, nego odmah da bjei odande. Smail-aga se na te popove rijei vrlo rasrdi... pa popa ne samo sikterie nego vikne na momke te ga jo i izbiju... (Vuk Stef. Karadi, Srpske narodne pjesme, Beograd, 1958, IV, str. 422). Detaljan izvjetaj o pogibiji Smail-age engia podnosi 15. oktobra sekretar budvanske

optine Nikola Berdar Gubernijalnom predsjednitvu u Zadru. Po Berdarovom izlaganju bilo je polo u pljaku u Drobnjake oko tri stotine Crnogoraca iz Morae. Ba je tada Smail-aga engi kupio tamo hara. Razapeo je atore u polju da sa svojom pratnjom prenoi. U zoru su ga napali Moraani, ubili njega i esnaest Turaka iz njegove pratnje, svima su odsjekli glave i ponijeli ih na Cetinje. Crnogorci su ih doekali pucnjavom iz topova i puaka i priredili su im veliku sveanost. Njegoa nije bilo tada na Cetinju. Nalazio se u Crnojevia Rijeci. Jedan kaluer iz Nikike upe poao je k njemu i obavijestio ga o pogibiji Smail-age engia. Ferdo ii saoptava sljedee: Bijelski kaluer Makarije umadinac, douvi za pogibiju Smail-aginu, odleti bre bolje na Cetinje, te prvi javi tu vijest vladici, koji ga za to nagradi zlatnim krstom... (Ferdo ii, Pogibija Smail-age engia, Hrvatsko kolo, Zagreb 1908, knj. IV, str. 179). Njegoeva radost S velikom je radou Njego primio tu vijest, odmah je skinuo s grudi zlatan krst s lancem i poklonio ga je tome kalueru. S glave Smail-agine skinuto je meso i njegova se lobanja uva za uspomenu u blizini lobanje albanskoga vezira Mahmud-pae Buatlije. Dragocjene podatke o Smail-aginoj pogibiji sadri i izvjetaj Gabrijela Ivaia od 18. oktobra Gubernijumu u Zadru. Ve nekoliko godina, pie Ivai, Crnogorci postavljaju zasjede Smail-agi engiu. Neki pop iz Nikike upe upozorio je da e Smail-aga doi u Drobnjake da kupi hara. Oni su se rijeili da ga saekaju i ubiju. Kad je Smail-aga sa trideset konjanika i nekoliko sluga stigao u Drobnjake, nije mogao nai prenoite ni za sebe ni za svoju pratnju. Turci su onda razapeli atorje u blizini Drobnjaka. Kad su zaspali, kriom se pribliilo njihovom atoru oko etiri stotine Crnogoraca, svi su skupa ispalili svoje puke, pobili vei dio Turaka, a i Smail-agu engia. Spasili su se samo dvije sluge koji se tu nijesu zatekli. Turski konji su odvedeni na Cetinje. Poneseni su na Cetinje i tursko oruje, turske glave i drugi predmeti. Njego se nije tada zatekao u svojoj rezidenciji. Bio je poao u Rijeku nahiju. Kad je pak uo za pogibuju Smail-age engia, odmah se sa svim senatorima i gvardijom povratio na Cetinje da bi prisustvovao trodnevnom veselju koje su Crnogorci priredili povodom smrti Smail-agine. U iievoj raspravi Pogibija Smail-age engia stoji: Meutim porazdijelie Drobnjaci i Moraani sav plijen izmeu sebe. Glavu Smail-aginu poalju valdici, kao i njegovu sablju i oruje, te oba njegova konja Labuda i Brnjaa. Taj su dar odnijeli na Cetinje vojvoda ujo Karadi, Mili Tomi, Sekula i Novica Cerovi, Radojica Vilotijevi i Mirko Aleksi Damnjanovi. Vladika im poe u susret sa svom svojom crnogorskom gospodom, te primivi iz Aleksievih ruku glavu Smail-aginu, povie: Doe li, da mi se pokloni, jadan Smaile!. (Hrvatsko kolo, Zagreb, 1908, knj. , str. 179). Gubernijalno predsjednitvo u Zadru izvjeuje 18. oktobra predsjednika Vrhovne policije i cenzurne dvorske vlasti u Beu, grofa Jozefa fon Sedlnickog, o pogibiji Smail-age engia. Sedlnickom se stavlja do znanja da je glava Smail-agina, zajedno sa jo nekoliko glava turskih starjeina, poslana Njegou na Cetinje i da se Crnogorci skupljaju na raznim takama svoje zemlje. Pismo pae Rizvanbegovia Iako se i hercegovaki vezir Ali-paa Rizvanbegovi obradovao pogibiji Smail-age engia, Ali-paa Rizvanbegovi obratio se 18/30. oktobra 1840. Njegou sljedeim pismom: Zaminuo si neprijateljski rat i veliki fesat u tursku zemlju u sva tri paaluka, kako to su i Tvoji Brani i Moraani udruili se s drobnjakim uskocima i na boju vjeru u carsku zemlju pobie toliko Turaka i suvie carskog kapidibau i gatakog muselima u

svome zijametu po noi s prijevarom. I to je divno uti, posjekoe njegovu glavu i tebe je za veliki dar donijee, kako e biti nevidovna rana svakome muslimanu i pravome raji... Ti se proi ravije ljudi i te rave ljude poalji mi u Mostar, da im se sudi po erijatu (Ferdo ii, Pogibija Smail-age engia, Hrvatsko kolo, Zagreb, 1908, knj. , str. 180). Ipak su se stanovnici Drobnjaka i susjednih sela s pravom plaili turske osvete. Oni Drobnjaci koji su uestvovali u ubistvu Smail-age engia i njegove pratnje zapalili su svoje kue i sklonili se sa svojom stokom i svim svojim pokretnim imanjem u Morau i Brda. Ne prolazi dugo vremena poslije Smail-agine pogibije, a ve se osjea skupljanje i gomilanje turskih trupa u Gacku. Austrijski obavjetajci budno prate njihove pokrete. Turski zapovjednik konjice polazi 6. oktobra iz Gacka put Drobnjaka, ali se odmah vraa natrag, jer saznaje da su se pobunili ne samo Drobnjaci nego i Moraani i Pivljani. Trebinjski zapovjednik Hasan-beg Rusulbegovi doznaje na svom putu u Gacko za pogibiju Smail-age engia. I on ide odmah natrag. Polazi mu za rukom da se nou, u velikoj urbi, povue u Trebinje. Zamalo to ga Banjani ne opkolie i ubie. 12. oktobra stavlja do znanja Stjepan Kunii iz Brgata Karlu Kempteru u Dubrovniku da je Ali-paa Rizvanbegovi naredio svim hercegovakim zapovjednicima da sakupe vojsku i da s njom dou u Gacko. Bla Milovi podnosi 19. oktobra izvjetaj Leopoldu Mariji teru. Milovi misli da e se boj ratnika vezira Rizvanbegovia popeti na 18 hiljada ljudi. On je saznao da vezirova vojska raspolae sa dva topa. Pria se da e bosanski vezir dati Rizvanbegoviu jo dva topa sa tri hiljade ratnika i da e skadarski vezir napasti istovremeno Crnu Goru. I Franjo Sari govori o velikoj turskoj sili u svom izvjetaju od 24. oktobra Gabrijelu Ivaiu. Po njegovom prianju, skupilo se u Hercegovini oko deset hiljada turskih vojnika. Govori se da vezir Rizvanbegovi jo samo eka snage iz Albanije i nareenja iz Carigrada. Njego pie 28. oktobra (9. novembra) 1840. Jeremiji Gagiu da je turska od Hercegovine vojska dola do blizu naih granica i tu se utaborila, no jo nije nigdje udarila na nau granicu. Kao to ujem, ima turske vojske od 10 do 15 hiljada. Poslije osvete - mir Gubernijalno predsjednitvo u Zadru podnosi 25. oktobra izvjetaj grofu Sedlnickom u Beu i javlja mu da je hercegovaki vezir Rizvanbegovi skupio veliku vojsku i da e te njegove snage brojiti 18 do 20 hiljada vojnika. U poetku se ne zna kud treba da krene ta velika turska vojska. Bla Milovi pretpostavlja da e Turci najprije napasti Morau, jer su se Moraani otprilike prije trideset godina oslobodili ispod turske vlasti i primili pokroviteljstvo crnogorskog mitropolita Petra Prvog Petrovia. Gabrijel Ivai misli da e ti Turci udariti na pogranina crnogorska sela ili na Drobnjake i Banjane, koji su pritekli u pomo Drobnjacima i prije i poslije ubistva Smail-age engia. Sari tvrdi 4. novembra Gabrijelu Ivaiu da se Ali-paa Rizvanbegovi nalazi u Pivi i da namjerava da prodre u Morau i Brda. Svakako su na pomolu krvavi dogaaji. Gubernijalno predsjednitvo u Zadru pie 4. novembra grofu Sedlnickom u Beu da je Ali-paa Rizvanbegovi skupio deset hiljada bojnika, da vezir okrivljuje Crnogorce za pobunu u Drobnjacima i Morai i da je on poslao svoga izaslanika u Carigrad da se raspita kod sultana Abdula Medida da li treba napasti Crnu Goru ili ne. Uskoro pak stiu glasovi s raznih strana o sukobu izmeu Turaka i pobunjenika u Drobnjacima. Pisma i obavjetenja

Iz pisma Stjepana Kuniia od 8. novembra Karlu Kempteru saznaje se da su Hasan-beg Resulbegovi i Miralaj-beg 2. novembra napali jedan dio pobunjenika koje su poslije dvoasovne borbe sasvim razbili. U tom je okraju poginulo 110 pobunjenika. Veliki je broj ranjen. Tu je glavu izgubio i moraki vojvoda. Deset je Turaka izginulo, a mnogo ih je ranjeno. Gabrijel Ivai zna mnogo vie pojedinosti o turskom napadu na Drobnjake. On obavjetava 6. novembra Gubernijalno predsjednitvo u Zadru da su Turci stigli u Drobnjake, da su tamo sravnili sa zemljom sve kue koje su bile jo preostale i da su opustoili i njive u Drobnjacima. Ivai napominje u svom izvjetaju da Turci kane da napadnu Morau i Brda poto ih Moraani i Brani stalno uznemiravaju i jer su se tamo sklonili stanovnici iz Drobnjaka. I Marko Nikoli spominje u svom dopisu od 9. novembra Franju Sariu sukob izmeu Turaka i pobunjenika. Prije nekoliko dana, veli se u tom izvjetaju, napali su pet stotina pandura iz Brda i Morae, skupa s Drobnjacima, kod Tuine Hasan-bega Resulbegovia. Muselim nevesinjski Ba-aga Redepai priskoio je u pomo Hasan-begu. Turci su tada pobili 112 Crnogoraca. Sve su crnogorske glave poslane Ali-pai Rizvanbegoviu u Gacko. Jeronim Vizio stavlja na znanje 12. novembra Karlu Kempteru da je turska vojska iznenada napala stanovnitvo u Drobnjacima i da je pogubila 130. ljudi. Drobnjake su glave poslane u Gacko. I 13. novembra podnosi Jeronim Vizuo izvjetaj Karlu Kempteru o borbi izmeu turske vojske i pobunjenika u Drobnjacima. Po prianju samih Turaka taj se sukob desio 9. novembra. Moraani su doli u pomo Drobnjacima, razbili Turke i zaplijenili njihovo oruje i ivotne namirnice. Turci su se 9. novembra povukli u Niki, a 10. novembra put Gacka, jer su se bojali novih pobunjenikih napada. Na bojnom su polju ostavili 500 mrtvih i mnogo ranjenih. Gabrijel Ivai dostavlja 13. novembra Gubernijalnom predsjednitvu u Zadru izvjesne podatke o sukobu izmeu Turaka i Crnogoraca. Prema pouzdanim izvorima, tako pie Ivai, Turci su sasvim opustoili Drobnjake. U Drobnjacima su bili ostavili oko 500 vojnika, a pravili su se kao da su se ostali Turci povukli. Crnogorci su mislili da je to sva turska vojska u Drobnjacima i sa oko hiljadu vojnika napali su ih. Tada je navalila turska sila, opkolila ih i napravila pokolj. Rauna se da su Crnogorci izgubili preko dvije stotine ljudi ne ubrajajui tu i Drobnjake. Ferdo ii tvrdi: Kako je bila meu svim muslimanima hercegovakim velika graja, ne preostade Ali-pai drugo, ve kupiti vojsku, da osveti smrt svoga druga. Na elo te vojske stave se pored Ali-paina sina Hafiz-pae oba sina Smail-agina Muhamed-beg i Dedaga, a njima se jo pridrue Selmanovi iz Pljevalja (Taslide), beg Redepai iz Nevesinja, Hasan-beg Rusulbegovi iz Trebinja, Mustaj-beg Muovi iz Nikia i drugi. Sva se ova vojska skupila na Bari Dajevia, te onda udari na Drobnjake. Dne 25. januara 1841. dolo je do boja, u kojem bjehu Drobnjaci i Moraani ametom potueni; Novica Cerovi jedva se nekako spasao, te je od sada ostao na Cetinju. Vrativi se hercegovaki muslimani kui s neto stotinu i dvadeset glava drobnjakih i crnogorskih, okitie njima jo svjei grob Gazi Smail-age engia (Ferdo ii, Pogibija Smail-age engia, Hrvatsko kolo, Zagreb, 1908, knj. , str. 180). ii nam ne kae odakle je saznao da je Ali-paa Rizvanbegovi dne 25. januara 1841. g. osvetio smrt Smail-age engia. Iz austrijskih se dokumenata vidi da su Turci u prvoj polovini novembra mjeseca 1840. iznenada udarili na Drobnjake, da su oni tada pobili 130 ljudi i da su njihove glave poslali u Gacko). Prestanak borbi Poslije 15. novembra 1840. izgleda da prestaju borbe izmeu Turaka i pobunjenika u Drobnjacima. Vezir Ali-paa Rizvanbegovi pomilovao je pobunjenike. I stanovnici pobunjenih drobnjakih sela vraaju se na svoja popaljena ognjita s obeanjem da e i

dalje ostati vjerna raja, turskog cara i vezira. Izjavljuju veziru Ali-pai Rizvanbegoviu da su ubili Smail-agu zbog njegovog pljakanja i nasilja. Velika turska vojska naputa potom Drobnjake. Vezir Rizvanbegovi ostaje i dalje u Gacku s dvije hiljade vojnika. Hasan-beg Resulbegovi odlazi u Niki sa dvije hiljade Turaka. Potrebno je da umiri Nikiku upu, Grahovo, Korjenie i Banjane koji kratko vrijeme nijesu htjeli plaati Turcima hara i koji su eljeli da se ujedine s Crnom Gorom. Izgleda da Turci ne namjeravaju da napuste ta mjesta prije nego ih sasvim pokore i utjeraju zaostali hara. Koncem novembra mjeseca oni to i postiu. Tada se povlai i vei dio crnogorske vojske, koju je Njego bio skupio u Morai i u Brdima i koja je trebalo da nadzire kretanje Hasan-bega Resulbegovia i njegovih vojnika. Poto je hercegovaki vezir Ali-paa Rizvanbegovi umirio pobunjenu raju u Hercegovini, skupio zaostali hara, sahranio u Gacku na etvoro raskomadano tijelo bez glave Gazi Smail-age engia i kao znak osvete nabio na kolje stotinu i dvanaest odsjeenih glava stanovnitva iz Bjelopavlia, Brda, Morae i Drobnjaka oko kue poginulog Smail-age engia, nudi mir Njegou. I zaista Crna Gora sklapa mir 26. oktobra (7. novembra) 1840. s Hercegovinom. Mir treba da traje do 23. aprila (5. maja) 1841. Jedan Njegoev poklon Zna se da je Njego volio mnogo konje. Drao je na Cetinju u svojoj staji itavu ergelu konja. Kupovao ih je za skupe pare. Dobivao ih je i na dar i od Crnogoraca i od Turaka. Konji su mu bili i te kako potrebni za krevite i planinske staze po Crnoj Gori. esto je na konju putovao po svojoj zemlji da miri zavaena crnogorska bratstva i da silom sabira porez od svoga gortakog naroda, koji je bio lien ne samo bogatsva no i srednjega bia. Na konju je ne jednom odlazio na crnogorskotursku granicu prema Albaniji i Hercegovini da bi utvrdio pogranini mir izmeu Turaka i Crnogoraca. Za vrijeme povlaenja granice izmeu kotorskog okruga, koje je trajalo do 26. septembra 1837. pa do prve polovine mjeseca jula 1841, svaki as je na konju obilazio Crmniku nahiju, Patrovsku planinu i sva ostala mjesta du cijele austrijske granice. Bio je uz to izvrstan jaha kakvog nije bilo u tadanjoj Crnoj Gori. Visok, lijepo graen ovjek, velianstvenog izgleda, prijatan, uglaen i obrazovan, on je, prema rijeima kralja saksonskog Fridriha Augusta Drugog, koji je 31. maja 1838. posjetio nau zemlju, tek na konju pokazivao svoju pravu prirodu. I uivao je u jahanju. To je za nj. bila jedna od glavnih razonoda. Prireivao je s velikim veseljem na cetinjskom polju, a i u drugim predjelima Crne Gore i Boke Kotorske, trke na konjima u kojima je i on lino uzimao uea. I u drutvu je rado govorio o dobrim konjima. Godine 1843. poveo je iv razgovor o njima u Kotoru sa tadanjim okrunim kotorskim poglavarom Gabrijelom Ivaiem kome su isto bili potrebni dobri mladi jahai konji da bi mogao obilaziti svoj okrug. Tom prilikom Ivai izjavljuje Njegou da bi rado nabaviio jednoga lijepa i mlada konja. Njego mu se tada hvali da ima jednoga muselima turskoga u Arbaniju, prijatelja, koji e moi lijepa koga dobaviti. Odmah po svom dolasku iz Kotora na Cetinje Njego pie tome svome prijatelju da mu dobavi iz Pei lijepa i mlada konja. Muselim turski mu obea da oe s drage volje, ali on rije ne odra i ne kupi mu konja. Njego se potom odluuje da iz svoje staje pokloni Ivaiu jednoga konja i 21. juna (3. jula) 1843. upuuje mu na dar konja koji nije kupljen no od Turaka otet. Taj je konj bio mlad i miran i Njegou se inilo da e biti dobar za Ivaia. Sad se Njego nosi milju da pokloni jednoga dobroga jahaeg konja i dalmatinskom guverneru Johanu Augustu fon Turskom. Ne zna sam u poetku da li je to prikladan poklon za jednu tako uglednu austrijsku linost ili nije. Prethodno je namjeravao da

priupita za savjet Gabrijela Ivaia, ali se kasnije predomislio i odustao od toga. U svome pismu od 21. juna (3. jula) 1843. Njego stavlja do znanja Ivaiu da sad ima dobrih konja u svojoj staji na Cetinju, da je uo da su konji guvernera Turskoga postarali i da zbog toga eli da mu poalje prvim vaporom u Zadar jednoga dobroga hata. Moli Ivaia da ga obavijesti da li moe uputiti vaporom toga konja ili ne i kojom prilikom bi ga mogao poslati Turskom. Gavran ekao vapor 23. juna (5. jula) 1843. Njego alje Ivaiu po jednoj svojoj povjerljivoj osobi konja Gavrana koji je pripadao glasovitom zabitu gatakome Smailagi engiu i koga su Crnogorci 23. septembra (5. oktobra) 1840. bili uzeli na mjestu Mljetiku ispred njegova atora. On pie Ivaiu da po prvom vaporu otpravi Gavrana guverneru u Zadar. A za trokove na vaporu, koje uinite, im imao budem od Vas o tom izvjestije, ja u platiti. 23. juna (5. jula) Njego se obraa Turskom slijedeim pismom: Vae Visokopreosvetenstvo. Milostivi Gospodine, Za znak mojega prijateljstva i odlinoga uvaenija k Vaoj osobi poiljem vam na dar jednoga od mojih hatova, koji se naziva Gavran. Ovo je hat bio onoga u svoj Bosni i Albaniji turskoga u sadanje vrijeme najslavnijega viteza Smaileage engia, pa kad su ovoga Crnogorci prije 2 godine dana posjekli, uzet mu je hat iskraj njegovog atora. Gavran je konj mlad, punan ognja i tako zgodan da je uprav veselo na njemu jaiti. Primite dakle, Visokoprevoshoditeljni Gospodine, ovaj mali dar za znak najveeg uvaenija s kojijem Vam ga podnosi Va sredani prijatelj i pokornjeji sluga. vladika crnogorski P. P. Njego. Ivai tek 14. jula alje Njegoevo pismo od 23. jula (5. jula) guverneru Turskom u Zadar, javlja mu da je ve Gavran stigao u Kotor i da ga je smjestio u staju vojnoga garnizona, izvjeuje ga da e mu ga uputiti morem im mu se prui zgodna prilika ako od njega u meuvremenu ne dobije neko drugo nareenje, saoptava mu da je Njego i njemu poklonio jednoga konja, napominje mu da je morao primiti taj dar da ne bi uvrdijedio gospodara Crne Gore i obeaje mu da e dati Njegou za darovanoga konja neki poklon u vrijednosdti od 60 do 70 forinti. Svome pismu od 14. jula Ivai prilae i opis konja Gavrana. Prema njegovom izlaganju, Gavran je zdrav konj, boje je tamoncrvenkaste, izgleda da je arapske pasmine, ima oko 10 godina, visine je 14 i po aka, a srazmjerne je duine, ima na koljenu prednje lijeve noge otvrdlu i hladnu oteklinu, a malo nie malu ranu, obje su bez ikakve posljedice i mogu se izlijeiti za kratko vrijeme, prva obinom njegom, a druga e sama po sebi nestati. Pri jahanju konj pokazuje da nije imao redovne obuke, ali i pored toga dranje mu je lijepo i dostojanstveno. Dosta je ivahan. Ima izvanredan kas. Premda naviknut na turski em, ne odbija ni em na njemaki nain sa priveskom i posluan je. Jasle njegove moraju biti pokrivene koom od srne ili limom, jer pohlepno grize svaku vrstu drveta. Turski dostavlja Ivaiu svoj kratki dopis od 21. jula, pod brojem 1778, u kome mu saotava da ne moe da primi konja na dar koga mu je Njego poslao i zaduuje ga da njegovo pismo od 21. jula, zajedno s konjem Gavranom, uputi Njegou na Cetinje. U svom pismu od 21. jula Turski se srdano zahvaljuje Njegu na poklonjenom konju, javlja da mu konj nije mnogo potreban zbog prilika u mjestu u kome ivi i zato to ima pune ruke posla i da se zbog toga ustruava da ga na dar primi. Njegoa hvali kao dobroga jahaa i savjetuje mu da konja zadri za sebe jer je on od velike vrijednosti i

zbog toga to bi to bilo i u interesu crnogorske nacije. Na kraju svoga pisma Turski uvjerava Njegoa da gaji prijateljska osjeanja prema njemu i da e mu stajati u svakom pogledu na raspolaganju. Turski nee konja U meuvremenu se u Kotoru dri na jaslima konj Gavran. Dobro se hrani. Ivai pak s velikim nestrpljenjem oekuje vijesti od Gubernijalnog predsjednitva iz Zadra. Oko 27. jula dobija kratki dopis od 21. jula od guvernera Turskog u kome stoji da konja Gavrana treba povratiti Njegou u Crnu Goru. 28. jula Ivai izvjetava Gubernijalno predsjednitvo u Zadru da e uputiti Gavrana na Cetinje im stigne u Kotor neka Njegoeva povjerljiva linost. On jo jednom podsjea Gubernijalno predsjednitvo da je i on od Njegoa dobio na dar jednog konja i trai od njega uptustvo kako da postupi u ovom sluaju, da li da primi konja na dar ili ne, misli da bi se Njego raalostio kad bi mu se i taj konj vratio. 2. avgusta odobrava Gubernijalno predsjednitvo iz Zadra Ivaiu da primi na poklon konja koga mu je darovao Njego. Trebalo bi se sad zapitati zato dalmatinski guverner Johan August fon Turski nije primio konja Gavrana koga mu je Njego bio poslao na dar. Tu su svakako po srijedi politiki razlozi. Konj Gavran bio je svojina Smail-age engia koga su ubili Crnogorci u Drobnjacima 5. oktobra 1840. Svemoni austrijski knez i dravni kancelar Klemens Lotar Vencel fon Meternih i tadanji austrijski car Ferdinand nastojali su u to vrijeme da uspostave dobre susjedne odnose ne samo s Otomanskom Carevinom nego i s njenim svim vazalnim kneevinama, uvali su i Austriju i Tursku od svih potresa i uznemiravanja, eljeli su mir i red u cijeloj Evropi, nikako se nijesu htjeli mijeati u neprestane svae i borbe s Turcima nego su ostajali prema njima ravnoduni. Guverner Johan August fon Turski poznavao je dobro njihovu politiku liniju i zato se nije ni usudio da primi od Njegoa na poklon konja Gavrana. Strahovao je da e se zamjeriti svim turskim poglavnicima du vrlo duge granice Austrije s Turskom i da e time navui na se njihovu srdzbu. Sat za Maurania 26. maja 1841. doli su, prema izvjetaju kotorskog okrunog poglavara Gabrijela Ivaia od 4. juna 1841. direktoru zadarske policije i vladinom savjetniku Augustu Martinecu, parobrodom u Kotor Ljudevit Gaj, Antun Maurani, Vuk Karadi, Dimitrije Kneevi i Nikolaj Nadedin. Ljudevit Gaj i Antun Maurani uputili su se, kako nam Ivai saoptava, iz Kotora na Cetinje 26. ili 28. maja 1841, a Vuk Karadi, Dimitrije Kneevi i Nikolaj Nadedin dva dana kasnije. Dolazak Antuna Maurania na Cetinje 1841. od znaaja je i za postanak Smrt Smailage engia Ivana Maurania. U jesen 1840. poginuo je na Mljetiku u Drobnjacima Smailaga engi. Njegova glava je odmah donesena na Cetinje; s nje je oguljena koa koja je tada ispunjena pamukom, a lubanja je stavljena pored lubanje Mahmudpae Buatlije. Novica Cerovi skide sa Smailage oruje: uzme mu dva konja, Brnjaa i Gavrana, pa to sve preda vladici. Vladika obdari lijepo Novicu, uini ga senatorom i daruje mu jedan mlin. Vladika zadri oba hata i oruje Smailagino: tuc, dvie male puke i sablju; a Smailagin sat povrati Novici. (Medakovi. P. P. Njego, Novi Sad, 1882, str. 94. U Morai su se nalazili 4. novembra 1840. konji i oruje posjeenog Smailage engia. Njego je zahtijevao od Drobnjaka da

mu ih upute na Cetinje to je odmah i uinjeno. O tome je Franjo Sari 4. novembra 1840. izvjestio Gabrijela Ivaia). Njego je Smail-agine stvari uvao kod sebe kao ratne trofeje i pokazivao ih je, po svom starom obiaju, strancima koji su mu dolazili u posjete na Cetinje. Splitski komesar Eduard Grij, koji se je zadrao u Crnoj Gori od 29. marta do 1. aprila 1842. zbog predaje Njegou krsta s brilijantima austrijskog cara Ferdinanda, Prvog primjeuje u svom dnevniku od 7. aprila 1842: Sa glave Smail-agine bila je najprije skinuta koa, i ta se ispunjena koa jo i sad - dosta udnovato - uva u spomenutom magazinu za ito. Vladika pravda ovaj varvarski obiaj time to Turci isto to rade i jer bi oni, kad bi Vladika prestao da vri odmazdu, pripisivali to njegovom strahu od evropskih hrianskih sila. Grij je vidio tada na Cetinju i alata i vranca Smail-age engia. Kad je Njego 1842. pokazao Griju, kao austrijskom dravljaninu, glavu i konje Smail-age engia, zar se on mogao koncem maja 1841. da savlada a da ih ne pokae svojim prijateljima Ljudevitu Gaju, Antunu Mauraniu, Vuku Karadiu, Dimitriju Kneeviu i Nikolaju Nadedinu! On je morao s njima na dugo i iroko razgovarati o pogibiji Smail-aginoj. Antun Maurani je bez sumnje sve to saoptio svome bratu Ivanu, a Ivan je, inspirisan tim prianjem svoga brata Antuna, stvorio Smail-agu engia. Ivan Mauranih spominje u svome pjevanju Kob: Smail-aginu, almu, Smail-aginu glavu, okovanu sablju, zlaano oruje, zlatno odijelo. On to sve stavlja u tom svom pjevanju u jednu izbu malu koja se nalazi na polju cetinjskom na domak Lovengore. To nam najbolje pokazuje da je Ivan Maurani dobro znao gdje su se nalazile glava i stvari Smail-age engia poslije Smail-agine pogibije. Poklon pjesniku Njego je zaista vratio Novici Ceroviu zlatan sat Smail-age engia. Novica je taj sat uvao kod sebe oko 37 godina. Njegov sin orije Cerovi poslao ga je 23. decembra (4. januara) 1877. na poklon piscu besmrtnoga epa Smrt Smail-age engia Ivanu Mauraniu i priloio je pismo sljedeeg sadraja: Svijetli preuzvieni Bane, Od mnogo godina elio sam da Vas pohodim i da vidim i pozdravim proslavljenog pjesnika, koji je u pjesmi Smrt Smail-age engia onako lijepo spomenuo i opjevao i moga oca Novicu. Kako zbog naih neprestanih ratnih poslova nijesam mogao tu moju elju ispuniti, to uzimam slobodu sada Vam pisati i uz ovo pismo priloiti Vaoj Preuzvienosti zlatan sahat istoga Smail-age engia to se pri njemu naao kada je poginuo. Tada je i zaklopac na tom sahatu malo ulubljen i oteen. Ja molim Vau Preuzvienost da izvoli primiti ovaj mali spomen, koji nema druge vrijednosti osim te to je kucao u njedrima onoga junaka, koga ste Vi onako divno opjevali i obesmrtili. Sa osobitim potovanjem pozdravljajui Vau Preuzvienost, kako od moje strane tako i od strane moga staroga oca Novice, jesam Cetinje, 23. decembra 1877 Vae preuzvienosti odani vojvoda Crnogorski orije N. Cerovi. Bezi engia

Junake pjesme esto spominju begove engie i uvijek im postojbinu stavljaju u plemenito Zagorje blizu Foe. Pjesme iz novijeg doba govore o engiima iz Gatakog polja i o njihovim bojevima sa Crnogorcima. Sve su to grane jedne glasovite porodice, koja se i danas slavi radi junatva njezinih pojedinih lanova iz prolijeh vremena i iz ovoga vijeka. Starinom su engii, kako veli porodina tradicija iz varoi engerlije u Maloj Aziji. S druge se opet strane veli, da ime engi ni u kakvoj vezi ne stoji sa engerlijom, ve da su engii starinom iz sela engii u zvornikom kotaru, pa da je ovo selo upravo od te familije dobilo ime. I dan-danas ovo selo postoji, akoprem ondje bezi engii nikakva posjeda ne imaju. Ja mislim da ovo drugo mnijenje prije iade osnova doputajui, da su engii iz Azije onamo doselili. Po etimologiji dolazi ime engii od rijei engija (turski engi - igraica). Bezi engii kazuju da se njihovi stari iz engerlije u Bosnu doselie prije jedno 300 godina i da su najprije pali u Zagorje u selo Jaii blizu Kalinovika, gdje sagradie prvu engia kulu. Iz Jaia brzo su se engii razasuli po Zagorju, u okoliu od neko dva sata, te se nastanie u selima Borije, Jelaca, Mjehovina, Kute i Vihovii. U nekoj alajbega Maria, koji je imao svoju kulu u Marevu, nie Ratalija, zatrai prije 200 godina neki Ahmed-beg engi, da mu pokloni kercu za ljubovcu, ali alajbeg mari odbije prosioca. Ahmed-beg u svojoj ljutini otie do Baja Pivljanina, te se s njim pobratimi i zamoli ga, neka otme Maria curu. Bajo Pivljanin privoli i s druinom svojom navali na kulu Maria, zarobi obje njegove keri, te ih izvede u Zelengoru iznad Jelea. Ondje Bajo sa druinom i djevojkama uini konak. Kad Pivljani pospae, zarobljene cure nekako se privuku do Baja, te izvade iz njegove zavratke knjigu, koju mu je pisao Ahmedbeg engi. Iz nje razaberu, da ih je Bajo zarobio po volji i naredbi Ahmed-bega. Cure pobjegoe u Marevo k svome ocu, uzmu od njega izun, otiu u Carigrad, gdje im se pridesi zgoda te Ahmed-begovu knjigu predadoe silnome sultanu. Kad je sultan vidio, da je Ahmed-beg cure otimao protiv volje njihove, a pomou Pivljaninovom, spremi odmah mubaira (naroitog povjerenika) u Bosnu i preda mu katul-ferman, kojim naredi da se iadu isjei svi engii i muko i ensko. Careva zapovijed bi ovrena, samo jedna engika, koja bijae teka, izmae ispod sablje. Pazila se dobro s nekom hriankom na Jelacima, koja joj ree: Hajde, gospojo, da bjeimo! Obje ene pobjegnu i zaklone se u neku peinu u Kauni blizu Jelaca. Ta se peina i danas zove Gospoja i zvae se tim imenom do kijameta. engika rodi u toj peini sina, kome nadjene ime Ali-beg. S njime i sa vjernom hriankom provede etiri godine u toj peini, te onda izae na Jelace i ondje kurie neto kolibe, u kojoj njih troje u velikoj fukartini ivljahu. Megdan u Carigradu Kad Alibegu bijae 14. godina, zauje on od komije, kako je u Turiji ozohurio neki silni Arap, te sultana pozvao na mejdan i od njega ve sedamosam mejdana dobio. uo je Alibeg i to, kako sultan po itavu carstvu trai dzebeliju, koji e za njega stati silnome Arapu na mejdanu. Alibeg, i ako je bio mlad u godinama, ipak je bio srca junakoga, te e jednog dana rei majci: Ja, mati, odoh; svakako mi nema ivljenja i ne smijem se kazati, ko sam i to sam Mati dopusti i Alibeg otie u Carigrad. Ondje se kae da eli s Arapinom mejdan dijeliti. Zovne ga Car preda se, te mu ree: to si doao, neznano mome? Dooh da Arapu izaem na mejdan Car e na to: Kako e na mejdan, nema puke ni konja, ama ba nita, a Alibeg odgovori: Ja sam doao, da mi sve to ti dade. Car ga na te odvane rijei pusti u haznu, u kojoj sebi Alibeg odabere sablju, a konja mu dadoe iz carske tavle.

Alibeg jo zatrai, da s njime poe zurna i dabulhana, rekavi: Kad izaem na mejdan, neka zurna i dabulhana udara. Kad se Alibeg opremio, poe i izae Arapu na mejdan i bog naredi, te Alibeg dobije Arapa. Sultan vrlo se obradova, to se je kurtarisao Arapa, te e rei Alibegu: to e, mali, da ti dadnem? A ovaj odgovori: Nita Jok, to god zatrai, dau ti na to Alibeg ree: Eh! ja najvolim da mi dade moju slobodu, moj vatan i moj spahiluk, to mi je bio. Car e ga upitati: Ko si ti? na to se Alibeg kae. To sultanu ba ne bje sasma po volji, te mu ree: Da sam znao da si engi pa da si dvanaest Arapa posjekao ne bih ti ivota odobrio; ama sam rekao? Dadne mu ferman, daruje ga lijepo i spremi ga na Jelaca. Ondje naini Alibeg kulu, dobavi svoju majku, te otie u Ljubovie i Nevesilje i od njih dovede sebi domaicu. Ovaj je Alibeg ukundjed glasovitog Smailage engia. Rodio je Ahmedbega, ovaj Alibega, Alibega Smailbega (kanje Smailagu), Muratbega i Beirbega. Kad BonjaciMuhamedanci polaahu na Srbiju (1812), spremni Avdaga Kasumagi iz Sarajeva na Zagorje po Smailbega engia, koji je ve onda bio na glasu kao kran junak. Smailbeg na taj poziv doe sa 10 druga u Sarajevo i odavle s vojskom krene pod Loznicu. Ondje se zametne kavga, pa bog naredi, te Smailbeg iva uhvati nekakva ene rala. Ne htjede mu kidisati, ve ga dovede seraskeru Derendeli Ali-pai i njemu se pokloni. Onda mu taj paa razvije barjak i svee agaluk; otalen se Smail - beg prozove Smailagom. Kad se vojska vrati u Bosnu, reeni paa dade Smail-agi muselimluk u Gackom. One Smail - aga sagradi kulu, u kojoj je stanovao sve do smrti (1836). Nije ga ubio Novica Cerovi, kao to pjesna kazuje, ve ga je po nagovoru Novice posjekao Mirko Aleksi, koji bijae sejiz Smail-age. To se dogodi u Tuini u Drobnjacima, kad je Smailaga zametnuo kavgu sa svojim kmetovima i Crnogorcima. Htio je prisiliti kmetove da mu plate hara, a ovi se odupru, podstreknuti od Crnogoraca. Smail-agino potomstvo Kadno se po nagovoru glasovitog Husein-kapetana Sarajlije podigoe na Osmanlije, Smail-beg su 300 konjanika Gaana i Trebinjaca ne htjede pristati uz ustanak, nego pobjee u Carigrad. Za vjernost spram drave sultan Murat daruje ga osobito krasnim binjiem, u kojem bijae 11 oka zlata i srme. Ovaj binji uva sin njegov Hajdan - beg u Carigradu. Smail - aga ostavio je 7 sinova: Hrustem-bega, Dedagu, Kadijicu, Muhamed-bega, Hajdar-bega, Sejdi-bega i Sulejman-bega (Sulja). Svi su ve pomrli osim Hajdar-bega, koji sada ivi u Carigradu sa sinom Smail-begom. Hrustem-begov sin Tahir-beg ivi u Sarajevu. Dedaga rodi tri sina: Ali-pau (umro u Sarajevu prije 3 godine), Osman-bega (sada u Carigradu) i Hasan-bega u Sarajevu. Kadijica, Sjedo i Suljo nijesu se enili. Prvi je umro u Skadru, drugi u Lipniku kod Gacka a trei u Gackom. Muhamed-beg enio se, ali nije imao djece, poginu kao bimbaa u Dugoj u borbi protiv Crnogoraca. Od sporednih loza begovske porodice engia osobito se istiu engi-Borjani (ili Trenje). Od njih ivi u Zagorju estiti Dervi-beg, moj prisni prijatelj, koji mi je poesto priao o starim junacima, te mi tako, bie tome ve i osam godina, uvrstio odluku, da zaponem teku rabotu oko sabiranja ovih pjesama. O koljenu engia, zvanom Ratajica, pripovijeda se, da su dva brata Ali-beg i Ahmed-beg u boju pod Ozijom zarobljena. Ahmed-beg umro u suanjstvu, a Ali-beg se pokrsti i dadnu mu eneralstvo; zvao se Petar eneral. esto je pisao svojoj rodbini u Jele; u

jednoj knjizi napisao je: Primi pozdrav od bega engia, od sadanjeg Petra enerala. Pisma Petra enerala uvala su se donedavna u Ratai, sad im ve nema traga. Jo mi je napomenuti da o glasovitom Smail-agi imadem nekoliko naroitih pjesama, sabranih na Zagorju, u Gackom i Nevesinju. Ove pjesme sIove o njegovim bojevima, o smrti njegovoj u Tiini, i o njegovu pokajanju. - Bie valjda prilike da tampam i narodne pjesme o dogaajima iz novijeg doba (19. vijeka), pa e onda na svijet izbiti i pjesma o Smail-agi. Kazivanja Adila Zulfikarpaia o engiima i Smail agi Kazivanje Adila Zulfikarpaia o engiima i Smail-agi (naslov na) preuzeto je iz poglavlja ROD, iz knjige razgovora BONjAK ADIL ZULFIKARPAI, Bonjaki institut, Cirih 1995, II izdanje, koju su priredili Milovan ilas, politiar i knjievnik, i Nadeda Gae, novinar i publicista. Zulfikarpai je jo ezdesete godine vizionarski nagovetavao mogunosti ozbiljne krize nakon pada komunizma, nadajui se da e razum pobediti strasti koje su se jo tada nazirale. Iako vet u svim svojim poslovnim potezima, izuzetno obrazovan i hrabar, povratak u aktivni politiki ivot BiH bio je prepun zamki i nije ni izbliza uspeo da ostvari ono to je naumio - mirnu transformaciju Bosne i Hercegovine iz balkanskog i socijalistikog u moderno graansko drutvo. Zulfikarpai danas ivi u Cirihu, u vajcarskoj. ILAS: Gospodine i prijatelju Zulfikarpaiu!... Va rod je istorija, izrazi istorije - ako ne svih Bosanaca, svakako njihovog znatnog dela. Pa, da ponemo od Vaeg roda, odnosno, kako bi Bonjaci rekli - od odzaka. Iz ranijih razgovora sa Vama, znam da ste Vi iz ireg bratstva engia. To je jedna od najpoznatijih aristokratskih porodica u Bosni, koja je igrala prilinu ulogu i u Crnogorskoj istoriji i veoma je prisutna u epskoj srpskoj narodnoj poeziji. Nije lako biti prisutan u pesmama, makar to bilo i kod protivnika, u protivnikim pesmama. I to treba zasluiti. A nije lako biti ni od znamenitog roda: podsticaj i nadahnue, ali i teka obaveza i brina savest. Otkad ste vi Zulfikarpai i zato ste napustili prezime engi? ZULFIKARPAI: Familija engia grana se na vie dijelova. Od moga neposrednog pretka Zulfikar-pae potiu Zulfikarpaii, foanski Alajbegovii i foanski Paii, koji su izumrli. Zulfikarpaa engi, ed moga oca bio je zvorniki sandzak-beg, poznati junak i paa. Jedno je vrijeme bio i u Srbiji, u Valjevu, a onda u Zvorniku i Foi. Vodio je vojsku i pacificirao Drobnjake, kada su drobnjanski uskoci u mirno doba napadali na Bosnu, uzimali stoku i ubijali stanovnitvo. Onda je Zulfikar-paa engi, zvani Miljevina - po kuli i mjestu gdje je stanovao - krenuo u proljee 1812. s vojskom od Foe preko Crkvica i Jezera na Komarnicu. Smail-aga udari s drugom vojskom Bonjaka od Gacka preko Pive na Dubrovsko. Ova godina prozvana je Miljevina i o njoj se i sad s uasom govori u Drobnjaku, kae Andrija Luburi u svom djelu Drobnjaci, objavljenom 1930. u Beogradu. Taj dogaaj i to veliko junatvo Drobnjaka i Zulfikarpae, kae Luburi, opjevali su i muslimani i pravoslavni. Ouvana je do Drugog svjetskog rata i

Zulfikarpaina korespondencija s knezom Miloem i vladikom Petrom Drugim Petroviem. Po Zulfikarpai engiu njegovi su potomci dobili prezime Zulfikarpaiengi. Moj otac se potpisivao s oba prezimena. Jo svjedodzba iz moje osnovne kole ima obadva prezimena. S vremenom, jo u mojoj mladosti, ovo smo engi izostavili. Korijeni prezimena ILAS: Taj pohod se dogodio 1817, o njemu narodna pesma kae: Da li vie pau Miljevinu i sa njime engi Smail-agu? Paa Miljevina je prva polovina 19. vijeka. Iznio bih sada jedno miljenje i eleo bih da mi ga potvrdite ili pokrenete. Koliko znam, ree zulfikar je lino ime i dolazi od dvovrhog Prorokovog maa. ZULFIKARPAI: Ne Prorokovog, nego hazreti Alije, zeta Boijeg Poslanika i etvrtog kalife. ILAS: Ima i drugo tumaenje, da je to tilut, tupi dio maa koji je bio nazubljen. ZULFIKARPAI: Sablja zulfikar moe se vidjeti u nizu muzeja, ona ima sprijeda dva navoja, kao zmijski jezik. Inae, to je ime u Perziji, u Pakistanu, u cijelom islamskom svijetu vrlo popularno i daju ga ratnici svojoj djeci. ilas: Ima i kod nas i u naem vremenu ime Zulfikar: Zuko, na primjer Zuko Dzumhur, slikar. Po mojim saznanjima, engii su doli iz Mezopotamije. Iz razgovora sa Vama znam, ili sam to moda negdje proitao, da su oni bili knezovi koji su se pobunili protiv sultana, i kada je sultan posjekao ono to je smatrao da treba da posjee, ostale je prebacio u Bosnu i dao im nekakve privilegije. Kada je to bilo i ta Vi znate o tome? Zulfikarpai: Prije dolaska Osmanlija u Malu Aziju jedno turkmenistansko pleme, nastanjeno izmeu Aralskog jezera i Pamirske visoravni, krenulo je koncem trinaestog stoljea prema jugu, od straha pred hordama DZingis Kana, nastanilo se na podruju Anadolije, Kurdistana (sjevernog Iraka i Perzije) i stvorilo kraljevinu koja se odrala nekoliko stotina godina. Bio je to sultanat plemena Akkoyunlu. Imali su razraen i pravedan poreski istem, za ono vrijeme superiornu administraciju, dobru upravu, oganiziranu vojsku s uvenom konjicom. Na elu je stajala nasljedna monarhija, a prvi sultan koji se spominje je TurAli bey, 1300. godine. Iz te familije historija biljei vie sultana, od kojih je najpoznatiji Uzun Hasan, iji poklon, po ljepoti i istoi jedinsdtveni veliki smaragd, do dana danaeg krasi Dudovu riznicu u Veneciji. On je vodio ratove sa sultanom MehmedelFatihom, osvajaem Bosne. Bio je oenjen KatarinomDespinom Komnen, erkom vizantijskog cara, koja je bila etvrta princeza vizantijskog imperatora, udata na dvor Akkoyunlu. U vatikanskom muzeju postoji pismo Pape Pavla iz 1471. Uzun Hasanu, kojim ga moli da propusti vojsku Duku Savojskom i grofu od Montferrat, na putu za Jerusalim. Akkoyunlu su stolovali u Egilu, Diyarbakiru ii Mardinu.

Sultan Selim Javuz, godine 1518. osvoji zemlje Akkoyunlua i pripoji ih svome carstvu, a familiju Akkoyunlu progna u grad angra, ali u prijateljstvu dade posljednjem vladaru Isfendijarbegu svoju er za enu. Isfendijerbeg je, dakle, bio sin Sultana Akkoyunlua i vizantijske princeze, a mu erke slavnog sultana Selima. Njegov sin, Kara Osmanhan oko 1550. godine bio je poslan u Bosnu kao vojni zapovjednik, a neki kau namjesnik, Bosne. On je u sebi pomijeao krv triju u to vrijeme najmonijih dinastija, kao i nekoliko arapskih, s kojima su se Akkoyunli enili. Nastanio se u Borijama, na Zagorju, gdje je napravljen prvi Odzak engia, ije se ime s vremenom od engrli pretvorilo u engi, a Akkoyunlu otpalo. Imao je tri sina, od kojih potiu svi bosanski engii. Kara Osmanhan je u svome grbu imao devet jabuka. Svaka od njih predstavljala je jednu vladalaku familiju njegovih prea. Na kulama bega engia, iz jo neispitanih razloga, stajali su grbovi na kojima su razliiti brojevi jabuka. engii s Miljevine i Rataja imali su tri jabuke u svom grbu. engii su bili vrlo uspjeni vojnici. Dali su Bosni u turskom periodu vie od etrdeset paa. Neki su postali slavni, kao to je Alipaa engi, koji je stigao pod Veneciju, osvojio Dalmaciju, zatim Beirpaa koji je pao pod Ozijom, pa DZaferpaa, Zulfikarpaa, Smailaga i niz drugih. U Istonoj Bosni je bilo vie njihovih kula i odzaka. Akademik Hamdija Krevljakovi u svojoj monografiji o engiima pie da je samo na Zagorju, poetkom 19. stoljea bilo sedam kula i odzaka: Borije, Jelaca, Kuta, Mjehovina, Hotovlje, Zelumii i Vihovii. U Podrinju ih je bilo osam: Ratajki, Miljevina, Srbotina, odzak kod Ustokline, Foa, Potpe, Lokve i Viegrad. K tome: Pljevlja, Boljanii, Srevii, Pipnik i Presjenica. Gotovo sve kule i odzaci su tokom ratova spaljeni, kojom prilikom su uniteni dokumenti od neprocjenjive vrijednosti fermani, itave biblioteke... Samo iz rijetkih crtea i slika vide se graevine. Putopisac i historiar Evlija elebija, koji je po drugi put proputovao Bosnu, mislim, 1664, opisuje odzak Alipae engia na Zagorju: Dvori engia su kao tvrava veliki odzak (curia nobilitaris), koji ima kojih tri stotine soba, divanhana (prostorija za audijencije i vijeanje), banja, kuhinja, magazine, te tale u koje se moe smjestiti dvije hiljade konja. U ovoj zemlji takve dvore nazivaju odzak... Broj soba ini mi se pretjeranim, ali se vidi da je to bilo veliko i bogato. ilas: Da preciziramo: partizani, mislim, za vrijeme Drugog svjetskog rata, nisu ruili te kule. Zulfikarpai: Srueno je neto u Prvom svjetskom ratu i nakon Prvog svjetskog rata. Onda ih je, s obzirom na agrarnu reformu i osiromaenje bega engia, koji ih nisu mogli popravljati, nagrizao zbug vremena. Neke su zapaljene u toku drugog svjetskog rata, a nisu bile popravljene, i tako su mnoge od njih propale. ezdestih godina Zavod za zatitu historijskih spomenika Bosne i Hercegovine odobrio je sredstva za popravak kule na Ratajima, ali je neko prije poetka radova minirao kulu, koja se sruila, i Zavod je odustao od namjere da se ta impozantna graevina popravi. Nikakve istrage nije bilo, pa je oito da su vlasti znale, ali nisu htjele goniti poinitelja toga barbarskog ina, a sumnjam da su svemu i kumovali. Iz emigracije sam bio predloio Vladi Bosne i Hercegovine da kulu na Ratajima na svoj raun popravim i poklonim je Drutvu knjievnika Bosne i Hercegovine, to nije prihvaeno. ILAS: Ja iz rata znam tu kulu, ali nisam znao da je engia. ZULFIKARPAI:

Jeste, ona je jedna od najveih i najljepih kula bega engia. ILAS: Znai, da su netaa moja saznanja o tome da prezime engi dolazi od instrumenta eng ili od igraica engija. ZULFIKARPAI: Sultan Selim, prisajedinivi zemlje Akkoyunlua, protjerao ih je u grad angri u Anadoliji. Familija je, po Baagiu, nosila po dolasku u Bosnu prezime engrli, koje je vrlo brzo promijenjeno u engi. ILAS: Koliko sam iz vaeg izlaganja razumeo, vi ste engii ustvari, neka vrsta vojnike aristokratije. Ali morali ste imati, pretpostavljam i posede. Zulfikarpai: Velike posjede smo i dobijali. Ustvari, Bosnu su uvijek izmeu sebe dijelili bezi. Najslavniji bezi su bili iz vojnike aristrokracije, pa onda oni bezi koji su kroz svoje bogatstvo pomagali i davali u toku rata priloge. Ali uvijek su u hijerarhiji bosanskih bega najpoznatiji i najuveniji bili oni koji su dali poznate junake i osvajae. ilas: Postoji, dakle, vie grana engia. Od koje ste Vi grane? Zulfirkarpai: Ja sam direktni potomak, s oeve strane, Zulfikarpae. Najvanije kule bega engia su one na Zagorju, na Ratajima i na Odzaku kod Ustikoline. To su tri najvea sjedita te grane bega engia, dok je ona u Lipniku novijega datuma i vie je poznata po tome to je tamo rezidirao Smail-aga engi. Smail-aga engi nije bio od plemena bogatijih engia, ali je bio veliki junak, pravedan i velikoduan i nije bio zulumar. Otiao je kao mlad u slubu turske vojske i proslavio se kao junak, dobio titulu i premjestio se u Lipnik, odakle je uvao Hercegovinu i kontrolirao Crnu Goru. Njegovu smrt Maurani je uveo u knjievnost i napravio od njega jedno od slavnih imena engia, ada u familiji engia on takav status nije imao, zbog dranja prema pokretu Huseinkapetana Gradaevia i ubistva Fejsalbega engia, koji je ustao sa Zmajom od Bosne. On je bio general koji je za sultana uguio pobunu u Siriji i Egiptu i zato dobio vie priznanja, dok je bio paa engia sa tri tuga, koji su bili komandanti cijele konjice turskog carstva i koji su vodili velike bitke na raznim ratitima i nosili titule sereskera.

Pjevanje i pamenje ILAS: Mislim da ne bi bilo na odmet napomenuti da je tug konjski rep - uzet je kao simbol iz konjice: to je, kao to bismo mi rekli, general sa tri zvezde. Da rasvetlimo jedan podatak. Poetkom esnaestoga veka sultan je zabranio u Bosni davanje lena, zijameta, ljudima sa strane koji nisu Bonjaci. Koliko znam to je izuzetak u turskoj istoriji. To bi znailo da su engii doli sa turskom vojskom i dobili posede zbog vojnikih zasluga. ZULFIKARPAI: Oni su to zasluili kao vojnika aristokratija. Bosna je imala uvijek jedan poseban poloaj u Turskom carstvu. Sultan je bio priznat kao vjerski poglavar, a Bosnom su vladali ajani, bosanski plemii i njihovo vijee, dok su vojni guverneri koji su bili postavljeni za Bosnu imali velika ogranienja. Primjerice, kada je sjedite tih guvenera bilo u Travniku, guverner nije imao pravo, u Sarajevu, koji je bio glavni grad i centar trgovine, provesti vie od dva dana, kako ne bi imao priliku da zloupotrijebi svoj poloaj i uticaj. Oni nisu mogli, kao u drugim krajevima carstva, darivati ili davati na uivanje dravna imanja niti donositi presude. Tako je bilo sve do Omer pae Latasa, kada Sarajevo postaje guvernerovo sjedite. ILAS: Da pojasnimo termin "dravna imanja". Pod sultanom je zemlja bila sultanova, a ustvari je bila dravna. Sada bih dodirnuo neto u vezi sa narodnim pesmama. Kao to sam Vam rekao, u narodnim pesmama engii su dosta prisutni. U jednoj narodnoj pesmi pominju se etiri engia: Beir paa, njegov sin Osman-beg, Hasan-beg, i Saka Smail-aga. Poslednja

dvojica poginula su u ratu protiv Rusa - prema narodnoj pesmi "Bonjaci na Moskovu". Zanimljivo je da je Vuk uzeo izraz "Bonjaci". ZULFIKARPAI: To je tada bio jedini izraz, a danas, zaudo, oko toga ima diskusija. ILAS: Sada meni nije jasno ko je bio beg ratajski. ZULFIKARPAI: To je bio Beir-paa, direktni moj predak s majine strane, serasker, vrhovni komandant u rusko-turskom ratu 1737. godine. Njegov sin je Osman-beg, koji je bio zarobljen od Rusa. O njemu ima legenda da je postao ruski general. Mlai sin je bio poznat Daferpaa. Vaan dio istorije ILAS: U narodnoj pesmi, to ne mora biti tano, kae se da ga je pogubio Laisavi. U narodnoj pesmi "Foa i Foanke" pominje se Hasan-paa iz Foe. Da li je on brat Beir-pae iz pesme "Bonjaci na Moskovu"? ZULFIKARPAI: Mislim da nije. Brat Beir-pae bio je Jahja - beg engi Zade, banjaluki kapetan. Beirpaa engi poginuo je pod Ozijom (Oakov) gdje je bio komandant garnizona i tvrave. Vezir je pristao da se povue (u stvari on je izdao), a Beir-paa nije htio predati tvravu. Tvrava je zapaljena, dolo je do niza eksplozija barutana. Mnogi Bonjaci tu su poginuli - njih oko osam hiljada. O tome ima niz pjesama. On je od sultana dobio zemlju, i ja o tome imam originalan ferman, gdje stoji da je pored svih imanja to je ve imao od Sultana dobio jedno veliko leno, za svoje vojnike zasluge. U fermanu je tano opisana i njegova jurisdikcija, odnosno njegovih nasljednika, njihova prava i prihodi. ilas: Za nastavak razgovora o Vaem porijeklu smatrao sam da treba da ubacim Smail-agu, jer ima nekih stvari koje samo Vi moete da znate. Ja manje vie te istorijske stvari znam i znam prie koje su se sauvale o Smail-agi. Smail-aga je vaan zato to je dio istorije crnogorske i istorije Bosne. Evo, rei u vam ta znam o njemu. On je roen 1788. godine u Jelacu, kod Kalinovika. Uestvuje 1809. i 1810. u ratu protiv Karaoreve Srbije. Godine 1831, kad se pobunio Huseinskapetan Gardaevi, on je ostao uz sultana, vjeran sultanu zajedno sa Rizvanbegoviem Ali-paom. Protiv Smail-age je organizovana crnogorska zavjera da ga ubiju, preko Novice Cerovia. Novica je tu bio glavna linost. Novica je imao i linih razloga, ne tako mnogo kao Njego, jer je Noviin otac pop Milutin bio posjeen u Pljevljima, tako da je mogao biti kivan na muslimane, na Turke itd. No, Njego je imao i linih razloga, Smail-aga engi je na Grahovu s koliko znam to nije bila neka velika borba s isjekao, po nekim podacima, deset po nekim dvanaest Petrovia. Prva cifra izgleda vjerovatnija, a meu njima je bio i Njegoev brat koji je bio sasvim mlad. Njego, da ne ulazimo sad kakav je pjesnik, bio je kao to znate strog i zavjereniki vladalac. Po narodnim kazivanjima, sem Drobnjaka okupljenih oko Novice, u napadu na Smail-agu engia uestvovalo je i neto Gornjemoraana. Narodna pjesma se uglavnom poklapa sa

istorijskim injenicama i prianjima iz naroda o Smail-agi. Naime, bila je zavjera, i u toj zavjeri, prema narodnoj pjesmi, ulogu imao i ujo Karadi, povremeni hajduk. Smailaga ga je dobro znao. Oni su odravali udne kontakte. On je dolazio kod Smail-age, a Smail-aga je znao da je hajduk. Postoji pria da je jednom on, nou, htio da ubije Smailagu pa ga je puka slagala, a Smail-aga rekao: "Onaj crni pas, on je sigurno htio da opali". To su prie. Mene interesuje, jer to je nerasvijetljeno: da li je Ali-paa Rizvanbegovi, osjeajui u Smail-agi konkurenta, uestvovao s Njegoem u zavjeri protiv Smail-age? Jer je injenica, da je poslije pogibije Smail-age, Ali-paa Rizvanbegovi poslao vojsku na Drobnjake, ali vie kao alibi. Mada je bio u prepisci sa Njegoem, nikada Njegou nije zamjerio ubistvo Smail-age. Ima jedna pjesma koja bi potvrivala da je postojalo neko rivalstvo izmeu Smail-age i Rizvanbegovia. "uvaj Stoca, ne daj Poitelja, a ne skidaj oka sa Mostara, u Mostaru ljuta guja spava. ljuta guja engi Smail-aga". Uloga Ali-pae Rizvanbegovia U Crnoj Gori, to sam upamtio, esto se govorilo "silni Smail-aga", pri emu "silni" ne znai nasilni, nego junak i ugledna, mona, markantna linost, tako da je u crnogorskoj narodnoj tradiciji Smail-aga jedna epska linost. to se tie Mauranovievog spjeva, on je umjetniki vrlo dobar, ali nije taan. Prije svega, poetak nije taan: "Sluge zove Smail-aga usred Stoca kule svoje...", jer u Stocu je bio Rizvanbegovi itd. Vi biste o tome mogli neto da kaete, a ja u odmah da Vam postavim i dodatno pitanje: kakav je psiholoki odjek imala pogibija Smail-age u vaem bratstvu, jer pretpostavljam da je to bila velika tragedija, veliki poraz engia bratstva i svih muslimana. Smail-aga je bio vrlo uven, tako da je Njego imao diplomatskih problema oko njegove pogibije: morao je da se pravda pred Rusima. Moda bismo mogli unijeti neke nove momente koji se ne znaju? A, pitam Vas, kakav je psiholoki odjek taj dogaaj imao kod vas engia? Zulfikarpai: Smail-aga je bio karizmatina linost. ini se da je bio mnogo potovan i od protivnika i od prijatelja. Bio je prilino utljiv, pravedan, ada je u Mauranievu djelu prikazan kao neki veliki zulumar. Bio je zagovara korektne politike prema Crnogorcima, to se vidi iz mnogih njegovih izjava i ina. Bio je konkurencija Ali-pai Rizvanbegoviu. U poznatoj pobuni u Srbiji pozvan je kao general jer su ga pratile velike pohvale, i vratio se sa sultanovim nagradama. ilas: Samo malo da Vas prekinem: imam podatke da je on vrlo mlad sa dvadeset pet godina, to je izuzetno, postao gataki muselim. Zulfikarpai: Jeste. On je svakako bio konkurencija Alispai Rizvanbegoviu. Podozrivost izmeu njih je sigurno postojala. U familiji se nije govorilo o tome otvoreno, ali na primjer na poznati pjesnik Safvetsbeg Baagi, koji je pjevao u Smail-agi engiu i pisao o njemu, na nekoliko mjesta aludira da je Ali-paa Rizvanbegovi bio upleten u Smail-agino ubistvo. Osobno sam iz mnogih razgovora stekao dojam da veza postoji. Moj otac doivio je duboku starost, ivio je stotinu godina, kao mladi bio je u turskoj vojsci, i ja sam od

njega o tome sluao. Kod nas se to nije govorilo javno, ali se svakako sumnjalo da je Alipaa bio upleten u ubistvo. Dodue, moram naglasiti da Smail-aga nije igrao onu ulogu u familiji engia kao to su to bili neki od paa, kao to je Beir-paa, Dafer-paa, Alipaa i drugi. Ne osramotiti ime ILAS: Da Vas dopunim, vi to sigurno znate: ubistvo glavara hercegovakih kod Ostroga je bilo dogovoreno izmeu Njegoa i Ali-pae. Da li je tako neto bilo i sa Smail-agom? ZULFIKARPAI: U to se sumnja, a i historijske injenice navode na to. Postoje izvjesni dokazi da se Alipaa sastao s Vladikom Petrom Drugim Petroviem u Dubrovniku, gdje su se dogovorili o rjeavanju sporova i jedan drugog nadmudrivali. On je pod Ostrog poslaoistaknute prvake koji su mu smetali, jer je svoje sinove elio metnuti na njihova mjesta. Meu njima su najpoznatiji bili Hasan-beg Resulbegovi, Baaga Redepai i Osman kapetan Muovi, koji odoe na rije i tvrdu vjeru Vladiki na pregovore. I narod je osuivao Vladiku zbog ubistva bonjakih parlamentaraca. O tome sam jo 53. u jednom eseju pisao, citirajui ruskog konzula u Dibrovniku, Gagia, koji pie Vladiki otrpilike da je on - Vladika - protiv volje crnogorskog senata i naroda naredio da se Turci pobiju. Dalje se pita kako e se ovaj opravdati pred svijetom kad ga i sami Crnogrci osuuju. I Vladiin biograf Tomanovi ga optuuje kako je u mirno doba, u prijateljskim odnosima, kad se radilo da se ti odnosi jo uvrste, dao iz zasjede pogubiti hercegovake poslanike koji su doli u Crnu Goru da dovre djelo pograninog ureenja. A to se tie Smail-age, ali-paa nije smio ostaviti nikakva traga, poto je Smail-aga bio prilino omiljen na dvoru u Stambolu, i ozbiljnija sumnja stajala bi ga ivota. Sve to to Vi kaete za Njegoa, to se i meu engiima znalo. Sasjeeno je, kako jedna naa pjesma kae, sedam Petrovia, a po drugoj, kao to i vi kaete, bilo ih je deset ili dvanaest. To je vjerovatno, jer bio je to jedan otvoreni sukob, kakve su bile vrlo esto te bitke Bonjaka i Crnogoraca. Narodna pjesma kae: Svijetla sablja age engia sasijee sedam Petrovia, na Grahovu polju irokome, na sramotu knjazu Branskome. Dok se naredni stihovi meu u usta Smail-agi: Ja ispunih carsku volju, na Grahovu bojnom polju, ubih deset Petrovia, sokolova i plemia. ILAS: Da dodamo: Petrovii su bili u svatovima i bili su pripiti. ZULFIKARPAI: Sumnjam. Mislim da je to opravdanje u koje su Crnogorci vjerovali. Smail-aga ne bi nikada napao svatove. Bila bi to za njega sramota. Petrovii su doli pomoi Grahovljanima, eljni slave i junakih podviga. Pogibija Petrovia u boju sa Smail-agom imala je tragino poniavajui dimenziju za Crnogorce. Njego se i sam osjeao povrijeenim to je u toj bitci tako masovno izginula njegova familija - sve mladi ljudi, meu kojima i njegov brat. Zbog toga je on pripremao osvetu Smail-agi. Kako sam uo, Ali-paa je znao da Njego eli smaknuti Smail-agu. Znao je i za Smail-agin pohod, ali ga nije upozorio. Sve to pokazuje da je on imao umijeane prste u to, a bio je ovjek koji je takve stvari ve radio. Sama injenica da je on svoje protivnike, plemie bosanske, poslao u Ostrog da ih Crnogorci pobiju, pokazuje da bi logino bilo da to uradi i s jednim ovjekom kao to je Smail-aga engi, koji je bio od njega mlai, sposobniji, vei junak, u

kojemu je morao gledati svoju konkurenciju. Viteki odnos Interesantno je da je izmeu familije engia i crnogorskih prvaka vladao viteki odnos. Na primjer, mi smo se kumovali s Crnogorcima. Moja familija se kumovala dva puta s crnogorskim prvacima i vojvodama, i kada je dola Austro-Ugarska poznato je da su Crnogorci ponudili Smail-aginom unuku azil, da se moe skoniti u Crnu Goru, jer se borio protiv austrougarske okupacije. Prema Srbijancima i prema pravoslavcima iz Bosne mi nismo imali takav odnos kao prema Crnogorcima. U mojoj familiji govorilo se vrlo esto o nekim crnogorskim junacima i s priznanjem se govorilo: bio je junak ili onaj je bio ovjek. Stoga mislim da je pogibija Smail-age sigurno bio ok u bratstvu engia, naroito zbog toga to je to oevidno bilo pripremljeno na neviteki nain, da se Smail-agu engia na prevaru ubije. Ostala je od toga posebna gorina. U mojoj se familiji to smatralo crnogorskom sramotom. On nije poginuo u dvoboju, u otvorenoj borbi, kao to je to bilo na Grahovu, nego u noi, u zasjedi u jednom mukom napadu, u fingiranome sijelu, gdje su njegove ubice dole pritajeno. Smail-aga engi smatran je u brastvu engia velikim junakom. ILAS: Pre rata sam, mislim onog rata od 1941, proitao u Politici, ako se dobro seam, jednu reportau o susretu sa unukom ili praunukom Smail-age negde u Turskoj. Ona nije znala na jezik, govorila je turski, ali kad bi joj pomenuli Smail-agu zapadala je u neraspoloenje. Imala je jo uvek neke stvari od Smail-age. Da li ima potomaka direktnih i, ako ih ima, pomenite neke? ZULFIKARPAI: Njegovi direktni potomci naalost ne ive vie u Bosni, nego u Turskoj. Ja sam ih osjetio, ive u Brusi, posjeduju fermane koji pokazuju kakva je sve jnaka djela Smail-aga poinio, za koja je bio nagraen od sultana. Rije je o udovici i dvije erke Riza-bega Iloove, koji je direktni potomak Smail-age, Selmi i Lejli. Mlaa, Lejla, govori bosanski, radi u jednoj turistikoj agenciji. Vrlo pametna djevojka, ivi s majkom, otmjenom hanumom. Riza-begove eri posjeduju zaista nekoliko izvanrednih fermana. Imaju i najvaniji ferman uope dat Akkoyunluima, iz godine 1498, prvi ili drugi po starini sauvani turski ferman u itavoj historiji. Dat je knezu Akkoyunlu, a uvao se u mojoj familiji. Za vrijeme Austro-Ugarske bio je predan u muzej Bosne i Hercegovine. Otac Riza-bega engia pozajmio ga je na 24 sata da ga prepiu i izloe, i odnio ga u Tursku, gdje se danas nalazi u posjedu njegove familije. Oni su meni bili obeali dati taj ferman. Kad su iz razgovra uli da u Zurichu postoji Bonjaki institut, u kojem ima izlobeni prostor, mala galerija, rekli su da bi ga oni posjetili i da bi rado taj ferman kao i fermane Smail-age engia darovali Institutu. U nestrpljenju, da bih to prije dobio te stvari, predloio sam ovoj gospoi da mi proda ferman, koji je ustvari vlasnitvo moje familije. Ona je bez rijei prela preko toga. Onda sam napisao pismo, ponudivi joj pedeset hiljada dolara za ferman, a ona se na to oevidno uvrijedila i nikada mi vie nije odgovorila. Ja, dodue, imam vrlo uspjelu fotokopiju fermana, kao i opsenu studiju o njemu i o povijesti Akkoyunlua koju je negdje prije Drugog svjetskog rata napisao profesor Minorski u Engleskoj, sa Univerziteta u Londonu. Krasan ferman. Potomci u Turskoj

NADEDA: Gde rekoste da iviti ta gospoa? ZULFIKARPAI: U Bursi. Njen otac se bavio literaturom, pisao je prie, a bio je narodni poslanik u Skuptini Turske Republike. Posjeivao je Bosnu, imao je tamo familijarne veze. Pomagao je naim ljudima gdje god je mogao. ILAS: Imao bih jo jedno pitanje u vezi sa Smail-agom. Crnogorci su 1876. godine zauzeli Lipnik i doli su na grob Smail-age. Tu je bio i knjaz Nikola i Novica Cerovi. Crnogorci su hteli da razvale nian, nadgrobni s pomenik, jer je na spomeniku pislao da je ubijen na prevaru. Hteli su da to razvale, ali nije dao Novica, koji je inae u crngoorskoj tradiciji i istoriji jedna fina, umna figura. Novica kae: [i]Nemojte ljudi, pa znate li vi, mi smo se ovde mrzili sa Smail-agom, ali kad doemo na nebo mi emo biti najbolji prijatelji, mi emo tamo da se volimo, nisu to ovdanja merila. To je zabeleeno kod Holeeka, ekog novinara. Znate li Vi neto o tome, ima li neka zabeleka? ZULFIKARPAI: Ja sam takoe samo uo o tome, iz istih izvora, ali detaljnije mi nije poznato. Veina mojih predaka izginula je na bojnom polju, nisu umrli u krevetu, pa postoji jedna posebna logika u tim familijama, gdje se cijeni neprijatelja, ako je astan i junak. To su manje vie bili protivnici koji su bili dostojni tih borbi, i tu postoji respekt prema protivniku. Kada je Zulfikar-paa engi 1834. krenuo na Crnu Goru da kazni paljenje Crnogoraca po foanskom i gatakom kraju, poavi na Cetinje uo je topove. Na pitanje zato topovi pucaju odgovorili su mu da sahranjuju vladiku Petra Prvog, koga su donijeli iz Ostroga da ga pokau narodu. Zulfikar-paa je vratio vojsku da ne kvari ceremoniju. Nikada neu zaboraviti - moja majka je isto od engia, ja sam i po ocu i po majci engi - kad sam 1941. odluio da idem u partizane i rekao to majci Zahidi - a ona je mene jako voljela - rekla mi je: Jeste, tvoji su drugovi tamo, idi i ti, uvaj svoje ime, i ne okaljaj ga. Dakle, to je bila ena koja je jako voljela svoga sina, ali kojoj je bilo vrlo vano da ja ne budem kukavica, da sluajno ne ukaljam ime. Jo se ivjelo u toj tradiciji, i moja majka je ivjela u toj tradiciji. Jedan od najvanijih elemenata koje je trebala spomenuti bilo je da me upozori na porodinu tradiciju...