Bosna i Hercegovina, slike sa putovanja i studije

Johana von Azbota Rogatica i Romanija planina

(III)

Bosna i Hercegovina, slike sa putovanja i studije Johana von Azbota

Sa njemakog preveo: Hamdo amo
Bosna i Hercegovina, slike sa putovanja i studije Johana von Azbota. (Bosnien und die
Herzegowina, Reisebilder und Studien von Johann von Asbth. Sektionrath a.D. im Ministerium
des keiserlichen Hauses und des Aeussern, Mitglied des Ungar Reichstages.)
37 stranica i 175 vrijednih ilustracija, uraenih po fotografijama od strane vojnog kraljevskog
nadporunika g. Majnzila kao i crtea uraenih po originalnim fotografijama umjetnikom
rukom g. Koenigsbergera u Sarajevu, sa jednom historijskom i tri dravne karte i tabele. Alfred
Holder, Be 1888.

ROGATICA I ROMANIJA PLANINA

Abdaga Razbojniko gnijezdo Dolina Prae Scene na putu Peat Rogatica

Rimska i srednjovjekovna groblja Prvi musliman Brankovi Romanija planina i njeni
hajduci Prie o Novaku Jo jedno razbojniko gnijezdo
Ranim jutrom odlaskom iz Foe, nakon sedmoasovnog jahanja vratismo se konano u Gorade,
gdje nas je sa bogatom turskom trpezom oekivao voa ekspoziture, Abdaga. Sa velikom
uljudnou i dubokim potovanjem bijae dobar domain, iako ministre nikako nije drugaije
oslovljavao osim sa Servus excellentia. On je to upravo nauio od naih oficira, da je Servus
zapravo, pozdrav Evropljana.
Nakon jela i odmora, nastavismo nae putovanje da bi nakon daljih est-sedam sati dospjeli do
Rogatice. Jedno vrijeme put je vodio serpentinama navie, kojima smo dospjeli sa Hranjen
karaule. Dugo vremena nam je mahalo jedno selo, za koje smo mislili da je blizu, ali zadugo ne
dospjesmo do njega, jer morasmo zaobilaziti iroko rasprostranjena brdska zalea. Mjesto je
poznato kao staro razbojniko gnijezdo, po imenu Korovi. Kako se nalazimo iznad istog, imamo
dobar pogled na begovski feudalni zamak. Mone bastionske kule, visoki boni zidovi, uska vrata
opasana smisleno strmom graevinom. S onu stranu duboke Drinske doline, prostire se prekrasan
pogled na panoramu crnogorskih planina. Put koji jo uvijek u dugom luku zaobilazi brdska
zalea, razdvaja se od onoga koji vodi Hranjen karauli. Vrui sunevi zraci odbijaju se od
stjenovitih zidova kroz koje se put prolama. Iznenada, u naletu se opet sve mijenja. Dospjeli smo
na uzvisinu, odakle put najednom vodi nanie.
Crnogorska panorama je nestala, nestala je i raskona dolina Drine, ali i nesnosna vruina. Dah
svjeeg zraka, naokolo tajnovito ukanje, nalazimo se u dubokoj sjeni visoko narasle bukove
ume.
Uskoro, nova promjena dekoracije. Stotine opera bi se dalo urediti od unaokolo ravnomjerno
predivnog krajolika ovog podruja.
Ako jednom ove zemlje budu pripadale civilizaciji u koje e se sliti rijeke turista i tako razviti ,
samo e to biti dovoljan faktor prosperiteta i napretka. Osim vicarske i Pirineja u Evropi nema
ljepih slika prirodei krajolika. Gustina ume se poe iriti. Gledamo dolje u duboke doline.
Izmeu grupisanih bukava stoje kolosalne kamene kocke od kojih neke doseu visinu
etverospratnih zgrada. Gromoglasno umei , izmeu razbacanih kamenih kocki, probija se voda
Prae iz planinskih visina, urei u krilo Drine. Mirno se izleavajui tamo gdje voda izbjegava
stijene, u sjeni monih bukava, mehke mahovine i paprati.
I ovdje, u divljini stoji jedna straara. Mala posada ivo oekuje dolazak nae kolone. Rijetko se
dogaa da ugledaju ljudsku priliku, ako ve, esto razbojnike koji na njih pucaju, da bi potom
nestali brzo u lavirintu stijena. Nekoliko oficira i inovnika koji iz Rogatice dolaze u susret
ministru, mamuzajui konje osiguravajui nae puteve tako, da okrueni briljantnom ratnom
pratnjom putujemo sa husarima zastupljenih svim vrstama uniformi, kostimiranih orijentalno i
zapadnjaki.
Strminom se ide nanie. Duboko dolje put vodi preko mosta iznad neto mirnije Prae ; s onu
stranu oekuje nas kafedija u finoj kui sa osvjeavajuim napicima i svjeom pastrmkom, koja
se nudi i prodaje za deset krajcera po komadu. Osim toga, susreemo ve pojedinane grupe

stanovnika Rogatice, najveim dijelom ljude sa zahtijevima i molbama. Svako malo zaustavljaju
se kola i cijela kolona ; ministar uzima peticije, naruujui ih da dou na mjesto njegovog
konaka.
Tako, zaustavimo se i pred jednim Ciganinom umotanim u poderane krpe, koji u najdubljoj
poniznosti predade zahtijev i zamoli za svoj posjet. Samo to se pokrenemo da nastavimo put, ve
se ponovno zauje poziv za zaustavljanje. Zahtjev se otvori, pregleda sprijeda i straga, ali osim
dvije peatom ovjerene marke u oku, nije bilo vidljivo apsolutno niega drugoga. ist komad
praznoga papira, bez i jednog slova, ak bez imena podnosioca zahtijeva. Njega u najmanju ruku
ovjek mora priupitati. Odmah pronai Bonjake koji su ve peatom zakona duboko proeti i
zadovoljni. ta li je samo Ciganin mislio? emu da se jo pisanjem muim, kad i onako ne
znam da piem ? Notar je prvi nakon cara, on bolje zna od mene za moju nevolju. Ali peat,
njega ne smijem zaboraviti, jer bez peata ovjek sa vabom ne moe razgovarati. Ili je moda
mislio : Ja u moje stvari ivim rijeima rei ali, na papiru mora biti peat. Tek dolaskom
ministra narodni organi, koji stupaju u kontakt sa narodom, dobie uputstva da se sve po
mogunosti obavi putem kraih razgovora ili protokola, tako da se narod potedi prevelikog
pisanja i sile peata.
Konano, okruena visokim brdima, pred nama se poe iriti ugodna ravnina Rogatice, arena
slika rascvjetanog ivota, pozlaenog posljednjim zrakama zalazeeg sunca. Rijeka Rakitnica,
potok rakova, navodnjava svoje bujne vrtove, livade i oranice. Sam grad sa svojim bijelim
kuama predstavlja smijenu sliku napretka i prosperiteta. Ovdje se nalaze bezbrojne bogate
begovske familije, meu kojima i danas mona familija Sokolovi koja je Osmanskom Carstvu
dala svog slavnog i velikog vezira. Grad sa svojih 2000 stanovnika nije samo drutven i bogat,
ve je i poznati stari sveti grad. Nita manje znaajno, u susret su nam mahale bezbrojne vitke
damijske munare. Rogatica, turski elebi Pazar, (Rogatica, elebibazar, elebipazari, elebi
Pazari, elebipazar, elebi Pazar), ima veliko ime u islamu. Takoer sadanji muftija, uostalom
jedan od prvih koji doekuje ministra i stvarno, jedan od posebne vrste koji je svjetlost svete
nauke i znanosti . On zna takoer, ko je i ta je, dok je sa zlatno vezenim turbanom u
svjetloplavom kaftanu zlatne kragne, stao pred ministra tako, da njegovo cijelo bie govori: Ti si
ministar i moni vezir, a ja sam rogatiki muftija, to je takoer neto. I, stvarno bivi
eik-ul-Islam bijae rogatiko dijete.
Rogatiki begovi bijahu na glasu fanatizma i velike netolerantnosti; ta smo vidjeli, takva
reputacija nikako ne bi potvrena. Nakon to je ministar idueg dana jako rano htio da nastavi sa
putem za Sarajevo, prijem nakon veere, koja se odrala u gostinskim prostrorijama kluba oficira,
prvo sa vlastima, a onda kao i svuda, sa svima onima koji su eljeli da razgaovaraju sa njim.
Dolaskom na prijem, muslimani se istovremeno pojavie sa poglavarima ortodoksne zajednice.
Nakon prvih darova, posveenih religijskom djelu, duhu i imenu Njegovog Velianstva,
preuzetih sa zahvalnou i iskrenim zahvalama, ministar je predao poglavarima ortodoksne
zajednice istu sumu novca za izgradnju njihove crkve; za to se zahvali ne samo primalac, ve sa
svog mjesta ustade jedan mladi, uistinu izvanredna izgleda aristokratski beg, stade pred ministra,
zahvali se izabranim rijeima takoer u ime muslimana na daru i poklonu za izgradnju kranske
crkve. Zapravo, bijae neto u toj zahvali, pa je izrekao te rijei zahvalnosti, kao da je gospodin
dar predao njemu, njegovim ljudima, u njihovu ast i radi njihova prosperiteta.
Rogatica sa svojom okolinom pravi je muzej starina i antikviteta. Fragmentirani natpisi
bezbrojnih rimskih kamenih ploa poznati su iz Momsens zbirke. (C.I.L.II. 2766). Fragment je

otkriven od g. von Blau i lei na Viegradskoj cesti, kod kue Abid bega. Tri druga natpisa
preveo je Hernes. (Arh.Epigr.Srednj. iz Austrije, 1880., 45-46). Jedan sarkofag sa poklopcem lei
na putu za Laevine. U novoj srpskoj crkvi uzidan je jedan rimski Genius kojeg Hernes ne
spominje. Skoro cijeli grad je sa srednjovjekovnim kamenjem obloen, kao i grudobran na
jednom od dva mosta, izraen od istog nadgrobnog kamenja. Na jednom od tih nadgrobnih
kamena prikazana je podignuta ruka; na drugom, koji slui kao most preko potoka pred glavnom
damijom, dvije sablje. Daleko vie, na slian nain stoji tu doneen kamen na kojem je vidljiv
ravni ma. Gospodin Blau ovo je nadgrobno kamenje zabunom oznaio kao rimsko. Cijela
okolina jako je bogata srednjovjekovnim grobovima. U Laevinama (Vlaevine), est kilometara
od grada, prostiru se u velikim grupama duinom puta, pola sata. Oficiri 78. Pjeadijske
regimente su prilikom iskopavanja na tom dijelu pronali zlatni prsten sa velikim ametistom i
ostacima zlatnih niti. Pojedini nadgrobno kamenje je izuzetno zbog tako rijetkih natpisa. Jedno od
njih izvanredan je primjer na kojem se sa desna na lijevo moe proitati:
Va ime otca i sina i sv. duha. Ovdi lei Vlatko Vladjevi koji neimae otca, ni mater, ni sina, ni
brata, niti i jednog ovjeka, osim grijeha (?) (Mogue po bogumilskom shvatanju njegova ena.)
Obidje mnoge zemlje a kod kuje pogibe. I na njega usijee kamen njegov vojvoda Mato i
druina s Boijom pomou i kneza Pavla milou, koji pohrani Vlatka, spomenuv Boga.
m B. . B m B
m, m, , m, m vB, (?)
. B BB
m B ,
m, B .
Na drugom kamenu:
Va ime otca i sina i sv. duha.Ovdje lei vojvoda Mato sa svojim sinom Stjepkom, svome
gospodinu Vlatku Vladjeviu, kod nogu koji mu poslui ivu i mrtva pobiljei Boijom pomou i
kneza Pavla milou. Ai pokopavajte se ovdi na plamenu tome i na pravi vojvodah Mioto koliko
oete. Od moje ruke na zemlji ija je ona, od mene niko ne bio mrtav nikriv ubit. (Ova dva, za
itanje teko razumljiva natpisa, nepotpuno su prevedena od Hernesa. (Vjerovatnoda je rije o
dr. Mavri Hernesu op.H). (Akademija filoz.hist.znan.Gl.XCIX.Bd.II.H.857.)
m B.. B BB m B
m, B m B, B
mB B . Bm
B m B BB m vm.
v , mB B m.
Dva sata udaljeno od grada u pravcu istoka ovjek susree na Viegradskoj cesti jo jednom ime
Mioto.
Ovdje lei Grubaa vojvode Miotoa potena i u to
Pored, na malom kamenom spomeniku ena sa podignutim rukama, stojei na polumjesecu. Na
gornjoj ivici jednog drugog kamena, pojavljuje se opet ravni ma. Znaajan dio, u velikom broju
ovdje postojeih spomenika, izraen je od mramoru slinog vapnenca koji se ne pojavljuje nigdje

u okolini. (Hernes sam spominje isto nakon prevoda kapetana, barona Lefelholca. Dio
nadgrobnog kamenja sa grobova upotrijebljen je prilikom izrade puta).
Neki od do sada nepoznati h natpisa kod Rogatice odnose se na familiju Obrenovi.
Va ime otca i sina i sv. Duha. Ovdi lei dobri vojvoda od dobroga doma Obrenovia sin. U to
doba nebijah se omrazio zlu ni dobru i kogod me poznavae svako me aljae. Htjedoh biti dobar
junak, ali mi smrt to prekrati. Otidoh od otca veoma pealna i podjoh inoj druini obinim mojim
novim putem. Rano odoh na onaj svijet.
m B.. B BB
B . m B
B . m m , m m m. m
m B v v B m.
Bm.
Veoma interesantan i po mom miljenju do sada nepoznat, jeste nadgrobni kamen koji stoji u
blizini Rogatice, kod mjesta Brankovii. Kao i Vladjevine (Vladjevi) ime ovog mjesta potjee
takoer od vladajue porodice, to se uopte esto pojavljuje u ovoj zemlji. Nadgrobni kamen je
udan i po tome, to predstavlja prelazno vrijeme iz srednjovjekovnih u doba pojave
muslimanskih groblja. Njegovi ukrasi, njegovi natpisi, njegova staroilrilina slova i aplikacije
jo uvijek su staronacionalna. Forma je ve muslimanskih nadgrobnih stubnih niana, ali bez
turbana. U oi upada slinost samostojeih nadgrobnih stubova bogumila u Kaknju kod Doboja,
gdje je jasno da oni potjeu ve iz vremena poetka prelaska na islam, a ne iz istog vremena
odakle potjeu drugi kao oni, koji su ih do sada opisali i za koje se drugaije mislilo. Grob je
vjerovatno prvog muslimana Brankovia:
i pogibe na bitkama despotovim, a ovaj biljeg Mahmuta Brankovia na svojoj batini na
Petrovu-polju ne bi osobena ruka, kaja ga snese i napisa.
Jedan sasvim slian kamen stoji u susjednom mjestu Opraii sa sljedeim natpisom:
A, ovo je biljeg potenog viteza Radivoja Ovodaia. Dok sam bio, poteno sam i glasovito ivio,
a legoh na tudjoj zemlji i biljeg mi je taj na batini.
Na Viegradskoj cesti ovjek skoro u neprekidnom slijedu nailazi na srednjovjekovne grupe
grobnih mjesta, koja se od postojeih kamenih brda , sve do 1400 metara visoke Sjeme planine
smjenjuju sa predhistoijskim. Odavde vodi jedan sporedni put do Vratara, smjetenog nedaleko
od Slapova na epi. Tuce turskih kua nemarno stoji visoko iznad Slapova oslanjajui se na
strmu stijenu, sa vrhom na kojem se nalaze ruine dvorca, oko kojeg se nalaze nadgrobni
spomenici forme kocke bez ijednog natpisa, bez da ih pokriva bilo kakav simbol. Na najvioj
taki ovjek moe vidjeti dvije kamene fotelje forme trona, formirane iz ive kamene stijene.
Takoer, vodei putevi koji vode od Rogatice za Sarajevo, prate nas neprekidno polja grobova
koje jedino prekida stjenovita divljina planine Romanije. Dolazimo na predhistorijsko kameno
brdo, bogumilske sarkofage i kocke, starije i novije turske grobove, nedaleko od Rogatice, ruine
velikog grobnog mjesta. Dokaz, da je ovdje bilo najnaseljenije ivo mjesto kuda se prolazilo.
Posebno Ivan polje, iza kojeg u istom nivou slijedi visoki plato Glasinca, kao i Koutica polje

koje se odatle povlai ka sjeveru prema Vlasenici povlai koje su u doslovnom smislu rijei
zasijani srednjovjekovnim grobljima, fenomen protivrjenosti u kojem teko da se nadaleko
pokae naseljena kua. Grobovi pripadaju onoj vrsti najjednostavnijih; oni su bez ikakvih ukrasa
i natpisa i na njih nekoliko se moe vidjeti ravan ma ili kakav jednostavan slian simbol.
Drugog dana putovali smo ovuda, od ranog jutra do kasne veeri , kroz pravu divljinu. Jedva da
ima traga prisutstva ljudi i ljudskih naselja cijelim voznim putem, kojeg je iskljuivo iz vojnih i
siguronosnih razloga od Rogatice do Sarajeva izgradila naa vojska. U ravnici Rogatice jo
uvijek se ide izmeu grupa kua i bujnih vrtova. Ali onda se skreui penjemo sjeveozapadnim
grebenom brda, kod Han Kovia bacamo posljednji pogled na 500 metara nadmosrke visine
ispod leeu ravnicu i dostiemo na Ivan polje, alosni plato koji lei na 1000 metara nadmorske
visine, bez drvea, od kamenja i komada stijenja posijanog, mravog panjaka.
Nakon nekoliko sati teren se kod Han Romanije poinje dizati. Dostiemo jedan plato na jo
veoj visini, koji iako jo divlji, nije tako pust kao Ivan polje. Usamljeni borovi trude se da ive
na stjenovitom platou. Blie i blie okupljaju se u grupe, postaju sve vii i vii, izdiui se uskoro
pred nama u cijele borove ume ispred koje se dugo i visoko die bijeli stjenoviti zid koji slii
ogromnoj pili koja svoje zube pokazuje nebu. Nalazimo se na na ozloglaenom platou planine
Romanije. I sada ivi ovdje banda pljakaa, upravo je juer javljano da je odavde prema
Rogatici izvren vei napad.
Divljina Romanije je uvijek bilo glavno mjesto okupljanja vladajueg poretka svijeta pljakaa.
Bezbrojne junake pjesme pjevaju o slavi junaka, slobodnih hajduka, koji iz elje za avanturom,
politikih razloga ili obinih pljaki budu baeni u dubine ovih brda. Ovdje je i mjesto zbivanja
odakle je potekao cijeli niz pria i razbojnikih pjesama o Novaku.
Odmah u prvoj pjesmi vidimo kako pria iz razliitih vremena i odnosa djeluje zbunjujue. Stari
Novak opijajui se kod kneza Bogasova, pria mu u ovoj pjesmi, kako je postao (razbojnik)
hajduk. Jerina (Irena, ena Pavla Brankovia), uzme ga za vrijeme gradnje dvora Semendria za
dnevnicu na rad, ali ne plati mu niti ga nagradi. Potom, radi pozlaivanja tornjeva raspisa porez,
tri Litre, to je tri stotine dukata koje je trebao da plati svaki dvor.
Novak ne moe platiti porez, te on uini na svoj nain, pree Drinu i pobjee put Romanije
planine. Putujui Turin, kojem se nae na putu, biuje ga. Novak ubije Turina, te po
uobiajenim pravilima dvoboja, uzme kesu dukata (kesa=10 kremnikih dukata) koju nae kod
njega, njegovo oruje i njegovog konja. Od tada pjeva:
Planina mi je sve,
Moja domovina, moje bogatstvo,
Daje mi drugove razbojnike
Nastambu, odjeu, sve ta trebamo.
Podlegoh bogatom plijenu,
Umjeno neprijatelju znam utei,
Volim najgore i niega se ne bojim,
Osim Boga samoga, Stvoritelja.
Kad jednoga dana poe ponestajti vina i duhana, dogovore se Novak i njegovi drugovi Radivoj,
Grujo da prodaju Novakovog sina. Tako moe vidjeti kako postaje slobodan.

Preobueni kao trgovci, dovedu ga na pijacu u Sarajevo. Jedna mlada Turkinja nudi dva tovara
robe za djeaka, ijoj ljepoti nije ravna ni sama djevojaka ljepota. Ali jedna udovica ga kupi za
tri tovara. Djevojka je preklinje:
Uzmi roba, Dafer begovice,
Al se nee njega radovat zadugo,
Jednu no samo, onda prokleta budi.
Begovica dadne Gruju da ga okupaju i veerom poslue, pa legne kraj njega u bijeli krevet. U
jutro sljedeeg dana, obue ga svojim rukama u velianstveno ruho i opremi sjajnim orujem.
Kopa sama vrijedi hiljadu dukata. Ruku maa ne bi platila ni tri sultanova dvora.
Zato si tuan moje skupo robe?, pita begovica. Grujo ezne za lovom.
Begovica mu dozvoli da ode u lov, dodjeli mu trideset mladia da ga uva. U umi Romanije
prevarom pobjegne sa voom uvara skupa sa svim konjima natrag svome ocu.
Kad je Novak poeo stariti, napuste ga Radivoj i njegovih trideset drugova; ostane sam sa svojim
sinovima Grujom i Tatomirom. Ali maurin Mehmed i trideset njegovih ljudi potuku druinu
Radivoja, a njega uhvate. Novak gleda Turke da dolaze; pored Mehmeda vezan Radivoj i na
svakom koplju jedna kranska glava. Novak gaajui skida maurina sa konja, oslobaa Radivoja
i njih etvorica posjeku svih trideset Turaka.
Reci'der mi brate Radivoje:
ne moe li starina Novae
nadmaiti trideset junaka?
U drugoj pjesmi maurin Mehmedu zavri drugaije. Maurin krade kranske nevjeste, dri ih kod
sebe jednu heftu, a onda ih proda. Grujo preobuen u nevjestu prolazi pored dvora maurina. Ovaj
im jae u susret hvata uzde Grujinog konja i zagrli Gruju. Zauen govori maurin:
Kuda idu mlade cure,
Da moda poljubaca nedostaje?
Grujo vadi ispod dugog ogrtaa svoj ma i odsjee maurinu glavu.
Beir paa engi iz Zagorja putem pisma uputi zamolbu knezu u Orahovu, da pripremi trideset
soba sa trideset djevojaka, a u bijeloj kuli samo za pau da podigne logor, da pripremi svoju ker
Ikoniju, da dovede i upusti u spavae odaje. Grujo Novakovi sa svojih trideset drugova
preobuku se kao djevojke, ekajui tako na pau i njegovu pratnju koje e u toku noi sve poklati.
Samo protiv starog Grka Manojla iz Sofije, sam Novak nita ne mogae. Manojlo je ve
Radivoja, Tatomira i Gruju ranio. Sada pred sobom naganja Novaka, iji ma se slomio na
oklopu stranoga Grka. Tu doe Mila, vila Romanije planine, koja sa Novakom sklopi bratski
savez, napravi zamku te se pretvori u lik lijepe djevojke Grkinje, a Novak ga gaajui
buzdovanom ubije. Grujo zadri nevjestu Manojla, ker Pladinevu (Palatin) za sebe.

Taj savez, ali ne zavri dobro. Lijepa Marimija izda Gruju dok je spavao trojici Turaka. Ali kada
su zaspala trojica Turaka i Marimia, mali Grujin sin presjee konopac kojim je Grujo bio vezan
na dva dijela, Grujo ubije Turke, u zemlju zakopa Marimiu do prsa, premae je sa katranom,
sumporom i barutom, zalije je sa rakijom i zapali. Uzaludno je molila ena Gruju, koji je mirno
stajao, da spasi njenu crnu kosu, koju je tako esto milovao, njene crne oi, koje je esto ljubio,
njeno bijelo lice, koje poredbe radi nigdje na svijetu vie ne moe nai. Tek kada je vatra dola
do grudi i kada je mali Grujin sin oca zamolio, da spasi bijele grudi koje su ga odhranile, ugasi
Grujo vatru i ukopa enu.
Ravno naprijed, put vodi neprelaznom svjetlom stjenovitom zidu koji predstavlja granicu planine.
Zahvaljujui majstorskom umijeu gradnje dionice puta, prolazimo kroz njene zube.
Na uzvisini pasa stoji Franc-Josipova karaula, 1400 metara iznad mora, sa jakom vojnom
posadom, koja je za vrijeme nemira preivjela teka vremena. Odavde, ide se brzo strmo,
zmijolikim vijugama na nie izmeu stijena, monim sputanjem i potezanjem do duboko ispod
nas smjetenog Mokrog, poznatog zbog svog lijepog poloaja, ozloglaenog mjesta zbog svog
loeg ugleda. Pljaka je zanimanje njegovih stanovnika; ovdje se regrutiraju junaci planine. Sada
je u Mokrom smjeten jak garnizon planinske baterije ije cijevi vidimo ve izdaleka. S onu
stranu Mokrom opet se penjemo, dolazei na sarajevske planine i du visoko i mudro
postavljenom cijevi za vodu, dolazimo konano nakon dvanaestsatne vonje uz prolom oblaka u
citadelu glavnog grada.

09.09.2013.